MIJO BARADA

TRI KORAKA VJEREBIOGRAFIJA

drugo izdanje

3KV_II_Tisak.indd 1 28.03.18 11:35

3KV_II_Tisak.indd 2 28.03.18 11:35

MIJO BARADA

TRI KORAKA VJEREBIOGRAFIJA

drugo izdanje

Seget Donji, travanj 2018.

3KV_II_Tisak.indd 3 28.03.18 11:35

Naslov: TRI KORAKA VJEREAutor: Mijo BARADAPrvo izdanje: rujan 2017.

Lektura: Martina HORVAT, prof.

Jezično oblikovanje: Ines GORNIK

Grafičko oblikovanje: Tina KELAM, Marijan KELAM

Naslovnica: Tina KELAM

Foto: H. Elvir Tabaković C.R.V., obiteljski album

NakladnikMissionare der Göttlichen LiebeD-84085 Langquaid - ParingE-Mail: verlag@tedeum.orgWEB: www.missionare-der-goettlichen-liebe.org

ISBN 978-3-947271-04-7

© Missionare der Göttlichen Liebe e.V.Sva prava pridržana

Niti jedan dio ove knjige ne smije se umnažati, fotokopirati te na bilo koji način reproducirati bez nakladnikova i autorova pismenog dopuštenja.

3KV_II_Tisak.indd 4 28.03.18 11:35

„A znamo da onima koji ljube Boga sve okreće Bog

na dobro...“(Rim 8, 28)

TREĆI KORAK: moliti da se Bog po konkretnoj situaciji proslavi i objavi da je svemoguć i pravedan

PRVI KORAK: prihvatiti situaciju

DRUGI KORAK:

zahvaliti Bogu za tu situaciju

3KV_II_Tisak.indd 5 28.03.18 11:35

3KV_II_Tisak.indd 6 28.03.18 11:35

Sadržaj

Uvodne riječi .......................................................................... 9

Iz mađarskog izdanja ............................................................9

Iz njemačkog izdanja ......................................................... 11

Proslov ................................................................................. 15

Moja obitelj i djetinjstvo ....................................................... 19

Očeva obitelj ...................................................................... 19

Majčina obitelj ....................................................................23

Drage i bolne uspomene iz djetinjstva ...............................26

Studentski dani .................................................................... 45

Duhovni život u Zagrebu .................................................... 50

Kriza vjere ............................................................................55

Susret sa živim Bogom ....................................................... 57

Međugorje ............................................................................59

Dani tuge i duhovnoga mraka .............................................65

Vrijeme kušnje i napasti ......................................................69

Svjetlo na kraju tunela ....................................................... 70

Vojnički dani ......................................................................... 74

Božje vodstvo u vojsci ........................................................ 74

Duhovni život u vojsci .........................................................82

Traženje istine i životnoga poslanja ..................................... 89

Samostanski dani ............................................................... 94

Dani mraka, patnje i umiranja .......................................... 102

3KV_II_Tisak.indd 7 28.03.18 11:35

San postao stvarnost ....................................................... 112

Seminar patera Emiliana Tardifa ..................................... 115

Ispitivanje terena ............................................................. 118

Hladan tuš ........................................................................ 121

U sretnom braku ................................................................ 128

Nova kušnja ...................................................................... 131

Samo Bog je gospodar života i smrti ............................. 132

Danijelovo rođenje ...........................................................140

Bakina i očeva smrt ......................................................... 145

Erikina bolest .................................................................... 151

Poruka čitatelju .................................................................. 155

Osvrt na knjigu ................................................................... 159

Pogovor iz 1. njemačkog izdanja ........................................160

Misionari božanske ljubavi ................................................. 162

Seminari u Gani ............................................................... 164

Gradnja bunara u Gani .................................................... 166

Crkva u Gani ..................................................................... 168

Škole u Gani .....................................................................170

3KV_II_Tisak.indd 8 28.03.18 11:35

Tri koraka vjere 9

Uvodne riječi

Uvodne riječi

Iz mađarskog izdanja

Postoje ljudi s kojima već pri prvom susretu osjetimo takvu prisnost kao da se već godinama poznajemo. Obojica, Mijo i ja, imali smo već iza sebe veliki dio prijeđena puta na hodočašću vjere kada nam je Brižni Otac dozvolio da se osobno sretne-mo u petak, 4. studenog 2016., u popodnevnim satima. Ovaj događaj ostao mi je duboko u sjećanju. Stigao je u Kapošvar, na Župu svetog Imre, sjeli smo zajedno sa suradnicima da se dogovorimo u vezi predstojećeg seminara. U jednom trenutku Mijo je iznenada ustao, prišao mi je s druge strane stola, čvrsto me zagrlio i rekao: „Ti si sljedeći biskup Kapošvara!“ Ja sam se iznenadio, nasmijao i rekao: „Ti si lažni prorok!“ Međutim, pogriješio sam, on nije lažni prorok! Nije mogao doći kada sam zaređen za biskupa dana 13. svibnja 2017., ali smo se ponovno sreli u Kapošvaru na seminaru ujesen 2017.

Ispunjen je vedrinom, poniznošću, kao čovjek koji je puno patio, ali je ostao ustrajan, naučio je hodati u vjeri. Okušao se u vjeri, kako to sveti Pavao traži od braće u Korintu: „Sami sebe okušajte jeste li u vjeri, sami sebe ogledajte. Ili ne poznajete sebe da je Isus Krist u vama? Već ako da u čemu niste valjani. A nadam se da ćete poznati da mi nismo nevaljani.“ (2Kor 13, 5–6)

3KV_II_Tisak.indd 9 28.03.18 11:35

Tri koraka vjere10

Uvodne riječi

Tri koraka vjere, u ovom obliku, naučio sam od njega i prakticiram do danas. Naš put u Kristu veoma je sličan, ima mnogo zajedničkih točki. Možda mi se zbog toga učinilo već pri prvom našem susretu da se već dugo poznajemo u Duhu. Međugorje je bila prekretnica i u mojem životu, kao i u Mijinu. Bio sam ondje prvi put u veljači 1994. da bih konačno svojom voljom, potpuno slobodan, iz ljubavi predao svoj život Isusu i Mariji. Tada sam izmolio jednu molitvu u kapelici doma zajednice Osam blaženstava u Međugorju, molitvu predanja svojega života, koju od tada svakodnevno molim:

„Gospodine Isuse Kriste! Učini da ovaj dan bude vječna žrtva posvećena Tebi kako bih baštinio Tvoju baštinu zajedno s izabranicima Tvojim, prije svih s Majkom Božjom, Blaženom Djevicom Marijom. S ljubavlju prihvaćam sve što dolazi od Tebe, što je po Tvojoj volji, sada i u budućnosti. Predajem Ti se, pre-puštam se Tebi, kao alter Christus, žrtva prinesena iz ljubavi, da bi se u Tvojoj Crkvi ponavljalo izlijevanje Duha Ljubavi, kako se do dogodilo za vrijeme prve Pedesetnice, po Mariji, s Mari-jom i u Mariji. Hvala Ti, Marijo, što si me prihvatila!“

Nakon svega, možda i nije čudo što smo nas dvojica bili toliko jedinstveni već i prije nego što smo se osobno upoznali!Zahvaljujem Miji što je napisao ovo svjedočanstvo i hvala Vama koji ćete čitati ovu knjigu otvorena srca!

U Kapošvaru, 13. veljače 2018.

László Varga, biskup

3KV_II_Tisak.indd 10 28.03.18 11:35

Tri koraka vjere 11

Uvodne riječi

Iz njemačkog izdanja

Veliki francuski pjesnik Paul Claudel jednom je rekao otprilike ovako: „Isus nije došao objasniti bol i patnju, nego nositi je s nama.“ Analogno tome želim reći o Miji Baradi: „On nije došao objasniti nam samo tri koraka vjere, nego prvenstveno ih živjeti, nama za primjer.“ Kad smo mi, moj muž i ja, 2009. godine upoznali Miju na jednom seminaru, bili smo tako fascinirani njegovom zanosnom vjerom, negovim iskustvima, spoznajama i darovima, da smo spontano osjetili jaku želju u nama: neka djeluje i u Austriji. Tako smo ga pozvali da dođe 2010. godine i otada dolazi i u našu domovinu i donosi blagoslove nad blagoslovima. Sada je Mijino svjedočanstvo raspoloživo kao knjiga i na njemačkom na čemu smo vrlo zahvalni. Mijo ne taji svoje kušnje i mračne misli koje su ga mučile u teškim godinama njegova života i u koje je zbog prijevare i obmane dospio. Nepristrano i iskreno govori o svojem dugom traženju i o neuspjesima, koje je podnosio i prihvatio, dok nije konačno našao „nju“ koju je Bog predvidio za njega. Ali nakon kratkog bezbrižnog vremena, Bog je ponovno poslao teške kušnje. Vrlo teške kušnje! Bilo da su to bile teške dijagnoze (o razvoju djece) za vrijeme trudnoća, životna opasnost u kojoj se nalazila njegova supruga Erika na porodu njihova zadnjeg djeteta ili Erikina kasnija, opasna bolest – uvijek je Mijo s puno pouzdanja i hrabrosti napravio tri koraka vjere. Ni za njega nije bilo lako, u svakoj od tih situacija, u kojoj se ljudska narav zgrozi, napraviti ta tri koraka vjere. Ali on ih

3KV_II_Tisak.indd 11 28.03.18 11:35

Tri koraka vjere12

je napravio! Uvijek je dopustio da ga vodi obećanje: „Znamo doista da se onima koji ljube Boga sve okreće na dobro…“ (Poslanica Rimljanima 8, 28).

Dragi Mijo, zahvaljujemo ti na tvojem životnom svjedočanstvu, za izgovoreno/izrečeno, napisano i pogotovo za življeno, nama za primjer! Zahvaljujemo ti!

Mijo Barada ima bogate darove i spoznaje. Vjera, nada i ljubav ga vode. Molitva određuje njegov život. On je Isusov učenik u punom smislu i išao je školu svetaca. Zato želimo naglasiti Mijino svjedočanstvo porukom jedne nove učiteljice Crkve, svete Terezije iz Lisieuxa.

Prije mnogo godina smjela sam posuditi iz Karmela iz Lisieuxa nekoliko originalnih knjiga Kiša ruža, to je dojmljiva kolekcija uslišenih molitvava po zagovoru Terezije. Jedno mi je jos nakon četrdeset godina u živu sjećanju.

Jednoj medicinskoj sestri prije Uskrsa kratko se ukazala sestra Terezija i najavila joj je „veliki križ“. U to vrijeme služilo ju je dobro zdravlje. Na Božić je najedanput dobila jake bolove. Nakon tri dana dobila je dijagnozu: tumor dojke. Odstranjen je operativno 23. siječnja. A sada doslovno: „Danas, dok pišem, ne znam hoće li se vratiti tumor. Opera-cija me strašno puno koštala. Sada imam velike dugove. Osim tjelesnih bolova i fi nancijskih potreba osjećam i tugu zbog smrti svoje sestre; molilo se i za zagovor sestre Terezije za ozdravljenje, ali uzalud. Jednog dana, kad su mi sve te brige neprestano prolazile kroz glavu, žalila sam se sestri Tereziji

3KV_II_Tisak.indd 12 28.03.18 11:35

Tri koraka vjere 13

da me je očito napustila. Potpuno drugačije se ponaša nego inače, kad punim rukama čini čuda. Zatim se udostoji mala svetica da čujem sljedeće riječi koje su me jako utješile:

„Kušnje tvoje vjere su puno veća milost nego sva čuda koja činim za druge.“Dublin, Irland, 24.3.1913; Bd IV S 361

Mijo je u tom smislu zaista bogat čovjek. On je neumorno, u trenucima tuge i patnje uvijek napravio tri koraka vjere koje navješćuje:

• prvi je prihvatiti situaciju, • drugi je zahvaliti Bogu za situaciju,• i treći moliti Boga da se proslavi u konkretnoj situaciji i da objavi svoju svemogućnost i pravednost.

Ako se promatraju milosti koje je Mijo dobio po svojim koracima vjere, onda će eventualni prigovori postati nemoćni i za nas bi bilo preporučljivo da svoj život, kako Mijo kaže, „stavimo puni pouzdanja u Božje ruke“.

Linz, 13. svibnja 2017.

Horst & Ingeborg Obereder

3KV_II_Tisak.indd 13 28.03.18 11:35

3KV_II_Tisak.indd 14 28.03.18 11:35

Tri koraka vjere 15

Proslov

Proslov

Blagdan je sv. Benedikta, oca europske kulture koji je kroz svoje geslo ora et labora1 udario temelje zapadnoj kršćanskoj civilizaciji. Kada sam prije dvadesetak godina upoznao Miju Baradu, nisam ga snažno doživio jer tada još nije došao pravi čas našega zajedništva. Spletom životnih okolnosti 5. prosinca 2014. Mijo je gostovao u Botincu te je svojim nastupom privukao moju pozornost kada je mlade oduševio i nadahnuo za jači molitveni život. Brzo smo otkrili puno toga zajedničkoga te sam izuzetno počašćen da svoj prvi predgovor pišem prvoj knjizi koju Mijo objavljuje, a u kojoj nam otkriva svoj život posvećene patnje. Mnogi ljudi živeći „djetinjasto“ žele život na ovom svijetu bez ikakve boli i patnje jer si, pod utjecajem medija, uspješan si samo ako si mlad, bogat i zdrav. Poučen božanskom mudrošću kojoj se postupno otvarao po osobnoj molitvi (naročito Svete Krunice), Mijo je upoznao život koji patnja najbolje posvećuje.

Dosadašnji život u svojem rodnom mjestu proživio je u neposrednoj blizini crkve Gospe od ružarija, a od nagrade na Agronomskom fakultetu kupio je prve Svete Krunice te ih je podijelio, a to redovito čini i danas. U trenucima sumnje moleći Svetu Krunicu traži osobni znak, a dan započinje prvom krunicom posvećenom Duhu Svetomu koja mu je donijela mnoga prosvjetljenja. Svaka druga osoba koju poznajem svoje obraćenje duguje Međugorju, a tako je i s Mijom. Dok sav u znoju klečeći moli Svetu Krunicu, upoznaje duhovnu stvarnost koja nas okružuje.

1 Moli i radi.

3KV_II_Tisak.indd 15 28.03.18 11:35

Tri koraka vjere16

Proslov

Po naravi je romantičar, a svoju osebujnost lijepo nam je prikazao u poglavlju gdje govori o svojoj mladosti na što se nadovezuje život u vojsci. Čovjeka boli upoznajemo u petom poglavlju gdje traži istinu i svoje životno poslanje što se nadovezuje na osobne probleme, rad na zemlji te 1981. godinu kada su na istom bolničkom odjelu bili smješteni baka i otac.

Svoju knjigu Mijo zaključuje:„Sva moja životna iskustva na području vjere nastala su kroz brojne patnje. Kada bih isključio patnju iz svojega života, malo toga bi ostalo.Upravo kroz patnju moja duša se pročistila, postao sam duboko svjestan životne ništavnosti i izgubljenosti bez potpunoga sjedinjenja s Bogom. Znam da me u nadolazećim godinama života čekaju nove patnje, kušnje i ispiti vjere, ali čvrsto vjerujem da nam Bog to daruje kako bi nas još više privukao k Sebi i sjedinio sa Sobom.“

Na temelju svega iznesenog pred sobom imamo djelo biblijskoga čovjeka, a to znači ispunjene odrasle osobe koja poput starozavjetnih proroka, psalmista, sluge Jahvina ili svetoga Pavla uključuje životnu patnju te moli Svemogućega Boga da je posveti. To je tajna križa po kojem je svijet raspet i mi u svijetu.

Moleći Božji blagoslov autor ovu knjigu posvećuje svim plemenitim osobama, svojim Šimunima Cirencima i Veronikama koji su mu u najtežim životnim situacijama pružili prijateljsku ruku, potporu i molitvu. „I na kraju sine moj – piše Propovjednik – znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno

3KV_II_Tisak.indd 16 28.03.18 11:35

Tri koraka vjere 17

Proslov

da se napiše knjiga.“ (Prop 12,12) Tako je bilo i u pisanju ove knjige koja je prva u nizu mnogih knjiga koje Mijo namjerava izdati, a u kojima bi progovorio o svojim bogatim iskustvima.

Ovom knjigom autor se predstavlja hrvatskoj javnosti, a kako stvari stoje i široj publici jer je prevedena i na njemački jezik upravo zbog velikih blagoslova koje Mijo ima u Njemačkoj i Austriji. Mijina želja na kraju knjige glasi: „Vjerujem da će moje životno svjedočanstvo puno boli i sretnih obrata nadahnuti mnoge da svoje živote s puno vjere i ljubavi predaju u Gospodinove ruke“. Neka to ujedno bude i zaključak ovoga predgovora.

U Botincu, 11. srpnja 2016. na spomendan sv. Benedikta – zaštitnika Europe

Ivica Berdik, župnik u Botincu

3KV_II_Tisak.indd 17 28.03.18 11:35

3KV_II_Tisak.indd 18 28.03.18 11:35

Tri koraka vjere 19

Moja obitelj i djetinjstvo

Moja obitelj i djetinjstvo

Očeva obitelj

Nakon turske okupacije u 16. stoljeću velik dio stanovništva izbjegao je iz Bosne i nastanio se u dalmatinskom priobalju i otocima. U koloni tih izbjeglica našli su se i moji preci. Nastanili su se dva kilometra zapadno od grada Trogira. Zajedno s ostalim izbjeglicama napravili su ondje kulu, a potom i malo utvrđeno mjesto – Seget Donji. Žitelji Segeta bavili su se ribarstvom i poljoprivredom. Živjeli su jako teško i skromno. Uglavnom su radili kao nadničari ili su zemlju, koja je bila u vlasništvu plemićkih obitelji grada Trogira, uzimali u najam.

Moja prabaka s očeve strane rano je ostala udovica, već u trideset i trećoj godini života. Pradjed je, nažalost, prerano umro od upale pluća i za sobom ostavio sedmero malodobne djece. Naime, da bi prehranio obitelj, često je ronio i vadio morsko kamenje obloženo algama od kojih je prabaka kuhala juhu. Bila je to za to doba juha siromaha. Život je tada bio vrlo težak i mukotrpan uz veliku hladnoću, neimaštinu, siromaštvo i glad.

Moja prabaka bila je žena snažne vjere i molitve. S potpunim pouzdanjem u Boga živjela je skroman život udovice i odgajala svoju djecu uvijek s toplim osmijehom na licu. Noću bi šivala dok bi danju radila na njivi. Imala je izražene organizatorske sposobnosti i što god je činila, Bog ju je obilno blagoslivljao. Željela je imati što više zemlje tako da je svaki trudbenički dinar koji bi uštedjela ulagala u kupnju zemljišta. Zahvaljujući

3KV_II_Tisak.indd 19 28.03.18 11:35

Tri koraka vjere20

Moja obitelj i djetinjstvo

marljivosti svoje majke, moj djed je posjedovao najviše zemlje u kraju tako da i danas moja obitelj posjeduje predivnu zemlju na kojoj rastu stabla mandarina.

Djed Ante naslijedio je njezine dobre organizatorske sposobnosti. Bavio se proizvodnjom vina, grožđa, ulja i badema. Nije završio nikakvu školu, ali je učio iz svakodnevnoga života i mnogima pomogao. U Prvom svjetskom ratu bio je u austrougarskoj vojsci. Za svoju hrabrost dobio je dva vojna odličja, zlatna križa. U vojsci je završio tečaj za bolničara i postao jako dobar u tom poslu. Jednom prilikom bio je teško ranjen u lijevu ruku koju su mu liječnici htjeli amputirati, no on to nije dozvolio. Sâm se liječio, ruku je danima previjao i usrdno molio Gospodina da mu iscijeli te teške rane. Znao je da na imanju bez jedne ruke teško može preživjeti. Bog je uslišao njegove molitve. Ruka mu se postupno oporavila te su joj se vratile sve životne funkcije.

Obiteljska kuća ispred zvonika crkve na rivi u Segetu Donjem (1950.)

3KV_II_Tisak.indd 20 28.03.18 11:35

Tri koraka vjere 21

Moja obitelj i djetinjstvo

Djed Ante bio je čovjek molitve i posta. Čitav svoj život, petkom i uoči blagdana, postio je o kruhu i vodi. Puno vremena provodio je i u molitvi. Njegov brat, don Mijo Barada, čije ime ponosno nosim, bio je priznati akademik, profesor povijesti na teološko-fi lozofskom fakultetu. Kao svećenik bio je poznat i po službi oslobađanja. Završio je teološki f akultet u Zadru, a zatim doktorirao povijest u Rimu. Napisao je brojna djela o povijesti hrvatskoga naroda i ostavio bogatu pisanu baštinu iza sebe.

Djed Ante i baka Mandina imali su petoricu sinova i jednu kćer koja se preselila u vječnost još u majčinoj utrobi. Naime, baka je u šestom mjesecu trudnoće zadobila koban udarac loptom u trbuh. Tri mjeseca nosila je pod svojim srcem mrtvo dijete. Pravo je čudo da je i sama preživjela. Trojica njihovih sinova: Ive, Marinko i Vinko završili su medicinski fakultet i postali priznati liječnici. Moj otac Josip, kao četvrti sin, ostao

Otac Josip, stric Vinko, djed Ante, baka Mandina, stric Ivo i stric Marinko (1955.)

3KV_II_Tisak.indd 21 28.03.18 11:35

Tri koraka vjere22

Moja obitelj i djetinjstvo

je raditi na imanju, pomagao je školovati braću te je preuzeo brigu o roditeljima. Rođen je 1932. godine. U teškim ratnim godinama koje su uslijedile morao je prekinuti školovanje. Ta situacija zajedno sa svim traumama koje rat donosi jako ga je potresla i uništila radost njegova djetinjstva.

Odmah nakon rata obitelj je pogodila još jedna tragedija u kojoj je poginuo očev najmlađi brat Mijo. Udario ga je motociklist te je nakon dva dana teških bolova i patnje, uslijed polomljene kralježnice, u svojoj devetoj godini, tragično preminuo. Te su godine za moju obitelj bile jako teške, osobito nakon rata kada je zemljom zavladao komunistički režim. Velikim porezima i različitim nametima posebno su mučene katoličke obitelji s ciljem potpunoga uništenja i iskorjenjivanja katoličanstva u hrvatskom narodu. Zaista se teško živjelo. Moj je djed uz brige, napore i mnoga odricanja jedva pokrivao velike namete i poreze, a smrt maloga Mije zadala mu je dodatni i najveći udarac. Baka je tugovala osamnaest mjeseci, a potom ju je Bog blagoslovio još jednim djetetom, kćeri, no niti ta sreća nije bila dugoga vijeka. Ta nerođena djevojčica je, kako već rekoh, prerano smrtno stradala od udarca lopte u majčin trbuh. Bol i patnja u mojoj obitelji bivale su sve dublje.

3KV_II_Tisak.indd 22 28.03.18 11:35

Tri koraka vjere 23

Moja obitelj i djetinjstvo

Majčina obitelj

Obitelj moje majke Milijade u svojem je rodu također imala svećeničkih i redovničkih zvanja. Fra Franjo Carev bio je poznati bibličar. Fra Fulgencije Carev, koji je umro na glasu svetosti i bio hvarski biskup, također je bio u rodu s mojom majkom. Djed Anton, otac moje majke Milijade, bio je priznati vinogradar i vinar. Za svoja vina i likere dobio je nekoliko međunarodnih priznanja i nagrada.

Zbog jake vjere i rodoljublja komunisti su progonili i obitelj moje majke te su im oduzeli većinu imanja. Tako su dvojica majčine braće, Mijo i Tonči, kao i sestra Marija, morali krenuti trbuhom za kruhom u bijeli svijet, Novi Zeland i Australiju. Srećom, i u dalekom svijetu pratio ih je snažan Božji blagoslov. Barba Mijo imao je veliku mehaničarsku radionicu. Njegov brat Tonči bavio se inovacijama u mehanici i patentiranjem, dok je teta Marija postala poznata svjetska slikarica i kiparica pod umjetničkim imenom Ana Carev. Teška životna situacija jako je pogodila mojega djeda koji je sve više tonuo u tugu i osamljenost. Gledajući imanja koja su im komunisti oduzeli i nemarom uništavali, teško se razbolio i bolovao dvadeset godina dok ga Bog nije pozvao k sebi u vječnost.

Teta Marija Chandler i majka Milijada (1978.)

3KV_II_Tisak.indd 23 28.03.18 11:35