NATO protuzračna obrana sadrži sva sredstva i mjere potrebne za odgovor na moguće zračne prijetnje i suzbijanje neprijateljskih zračnih aktivnosti. To je trajna misija u vrijeme mira, krize i sukoba koja pridonosi očuvanju integriteta zračnog prostora NATO-a i osigurava slobodu djelovanja cjelokupnom spektru operacija. Ona obuhvaća mrežu međusobno povezanih sustava za otkrivanje, praćenje i identifikaciju zračnih objekata, te njihovo presretanje odgovarajućim sredstvima poput pomorskih i zemaljskih oružanih sustava te letjelicom presretačem, ako zatreba.

Zapovjedna i nadzorna struktura protuzračne obrane obuhvaća NATO Zemaljsko okružje protuzračne obrane (NATO Air Defence Ground Enviroment NADGE) koje obuhvaća instalacije koje se protežu od sjeverne Norveške do istočne Turske, Poboljšano zemaljsko okružje protuzračne obrane Ujedinjenog Kraljevstva (Improved United Kingdom Air Defence Ground Enviroment, IUKADGE), Portugalski sustav zračnog zapovijedanja i nadzora (Portuguese Air Command and Control System, POACCS), kao i sustave zemalja koje su se nedavno pridružile NATO-u. Ovi sustavi uvezuju radarske postaje, sustave za obradu i prikaz podataka povezanih modernim digitalnim sustavima komuniciranja, kao i oružane sustave te zapovjednu i nadzornu strukturu u NATO Integrirani sustav protuzračne obrane (NATO Integrated Air Defence System).

Glavnina postojeće strukture protuzračne obrane zajednički je financirana iz NATO Programa za sigurnosna ulaganja (NATO Security Investment Programme, NSIP); značajan dio Sustava zapovijedanja zrakoplovnim snagama i nadzora zračnog prostora (Air Command and Control System, ACCS) koji je trenutno u fazi uspostave, financira se na sličan način. ACCS je stvoren za povezivanje i automatiziranje taktičkog planiranja, podjele zadaća i izvođenja svih zračnih operacija s ciljem osiguranja jedinstvenog sustava zračnog zapovijedanja i nadzora za cijeli Savez. Provodi se pod nadzorom NATO ACCS Organizacije za upravljanje (NATO ACCS Management Organization, NACMO). Program je ušao u fazu softverskog razvoja krajem 2003. godine. Testiranja dijelova softvera započela su 2005. godine, a testiranje sustava planira se za razdoblje između 2006. i 2008. godine. Nakon toga, sustav će biti spreman za operativnu uporabu, iako će određene sposobnosti biti dostupne i ranije.

Integrirani će sustav pružiti mogućnosti za suzbijanje širokog spektra prijetnji, poput balističkih i krstarećih projektila. Ovo obuhvaća i razvoj Sustava

za aktivnu višeslojnu obranu od projektila (Active Layered Theatre Ballistic Missile Defence, ALTBMD) za zaštitu raspoređenih oružanih snaga, kao i šire pitanje obrane od projektila za zaštitu teritorija, stanovništva i oružanih snaga NATO-a. Započelo se s nizom važnih studija i savjetovanja na ovom području, a program provedbe se već razmatra u skladu s ministarskim smjernicama s Istambulskog sastanka na vrhu.

NATO-ov sustav protuzračne obrane uključuje i flotu od 17 letjelica Zračnog sustava za rano upozorenje i nadzor (Airborne Warning and Control System, AWACS), o kojima je riječ u idućem poglavlju.

Od ožujka 2004. godine, kada je Savez proširio svoje članstvo na sedam novih članica, upravljanje zračnim prostorom zemalja bez vlastitih sposobnosti protuzračne obrane, preuzeo je određeni broj ostalih zemalja članica NATO-a koje se u tome izmjenjuju svaka tri mjeseca.

Odbor je zadužen za pružanje savjeta Sjevernoatlantskom vijeću i Odboru za obrambeno planiranje o svim aspektima protuzračne obrane, uključujući proturaketnu obranu i važne aspekte zračne moći. Nadalje, NADC razvija Program protuzračne obrane koji omogućuje harmonizaciju nacionalnih nastojanja zemalja članica s međunarodnim planiranjem koje se odnosi na zapovijedanje i nadzor zračnog prostora te oružane sustave protuzračne obrane. Protuzračna obrana Kanade i Sjedinjenih Američkih Država koordinira se unutar Sjevernoameričkog zapovjedništva protuzračne obrane (North American Aerospace Defence Command, NORAD).

1994. godine, NADC je započeo dijalog s NATO zemljama partnerima u svrhu njegovanja uzajamnog razumijevanja, transparentnosti i povjerenja glede zajedničkih pitanja protuzračne obrane. Razvoji pod inicijativom programa Partnerstva za mir nadalje su ojačali suradnju na ovom području i sada obuhvaćaju informativne sastanke stručnjaka za protuzračnu obranu, seminare na temu protuzračne obrane, posjete objektima i instalacijama protuzračne obrane, zajedničke analitičke studije, te program za izmjenu podataka o zračnoj slici.

Radna skupina za studiju o protuzračnoj obrani je višenacionalno tijelo koje djeluje uz potporu Vojnog odbora. Njezine zadaće obuhvaćaju razmatranje, savjetovanje i davanje preporuka glede pitanja protuzračne obrane koja su od važnosti za NATO Sustav integrirane protuzračne obrane.

NATO Organizacija za upravljanje sustavom zapovijedanja zrakoplovnim snagama i nadzora zračnog prostora osigurava strukturu za planiranje i provedbu sustava zapovijedanja i nadzora u potpori NATO-ovim zračnim operacijama. Ova organizacija zamjenjuje Sustav za zemaljsko okružje protuzračne obrane (NADGE), (vidi u dijelu o Protuzračnoj obrani). Sjedište organizacije je u Bruxellesu (Belgija).

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

NATO Air Command Control System (ACCS) Management Agency (NACMA)Avenue du Bourget 1401110 BruxellesBelgiumTel: +32 2 707 83 13. Fax: +32 2 707 8777.

Flota zrakoplova E-3A NATO Zračnog sustava za rano upozorenje i nadzor (NATO Airborne Early Warning and Control, NAEW&C) ključan je element sposobnosti Saveza za rano upozorenje. Zrakoplovi osiguravaju sposobnost zračnog nadgledanja, upozorenja i nadzora na velikim udaljenostima i niskim nadmorskim visinama. Oni omogućuju izravan prijenos podataka iz letjelica na zapovjedno-nadzorna središta na kopnu, moru ili u zraku. Sustav također osigurava upozorenje i otkrivanje na svim nadmorskim visinama što poboljšava sliku morske površine Saveza, ključnu pri operacijama nadgledanja.

Zrakoplovi su u vlasništvu i operativnoj uporabi NATO-a, te zajedno s E-3D zrakoplovima koje posjeduje i rabi Ujedinjeno Kraljevstvo, čine NATO Snage sustava za rano upozorenje. Američke i francuske zračne snage također posjeduju zrakoplov tipa E-3 koji može biti interoperabilan s NATO strukturom protuzračne obrane.

Na početku je u AEW-ovom programu akvizicije flote te operativnoj i remontnoj odgovornosti NATO-a sudjelovalo 12 zemalja programa (Španjolska se NAEW&C programu pridružila 1988. godine), a programom su obuhvaćene i preinake te modernizacija 40 postojećih instalacija NATO Zemaljskog okružja protuzračne obrane (NADGE) kako bi bile interoperabilne sa zrakoplovima. Instalacije su razmještene u devet zemalja na potezu od sjeverne Norveške do istočne Turske.

Najveći dio programa sastoji se od 17 NATO-ovih zrakoplova tipa E-3A koji djeluju iz Geilenkirchena (Njemačka). Britanska komponenta E-3D smještena je u RAF bazi u Waddingtonu (Ujedinjeno Kraljevstvo). NATO zrakoplov tipa E-3A temelji se na zrakoplovu Američkih zračnih snaga (US Air Force, USAF) Zračnog sustava za rano upozorenje i nadzor (Airborne Warning and Control System, AWACS) koji se koristi od 1977. godine. Zrakoplovi tipa E-3A su modificirani trupovi Boeinga 707-320B koje karakterizira rotirajući disk promjera 30 stopa montiran na vrhu trupa, a u kojem su smješteni radari za nadzor te za identifikaciju neprijateljskih ili prijateljskih ciljeva. Kasnije su nabavljena i tri 707 Obučno-teretna zrakoplova (Trainer Cargo, TCA).

Poduzeti su i kratkoročni i srednjoročni modernizacijski programi, s tim da srednjoročni program pokriva NATO-ove zahtjeve Zračnog sustava za rano upozorenje od 1998. do 2008/2009. godine.

Od kolovoza 1990. godine do ožujka 1991. godine, kao odgovor na irački napad na Kuvajt, zrakoplovi NATO E-3A Komponente raspoređeni su

u istočnoj Turskoj kao pojačanje NATO-ovom južnom krilu s ciljem praćenja zračnog i pomorskog prometa u istočnom Mediteranu i pružanja stalnog zračnog nadzora nad tursko-iračkom granicom.

Od srpnja 1992. godine, snage NAEW-a, obuhvaćajući E-3A Komponente i UK E-3D Komponente, intenzivno su bile raspoređene na područje bivše Jugoslavije. Služile su kao potpora NATO akcijama glede praćenja i provedbe rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, a zatim i kao potpora operacijama Provedbenih snaga (IFOR), Stabilizacijskih snaga (SFOR) i Snaga za Kosovo ( KFOR). Zrakoplovi E-3F francuskih oružanih snaga također su bili dijelom ovih operacija.

U razdoblju od sredine listopada 2001. godine do sredine svibnja 2002. godine, NATO AWACS zrakoplovi poslani su kao zaštita Sjedinjenim Američkim Državama nakon napada na Washington D.C. i New York 11. rujna. Ovi zrakoplovi za nadgledanje iznova su raspoređeni od veljače do travnja 2003. godine kako bi pružili pomoć Turskoj u slučaju prijetnje njenom teritoriju ili stanovništvu kao posljedica rata u Iraku. Flota je u nekoliko navrata bila raspoređivana s ciljem nadgledanja određenih značajnih događanja poput Olimpijskih igara u Ateni 2004. godine.

NAPMO je odgovoran za sve aspekte upravljanja i provedbe Programa NAEW&C, te je pod izravnom nadležnošću Sjevernoatlantskog vijeća. Organizaciju čine Upravni odbor, kojem potporu pruža NAPMA Agencija za upravljanje programom (Programme Management Agency, NAPMA) smještena u Brunssumu (Nizozemska), potom Odbor za pravne poslove, ugovore i financije, te Odbor za operacije, tehnička pitanja i potporu i Skupina za upravljanje prvom razinom održavanja.

Svaka od 13 zemalja sudionica zastupljena je u Upravnom odboru i njegovim odborima. Predstavnici Glavnog tajnika NATO-a, NATO Strateških zapovjednika, NATO zapovjednika snaga Zračnog sustava za rano upozorenje i nadzor te ostalih NATO-ovih tijela, također prisustvuju sastancima odbora i sastancima Upravnog odbora koji se odvijaju dvaput godišnje.

Odgovornost za svakodnevno upravljanje akvizicijskim programom leži na glavnom menadžeru NAPMA-e. NATO AEW&C sjedište zapovjedništva snaga

smješteno je na istoj adresi kao i Vrhovno zapovjedništvo savezničkih snaga za Europu (Supreme Headquarters Allied Powers Europe, SHAPE) u Monsu (Belgija). I NAPMA i Zapovjedništvo snaga popunjavaju se osobljem iz zemalja sudionica.

Glavna operativna baza nalazi se u Geilenkirchenu (Njemačka) i također je popunjena osobljem iz zemalja sudionica NAPMO-a. Zračne baze u Italiji, Grčkoj i Turskoj, te Izmješteno operativno mjesto (Forward Operating Location) u Norveškoj, značajno su modificirane u svrhu pružanja potpore operacijama NATO E-3 zrakoplova.

Aktualne zemlje članice NAPMO-a su Belgija, Danska, Grčka, Kanada, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Njemačka, Portugal, Sjedinjene Američke Države, Španjolska i Turska. Ujedinjeno Kraljevstvo je stavilo na raspolaganje NATO AEW snagama sedam zrakoplova tipa E-3D. Francuska sudjeluje na sastancima NAPMO-a u ulozi promatrača, na temelju nabave četiri zrakoplova tipa E-3F.

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

NATO Airborne Early Warning and Control Programme, Management Agency (NAPMA)Akerstraat 76445 CL BrunssumThe NetherlandsTel: +31 45 526 2759Fax: +31 45 525 4373

Neprestan porast civilnog zračnog prometa i uvođenje novih vojnih operativnih koncepata i sustava naoružanja doveli su do veće potrebe za zračnim prostorom kako civilnih tako i vojnih korisnika. Iz tog je razloga neophodno osigurati djelotvorno usklađivanje civilnih i vojnih vlasti na međunarodnoj razini, kako bi se na pravičan način izašlo u susret potrebama svih korisnika. Poglavito, uloga NATO-a pri usklađivanju civilno-vojnog upravljanja zračnim prometom, a u suradnji s relevantnim međunarodnim organizacijama, jest očuvanje potreba za zračnim prostorom koji omogućuje izvršavanje sigurnosnih zadaća i misija Saveza, istovremeno umanjujući do minimuma smetnje civilnom zrakoplovstvu koje je već ograničeno kapacitetima sustava nadzora zračnog prometa te strukturom zračnih luka.

Teroristički su napadi na Sjedinjene Američke Države 2001. godine uvjetovali neophodno usmjeravanje pozornosti na novu prijetnju korištenja civilnih zrakoplova kao smrtonosnog oružja. Povećana svijest o ovim novim oblicima agresije ojačala je međunarodnu borbu protiv terorizma kao i istovremeno nastojanje Saveza za jačanjem zračne sigurnosti.

Nova globalna perspektiva NATO-a uvelike je naglasila goruću potrebu za djelotvornim zračnim lukama u granicama područja odvijanja operacija. Dostupnost raspolaganja mobilnim sredstvima za upravljanje zračnim prometom te mehanizmi upravljanja koordinacijom međunarodnih napora u obnovi zračnih luka, od iznimnog su značaja za osiguranje kontinuirane učinkovitosti Saveza.

Postoji također i potreba za jamstvom da su NATO zračna sredstva sposobna održati potrebnu razinu kompatibilnosti s ostalim elementima infrastrukture upravljanja zračnim prometom. Stoga je NATO, s obzirom na trenutna nastojanja za postizanjem europske i euroatlantske harmonizacije postupaka i sustava upravljanja zračnim prometom, zastupljen na nizu međunarodnih foruma na temu upravljanja zračnim prostorom i prometom.

Povratak civilnog zrakoplovstva u normalu nakon krize zahtijeva potpunu angažiranost svih relevantnih sudionika. Sposobnost NATO-a za određivanje tempa prijelaza ka konačnoj primopredaji nadzora zračnog prostora, u koordinaciji s lokalnim vlastima i međunarodnim civilnim zrakoplovnim organizacijama, ključ je uspjeha NATO-ovih operacija.

Uporaba zračnog prostora i koordinacija upravljanja zračnim prometom, jedna su od prvih područja na kojima je ostvarena suradnja s NATO-ovim

zemljama partnerima. Savez ostaje aktivno uključen u pružanje potpore zemljama partnerima, zemljama Mediteranskog dijaloga te ostalim zemljama koje su u razvoju sustava za upravljanje civilno-vojnim zračnim prostorom te struktura zračne sigurnosti koje su interoperabilne s NATO-om i u skladu s međunarodnim standardima. Pokrenute su i zajedničke inicijative za zračni prostor u okviru Vijeća NATO-Rusija i Posebnog partnerstva NATO-Ukrajina.

NATMC je više civilno-vojno savjetodavno tijelo Sjevernoatlantskog vijeća za uporabu zračnog prostora i upravljanje zračnim prometom. Misija Odbora je razvijanje, predstavljanje i promicanje stavova NATO-a glede pitanja vezanih uz sigurne i brze zračne operacije u okvirima zračnog prostora NATO-ove odgovornosti i interesa. NATMC je uključen u jačanje zrakoplovne sigurnosti, te je odgovoran osigurati potpunu koordinaciju zahtjeva zračnog prostora NATO-a s ciljem očuvanja djelotvornosti Saveza. Ovo obuhvaća izvršenje zračnih operacija i glavnih vježbi, te harmonizaciju sustava i postupaka. Odbor prati i ocjenjuje razvoj na području komunikacija, navigacije i nadzora radi davanja procjene učinka istih na operativnu sposobnost NATO-a.

Odboru pomažu predstavnici Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo, Međunarodnog udruženja zračnog prometa, Europske komisije, Europske organizacije za sigurnost zračne navigacije (EUROCONTROL) te ostale zrakoplovne organizacije. NATMC je stoga, u mogućnosti osigurati jedinstvenu poveznicu između vojnih dužnosnika NATO-a odgovornih za koordinaciju opsežnih pokreta vojnog zrakoplovstva, te nacionalnih i međunarodnih civilnih zrakoplovnih tijela i organizacija.

Suradnja na području naoružanja unutar NATO-a nastoji kroz isplativ razvoj i akviziciju vojnih sposobnosti, jačanjem i poticanjem interoperabilnosti te promicanjem tehnološke i industrijske suradnje među Saveznicima, a gdje se pokaže odgovarajućim i zemljama partnerima, pružiti potporu strateškim ciljevima Saveza. Cilj suradnje na području naoružanja jest ujediniti sredstva i znanja, podijeliti rizik i stvoriti isplativu gospodarsku proizvodnju. Naglasak je pritom stavljen na rješavanje žurnih nedostataka sposobnosti Saveza, poput ispunjavanja uvjeta za odgovarajuću opremu NATO Snaga za odgovor (NRF) ili razvoj sposobnosti za obranu protiv terorizma te ispunjenje nacionalnih operativnih zahtjeva.

NATO-ova zajednica za naoružanje nastoji stvoriti sinergiju među svojim opskrbljivačima, tehnološkim i industrijskim zajednicama. Putem mreže odbora izmjenjuju se informacije o novim vojnim zahtjevima i novonastalim tehnologijama. Istražuju se mogućnosti harmonizacije nacionalnih zahtjeva te pokretanja programa suradnje.

Planiranje naoružanja kao jedan od glavnih dijelova NATO obrambenog planiranja, preinačuje ciljeve za oružane snage u ciljeve za naoružanje. Uzimajući u obzir dugotrajnost uporabe velikog dijela vojne opreme, posebna pozornost usmjerena je na dugoročne elemente NATO sustava planiranja snaga. Planiranje za aktivnosti naoružanja odvija se na različite načine: godišnji planovi upravljanja oblikuju se za Konferenciju direktora za nacionalno naoružanje (Conference of National Armaments Directors, CNAD) i njene glavne podčinjene skupine s ciljem ispunjavanja operativnih, ekonomskih i tehnoloških aspekata NATO ciljeva. Sljedeće važno sredstvo planiranja je niz Zahtjeva za dugoročne sposobnosti (Long Term Capability Requirements, LTCRs) postavljenih od strane Vrhovnog savezničkog zapovjednika za transformaciju (Allied Command Transformation, ACT). LTCRs opisuju najvažnije nedostatke u sposobnostima za različite vojne funkcije Saveza. Oni služe kao vodič radu zajednice za naoružanje.

Glavnina rada unutar NATO-a glede identifikacije mogućnosti za zajedničko istraživanje, razvoj i proizvodnju vojne opreme odvija se pod nadležnošću Konferencije direktora za nacionalno naoružanje (Conference of National Armaments Directors, CNAD). CNAD je viši savjetodavni odbor za Sjevernoatlantsko vijeće glede pitanja koja se odnose na naoružanje. On određuje prioritete i nudi smjernice njemu podčinjenim tijelima koja čine vojni i civilni stručnjaci iz zemalja članica i zemalja partnera. Odbor se sastaje dvaput godišnje na razini Direktora za nacionalno naoružanje (National Armaments Directors, NADs), a češće na razini njihovih stalnih predstavnika u Bruxellesu (NADREPs).

Kroz sastanke skupina stručnjaka iz grana oružanih snaga i ministarstva obrane, izmjenjuju se informacije o promjenjivim vojnim zahtjevima, mogućnostima harmonizacije, uspostavi standarda i interoperabilnosti, te o tehnologijama u nastajanju. Suradnja se odvija između spomenutih CNAD skupina i skupina stručnjaka iz Organizacije za istraživanje i tehnologiju, Organizacije za konzultiranje, zapovijedanje i nadzor (C3), Savezničkog zapovjedništva za transformaciju (ACT), industrije i krajnjih potrošača predstavljenih od strane NATO vojnih dužnosnika. Struktura CNAD-a omogućuje zemljama članicama odabir onih projekata istraživanja i tehnologija i opreme u kojima one žele sudjelovati. Istovremeno, ona omogućuje izmjenu informacija o nacionalnim programima, u kojima bi suradnja odgovarala i individualnim zemljama članicama i NATO-u kao cjelini. Opće smjernice za ove aktivnosti nude se kroz uobličenje CNAD godišnjih planova za upravljanje, postavljajući ključne ciljeve i prioritetna područja rada.

Glavna podčinjena tijela CNAD-a čine:

• Tri NATO Skupina za pomorsko naoružanje (NATO Naval Armaments Group, NNAG), NATO Skupina za naoružanje zračnih snaga (NATO Air Force Armaments Group, NAFAG) i NATO Vojna skupina za naoružanje (NATO Army Armaments Group, NAAG) s brojnim podčinjenim i radnim skupinama;

• (NATO Industrial Advisory Group, NIAG) koja CNAD-u nudi stručnost u obrambenoj industriji;

•

i , također s brojnim podčinjenim

skupinama;

• (AllianceGround Surveillance Steering Commitee, AGS SC);

•(Active Layered Theatre Ballistic Missile Steering Commitee, ALTBMD SC).

NATO Odbor za istraživanje i tehnologiju, integrirano NATO tijelo odgovorno za istraživanja na području obrane i razvoja tehnologije, nudi savjetovanje i pomoć CNAD-u i Vojnom odboru. Odbor upravlja politikom istraživanja i tehnologije u različitim NATO tijelima, i dobiva potporu specijalizirane NATO Agencije za istraživanje i tehnologiju (NATO Research and Technology Agency, RTA).

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

NATO Research and Technology Agency (RTA) BP 25, F- 92201 Neuilly-sur-SeineFranceTel: 33 1 5561 22 00Fax: + 33 1 5561 22 98/99email: mailbox@rta.nato.intWebsite: www.rta.nato.int

Upravljanje glavnim projektima suradnje od faze razvoja do faze proizvodnje provodi specijalizirana NATO agencija koja djeluje u ime zemalja članica sudionica programa.

NAMEADSMA nadgleda razvoj Protuzračnog sustava proširenog srednjeg dometa (Medium Extended Air Defence System, MEADS).

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

NAMEADSMABuilding 1, 620 Discovery Drive, Suite 300Huntsville, AL 35806 USATel: + 1 205 922 3972. Fax +1 205 922 3900

NETMA je osnovana spajanjem bivše NATO Agencije za upravljanje razvojem i proizvodnjom višenamjenskog borbenog zrakoplova (NATO Multirole Combat Aircraft Development and Production Managment Agency, NAMMA) i NATO EFA Agencije za upravljanje razvojem, proizvodnjom i logistikom (NATO EFA Development, Production and Logistics Management Agency, NEFMA). Odgovorna je za zajednički razvoj i proizvodnju NATO europskog borbenog zrakoplova («Eurofighter») i za pružanje potpore održavanju NATO višenamjenskog borbenog zrakoplova («Tornado»)

Daljne informacije dostupne su na adresi:

NETMAPo Box 130282003 UnterhachingGermany

NAHEMA nadgleda provedbu programa za NATO NH90 helikopter.

Daljne informacije dostupne su na adresi:

NAHEMALe Quatuor, Bâtiment ARoute de Galice 4213082 Aix-en-Provence Cedex 2FranceTel. + 33 42 95 92 00. Fax: + 33 42 64 30 50

NHMO je odgovoran za programe poboljšanja Hawk raketnih sustava zemlja-zrak.

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

NHMO26 rue Galliéni92500 Rueil-MalmaisonFranceTel: +33 147 08 75 00.Fax: + 33 147 52 10 99

Zemlje članice nastoje održati sigurnost i stabilnost s najnižom mogućom razinom oružanih snaga uz uvjet da su u stanju poduzeti cjelokupan spektar misija Saveza i nositi se sa svim potencijalnim sigurnosnim izazovima. Stoga su nastojanje i provedba djelotvornih i provjerljivih sporazuma o nadzoru naoružanja, razoružanja i neproliferacije važan dio širokog pristupa sigurnosti prihvaćenog od zemalja članica Saveza i integralni su dio NATO strategije.

Tri zemlje članice posjeduju nuklearno oružje, poimence Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska. Svaka od navedenih zemalja smanjila je broj vlastitih nuklearnih snaga putem međunarodno dogovorenih sporazuma te putem unilateralnih odluka. NATO je kao cjelina smanjio oslonac na nuklearno oružje, pridajući mu uglavnom političku ulogu kao dio svoje sveopće politike odvraćanja agresije. Nasuprot tomu, pojačana teroristička prijetnja i moguća uporaba oružja za masovno uništenje povećale su interes za nadzor naoružanja i mjere za suzbijanje proliferacije te za nove inicijative na ovom području.

Savez također puno pozornosti pridodaje smanjenju konvencionalnog oružja. Najznačajnije dostignuće na ovom području, te važan čimbenik jamstva stabilnosti euroatlantskog područja jest Sporazum o konvencionalnim snagama u Europi (Conventional Forces in Europe (CFE) Treaty) iz 1990. godine, kao i njegova prilagodba novonastaloj situaciji u Europi nakon kraja Hladnog rata. Sporazum je doveo do uništenja velikih količina vojne opreme i uključuje redovnu izmjenu informacija među zemljama sudionicama o preostalim snagama, kao i stroge verifikacijske mjere. NATO također koordinira aktivnosti među Saveznicima u kontekstu procesa pregovora glede mjera za izgradnju povjerenja i sigurnosti zajamčenih dogovorom poznatijim pod nazivom Bečki dokument, te nudi potporu «Open Skies» Sporazumu iz 1992. godine, kojim su dopuštena međusobna prelijetanja nacionalnog teritorija.

NATO je također pokrenuo niz projekata glede uništenja viška zaliha oružja i streljiva, uključujući i protupješačke mine, i pristupa rješavanju drugih posljedica obrambenih reformi. Savez je imao nezamijenjivu ulogu u pokretanju i pružanju potpore provedbi takvih projekata u kontekstu Partnerstva za mir. Zakladni fond Partnerstva za mir predstavlja mehanizam koji služi za protok novčanih donacija zemalja darivatelja za sigurno odlaganje ovog opasnog i neželjenog nasljeđa (vidi VII. dio).

NATO politika glede neproliferacije proizlazi iz činjenice da su širenje nuklearnog, kemijskog i biološkog oružja, te načini njihove uporabe jedan

od vodećih problema mira u svijetu. Zemlje članice složne su u ideji da je suzbijanje širenja oružja za masovno uništenje jedno od najvažnijih zadaća Saveza današnjice. Nove inicijative na ovom području pokrenute su 1999. godine. Pokrenuta je dalekosežna Inicijativa za uništenje oružja za masovno uništenje (Weapons of Mass Destruction, WMD), a u glavnom sjedištu NATO-a u svibnju 2000. godine, osnovano je Središte za oružje za masovno uništenje. Ova inicijativa nadogradnja je na raniji rad poboljšanja cjelokupnih političkih i vojnih nastojanja Saveza na ovom području, a nakon terorističkih napada na Sjedinjene Američke Države, nastavlja se s njezinim razvojem.

Zemlje članice drže da su izgradnja povjerenja, nadzor naoružanja, razoružanje i neproliferacija važni čimbenici sprječavanja sukoba, te su svjesne činjenice da Savez, promicanjem šireg, sveobuhvatnijeg i provjerljivijeg procesa međunarodnog nadzora naoružanja i razoružanja, ima nezamjenjivu ulogu na ovom području. Na ovaj način, NATO pruža potporu radu ostalih međunarodnih organizacija koje se bave isključivo ovim pitanjima. Sveopća politika Saveza glede istih pitanja, uobličena u Strateškom konceptu izdanom 1999. godine, uključuje predanost aktivnom doprinošenju ovom procesu.

Savez svojim članovima osigurava savjetodavni forum za sve aspekte nadzora naoružanja, razoružanja i neproliferacije. Konzultacije za ova pitanja odvijaju se u brojnim NATO tijelima utemeljenima isključivo u svrhu pronalaženja načina za napredovanje na svakom od ovih područja. O ovim pitanjima raspravlja se i sa zemljama partnerima u okviru Euroatlantskog partnerskog vijeća (EAPC), Vijeća NATO-Rusija, Komisije NATO-Ukrajina i Mediteranskog dijaloga.

NATO tijela redovito održavaju sastanke sa stručnjacima za razoružanje, poglavito prije značajnijih međunarodnih sastanaka poput Konferencije za procjenu Sporazuma o neproliferaciji nuklearnog oružja (Nuclear Non-Proliferation Treaty, NPT), Prvog povjerenstva UN-a i Konferencije za razoružanje. Nadalje, NATO osigurava forum za konzultacije o implikacijama glede sigurnosti Saveza i mogućnosti globalne strateške stabilnosti za obranu od raketnih projektila.

Sažetak glavnih dostignuća, pregovaračkih procesa i područja suradnje dân je u narednom dijelu.

Zemlje članice podložne su različitim vojnim i nevojnim rizicima koji dolaze iz više smjerova i teško ih je predvidjeti. Proliferacija nuklearnog, biološkog i kemijskog (NBC) oružja i načini njihove uporabe ostaju ozbiljna

pitanja. NATO je svjestan da proliferacija može nastati i uz sva nastojanja za njezino suzbijanje, te da može predstavljati izravnu vojnu prijetnju stanovništvu, teritoriju i snagama zemalja Saveza. Stoga, NATO-ova potpora režimima neproliferacije, kako konvencionalnim tako i nuklearnim, čini sastavni dio njegove sigurnosne politike. Zemlje članice su usvojile dvojaki politički i obrambeni pristup kako bi se borile protiv širenja oružja za masovno uništenje i načina njegove dostave. Međutim, ozbiljna prijetnja još uvijek postoji unatoč napretku u jačanju međunarodnih režima neproliferacije. Rastuće terorističke prijetnje naglasile su važnost zajedničkog međunarodnog djelovanja na ovom području.

Mora se voditi računa i o postojanju značajnih nuklearnih snaga izvan Saveza. Međutim, okolnosti pod kojima bi se mogla razmatrati uporaba NATO nuklearnog oružja vrlo su malo vjerojatne i uloga nuklearnog oružja u okviru opće sigurnosti Saveza znatno je smanjena. Značajna smanjenja zbila su se i unutar samih snaga zemalja članica koje posjeduju nuklearno oružje, poimence Sjedinjenih Američkih Država, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva.

Sporazum o neproliferaciji nuklearnog oružja (NPT) okosnica je međunarodnih dogovora o globalnoj neproliferaciji i procesa koji vode do nuklearnog razoružanja. Sporazum je proširen na neograničeno vrijeme na NPT-ovoj Konferenciji za reviziju i proširenje 1995. godine. Na istoj je konferenciji donesena i odluka o jačanju procesa revizije i o prihvaćanju niza «Načela i ciljeva za neproliferaciju i razoružanje» s ciljem promicanja djelotvorne provedbe sporazuma.

Zaključci s NPT-ove Konferencije za reviziju održane u New Yorku od 24. travnja do 19. svibnja 2000. godine, reflektirali su trajnu potporu za sveopće prihvaćanje NPT-a, strogo usklađivanje prema NPT-ovim pravilima, jačanje zaštitnih mjera Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (International Atomic Energy Agency, IAEA) i daljnje korake prema nuklearnom razoružanju kao krajnjem cilju.

Završni dokument sadrži plan za sustavnu i progresivnu provedbu NPT-ovog članka VI. koji se odnosi na nuklearno razoružanje. Uz to, pet zemalja koje posjeduju nuklearno oružje priznatih NPT-om, dalo je zajedničku izjavu u kojoj su pozdravile neograničeno proširenje Sporazuma i iznova potvrdile svoju predanost odlukama iz 1995. godine.

Sposobnosti biološkog i kemijskog oružja nisu dio strategije Saveza i nemaju ulogu u NATO strukturama snaga. Politika Saveza glede spomenutog oružja podržava sveopće prianjanje važnim režimima procesa razoružanja. Međutim, proliferacija ovog oružja smatra se rastućim problemom međunarodne sigurnosti, poglavito u kontekstu terorizma.

Uporaba kemijskog i biološkog oružja zabranjena je Ženevskim protokolom iz 1925. godine. Ostali važni dogovori glede istih pitanja obuhvaćaju Konvenciju o biološkom i toksičnom oružju, koja je stupila na snagu 1975. godine, a pod kojom je dogovorena zabrana razvijanja, proizvodnje, pohranjivanja ili nabave bioloških agensa ili sličnih sredstava u neprijateljske svrhe. 1994. godine, osnovana je Skupina država sudionica Konvencije kako bi se ispitale moguće mjere utvrđivanja te prijedlozi za jačanje konvencije. Kasnije održavane konferencije ubilježile su daljnje korake u ovom smjeru.

Konvencija o kemijskom oružju kojom se zabranjuje uporaba kemijskog oružja, dogovorena je na Konferenciji za razoružanje u razdoblju između 1980. i 1992. godine i stupila je na snagu 1997. godine. Obuhvaćala je zabranu razvijanja, proizvodnje, akvizicije, pohranjivanja ili zadržavanja kemijskog oružja, zabranu uporabe ili pokušaja uporabe kemijskog oružja, te zabranu pružanja pomoći drugima u pokušaju djelovanja koje nije u skladu s pravilima konvencije. Nadalje, konvencija obvezuje potpisnike na uništenje kemijskog oružja i mjesta njihove proizvodnje.

Nadzorni režim za tehnologiju projektila (Missile Technology Control Regime, MTCR) utemeljen 1987. godine zbližava 32 zemlje koje nastoje ograničiti proliferaciju projektila i njihovu tehnologiju. Suradnici MTCR-a nadgledaju izvoz zajedničke liste kontroliranih dijelova u skladu sa zajedničkom politikom nadzora izvoza.

Sporazum o Konvencionalnim snagama u Europi (Conventional Forces in Europe (CFE) Treaty) od 19. studenog 1990. godine nametnuo je zakonom vezana ograničenja za pet kategorija Opreme ograničene sporazumom (Treaty-Limited Equipment, TLE), i obuhvatio pravila za iznimno opsežnu

razmjenu informacija i izvješća, kao i nenajavljenu inspekciju na licu mjesta i mjere verifikacije. Sporazum je uspostavio dotada neviđenu transparentnost glede vojnih sredstava kao i drastična smanjenja TLE-a u Europi.

Pregovori o prilagodbi sporazuma novim okolnostima nastalima nakon kraja Hladnog rata započeli su 1996. godine, u svjetlu činjenice da su se dogodile značajne promjene nakon njegovog potpisivanja 1990. godine, poput ujedinjena Njemačke, raspada Varšavskog pakta i SSSR-a, pojave zemalja sljednica, povećanja broja zemalja potpisnica sporazuma od 22 na 30, i procesa demokratizacije u Srednjoj i Istočnoj Europi. Naknadni događaji koji su utjecali na primjenu sporazuma obuhvaćali su pristupanje novih zemalja članica NATO-u 1999. i 2004. godine, i perspektivu daljnjih priključenja u budućnosti.

«Dogovor o prilagodbi» CFE sporazuma potpisan je na OESS-ovom sastanku na vrhu u Istambulu u studenome 1999. godine i zahtjeva ratifikaciju od strane svih 30 zemalja potpisnica sporazuma prije negoli stupi na snagu. Prihvaćen je i «Završni dokument» sastanka na vrhu, kojim su određene političke obveze glede ograničenja, povlačenja te dodatnih progresivnih smanjenja prava na opremu ponuđenu od zemalja potpisnica u kontekstu prilagodbe sporazuma.

Tijekom sastanka na vrhu u Istambulu u lipnju 2004. godine, čelnici Saveza su iznova naglasili svoju predanost CFE sporazumu kao temelju europske sigurnosti, te su se još jednom založili za što skorije stupanje Prilagođenog sporazuma na snagu. Također su naglasili da bi ispunjenje preostalih obveza iz Istambula, koje se odnose na prisustvo ruskih vojnih snaga u Republici Moldovi i Gruziji, stvorilo uvjete Savezu i ostalim potpisnicama za korak naprijed u pogledu ratifikacije Prilagođenog CFE sporazuma. Stupanje sporazuma na snagu otvorit će put pristupanju zemalja nečlanica kojima je to bila namjera, te će dodatno doprinijeti europskoj sigurnosti i stabilnosti.

Namjenske snage Saveza na visokoj razini (High Level Task Force, HLTF) odgovorne su za razvoj politike na području konvencionalnog razoružanja, nadzora naoružanja te mjera za izgradnju povjerenja i sigurnosti. NATO Koordinacijski odbor za verifikaciju (Verification Coordinating Commitee, VCC) usredotočen je na provedbu i koordinaciju aktivnosti nadgledanja nadzora naoružanja. VCC je domaćin godišnjih seminara za 30 zemalja potpisnica CFE sporazuma kao i za ostale EAPC zemlje glede provedbenih aspekata CFE sporazuma.

Na sastanku na vrhu u Istambulu u studenome 1999. godine, države članice Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), također su

prihvatile Bečki dokument iz 1999. godine koji ojačava mjere za izgradnju povjerenja i sigurnosti (confidence and security-building measures, CSBMs), predstavljene u Bečkim dokumentima iz 1990., 1992. i 1994. godine. U dokumentu iz 1999. godine predstavljeni su napreci u postojećim mjerama te je stavljen naglasak na važnost regionalne suradnje na ovom području.

«Open Skies» sporazum iz ožujka 1992. godine bio je još jedan značajan čimbenik u izgradnji veće otvorenosti glede vojnih aktivnosti i struktura. Sporazum potiče proces izgradnje povjerenja olakšavajući nadgledanje usklađivanja s postojećim ili nadolazećim dogovorima glede nadzora naoružanja i jačajući sposobnost za pravovremeno prepoznavanje i upravljanje kriznim situacijama dopuštajući redovita međusobna prelijetanja nacionalnog teritorija. Sporazum je ratificiran 2001. godine dopuštajući velik broj probnih letova prije samog stupanja na snagu 1. siječnja 2002. godine.

Rastuća međunarodna svijest o potrebi suzbijanja i smanjenja destabilizirajuće akumulacije i nedopuštenog trgovanja malokalibarskim i lakim oružjem u svim svojim oblicima, dovela je do brojnih inicijativa na globalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

Radna skupina nastala u okviru Euroatlantskog partnerskog vijeća u siječnju 1999. godine, imala je za cilj ostvariti praktičnu suradnju glede ovih pitanja. Nakon zaključaka s međunarodne konferencije o nedopuštenom trgovanju oružjem, sazvane od strane UN-ove Glavne skupštine u lipnju 2001. godine, države članice su prihvatile međunarodni Akcijski plan kojem dopridonose NATO i zemlje partneri. NATO je također pokrenuo niz Zakladnih fondova Partnerstva za mir s posebnim naglaskom na rješavanje zaliha oružja i streljiva u zemljama poput Azerbajdžana, Gruzije i Ukrajine.

Poduzimaju se aktivna nastojanja za rješavanje humanitarnih problema i patnji prouzrokovanih protupješačkim minama. Zemlje članice pokazale su svoju predanost rješavanju ovog pitanja kroz projekte Zakladnog fonda Partnerstva za mir. Primjerice, uništene su velike količine protupješačkih mina u Albaniji; slična inicijativa poduzeta je i u Moldovi, a uključivala je mine, streljivo te korozivno raketno gorivo; u Ukrajini je pokrenuta inicijativa za uništenje nekoliko milijuna mina pohranjenih tijekom sovjetskog razdoblja.

Protokol o zabrani ili ograničenju korištenja mina, poteznih mina i ostalih sredstava, prihvaćen od strane država sudionica Konvencije o zabrani i ograničenju uporabe određenog konvencionalnog oružja koje se smatra pretjerano opasnim ili ima indiskriminirajuće učinke, potpisan je 1996. godine. Konvencija o zabrani uporabe, pohrane, proizvodnje i transfera protupješačkih mina i o njihovom uništenju, potpisana je u Otawi 3. prosinca 1997. godine, a na snagu je stupila 1. ožujka 1999. godine. EAPC Radna skupina, o kojoj je već bilo riječi, također je dobila zadaću podržati cjelokupni spektar protuminskih akcija i aktivnosti koje to olakšavaju.

Prijetnja međunarodnoj sigurnosti u obliku proliferacije oružja za masovno uništenje, 1994. godine je rezultirala odlukom NATO čelnika o jačanju i širenju nastojanja Saveza na ovom području. U Političkom okviru Saveza glede proliferacije oružja za masovno uništenje (Weapons of Mass Destruction, WMD) izdanom 1994. godine, stoji da je glavni cilj Saveza i njegovih članica sprječavanje pojave proliferacije ili, u slučaju da do toga i dođe, njezino rješavanje diplomatskim sredstvima. Međutim, dokument jasno upućuje na činjenicu da do proliferacije može doći unatoč međunarodnim neproliferacijskim normama i dogovorima, te da oružje za masovno uništenje i sredstva za njegovu uporabu mogu postati izravna vojna prijetnja NATO teritoriju, stanovništvu i snagama. U skladu s tim, Savez se usredotočio na niz sposobnosti vojne obrane potrebnih za slabljenje proliferacije i uporabe WMD-a, te na poboljšanje strukture NATO obrane protiv rizika WMD-a. Ovim se nastoji smanjiti operativna ranjivost NATO oružanih snaga te održati njihova fleksibilnost i djelotvornost u situacijama koje uključuju mogućnost prisustva, prijetnje ili uporabe NBC oružja.

Na sastanku na vrhu u Washingtonu u travnju 1999. godine, pokrenuta je dalekosežna WMD inicijativa, a u svibnju 2000. godine osnovano je WMD središte u glavnom sjedištu NATO-a. Središte djeluje u svrhu jačanja dijaloga i međusobnog razumijevanja zemalja članica glede pitanja WMD-a, jačanja konzultacija glede pitanja neproliferacije, pitanja nadzora naoružanja i razoružanja, procjene rizika, i pružanja podrške obrambenim naporima za poboljšanje spremnosti Saveza za odgovor protiv rizika WMD i načina njihove dostave. Središte sačinjavaju djelatnici NATO-ovog Međunarodnog osoblja te nacionalni stručnjaci.

Inicijativa je nastavak ranijeg rada koji je za cilj imao poboljšanje cjelokupnih političkih i vojnih nastojanja Saveza na ovom području. Njezin je razvoj nastavljen nakon teorističkih napada na Sjedinjene Američke Države u rujnu 2001. godine radi što sustavnije usredotočenosti na zaštitu vojnih snaga i stanovništva od nuklearnog, biološkog i kemijskog oružja, te na opasnost od proliferacije i obranu od balističkih projektila.

je više savjetodavno tijelo koje pruža koordinirana izvješća Sjevernoatlantskom vijeću glede pitanja političko-vojnih i obrambenih aspekata proliferacije oružja za masovno uništenje. Pod predsjedavanjem zamjenika Glavnog tajnika okuplja članove Više političko-vojne skupine za pitanja proliferacije (Senior Politico-Military Group on Proliferation, SGP) i Više obrambene skupine za pitanja proliferacije (Senior Defence Group on Proliferation, DGP) na združenim sastancima u svrhu koordinacije političke i obrambene dimenzije NATO-a u borbi protiv prijetnji WMD-om.

čine viši nacionalni dužnosnici odgovorni za politička i sigurnosna pitanja glede neproliferacije, koji se sastaju pod predsjedanjem pomoćnika Glavnog tajnika za politička pitanja i sigurnosnu politiku. SGP razmatra niz političkih, sigurnosnih i ekonomskih čimbenika koji bi mogli dovesti do ili utjecati na proliferaciju, kao i političke i ekonomske mjere za suzbijanje proliferacije ili odgovor na proliferaciju.

je više savjetodavno tijelo Sjevernoatlantskom vijeću glede proliferacije WMD-a i s njim povezanih sustava dostave. Okuplja stručnjake i dužnosnike zadužene za ovo područje pod združenim sjevernoameričkim i europskim predsjedanjem. DGP se odnosi na vojne sposobnosti potrebne za slabljenje WMD proliferacije, smanjenje prijetnji i uporabe takvog oružja, te na zaštitu NATO stanovništva, teritorija i vojnih snaga.

je konzultativno i savjetodavno tijelo ministarstava vanjskih poslova i obrane glede pitanja nadzora konvencionalnog oružja koje okuplja vladine stručnjake pod predsjedanjem zamjenika Glavnog tajnika. Također se sastaje na razini političkih savjetnika u nacionalnim izaslanstvima pri NATO-u.

je glavno tijelo unutar NATO-a za odluke glede pitanja provedbe nadzora konvencionalnog naoružanja i aktivnosti verifikacije. Sastaje se na brojnim razinama te u različitim radnim i stručnim grupama i radionicama.

utemeljeno u glavnom sjedištu NATO-a u svibnju 2000. godine, ima za cilj jačanje zajedničkog razumijevanja glede pitanja WMD-a,

procjenu rizika, i bolju spremnost vojnih snaga za djelovanje u WMD okružju te protiv WMD prijetnji.

pružaju forume za olakšavanje protoka informacija i ideja među NATO članicama i zemljama partnerima glede uspješnog provođenja nadzora te promicanja zajedničkih ciljeva na svakom od ovih područja.

Planiranje za slučaj civilnih izvanrednih stanja dugo je vremena jedno od vodećih aktivnosti NATO-a. Njegove glavne uloge obuhvaćaju pružanje civilne potpore vojnim operacijama i potpore nacionalnim vlastima u slučaju civilnih izvanrednih stanja, poglavito glede zaštite civilnog stanovništva.

Nakon terorističkih napada na Sjedinjene Američke Države, znatan dio NATO-ovih nastojanja glede zaštite civilnog stanovništva usredotočen je na pružanje potpore zemljama članicama i zemljama partnerima glede zaštite njihovog stanovništva od mogućih posljedica napada kemijskim, biološkim i nuklearnim agensima. U kontekstu potpore vojnom planiranju i operacijama, aktivnosti planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja doprinose na način da osiguravaju djelotvornost zajednički razvijenih planova i postupaka kao i raspoloživost potrebnih sredstava. Ona mogu obuhvaćati trgovačke brodove, civilne zrakoplove, mreže vlakova i željeznica, medicinske sadržaje, komunikacije, mogućnosti odgovora u slučaju katastrofe te druge civilne resurse.

Međutim, karakteristike NATO aktivnosti planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja iz temelja su se promijenile nakon završetka Hladnog rata. Bez daljnjeg isključivog naglaska na upravljanje civilnim resursima i zaštitu stanovništva u kontekstu rata velikih razmjera, one su okrenute prema operacijama pružanja potpore za slučaj vojnih izvanrednih stanja i prema nošenju s posljedicama prirodnih katastrofa ili terorističkih napada.

Druga značajka današnjih aktivnosti planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja jest proširena suradnja sa zemljama partnerima u okviru programa Partnerstva za mir i Euroatlantskog partnerskog vijeća, Vijeća NATO-Rusija, Komisije NATO-Ukrajina, Mediteranskog dijaloga, a od nedavno i Istambulske inicijative o suradnji. Najveći nevojni dio aktivnosti Partnerstva za mir, planiranje za slučaj civilnih izvanrednih stanja, danas obuhvaća redovite konzultacije i rasprave među svim zemljama članicama i zemljama partnerima, kao i redovite združene operacije i vježbe u kojima važnu ulogu ima dežurno Euroatlantsko središte za usklađivanje odgovora na katastrofe utemeljeno u glavnom sjedištu NATO-a u Bruxellesu.

Kao posljedica ovih dogovora, NATO i zemlje partneri uspjeli su pružiti koordiniranu potporu Ukrajini, Češkoj Republici i SAD-u u vrijeme velikih poplava, Grčkoj, Turskoj, i Pakistanu nakon razornih potresa, Portugalu u vrijeme šumskih požara, te Balkanu, gdje je hitna potreba za humanitarnom pomoći bila neizbježna posljedica regionalnih sukoba i ratova. NATO

sposobnosti planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja bile su od iznimne važnosti i u pružanju potpore zemljama članicama u upravljanju posljedicama u izvanrednim okolnostima poput mogućih rizika glede Turske u kontekstu iračkog sukoba u proljeće 2003. godine, te priprema i odvijanja Ljetnih olimpijskih igara u Grčkoj 2004. godine.

Velik broj drugih međunarodnih organizacija ostvaruje suradnju s NATO-om na području planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja. One obuhvaćaju Europsku uniju, Međunarodnu agenciju za nuklearnu energiju, Međunarodni odbor Crvenog križa, Međunarodnu federaciju društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, UN-ov Ured za koordinaciju humanitarnih poslova, Organizaciju za zabranu kemijskog oružja te Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju.

Aktivnosti planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja u okviru EAPC-a i programa Partnerstva za mir uključuju seminare, radionice, vježbe, tečajeve obuke, te razmjenu informacija obuhvaćajući civilno i vojno osoblje s različitih razina lokalnih, regionalnih i nacionalnih vlada i nevladinih organizacija.

Zajedničko većini ovih aktivnosti jest usredotočavanje na pripravnost u slučaju katastrofe i na zaštitu civilnog stanovništva u izvanrednim situacijama kao posljedicama katastrofa ili terorističkog napada. Ovo područje aktivnosti često se naziva upravljanje posljedicama. Suradnja s UN-ovim Uredom za koordinaciju humanitarnih poslova, u kontekstu njegovog projekta o Uporabi vojnih i civilnih obrambenih sredstava za pomoć u slučaju katastrofe, ima važnu ulogu u velikom broju ovih aktivnosti.

Utemeljeno na ruskom prijedlogu iz studenog 1997. godine, koji je imao za cilj konkretnije oblike suradnje na području potpore u slučaju katastrofe, 1998. godine je osnovano Euroatlantsko središte za sposobnost odgovora na katastrofe (Euro-Atlantic Disaster Response Capability) sačinjeno od Euroatlantskog središta za usklađivanje odgovora na katastrofe (Euro-Atlantic Disaster Response Coordination Centre, EADRCC) i Euroatlantskog tima za odgovor na katastrofe (Euro-Atlantic Disaster Response Unit, EADRU). EADRCC odonda ima nezamjenjivu ulogu u nizu operacija potpore i ključan je u pružanju pomoći zemljama glede jačanja njihove pripravnosti prilikom posebnih događanja i kriznih situacija. Nedugo nakon inauguracije, EADRCC je odigrao značajnu ulogu u kosovskom sukobu 1999. godine, koordinirajući EAPC-ovu pomoć operacijama potpore u Albaniji koje je organizirao Visoki komesarijat UN-a za izbjeglice. Potom je EADRCC bio uključen u praćenje humanitarne situacije na Kosovu i u okolici, a u travnju 1999. godine, poduzeti

su daljni koraci glede usklađivanja humanitarne pomoći s ciljem olakšanja položaja kosovskih izbjeglica.

EADRU čine dobrovoljni višenacionalni i nacionalni civilni i vojni timovi zemalja EAPC-a, čiji se sastav određuje prema trenutnim zahtjevima u vrijeme kada je zatražena intervencija tima. Može se sastojati od timova za traganje i spašavanje, medicinskih timova, prijevoza i logistike, komunikacije i drugih sadržaja. EADRCC vodi povjerljiv popis nacionalnih sposobnosti kako bi se NATO-u i zemljama partnerima omogućila dragovoljna prijava sredstava koje su voljni dati na raspolaganje pogođenim zemljama. Ovaj se popis pokazao korisnim u više slučajeva, od kojih je skoriji potpora Grčkoj za vrijeme Olimpijskih igara 2004. godine.

Postupci za raspoređenje EADRU-a testirani su tijekom brojnih multinacionalnih vježbi koje su obuhvaćale međunarodno sudjelovanje u velikim razmjerima. Ove vježbe idu u prilog i poboljšanju interoperabilnosti među nacionalnim interventnim postrojbama te civilno-vojnoj suradnji. Programi su uključivali simulirane poplave u zapadnoj Ukrajini, bukteće požare u Hrvatskoj, eksplozije takozvane «prljave bombe» blizu nogometnog stadiona u Rumunjskoj, napad na postrojenje za kemijsku proizvodnju u Rusiji, te protupožarni, pretraživački i spasilački rad u Uzbekistanu.

Suradnja NATO-Rusija glede planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja, započela je u prosincu 1991. godine kada je Sjevernoatlantsko vijeće zadužilo NATO-ov Viši odbor za planiranje za slučaj civilnih izvanrednih stanja glede pružanja potpore tadašnjem Sovjetskom Savezu u koordinaciji prijevoza humanitarne pomoći. Memorandum o razumijevanju (Memorandum of Understanding, MOU) za planiranje za slučaj civilnih izvanrednih stanja potpisan je 20. ožujka 1996. godine, a potpisivanjem Temeljnog dokumenta za pitanja međusobnih odnosa, suradnje i sigurnosti (Founding Act on Mutual Relations, Cooperation and Security) između NATO-a i Ruske Federacije 1997. godine, osnovana je Stručna skupina za pitanja pripravnosti za slučaj civilnih izvanrednih stanja i za potporu u slučaju katastrofe, a s ciljem nadgledanja provedbe MOU-a. Od tada je suradnja s Rusijom na području planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja uvelike ojačala. U okviru Vijeća NATO-Rusija, NATO članice i Rusija provode opsežan program aktivnosti za suradnju, uključujući i rad na sposobnostima brze intervencije te združenim vježbama.

Između NATO-a i Ukrajine odvija se proširena suradnja glede planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja. Započeta je 1995. godine, u vrijeme kada je NATO-ova Uprava za planiranje za slučaj civilnih izvanrednih stanja usklađivala pomoć NATO-a i zemalja partnera istočnoj Ukrajini nakon obilnih kiša i poplava rijeka Oude i Donetsa. Suradnja na ovom području ključna je dionica Povelje NATO-Ukrajina potpisane u srpnju 1997. godine. 16. prosinca iste godine, uslijedio je memorandum o razumijevanju između NATO-a i ukrajinskog Ministarstva za izvanredna stanja i zaštitu stanovništva od posljedica černobilske katastrofe, usredotočujući se na područja gdje je praktična suradnja ostvariva i moguća, te na posebnu ekspertizu i resurse. Ovaj dogovor urodio je mnogim praktičnim aktivnostima poput pilot projekta za suzbijanje i djelovanje u slučaju poplava u karpatskoj regiji ili opsežnih terenskih vježbi EADRCC-a u Ukrajini. Ukrajina i dalje nastavlja aktivno sudjelovati u NATO-ovim aktivnostima planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja, a planira se nastavak vježbi u budućnosti.

Sudionice zemalja Mediteranskog dijaloga imaju udjela u nizu aktivnosti glede planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja, uključujući tečajeve civilno-vojne suradnje (civil-military cooperation, CIMIC) u NATO Učilištu u Oberammergauu i aktivnosti organizirane od strane vijeća i odbora za planiranje za slučaj civilnih izvanrednih stanja.

Seminari organizirani u svrhu olakšavanja razmjene informacija i iskustva na važnim područjima kao i u svrhu jačih kontakata među stručnjacima za planiranje za slučaj civilnih izvanrednih stanja, održani su u Grčkoj i Turskoj, a središte interesa bilo je smanjenje prirodnih katastrofa, te potraga i spašavanje u situacijama katastrofe. Ostale su se teme ticale regionalne suradnje i uloge nevladinih organizacija u situacijama katastrofe. U kontekstu jačanja Mediteranskog dijaloga ovi se odnosi i dalje razvijaju, a predviđa se i pojačano sudjelovanje zemalja Mediteranskog dijaloga u aktivnostima planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja.

Kako bi se osigurala usklađenost i učinkovitost aktivnosti glede planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja, te omogućila uporaba NATO vojnih sposobnosti i sredstava za slučaj potrebe pružanja potpore nacionalnim vlastima suočenima s civilnim izvanrednim stanjima, uspostavljene su čvrste veze između NATO-ovih vojnih vlasti i struktura planiranja za slučaj civilnih

izvanrednih stanja. Pomoć može uključiti logističke, transportne, sigurnosne, komunikacijske, informacijske ili druge raspoložive oblike potpore.

S druge pak strane, jedna od uloga struktura planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja u okviru NATO-a, o kojima je prethodno bilo riječi, jest pružanje potpore vojnim operacijama ako se to pokaže potrebnim. U ovakvim okolnostima, dole opisani odbori i vijeća za planiranje za slučaj civilnih izvanrednih stanja, mogu osigurati potrebnu ekspertizu za civilno-tehnička područja, poput komunikacija, prijevoza, medicinskih pitanja, prehrane i poljoprivrede, zaštite civilnog stanovništva i industrijske spremnosti.

Odgovornost za objedinjavanje NATO-ovih politika u sferi planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja te mjera za njihovu provedbu, povjerena je Višem odboru za planiranje za slučaj izvanrednih stanja (SCEPC), koji se najmanje dvaput godišnje sastaje na plenarnim, a svaka dva tjedna na redovnim sjednicama. SCEPC je odgovoran Sjevernoatlantskom vijeću. Rad Odbora potpomažu predstavnici ministarstava unutarnjih poslova ili agencija za upravljanje izvanrednim stanjima s osobljem niza nacionalnih izaslanstava u glavnom sjedištu NATO-a. Nacionalno predstavljanje na sastancima održanim na plenarnoj razini čine čelnici nacionalnih organizacija za planiranje za slučaj civilnih izvanrednih stanja u glavnim gradovima. Sastancima SCEPC-a predsjedava pomoćnik Glavnog tajnika Uprave za operacije međunarodnog osoblja.

Pod vodstvom SCEPC-a, brojni odbori i uprave za tehničko planiranje udružuju nacionalne vlade i stručnjake na području industrije te vojne predstavnike radi usklađivanja planiranja u važnim područjima civilnih aktivnosti. Ona podrazumijevaju kopneni prijevoz, prekooceanski brodski prijevoz, civilno zrakoplovstvo, hranu i poljoprivredu, industrijsku proizvodnju, poštu i telekomunikacije, medicinsko planiranje i civilnu zaštitu. Trenutno postoji osam takvih planskih odbora i uprava, poimence Uprava za planiranje prekooceanskog brodskog prijevoza, Uprava za planiranje kopnenog prijevoza, Odbor za planiranje civilnog zrakoplovstva, Odbor za planiranje hrane i

poljoprivrede, Odbor za industrijsko planiranje, Združeni medicinski odbor, Odbor za planiranje civilnih komunikacija i Odbor za civilnu zaštitu.

Spomenuta se tijela redovito sastaju kako bi osigurali ključnu vezu između politike NATO-a glede planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja i načina provedbe istih. Njihov rad podržavaju manje, fleksibilne radne skupine i specijalizirani tehnički odbori.

EADRCC usklađuje odgovore na katastrofe za područje EAPC-a i djeluje kao žarišna točka za razmjenu informacija među zemljama EAPC-a. Ono ostvaruje usku suradnju s važnim UN-ovim i drugim međunarodnim organizacijama koje imaju vodeću ulogu u odgovoru na katastrofe. Osoblju središta dodijeljen je stalni časnik za vezu iz UN-ovog Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova.

Središte je razvilo trajne operativne postupke kako bi pomoglo osigurati brze odgovore u slučaju izvanrednih stanja, te ono potiče zemlje sudionice na razvoj bilateralnih i multilateralnih dogovora za pitanja regulacije viza, zahtjeva za prelazak granice, tranzitnih dogovora i carinskih dozvola, postupaka koji mogu odgoditi protok pružanja pomoći za područja zahvaćena katastrofom. EADRCC u različitim zemljama sudionicama organizira redovite vježbe za slučaj katastrofe s ciljem uvježbavanja postupaka, pružanja obuke lokalnim i međunarodnim sudionicima, izgradnje interoperabilnih vještina i sposobnosti, te primjene stečenog iskustva i naučenih lekcija u budućim operacijama.

Pitanja konzultiranja, zapovijedanja i nadzora u NATO-u su poznatija pod nazivom «C3». Ciljevi su suradnje na ovom području postići u cijelom NATO-u racionalne, interoperabilne i zaštićene sposobnosti kako bi se osigurale političke konzultacije na visokoj razini, te zapovijedanje i nadzor vojnih snaga.

Brojni komunikacijsko-informacijski sustavi (CIS) uvezani su s fiksnim i pokretnim nacionalnim mrežama s ciljem pokrivanja cijelog NATO područja, povezujući na taj način glavno sjedište NATO-a u Bruxellesu, sva zapovjedništva integrirane vojne zapovjedne strukture, glavne gradove i nacionalna vojna zapovjedništva. Sustav pruža i zaštićene veze za olakšavanje konzultacija s NATO-ovim zemljama partnerima.

utemeljena je 1996. godine kako bi osigurala tražene C3 sposobnosti za cijeli NATO, pozivajući se na zajednički stvorene multinacionalne i nacionalne sposobnosti. Organizacija udružuje planiranje, znanstvene, razvojne i akvizicijske funkcije NATO-ovog CIS-a radi jačanja sposobnosti Saveza za izvedbu novih zadaća upravljanja kriznim situacijama, kao i očuvanja zajedničkih obrambenih sposobnosti.

Organizacija se sastoji od NATO C3 Odbora (NC3B) koji djeluje kao upravni odbor NC3O-a; Skupine nacionalnih C3 predstavnika (Group of National C3 Representatives, NC3REPS), koja na stalnim sastancima djeluje kao NC3B; NATO C3 Agencije (NATO C3 Agency, NC3A); i NATO Agencije za CIS usluge (NATO CIS Services Agency, NCSA).

je više multinacionalno tijelo koje djeluje u ime i odgovorno je za savjetovanje Sjevernoatlantskog vijeća i Odbora za obrambeno planiranje za sva pitanja koja se odnose na konzultiranje, zapovijedanje i nadzor (C3) uključujući interoperabilnost NATO-a i nacionalnih C3 sustava, kao i za savjetovanje Konferencije direktora za nacionalno naoružanje o C3 programima suradnje. Odbor nadzire rad NC3A i NCSA.

NC3B se sastoji od viših nacionalnih predstavnika iz glavnih gradova, predstavnika Vojnog odbora i Strateških zapovjednika i NATO odbora zainteresiranih za C3, Glavnog upravitelja NATO C3 Agencije (NC3A) i Direktora NCSA-e. Pod predsjedanjem je zamjenika Glavnog tajnika i ima stalnog predsjedatelja (pomoćnika Glavnog tajnika za obrambeno ulaganje) i

dvojicu podpredsjedatelja (Direktora C3 osoblja u glavnom sjedištu NATO-a i podpredsjedatelja izabranog od strane nacionalnih kandidata).

NC3B uživa potporu podčinjenih struktura multinacionalnih tijela sastavljenih od osam pododbora (Združeni C3 zahtjevi i koncepti, Interoperabilnost, Upravljanje frekvencijama, Informacijski sustavi, Sustavi zaštite informacija, Komunikacijska mreža, Identifikacija i Navigacija). Svaki od ovih pododbora ima svoje podstrukture. Organizacija dobiva potporu C3 Osoblja glavnog sjedišta NATO-a (NHQC3S) koje udružuje bivše C3 dijelove iz Međunarodnog osoblja i Međunarodnog vojnog osoblja u jedinstveno integrirano osoblje.

Glavna zadaća NHQC3S-a jest razvijanje politike i smjernica za planiranje, provedbu, operativnost i održavanje NATO CIS-a, te praćenje primjene istih. NHQC3S pruža potporu NATO C3 Odboru i njegovim podstrukturama. Također pruža potporu Sjevernoatlantskom vijeću, Vojnom odboru, Konferenciji direktora za nacionalno naoružanje, Višem odboru za resurse kao i drugim odborima koji su odgovorni za C3 pitanja.

NHQC3S ima pet odsjeka: Odsjek za planiranje, raščlambu i oblikovanje informacijskih sustava i interoperabilnost (Architecture and Interoperability Branch), Odsjek za informacijske sustave i razmjenu informacija (Information Systems and Exchange Branch), Odsjek za zaštitu informacija (Information Security Branch), Odsjek za upravljanje radiofrekvencijskim spektrom (Spectrum Management Branch) te Odsjek za komunikacijske, identifikacijske i navigacijske sustave (Communication, Identification and Navigation Networks Branch) plus Ured za planiranje i resurse (Planning and Resources Office). Njime koordinirano upravljaju pomoćnik Glavnog tajnika za obrambeno ulaganje i direktor Međunarodnog vojnog osoblja. Direktor NHQC3S-a je jedan od podpredsjednika NATO C3 Odbora.

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

C3 Osoblje glavnog sjedišta NATO-a (NHQC3S): www. nc3a.nato.int/

uglavnom sastavljena od članova nacionalnih izaslanstava ili vojnih predstavnika pri NATO-u, pomaže NC3 Odboru i djeluje u njegovo ime kao NC3B na redovnim sastanicima.

nastala je kao dio NATO-ove strategije preustroja njegovih C3 aktivnosti. Agencija pruža središnje planiranje, ustrojavanje sustava, integraciju sustava, dizajn, sistem-inženjering, tehničku potporu i konfiguracijski nadzor za NATO C3 sustave i instalacije. Agencija nabavlja i provodi dodijeljene joj projekte, te pruža znanstvene i tehničke savjete i potporu Strateškim zapovjednicima i drugima, glede

operativnog istraživanja, obavještajnih pitanja, nadgledanja, izviđanja, zračnog zapovijedanja i nadzora (obuhvaćajući proturaketnu obranu, elektronsko ratovanje i rano upozorenje te nadzor iz zraka) i CIS-a. NC3A ima sjedište u Bruxellesu (Belgija), ali djeluje na dvije lokacije u Bruxellesu (Planiranje i akvizicija) i u Den Hagu (Nizozemska), (Znanstvena potpora).

je odgovorna za osiguranje usluga sigurne razmjene informacija potrebnih za NATO C3, koristeći sustave dodijeljene od strane NATO C3 Odbora. NCSA je utemeljena u kolovozu 2004. od bivše NATO CIS Agencije za operativne poslove i potporu (NATO CIS Operating and Support Agency, NACOSA).

NCSA pruža operativnu potporu u obliku hardverskog i softverskog održavanja, tehničkog savjetovanja, upravljanja konfiguracijama, obuke osoblja, instalacija i povezanih usluga. Ovo uključuje jamstvo sigurnosti dodjeljenog CIS-a i njegovih korisnika. U suradnji s drugim NATO tijelima, komercijalnim tvrtkama i nacionalnim agencijama, od NCSA-e se traži racionalna isporuka CIS usluga, sukladno dogovorima sa zajednicom korisnika te kako je navedeno u Katalogu usluga.

NCSA se sastoji od središnjeg osoblja smještenog u SHAPE-u u Monsu (Belgija), deset NCSA odjela koji podržavaju zapovjedništva kojima su dodijeljena, dviju rasporedivih NATO bojni za vezu i NATO CIS Učilišta u Latini (Italija).

Daljnje informacije dostupne su na web stranicama: NATO Agencija za CIS usluge: www.ncsa.nato.int

Daljnje informacije također su dostupne na adresama:

NATO HQ C3 StaffNATO Headquarters1110 BrusselsBelgiumTel: +32 2 707 4358Fax: +32 2 707 5834

NC3A Brussels(HQ, Planning &Acquisition)Z BuildingNATO Headquarters1110 BrusselsBelgiumTel: +32 2 707 8213Fax: +32 2 708 8770

NC3A The Hague(Scientific &Technical matters)P.O. Box 174Oude Waalsdorperweg 612501 CD The HagueThe NetherlandsTel: +31 70 374 3002Fax: +31 70 374 3239

dio je Izvršnog odjela za upravljanje. Iako je to upravljački dio Međunarodnog osoblja, ISMS popunjavaju i Međunarodno osoblje i Međunarodno vojno osoblje. ISMS osigurava potporu informacijskim sustavom Sjevernoatlantskom vijeću, Odboru za obrambeno planiranje i Vojnom odboru,

kao i podčinjenim odborima i potpornom osoblju. Nadalje, ISMS nudi potporu za zadaće poput dizajna sustava, potporu u razvoju i održavanju Međunarodnom osoblju i NATO agenciji za standardizaciju. Potom, nudi potporu za zadaće poput upravljanja kriznim situacijama, pismohrane i nadzora dokumenata, informatičkih sustava za upravljanje osobljem i financijama, i planiranja snaga. ISMS je zadužen za operativnost centraliziranih računalnih sustava u glavnom sjedištu NATO-a, te za razvoj i održavanje softvera za posebne korisničke aplikacije, pružajući obuku i pomoć korisniku, održavajući informatičke sustave glavnog sjedišta NATO-a te savjetujući djelatnike glede informatičkih sustava.

Iako su zemlje članice NATO-a odgovorne za izobrazbu i obuku svojih oružanih snaga, programi i tečajevi ponuđeni na nacionalnoj razini nadopunjuju se na međunarodnoj razini radom nekolicine učilišta i visokih učilišta uspostavljenih od strane Sjevernoatlantskog vijeća, Vojnog odbora i strateških zapovjedništava.

Izobrazba i obuka imaju značajnu ulogu i u kontekstu programa Partnerstva za mir (PfP). Uz redovito sudjelovanje zemalja partnera i zemalja Mediteranskog dijaloga u NATO institucijama za izobrazbu i obuku, dolje opisanima, koji čine sastavni dio strukture NATO-a, Savez je utemeljio proširenu mrežu službeno priznatih PfP-ovih središta za obuku smještenih u različitim zemljama partnerima i zemljama članicama. Trenutno postoji 11 takvih središta smještenih u Austriji, Finskoj, Grčkoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Švedskoj, Švicarskoj, Turskoj, Ukrajini i Sjedinjenim Američkim Državama.

Izobrazba i obuka također čine sastavne komponente mandata Savezničkog zapovjedništva za transformaciju (Allied Command Transformation, ACT) osnovanog 2003. godine nakon preustroja zapovjedne strukure NATO-a.

Glavni NATO objekti za izobrazbu koji se koriste za obuku i obrazovanje čelnika i stručnjaka iz zemalja partnera i zemalja članica su NATO Visoko učilište za obranu, NATO Učilište u Oberammergauu i NATO Učilište za komunikacijsko-informacijske sustave (CIS). NATO također raspolaže i drugim obrazovnim ustanovama, poimence NATO Skupina za obuku (NATO Training Group), NATO Operativno obučno središte za zapriječivanje na moru (Maritime Interdiction Operational Training centre), Stručna središta (Centres of Excellence), Združeni programi za napredno distributivno učenje i simulaciju (Joint Advanced Distributed Learning and Simulation Programme) i NATO/PfP Mreža izobrazbe.

Misija NATO Visokog učilišta za obranu jest doprinijeti djelotvornosti i koheziji Saveza ravijajući svoju ulogu jednog od glavnih središta za izobrazbu, proučavanje i istraživanje pitanja sigurnosti transatlantskog područja. Svake

godine nudi tečajeve i seminare o temama važnim za stanje sigurnosti euroatlantskog područja, za više časnike oružanih snaga, više vladine dužnosnike, akademike i parlamentarce. Uz sudjelovanje NATO zemalja, virtualno sve aktivnosti Visokog učilišta otvorene su za zemlje sudionice PfP-a i Mediteranskog dijaloga, a u okviru Istambulske inicijative o suradnji, mogu sudjelovati i zemlje šireg područja Bliskog istoka.

NATO Visoko učilište za obranu utemeljeno je u Parizu 1951. godine, a potom premješteno u Rim 1966. godine. Pod upravom je Vojnog odbora, koji imenuje zapovjednika Visokog učilišta na razdoblje od tri godine. Zapovjednik mora imati najmanje čin general pukovnika ili ekvivalentni rang, a pomažu mu civilni dekan i vojni direktor za upravu iz zemlje domaćina. Predsjedatelj Vojnog odbora predsjedava Akademskim savjetodavnim odborom Visokog učilišta. Nastavničko osoblje Visokog učilišta čine vojni časnici i civilni dužnosnici, uglavnom iz ministarstava vanjskih poslova i obrane zemalja članica.

Kao odgovor na smjerice dane Visokom učilištu od strane Sjevernoatlantskog vijeća i Vojnog odbora 2002. godine, naglasak je stavljen na tri ključna područja izobrazbe, suradnje i istraživanja. Obrazovne i istraživačke aktivnosti Visokog učilišta koordiniraju se sa Savezničkim zapovjedništvom za transformaciju (ACT), koje je zastupljeno na odgovarajućoj visokoj razini na NDC-ovom Akademskom savjetodavnom odboru kako bi se što više doprinijelo cjelokupnim obrazovnim i istraživačkim ciljevima NATO-a.

Glede programa izobrazbe, Visoko učilište nudi tečajeve na strateškoj razini o političko-vojnim temama osmišljene u svrhu pripreme odabranog osoblja za NATO i za NATO povezane službe. Glavna obrazovna aktivnost Visokog učilišta je viši tečaj koji broji do 90 polaznika odabranih od strane vlastitih vlada na osnovu nacionalne kvote. Polaznici su ili vojni časnici s činom brigadira ili pukovnika, ili civilni dužnosnici jednakog statusa iz važnih vladinih odjela ili nacionalnih institucija. Glavnina polaznika tečaja odlazi na stožerne dužnosti u NATO zapovjedništva ili u službe vezane za NATO u njihovim državama. Od 2002. godine, uvedene su izmjene nastavnog programa tečaja, čime je on postao akademski zahtjevniji forum na strateškoj razini za kritičko promišljanje i raščlambu ugroza.

Dnevna predavanja drže gostujući akademici, političari, visoki vojni i civilni dužnosnici. Velika važnost se pridaje postizanju konsenzusa među polaznicima tečaja tijekom njihovog pripremnog rada i rasprava, što ukazuje na značaj načela konsenzusa u svim NATO strukturama.

Dijelovi višeg tečaja kreirani su kao kratki modularni tečajevi kojima se odabranim časnicima i dužnosnicima glavnog sjedišta NATO-a i strateških zapovjedništava dopušta tjedno pristupanje višem tečaju radi proučavanja određene strateške teme.

Učilište je 1991. godine uvelo dvotjedni tečaj za više časnike i civile iz članica Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji, danas Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Sljedeće godine, tečaj je postao Integrirani PfP/OESS tečaj u okviru višeg tečaja. Kao integralnim dijelom NATO-ovog PfP programa, ovim se dvotjednim tečajem nastoji razviti zajednička slika euroatlantske regije među redovnim polaznicima višeg tečaja i predstavnicima zemalja PfP/OESS i NATO-ovih zemalja Mediteranskog dijaloga.

Dva tečaja za generale, admirale i veleposlanike organiziraju se svake godine, u proljeće i jesen. Osmišljeni su radi doprinosa jačanju regionalne sigurnosti potičući dijalog, razumijevanje i izgradnju povjerenja.

Kao dio programa suradnje Visokog učilišta, svake se godine održava Konferencija zapovjednika koja okuplja zapovjednike viših nacionalnih obrambenih učilišta iz zemalja NATO-a, PfP-a i Mediteranskog dijaloga s ciljem razmjene stavova o akademskom načinu rada i obrazovnim metodama. Visoko učilište također u cjelosti sudjeluje u Konzorciju obrambenih akademija i Instituta za sigurnosne studije, izvan NATO-ovom suradničkom obrazovnom tijelu. U ovom svojstvu, Visoko učilište djeluje kao žarišna točka unutar NATO-a za kontakte s Konzorcijem. U veljači svake godine, Visoko učilište organizira međunarodne tečajeve na ukrajinskoj Nacionalnoj obrambenoj akademiji u Kijevu. Naposljetku, u okviru programa suradnje Visoko učilište organizira i tečajeve putem interneta.

Visoko je učilište značajno osuvremenilo svoj rad na području istraživanja i nastoji visokim NATO dužnosnicima ponuditi nove poglede nastale iz zamisli vrhunskih akademika, stručnjaka i praktičara, kroz izvješća s konferencija i radionica usredotočujući se na glavne teme koje su izazov Savezu. Nadalje, Visoko učilište svake godine organizira i međunarodne istraživačke seminare o euroatlantskoj sigurnosti u suradnji s akademskim institucijama jedne od zemalja PfP-a. Jednom godišnje odvija se sličan međunarodni istraživački seminar sa zemljama Mediteranskog dijaloga.

Svake godine, Visoko učilište nudi i istraživačke stipendije iz područja studija o sigurnosti za dva predstavnika zemalja PfP-a i dva iz zemalja Mediteranskog dijaloga, s ciljem promicanja individualnih znanstvenih istraživanja o temama vezanima uz euroatlantska, euroazijaska i mediteranska pitanja sigurnosti.

Kroz aktivnosti nacionalnih udruženja diplomanata Visokog učilišta i godišnjih rujanskih seminara za bivše polaznike, Visoko učilište stvara snažan duh suradnje među svojim polaznicima, od kojih mnogi imaju odgovorne pozicije u okviru Saveza.

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

NATO Defence CollegeVia Giorgio Pelosi 100143 RomaItalyTel: +39 06 505 295 (centrala) Fax: +39 06 505 25799Web stranica: www.ndc.nato.int

NATO Učilište u Oberammergauu djeluje kao središte individualne izobrazbe i obuke vojnog i civilnog osoblja Saveza, Partnerstva za mir, Mediteranskog dijaloga i kontaktnih zemalja. Cilj je Učilišta pružiti izobrazbu i obuku u skladu s trenutnom i razvijajućom NATO strategijom, politikom, doktrinom i postupcima. Njegovi su tečajevi odraz trenutnih operativnih razvoja Saveza i prioriteta Visokog savezničkog zapovjednika za Europu (Supreme Allied Commander Europe, SACEUR) i Visokog savezničkog zapovjednika za transformaciju (Supreme Allied Commander Transformation, SACT).

Svake se godine održava velik broj tečajeva o raznim temama. Iako je Učilište primarno usredotočeno na individualnu izobrazbu, ono također podržava sve oblike kolektivne obuke, uvježbavanja i operacija ako se za to ukaže potreba. Izobrazba i obuka su usredotočene na kombiniranu združenu operativnu vještinu, rabeći obrazovne metode poput tečajeva, seminara, naprednog distributivnog učenja, modeliranja i simulacije. Kao dio programa suradnje Učilišta, pokretni timovi za izobrazbu i obuku nude prilagođene tečajeve koji pomažu procese transformacije, interoperabilnosti i suradnje.

Učilište je pod operativnim nadzorom SACT-a, ali djeluje kao NATO obrazovna institucija za oba NATO Strateška zapovjedništva. Pomaže mu i vodi ga odbor savjetnika. Njemačka i SAD osiguravaju objekte i logističku potporu te više od 60 posto osoblja, ali se Učilište oslanja na školarine polaznika kako bi pokrilo operativne troškove, te je u načelu samostalno.

NATO Učilište ima korijene u ranim godinama povijesti Saveza, ali je svoje ime i povelju dobilo 1975. godine. Dugi su niz godina njegovo središte interesa bila pitanja vezana uz NATO kolektivnu obranu. Nedavno, nakon revizije NATO strateškog koncepta 1999. godine, uloga se Učilišta značajno izmijenila obuhvaćajući tečajave, obuku i seminare kao potporu NATO-ovoj trenutnoj i razvojnoj strategiji i politikama zajedničke sigurnosti, te uključujući suradnju i dijalog s vojnim i civilnim osobljem iz zemalja izvan NATO-a. Nadalje, od početka NATO operacija na Balkanu, Učilište pruža neizravnu potporu trenutnim NATO vojnim operacijama.

Tečajevi su organizirani iz četiri temeljna NATO operativna područja: zajedničke operacije, politika, operacije i planiranje te oružje za masovno uništenje. Nastavničko osoblje Učilišta čini osoblje iz NATO zemalja upotpunjeno gostujućim predavačima NATO zapovjedništava i sjedišta, NATO i PfP zemalja te nevladinih organizacija. U fokusu svih tečajeva je razvoj NATO i izvan NATO kombiniranog združenog operativnog časničkog osoblja s ciljem učinkovitijeg zajedničkog rada.

Tijekom posljednjih nekoliko godina, nevojno sudjelovanje u tečajevima značajno je poraslo, i postalo proporcionalno rastu kontakata Učilišta s međunarodnim organizacijama. Najveće područje rasta u nastavnom programu Učilišta bila je potpora programima PfP-a, Mediteranskog dijaloga i Istambulske inicijative o suradnji.

Uvodi se daljnji razvoj nastavnog programa Učilišta, koji bi obuhvaćao naučene lekcije iz NATO-ovih operacija na Balkanu i u Afganistanu, i pripremio snage za sudjelovanje u NATO Snagama za odgovor. Nedavno je Učilište provelo obuku u potpori NATO Provedbenoj misiji obuke u Iraku. NATO Učilište je jedno od vodećih u razvoju programa obuke za borbu protiv trgovine ljudima te u obrani od terorizma.

Svojim programima izobrazbe i obuke, Učilište doprinosi razvoju sadašnjih i budućih operativnih sposobnosti. U svim navedenim kontekstima, NATO Učilište ostaje aktivno u ispunjavanju prioriteta Saveza kao i u promicanju preustroja vojnih sposobnosti za NATO i zemlje partnere.

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

NATO School Am Rainenbichl 54 82487 Oberammergau GermanyTel: +49 8822 9481 4477 (studentska referada)Fax: +49 8822 9171 1399 Email: studentadmin@natoschool.nato.intWeb stranica: www.natoschool.nato.int

NATO Učilište za komunikacijsko-informacijske sustave nudi naprednu obuku za civilno i vojno osoblje za operacije i održavanje NATO CIS-a. Učilište također nudi orijentacijske tečajeve i obuku o NATO CIS-u i uz ovo nudi CIS orijentacijske tečajeve za zemlje partnere.

Od utemeljenja 1959. godine, Učilište je prošlo kroz niz promjena, a pod današnjim imenom postoji od 1989. godine. Novi tečajevi predstavljeni su 1994. godine u kontekstu Partnerstva za mir. Od 1995. godine, s početkom NATO-ovog raspoređivanja snaga na područje Bosne i Hercegovine, Učilište je organiziralo tečajeve za potporu NATO snagama u operativnim ulogama. Trenutno nudi preko 50 tečaja koji traju od jednog do deset tjedana i godišnje prima u prosjeku 2700 studenata.

Učilište ima dva odjela: obuku i potporu. Odjel obuke se nadalje dijeli na Odsjek mrežne domene odgovoran za tečajeve iz područja prijenosnih sustava, centrala i mrežnog nadzora; Odsjek korisničke domene zadužen je za tečajeve informatičkih sustava za zapovjedanje i nadzor, projekta softverskog inženjeringa i programiranje; i Odsjek domene infoseca odgovoran za tečajeve rukovanja, održavanja i popravka kriptografske opreme. Odjel obuke također organizira CIS časničke i orijentacijske tečajeve, tečajeve upravljanja frekvencijama i CIS tečajeve za zemlje partnere. Odjel potpore je odgovoran za logističku i administrativnu potporu Odjelu obuke.

Zapovjednik Učilišta je talijanski časnik s činom brigadira ili ekvivalentnog ranga. Glavni inženjer telekomunikacija ujedno je njegov tehnički savjetnik. Ured za upravljanje obukom odgovoran je za aspekte upravljanja poput izrade godišnjeg rasporeda tečajeva i dokumentacije o obuci te za nadzor statistike.

Učilište djeluje kao institucija za izobrazbu i obuku za oba NATO Strateška zapovjedništva. Prima administrativnu potporu od Stožera zapovjedništva združenih savezničkih snaga u Napulju i pod operativnom je odgovornošću NATO CIS Agencije za usluge, u uskoj koordinaciji s Vrhovnim savezničkim zapovjedništvom za transformaciju. NCSA-ovu ulogu nadzornika podupire NATO CIS Združena skupina za planiranje obuke. Primarna zadaća Vrhovnog savezničkog zapovjedništva za transformaciju jest usklađivanje nastavnih planova i programa uz potporu NCISS-ovog Odbora savjetnika. Učilište prima potporu talijanskog Ministarstva za obranu putem obučne brigade talijanskog zrakoplovstva u Latini s kojom dijeli istu adresu.

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

NATO CIS School 04010 Borgo Piave LatinaItalyTel: +39 0773 6771 Fax: +39 0773 662467

Opći je cilj NATO Skupine za obuku jačanje interoperabilnosti među snagama Saveza, te među snagama zemalja partnera putem poboljšane koordinacije i standardizacije individualne i kolektivne obuke. Podčinjen Vrhovnom savezničkom zapovjedniku za transformaciju (SACT), NTG je dijelom NATO-ove vojne strukture i održava bliske odnose s NATO Agencijom za standardizaciju (NSA). , NTG čini mogućom razmjenu informacija između NATO članica, zemalja Partnerstva za mir i Mediteranskog dijaloga te NATO vojnih vlasti o nacionalnim sposobnostima obuke, te organizira forum za rasprave i izmjene stavova glede pitanja individualne i kolektivne obuke.

Prepoznajući i potičući uporabu projekata obuke prikladnih za bilateralnu i multilateralnu suradnju, NTG promiče kvalitativni napredak obuke kao i uštedu troškova i radne snage, standardizaciju i interoperabilnost. Također, razvija procedure, dokumentaciju i priručnike kao potporu i savjet za obuku u NATO zemljama i zemljama partnerima, te podupire NATO-ova nastojanja preustroja, primjerice kroz razvoj novih koncepata obuke i dokumentacijske politike za Savezničko zapovjedništvo za transformaciju. Sudjelovanje individualnih zemalja u zajedničkim projektima obuke odvija se pojedinačno i ne ponavlja niti zamjenjuje nacionalne programe obuke. NTG potiče individualne zemlje na preuzimanje odgovornosti za posebne projekte obuke u ime Saveza kao cjeline ili za potrebe skupine NATO zemalja članica s istim zahtjevima. Aktivnosti NTG-a su proširene kako bi se obuhvatili zajednički projekti obuke za zemlje Partnerstva za mir i Mediteranskog dijaloga.

Radom NTG-a upravlja pet podskupina (Združena, Mornarička, Kopnena, Zrakoplovna i Financijska) i podčinjene stručne radne skupine u kojima su zastupljene NATO zemlje i zemlje partneri. Aktivnostima NTG-a upravlja NTG Odjel Odsjeka za dizajn i razvoj, Pododjel združene izobrazbe i obuke, HQ SACT, smješten u Norfolku (Virginija, SAD).

Daljnje informacije dostupne su na adresama:

NATO Training Group Staff ElementIMS Operations DivisionNATO Headquarters1110 BrusselsBelgiumTel: +32 2 707 5750Fax: +32 2 707 5988Email: ntg@hq.nato.intWeb stranica: www.nato.int/structur/ntg

NTG SectionJoint Education and Training (JET) Sub-DivisionHeadquarters Supreme Allied Commander Transformation (HQ SACT) 7857 Blandy Road, Suite 100Norfolk, Virginia 23551-2490USATel: +1 757 747 3219Fax: +1 757 747 3863Email: NTGsection@act.nato.int

Ovo središte ima bazu u Souda Bayu (Grčka), i višenacionalno je NATO obučno središte. Iako izvan NATO zapovjedne strukture, sa Savezničkim zapovjedništvom za transformaciju povezano je kao i gore opisane institucije izobrazbe. Provodi kombiniranu obuku kako bi NATO snagama omogućilo bolju izvedbu površinskog, podmorskog i zračnog nadzora, te posebne operativne aktivnosti u potporu operacijama zapriječivanja na moru.

Stručna središta su priznata, nacionalno i višenacionalno sponzorirana i novčano potpomognuta tijela koja nude stručnost i iskustvo za dobrobit Saveza, poglavito glede njegovih procesa preustroja. Ova središta pružaju čelnicima ili odjelima iz NATO zemalja i zemalja partnera mogućnosti jačanja vlastite izobrazbe i obuke, poboljšanja interoperabilnosti i sposobnosti, sudjelovanja u razvoju doktrine, testiranju i ocjeni koncepata putem eksperimenata. Središta nisu dio NATO zapovjedne strukture, ali su dijelom šireg okvira za izobrazbu i obuku kojeg podupire NATO. Posebni odnosi izgrađeni između Stručnih središta i Strateških zapovjedništava temelje se na memorandumima o razumijevanju uobličenima sa zemljom ili zemljama sudionicama tehničkim dogovorima i kriterijima akreditacije.

Sposobnost združenog naprednog distribuiranog učenja i simulacije u fazi je razvoja koji obuhvaća poboljšanja u tehnologijama učenja kako bi se iskoristile računalne i komunikacijske tehnologije u nastajanju te omogućilo učenje «u bilo koje doba i na bilo kojem mjestu». Uvođenje pristupa dopisnog

učenja pruža mogućnost harmonizacije i jačanja izobrazbe i obuke vojnog osoblja NATO-a i zemalja partnera na svim razinama, čineći tečajeve dostupnijima znatno široj publici i uz značajne uštede. Na ovaj će se način pojačati pripravnost za širok spektar misija, poglavito višenacionalnih operacija odgovora na krizna stanja, a zemljama će partnerima omogućiti detaljniju obuku s NATO-om, promičući istovremeno i interoperabilnost.

Upravljanje programom i nadzor osigurava Savezničko zapovjedništvo za transformaciju. Odlike su mu dostupnost, interoperabilnost, višekratno korištenje, trajnost, prilagodljivost i isplativost vojnog obrazovanja i obuke. Očekuje se brz razvoj, nadovezujući se na komercijalno dostupne internet tehnologije i usluge, te će omogućiti uporabu rezultata rada svih važnih NATO i nacionalnih institucija izobrazbe, pružajući im udio u razvoju tečajeva i programa za distributivno učenje i sustava upravljanja učenjem i dajući im mogućnost praćenja i ocijenjivanja obuke i izobrazbe koju nude. Radi se o opsežnom programu koji obuhvaća ne samo proizvode dinamičnih interaktivnih tečajeva i uporabu simulacije, nego pruža i sustav za upravljanje znanjem koji integrira važne baze podataka, instrumente suradnje i tražilice. Ovo će omogućiti ispunjenje zahtjeva zapovjednika i višenacionalnog osoblja uključenih u procese preustroja, nudeći pravovremenu izobrazbu i obuku relevantnu za njihove zadaće u uvježbavanju ili operacijama. koje se stalno mijenjaju.

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

HQ SACTJoint Education and Training (JET) Sub-Division7857 Blandy Road, Suite 100Norfolk, Virginia 23551-2490 USATel: +1 757 747 3386Fax: +757 747 3863Email: adl@act.nato.intWebsite: www.act.nato.int/adl

Uz institucije izobrazbe, Središta za obuku Partnerstva za mir (PfP) i gore opisanih Stručnih središta, NATO/PfP Mreža izobrazbe dijelom je obrazovne dimenzije procesa preustroja. Povezujući NATO institucije izobrazbe, PfP Središta za obuku i gore opisana Stručna središta, kao i važne nacionalne institucije i središta izobrazbe, u koherentnu mrežu usredotočenu na ciljeve Savezničkog zapovjedništva za transformaciju, NATO/PfP Mreža izobrazbe unaprijedit će uporabu resursa i ekpertize, uskladiti planove i programe, te izbjeći dupliciranje napora.

Sposobnosti elektronskog ratovanja ključan su čimbenik zaštite oružanih snaga i nadzora usklađivanja s međunarodnim dogovorima, i nezamjenjive su pri očuvanju mira i drugim zadaćama Saveza. Strukture su po prvi puta predstavljene 1996. godine s namjerom pružanja potpore Vojnom odboru, NATO Strateškim zapovjednicima i zemljama članicama, kao i promicanja učinkovitosti NATO sposobnosti elektronskog ratovanja (NATO electronic warfare, EW).

(NATO Electronic Warfare Advisory Commitee, NEWAC) je združeno, višenacionalno tijelo utemeljeno za potrebe ispunjavanja spomenutih ciljeva i za promatranje napretka postignutog nacionalno i u sklopu integrirane vojne zapovjedne strukture prilikom provedbe dogovorenih EW mjera. Odgovoran je za razvoj NATO-ove politike elektronskog ratovanja, doktrine, operativnosti i zahtjeva izobrazbe, te pridonosi razvoju zapovjednih i nadzornih koncepata. NEWAC također pomaže u predstavljanju NATO-ovih EW koncepata zemljama partnerima unutar okvira Partnerstva za mir.

Odbor čine predstavnici svake od NATO zemalja i NATO Strateških zapovjednika. Članovi su viši vojni dužnosnici u nacionalnim EW organizacijama. Predsjedatelj i tajnik odbora su imenovani kao stalni članovi u Operativni odjel Međunarodnog vojnog osoblja. Postoji niz podskupina koje su zadužene za rad na potpori bazi podataka, izobrazbu i doktrinu elektronskog ratovanja.

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

NATO Electronic Warfare Advisory Committee (NEWAC) Operations Division International Military Staff, NATO Headquarters1110 Brussels BelgiumTel: +32 2 707 5627

Pojam «logistika» može imati različita značenja u zavisnosti od države ili konteksta. NATO definicija se naslanja na «znanost o planiranju i provedbi pokreta i održavanja snaga». Pojam se odnosi na aspekte vojnih operacija koji se bave sljedećim pitanjima:

• Oblikovanje i razrada, akvizicija, uskladištenje, prijevoz, raspodjela, održavanje, uklanjanje i odlaganje materijala;

• Prijevoz osoblja;

• Akvizicija, izgradnja, održavanje i uporaba objekata, te raspolaganje istima;

• Akvizicija ili davanje usluga;

• Medicinska i zdravstvena potpora.

Navedene kategorije obuhvaćaju širok spektar usluga i odgovornosti koje se mogu podijeliti u sljedeća područja:

• Proizvodnja ili akvizicijski aspekti logistike (planiranje, razrada projekta, dobavljanje opreme). Ova su pitanja prvenstveno od nacionalne odgovornosti i rješavaju se na razini svake države. Međutim, suradnja i usklađivanje u NATO-u odvijaju se na velikom broju razina, posebice pod okriljem Konferencije direktora za nacionalno naoružanje (Conference of National Armament Directors, CNAD) i njezinih podčinjenih tijela.

• Potrošački ili operativni aspekti logistike koji se odnose na opskrbu i potporu snaga što većim dijelom spada pod odgovornost Više konferencije NATO logističara (Senior NATO Logisticians’ Conference) i NATO Odbora za naftovode (NATO Pipeline Committee). Druga tijela, kao Odbor načelnika vojnih medicinskih službi (Committee of the Chiefs of Military Medical Services) u NATO-u savjetuje Vojni odbor glede logistike svaki u svom području.

Mnoge programe i aktivnosti koji se ovdje spominju provode organizacije i agencije koje je utemeljilo Sjevernoatlantsko vijeće ili NATO Vojni odbor s ciljem izvršavanja posebnih zadaća.

Strateški koncept Saveza iz 1999. godine naglašava mobilni i multinacionalni karakter NATO snaga i potrebu za fleksibilnom logistikom koja bi ga podržavala. Iako prvenstveno pitanje nacionalne odgovornosti, osnovno načelo u pružanju logističke potpore vojnim operacijama NATO-a jest ono kolektivne odgovornosti, podijeljene između zemalja sudionica i struktura razvijenih unutar NATO-a kako bi promicale suradnju u toj sferi. Ovo uključuje Višu konferenciju NATO logističara i multinacionalne logističke strukture poput Združenih multinacionalnih logističkih središta (Multinational Joint Logistic Centre) i Multinacionalnih integriranih logističkih postrojbi (Multinational Integrated Logistic Units).

Nova logistička načela i politika odobreni su 1992. godine te su povremeno bili revidirani u svjetlu praktičnog iskustva iz mirovnih operacija koje je vodio NATO. Načela i politika odobreni od Vojnog odbora 2003. godine i od Sjevernoatlantskog vijeća 2004. godine, niže sažeti, služe kao temelj za određenije smjernice o funkcionalnim područjima logistike, kao što su medicinska potpora, potpora zemlje domaćina, te razmještaj i prijevoz.

Zemlje članice Saveza te NATO vlasti imaju kolektivnu odgovornost za logističku potporu Multinacionalnim operacijama NATO-a. Ovo temeljno načelo potiče članice i međunarodne strukture NATO-a na podjelu tereta pružanja i uporabe logističkih sposobnosti i resursa nužnih za uspješnu i učinkovitu potporu multinacionalnim operacijama. Standardizacija, suradnja i multinacionalnost glede logističkih zahtjeva čine temelj za fleksibilnu i učinkovitu uporabu logističke potpore te pridonose učinkovitosti operacija.

Odgovornost i ovlast međusobno su povezane. Odgovornost koju su zapovjedniku NATO-a dodijelile zemlje članice i NATO tijela mora biti dopunjena prijenosom ovlasti kako bi on mogao odgovarajuće izvršavati svoje dužnosti. To znači da svaki zapovjednik, na određenoj razini, mora imati dovoljnu ovlast nad logističkim resursima kako bi mogao primiti, upotrijebiti, održati i prerazmjestiti od članica dodijeljene mu snage na najučinkovitiji način. Isto se odnosi i na zapovjednike multinacionalnih snaga zemalja izvan NATO-a koje sudjeluju u operacijama koje vodi NATO.

Sva nastojanja logističke potpore koju osiguravaju vojni i civilni sektor moraju biti usmjerena prema ispunjavanju operativnih zahtjeva nužnih kako bi se zajamčio uspjeh misije.

Suradnja između zemalja članica i NATO tijela čini temelj cijelog spektra logistike – uključujući i suradnju vojnog i civilnog sektora u zemljama članicama i između zemalja članica – i doprinosi najboljoj uporabi ograničenih resursa. Za operacije odgovora na krizu izvan članka 5. ta se suradnja mora proširiti i na zemlje nečlanice i druge relevantne organizacije prema potrebi.

Logistička potpora mora biti usklađena među zemljama članicama, te između zemalja članica i tijela NATO-a, na svim razinama, što je i razumljivo. Prema potrebi, ona mora uključivati i usklađivanje sa zemljama nečlanicama i drugim važnim organizacijama. Proces je olakšan unaprijed dogovorenim logističkim usklađivanjem i dogovorima o suradnji. Određena NATO tijela imaju ukupnu odgovornost za tu vrstu koordinacije

Sva se ova načela odnose na razvoj politike i doktrine za sva funkcionalna područja logistike, uključujući razmještaj, prijevoz i medicinsku potporu (osim u slučaju Njemačke, gdje se medicinska potpora ne smatra dijelom logistike). Postoji temeljno preklapanje ovih načela, kako bi se osiguralo da se bilo koja misija Saveza može osloniti na učinkovitu i koherentnu logističku potporu u svim dijelovima, te da se mogu dodati druga načela koja bi se odnosila na specifična funkcionalna područja.

Cilj je suradnje u logistici jačanje učinkovitosti multinacionalnih operacija pod vodstvom NATO-a, poboljšavajući učinkovitost i ostvarujući uštede, primjerice kroz ekonomiju velikih brojki te uklanjanjem dupliciranja. Rabe se suvremene metode za upravljanje i nabavu, poput Dioničarstva i razmjene zahtjeva aktive (Stock Holding and Asset Requirements Exchange, SHARE) sheme koju je razvila NATO Agencija za održavanje i nabavu (NATO Maintenance and Supply Agency, NAMSA) koja olakšava podjelu i razmjenu materijala na skladištima između korisnika, omogućujući tako učinkovitu poveznicu između traženih potreba i raspoloživih mogućnosti.

Zadaće s kojima se u današnje vrijeme suočava NATO, te misije i operacije potpore koje je poduzeo na Balkanu, u Afganistanu i Iraku naglašavaju potrebu povećane suradnje i multinacionalnosti u logističkoj potpori (primjerice, prijevozu, inženjerstvu i nabavi, te medicinskim sposobnostima). Potreba da se operacije izvedu na lokacijama gdje logistička potpora koju može osigurati nacionalna infrastruktura nije dostupna, kao i integriranje vojnih snaga koje ne

pripadaju NATO-u te njihova logistička potpora, čine multinacionalnu združenu logističku strukturu nužnom.

Multinacionalna logistika također optimizira napore individualne nacionalne logističke potpore, povećavajući i isplativost i učinkovitost ovakvih individualnih aktivnosti. Koristi se velik broj zamisli i inicijativa kako bi se povećala multinacionalnost, uključujući specijalizaciju uloga i koncept vodeće nacije. Takvi dogovori mogu bitno doprinijeti kako uspjehu planiranja, tako i aspektima provedbe logističkih operacija.

Učinkovit i vremenski točan pokret snaga, uključujući razmještanje, organizaciju i daljnji pokret velikih količina materijala i opreme, preduvjet je za sve vojne operacije. NATO mora biti u mogućnosti osigurati stratešku pokretljivost postrojbi i materijala osiguravajući primjeren prijevoz, prijevozna sredstva, opremu i infrastrukturu. To uključuje i moguću uporabu civilnih resursa kroz multinacionalne inicijative što vodi do komercijalnih ugovora za strateško snabdijevanje zračnim i morskim putem.

Civilni i vojni stožerni časnici odgovorni za logistiku unutar Međunarodnog osoblja i Međunarodnog vojnog osoblja usklađuju političke i doktrinarne teme unutar osoblja, Strateških zapovjedništava te relevantih vojnih i civilnih agencija.

Glavni odbor koji se bavi logistikom, sastaje se pod predsjedanjem Glavnog tajnika NATO-a dva puta godišnje na zajedničkim civilnim i vojnim sastancima. Ima dva stalna supredsjedatelja, pomoćnika Glavnog tajnika uprave zadužene za pitanja obrambene politike i planiranja, te zamjenika predsjedatelja Vojnog odbora. SNLC podnosi izvješća i Sjevernoatlantskom vijeću i Vojnom odboru odražavajući ovisnost logistike o vojnim i civilnim čimbenicima.

Članovi SNLC-a izabiru se iz redova viših nacionalnih civilnih i vojnih predstavnika ministarstava obrane ili odgovarajućih tijela odgovornih za potrošačke aspekte logistike u zemljama članicama. Predstavnici Strateških zapovjedništava, NATO Agencije za održavanje i nabavu, NATO Agencije za standardizaciju, Odbora načelnika vojnih medicinskih službi i ostalih sektora

osoblja glavnog sjedišta NATO-a također sudjeluju u radu SNLC-a. Glavna zadaća SNLC-a je razmotriti logistička pitanja kako bi se poboljšala izvedba, učinkovitost, održivost i borbena učinkovitost savezničkih snaga, te u ime Sjevernoatlantskog Saveza, obnašati ukupnu koordinacijsku ovlast nad cijelim spektrom logističkih funkcija unutar NATO-a.

Osnovna točka za pitanja glede strateške pokretljivosti u NATO-u je Skupina za pokret i prijevoz, podskupina SNLC-a, stvorena kako bi njegovala pristup suradnje u upravljačkom dijelu pokreta, prijevoza i pitanja mobilnosti između vojnih i civilnih agencija, te između NATO-a i snaga zemalja članica. M&TG planira i ocjenjuje sposobnosti i zapremninu prijevoza, te priprema preporuke kako najbolje ispuniti političke i vojne zahtjeve. Savjetuju je civilni odbori za planiranje: Odbor za planiranje civilnog zračnog prijevoza (Civil Aviation Planning Committee), Odbor za planiranje prekooceanske plovidbe (Planning Board for Ocean Shipping), te Odbor za planiranje kopnenog prijevoza (Planning Board for Inland Surface Transport).

NATO Organizacija za održavanje i nabavu osigurava strukturu za logističku potporu odabranih oružnih sustava u nacionalnim inventarima dviju ili više zemalja članica NATO-a kroz zajedničku nabavu i dobavu rezervnih dijelova te osiguravanje instalacija za održavanje i popravak.

NATO Agencija za održavanje i nabavu je izvršna ruka NAMSO-a. Njezina je zadaća osigurati logističke usluge zemljama članicama u potpori oružanim i drugim sustavima opreme kojima raspolažu NATO članice, kako bi se promicala dostupnost materijala, poboljšala učinkovitost logističkih operacija, te ostvarile uštede kroz konsolidiranu nabavu u područjima dobave, održavanja, kalibriranja, dobave, prijevoza, tehničke potpore, inženjerskih usluga te upravljanja konfiguracijom. Suvremene tehnike upravljanja materijalima i tehnike dobave koje je NAMSA razvila uključuju Shemu za dioničarstvo i razmjenu zahtjeva aktive (Stock Holding and Assets Requirements Exchange scheme), poznatu kao SHARE, te Upravljanje zajedničkim materijalnim potrepštinama (Common Item

Materiel Management, COMMIT). NAMSA također osigurava i potporu za Skupinu nacionalnih direktora za kodifikaciju (Group of National Directors on Codification), koja upravlja NATO Sustavom kodifikacije ispred Konferencije direktora za nacionalno naoružanje, te logističku potporu razmještenim snagama NATO-a.

NAMSA je imala ključnu ulogu kao izvršna agencija NATO-a za provedbu projekata sigurnog uništenja velikog broja protupješačkih mina te drugog oružja i streljiva pod pokroviteljstvom NATO politike Zaklade Partnerstva za mir.

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

NATO Maintenance and Supply Agency (NAMSA) 8302 Capellen LuxembourgTel: +352 30 631Fax: +352 30 87 21

NPC, kojim predsjedava načelnik Logistike međunarodnog osoblja, više je savjetodavno tijelo u NATO-u za potrošnu logistiku glede nafte. Djeluje u ime Sjevernoatlantskog vijeća, uz potpuno savjetovanje s NATO vojnim vlastima i drugim tijelima o svim pitanjima koja su od šireg interesa za NATO, a povezana su s vojnim gorivima, mazivima i srodnim proizvodima i opremom, NATO naftovodnim sustavom i drugim naftnim instalacijama.

Iako se skupno govori o jednom sustavu, NPS se sastoji od deset odvojenih različitih sustava za pohranu i raspodjelu: Island, Italija, Grčka, Turska (dva odvojena sustava – zapadni i istočni), Norveška, Portugal, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjevernoeuropski naftovodni sustav (North European Pipeline System, NEPS) koji se nalazi u Danskoj i Njemačkoj, i najširi sustav, Srednjoeuropski naftovodni sustav (the Central Europe Pipeline System, CEPS) u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Luksemburgu i Nizozemskoj.

NPS se sastoji od ukupno otprilike 11 500 kilometara naftovoda koji prolazi kroz 13 NATO zemalja s pripadajućim opskrbnim stanicama, povezanim zračnim bazama, civilnim zračnim lukama, pumpnim stanicama, rafinerijama i ulaznim točkama. Velik se dio raspodjele odvija kroz objekte koje je osigurao zajednički financiran NATO Program za sigurnosna ulaganja (vidi Poglavlje 4, II. dio). Mreže nadziru nacionalne organizacije, osim CEPS-a, koji je multinacionalan sustav.

Kao dodatak gore spomenutim dijelovima NPS-a, postoje i sustavi za gorivo u Republici Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj i Španjolskoj. Dok su sustavi u Češkoj, Mađarskoj i Poljskoj nacionalni, vojni su zahtjevi NATO-a uključeni u odobrene Pakete sposobnosti te se provode slični projekti. Španjolski je sustav isključivo nacionalan.

CEPMO je upravljačka organizacija za Srednjoeuropski naftovodni sustav (Central Europe Pipeline System, CEPS) i jedna od NATO Organizacija za proizvodnju i logistiku (NATO Production and Logistics Organization, NPLO). CEPS obuhvaća NATO sredstva za pokret, pohranu i dostavu goriva u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj Luksemburgu i Nizozemskoj. Navedene su zemlje poznate kao zemlje domaćini, dok su Kanada i SAD zemlje korisnici. Zajedno, domaćini i korisnici čine zemlje članice koje sudjeluju u CEPMO-u. Sustav je zamišljen te se njime upravlja na način da se zadovolje operativni zahtjevi Srednje Europe u doba mira, kriza i sukoba, ali se koristi i u komercijalne svrhe pod striktnim pravilima. Svakodnevno je vođenje CEPS-a zadaća Agencije za upravljanje srednjoeuropskim naftovodom (Central Europe Pipeline Management Agency, CEPMA) koja je smještena u Versaillesu (Francuska).

Upravni odbor CEPMO-a je upravno tijelo koje djeluje s obzirom na zajedničke interese zemalja članica CEPMO-a. Sastoji se od predstavnika svake zemlje članice CEPMO-a, koji zastupaju političke, vojne, gospodarske, financijske i tehničke interese svoje zemlje. Predstavnici nacionalnih vojnih vlasti, glavni direktor CEPMO-a i imenovani časnik za vezu Glavnog tajnika također sudjeluju na sastancima upravnog odbora CEPMO-a.

CEPMA je organizirana na način da pokriva osnovne funkcije operacija, marketing, gospodarski razvoj, te tehničku, financijsku i administrativnu potporu.

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

Central Europe Pipeline Management Agency (CEPMA)11bis rue du Général PershingB.P. 55278005 Versailles CedexFranceTel: +33 1 3924 4900Fax: +33 1 3955 6539Email: registry@cepma.nato.int

Odbor načelnika vojnih medicinskih službi u NATO-u (COMEDS) se sastoji od viših vojno-medicinskih vlasti zemalja članica. Služi kao središnja točka za razvoj i usklađivanje vojno-medicinskih pitanja te za osiguravanje medicinskih savjeta Vojnom odboru NATO-a.

Povijesno gledano, medicinski su se problemi u NATO-u dugo smatrali nacionalnom odgovornošću. Tijekom većeg dijela povijesti Saveza, nije bilo zahtjeva za osnivanjem vojno-medicinskog upravnog tijela na visokoj razini unutar NATO-a.

Nove NATO misije i koncepti operacija stavljaju naglasak na zajedničke vojne operacije, te tako naglašavaju važnost usklađivanja medicinske potpore tijekom mirovnih i humanitarnih operacija te operacija pomoći u vrijeme katastrofa. S tim je ciljem COMEDS osnovan 1994. godine. Predsjedatelj i tajnik COMEDS-a su iz Belgije, a tajništvo se nalazi u sklopu belgijskog Ureda načelnika saniteta u Bruxellesu. COMEDS časnik za vezu imenovan je unutar Odjela za logistiku, naoružanje i resurse međunarodnog vojnog osoblja.

COMEDS se sastoji od načelnika saniteta zemalja članica Saveza, te medicinskih savjetnika NATO Strateških zapovjedništava, predstavnika NATO Agencije za standardizaciju, predsjedatelja Združenog medicinskog odbora, te predstavnika Međunarodnog vojnog osoblja, a sastaje se dvaput u godini na plenarnim sjednicama te jednom godišnje izvješćuje Vojni odbor. Od 2001. godine, načelnici saniteta zemalja partnera pozivaju se na sudjelovanje na plenarnim sastancima COMEDS-a u formatu Euroatlantskog partnerskog vijeća (Euro-Atlantic Partnership Council format).

COMEDS-ovi ciljevi uključuju poboljšanje i proširenje dogovora među zemljama članicama glede usklađivanja, standardizacije i interoperabilnosti na području medicine, te poboljšanje razmjene informacija glede organizacijskih,

operativnih i proceduralnih aspekata vojno-medicinskih usluga u NATO-u i zemljama partnerima. Od 1997. godine, zemlje Partnerstva za mir (PfP) pozvane su na potpunu suradnju u radu većine radnih skupina COMEDS-a, a od 1996. godine i na godišnje medicinske seminare COMEDS-a i PfP-a, koji su postali dio COMEDS-ovih plenarnih sastanaka. U 2001. godini, COMEDS je osnovao Stalnu skupinu medicinskih stručnjaka partnera (Standing Group of Partner Medical Experts) s ciljem bavljenja pitanjima medicinskih kapaciteta i sposobnosti, ciljevima PfP-a, te medicinskim pred-aranžmanima u suradnji sa Strateškim zapovjednicima. Rad COMEDS-a je usklađen s radom drugih tijela u NATO-u s odgovornošću na području medicine, obuhvaćajući NATO Agenciju za standardizaciju, Združeni medicinski odbor, Medicinske savjetnike NATO Strateških zapovjednika, Panel za ljudske čimbenike i medicinu Organizacije za istraživanje i tehnologiju te Središte za oružje za masovno uništenje.

Kako bi lakše izvršavao svoje dužnosti te kao dodatak gore navedenim tijelima, COMEDS ima velik broj podčinjenih radnih skupina koje se sastaju najmanje jednom godišnje i raspravljaju o sljedećim temama: vojno-medicinske strukture, operacije i postupci; vojna preventivna medicina; urgentna medicina; vojna psihijatrija; stomatološke usluge; medicinski materijal i vojna farmacija; higijena hrane, tehnologija hrane i veterinarstvo; medicinska obuka i sustavi upravljanja medicinskim podacima.

Upravljačka skupina za oružje za masovno uništenje je također osnovana kako bi provjerila postojeće medicinske sposobnosti i nedostatke glede prijetnji biološkim oružjem.

Dalje informacije dostupne su na adresama:

COMEDS Liaison Staff OfficerNATO HeadquartersLogistics Resources DivisionInternational Military Staff1110 BrusselsBelgiumTel. +32 2 707 9862Fax: +32 2 707 9869

COMEDS SecretariatEtat-major du Service MédicalQuartier Reine ElisabethRue d’Evere1140 BrusselsBelgiumTel: +32 2701 3067/8/9Fax: +32 2 701 3071

Cilj suradnje NATO-a na području meteorologije je osigurati najučinkovitiju i najuspješniju uporabu nacionalnih i NATO sredstava kako bi se snagama NATO-a na vrijeme osigurali točni meteorološki podaci. Taj je posao odgovornost Meteorološke skupine Vojnog odbora koja je opisana u narednom tekstu.

Meteorološka skupina Vojnog odbora je forum stručnjaka koji se sastoji od nacionalnih predstavnika i predstavnika NATO Strateških zapovjednika, a koji osigurava smjernice meteorološke politike za Vojni odbor, Strateške zapovjednike, te zemlje članice NATO-a. MCMG podržavaju dvije stalne radne skupine, poimence Radna skupina za operacije, planove i komunikaciju, te Radna skupina za meteorološke sustave i potporu na ratištima.

(Working Group on Operations, Plans and Communication) raspravlja o temama planiranja i operacija koje su vezane uz meteorološku potporu NATO vježbama i operacijama. Također razvija sposobnosti meteorološke komunikacije te standardne postupke za komunikacije i razmjenu meteoroloških podataka. S reorganizacijom NATO-ovih integriranih zapovjednih struktura, funkcije ove skupine prelaze u Savezničko zapovjedništvo za operacije (Allied Command Operations, ACO).

(Working Group on Battle-area Meteorological Systems and Support) potiče suradnju u istraživanju, razvoju i prijelazu novih meteoroloških tehnika i računalnih programa u operativne sposobnosti. Osigurava tehnički savjet o meteorološkim pitanjima ostalim NATO skupinama, te pokreće proučavanje problema poput predviđanja poplava i rasprostiranja umjetne magle. Osnovne vremenske prognoze često nisu dovoljne za taktičko planiranje i izvršenje misija. Stoga, radna skupina održava inventar meteoroloških Pomagala u taktičnom odlučivanju (Tactical Decision Aids, TDAs) koje su razvile zemlje članice. Kako bi se dalje standardizirala uporaba TDAs-a i povećala operativnost, radne su skupine razvile knjižnicu s odobrenim TDAs sredstvima dostupnu svim zemljama NATO-a.

MCMG održava godišnje sastanke sa zemljama partnerima u okviru Partnerstva za mir i Mediteranskog dijaloga te je razvila Vodič za meteorološku potporu zemljama partnerima. Zemlje partneri također sudjeluju u Radnoj skupini za meteorološke sustave i potporu na bojištu.

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

MCMG Operations Division (IMS) NATO Headquarters1110 Brussels BelgiumTel: +32 2 707 5538 Fax: +32 2 707 5988 Email: imssmo@hq.nato.int

Vojna je oceanografija studija o oceanografskim uvjetima, od temperature i saliniteta do kretanja plime i oseke te obalnih obilježja koja mogu imati utjecaja na pomorske operacije. Ovo je područje značajno za mnoge aspekte, a poglavito je važno za protupodmorničko ratovanje, minsko ratovanje i amfibijske operacije. Rad se usmjerava na uporabu oceanografskih pojava za postizanje maksimalne vojne prednosti NATO snaga.

Skupina za vojnu oceanografiju sastoji se od nacionalnih predstavnika, izaslanika onih NATO zapovjednika koji su poglavito usredotočeni na pomorski aspekt, te predstavnika Centra za istraživanje podmorja Vrhovnog savezničkog zapovjedništva za transformaciju (Allied Command Transformation Undersea Research Centre). Savjetuje Strateško zapovjedništvo NATO-a, a podržava je stalna MILOC-ova podskupina.

MILOC skupina osigurava dosljednost vojne oceanografske aktivnosti i strategije Saveza. Rutinske aktivnosti skupine uključuju podržavanje NATO operacija i vježbi, razradu planova i politika koji se mogu primijeniti na područje vojne oceanografije, promidžbu istraživanja i razvoja na području oceanografije, te povezivanje s drugim NATO i nacionalnim skupinama, uključujući i one s dužnostima u meteorološkim i geografskim sferama.

MILOC skupina aktivno potiče nove zamisli na području ekološke potpore, te je pokrenula NATO koncept brze procjene stanja pomorskog okoliša. Ova se metodologija koristi tehnologijama u razvoju, poput kompjutorskog oblikovanja, najsuvremenijih senzora, pomoćnih sredstava za taktičke odluke, te mrežnih sustava, koje na vrijeme osiguravaju oblike potpore prilagođene potrebama vojnog korisnika.

Rad ove skupine također uključuje i zahtjeve koji potječu iz NATO-ovog strateškog partnerstva s Europskom unijom, jačanje Partnerstva za mir i procesa proširenja NATO-a, te pomaže u cijelosti ojačati prekooceansku suradnju.

MILOC podskupina razmatra pitanja koja joj zadaju MILOC skupine, te oblikuje preporuke i izvješća kada je to potrebno. MILOC skupina se sastaje godišnje i zemlje se partneri potiču na sudjelovanje u njenom radu u okviru programa Partnerstva za mir.

Daljnje informacije dostupne na adresi:

MILOC Group Strategy Division HQ SACLANT 7857 Blandy Road, Suite 1000Norfolk, Virginia 23551-2490 USATel: +1 757 445 3431Fax: +1 757 445 3271Website: www.saclant.nato.int

Odgovornost za davanje objašnjenja javnosti glede nacionalne obrambene i sigurnosne politike te njihove uloge kao zemlje članice Saveza, prepuštena je pojedinačnim nacionalnim vladama. Izbor metoda koje će koristiti i resursa koji će imati zadaću informirati javnost o politici i ciljevima NATO-a, također je stvar odluke svake pojedine zemlje članice. Sve NATO vlade priznaju demokratsko pravo svojih građana na informiranost o međunarodnim strukturama koje su temelj njihove sigurnosti, kao i važnost održavanja javnog razumijevanja i potpore njihove sigurnosne politike.

Uloga NATO-ovih aktivnosti na području javne diplomacije služi kao dopuna aktivnostima informiranja javnosti u svakoj zemlji. Njihov je cilj objasniti javnosti politiku i ciljeve Organizacije, promicati dijalog i razumijevanje, doprinoseći time javnom znanju o sigurnosnim problemima, te promičući sudjelovanje javnosti u dobro informiranoj i konstruktivoj raspravi na temu sigurnosti. NATO to čini širenjem informacija i organiziranjem programa koji su upućeni predvodnicima javnog mišljenja, novinarima, akademskim i parlamentarnim skupinama, mladima i obrazovnim skupinama kao i drugim ciljanim skupinama. Također, nastoji poticati trajni proces rasprave i razvoja politike o pitanjima međunarodne sigurnosti.

Programe koji se financiraju iz proračuna NATO Uprave za javnu diplomaciju čine aktivnosti koje se odvijaju u samom glavnom sjedištu NATO-a, vanjska događanja koja vodi osoblje NATO-a, aktivnosti koje su pod okriljem vladinih ili nevladinih organizacija izvan granica glavnog sjedišta koje NATO može podržavati zamislima, te praktičnim i financijskim donacijama, kao i zbivanja koja organiziraju vanjske agencije s izravnom ili neizravnom pomoći NATO-a.

Civilne komunikacijsko-informacijske aktivnosti mogu se trojako podijeliti: tisak i mediji, vanjski odnosi te elektroničko i papirnato širenje informacija. Postoji i vojni savjetnik za javnu diplomaciju koji služi kao glasnogovornik predsjedatelja Vojnog odbora i Međunarodnog vojnog osoblja. Časnik izabran na ovo mjesto ima zadaću održavati veze s mrežom načelnika za javno informiranje koji su u ulozi službenih glasnogovornika svojih zapovjedništava, te kroz NATO-ov Odbor za javnu diplomaciju, s nacionalnim vlastima zemalja članica NATO-a. Ured je vojnog savjetnika za javno informiranje, administrativno gledano, dio strukture Međunarodnog vojnog osoblja, ali je isto tako povezan s Međunarodnim osobljem radi usklađivanja i povezivanja.

Briefinzi za tisak i intervjui s višim dužnosnicima, izvjestiteljski briefinzi, pristup fotografijama, zvučnim i video zapisima te elektronskim uslugama prijenosa, dio su aranžmana potrebnih za ispunjenje zahtjeva svjetskih medija tijekom godine. Značajni događaji poput sastanaka na vrhu ili dostignuća Saveza, mogu privući u glavno sjedište NATO-a na tisuće novinara za koje su potrebni odgovarajući resursi. Slični su resursi potrebni i prilikom velikih događanja koja se održavaju izvan glavnog sjedišta, primjerice prilikom sastanaka ministara ili sastanaka na vrhu održanih u inozemstvu.

Glasnogovornik za tisak i djelatnici za tisak blisko surađuju s Privatnim uredom Glavnog tajnika i pružaju potporu Glavnom tajniku prilikom obraćanja novinarima i medijima. Oni održavaju redovite kontakte s novinarima kako bi odgovorili na sva njihova pitanja, objasnili politiku i operacije NATO-a, te organizirali posjete i razgledavanja za tisak. Također se dogovaraju kontakti između drugih viših dužnosnika i medija, kao i za službene akreditacije novinara koji prisustvuju novinarskim događanjima NATO-a.

Sažeci i osvrti međunarodnog tiska i izvješća novinskih agencija dnevno se pripremaju za međunarodno osoblje, nacionalna izaslanstva zemalja članica i diplomatske misije zemalja partnera. Djelatnici za informiranje i djelatnici za tisak također pomažu prilikom priprema službenih posjeta Glavnog tajnika ovim zemljama.

Djelatnici za informiranje pomažu širiti informacije u mnogim zemljama djelujući kao programski djelatnici u NATO zemljama i zemljama partnerima. Njihovi se programi sastoje od posjeta NATO-u u svrhu briefinga i rasprava o glavnim temama, organiziranja konferencija i seminara na različitim lokacijama u zemljama članicama NATO-a i zemljama partnerima, podržavanja simulacijskih igara i aktivnosti mladih, te pomaganja parlamentarnim zastupnicima, akademskim građanima, novinarima i drugoj ciljanoj publici u zemljama za koje su odgovorni, kako bi dobili pristup njima potrebnim javnim informacijama o NATO-u. Programi posjeta političkom središtu Saveza u Bruxellesu, godišnje mogu donijeti i do 20 000 oblikovanih mišljenja za briefinge i rasprave sa stručnjacima Međunarodnog osoblja i Međunarodnog vojnog osoblja NATO-a te nacionalnih izaslanstava, o svim aspektima rada i politike Saveza.

Nadalje, u zemljama se članicama organiziraju posebni ključni događaji koji uključuju Glavnog tajnika NATO-a i druge više NATO časnike u razne konferencije, predavanja, rasprave i druge govorničke aktivnosti.

Mnoge su aktivnosti NATO-a interaktivnog, dvosmjernog karaktera, što Organizaciji omogućuje učenje iz iskustava publike kojoj se obraća, otkrivanje njezinih preokupacija i područja interesa, te odgovaranje na postavljena pitanja. Velika je vrijednost takvog pristupa informacijama upravo zbog pogleda i procjene javnosti i specijaliziranih skupina među njima. Održavaju se povremene konferencije pod okriljem Glavnog tajnika NATO-a i Uprave za javnu diplomaciju na kojima se sastaju stručnjaci iz međunarodnih isličnih nacionalnih institucija za te svrhe.

Brojne su aktivnosti informiranja posebno skrojene za akademsku publiku, te obuhvaćaju konferencije, seminare, posjete sveučilišnih studenata, profesora i stručnjaka, kao i organizaciju dodijele Manfred Wörner stipendije za najbolji esej, godišnje natjecanje pokrenuto 2005. godine. Ove aktivnosti pomažu uspostavi novih i jačanju tradicionalnih kontakata u akademskim zajednicama u zemljama članicama i zemljama partnerima. Nadalje, program također pridonosi koordinaciji i provedbi multinacionalnih programa koji pomažu oživjeti rasprave glede NATO pitanja, projicirati politiku Saveza, te pridonijeti jačanju znanja o vlastitim ciljevima u akademskim krugovima.

Službeni su tekstovi Saveza, uglavnom u obliku priopćenja i izjava za tisak službeno zaključeni dokumenti koji prikazuju dogovorenu političku orijentaciju zemalja članica o određenim temama ili o kolektivnosti političkih pitanja koja se preispituju povremeno kroz godinu. Oni čine javnu arhivu Saveza i omogućavaju praćenje razvoja politike i razvoj odluka sve do političkih događaja s kojima su povezane. Svi su ti tekstovi objavljeni na dva službena jezika Saveza, engleskom i francuskom, a također često i na drugim jezicima.

Uz te dokumente, uloga je Uprave za javnu diplomaciju širenje izjava Glavnog tajnika NATO-a, koji je glavni glasnogovornik Organizacije, te tekstova govora Glavnog tajnika i ostalih viših dužnosnika. Ovi dokumenti pomažu u obrazlaganju politike i dopuštaju uvid u osnovne ciljeve i razloge.

Pod ovlastima Glavnog tajnika, izdaju se brojna tiskana i elektronička izdanja od zbirki službenih tekstova i izjava do periodičnih i neperiodničnih izdanja. Upućena su različitim ciljanim skupinama uključujući one oblikovatelja javnog mnijenja te mlađe publike, a žele pobuditi svijest javnosti i pridonijeti informiranosti javne rasprave o bitnim aspektima sigurnosne politike. Ona obuhvaćaju periodično web izdanje (NATO Revija), te širok spektar priručnika, brošura, briefing dokumenata, okružnica i ostalih materijala poput CD-ROM-ova i DVD-ova, koji svi pridonose javnom znanju i razumijevanju. Svi se ti materijali objavljuju na internetskim stranicama NATO-a i tiskani na dva službena jezika Organizacije. K tome, prema mogućnostima i zahtjevima, mogu biti tiskani i

na jezicima zemalja članica NATO-a, a vrlo su često dostupni i na jezicima zemalja partnera. NATO također pruža potporu izdavačkim aktivnostima nevladinih organizacija u zemljama članicama i partnerima.

NATO web stranice pružaju sve javnosti dostupne informacije o Savezu. Uz to što obuhvaćaju službene dokumente (sporazume, priopćenja, dogovore i izjave), gore spomenuta izdanja koja se mogu naručiti izravno na stranicama, govore i mišljenja (članci i intervjui), NATO web stranice pružaju i najnovije vijesti za medije i zainteresiranu publiku, kao i obrazovni materijal. Multimedijalni materijali također su dostupni (video konferencije, slike i zvučni zapisi), a korisnici interneta elektronskom poštom mogu uputiti svoje raznovrsne upite o NATO-u i njemu srodnim temama. NATO web stranice služe i kao kanal za komunikaciju s novinarima, u svrhu obavijesti o briefinzima za tisak te ostalim aktivnostima koje bi im mogle biti od interesa (novinarski obilasci, putovanja i posjeti).

NATO posjeduje i knjižnicu kojom se služi osoblje zaposleno u glavnom sjedištu NATO-a, ali koja je otvorena studentima i istraživačima nakon akreditacije. Knjižnica je specijalizirana za područja sigurnosti i obrane sadržeći zbirku od preko 20 000 naslova i 200 časopisa kao i značajne izvore koji se odnose na Atlantski savez i Hladni rat. Posjetitelji mogu koristiti međuknjižnični sustav posudbe tako da pristupe knjižničnom katalogu putem interneta(http://207.67.203.60/N10314UK/Index.asp). Knjižnica također snabdijeva izdanjima mrežu depozitarnih knjižnica, između ostalog na Balkanu, te u njima organizira posebna događanja.

(Committee on Public Diplomacy) je odgovoran za pitanja politike informiranja i za savjetovanje Sjevernoatlantskog vijeća glede važnih pitanja. Odborom predsjedava pomoćnik Glavnog tajnika za javnu diplomaciju, a čine ga predstavnici nacionalnih izaslanstava pri NATO-u. Odbor se redovito sastaje u formatu Euroatlantskog partnerskog vijeća (EAPC), uz sudjelovanje predstavnika zemalja partnera. Povremeno se sastancima odbora pridružuju i predstavnici iz veleposlanstava u glavnim gradovima zemalja partnera, tzv. veleposlanstva. Veleposlanstva zemalja članica NATO-a u zemljama partnerima služe kao kontakt (contact point) veleposlanstva i izmjenjuju se po načelu rotacije.

NATO ima mali (Regional Information Office) u Reykjaviku (Island). Osim ove iznimke, u zemljama članicama nema regionalnih ureda za informiranje.

Jedan je službenik za informiranje dobio postavljenje u Moskvi 1995. godine, a u veljači 2001. godine otvoren je u središtu grada

(NATO Moscow Information Office) kojim upravlja, financira ga i pribavlja mu osoblje Odjel javne diplomacije. Ured organizira programe diljem zemlje, osigurava informiranje, pomoć pri istraživanju i potporu projektima građana Rusije i organizacijama na temu NATO-a i sigurnosti, kao i pristup dokumentima i izdanjima NATO-a. Mnogi od njih su na ruskom jeziku, zajedno s komentarima i analitičkim člancima o zajedničkim projektima NATO-a i Rusije, te općenito o odnosima NATO-Rusija.

U siječnju 1998. godine, u Moskvi je otvoren neovisni (NATO Documentation Centre) smješten unutar

Ruskog instituta za znanstveno informiranje za društvene znanosti (INION). Uz potporu NATO-a, centar osigurava pristup izdanjima i dokumentima na temu sigurnosti i objavljuje bilten namijenjen akademskoj ili nekoj drugoj zainteresiranoj publici.

(NATO Information and Documentation Centre) je otvoren u Kijevu 1996. godine. Poput moskovskog Ureda za informiranje, u nadležnosti je Uprave za javnu diplomaciju i organizira programe informiranja u Ukrajini, uključujući i projekte sličnog oblika i pomoć pri istraživanju, te pristup dokumentaciji i izdanjima. Centar ima ključnu ulogu u osiguravanju dostupnosti dokumentacije na ukrajinskom jeziku, te da njegove aktivnosti i objavljeni materijali naglašavaju aktivnosti suradnje, kao i razloge i položaj posebnog partnerstva Ukrajine i NATO-a. Centar je smješten pri ukrajinskom Institutu za unutrašnje poslove, a osigurava pristup dokumentaciji i drugim aktivnostima informiranja, poput posjeta NATO-u i seminara.

Uz sam NATO, cijeli niz drugih organizacija i agencija ima važnu ulogu u osiguravanju pristupa informacijama o temama vezanim uz Savez, širenju pisanog materijala, iskorištavanju prednosti elektroničke internetske komunikacije i odgovaranju na upite javnosti. One obuhvaćaju urede za informiranje javnosti u NATO-u i zemljama partnerima, nacionalne parlamente, NATO Parlamentarnu skupštinu (vidi IX. dio, Poglavlje 32), nevladine organizacije, institute i zaklade.

Civilna se znanost pokazala vrlo učinkovitim sredstvom za međunarodni dijalog, kako zbog svoje univerzalnosti i mogućnosti stvaranja novih međunarodnih mreža, tako i zbog osiguravanja sredstava za iznalaženje odgovora na kritična pitanja i načina za povezivanje zemalja. Fokus NATO Programa za sigurnost kroz znanost sve je više usmjeren na primjenu znanosti u pitanjima sigurnosti, te poglavito na potencijal koji znanstvena suradnja pruža zemljama članicama i zemljama partnerima u traženju odgovora na specifične izazove miru i sigurnosti koji proizlaze iz novih prijetnji.

Cilj je NATO Programa za sigurnost kroz znanost pridonijeti sigurnosti, stabilnosti i solidarnosti primjenjujući znanost u rješavanju problema. Suradnja, umrežavanje i izgradnja sposobnosti, sredstva su kojima se taj cilj postiže. Sljedeći cilj je kataliziranje demokratskih reformi i potpora gospodarskom razvoju zemalja partnera NATO-a u tranziciji. Program je strukturiran na način da može doprijeti do mlađih generacija znanstvenika i omogućiti im stjecanje iskustva i sudjelovanje u obuci.

Program nudi dotacije znanstvenicima za suradnju na najvažnijim temama istraživanja i zaklade za pomoć akademskim zajednicama u stvaranju osnovne računalne infrastrukture zemalja partnera. Prijave za potporu za teme iz područja od primarne važnosti zajednički pripremaju znanstvenici NATO-a, zemalja partnera ili zemalja Mediteranskog dijaloga. Posebni formulari za prijavu za svaki mehanizam potpore nalaze se na web stranici programa (www.nato.int/science), a prijave se mogu poslati bilo kada, iako su određena tri godišnja roka vezana uz tri ocjenjivačka zasjedanja znanstvenog savjetodavnog odbora.

Ciljevi programa se stoga ostvaruju kroz dotacije za suradnju i računalno umrežavanje:

Dotacije za suradnju u prioritetnim područjima istraživanja:

- Dotacije za suradnju i povezivanje: dotacije koje pomažu u okupljanju ideja i resursa na istraživačkim projektima i stvaranju mreže stručnjaka;

- Posjeti stručnjaka: dotacije koje omogućavaju prijenos ekspertize u pojedino područje istraživanja;

- Instituti za napredne studije: dotacije za organiziranje mentorskih tečajeva na visokoj razini kako bi se prenijele najnovije spoznaje o određenoj temi auditoriju na visokoj raznini;

- Radionice za napredna istraživanja: dotacije za organiziranje ekspertnih radionica gdje intenzivna ali i neformalna razmjena gledišta na granicama područja ima za cilj prepoznavanje smjerova daljnih aktivnosti;

- Projekti Znanost za mir: dotacije za suradnju za višegodišnje primijenjeno istraživanje i razvojne projekte u zemljama partnerima i zemljama Mediteranskog dijaloga;

- Reintegracijske dotacije: imaju cilj omogućiti povratak mladih znanstvenika na radu u inozemstvu u NATO zemljama, te njihovo ponovno uključenje u istraživačke zajednice u svojim domovinama.

Dotacije za suradnju nude se za teme iz područja istraživanja od primarnog značaja - obrana protiv terorizma ili suzbijanje drugih prijetnji sigurnosti, i/ili u područjima od primarne važnosti za zemlje partnere. Projekti mogu biti i posebno naručeni. Poznati kao projekti, to su često projekti Znanost za mir ili aktivnosti nastale radom kratkoročnih stručnih radnih skupina.

Potpora za računalno umrežavanje zemljama partnerima:

- Dotacije za infrastrukturu umrežavanja: za pomoć istraživačkim ustanovama zemalja partnera pri poboljšanju razine i kvalitete telekomunikacijskih instalacija;

- Radionice za napredno umrežavanje: dotacije za organiziranje bilo organizacijskih radionica radi jačanja harmonizacije mrežne politike na nacionalnoj i međunarodnoj razini, bilo radionica za obuku radi proširivanja znanja kvalificiranih upravitelja mrežnim sustavom (network managers).

NATO-ov je program civilne znanosti osigurao velikom broju istraživačkih i obrazovnih ustanova zemalja partnera neophodnu mrežnu infrastrukturu za pristup internetu. Postavljene su mreže u glavnim gradovima kako bi se poboljšao pristup internetu za akademske zajednice istočnih regija Rusije i Ukrajine, te nacionalne mreže u Moldovi i bivšoj jugoslavenskoj Republici Makedoniji*. Najveći i najambiciozniji projekt sponzoriran od strane NATO-a u ovoj regiji je projekt pod imenom Virtualni put svile, koji akademskim i znanstvenim društvima južnog Kavkaza i Središnje Azije omogućava satelitski pristup internetu. Ta je mreža nedavno proširena i na Afganistan.

Dotacije za računalno umrežavanje imaju različit cilj od onih za suradnju, te se stoga ne nalaze u područjima od primarnog interesa za istraživanje. Bave

se razvojem osnovne mrežne infrastrukture u onim zemljama partnerima koje su poglavito deficitarne računalnim mrežama.

Znanstvena suradnja NATO-Rusija

Poseban program potpore za suradnju među znanstvenicima Rusije i zemalja NATO-a, uspostavljen je unutar NATO Programa za sigurnost kroz znanost. Znanstveni je odbor Vijeća NATO-Rusija (NRC) izradio Akcijski plan koji omogućava suradnju na sljedećih šest područja sigurnosne naravi i od primarnog značaja: otkrivanje eksploziva, psihološke i društvene posljedice terorizma, predviđanje i sprječavanje katastrofa, ABKO zaštita, internetska sigurnost te sigurnost prijevoza.

Prijave za potporu za aktivnosti po navedenim temama ruskih znanstvenika koji surađuju sa znanstvenicima iz NATO zemalja predaju se NATO-u. Potporni mehanizmi su projekti Znanost za mir, dotacije za suradnju i povezivanje, posjeti stručnjaka, Instituti za napredne studije (Advanced Institute Studies, ASIs) i Radionice za napredno istraživanje (Advanced Research Workshops, ARWs). ASIs i ARWs se uglavnom odvijaju u Rusiji.

Ruski znanstvenici također mogu sudjelovati u osnovnom programu suradnje u okviru Euroatlantskog partnerskog vijeća.

Fondovi, nagrade i nagrada NATO Znanstvenog partnerstva

Suravnatelji NATO ASIs-a i ARWs-a imaju na raspolaganju NATO fondove koje mogu koristiti za pokrivanje troškova odabranih sudionika iz zemalja partnera NATO-a ili zemalja Mediteranskog dijaloga. Kalendar s najnovijim podacima je dostupan na internetskim stranicama programa, a zahtjevi za sudjelovanje moraju biti naslovljeni na suravnatelje.

Rezultati o nagradama dodijeljenima u sklopu programa Sigurnost kroz znanost najčešće se objavljuju i dostupni su znanstvenoj zajednici, bilo kroz znanstvene časopise bilo putem izdanja NATO-ove Znanstvene serije koja obuhvaća rezultate ASIs-a i ARWs-a. Katalozi izdanja NATO-ove Znanstvene serije su dostupni na internetu na stranicama programa.

Godišnja se nagrada dodjeljuje kao priznanje za vrhunsku znanstvenu suradnju između znanstvenika NATO-a i zemalja partnera za aktivnosti koje program podupire. NATO-ova nagrada za znanstveno partnerstvo je osnovana 2002. godine, a nagrađenima je svečano uručuje Glavni tajnik NATO-a.

Upravljanje programom

Programom upravljaju članovi NATO Međunarodnog osoblja u glavnom sjedištu NATO-a u Bruxellesu. Odgovornost programa proteže se kroz dva područja: programe suradnje, te prijetnje i izazove. Pomoćnik Glavnog tajnika za javnu diplomaciju je predsjedatelj Znanstvenog odbora. Aktivnosti znanstvene suradnje odgovornost su zamjenika pomoćnika Glavnog tajnika. Euroatlantsko partnersko vijeće (EAPC) osigurava sveobuhvatni okvir za konzultacije vezane uz politiku i sigurnost u NATO-u za zemlje članice EAPC-a, uključujući suradnju unutar programa Sigurnost kroz znanost. Znanstveni odbor Vijeća NATO-Rusija, kojeg je osnovao NRC, promiče, potiče i upravlja zajedničkim projektima za suradnju znanstvenika i stručnjaka iz zemalja NATO-a i Rusije.

Znanstvenici iz zemalja Mediteranskog dijaloga mogu sudjelovati u sljedećim aktivnostima suradnje u područjima od primarnog značaja: u projektima Znanost za mir, dotacijama za suradnju i povezivanje, posjetima stručnjaka, institutima za napredne znanosti, naprednim istraživačkim radionicama, dotacijama za mrežnu infrastrukturu i mrežnim radionicama. Prijave se moraju izraditi u suradnji sa znanstvenicima iz najmanje jedne od 26 zemalja članica NATO-a.

Razvoj programa

Počeci programa datiraju iz 1956. godine, kada je Sjevernoatlantsko vijeće usvojilo izvješće ministara vanjskih poslova Kanade, Italije i Norveške (poznato i pod imenom Izvješće trojice mudraca) o nevojnoj suradnji unutar NATO-a. Izvješće je potvrdilo da napredak na područjima znanosti i tehnologije može biti odlučujući čimbenik u utvrđivanju sigurnosti država i njihovih položaja u svijetu. Navodi se kako su znanost i tehnologija dva područja od posebnog značaja za Atlantsku zajednicu i da je NATO Program za znanost osnovan kako bi promicao znanstvenu suradnju.

Tijekom sljedećih 40 godina podržani su različiti oblici suradnje između znanstvenika u zemljama NATO-a što je postavilo visoke standarde znanstvenih dosega. Od ranih devedesetih, po završetku Hladnog rata, program se postepeno otvarao za suradnju sa zemljama koje nisu članice NATO-a. Od 1999. godine gotovo je u potpunosti posvećen osiguravanju potpore za suradnju između znanstvenika u NATO zemljama i onih iz zemalja partnera ili zemalja sudionica Mediteranskog dijaloga. Sljedeća temeljna promjena, koncentriranje potpore na projekte suradnje glede pitanja sigurnosti, uvedena je 2004. godine kao odgovor na prijetnju međunarodnog terorizma i drugim prijetnjama sigurnosti u suvremenom svijetu. Program, otprije poznat kao NATO Znanstveni program, također je preimenovan u NATO Program

za sigurnost kroz znanost, kako bi i samo ime ukazivalo na novu misiju. Od 2004. godine, NATO je putem ovog programa i Odbora za izazove suvremenog društva (vidi sljedeći dio) povezan s Ekološkom i sigurnosnom inicijativom (Enviroment and Security Iniciative, ENVSEC) uključujući i Program za zaštitu okoliša Ujedinjenih naroda (United Nations Enviroment Programme, UNEP), Program za razvoj Ujedinjenih naroda (United Nations Development Programme, UNDP) i Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju (OESS). NATO je također uključen i u zajedničke aktivnosti suradnje s Europskom znanstvenom zakladom (European Science Foundation, ESF) i Međunarodnim udruženjem za promidžbu suradnje sa znanstvenicima iz novih nezavisnih država sljedbenica bivšeg Sovjetskog Saveza (International Association for the Promotion of Cooperation with Scientists from the New Independent States of the Former Soviet Union, INTAS).

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

Programme for Security through SciencePublic Diplomacy DivisionNATO Headquarters1110 BrusselsBelgiumTel: +32 2 707 4111 Fax: +32 2 707 4232 Email: science@hq.nato.int Website: www.nato.int/science

Cilj NATO-ovih aktivnosti poznatih pod programom Izazovi suvremenog društva (Challanges of Modern Society) jest bavljenje pitanjima netradicionalne prijetnje sigurnosti, novih i potencijalnih rizika koji bi mogli prouzročiti gospodarsku, društvenu i političku nestabilnost, te, između ostaloga, i sprječavanja sukoba zbog, primjerice, pomanjkanja resursa. Ovaj se program razlikuje od gore opisanog Programa za sigurnost kroz znanost i ima različite ciljeve, načela financiranja te radne metode.

Program je pokrenulo Sjevernoatlantsko vijeće 1969. godine s početnim ciljem bavljenja problemima koji se tiču okoliša zemalja članica i kvalitete života njihovih naroda. Aktivnosti su se proširivale tijekom godina kako bi uključile zemlje partnere NATO-a i stručnjake iz zemalja Mediteranskog dijaloga, a odnedavno i potencijalna sigurnosna pitanja. Odbor za Izazove suvremenog društva (Committee on the Challanges of Modern Society, CCMS) osigurava jedinstveni forum za razmjenu znanja i iskustva o tehničkim, znanstvenim i političkim aspektima društvenih i ekoloških pitanja u civilnim i vojnim dijelovima suvremenog društva.

Program se bavi sigurnošću zaštite okoliša i društvenim problemima koji se već istražuju na nacionalnoj razini te, kombinacijom stručnosti i tehnologije NATO-a i zemalja partnera, ima za cilj relativno brzo doći do valjanih zaključaka te izraditi preporuke za aktivnosti u korist sviju. Ključni ciljevi programa obuhvaćaju smanjivanje utjecaja vojnih aktivnosti na okoliš, provedbu regionalnih studija, uključno i prekogranične aktivnosti, sprječavanje sukoba zbog pomanjkanja resursa, bavljanje potencijanim rizicima za okoliš i društvo koji bi mogli prouzročiti gospodarsku, kulturnu i političku nestabilnost, te bavljenje netradicionalnim prijetnjama sigurnosti.

Osnovni je kriterij za poticanje aktivnosti zanimanje dostatnog broja zemalja za zajednički rad na temama vezanim uz izazove suvremenog društva te njihove spremnosti da ponude resurse. Rad se odvija na decentraliziranoj osnovi, uglavnom kroz pilot-studije koje traju od tri do pet godina i kratkoročne

projekte u trajanju od 12 do 18 mjeseci, koji su nacionalno financirani.Aktivnosti također uključuju i organizaciju tematskih radionica i susponzoriranje međunarodnih konferencija i seminara. Tehnička izvješća objavljena u okviru CCMS-a su namijenjena za široku publiku, te su besplatna.

Primjeri projekata koji su poduzeti posljednjih godina uključuju upravljanje sustavima za zaštitu okoliša u vojnom sektoru, čišćenje i ponovnu uporabu bivših vojnih posjeda, procjenu rizika od posljedica katastrofe u Černobilu, izazove vezane uz okoliš u Kaspijskom moru, donošenje odluka vezanih uz okoliš za razvoj u središnjoj Aziji i sigurnost lanca hrane. Sve se češće fokus rada odbora usmjerava na sigurnosne aspekte znanstvenog i tehnološkog razvoja u područjima koja su prepoznata kao relevantna glede šire brige o sigurnosti međunarodne zajednice.

Od 1995. godine, u uporabi je CCMS Sustav utemeljen na internetu kako bi olakšao pristup bazi podataka o okolišu i omogućio sudionicima stjecanje, organiziranje, povrat i širenje informacija o okolišu od zajedničkog interesa. Tehnička izvješća o CCMS pilot studijama i projektima se tiskaju, a informacije o aktivnostima CCMS-a dostupne su putem namjenjenih web stranica.

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

NATO - CCMSPublic Diplomacy DivisionNATO Headquarters1110 BrusselsBelgiumTel: +32 2 707 4850Fax: +32 2 707 4232Email: ccms@hq.nato.intWebsite: www.nato.int/ccms

Sveobuhvatne političke smjernice NATO Programa za sigurnost kroz znanost osigurava (NATO Science committee), koji sesastoji od predstavnika zemalja članica koji su stručnjaci u znanstvenoj politici imenovani od strane vlada ili nezavisnih nacionalnih znanstvenih institucija. Odborom predsjeda pomoćnik Glavnog tajnika za javnu diplomaciju, a obično se sastaje tri puta godišnje. Jedan je od sastanaka u formatu Euroatlantskog partnerskog vijeća (EAPC), kada se predstavnicima zemalja članica pridružuju kolege predstavnici zemalja partnera. Odbor se sastaje dva puta godišnje u formatu Vijeća NATO-Rusija (NRC), kada se raspravlja o zajedničkim interesima u znanstvenom okružju.

U odabiru procjene i izbora prijava za potporu Znanstvenom odboru pomažu savjetodavna tijela čije članove odbor izabire iz međunarodnih znanstvenih zajednica. U savjetodavnim tijelima također sudjeluju i pridruženi članovi iz zemalja partnera i zemalja Mediteranskog dijaloga.

(Committee on the Challenges of Modern Society) se sastaje dva puta godišnje na plenarnoj sjednici i jednom godišnje sa zemljama partnerima u formatu Euroatlantskog partnerskog vijeća (EAPC) pod predsjedanjem pomoćnika Glavnog tajnika za javnu diplomaciju. Općenito gledano, odbor se sastoji od nacionalnih predstavnika s ekspertizom i obvezama u nacionalnim programima zaštite okoliša. Odbor osigurava jedinstveni forum za razmjenu znanja i iskustva o tehničkim, znanstvenim i političkim aspektima društvenih pitanja i pitanja zaštite okoliša u civilnim i vojnim sektorima NATO-a i zemalja partnera EAPC-a. Inventar pojmova za CCMS obnovljen je 2000. godine kako bi odrazio programsku prilagodbu novim misijama NATO-a.

CCMS se također sastaje dva puta godišnje u formatu NRC-a radi pregleda političkih pitanja i provedbe Akcijskog plana. Unutar NRC-ovog Akcijskog plana je utvrđeno 12 tema za suradnju koje uključuju teme okoliša vezane uz obranu. Znanstveni odbor i CCMS su osnovali i posebnu Združenu radnu skupinu NATO-Ukrajina za suradnju na području znanosti i zaštite okoliša radi razmatranja mogućih načina za daljnje jačanje sudjelovanja ukrajinskih stručnjaka u aktivnostima CCMS-a i u Programu za Sigurnost kroz znanost.

Promicanje i vođenje zajedničkog istraživanja i razmjene informacija u svrhu potpore učinkovitoj uporabi nacionalnog obrambenog istraživanja i tehnologije, čine osnovne čimbenike u zadovoljavanju vojnih potreba Saveza, održavajući tehnološki razvoj i osiguravajući savjete NATO-u i nacionalnim donositeljima odluka. Takve zadaće zahtijevaju široku mrežu nacionalnih stručnjaka i usklađivanje aktivnosti među tijelima NATO-a uključenima u raznolike aspekte istraživanja i tehnologije u različitim stručnim područjima.

je odgovorna za objedinjavanje usmjeravanja i koordinacije obrambenog istraživanja i tehnologije NATO-a, vođenje i promicanje zajedničkog istraživanja i razmjene tehničkih informacija među nacionalnim institucijama, razvoj dugoročne istraživačke i tehnološke strategije NATO-a, te osiguravanje općih savjeta glede istraživačkih i tehnoloških pitanja.

RTO svoj rad nastavlja na ranijoj suradnji glede obrambenog istraživanja i tehnologije između bivše Savjetodavne skupine za istraživanje i razvoj u svemiru i Skupine za obrambeno istraživanje, koje su ujedinjene u svrhu stvaranja nove organizacije. RTO šalje izvješća i Vojnom odboru i Konferenciji direktora za nacionalno naoružanje. Organizacija obuhvaća Odbor za istraživanje i tehnologiju koji je odgovoran za određivanje politike NATO-a u istraživanju i tehnologiji, a kojeg podupire Agencija za istraživanje i tehnologiju sa sjedištem u Neuillyu (Francuska). Cijeli spektar aktivnosti istraživanja i tehnologije pokriva sedam tijela koja se bave sljedećim temama:

• studije, analiza i simulacija

• koncepti i objedinjavanje sustava

• tehnologija senzora i elektronike

• tehnologija informacijskih sustava

• tehnologija primijenjenih vozila

• ljudski čimbenici i medicina

• NATO skupina za modeliranje i simulaciju.

Svako se tijelo sastoji od nacionalnih predstavnika uključujući visokokvalificirane znanstvene stručnjake. Tijela održavaju veze s vojnim korisnicima i ostalim NATO tijelima. Znanstveni i tehnološki rad RTO-a vrše tehnički timovi organizirani za određene aktivnosti i uz definirano vrijeme provedbe. Tehnički timovi organiziraju radionice, simpozije, probe na terenu, laboratorijske eksperimente, serije predavanja i tečajeve obuke, te osiguravaju kontinuitet mreža stručnjaka. Oni također imaju važnu ulogu u oblikovanju dugoročnijih planova.

Kako bi olakšali kontakt s vojnim korisnicima i ostalim aktivnostima NATO-a, dio je osoblja RTA-a smješten u Terenskom odjelu za istraživanja, tehnologiju i industriju u glavnom sjedištu NATO-a u Bruxellesu. Ovo se osoblje povezuje s Međunarodnim vojnim osobljem i Odjelom za obrambene investicije Međunarodnog osoblja. Koordinacija napora usmjerenih prema zemljama partnerima uglavnom se odvija iz Bruxellessa.

Koordinaciju istraživačkih i tehnoloških aktivnosti s ostalim dijelovima NATO struktura olakšava sudjelovanje predstavnika RTO-a u važnim povjerenstvima i na sastancima upravljačkih tijela kao što su NATO Odbor za konzultiranje,zapovijedanje i nadzor (C3) i NATO Znanstveni odbor. Odbor za tehnološko savjetovanje je također osnovan kako bi osigurao Vrhovnom savezničkom zapovjedništvu za transformaciju neovisno savjetovanje o tehnološkim pitanjima glede preustroja vojnih sposobnosti NATO-a. Glavni upravitelj NATO C3 Agencije i Direktor NATO Središta za podmorsko istraživanje su članovi Odbora za istraživanje i tehnologiju. Koordinacija se istraživačkih i tehnoloških aktivnosti sa zemljama članicama odvija putem nacionalnih koordinatora koji također pomažu pri organizaciji aktivnosti poput simpozija, sastanaka odbora, predavanja i misija savjetnika.

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

Research and Technology Agency (RTA) BP 25 F-92201 Neuilly sur Seine FranceTel: +33 1 55 61 22 00 Fax: +33 1 55 61 22 98/99Email: mailbox@rta.nato.intWebsite: www.rta.nato.int

Standardizacija daje ključan doprinos kombiniranoj operativnoj učinkovitosti vojnih snaga Saveza i nudi mogućnosti za bolje iskorištavanje gospodarskih resursa. Veliki se napori čine za poboljšanje suradnje i smanjivanje nepotrebnog ponavljanja u istraživanju, razvoju, proizvodnji, nabavi i logističkoj potpori obrambenih sustava, prvenstveno kroz promicanje NATO Standardizacijskih dogovora (NATO Standardisation Agreements), poznatih kao STANAGs. Provedba STANAGs-a pomaže zemljama dosegnuti traženu razinu interoperabilnosti, kao i da bolje ispune njihove zajedničke strateške, operativne i taktičke zadaće, razumiju i provedu zapovijedne postupke, te da učinkovitije uporabe tehniku, materijale i opremu.

Osnovni forum za razradu standardizacijske politike je čiji je cilj

uključiti standardizaciju kao sastavni dio planiranja Saveza, uz paralelnu ulogu koordinatora između viših tijela NATO-a koja se bave zahtjevima standardizacije. NSO se sastoji od NATO Odbora za standardizaciju (NATO Committee for Standardization), NATO Skupine osoblja za standardizaciju (NATO Standardization Staff Group) i NATO Agencije za standardizaciju (NATO Standardization Agency).

Pojava novih prijetnji i mjere koje je NATO poduzeo kako bi njima prilagodio svoje sposobnosti, dovele su do promjena u operativnim zahtjevima oružanih snaga. Ove su promjene značajno povećale važnost interoperabilnosti s obzirom na doktrinu, materijal, taktiku, obuku, komunikaciju i mnoga druga područja u kojima je interoperabilnost vojnih snaga i sustava koji im služe kao potpora jedan od glavnih čimbenika. Cilj je standardizacije dosegnuti potrebnu kritičnu razinu interoperabilnosti s obzirom na sve spomenute aspekte.

Uloga NSO-a je jačanje interoperabilnosti kako bi pridonio sposobnosti savezničkih snaga da se prilikom provedbe njima dodijeljenih zadaća učinkovito obučavaju, uvježbavaju i djeluju zajedno, te sa snagama zemalja partnera i ostalih zemalja koje nisu članice NATO-a. NSO to čini kroz poticanje, harmonizaciju i usklađivanje standardizacijskih napora diljem Saveza i kroz osiguravanje potpore aktivnostima standardizacije. U ime NATO Vojnog odbora, NSO sudjeluje u razvijanju, usklađivanju i procjenjivanju operativnih pitanja standardizacije.

U skladu s politikom Saveza, nacionalne se i NATO vlasti potiču na razvijanje, dogovaranje i provođenje zamisli, doktrina, postupaka i projekata koji će im omogućiti dostizanje i održavanje interoperabilnosti. To zahtijeva uspostavu nužnih razina kompatiblnosti, međusobne izmjene ili zajedništva u operativnim, proceduralnim, materijalnim, tehničkim i administrativnim područjima.

NSO, kojeg je u siječnju 1995. godine utemeljilo Sjevernoatlantsko vijeće, preustrojen je 2000. godine uslijed Standardizacijske revizije koja je provedena kako bi se ispunili zahtjevi proizašli iz odluka o transformaciji NATO-a, donesenih na Washingtonskom sastanku na vrhu 1999. godine.

) je viša vlast Saveza za ukupna pitanja standardizacije, a pod nadležnošću je Vijeća.

Potporu mu pružaju Predstavnici NCS-a (NCS Representatives, NCSREPs) koji osiguravaju usklađenost i smjernice na razini izaslanika pod cjelokupnim vodstvom i upravom Odbora. Fokus rada NCSREPs-a jest usklađivanje standardizacije između NATO-a i nacionalnih tijela, te promicanje njihove interakcije na području standardizacije.

NCS-om predsjeda Glavni tajnik kojeg uglavnom predstavljaju dva stalna supredsjedatelja: pomoćnik Glavnog tajnika za obrambena ulaganja i direktor Međunarodnog vojnog osoblja. Od rujna 2000. godine, NATO zemlje partneri aktivno sudjeluju u aktivnostima NCS-a.

je tijelo podčinjeno NATO Odboru za standardizaciju. Njezina je glavna zadaća usklađivanje standardizacijske politike i postupaka, te koordiniranje standardizacijskih aktivnosti i tijela NATO-a. NSSG je odgovorna za kontakte između osoblja, kao i za pripremu relevantne dokumentacije, te pridonosi, , oblikovanju Vojnih zahtjeva za standardizaciju od strane Strateških zapovjedništava i izradi nacrta Standardizacijskih ciljeva za NATO Standardizacijski program. U rad NSSG-a uključeni su predstavnici Strateških zapovjedništava i predstavnici osoblja Međunarodnog vojnog osoblja i Međunarodnog osoblja koji pružaju potporu vlastima odgovornima za davanje zadaća na području standardizacije (Standardization Tasking Authorities). Ove vlasti su viša NATO tijela s ovlastima zaduženja njima podčinjenim skupinama glede izrade Standardizacijskih dogovora (STANAGs) i Savezničkih publikacija (APs), poimence Vojni odbor, Konferencija direktora za nacionalno naoružanje, Viša konferencija NATO logističara i NATO Odbor za konzultiranje, zapovijedanje i nadzor. Predstavnici osoblja drugih tijela i organizacija također sudjeluju u radu NSSG-a.

je samostalno, integirano tijelo kojeg je uspostavilo Sjevernoatlantsko vijeće, a sastoji se od vojnog i civilnog osoblja. NSA je odgovorna NCS-u za usuglašavanje svih područja standardizacije. Agencija izvodi postupke, planiranje, te provedbene zadaće povezane sa standardizacijom poradi primjene diljem Saveza. Agencija je odgovorna za pripremu rada za sastanke NCS-a, NCSREPS-a, NSSG-a, te za ukupnu administraciju STANAGs-a i APs-a.

NSA podupire združeni, pomorski, kopneni, zračni i medicinski standardizacijski odbor od kojih svaki dodjeljuje zadaće u operativnoj standardizaciji, uključujući doktrinu, sukladno ovlastima od Vojnog odbora. Standardizacijski odbori su odgovorni za razvoj operativne i proceduralne standardizacije među zemljama članicama. Poput drugih davatelja zadaća, oni to rade razvijajući primjenjive STANAGs-e i APs-e sa zemljama članicama i NATO vojnim zapovjedništvima. NSA također pruža potporu i NATO Uredu za koordinaciju terminologije. Osnovan pod upravom NCS-a, ovaj ured upravlja NATO Programom za terminologiju i nadgleda NATO Politiku za standardizaciju terminologije koja oblikuje osnovna načela i glavne odgovornosti, te proces standardizacije terminologije unutar NATO-a kao cjeline.

Direktor NSA-a je odgovoran za svakodnevni rad pet odsjeka ove agencije, a to su: Odsjek politike i koordinacije, te Združeni, Pomorski, Vojni i Zrakoplovni odsjek. Granski odsjeci pružaju potporu u osoblju za svoje relevantne odbore, njima pridružene radne skupine i tijela, te su odgovorni za nadzor i usklađivanje standardizacijskih aktivnosti u područjima njihove odgovornosti.

Odbori, s po jednim predstavnikom za svaku zemlju, u stalnom su zasjedanju, i službeno se sastaju osam do dvanaest puta godišnje. Odluke se uglavnom donose jednoglasno. Međutim, budući da je standardizacija dragovoljan proces, dogovori mogu biti sklopljeni i na temelju većinski donesene odluke među zemljama koje sudjeluju u nekom određenom STANAG-u. Strateški zapovjednici imaju svog stožernog predstavnika u svakom odboru.

Daljnje informacije dostupne su na adresi:

NATO Standardization AgencyNATO Headquarters1110 BrusselsBelgiumTel: +32 2 707 5576 Fax: +32 2 707 5718Email: nsa@hq.nato.int