447304.prezentativi evo eto eno

7/25/2019 447304.Prezentativi Evo Eto Eno

1/14

Prezentativi

ano,

eto,

eno

SnjeZana

Kordii

U

ovom radu opisuje

se

upotreba rijei euo,eto enou hrvatsko-srpskom

eziku.

Te

rijei

su

za lingviste dodatno zanimljive

i zbog toga Sto

e

prema

nekim mi5ljenjima

hr-vatsko-srpski

ezik jedini

koji

je

sauvao tu trolanu mikrostrukturu

s

istom kor-rso-

nantskom alternacijom za izraiavanje stupnja

udaljenosti

kao

kod

zamjenica i

zam-

jenikih

pri loga

(v.

u

Klajn 1985:99).

U

radu se

pruo pokazuje

5to

o tim

ri jeima

govore

gramatike i druga literatura, azatim se na korpusu suvremenog pisanog ezika analizira

njihova

upotreba.

Pritom

se razluuje

uloga tih

rijei

u

povezivanju

teksta

s

izvanje-

zinom

situac{jom,

av. egzoforiikauloga, uloga tih

rgei

u povezivanju

dijelova iskaza u

jedan

tekst, av. endoforiika uloga.

l. Pregled literature o

eno,

eto, eno

Rijeima euo,

eto eno nrje u grarnatikarna

posveiena posebna paZnja.

ak

ni

podatak

o

tome kojoj vrsti rijei

pripadaju

nije u

gramatikama ujednaen.

Tako

ih

Mareti sma-

Lra uzaicitna

ojirna

se ne5to

pokazuje ili

nudi.

O

njima

jo5

navodi

samo

da

osim

genitiva

trz nj i lr moZe bit i

i nominativ.l)

Florschu ih

ubrajau

pri loge,a

ako

ine

i

Brabec,

Hraste

i Zivkovii, koji

jo5

o takvoj grupi priloga

kaZu daje

posebna po

tome 5to

prilozi

u njoj ne

odgovaraju na pitanja o mjestu, vremenu, nainu ili uzroku i nemaju nijedno od ta etiri

znaenja.z)

Barii i dr.

samo spominju

euo,

etoi eno, to

u poglavlju

o

neizravnorn objek-

tu,

gdje

kaZu

da objektu

u genitivu otvaraju

mjesto i uzuici euo, eto,

eno.3)

U

samom

poglavlju o

uzvicima

r{jei euo, eto, ano nisu

spomenute. Katiii ne razlnatra

posebno

reenice uvedene

rijeima euo,

eto,

eno, ali

se moZe vidjeti da an i eno smaLra uzuicima

(eto

ne sponrinje), a

reenice koje

poinju

njima naziva reenicanla

s

',neoglagoljenim

predikaton)".4)

Babii

i

dr.

smatraju ih iesticama

kaZu:

,,Zaupozorenje

na

ono

Sto

e

blizu

1. l icu sluZi esticaeuo,2. eto,3.

en,o. akako,

u

upotrebi ta razlika ni je

tako

oita, pogo-

tovo u pisanom

eziku

kacl okolica ni je

jasno

naznaena,al i

koliko

kontekst dopu5ta, u

rrjegovanu

se

eziku

pazi

na tu razliku

er

bi inae

te r i je

i postale

stoznanice.

5)

Gotovo

od r i jei

do rl jei isti opisje

i

ugramaticiTeZaka

i Babiia.6) No

osim

Stose

ei lo, to,enoLr

toj gramatici takoeler ubrajaju medu iestice, stovretneno se trbrajaju i rneclu neprnue

priloge.T)

U

nekim novijim

nezagrebakirn gramatikama opisuju

se euo,eto,en,okao

ijece

l /

Maret i i

(31963;

56,

573) .

2/

Florschtz

31916;

01,

215);

Brabec Hrasre

Zivkovic

61965;

53,224).

-

3/

Barii i dr.

(1979;357)

toliko

cliskretno

spominju rijeti nq eto,enoda

je

Zic Fuchs

(1991-92;

95)

ustvrdila,

oito

zato Sto o nije

prona5la,

da

se

u toj

gramatici

navedene ijei

rropie

ne

sporninju

,,Barii

et

al.

(7979)

do

not

mention them

at all".

4 / K a t i i i

z t 9 9 l ; 4 1 ) .

St

Babi i i dr .

(1991;735-736).

6 / TeZak Babi i ( i l992; 140) .

7/ Nav.

cl j .;136.


2/14

184

S n j e Z a n a

K o l d i i :

koje sluZeza

pokazivanje.s)

Stevanovi

o5

o njima navodi da dolaze s genitivom,

ponekad

s

nominativom, da imaju

ponekad

vrljednost imperativa

uzmirli prezenta dajem li

prezen-

ta

nailazi te

da

su

i

takve,

nepotpune reenice emocionalne.

Mrazovi

i Vukadinovii nazi-

vajtr ih kon.anzacijskirnartikulama.e) U toj gramatici govori se nesto vi5e o sadrZajirna koji

mogu biti

izraieni

pomoiu

e7to,

to,

en,o.'Iako

se

za n)o kaZeda

ukazuje

na nekoga

ili

ne5to

blizu govornika, da

sluZi

kao odaziv na nelji

poziv,

da

skreie

paZnju

sugovorniku na

ne5to, da

moZe

ukazivati

na bliZu vremensku udaljenost, da

u

tekstu ima

ulogu

katafore

-

upuuje

na

ne5to

Sto

e

se tek

reei. Za

etonavode da

ukazuje na osobu ili

predmet

blizu

sugovornika,

da

moZe izraziti iznenaclenje il i

radost,

opravdavanje, prijekor, zluradost,

vremensku

udaljenost,

a

u tekstu ima ulogu anafore

-

trpuiuje na ne5to

prethodno

reeno. Eno ukazuje

na

nekoga ili ne5to udalje

no

i

od

govornika

i

od

sugovornika, moZe

ukazivati

i na

proilo

vrijeme,

a

moZe

se

upotrijebiti

i kao

uzvik

za

skretanje

paZnje

sa

znaenjem

g/a

Autorice nadalje navode da

se

sve tri opisivane rijei

javljaju

samo

u

powrdnim

iskazima te

da

e

imenica ili zamjenica

vz

njih

obino u

genitivu,

ali ni

nomi-

nativ nije iskljuen, pogotovo kad e imenica s atributom. Stanoji Popovii euo,eta,eno

smatraju

rijecama

partikulama)

za

pokaziaanje

opisuju

jednu

konstrukciju

s tim

rijeima

kao

specijalnu nezavisnu eenicu koja

nema

predikat

i

koja

je

specijal izirana a

neke

posebne

komunikativne funkcije

i za

posebne

uvjete upotrebe u

kojimaje

mogue

ukaza-

ti na nesto

Sto se

upravo pojavljuje:

Euo autobusor.lt))

a

imenicu

ili

imeniku sintagmu

koja

dolazi

u takvoj

konstrukciji

navode da

je

u genitivu.

Kunzmaun-Mller

ubraja noi

etou podgrupu stupnjujuh

partihula

(eno

ne

spominje), a kao njihovu razliku naspram

modalnih partikula

istie da se odnose na pojedine dijelove

reenice

a

ne

na itavu

reenicu.l l)

Mealutim,

te r i iei

se mogu odnosit i i na itavu

reenicu

(to e

navedenojoi

v Ahademijin,uRjen.iku)

z),

Govore i o partikuli

ja

u

njemakom

jeziku

Engel

i

Mrazovii

navode anoi eto

kao

njene

ekvivalente,

pri

emu anizraiava

(u

situacijamapoput Sto

es

piaon? - Euo, uei ga donosim.)da je prvi govornik ustvari morao znati da je njegov zahqjev

bio

suvi5an,

a eto

zraLava znenatlenj

e

(Eto

Petrat\.13)

Opisa

rijei arc,

eto,

eno

zvant

gramatika

gotovo

i nema. Po

pravilu

se radi samo

o

usputnom

spominjanju unutar neke

Sire teme.

Pranjkovii o

tim

rijeima

kaZe

da

su

denton,strathtn.i

zttici ili uzuini

demon,stratiuioji

,,poprime

i

odretlene

glagolske funkcije

i

znatenja pa

se onda'regiraju 's

drugim

dijelovima

struktura"

te

daje nj ihova

interpozi-

cija

ili

postpozicija

obino

stilski markirana.t+)

Fillmore

o njimagovori kao o

prostornim

deiksama,izrazima

lja

interpretacija neposredno

ovisi oiwanjezinoj

situaciji

u kojoj

se

komunikacfja

zbiva

(kao

Sto

e

sluaj npr.

s

interpretacijom

deiksa

oudje, arno,

ondje, sad,

sutrt,

ja,

t.15) Sintaktiki ih

opisuje kao

rernin,eernonslrathte,

a koje

je

karakteristina

prezen,tathtn,afunkcija.r6)ic

Fuchs ih,

poput

Filhnorea,

smatra reen,in.im

emon,stratiuim,a,

8/ Steranovii

(61991;38a)

i

(51991;771,202-204).

Pokaznostje avedena

u opisu rijei

ano,

to,

moiu

usporednoj

gramatici

slavenskih

ezika

F.

Miklo5ia

(1926;

80),

gclje

stoji da su

te rijei

porijeklom

pokazne

zamjenice.

9/ Mrazovii

-

Vukadinovii

(1990;

422423,

429430).

I 0,/ Stanojii

-

Popovii

(31994 127

207)

I

l /

Kunzmann-Muller

(1994;

9+195).

72/

RjeinihHSJ

(1887-1891

28-29,3&34,

36).

l3l

Engel

-

Mrazovii

(1986;

143G1438).

1al

Pranjkovii

(1993;211-212

1992; 247).

15 l

F i l lmore

(1982;

7,57) .

16/ Za druge tipove prostornih deiksa (priloge, zamjenice i determinatore) Fillmore

(1982;

48) navodi i to

da u

razliitim

ezicima

esto dolaze u

paradigmatskim

sktrpovima

unutar kojih

kontrastiraju

s obzirom na stupanj

udaljenosti

od

govornika

-

te stupnjeveudal-

jenosti

naziva

proksimal,medijal,distal.


3/14

Pr-ezentativi evo, elo, entt

koji imaju

prnentatian,ufun,kciju.lT)

Klajn

ih takoeler nazivaprezen,tatiuimarB),

kojima

kaZe

da

su tipino

deiktike rijei te da

u usporedbi

sa

zamjenicama i zamjenikim

prilozima

imaju neodrecleniju referenciju,

a

imaju i razliitu sintaktiku funkciju

,,koja

bi

se moZda

jedino

mogla okarakterisati kao predikaskz".Izdvajajo5 jednu razliku izmetlu pokaznih

zamjenica, zamjenikih

priloga

za

mjesLo

prezentativa: zamjenica ukazujena

predmet,

zamjeniki

prilog

ukaztle

na mjesto,

a prezentativ skreie

painju

na

jedno

i

na

drugo.

Topoliriska navodi ato,

eto,eno medu zarnjen,icamaoje

imaju

predrnetno-prostornu re-

ferenciju

i

defrnira ih kao

,,leksiku

eprezentaciju indeksa spojenog sa

predikatorri ija

je

osnovna funkcija da

obrati paZnju na indeksom ukazani

dogaclaj /i l i

predmet

koji u

doga(laju

uestmje".le) RaguZ rijei

ano,etoi en,oubrajau

pohazne

riloge,

a

kao

osnovne

tipove

veze

tih

rijei s

kontekstom

u

kojem se

avljaju

navodi:

1.

stoje

s imenskom rijei

u

nominatirm ili u genitivu,

2.

uvode

glagol,

3.

uvode

zavisnu

upitnu

reenicu,

4.

pona5aju

se kao nezavisna reenica.20)No

pitanje

je

koliko

je

opravdano razdvajati

drugu

grupu

od etvrte, koliko

su

primjeri Eto ide k tebikralj

taoj

Enn

mama de

razliiti

da

je

autor prvi

primjer stavio kao predstavnikajeclne grupe (2. uvodi glagol) a drugi kao predstavnika

druge

(4.

pona5a

se

kao

nezavisna eenica).

Se

ar

navodi euo,eto,en,o

medu

priloinim

par-

tikul.a,ma, kojima opienito kaLe

da imaju

Sirok spektar

zna(,enja:

uvjeravanje,

potvrcli-

vanje,

protivljenje,

uvjerenost, vjerojatnost,

nuZnost, dopustivost,

namjera

itcl.zl)

Savii

rravodi

eno

eto

an

ne

spominje)

takocler

metlu

partikulama,

zakoje

kaZe da

su

neprom-

jenjive

rijei,

paje

stoga

neobino

da

eno elo stovremerlo nazivai

zamjenicama.2z)istii

opisuje

euo,eto,enon grupi

ltartikula

koje ukazuju na odnos

govornika prema adresatu

i

koje

realiziraju

emocionalno-ekspresivnu

omponentu sa

znaenjenrobaveznosti.23) o

zrraenje

autorica

razlaLena primarne sadrZaje

pokazivanja,

neoekivanosti,

znenade-

nja, davanja, nudenja, i na sektrndarne

.saclrZaje

obudivanja

i skretanja

paZnje, r-ezinli-

ranja, nedoumice. U drugom

svorn

radu,

govoreii

o

ilokucijskim

aspektima

upotrebe

partikula, fustii opisuje euo, eto, en,omedv partikulama s ilokucijskom komponentom

ekspresivnosti,

za koje

je

karakteristino

da se

javljaju

u

neformalnoj, svakodnevnoj

kornunikacui.z4)

Glovacki-Bernardi sporninje

rijec

eto

kao esticu

li panihuh

navodeii

jedan

primjer u

kojern se vidi

anaforika

uloga

te

rijei.zs)

O

esticama

kaZe da su zapo-

stavlje a grupa

jezir-rih

elemenata,

a

razlog tomu leZi najvjerojatnije u injenici Sto

e

te5ko odredit i pojedinana

znaenja

estica

kao i

nj ihovu

sintaktiku

funkciju.

Napominje da

su

e.stice

aini elementi

za.svakodnevnu omunikaciju, d a daju

teno.st,

toplinu

i prirodnost tekstu, da

signaliziraju

itatelju

ili

slu5atelju kako da odredi

argu-

mentativne

i situacijske odnose u

tekstu.

U

novim rjenicinra sw euo,eto, eno oskudno opisani: nedostaje

sintaktiki

opis

nji-

hovih

upotreba; nije naveden

veii

broj njihovih znaenja; nije opisana, a

naje5ie

ni

spomenuta, razlika izmedu njihove egzoforike i endoforike upotrebe. Najnoviji rjenik

Irr-vatskoga

ezrka

opisqje ano,etoi

enokao

rijece ojima se

upozoravvna

ne5to

ili kojima

se

pokazuje

ne5to.26)Navedeno

je

da se uz

aro

koristi i

gesta,

da eto ma i znaenje

re -

zirniranja kad upuiuje na tekst,

a

da kao reakcija

na

rijei

sugovornika

moZe

izricati

17/ Z ic Fuchs

1991-92;

3-102).

l8 l

Terrn in Bmnotov

(1926),

.

u

Kla jn

(1985;

8-100).

i9 l

Topol i r iska

1981;

00) .

20/

Ragui

(1994;

111-114).

21,/

Sesar

1992;

255,259).

22/

Sa* ' r f

1993;

157).

23,2

Rist i i

(1993;

77-78,85).

24 l Ris t i i (1994; 4| l47 , 150-151).

25

Glovacki-Bernardi

1990;

49-50).

26/

AniC

(1991

I43, 144, 145).

185


4/14

1 86

S n j e Z a n a

K o r d i i :

blago

iznenaclenje, enose koristi zapokazivanje na ne5[o ili nekoga dalje i

od govornika

i od sugovornika, amolebit i i uzaiksaznaenjem'Gle Vidi '.

Gotovo

istovremeno

objav-

ljeni Moskovljeviev rjenik opisuje te rijei kao uzuike.z7) njemu

je

za euo reeno

da

sluZi: l) za pokazivanje mjesta blizu govornika ili za pokazivanjevremena, da se neto

dogatla

upravo onda kada

se

govori;

2)

za davanje,

pruZanje.

Izostao

e

podatak

s kojim

padeZom

andolazi, dokje o etoi en.oreeno

a dolaze s

genitivom. O

znaenjurl jei eto

je

reeno da l)

pokazuje

na

ne5to

u

blizini sugovornika;

2)

znai

gle,

odjedn.orn.eobino

je

daje

zazna(.enje

pod

brojem

2

istaknuto da tada uvijek u reenici dolazi lina zamje-

nica ti, meclutim ak

i

u primjeru

kojije naveden u rjeniku moguieje izostaviti u zamje-

nicu: Tam,an,

nl,o

ili seli za ntah, karl eto

(ti)

njegoua

oca.28)

O en,o

e.

eeno

da pokazuje

na

ne5to

dosta

udaljeno

od govornika.

U

nekimjezicimaulog u ri jei euo, to, ??opotpuno

u

preuzeli pri lozi,

npr.

u engles-

kom i njernakom.2e)

Frei istie

da

su se

jedino

u

hrvatsko-srpskom sauvala sva tri

prezentativa

s istom suglasnikom alternacijom

za izraLavanje stupnja

udaljenosti

kao

kod zamjenica i zarnjenikih priloga: u/t/n, (usp. oaaj, toj,on,aj, oudje, ht, on.djQ.zo)

Meclutim, opisujui upotrebu

rijei euo,eto, eno Zic

Fuchs zakljuuje da rezultati istra-

Zivanja

koje

je

provela

dovode u

sumnju stabilnost tog trolanog

sistema. Naime,

go-

vornici

u

upotrebi

sprernno razlikuju

izraiavanje

proksimala,

za koji

koriste

no, zli u

izralavanju razlike

izmeelu

rnedijala

distala

upotrebom elo odnosn

o eno nisu sigurni.

Stoga autorica

smatra da

se razlika medijal/distal gvbi

i

da

se sluajevi upotrebe

rijei

no

mogu

opisati kao

[+proksimal],

a

sluajevi

potrebe

etoi en.o e kao

[+medijal]

odnosno

l+distal]

nego kao

f-proksimal].

Primjeiuje takocler da

se

u

razgovornom

jeziku

no

jako

esto

koristi,

/to mnogo manje, a en,oizuzetno

ijetko.3l)

2.

Korpus

Izgled korpusa suvremenog sundardnog pisanog ezika analiziranog u ovom radu

diktirale

su

salne

rijei

e7to, to,uno.Naime, za tim

rijeima tragala

sam

u

svim funkcional-

nim

stilovima

pisanogjezika.

Zbog

toga

Sto se

pojavljuju

eSe razgovornom

jeziku

pa

time

i

u tekstovima

u kojima

irna dijaloga, najveii

dio

primjera

naclen

e

u

literarnim tek-

stovima koji

str

bogatiji

dijalozirna

pa

takvi

tekstovi ine

i najveii dio

popisa

izvora. Ipak

se i

u

dnrgim funkcionalnirn

sti lovima moZe naii i

na

te

rl jei, npr. u znanstven om

li u

novinskom

stilu, dok

se

u adrninistrativno-pravnom

stilu oito pojavljuju

toliko rijetko da

se traganje

u opsegu

kakavje bioza ovo

istraZivanjepokazalo uzaludnim.

I

u

znanstven-

om i

novinskorn stilu

se

pojavljuju

vrlo neujednaeno,

u znanstvenom

ovisno pryenstveno

o

sanlon) autonr

(neki

autori

ih vi5e

puta

koriste, a kod drugih

se uopie ne

pojavljuju

-

izgleda da

e

to

vezano za autorovo

shvaianje

stila

pisanja

znanstvenog lanka), a tt

novin-

skom ovi sno o Zanru (mogu se naii npr. u slobodnije, dinaminije p isanim reportaZama

i intervjuirna).

Kako

se

ednim

od objektivnijih

naina

prikupljanja

korpusa

smatra uz

manje uzoraka

llasutnce,

uzimala

sam

sluajni

uzorak bez

ikakvog subjektivnog

kriterija,

27,/

Moskovljevii

(1990;

215,

220, 223).

28/

Usp.

i

prinrjere

20

i

21

s takvim znaenjemu

ovoln lanku, u

kojima takoder nema

line zanrjenice i.

29/

V.

u

Kla jn

(1985;

9)

i Z ic Fuchs

1991-92;

6) .

30,/

Frei

(1944),

v. u Klajr-r

1985;

99). Zanimlj ivo

e

da Fil lmore

(1982;

57) govoreii

o

morfolo5kom

obrascu r tvorbi

rijei nq eto,enoprimjeiuje

sanlo slinostu

rasporedu vokala

ei o, a

ne

prirnjeiuje

da

konsonanti u/t/n

paradigmatski

oznaavajtr roksimal/rnedijal/dis-

tal i kod prezentativa kod zamjenica (npr. oaaj, aj, onaj) i kod zanrjenikih priloga (npr.

ouako,

ako,onako).

31l Nar' .dj.


5/14

Prezentativi

evo, elo,

eno

187

estetskog, nteresnog itd., s

tim

da

sam

vodila

rauna

da

podjednako

ograniim koliinu

promatranog

teksta

svakog

autora kako svojim individualnim stilom

ne bi

jedna

osoba

presudno

mogla

uqjecati na reztrltat statistike analize itavog korpusa.

Za

ilustriranje

pojedinih upotreba

rijei

euo, tl,

ano

nisu

navocleni svi

primjeri

koji

su nacleni u korpusu,

nego

je

odabiran odrecleni broj

primjera

koji

sam

smatrala

dovoljnim da

ilustrira

odredenu pojalrr. Zbog

veeg

broja izvora navedeni

su

u

popisu

samo oni izvori iz kojih

su cit irani

pr imjeri .

3.

Analiza

upotrebe

rijei

euo

U

analiziranom

korpu.su

pisanogajezika

rije no

e.sto

e

pojavljuje, ito

u dijalozi-

ma. Govornikje

upotrebljava

kao rije

kojorn

prati

gestu

pruZanja,

davanja neega sug-

ovorniku:

(l)

Za\sta,

akav

mi se

svidaS,

vane Nepomue, i ja te opet

prepoznajem.

rro

i

ruke,

clragi

pri jatel ju;

sve

e

sadau redu, zar ne?

(Donevii

5l )

(2) Zao mi je, Kapara,vjeruj... noti moje uturice, nagni koliko hoie5 (Horuat 73)

U

takvoj

upotrebi

an

je

blisko

prezentu

dajem li imperativima uzm,i, r. Po

pravilu

je

praieno

dativom, nakon

kojeg slijedi nominativ il i, rjecle,

genitiv.3z)

Kad

se

radi o docla-

vanju neega

sugovorniku

na

njegov

neposredni

zahqjer', ada zbog ekonomiziranja

imeniki drjelovi konstrukcije esto

izostanu.

Euo se koristi kada govornik

Zeli skrenuti

paZnju

sugovornika

na neStou blizini, esto

na

samom s ebi, StoZeli

pokazati.

Tada

e

euopra(eno gestom pokazivanja.

(3)

Ez.,o, vdje

su izjeli

okovi.

(Novak

126)

(4)

Pogledaj,Valeri ja, no

1u.. .

Franievii

Ploar

282)

(5)

Euo, noge su

mi izranjene

i

krvave.

(Batu5ii

45 )

U

navedenim primjerima ato

je

blisko imperativima uidi,

pogledaj.

Za

razhku od

prue

grupe primjera, euou ovoj grupi nlje povezano s nekim padeZnim oblikom. Ono skreie

paZnju

na mjesto,

stanje il i

zbivanje

r.r

nekoj

situaciji.

Ali kad

skree

paZnju

na neki pred-

met il i

osobu

(esto

na njeno

pojavljivanje),

tada nakon a,,o

slijedi

genitiv. Primjer

(6 )

tako

oslikava

skretanje

paZnje

na

situaciju

tu samuarn, ali

u njernu

je

paZnja

mogla

biti

usmjerena

i

na samtr osobu da

e

nakon eaouslijedio

genitiv me.lako se u

literaturi

navo-

di da

e

na

mjestu

genitiva

rnogui

i

nominativ, potrebno

je

istaknuti da to ne

vri jedi za

line zamjenice, usp.

uo

me

*Euo

a ;

Euo

nas

i

*Euo

mi ;

Euo

ga

i

?Euoon .

A i kod

imenica se u

primjerima

u

kojima

aro

skreie

paZnju

na

predmet

i l i osobu, npr.

(7)

i

(8),

genit iv pojavljuje

neusporedivo e5fenego

nominativ.

(6)

Euo,Lu

sanl

vatn,

a vi inite od

mene Stovam

drago

(Car

Emin 547)

(7)

Na glat.koj puini anparobroda.

(Kaleb

291)

(8) Od straha da se Claudiju nije Sto clogodilo ili cla ga nije tko ubio, natnarnile su

toga

ovjeka u

kuiu, zakljuale vrata i an ga.sada amo u

sobi.

(Svelec

30)

U

(7)

i

(8)

no

vi5e nije blisko irnperativima uidi,

pogledaj,Irego zrie

pojavljivanje nee-

ga

novog. Izriaj s ato

razlikuje se

od obine

konstatacije po

tome Sto nema

glagola u

njemtr i

Sto zraZava nijansu emocionalnosti, usp.

??a la.tkoj

ltuini

pojaaio

se

parobrorl

n,a

glathoj

puiini ato

parobroda.

Emocionalnost

je

pogotovo

oita u sljedeiirn primjerima,

u

kojima

je

upotreba

rrjei euo povezana

s iznenadtrim

pojavljivanjem

neega ili nekoga

dugo oekivanog:

32/ O toj

upotrebi ri jei auo,

ojom se

oznaava

do)clavanje ,,giving"),Zic

Fuchs

(1991-

92; 98) kaZe da

se

od

druge upotrebe rijei no

(,,presenting"

li

,,pointing")

razlikuje i sin-

taktiki;arc e praieno dativom nominativom kad se radi o (do)davanju,dokje genitivom

praieno

kad

se radi

o

dnrgoj upotrebi. No, kao Stoprirnjeri I i

2

pokazuju,

u

pisanom

eziku

genitiv

nije

iskljtrenni kod

(do)davanja.


6/14

1 88 S n j e Z a n a K o r d i i ;

(9)

Euo h Na Dupcu su Viju se niz

Ploe

u cik zore

Stotina

ih

je

Dvjesta Krsta5i,

razaviti,jedan po

jedan

slaze,

pu5ke pucaju,

u

ljubiaste

pramove

spu5ta

se

dim

oko

agava

u

cvijetu

k moru od

Sare na mlljeko. Nad

Zarkovicom trepere

prvi

rumeni zraci.

Zvona

u gradu zvone

utrenju.

Mineta

iz

topova

oglasuje Veliki

dan. Ezto h na

vratima

od Ploa

(Vojnovii

30 )

(10)

Tandru tranice

na

raskrsnicama, promiu sela, gradovi, a on gleda

kroz

pro-

zor

i

eka znakove poznate zemlje...

EuolUgledao

e. (I(aleb

291)

Zarazliku od primjera

(I)-(6),gdje

a.,osklee aZnju

na

ne5to u neposrednoj bl izi-

ni

govornika,

primjeri

(7)-(10)

pokazuju

da

upotreba r i jei

euonije uvijek

ograniena

samo

na sluajevekad

je

ne5to

objektivno veoma

blizu

govorniku.

MoZe se razumjeti

da

je

govorniku

u

situacijama

kada duZe iSekqje

pojavljivanje

neega,

kao

u

(9)

i

(10),

dovoljno

da predmet

tek ude

u

vidno

polje pa

da

ga

vei doZivi kao ne5to sasvirnblizu.

Euo se upotrebljava

i sa znaenjem

prezenta

dolazirn.

ada

ponekad

sluZi

upravo

zato

da bi omoguiilo odgaclanje pokreta

(dolaska)

koji sugovornik i5ekuje:

(11) Euome odmah, samo da uzmem cigaretu.

(Vjesnik

25)

Svi dosad

navedni

primjeri

oslikavaju egzoforiku potrebu

rijei euo,kadaje njena

interpretacijavezanazaizvanjezinu

situaciju. Takva

upotreba

i

est

karakteristina

za euo,

eto, eno

-

stoga se oni daleko e5ie pojavljuju u govorenom

jeziku,

a u

pisanom

jeziku

pojavljuju

se

pn'enstveno

u dijalozima.

Metlutim,

ima

primjera u

kojima

je

arc upotrije-

bljeno en.doforihi,ada upuiuje na

dio

teksta:33)

(12)

-

ZnaE za5to ti

je

tako

komplicirano zapo5ljavanje?

upita

me nakon Sto rne

proui

ocl

glave

do tenisica.

-

Ne znam

-

odgovorih.

-

Euo

zaSto:

ri broja

prevelik pulover,

maksimah-ro

sprane

traperice, uZasne

tenisice...

Na

Sto

iiS?NajblaZe eeno,

na

prosjakinju.

I Sto

misl i5, ko ie te

takr, 'u rimiti? E, draga moja... (Luk5ii 145)

(

13)

|

no

lto sarnvidio:

Brod

'pod

kapom", ne

rnie se.

Osirn

zvona na

krmi, na

njetnu

se ni3ta

ne

uje

Nasred

broda,

u

dva

reda svrstali

se urornari. SpuStene glave,

pogrbljeni,

poti5teni. Sute.

Kao da

nesto

ekaju...

Car

Emirt 547)

U

(12)

i

(13)

atonajavljuje

reenice ili

itav

odlonrak u

tekstu.

Takvom, katarforihornulo-

gom priclonosi povezivanju

reenica

u

isti

tekst

i na taj nain

sudjeluje

u

izgradnji kohezi-

je

teksta. Takva upotreba

rijei

no

testa

e

u

znanstvenom

stilu:

(14)

Ez;onekoliko

primjera:

/.../

I, napokon, euoprimjera

iz Zlataroua lata:

.../

Primjera

za tu

,,es[icu"

ma mnogo,

p

no maloga izbora:

/.../

Euo dva

prim-

jera,

kojima

i zavr5avamo

ovaj prilog:

/.../

(Sutremen.a

inguistiha9,9,l2,l8)

(15) Ezo nekih elemenata njegove strukture: /.../ (Socijalnaekologija26)

(16)

Ezro

akvom retorikom Albus

u

svojoj

besjedi opisuje sam

sebe:

.../

(Un{etnost

fijei 48)

Osim primjera u

kojima arcpovezuje

ezik

sa situacijom,

(1)-(11),

i

pr imjera

u koji-

ma povezuje

dijelove teksta,

(12)-(16),

ima prirnje ra u

kojima se

moZe govorit i

istovre-

meno i ojednoj

i o

drugoj

upotrebi:

(17)

)::: f*':i#:1r,'",'#:Hf,

T:t

ll,::#l:?il",lT"-

rabo

33l Fillmore (1982; 53) opienito za.pokazne kategorije u razliitim ezicinra kaZeda se

esto njihova upotreba

pro5iri

s

prostornih

na

tekstovne

odnose:

,,One

extremely common

extension of

demonstrativecategories s from spatial o textual

identifications."


7/14

Prezentativi

eao, elo, rno 189

(18)

Ono Sto se

poslije

toga dogodilo

trajalo

je

do zore,

itav niz

sati,

ali, euo,

u

mome sjeianju

ostalo

e

i kao tren i

kao

vjenost ujedno.

(IvaniSevii

291)

Navedni

primjeri powrtluju tvrdnju

Hallidaya i Hasana:

,

reference item is not of itself

exophoric or endophoric; it is ust phoric it simply has the property of reference. Any

given in.stancef reference may be either one or the other,

or

it may

even be both at once.

/.../

there are tendencies for

particular

items or classes f items

to be used exophorically

or endophorically; but

the

reference relation is itself neutral:

it merely means

'see

else-

where'.

/.../

only endophoric reference is cohesive.Exophoric

reference contributes to

Llte creation

f text,

in

that

it l inks

the language with the context of situation; but it does

not contribute

to the

in,tegration f one

passage

with another so

that the two together

form part of the same ext. Hence it does not contribute directly to cohesion

/.../

."zs\

4. Analiza upotrebe jei eto

Rije u/o

pojavljuje

se

u korpusu gotovo

podjednako

esto kao rije eao Loje rezul-

tat razliit od onoga dobivenog istraZivanj m Zic Fuchs, koja je eto u svom korpustt

opisala kao

,,drastically

ess requent"

u odnosu

na nn.35) mamo li u vidu da se analiza

M. Zic Fuchs temelji na korpusu razgovornog urbanog

zagrebakog

ezika,

or.u

razliku

mogli bismo pripisati

razlici izmetlu

pisanog

i govorenog

jezika.

Zanimljivo

je

provjeriti

ono Sto

e

sama Zic Fuchs

posumnjala,

a to

e

da ovakvi

njeni

rezultati opisa razgovornog

jezika

moZda ne bi

vrijedili zar^zgovorni

jezik

neke druge regionalne varijante. Za takru

provjeru

koristila sam korpus razgovornog urbanog beogradskog

i

novosadskog

ez i

ka.36)Kada

sam

u tom

korpusu

usporedila

odnos uestalosti rijei ato, eto,eno, dobrla

sam

rezultat

koji

je

identian rezultatu mjerenja

zagrebakog razgovornog

ezika

Zic Fuchs.

To

upuuje

na zakljuak daje u razgovornom

eziku

odnos uestalostiano, toi moistibez

obzira u

kojem

centru

standardizacije novo5tokavskog

jezika

promatramo

razgovorni

E

a)o

ft

eto

ffi

sno

l00Vo

e0%

80%

70%

60%

507o

40Vo

30Vo

20%

10%

0Vo

Plsanl

razgovornl

jezik jezik

34l

Hall iday Hasan

(1976;

3e37).

35/

Zic Fuchs

(1991-92;

6).

36/ Savii

-

Polovina

(1989;

88-220).


8/14

190

S n j e Z a n a

K o r d i i :

jezik,

te

bez

obzira radi

li

se o istom novoStokavskom li o

mje5avini novo5tokavskogs

kajkavskim

dijalektom. Osirn

toga, ovi rezultati

pruZaju

dodatnu

potvrdu

za

zakljuak

da

se

razlika

izmeclu

rezultata

mjerenja korpusa Zic Fuchs i rezultata mjerenja mog

korpusa

temelj i na razlici izmeclugovorenog i pisanog ezika.37)

Ovakva razlika izmedu

pisanog

i

govorenog

jezika

mogla bi

se

objasniti smanjenom

upotrebom rrjei suokao egzofore

u

pisanom

jeziku.

Naime, situacil'ekada se

neki

pred-

met

dodaje sugovorniku

ili

kada

se

sugovornik

poziva da pogleda ne5to

Sto se

upravo

pojavilo

(a

takve

situacije

karakteristine

su

za upotrebu

rijei

no) rjed.e

su

u pisanom

tekstu nego u svakodnevici razgovornog

ezika,

a osim

toga autor pisanog teksta eSie

se

posluZi

i ulogom neutralnog

pripovjedaa

koji opisuje situaciju

npr. rijeima

pru,lio

mu

e

olouku,dodaomu

e

n.aoiale,

ojauio

se

ef umjesto

da samom liku

prepusti da

e

direktnim

govorom oslika,

npr.

euo

i

olouka,

euo,

euo efa.

I kod eto se,

kao

i kod eao,mogu razluiti razliite

upotrebe.

Jeclna

od

njih

je

egzo-

forika, u kojoj

je

etopo pravilu praieno genitivom:

(19) ZadrLa a tebe cijelo dopodne, a ti telefoni samo zvrndaju. Drugi puLetome na

stan.

Da

ti

vidim

djete5ce,

naruit

ie

za nju lutku ak iz Trsta, sunce

oj

Zareno,

samo Sto neie

govorit.

(Barkovii

413)

(20)

NaS

e

ovjek

kao

pas

Dok

ga

gledaSu

oi,

repom maSe,a im

okom krene5,

etoga,grize

(IkleZa

198)

(21)

Ovaka

su

seljakadjeca

sraslasa roclenom

grudom kao

sijamski blizanci.

Oboli

l i

jedan,

elo

drtrgog bolesnog.

(Mato5

251)

(22)

Tako,

roclae, nadivanismo se, i

dobru

kafu

kuva ova

vje5tica, ma

kako

samo

rnlje5a kad oda, etoopet

tebe,

molim te

ne

crveni.

(Barkovii

4i3)

Svojstvorn

ijei

etodaizra\ava ne5to veiu udaljenost od

govornika

nego nsl rnoglo bi

se

objasniti za5to

se

eto

koristi i

u

izriajima

koji

iskazuju neku

potencualnu

radnju, neku

radnju malo udaljeniju u buduinosti (usp. 19-21),dok se euovi5e oristi u izriajimakoji

iskazuju

pravu

sacla5njost.3e) timje

povezano

da

se izriaji

u kojimaje etoodnose

jede

na ne5to

Sto

e

bilo

(duZe)

iSekivano da

su rjecle

praieni

gestom. U

navedenim prim-

jerirna

eto stoji na mjestu

predikata,

kao

Sto

e

to u slinim primjerima

bio

sltraj s

euo.

To

powrcluje

cla

se

mogLr smatrati reeninim

emonstratiuirna.naenje rijei elo eSko

e

opisati

ednim

glagolom,

npr.

u

(19)

bi

se

moglo pribl iZno

opisati kao dolazi nr,

(20)

kao

dolazii uidi, u

(21)

kao

e,au (22)

kao

uidikojeje

pri jekor.

Razlog

pri jekora

u

(22)

su-

govornik

saznaje ek kada

govornik i to

izrazi

jezinim

sredstvima

(ne

aaeni). Pomoiu e/o

je

,

dakle,

govornik

izrazio svoju

reakciju na neku

pojal'u

u izvanjezinoj

swarnosti, na

koju

je

istovreme

no

i

ukazao

rijeju

efo,

a

sugovornik

je

sadrZaj

e pojave

saznao tek iz

iskaza kojije dalje

uslijedio

(stoga e

etoza sugovornika

i

endofora,

preciznije

katafora,

kojoj nastavljapridruZivati znaenje i naknadno).

Za etoje t ipino da u ulozi endofore dolazi

na kraju iskaza da sa sobom donosi

znaenje

zakljunosti:

(23)

Vidikovci, mirisi,

krajol ici, l ica,

govor

tiSine,

plus

sabranost iranje onih

najprobranij ih

Stiva,

deali misaonih uvjerenja

i

neizbjeZnost

moliwe, mladi i

37

Da

se u

pisaninr

tekstovintzetomoZe

pojaviti

ak

i e5ie nego

euo,

okazuje

rezultat

nrjerenja koje

je

provela

Ri5ner

(1994:

98-99) na djelinra

nekih suvremenih i starijih

knji-

Zevnika.

_

38/

To svo js tvo

avodi

Rle in ik S/(1887-1891;36) , ab i i id r .

(1991:735),

eZak-

Babi i

( / 1 9 9 2 ; 1 4 0 ) .

39/

U RjenikuHS/

(1887-1891;

36)

zapaZeno

e

pri opisu

ovih

rljei da

,,od

mjesta se

prenos i

znaenje

navr i jeme,

s

egaeuomo\e nai t i 'sad je ' , e to ' tad

e ' ,

eno 'onda

e" ' .


9/14

Prezentativi ?flo, eto, rno

stari

hodoasnici

uz

neiscrpne

rituale, eto to

je

Veljaiiev

wijet

/.../

.

(Most

314)

(24)

-Ja

to ne znam. Zaito

ti to mene

pita5?

Tu

je

Sef.

-EtovidiS, to ne zna5 Ti se mene, Matulo, boji5 ak i sada kad sam izgubio svo.

jih

dvadeset

pet godina

Livota, kad sam opet srednjoSkolac

z niZih razreda.

I

sada

me

se

bojiS,

pa

kaZeSda ne zna(. Eto,

u tome

je

tragika ne5eg

ureda.

(Belan

138)

(25)

Zdrav razum,

brzo

shvaianje,

jednostavnost

i

-

najvea odlika

-

wjeZina

(u

pisanju

na5ih inteligenata

nema traga svjeZini,

ono

je

umorno i malodu5no,

njihova su

djela

smeZurana

kao

prerano ubrane

jabuke),

to

su eto

glavne

znaajke ove knjige koja nam

pokazuje kulturne moguinosti sela.

(Berkovii

5 1 )

(26)

/.../

hoie5 li mi ti,

ednostavno

kao moj stari

znanac, kao

prijatelj,

kao...

tako

dalje, svojim informacijama

pomoii?

Razumije se

da hoieS. Eto vidiS,

o tome

se radi. (Donevii 50)

Anaforinost rijei

elo oslikana navedenim

primjerima proizlazi

iz anaforinosti

pokazne

estice

-l-

u njenom

sastavu.

Naime, za euo, eto i eno

poznato

je

da su

jo5

praslavenske

rijei,

sastavljene

od uzvika ei

pokaznih

estica.40) a

pokaznu

zamjenicu

taj,

koja

u

svom sastavu ma istu

pokaznu esticu, gramatike

navode

da

ima

anaforiku

ulogu

(naspram

kataforike uloge pokazne zamjenice oaa).+r) Buduii da etou

pravilu

izraiava zakljunost

(anafora

je)

,

a euo

najavljuje

(hatafora

e),

zanimljivje sljedeii

primjer,

u kojem su obje ove uloge spojene u rijei eto:

(27)I"^;'f

:'.',1l,ili;",i??,i:lll1fl

:xf

i:#;il:Hi:";

kobila

o5antavi

li stane da hriplje, sja5ije,

udari

nogomr',

t.b,.h i

prihvati

za

rep onu koja taj tren dobro grabi... (Anclelinovie 429)

Ima i

primjera u kojima

se

etomoZe tumaiti

samo kao

katafora a daje istovremeno

prisutna

i njegova egzoforika uloga:

(28)

Najbanalnija

slika,

pomislio

sam,

a

ipak se nisam mogao

oteti

iznenaclenju:

mjesec

se

otkrivao

sve

ae

i, eto,kao udo neko

ukazao

se ubrzo sav bakren i

krvavo-blje5tav.

(Sege

din

272)

(29)

Proglasimo li takva ovjeka napreac

nihilistom,

to mi

se

ini isto

kao

da o-

vjeka koji

grdi

nevaljalu vlast otprve nazovemo anarhistom.

Jer

danas se, eto,

cijeli civilizirani

svijet bake kao

pile

u kuinama oko problema stvarnih vri

jednosti:

onda

je

cijeli svijetjedan zadrti nihilist.

(Soljan

334)

(30)

Fino

oblikovan

i izraden,

gospodski pristao,

otmjen i

dopadljiv, povjerenje uli-

jeva, ali, eto, ma jednu vraZju manicu, no tko je bez mane... (Raos 62)

Govornik

se

pomou

eto

poziva

na izvanjezinu stvarnost, koristi

je

kao dokaz za svoju

tvrdnju koju ie

izre1i nakon eto.Eto

e

izraz ukazivanja na ne5to Sto

e

oito, dostupno

osjetilima

pa

stoga daje dodatnu teZinu i uvjerljivost

iskazu koji

ie uslijediti.

Taj iskaz su-

govornik prima

kao

jezinim

sredstvima

prene5enu

sliku na koju elo

upuiuje.

Zato

e

za

sugovornika eto katafora. U

primjeru

(30)

vidljivoje da etoima i dopusno znaenje,

da

40/ RjeinikHSJ

1887-1891;

6).

41/ V. Brabec

-

Hraste

-

Zivkovii

(b1965;

102-103),Bari i i

dr.

(1979;

116), Babii i

dr.

(1991; 656). Da se u razliitim jezicima pokazna rije koja obiljeZavaproksimal koristi

kataforiki, a pokazna rije koja ne obiljeZava rokismal koristi se

anaforiki,navodi Fillmore

(1982;

53):

,,Most

commonly,

perhaps,

the Proximal category s

used

for

text-referring cat-

aphora, a

non-Proximal

category or text-referring anaphora."

1 9 1


10/14

1 9 2

S n j e z a n a

K o r d i c :

poput dopusnog

priloga

ipah

(ili

unato tornu,,

usprhos omu

i

sl.)

oznaava

postojanje

il i

dogaclanje neega Sto se

prema prethodno

reenome

ne

bi

oekivalo.a2)

5. Analiza upotrebe jei eno

Rije

en.ose korpusu pojavljuje

izuzetno rijetko. Ozna(.ava

pokazivanje

na

predmet

u izvanjezinoj

swarnosti

udaljen i od govornika

i od sugovornika.

Lako

je

zamislivo

daje

to

pokazivanje

popraieno

pokretom:

(31)

{dj .

t i vi di5 baca?

-Eno...

en.o... ored

one druge klijeti,

l i jevo

(Horvat

72 )

(32)

Sve

su

to dobro shvatili kr5danski protivnici

humanizma, i Savonarola

e

vrlo

dobro osjetio wjetovni i

u krajnjim konsekvencljama

protivucrkveni

znaaj

humanistike kulture kad

je

grmio protiv umovanja

osnovanog samo na

razu-

mu

(,,ragioni

naturali") i kadje

govorio

o

ljubitelima starine:

,f,no

ih,

imaju

u

rukama humanistike knjige

i

misle

da

de

znati

upravljati

du5om

s

pomoiu

Vergili ja, Horaclja i Cicerona " (Kombol 160)

(33)

Imao

je

ipak ne5to

osobito

u

sebi

emu

se zadiviSe kulturni ljudi

-

mijenjao

je

boju

ko

za

okladu Eno

ga na grani:

siv

pa

siv, al

gledaj bolje

-

u

tren pozelenio,

pobijelio,

pocrnio, promijenio

sto boja.

(IbtaliniiJeretov

382)

(34)

Eno

e

i

u

ltallji ukinut Babbo Natale.

(Feral

Trihune 10)

U

(32)

i

(33)

enose,

poput

anoi etou

slinim

primjerima,nalazi

na

mjestu predikata,

a

padeZni oblik

koji slijedi nakon njegaje

genitiv.

U ukvim

primjerima

rije ato, etoili eno

nije

moguie ispustiti, kao ni inae kad te rijei

uvode zavisni

padeZ li

zavisnu reenicu.

Za razliku od ano eto,

uto se u korpusu

pojavljuje

samo u

egzoforikoj ulozi.as)

Buduii

da

e

rno, u usporedbl

s

ani

eto,izrazito ijedak u korpusu, moglo bi

se

pomis-

liti

da

je

to znak

njegovog

postupnog

gubljenja

iz

trolanog

sistema, kakav zakluak

iz

svog istraZivanja zvodi Zic Fuchs, koja navodi da se slina pojava dogacla i u vel5kom

jeziku,

gdje se

,,gubi"

trei lan

sistema.a4)Da

bi se

ova pretpostavka

mogla

powrditi

za

hrvatsko-srpski

jezik

trebalo

bi

provjeriti

zastupljenost

rijei euo,

eto,

sno

u

starijim tek-

stovima

-

ako

e

tamo odnos zastupljenosti rijei

eno naspram

a,o

elodrugaiji,

veii,

tada

se moZe

govoriti

o

postupnom

gubljenju

rijei

aao.

No,

moguie

je

da se u

starijem

eziku

eno

pojavljivalo

rjecle od ano

eto

naprosto

zato

5to

e

zbog samog znaenja te rijei

rjeda

potreba

za njom.a5) Zanimljivoje

daje u Satiru

iliti

diajetn

oaihuMatije

Antuna

Reljkoviia

iz

1762. godine

odnos zastupljenosti rijei ano,

eto eno

ednak

kao i danas

i

da

su se

koris-

tile

ujednakoj

ulozi, s

oznaavanjem

ednakog

stupnja udaljenosti kao i danas.

Za ilus-

traciju navest

u

po

je

dan

primjer:

(35)

Euo

sada

ba5 godina

dana,

a

Maricu

vidim i Marjana.

(Reljkovii

3l )

(36) E o su ti i nad jamom noge, pak o5 smije5 ogovarat mloge. (Reljkovii 35 )

(37)

A Zito mu

sve stoji u

polju,

oko njeg

se rno svinje kolju.

(Reljkovii

68 )

42/ Ova uloga rijeti

etonavedena

e

i

u Rjenihu

HSl

(1887-1891;

34), gdje

stoji

da

se

pomoiu elo,,istie no

Stose kaZekao ne5to nenadano prema onome

Sto

se

prije kazalo".

43/

To

govori

u

prilog

Klajnovoj

(1985;

100) pretpostavci:

,izgleda

da

je

mo

iskljuivo

egzoforino".

44/

Zic Fuchs

(1991-92;

7).

45/

Sltose tie najstarijih

potvrda

tih

rijei

u

hnatsko-srpskom

jeziku,

RjenikS/

(1887-

l89l;28,33,36) bi l jeZida su najstari jepotwde za eto,joS z 13. st.,za euo u s kraja 14. l i

poetka

15.

st., aza

(no

od

16.

st.

(buduii

da se

ove powrde

temelje na sauvanim

pisanimtek-

stovima, ne

iznenaduje

toliko

da

su

najstarije potwde za rije eto

er e

za

nju

i na5e straZiran-

je

pokazalo

daje eSiau

pisanom

nego u govorenomjeziku).


11/14

Prezentativi

eao,

elo,

rno

193

Primjer s

ano

skazuje iskuswo

koje

pripada prvom

licu

(govorniku),

primjer

s

eta

iskazuje

stanje

u

kojem se nalazi

drugo

lice

(sugovornik),

a primjer

s enoiskazuje situaci-

ji

u

kojoj se

nalazi treie

lice.

Stupanj udaljenosti razlikuje

se

u wa tri

primjera

-

u

pri-

mjeru s a)o ta rlje povezana

e

s izraZavanjem najveie moguie vremenske blizine iz

per-

spektive govornika (sada),u primjertt s etokontekst sugerira uobiajenu prostornu udal-

jenost

izmeclu

govornika

i sugovornika

dok metlusobno komuniciraju, a u primjeru

s

eno

dogadaj

s kojim

je

povezana

ta rije

prostorno

je

smje5ten

dalje od

govornika

i

sugo-

vornika

(u

poSu).

6.

Zakljuak

Na

osnovi

istraZivanja rijei euo,eto,enou

ovom radu

mogu

se najeSe

upotrebe

tih

rei opisati

na

sljedeii

nain:

EVO

-

egzoforike

upotrebe:

l. skreie paZnju, pokazuje na ne5to ili nekoga blizu govornika; sintaktiki opis te

upotrebe

izgleda

ovako:

l.I.

an

regira

genitiv:

Euo

moje

njige ili nominav: Euo

pepeljara

(line

zamjenice dolaze

iskljuivo

u genitivu); 1.2.

no

stoji

na

poetku nezavisne

reenice:

Euo,

oadje

mz

boli.;1.3.

arc

uvodi zavisnu

reenicu:

Eao

hako me

nisu

izgrizli

komar-

ci ;

2.

skree paZnju na pojavljivanje

nekoga koga se ekalo; sintaktiki

opis: regira ge-

nitiv: Euo

ih

konano

(za

razhku

od linih zamjenica,

imenice mogu

ponekad biti

i

u no-

minatirnr:

Eao

Marho )

;

3. koristi se

kao

odgovar na

poziv

sugovornika da se

odmah docle;

sintaktiki

opis:

regira

genitiv:

Eao

me ;

4.

prati

gestu

davanja neega sugovorniku; sintaktiki

opis:

regira

dativ

i nominativ

Euo ti jedna hruika (rije tko se umjesto nominativa koristi genitiv: Euo ti ruke );

-

endoforika

upotreba:

5. ima

kataforiku ulogu u tekstu,

izraLavanajavljivanje;

sintaktiki

opis: 5.1. stoji na

poetku

nezavisne

reenice:

Eao, sada

u

ti sttere...;5.2. uvodi

zavisnu reenicu: Euo to

iu

ti

rei...;

ETO

-

egzoforike upotrebe:

l. skreie

paZnju,

pokazuje

na neito il i nekoga blizu

sugovornika; sintaktiki

opis:

regira genitiv: Cdje

su mi naoab? Eto ih

pored

ebe.;

2. upuiuje

na

pojaru

nekoga ili neega

Sto

nije nuZno blizu

sugovornika

i

Sto

ne

mora biti prava sada5njost;sintaktiki opis: regira genitiv: Oni su hao sijamshibkzanci:im

jedan

oboli, eto drugog

bolesnog.

rijetko

se

umjesto genitiva

koristi nominativ);

-

endoforika upotreba:

3. ima

anaforiku ulogu u tekstu,

izraiava zakljuivanje;

sintaktiki

opis: 3.1. stoji na

poetku nezavisne

reenice ...Eto, o

e

we

ito

o njemu

znamo.i

3.2. uvodi zavisnu reenicu:

...Etokaho

e

to

bilo.a6)

46/ Spominjuii

eto

u

svom

radu, Kovaevii

(1988;

235) navodi reenicu

upravo takvog

tipa, Mislio sam da ti pornognem, tozaito nisamdoiao, napominje da prilog za^ilomoZe imati

anaforiku

ulogu

,,samo

uz rijecu etokojasvojom deiktino5iu ukida

upitnost

sadrZaja

pre-

vodi ga u

izjavnost

-

tako

da

e

priloglu zaito

(samo

u spoju eto zaito)ekvivalentan

prilog zato".


12/14

t94

ENO

S n j e Z a n a K o r d i i :

-

egzoforika upotreba:

l.

skreie

painju, pokazuje na ne5to ili

nekoga udaljenog i od govornika i od

sugo-

vornika; sintaktiki

opis: 1.1.

regira

ge

nitiv: Eno

hroda ili

nominativ:

Eno brod ;1.2.stoji

na

poetku

nezavisne

reenice:

Eno

e

i u lteliji

uhinut

BabboNatale.

Imajuii u

vidu

ovako

raslojenu

upotrebu rijei euo,eto

eno

kakvu korpus

suvremenog

pisanog

jezika

pokazuje, moZe se zakljuiti

da

je

tim rljeima

potrebno

powetiti

vi5e

paZnje u gramatikama i

leksikografskim

radovima, i to ne

samo zbog

zanimljive

prirode

tih rijei nego i zbog njihove

uestalostiu pojedinim

funkcionalnim stilovima,

posebno

u razgovornom

jeziku.

I z v o r i :

Anrlelinovii,

Danko

-

Moj d,rm,PSHK,89,Zagreb, 1968.

Barkovi,

Josip

-

Pripoaijetlc/,

PSHK

I45, Zagreb,

1977.

Batu5ii, Slavko

-

Proza,

PSHK,

ll2,Zagreb,

1963.

Belan,

Branko

-

Kutija od

ebanoaine,Zagreb,

969.

Berkovii,Josip

-

Ianci i

hritihe,

PSHK,

L21/Il,Zagreb,l985.

Car Emin, Viktor

-

Nouele, SHK 63/l,Zagreb,1981.

Donevif

,

Ivan

-

Mirotuorci,

Zagreb, 1969.

FnaI Tribune,

28.L2.1993,

Split.

Franievii Ploar,

Jure

-

Rnspukline,PSHK, 143, Zagreb,

1977.

Horvat,

JoLa

-

Maah

pod

iljemom, PSHK,

140,

Zagreb,

1977.

Ivani5evi, Drago - Noaelz,PSHK l25,Zzgreb, 1981.

Kaleb, Vjekoslav

-

Nouelz,

PSHK,

118,

Zagreb, 1973.

IbtaliniiJeretov,

Rikard

-

Pjesmz

prozi,

PSHK, 63/1,

Zagreb,

1981.

Kombol, Mihovil

-

Raspraue

eseji,

SHK,

86,

Zagreb,1971.

KrleZa,

Miroslav

-

Vujah,Zagreb,1955.

Luk5ii, Irena

-

Konaite

ulakopratnogosoblja,

Zzgreb,

1981.

Mato5,

Antun

Gustav

-

Umorn.e

rie,

Zagreb, 1973.

Most, Hraatshe

n.dije,4,

1990, Zagreb.

Novak, Slobodan

-

Turdi grad,PSHK,

160, Zagreb,198l.

Raos, van

-

60

ltripoaijedak,a,Zagreb,l9S0.

Socijalnaekologija,I,

1, 1992,

Zagreb.

Suaremena inguistiha, XVIII, 33, 1992, Zagreb.

Segedin, Petar

-

Pripouijethe,

PSHK, 128

lI,

Zagreb, 197

7

Soljan, Anturr

-

Izabranadjela,

PSHI|

174/I, Zagreb,l987.

Svelec,

Franjo

-

Raspraae,

PSHK 162,Zagreb, 1984.

Umjetnost

ije, XXXYI, 1,

I 992,

Zagreb.

Vjesnik,

3.1993,

Zagreb.

Vojnovid, Lujo

-

Izahranl

proze,

PSHK, 63/I, Zagreb,

1981.

L i t e r a t u r a :

A n i , Y., Rjenikhntatskoganiha, Zagreb 1991.

B a b i ,

S . - B r o z o v i i ,

D . - M o g u 5 , M . - P a v e S i ,

S . - S t a r i i ,

I .

- T e i a k ,

S . ,

Pouijesni

pregled,

glasoui i oblici

luvatshoga

knj,nnog

jeziha,

Zagreb 1991.


13/14

Prezentativi eao, ctq, uto

r95

B a r i e

,

E . - L o n

a r i ( , M . - M a l i i , D . - P a v e 5 i i ,

S . - P e t i , M . - Z e e v i i ,

V . -

Znik

,

M.,

Printna

gramntika

hruatskoga

knjilnnog

jeziha,

Zagreb

1979.

Brabec, L

-

Hraste,

M.

-

Z iv t


14/14

r96

S n j e Z a n a

K o r d i C :

Ste

vanovii,

M.,

Sauremzni

rpskohntatski

ezik,

knj

II,

Sintahsa,

Beograd

5lggl.

TeZak,

S.

-

Babii

,

5. ,

Gramatiha

raatshoga

ezika,ZagrebTlgg?.

ToPoliriska,

2., Semantika

sintak.sika

istribucija

zamenikih

orena

t-, ou-,

on-

u srp-

skohntatskom

eziku,

Nauni sastanak

slavista

u Vukove

dane, 7, 1981,

s.

297-305.'

Zic

fuchs,

M.,

OnContrastingExpressionsof

patialDeixisinCroatianandEnglis,

Studia

Romanica

et Anglica

Zagrebiensia,

XXXM-xxxvII,

lggl-92,

s.

9&102.

Snjelana

Kmdii

447304.prezentativi evo eto eno

Documents