29

RASPRAVA O PORIJEKLU I

OSNOVAMA NEJEDNAKOSTI MEĐU LJUDIMA

ĉovjeku ću govoriti, i pitanje koje ispitujem uĉi mc da SE obraćam ljudima, jer ništa ne

nudimo bliţnjima ako se bojimo uvaţavati istinu. Branit ću dakle, s povjerenjem stvar

ĉovjeĉanstva pred mudrima koji su me na to pozvali i neću biti nezadovoljan samim sobom

budem li se osjetio dostojnim jnog predmeta i svojih sudaca.

U ljudskom rodu sagledavam dvije vrste nejednakosti: onu koju zovem prirodna ili

fiziĉka, j«r ju je uspostavila priroda, i ona se sastoji u razlici U godinama, zdravlju,.snazi

tijela i kakvoći duha i duše; i onu koju moţemo nazvati moralnom ili politiĉkom

nejednakošću, jer ovisi o nekoj vrsti sporazuma koji se uspostavlja ili barem -potvrĊuje

privolom ljudi. Ona se sastoji od razliĉitih povlastica,.koje neki uţivaju na štetu drugih, kao

biti bogatiji,'štovaniji, moćniji, .od. drugihf-ili ih-ćakprisiliti na.poslušnost.

Ne moramo se pitati iz ĉega proizlazi prirodna nejednakost, jer ćemo odgovor naći

iskazan u obiĉnoj definiciji rijeĉi. Još manje moramo istraţivati postoji li kakva bitna veza

izmeĊu dviju nejednakosti. Znaĉilo bi to, drugim rijeĉima, da se moramo zapitati ne vrijede,

li oni koji zapovijedaju više od onih koji su im podreĊeni i ne nalazi li se snaga tijeLa Ili.

duha, mudrost ili vrlina uvijek u istim osobama, razmjerno njihovoj moći ili bogatstvu, što

je moţda dobro pitanje da o njemu meĊu sobom raspravljaju robovi u prisutnosti svojih

gospodara, ali ono ne priliĉi razumnim i slobodnim ljudima koji tragaju za istinom.

Sto je, dakle, pravi sadrţaj ove rasprave? Da naznaĉi u razvitku stvari trenutak kada je

pravo naslijedilo nasilje, a priroda postala podvrgnuta zakonu, i da objasni kakvom SE

ĉudesnom vezom snaţni mogu privoljeti da sluţe slabima i da naToĊ stekne spokojstvo

.u.mislima usporedo sa stvarnim blaţenstvom.

Svi filozofi koji su ispitivali društvene osnove osjećali su potrebu da doĊu do prirodnog

stanja, ali nijedan od njih do njega nije stigao. Jedni se nisu kolebali da ĉovjeku pripišu da je

u tom stanju razlikovao pravedno od nepravednoga, ali nisu marili pokazati što bi taj pojam

trebao znaĉiti, pa ĉak ni kome bi bio koristan. Drugi su govorili o prirodnom pravu koje

svatko ima.Ċa.. saĉuva ono što mu pripada, ali nisu. objasnili što razumijevaju pud.

pripadanjem. Treći su, dajući najprije jaĉima pravo nad slabijima, odmah stvorili vladavinu

a da nisu ni pomislili.na vrijeme, koje je trebalo proteći prije nego što su se rijeĉi vlast i

vladavina mogle pojaviti medu ljudima. Svi su, konaĉno, govoreći o bijedi, lakomosti,

tlaĉenju, ţudnjama i oholosti, u prirodno stanje prenosili ideje stvorene u društvu, govorili

su o divljaku, a uljepšavali civiliziranog ĉovjeka. U duhu većine nas nije se cak ni moglo

naslutiti da je prirodno stanje postojalo, jer je ĉitanjem svetih knjiga bilo oĉito da prvi

ĉovjek, primivši od bDga

O

30

odmah spoznaje i pouke, nije ni bio u tom stanju, i ako Mojsijevim zapisima dodamo vjeru koju im duguje svaKi kršćanski filozof, treba nijekati Ċa su se ĉak i prije potopa ljudi ikada

nalazili, u ĉistom prirodnom stanju, osim ako u nj nisu zapali nekim izvanrednim

dogaĊajem, što je dosta nezgodan paradoks da bi se branio i koji je posve nemoguće dokazati.

1

Poĉnimo, dakle, odbacujući sve ĉinjenice, jer one uopće ne dotiĉu pitanje.* Istraţivanja u koja se u ovom predmetu mora ući ne treba uzimati kao povijesne istine, već samo kao

hipotetska i uvjetna prosuĊivanja, priliĉnija da se osvijetli priroda stvari nego da se pokaţe

istinsko porijeklo, sliĉna onima koja svakodnevno izvode naši fiziĉari o stvaranju svijeta. Vjera nam nalaţe da vjerujemo da_ .su_ ljudi, zato što ih je sam bog izvukao iz prirodnog-

stanja odmah poslije stvaranja, nejednaki jer je on htio da takvi budu, ali nam ona ne brani da stvaramo pretpostavke što proizlaze iz same prirode ĉovjeka i bića koja ga okruţuju, a

kakav je mogao postati i ljudski rod da je bio prepušten samome sebi. Evo o ĉemu se pitam i Što sam sebi predloţio da ispitam u ovoj raspravi. Budući da se moj predmet tiĉe ĉovjeka

uopće, nastojat ću govoriti jezikom koji odgovara svim narodima ili, štoviše, zaboravivši

vrijeme i mjesto da bih razmišljao samo o ljudima o kojima govorim, zamislit ću da se

nalazim u atenskom liceju, ponavljajući lekcije svojih uĉitelja* imajući Platone i Ksenokrate

za suce, a ljudski rod za slušatelja. O, ĉovjeĉe, ma iz kojeg kraja da si, ma kakva bila tvoja mišljenja, poĉuj: evo tvoje

povijesti onakve kako drţim da je treba Ĉitati, ne u knjigama tvojih bliţnjih, koji su lasci,

već u prirodi2 koja nikada ne laţe. Sve što će biti od nje, bit će istinito, bit će pogrešno samo

ono što ću, nenamjerno, pomiješati sa svojim. Vremena, o kojima ću govoriti davno su

prošla, koliko si se promijenio od onoga Sto si bio! Opisat ću ti, da tako kaţem, ţivot tvoje vrste prema svojstvima koja si poprimio, koja su tvoj odgoj i navike mogli izopaĉiti, ali ih

nisu mogli uništiti. Postoji, osjećam to, doba u kojem bi se svaki pojedini ĉovjek ţelio zaustaviti, ti ćeš potraţiti doba u kojem bi ţelio da se zaustavila tvoja vrsta. Nezadovoljan

svojim sadašnjim stanjem, razlozima koji tvom nesretnom potomstvu najavljuju još veća

nezadovoljstva, moţda bi ţelio da se moţeš vratiti, a taj osjećaj treba da bude pohvala tvojih predaka, kritika tvojih suvremenika i uţas onih koji će imati nesreću da ţive poslije tebe. —

PRVI DIO

Ma koliko to bilo vaţno da bi se dobro prosudilo prirodno stanje Ĉovjeka, da bi se on

razmotrio od njegova ishodišta i da bi se ispitao, tako reći, od prvog zametka vrste, neću

slijedjti_njegom ustrojslxo_u..toiai_xijeloga .njegova razvoja, neću se zaustavljati da u ţivotinjskom sustavu istraţim ono što je on moţda bio u pocetTćlT'daSi konaĉno postao

onoJstoJest.3 Neću ispitivati jesu li njegovi duguljasti nokti bili, kao što misli Aristotel,

1 U čitavu ovom odlomku treba uzeti u obzir da je njegovo pisanje nalagao razum. Tvrdnja poput; »prvi

čovjek, primivši odmah od boga saznanja i pouke«, odviše se protivi Rousseauovim idejama da bismo je mogli ozbiljno shvatiti. Uostalom, Rousseau, koji je nastojao osnovati svoju religiju na razumu i moralnoj evijesti, uvijek odbijao objavu, premda u evanĎeljima otkriva nešto boţanskor

2 Misao o prirodi obuhvaća u Rousseaua mnogo različitih stvari. Čini se d~ 'a riječ ovdje ima vrlo

subjektivan sadrţaj. To je ono što Rousseau otkriva u sebi kada nastoji očistiti sve ono što je društveno. Da bi sastavio Raspravu, on je otišao da sredi misli u senţermenskn šumu i vjer.ivao je da jc upravo ondje ponovo našao sliku prijašnjih vremena. se otfaje odmah slijedećom rečenicom.

3 On se ovdje uzdrţao da se opredijeli u vezi s pretpostavkom o razvitku vrsta. Usporedi s Diderolom,

mnogo smjelijim u tom pogledu, O tumaĉenju prirode, XII. (DIDE- ROT, Tei‟tes ehoisis, 11, »Classiques du

31

najprije skvrĉene kandţe, nije li bio rutav poput medvjeda i nisu li, dok je hodao na ĉetiri noge (c), njegovi pogledi upravljeni prema zemlji d ograniĉeni na horizont od nekoliko ko-

raka obiljeţili istovremeno znaĉaj i granice njegovih misli. U tom pogledu mogao bih stvoriti

samo nejasna i gotovo izmlšljena'nagaĊanjirTJsporedna anatomija još je odviše malo napredovala, promatranja prirodnjaka još su odviše nesigurna da bi se na takvim temeljima

moglo osnovati neko ĉvrsto prosuĊivanje. Zbog toga, da se ne obraćam natprirodnim saznanjima koje u tom pogledu imamo i da ne uzimam u obzir promjene koje su^se morale

dogoditi i u unutrašnjem, i u vanjskom sustavu covjekaTto je.on više prilagoĊavao svoje

udove novim upotrebama i hranio se novim namirnicama, pretpostavit ću da je u svakom vremenu bio graĊen onako., kakva ga vidim danas, koraĉajući na dvije.noge, sluţeći sć

rukama kao što mi ĉinimo s našima, obuhvaćajući pogledom ĉitavu.prirodu i mjereći oĉima nepregledno prostranstvo neba.

Skinuvši s tog tako ustrojenog bića sve natprirodne darove koje je mogao primiti i sve steĉene pogodnosti, koje je mogao steći samo dugim razvojem, shvaćajući

ga^Jednom^rijeĉju, onakvog kakav je morao izaćt.iz_j:»kn prirndp, vidim ţivotinju slabiju od

jednih, manje okretnu od drugih, ali, uzevši sve u obzir, mnogo povoljnije ustrojenu od svih.

Vidim ga kako traţi glad pod nekim hrastom, gasi ţeĊ na prvom potoku, nalazi leţaj u

podnoţju istog stabla koje mu je priskrbilo obrok, i eto zadovoljenih njegovih potreba. Zemlja, prepuštena svojoj prirodnoj plodnosti (Ċ) i prekrivena beskrajnim šumama

koje sjekira nije nikada unakazila, nudi na svakom koraku ţivotinjama svih vrsta zalihe

hrane i utoĉišta. Ljudi, rasuti meĊu njima, promatraju, oponašaju njihovu vještinu i uzdiţu se tako do instinkta zvijeri, s prednostima koje svaka vrsta ima kao vlastite. Ĉovjek ih je,

premda moţda nijedna njemu nije pripadala, usvojio sve, on se hrani podjednako većinom razliĉitih hrana (e) po kojima se ostale ţivotinje dijele i, s obzirom na to, nalazi svoju hranu

mnogo lakše od svih ostalih. Naviknuti od djetinjstva na vremenske nepogode i neumoljivost godišnjih doba,

priviknuti na napor i prisiljeni da goli i bez oruţja brane ţivot i plijen od drugih divljih

zvijeri ili da dm umaknu bijegom, ljudi stvaraju ĉvrstu i postojanu narav. Djeca, dolazeći na svijet s izvrsnom graĊom svojih oĉeva i uĉvršćujući je istim vjeţbama koje su je stvorile,

stjecala su tako svu snagu za koju je ljudska vrsta sposobna. Priroda _postup a ^Djimana dlaku isto kao i zakoni_Sparte s_^ecom_graĊana^ĉini silaznim i ĉvrstim one koji su dobro

graĊeni, a uništava SVP razlikujući se u tome od naših druţtava u~~ko-

jima drţava, svaljujući djecu na grbaĉu oĉeva, ubija ih bez razlIKe~yĊS prije njihova roĊenja.

Budući da je tijelo divljeg ĉovjeka bilo jedino oruĊe koje je on poznavao, upotrebljavao

ga je za razliĉite potrebe za koje, zbog nedostatka vjeţbe, naša nisu sposobna. Naša nam je

umješnost, koju je nuţda nalagala da je steknemo, oduzela snagu i okretnost. Da je imao

sjekiru, bi Ii njegov zglavak kidao tako ĉvrste grane? Da je imao praćku, bi li njegova ruka

izbacivala kamen s toliko ĉvrstine? Da je imao ljestve, bi li se tako lagano verao po drveću?

Da je imao konja, bi li bio tako brz u trku? Dajte-civiliziranom ĉovjeku vremena da oko sebe

okupi jve te napxa.YE._i ne sumnjamo da će on lako nadvladati divljeg ĉovjeka. Ali, ako

biste ţeljeli vidjeti još neravnopravnoj i okršaj, suoĉite ih jed- n o r u g l m ~jTo 1c i "Bez

oruţja, i doskora ćete priznati da je prednost imati bez prestanka sve svoje-snage na

raspolaganju, biti uvijek spreman na svaki dogaĊaj takp~roćijioslti "uvijek sve svoj e .sa

..sobom (/).

Hobbes smatra da je ĉovjek po prirodi-srĉan i da ţeli samo napadati i boriti se.

Jedan~siHvni-jfilozcrf

3,~fiapfotiv, misli, a CumberlariĊ

5 i PufenĊorf ga podrţavaju, da nitko

nije toliko plašljiv kao ĉovjek u prirodnom stanju, da uvijek drhturi, spreman pobjeći na

najmanji Šum koji ĉuje, na najmanji pokret koji zamijeti. Moţda se on zaista bojao,

.predmeta., ko je nije -pozna.v_aO4_a_.ja_i ne sumnjam da jejrrmgafl-M£Tsamo_j? repi

asgilsvjm tim. novim-prizorima-koji su -mu se nudili, da svaki put nije mogao razlikovati

fiziĉko dobro i zlo koje je trebalo doĉekati, ni usporediti svoje snage s opasnostima kojima se

peuple«, »Editions sociales«, Pariš, strana 45—47.)

32

izvrgavao, alrtakve su okolnosti rijetke u prirodnom stanju, u kojem se stvari razvijaju na

priliĉno jednoliĉan naĉin i u kojem Zemljino lice nije izloţeno onim naglim i stalnim

promjenama koje uzrokuju patnje i nespokojstvo okupljenih joaroda. Ali divlji ĉovjek, koji

je ţivio meĊu ţivotinjama i brzo se našao u situaciji da se mjeri s njima, uskoro je iz toga

izvuka-o usporedbu, pa se, osjetivši da ih više nadmašuje u lukavosti, koju one ne mogu

nadvladati snagom, nauĉio da se njih više ne boji. Uzmite medvjeda ili vuka u okršaju s

ĉvrstim, okretnim, hrabrim divljakom, kakvi su svi oni, naoruţanim kamenjem i dobrom

toljagom, vidjet ćete da će pogibelj biti u najmanju ruku uzajamna i da će poslije nekoliko

sliĉnih iskustava divlje ţivotinje, koje ne vole mnogo napadati jedna drugu, još nevoljkije

napadati ĉovjeka, kojega će smatrati isto toliko krvoloĉnim koliko su i one. Sto se tiĉe

ţivotinja, koje su zapravo sve manje lukave što su snaţnije, on im se moţe suprotstaviti ako

se radi o slabijim vrstama, a budući da nije ništa manje okretan od njih u trku i na drveću

nalazi gotovo sigurno utoĉište, ima tu prednost što prilikom susreta moţe birati da pobjegne

ili da se bori. Dodajmo tome da ne izgleda da bi ijedna ţivotinja zapodjela po

6 Rasprava 3

svojoj ćudi rat s ĉovjekom osim u sluĉaju vlastite obrane ili izvanredne gladi, a niti pokazuje

spram njega one ţestoke antipatije koje, Ĉini se, pokazuju da je neka vrsta prirodno

odreĊena da posluţi kao hrana drugoj.

Eto, nema sumnje, razloga zašto se crnci i divljaci tako malo brinu zbog krvoloĉnih

ţivotinja koje susreću u Šumama. Karipci iz Venezuele ţive pored njih u tom pogledu u vrlo velikoj sigurnosti i bez najmanje neprilike. Premda su gotovo goli, kaţe François Corréal

4,

oni se ne ustruĉavaju odvaţno kretati šumom naoruţani samo strelicom i lukom, ali se

nikada nije ĉulo da se priĉa da su nekoga od njih proţdrle ţivotinje.

Drugi, mnogo opasniji neprijatelji, od. kojih, se ĉovjek ne moţe obraniti istim

sredstvima, jesu prirodna nemoću djetinjstvu i starosti^Jg bolesti svake vrste, koji su

ţalošftt'zirakOvT'naše slabosti, od kojih su prva dva zajedniĉka svim ţivotinjama, a

posljednji pripada u naĉelu Ĉovjeku koji ţivi u društvu. Sto se tiĉe djetinjstva, smatram ĉak

da je majci, jer nosi posvuda svoje dijete sa sobom, mnogo lakše braniti ga nego ţenkama

raznih ţivotinja koje su prisiljene bez prestanka s mnogo napora odlaziti i vraćati se da bi, s

jedne strane, traţile hranu, a s druge dojile ili hranile svoje mlade. Istina, ako ţena zapadne

u pogibelj, dijete mnogo riskira da pogine zajedno s njom, ali ta opasnost zajedniĉka je

stotinama drugih vrsta, ĉija mladunĉad dugo nisu u stanju ići sama traţiti hranu, pa ako

naše djetinjstvo najduţe traje, ţivot nam takoĊer dugo traje, i sve je u tom pogledu gotovo

posve izravnano (g), premda, što se tiĉe trajanja prvog ţivotnog doba i broja mladunĉadi (h),

ima i drugih pravila koja se ne tiĉu mog predmeta. U stranaca, koji malo rade i muĉe se, po-

treba za hranom smanjuje se ša sposobnošću da je pribave, i kako su zbog ţivota u divljini

oni manje u mogućnosti da budu oduzeti ili nepokretni, a starost od svih zala ljudska pomoć

moţe najmanje olakšati, oni se na kraju gase a da se i ne primijeti da su prestali postojati, pa

to gotovo ni oni sami ne primijete.

U pogledu bolesti neću ponavljati tašte i pogrešne izjave koje protiv medicine daje

većina ljudi dobra zdravlja5, ali ću se upitati postoji li kakvo temeljito opaţanje na osnovi

kojeg bi se moglo zakljuĉiti da je u zemljama u kojima je to umijeće zapuštenije prosjeĉna

ţivotna dob ĉovjeka kraća nego u onima u kojima se ono gasi s više brige. I kako to moţe biti

da sebi zadajemo sve više boljetica koje medicina ne moţe izlijeĉiti? Krajnja nejednakost u

naĉinu ^ivljen^, prekomjerno—dokoltĉarenje” jednih i prekomjera_n rad drugih, lakoća

kojom razdraţujemo i zadovoljavamo svĊje'oipetite i put, prekomjerno izjelištvp„bogatih,

što im stvara sokove koji zatvaraju i opterećuju probavu, slaba ishranjenost siromašnih,

kojima nedostaje ĉak i ono najpotrebnije i koje oskudica nagoni da halapljivo preopterećuju

ţeludac kada im se pruţi' prilika, nesanica, neumjerenosti svake vrste, prekomjerno

uzbuĊivanje svim strastima, zamor i iscrpljenost duha, brige i muke bez broja koje se trpe u

svim stanjima i koje neprestano izjedaju dušu, eto kobnih dokaza da je većina boljetica naše

djelo i da bismo ih mogli gotovo sve izbjeći, odrţavajući jednostavan, jedno- mjeran

i_samotan naĉin ţivota kakav, nam-je-propisala priroda. Ako nas je ona predodredila da

budemo zdravi, usudio bih se gotovo ustvrditi da je stanje raz-

1 FRANÇOIS CORRÉAL (ili CORÉAL), Putovanje u zapadnu Indiju, prevedeno sa španjolskog na

francuski 1772. Rousseau ga je, čini se, čitao u Općoj povijesti putovanja. * Rousseau je bolestan i stalno traţi pomoć liječnika. Vidi Jspotrtjesti, passim.

36

Svaka ţivotinja misli, jer i osjeća, ona ĉak do odreĊene granice kombinira svoje misli, i ĉovjek se u tom pogledu tek više ili manje razlikuje od ţivotinje.

11 Neki filozofi su ĉak isticali

da ima više razlike izmeĊu pojedinih ljudi nego izmeĊu ĉovjeka i ţivotinje. Ne dijeli, dakle,

toliko razum ţivotinju od ĉovjeka koliko njegovo svojstvo slobodnog pokretaĉa. Priroda zapovijeda svakoj ţivotinji i zvijer je sluša. Ĉovjek je izloţen istom utjecaju, ali se smatra

slobodnim da pristane ili da se odupre, a naroĉito se u svijesti o toj slobodi pokazuje produhovljenost njegove duše. Jer fizika na neki naĉin objašnjava mehanizam osjećaja i

stvaranje ideja, ali u moći da hoćemo ili, štoviše, da biramo i u osjećaju te moći nalazimo

samo ĉisto duhovne ĉine koje ne moţemo protumaĉiti zakonima mehanike.12

Ali ako i teškoće što prate sva ta pitanja dopuštaju nešto mjesta da se raspravlja o

razlici izmeĊu ĉovjeka i ţivotinja, postoji i drugo specifiĉno svojstvo koje ih dijeli i koje se ne moţe osporavati: to je sposobnost usavršavanja koja uz pomoć okolnosti postepeno

razvija sve ostale, a usaĊena je u nas kao vrstu isto toliko koliko i u pojedince, dok je neka ţivotinja za nekoliko mjeseci već onakva kakva će biti ĉitav ţivot, a njezina vrsta nakon

tisuću godina ono što je bila u prvoj od tih tisuću godina. Zašto samo ĉovjek moţe postati

imbecil? Nije li to trenutak u kojem se on vraća u svoje primitivno stanje i u kojem, dok ţi-

votinja koja, ništa nije stekla, pa nema što ni izgubiti, ostaje uvijek sa svojim instinktom,

ĉovjek, gubeći u starosti ili nekim drugim nezgodama sve ono što je pomoću svoje usavršivosti

13 stekao, pada ĉak niţe od ţivotinje same? Teško nam je što moramo priznati da

je ta znaĉajna i gotovo neograniĉena sposobnost izvor svih ĉovjekovih nevolja: ona ga je u

toku vremena izvukla iz onih prirodnih uvjeta u kojima bi on proţivio mirne i nevine dane, ona ga je, razvivši u toku stoljeća njegove spoznaje i zablude, poroke i vrline, uĉinila

konaĉno tiraninom sebe sama i prirode (i). Bit će strašno ako budemo morali veliĉati kao dobroĉinitelja onoga koji bude stanovniku obale Orinoka objasnio korist onih dašĉica koje

on prianja uz sljepooĉnice svoje djece i koje im barem dijelom osiguravaju njihovu blesavost i izvornu sreću.

Divlji će ĉovjek, prepušten po prirodi samom instinktu ili, štoviše, oštećen od onoga

koji mu moţda nedostaje, sposobnostima dovoljnima da ga najprije zamijene a zatim ga znatno izdignu iznad nje, poĉeti, dakle, s posve ţivotinjskim funkcijama (1). Najprije će

moći zamjećivati i osjećati, i u tome će biti izjednaĉen sa svim ţivotinjama, htjeti i ne htjeti, ţeljeti i bojati se bit će prve i gotovo jedine radnje njegove duše, sve dok nove okolnosti u

njoj ne izazovu dalji razvoj. 13

Rousseau ne dopušta kartezijansko suprotstavljanje razuma i osjeta. Ovaj odlomak je nadahnut senzualizmom.

14 Senzualizam, koji prihvaća da svaka djelatnost duha ima ishodište u osjećanjima, to jest djelovanje

vanjskog svijeta na naša čula, u osnovi je materijalističko učenje. Misao da »fizika objašnjava ... mehanizam osjećaja i stvaranje ideja« vrlo je tipična za mehanički materijalizam 18. stoljeća. Ali Rousseau istodobno ponovo prihvaća idealističko razlikovanje duše i tijela, metafizičkog pojma slobode suprotstavljene instinktu. Proturječna misao.

15 Ključna riječ čitave rasprave. Taj pojam omogućuje Rousseauu da stvori povijest čovjeka kao vrste,

dok je Condillac stvorio samo povijest razvoja jedinke. GRIMM (Književna prepiska, veljača 1755) definira takoĎer čovjeka usavršivošću: »Veliko je i lijepo

pitanje je li to stanje usavršivosti prednost i stvarna sreća čovjekova, i nisu li zvijeri čak savršenije po tome što se najprije raĎaju sa stupnjem savršenosti kojemu su prijemljive, pa ako one ne mogu postati bolje, one imaju, s druge strane, prednost da se ne izraĎuju i da ispunjavaju svoj poziv slušajući prirodu.« (Citirano prema članku ANTOINEA ADAMA, Rousseau i Diderot, Revue des sciences humaines, siječanj—oţujak 1949, strana 21—34.)

Ma što govorili moralisti, ljudski razum mnogo duguje strastima14

koje, po općem

priznanju, njemu takoĊer mnogo duguju. Naš um se usavršava njihovim djelovanjem, teţimo spoznati samo zato što ţelimo uţivatl inaĉe nije moguće shvatiti zašto bi onaj tko

nema ni ţelja ni straha sebi zadavao muke s razmišljanjem. Strasti opet vuku porijeklo iz

naših potreba15

, a razvitak iz naših spoznaja. Jer nešto moţemo ţeljeti ili bojati se toga samo pomoću misli koje o tome imamo ili jednostavnim porivom prirode, a divlji Ĉovjek,

lišen bilo kakve vrste spoznaja, pokazuje samo strasti u ovom potonjem obliku. Ţelje mu ne premašuju fiziĉke potrebe (k), a jedine za koje zna pod kapom nebeskom jesu hrana, ţenka i

poĉinak, dok su jedina zla kojih se boji bol i glad. Kaţem bol, a ne smrt, jer ţivotinja nikada

neće saznati što je to smrt, i spoznavanje smrti i njezinih strahota jedna je od prvih tekovina ĉovjekovih kada se udaljio od ţivotinjskog stanja.

37

Bilo bi mi lako, ako je potrebno, potkrijepiti ovaj osjećaj ĉinjenicama i pokazati da je u svih naroda svijeta napredak duha bio toĉno usklaĊen s potrebama koje su oni po prirodi

imali, ili koje su im okolnosti nametnule, i, u skladu s tim, sa strastima koje ih potiĉu da

zadovolje te potrebe. Pokazao bih kako se u Egiptu s poplavama Nila stvaraju i usavršavaju umijeća, slijedio bih njihov napredak u Grka, gdje su proklijala, razvila se i uzdigla do

nebesa meĊu pijeskom i stijenama Atike, a nisu mogla pustiti korijenje na plodnim obalama Eurotasa, primijetio bih da su općenito narodi sa sjevera marljiviji nego oni s juga

18, jer im

za to treba manje, kao da je priroda time ţeljela izjednaĉiti ih, dajući duhu plodnost koju je

uskratila zemlji. Ali, i ne utjeĉući se nesigurnim svjedoĉenjima povijesti, tko ne vidi da je sve, ĉini se,

udaljavalo od divljeg ĉovjeka iskušenja i naĉine da to prestane biti? Mašta mu ništa nije oslikavala, srce mu ništa nije traţilo. Za svoje skromne potrebe sve je lako nalazio oko sebe,

i bio je vrlo daleko od stupnja spoznaje potrebnog da poţeli da mu one postanu veće, jer nije mogao biti ni dalekovidan ni radoznao. Prizor prirode nije ga uzbuĊivao jer mu je bio

blizak, uvijek isti red, uvijek iste mijene, duha nije imao da se divi većim ĉudima, a baš mu

nije ni trebalo traţiti filozofiju koja je ĉovjeku potrebna da bi nauĉio promatrati ono što vidi

svakoga dana. Njegova se duša, koju ništa nije uzrujavalo, predavala osjećaju trenutnog

postojanja, ne misleći uopće na budućnost, k-oliko god ona mogla biti bliska, a planovi su mu, ograniĉeni kao i pogledi, dopirali jedva do kraja dana. Još i danas je Karibac na takvu

stupnju predvidljivosti: on

O moći strasti viĎi DIDEROT, Filozofske misli, I do V, u Odabranim tekstovima, I svezak, »Classiques du peuple«, £ditions Sociales. Usporedi takoĎer Condillac, Rasprava o osjetima, IV, 9, 3: »UsporeĎeni uţici i muke, to jest naše potrebe, vjeţbaju naše sposobnosti.«

Condillac taikoĎer pokazuje kako razum sa svoje strane reagira na potrebe. »Naše prve misli samo su muka ili zadovoljstvo. Uskoro ih zamjenjuju druge i stvaraju mjesta usporedbama, iz čega se razvijaju naše prve potrebe i ţelje. Da bismo zadovoljili svoja traţenja, moramo stvoriti nove ideje što stvaraju ponovno nove ţelje. . . i stuara se lanac, ĉije su karike naizmjeniĉno jedna za drugom ideje i želje.« (Citirano djelo, I, 7, 3.)

Moralisti o kojima ovdje govori Rousseau jesu kršćanski moralisti. Razum se, konačno, razvija pod utjecajem potreba, a istodobno reagira na njih. Praktična djelatnost, dakle, omogućava razvitak razuma. Materijalistička ideja, a isto dobno lijep primjer dijalektičke metode. Ne smije se, meĎutim, zaboraviti da Rousseau razmišlja o metafizičkoj apstrakciji, izdvojenom čovjeku. Marksistička misao pokazat će da, naprotiv, društvena praksa razvija razum.

w Ideja koja se proširila poslije Montesquieua.

38

ujutro proda svoju platnenu leţaljku, da bi uveĉe došao plaĉući da je otkupi, jer ne moţe predvidjeti da bi mu ona već slijedeće noći mogla zatrebati.

Sto više razmišljamo o ovom predmetu, to se u našim pogledima povećava razdaljina od

ĉistih osjećaja do najjednostavnijih spoznavanja, nemoguće je shvatili kako je ĉovjek vlastitim snagama mogao, a da mu nisu pri tom pomogli ni dodir ni mamuza nuţde, prijeći

tako velik razmak. Koliko je stoljeća moţda proteklo prije nego što su ljudi bili kadri vidjeti drugu vatru osim one s neba! Koliko im je razliĉitih sluĉajeva trebalo da nauĉe

najjednostavnije primjene tog elementa! Koliko li je puta nisu pustili da se ugasi prije nego

što su uspjeli svladati vještinu da je ponovo stvore! I koliko Ii je puta moţda svaka od tih tajni umrla s onim koji ju je otkrio! Sto da kaţemo o poljoprivredi, vještini što iziskuje toliko

rada i dalekovidnosti, Što u sebi sadrţi toliko drugih vještina koje su oĉigledno primjenjive tek u barem već formiranom društvu, i što nam ne sluţi toliko da iz zemlje izvuĉemo

namirnice kojima bi nas ona i bez toga dobro opskrbljivala, već da je primoramo da daje ono što je više po našem ukusu? Ali pretpostavimo da su se ljudi bili toliko namnoţili da

prirodni proizvodi više nisu bili dovoljni da ih nahrane, što bi, da kaţemo uzgred, znaĉilo

veliku prednost za ljudsku vrstu u ovom naĉinu ţivljenja. Pretpostavimo da je oruĊe za

obraĊivanje zemlje palo s neba u ruke divljaka, bez kovaĉnica i radionica, da su ti ljudi

nadvladali smrtnu odvratnost koju svi imaju prema trajnom radu, da su nauĉili na duţe vrijeme predviĊati svoje potrebe, da su se dosjetili kako treba obraĊivati zemlju, sijati

sjeme, uzgajati voćke, da su otkrili vještinu mljevenja ţita i vrenja groţĊa, a sve te stvari

mora da su ih nauĉili bogovi, jer kako shvatiti da su ih oni sami mogli nauĉiti: koji bi ĉovjek poslije toga bio toliko bezuman da se muĉi s obraĊivanjem nekog polja koje će mu na prvom

prolasku opustošiti svejedno tko, ĉovjek ili ţivotinja, ako bi mu odgovarala takva ţetva? I kako su se svi mogli odluĉiti da provedu ţivot u muĉnom radu za koji su bili to sigurniji da

im sve manje izgleda da uberu plodove što su im oni potrebniji? |Jednom rijeĉju, kako će takva situacija usmjeriti ljude da obraĊuju zemlju dotle dok ona meĊu njima nije

podijeljena17

, to jest dok se ne uništi prirodno stanje?

Kada bismo i pretpostavili da postoji divlji Ĉovjek dovoljno sposoban u vještini mišljenja, kakvim nam ga prikazuju naši filozofi, kada bismo, po njihovu primjeru, naĉinili i

od njega filozofa koji bi nam otkrio naj tanani je istine, koji bi vrlo apstraktnim razmišljanjima došao do naĉela pravde i razuma izvedenih iz ljubavi prema poretku uopće

ili iz volje poznate njegovu Tvorcu, kada bismo, jednom rijeĉju, u duhu i pretpostavili da

ima isto toliko inteligencije i znanja, koje bi trebao imati, koliko uistinu u njemu nalazimo tromosti i lijenosti, kakvu bi korist vrsta izvukla iz sve te metafizike koja se ne bi mogla

priopćiti i koja bi išĉezla s pojedincem koji ju je izmislio? Kakav bi napredak mogao ostvariti ljudski rod razasut po šumama meĊu ţivotinjama? I do koje bi se mjere ljudi mogli

uzajamno usavršavati i prosvjećivati kada nisu imali ni stalnog boravišta ni ikakve potrebe jedan za drugim, srećući se jedva dvaput u ţivotu a da se nisu ni upoznali ni porazgovarali?

Zamislimo koliko smo ideja duţni upotrebi rijeĉi, koliko gramatika uvjeţbava i

olakšava djelovanje duha, a pomislimo i na nepojmljive muke i beskonaĉno vrijeme kojima je trebalo platiti prvo otkriće jezika, pa pridruţimo ta razmišljanja prethodnima i prosudit

ćemo koliko je tisuća stoljeća trebalo da se u ljudskom duhu postepeno razviju djelovanja za koja je on bio sposoban.

Neka mi se dopusti da na trenutak razmotrim zapreke u nastanku jezika. Mogao bih

se zadovoljiti da ovdje navedem ili ponovim istraţivanja koja je u toj stvari poduzeo gospodin opat de Condillac, koja sva potvrĊuju moje osjećanje, a moţda su mi i bila misao

vodilja. Ali naĉin na koji taj filozof rješava poteškoće koje je sam sebi stvorio u pogledu porijekla utvrĊenih znakova pokazuju da je on pretpostavio ono što ja dovodim u pitanje,

da zna neku vrstu već uspostavljenog društva meĊu izumiteljima jezika i vjerujem da ću, vraćajući se njegovim razmišljanjima

1*, tu moći sresti i svoja, da bih izloţio iste poteškoće

u svjetlu koje odgovara mom predmetu. Prva poteškoća koja se javlja jest poimanje zašto

su jezici bili potrebni, jer, kako~IjuĊinisu imali nikakve veze meĊu sobom-»i potrebe Ha" Je' Imaju, ne shvaćamo ni nuţnost tog otkrića ni njegovu mogućnost, ako ono nije bilo

neophodno. Rekao bih, dakle, kao i mnogi drugi, da su jezici stvoreni u kućnom općenju otaca, majki i djece. Ali osim što to ne uklanja primjedbe', "timeT razmišljajući o

39

prirodnom stanju, griješimo poput onih koji u nj unose ideje stvorene u društvu, gledajući uvijek obitelj okupljenu u istoj nastambi i njezine ĉlanove kako meĊu sobom ĉuvaju

intimnu i Ĉvrstu vezu što postoji meĊu nama koje vezuje toliko zajedniĉkih interesa, dok se

u tom primitivnom stanju, u. kojem nije bilo ni kuća, ni kuće- raka, ni vlasništva bilo kakve vrste, svatko kućiojaasumce i ĉesto samo za jednu noć; muţjaci i ţenke sjedinjavali.su se

sluĉajno, kada bi se susreli, ili im se pruţila prilika^Iirjavila ţelja, a da im nije bila potrebna rijeĉ‟kao tumaĉ stvari koje su jedno drugom imah reći, a s istom lakoćom su se i

rastajali (l). Majka je najprije dojila djecu zbog vlastite potrebe, a zatim joj ih je navika

omilila, pa ih je hranila zbog njihove. No tek Što bi stekla snagu da sama sebi traţe hranu, djeca nisu oklijevala da napuste majku, i, kako gotovo da i nije bilo drugog naĉina da je

naĊu osim da se ne izgube iz vida, ona se uskoro meĊu sobom ĉak nisu ni poznavala. Imajte na umu takoĊer da se dijete, zato što je moralo objašnjavati sve svoje potrebe i, prema

tome, imalo više toga reći majci nego majka njemu, moralo mnogo više truditi da izmišlja i da je jezik koji je upotrebljavalo bio velikim dijelom njegovo djelo

4, što je stvaralo toliko

jezika koliko je bilo pojedinaca koji su ih govorili, ĉemu je još pridonosio i lutalaĉki i

skitniĉki ţivot koji nije ostavljao vremena nijednom narjeĉju da se uĉvrsti. Jer ako kaţemo

da je majka diktirala djetetu rijeĉi kojima se ono ima sluţiti ' da od rije ţaTraţi"Takvu i

takvu stvar, to bi dobro pokazalo kako se uĉe već izgraĊeni jezici, ali ne bismo shvatili kako sc oni stvaraju.

Pretpostavimo da je ta prva poteškoća prevladana, prebrodimo na trenutak beskrajni

prostor što se morao nalaziti izmeĊu ĉistog porirodnog stanja i potrebe za jezicima i pogledajmo, pretpostavivši da su oni neophodni (m), kako su se oni mogli poĉeti utvrĊivati.

Nova teškoća, još gora od prethodne. Jer da su ljudi imali potrebo za rijeĉju kako bi nauĉili misliti, oni bi prije trebali znati mislili da bi otkrili umijeće rijeĉi

20, te, ako i shvatimo kako

su zvuci glasa bili uzeti za konvencionalne tumaĉe naših ideja, još nam ostaje da saznamo kakvi su oni mogli biti tumaĉi iste te konvencije za ideje koje se nisu, zato što nisu imale

opipljivog predmeta, mogle naznaĉiti ni pokretom ni glasom. Na taj naĉin teško se mogu

stvoriti odrţive pretpostavke o stvaranju vještine razmjene misli i odnosa meĊu duhovima, uzvišene vještine

21 koja je već vrlo daleko od svog ishodišta, ali koju filozof još vidi daleko

od njezine savršenosti, tako da nema dovoljno smjelog ĉovjeka da ustvrdi da će je ona ikad dostići, osim ako tok vremena ne bude odgoĊen u njezinu korist, a predrasude,

0 kojima se šuti, ne budu prognane iz akademija i one se uzmognu baviti tim teškim

predmetom neprestano, u toku ĉitavih stoljeća.

Prvi ĉovjekov najuniverzalniji, najdojmljiviji jezik, jedini za kojim se osjećala potreba

prije nego što je trebalo uvjeravati okupljene ljude, jest krik prirode.22

Kako se taj krik

ispuštao samo nekom vrstom instinkta u prijekim prilikama, da bi se izmolila pomoć u

velikim opasnostima ili sebi olakšalo u ţestokim bolovima, on nije bio od velike koristi u

redovnom toku ţivota, u kojem su vladali umjereniji osjećaji. Kada se ĉovjekove misli poĉnu

širili i mnoţiti i kada se meĊu ljudima uspostavi tješnja veza, oni će potraţiti brojnije

znakove i rašireniji jezik, umnoţit će modulacije glasa i dodat će im pokrete koji su po svojoj

prirodi izraţajniji i ĉiji smisao manje ovisi o prethodnom odreĊenju. Oni su, dakle,

vjerojatno izraţavali vidljive i pokretne predmete pokretima, a ono što se moţe, ĉuti

oponaŠanjem^ Alijcako. .gestaToţnaĉuje samo prisutne predmete ili one koje je lako opisati

i vidljive radnje, kako ona uvijek ne koristi, jer je tama i prepreĉavanje nekog drugog tijela

" Evo jednog od problema o kojima se najčešće raspravljalo u XVIII stoljeću. Vidi CONDILLAC, Esej o

porijeklu ljudskih spoznaja (2. dio, I odjeljak); MAUPERTUIS, Filozofska razmišljanja o po-rijeklu jezika i znaĉenju rijeĉi (1748) i DIDEROT, Pismo gluhonijemima (Ass£zat-T»urneux, I svezak).

Rousseau je sam napisao Esej o porijeklu jezika, djelo što je prethodilo Raspravi, u koju je prenio sve bitno iz njega, ali jo objavljeno tek poslije njegove smrti.

Vidi Condillac, Esej o porijeklu spoznaja. U, 1, 1: »Taj par je imao dijeta koje se, pritisnuto potrebama koje je teško moglo staviti do znanja, treslo čitavim tijelom. Njegov vrlo gibak jezik sc savinuo i izrekao jednu posve novu riječ. Budući da su iznenaĎeni roditelji konačno shvatili što ono hoće, pokušali su ga potaknuti da ponovi tu riječ. Teškoća s kojom su je izgovorili pokazuje da je oni sami nisu bili sposobni izmisliti.«

40

Ĉine beskorisnom,

1 kako iziskuje više paţnje nego što je izaziva, konaĉno.se dosjetiše da je zamijene

artikulacijama glasa koje su, jsremda nemaju isti odnos, s odreĊenim idejama, sposobnije da

ih sve prikaţu_^Q_utšr3ene_zaakove. Ta se zamjena mogla obaviti samo sa zajedniĉkim

pristankom i dosta teško poĉeti primjenjivati meĊu ljudima ĉiji nespretni organi nisu bili

uvjeţbani28

, a još teţe zaĉeti se po sebi samoj, jer je taj jednodušni sporazum morao biti

motiviran, a rijeĉ se ĉiniti dovoljno nuţna da bi se uspostavila upotreba rijeĉi.

Moramo sebi predoĉiti da su prve rijeĉi koje su ljudi upotrebljavali imale u njihovu

duhu mnogo šire znaĉenje nego one koje se već upotrebljavaju u stvorenim jezicima, i,

zanemarujući podjelu govora na njegove sastavne dijelove, oni će svakoj rijeĉi najprije dati

smisao Ĉitave reĉenice.2-1

Kada su poĉeli razlikovati subjekt od imenskog predikata d glagol

od imenice, što nije osrednji napor duha, imenice su bile najprije isto tako samo vlastita

imena, prezent in- finitiva bio je jedino vrijeme glagola5, a poimanje pridjeva

6 moralo se

zaista vrlo sporo razvijati, jer je svaki pridjev apstraktna rijeĉ, a apstrakcije su muĉne i

malo priroĊene radnje.

Svaki predmet dobivao je najprije posebno ime, bez obzira na rodove i vrste, koje ti

prvi zaĉetnici nisu bili kadri razlikovati, i svi pojedinci prikazivali su se odvojeno u njihovu

duhu, kakvi su i bili na slici prirode. Ako se jedan hrast zvao A, drugi se zvao B, jer prva misao što proizlazi iz dvije stvari jest da one nisu isto, i ĉesto treba mnogo vremena da bi se

shvatilo što im je zajedniĉko, a što su znanja više omeĊena, to je rjeĉnik bogatiji. Poteškoće sveg tog nazivlja nisu se mogle lako prebrodili,

7 jer da bi se bića svrstala pod opće i

generiĉke nazive, trebalo je poznavati svojstva i razlike, trebalo je mnogo više promatranja i odreĊivanja, to jest više znanja iz prirodopisa i metafizike nego što su ga mogli imati ljudi

onoga vremena.

Uostalom, opće seJdeie_mogu uvesti u duh samo _po moću rijeĉi, a poimati se mogu

samo pomoću sudova. To je jedan od razloga zbog' kojega ţivotinje mkaĊa~he bi

Znale'stvarati takve ideje, niti doseći usavršivost koja o njima ovisi. Kada neki majmun

prelazi bez oklijevanja s jednog oraha na drugi, moţe li se i pomisliti da on ima neku opću

ideju o toj vrsti voća i da usporeĊuje praoblik sa ta dva primjerka? Dakako nema, ali pogled

na jedan od tih oraha budi u njegovu sjećanju osjete koje je primio od drugoga, a njegove

oĉi, na stanovit naĉin prilagoĊene, najavljuju njegovu okusu promjenu koju će osjetiti.

Svaka opća ideja posvema je intelektualna, a ako se mašta imalo u nju umiješa, ideja odmah

postaje posebna. Pokušate li zamislili sliku drveta uopće, nikada do nje nećete doći, jer

potrebno ga je vidjeti veliko ili malo, golo ili bujno, svijetlo ili zagasito, i ako o vama ovisi da

u tom vidite samo ono što se nalazi na svakom drvetu, ta slika neće nalikovati nijednom

drvetu. Isto se tako vide posve apstraktni likovi ili se shvaćaju samo govorom. Samo vam

definicija trokuta o njemu daje pravu ideju: ĉim u svom duhu zamislite jedan, to postaje taj

trokut a nijedan drugi i ne moţete izbjeći da mu ne pridate jasne linije ili obojenu plohu.

Potrebno je, dakle. izraziti-sudove^ -govoriti. ~4a~~bi se dojilo do općih ideja,88

jer ĉim se

mašta zaustavi, duh moţe ići dalje samo uz

“ Ta misao se nalazi kod Maupcrtuisa (citirano djelo, § 7).

“ Istu misao nalazimo u Condillaca (citirano djelo, II, I, IX poglavlje, § 85). M

Idem (§ 83). O istom pitanju vidi takoĎer DIDEROT, Pismo gluhonijemima (As- sćzat-Tourneux, I, strana 350. i 362), koji misli gotovo isto o infinitivima, ali tvrdi suprotno za pridjeve.

” Condillac, naprotiv, misli da nikada nije postojala jedna riječ za svaki pojedini predmet. Rousseau povećava poteškoće.

” Ova nominalistička teorija o općim idejama nndahnuta je LOCKEOM, Esej o ljudskom razumu, II, 11, i IV, 7, 9: »Prve ideje nastale u duhu jesu ideje o pojedinačnim stvarima, od kojih se razum neosjelno uspinje do malog broja općih ideja Sto se, budući da su stvorene zbog osjetnih predmeta, utvrĎuju u duhu općim imenicama kojima se sluţimo da bismo ih opisali.«

Roussoeau sjedinjuje riječ i ideju još čvršće od Lockea, a naročito od Condillaca, za kojega je riječ samo znak ideje. »Kako svojstva stvari ne bi koegzistirala i/.vnn nns bez sadrţaja u kojima se ona sjedinjuju, njihove ideje ne bi koegzistirale u našem duhu bez znakova u kojima se one isto tako sjedinjuju.« (Citirano djelo, I. 4, 1.)

4 i

pomoć govora. Ako su, dakle, prvi izumioci mogli dati imena samo idejama koje su već

imali, proizlazi da su prve imenice mogle biti samo vlastita imena.

Ali dok naši novi gramatiĉari sredstvima koja ne pojmim poĉinju proširivati svoje ideje

i uopćavati rijeĉi, neznanje izumitelja mora da je svelo tu metodu na priliĉno uske granice, i,

ako su najprije imali odviše imena jedinki ne znajući za rodove i vrste, kasnije su imali

premalo vrsta i rodova da bi mogli razmatrati bića u svim njihovim razlikama. Da^bi u

podjelama stigli dovoljno daleko, trebalo je više iskustva i znanja, koje oni o tome nisu Imali,

te više istraţivanja i rada: ko^r nišu Rtjr>1i~iskon štiti Ipt ako se ĉak i danas svaki dan

otkrivaju nove vrste koje su dosad Tţrrilcale svim našim promatranjima, što da mislimo

koliko su se one morale skrivati ljudima koji su sudili o stvarima samo na prvi pogled. Sto se

tiĉe najprimitivnijih vrsta i najopćenitijih pojmova, suvišno je dodati da one i dalje

nastavljaju izmicati. Kako bi, na primjer, oni „zamislili ili .shvatili xijeĉi tvar,-

duh,„supstancija,-»aĉinr-oblikT-pokret, kada i naši filozofi, koji se njima tako dugo sluţe,

imaju dosta muke da ih i sami shvate i kada, zato što su ideje koje se vezuju s tim rijeĉima

posve metafiziĉke, za njih nejialaze nikakav uzor u prirodi? '

Zastajem na ovim prvim koracima i pokorno molim svoje suce da prekinu ovdje s

Ĉitanjem i razmotre samo na otkriću fiziĉkih imenica, to jest na dijelu jezika koji je najlakše

otkriti, put koji mu je preostao da izrazi sve ljudske misli, da stekne trajni oblik, moć da

njime govori javno i da utjeĉe na društvo. Preklinjem ih da razmisle koliko je vremena i

znanja trebalo da se pronaĊu brojke (n), apstraktne rijeĉi, aoristi i sva glagolska vremena,

rjeĉce. sintaksa, veţu reĉenice, sudovi i uspostavi sva logika govora. Što se mene tiĉe, uplašen

poteškoćama što se mnoţe i uvjeren u gotovo dokazanu nemogućnost da su jezici mogli

nastati i ustaliti se iskljuĉivo ljudskim sredstvima, ostavljam onome koji bi se bio voljan toga

poduhvatiti diskusiju o tom teškom problemu što je bilo nuţnije: društvo već povezano s

ustanovljenjem jezika ili jezici već izmišljeni s uspostavljanjem društva.29

Ma što od toga bilo ishodište, vidimo barem, uz malĉice brige prirode da pribliţi ljude

meĊusobnim potrebama i da im olakša upotrebu rijeĉi, koliko, ih je ona malo pripremala da

budu druţeljubivi;,tl

i koliko je malo svoga dodavala svemu onome što su oni Ĉinili da

uspostave veze. Zaista, nemoguće je zamisliti zašto bi u tom primitivnom stanju ĉovjek imao

više potrebe od drugog Ĉovjeka nego majmun ili vuk od sebi sliĉnoga, ni koji bi motiv, ako

se i pretpostavi ta potreba, nagnao drugoga da se za nju poštara, pa ĉak u tom sluĉaju ni

kako su oni mogli meĊusobno uglaviti uvjete. Znam da nam se bez prestanka ponavlja da

nitko nije bio tako bijedan kao ĉovjek u tom stanju, i ako je istina, kao što sam, vjerujem,

dokazao, da on ni poslije tolikih stoljeća nije mogao imati ţelje ni prilike da iz njega izaĊe,

onda bi trebalo suditi prirodi, a ne ono-

“ Prva Rousseauova pretpostavka: budući da je divljak usamljen, porijeklo jezika je velika tajna. ” Rousseau počinje izdvajanjem primitivnog čovjeka. On, dakle, čini nemogućim objašnjenje porijekla

jezika. I evo kako on \r. te nemogućnosti izvlači argument da bi dokazao osamije-nost prirodnog čovjeka. Teoriju društvenosti podrţali su u antici Aristotel, Ciccron i stoici, a U modernom dobu Pufendorf, te

zatim Barbeyrac. Nju prihvaćaju enciklopedisti (Diderot, Jaucourt). Rousseau niječe društvenost u prirodnom stanju, jer se ona osniva na potrebama koje y tom stanju ne postoje.

43

me kojega je ona takvim uĉinila. Ali ako dobro razumijem taj izraz bijedan*1, ta rijeĉ nema

nikakva smisla ili oznaĉava samo tuţnu oskudicu i patnju tijela ili duše, pa bih zaista volio

da mi se objasni u kakvoj vrsti bijede moţe biti slobodno biće Ĉiie je srce mirno a tijelo

zdravo. Pitam se koji je naĉin ţivota, društveni ili prirodni, podloţniji da postane

nepodnošljiv onima koji u njemu uţivaju. Oko-nas. gotovo vidimo samo ljude koji ^.ţale na

svojţivot, mnogi se njega_ĈakJi|avaju, koliko god on bio u njima, i sprega boţanskih i

ljudskih zakona” jedva da je dovoljna da sprijeĉi taj nered. Pitam da li se ikada ĉulo da je

neki divljak na slobodi ĉak i pomislio da se ţali na ţivot i da zada sebi smrt. Neka se, dakle, s

manje gordosti prosudi na kojoj je strani istinska bijeda. Naprotiv, ništa nije tako bijedno

kao divljak zabliješten znanjem, izmuĉen strastima i prosuĊivan u stanju drugaĉijem od

svojega. Vrlo mudrom providnošću su se sposobnosti koje je imao u vlasti82

razvijalo samo

prema prilikama u kojima se njima mogao koristiti, tako da mu one nisu bile ni nametnute,

niti su ga opterećivale prije vremena, ni zakasnjele ili beskorisno ako ustrebaju. On je

u_samom_iflstinktu imao sve što mu je trebalo da ţivi u prirodnom stanju, u usavrSenonL. raz.umu on ima samo ono Što mu treba da ţivi u društvu.

Najprije se ĉini da ljudi u tom stanjuTzatcT'štcf“rheĊiTsobom nisu imali nikakve

moralne odnose ni priznate obaveze, nisu mogli biti ni dobri ni zli, niti su imali poroka ili

vrlina,83

osim ako, uzimajući te rijeĉi u fiziĉkom smislu, porokom nisu zvali svojstva

pojedinca koja mogu naškoditi njegovu odrţanju, a vrlinom ona koja mu mogu pomoći. U

tom sluĉaju trebalo bi najkreposnijim nazvati onoga koji je najmanje odolijevao

jednostavnim porivima prirode. Ali, da se ne udaljimo od uobiĉajenog smisla, suspregnimo

se zaĉas od suda koji bismo mogli donijeti u takvoj situaciji i ĉuvajmo se svojih predrasuda

sve dok s vagom u ruci ne ispitamo ima li u civiliziranih ljudi više vrlina od poroka, ili jesu li

im vrline korisnije nego što su im poroci kobni, ili je li napredak njihovih spoznaja dovoljna

naknada za zla koja oni sebi meĊusobno ĉine dok se uĉe o dobru koje bi trebali Ĉiniti, i ne bi

li sve u svemu oni bili u sretnijem poloţaju da se ne moraju ni od koga bojati zla ni oĉekivati

dobra, nego da su podvrgnuti općoj ovisnosti i da se obavezuju da svi primaju od onih koji

se ne obavezuju da im išta daju.84

A naroĉito nemojmo zakljuĉivati s Hobbesom da je ĉovjek, zato što nema nikakve ideje

o dobru,-po prirodi zao, da je poroĉan, jer ne poznaje vrlinu, da odbija uvijek bliţnjima

usluge koje ne smatra da im je duţan, niti da na temelju prava koje s razlogom polaţe na

stvari koje su mu potrebne on ludo sebi umišlja da je jedini vlasnik ĉitavog univerzuma.35

Hobbes je vrlo dobro vidio nedostatak svih suvremenih definicija prirodnog prava, ali

zakljuĉci koje je izveo iz svoje definicije pokazuju da ga je uzeo u ništa manje pogrešnom

smislu. RasuĊujući po naĉelima koja je postavio, taj autor je morao reći da je, s obzirom na

to da je u prirodnom slanju briga za naše odrţanje manje štetna od tuĊe, to stanje prema

tome svojstvenije miru i pogodnije ljudskom rodu. On govori upravo suprotno, da bi tako

pogrešno uveo u bngu^a_ odrţanje divljeg ĉovjeka potrebu Ba zadovolji mnoštvo-strasti

koje su djelo društva-i kojemu uĉinile neoft1wdiiim£rzakpnFr. 7,a\^ ĉovjek, vp]ika-4e

riijpt.p. Ostaje da vidimo

da li je divljj_Ĉflvjek- veliko-dijete.-Rad bismo se s tim sloţili, što bismo iz toga

za'tIj'uĉ'ilT?Zaklj uĉili bismo ovo: ako je taj ĉovjek, kada je snaţan, isto tako ovisan o

drugima kao i kada je slab, ne bi bilo te vrste ispada koju on ne bi bio poĉinio, on bi tukao

svoju majku ako bi odviše odugovlaĉila da mu dade sise, davio bi nekoga od svoje mlaĊe

braće ako bi ga ovaj ometao, ugrizao bi za nogu drugoga ako bi ga ovaj ozlijedio ili

uznemirio. Ali biti snaţan i ovisan jesu u prirodnom stanju proturjeĉne pretpostavke.

Ĉovjek je ^Iab~~lcajllj5. ovisan, a mdnT biti slobodan prije nego što postane snaţarf.

Hobbes nije vidio da isti uzrok^koji spreĉava divliaktTda se koristeTazumolnpćao što

bi'htjeli naši pravnici, sprecavS~lh~H isto vri]eme^~linr~zI^potreb^a3£aju svoj

^sposobnosti, kako on sam tvrdi. Zbog toga bi se moglo reći da divljaci nisu zli upravo zato

št6"ri^fiata~štip~zn^ĉibi^dobar73eFTli ni ragiooj-saznanjajii prepreke zakona,

v^c^tihnuta^štrast i nepoţnavan^, poroka odvxaća4u-da ĉine~Ţlo:—Tanto plus in

44

illisrprojićlt vitiorum ignoratio quam in his cognitio vir turiš.3* Postoji, uostalom, još jedno

naĉelo koje Hobbes nije zamijetio i koje, s obzirom na to da je dano ĉovjeku da u odreĊenim

okolnostima ublaţi krvoloĉnost svoga samoljublja dli ţelje za odrţanjem, prije raĊanja te

ljubavi (o) umjeruje ţar koji on osjeća za svoje blagostanje uroĊenim zazorom da gleda kako

mu pati bliţnji.37

Ne vjerujem da bi bilo ikakve proturjeĉnosti koje bi se trebalo bojati kada

bi ĉovjeku pridali jedinu prirodnu vrlinu koju bi bio prisiljen priznati i najgorljiviji

klevetnik ljudskih vrlina/3*

1 Govorim o milosrĊu, sklonosti svojstvenoj isto tako slabim

bićima i podloţnima zlu kao ţto smo i mi, vrlini to sveobuhvatnijoj i korisnijoj ĉovjeku što u

njemu prethodi svakom razmišljanju i toliko prirodnoj da katkada o njoj osjetne znakove

pokazuju ĉak i ţivotinje. Da ne govorimo o njeţnosti majki prema mladunĉadi i o

opasnostima kojima one prkose da bi ih saĉuvale, svaki dan moţemo.vidjeti zazor konja da

ne pregaze neko ţivo biće. Nijedna ţivotinja ne proĊe, bez uzbuĊenja pokraj mrtve ţivotinje

svoje vrste, ima ih ĉak koje im prireĊuju neku vrstu pogreba, a^tuţno mukanje marve što

ulaz.i u klaonicu oglašava ganuće nad uţasnim prizorom koji je zapanjuje. Sa zadovoljstvom

vidimo tvorca basne o pĉelama, prisiljenog da ĉpvjeka prizna za milosrdno i osjećajno biće,

kako iskaĉe u primjeru koji je dao iz svog hladnog i istanĉanog stila da nam ponudi

patetiĉnu sliku nekog zatvorenog ĉovjeka koji vani spazi kako divlja zvijer grabi dijete iz

majĉina krila, razdirući ubojitim zubima njegove slabaĉke udove i trgajući kandţama

drhtavu utrobu toga djeteta. Kakvom li je uţasnom uzbuĊenju bio izloţen taj: svjedok

dogaĊaja u kojem nije imao nikakva osobnog interesa! Kakve li je muke trpio gledajući to,

ne mogavši pruţiti nikakvu pomoć obeznanjenoj majci, ni izdišućem djetetu!

To je posve prirodno uzbuĊenje Što prethodi svakom razmišljanju, takva je snaga

prirodnog milosrĊa, pa i najizopaĉeniji obiĉaji imaju i te kako muke da je unište, jer

svakoga dana u našim predstavama vidimo kako se nad-nevoljama nekog nesretnika

raznjeţuju i plaĉu takvi koji bi, da su bili na mjestu tirana, još oteţali muke svoga

neprijatelja, nalik krvoloĉnom Suli, tako osjetljivom na zla koja nije sam uzrokovao, ili

onom Aleksandru od Fere39

koji se nije usuĊivao prisustvovati prikazivanju nijedne

tragedije, od straha da ga ne vide kako uzdiše s Andromahom i Prijamom, dok je bez

osjećaja slušao krikove tolikih graĊana koje su svakoga dana ubijali po njegovu nareĊenju.

Mollissima corda

Humano generi dare se natura fatetur, f Quae

lacrimas dedit.40

Mandeville je.dobro. zapazio da bi sa svim svojim moralom ljudi bili samo ĉudovišta da

im priroda kao oslonac razumu niie dala milosrĊe^ ali nn_njje~vi- dio da samo iz tog

svojstva potjeĉu sve društvene vrline koje je ljudima htio osporiti. A Što_su, zapravo,

velikodušnost, milostivost, ĉovjekoljublje, ako ne milosrĊe primijenjengTi^labe^rešng ili

vrstn uopće? Pa i naklo

nost i prijateljstvo su, ako ih dobro razmotrimo, ^proizvodi trajnog milosrĊa usmjerenog na

odreĊeno biće, jer ţelimo li da netko ne pati, što je to drugo doli ţelja da on bude sretan?

Kada bi bila istina da je sućut samo osjećaj koji nas

45

stavlja na mjesto onoga koji pati,41

nejasno i ţestoko osjećanje u divljega ĉovjeka, razvijeno ali slabo u civiliziranoga, Sto bi znaĉila ta ideja, po istini onoga Što govorim,

ako ne da ga još više osnaţuje? Sućut će zapravo biti to snaţnija što se ţivotinja koja

promatra poistovjeti to iskrenije sa ţivotinjom koja pati. Ali oĉito je to poistovjećivanje moralo biti beskrajno prisnije u prirodnom nego u razumskom stanju. Razum stvara

samoljublje,42

a razmišljanje ga uĉvršćuje, ono nagoni ĉovjeka da razrnlSIjaug^mgmtniebiT-orro^ga odvaja, od^ svega što ga^iStrrTa^tuţuje. Filozofija

ga odvaja, zbog nje on govori u sebi, gledajući ĉovjeka koji pati: »Crkni ako hoćeš, ja

sam na sigurnom.« Samo opasnosti za ĉitavo društvo remete miran san filozofu i diţu ga iz kreveta. Pod njegovim prozorom mogu nekaţnjeno klati bliţnjega mu, dovoljno je da

rukama zaĉepi uši i da u sebi izvede nekoliko dokaza kako bi sprijeĉio prirodu što se u njemu buni da se poistovjeti s onim kojeg ubijaju. Divlji ĉovjek nije imao taj ĉudesni

talent, i premda nije bio ni mudar ni razuman, vidimo ga uvijek kako se ludo podaje prvom osjećanju ĉovjeĉnosti. U meteţima, uliĉnim svaĊama, puk se okuplja, a razborit

ĉovjek udaljuje, ološ, ţene s trţnice razdvajaju protivnike i spreĉavaju ĉasne ljude da se

meĊusobno pokolju.4*

Sasvim je, dakle, .sigiucno. da je milosrĊe prirodno osjećanje koje, ublaţu- b jućPu svakom _ppj ediocujdjelo^anj eliubavi prema samome sebi, pridonosi uza- ‟ jamnom odrţanju ĉitave vrste. Ono nas nagoni da bezjrazmišijanjţupFiteknemo u pomoć svakome koga vidimo da pati, ono u prirodnom stanju zauzima mjesto zakona, ob i ĉa j alv riine^S ^ta k vim uspjehom Ċamtk o I~ne pokušava da se ogluši “oTijegov slaflcTglas, ono odvraća svakog snaţnog divljaka~5iT od nejakog djeteta ili bolesnog starca otme s mukom steĉenu hranu, ako se on sam nada da će je' moći TvaĉI^Za sebeTiegd]e^JnjgĊje, ^oho umjesto one uzvišene izreke razumne pravde: uĉini drugome ono što bi htio da on tebi uĉini nadahnjuje sve ljude onom drugom izrekom prirodne dobrote, manje savršenom ali moţda korisnijom od prethodne: Ostvari svoje dobro a da pri tom uĉiniš^što jejraoguće manje zla dnigome^JednonTTijeĉlir^ 'tOfiTpmodffĉTn'bšjeĉanju treba traţiti,

41 Čini se da dva načela duhovnog ţivota prethode razumu: Ijubav prema sebi i milosrĎe, pa bili oni

različite prirode. Ali Rousseau uopće ne osporava da bi oni mogli biti iste prirode. U Ćmileu će ih on tješnje povezati: milosrĎe će proistjccati iz ljubavi prema sebi.

»Kada bi bilo istina...« To je rekao La RochefoucaulĎ (Moralna razmišljanja, 264). Rousseau je čitao tog pisca kod gospoĎe de Warens (vidi Ispovijesti, III knjiga, strana 124).

" Rousseau razlikuje Ijubav prema sebi, prirodni osjećaj, i samoljublje, što se razvija u društvu. Vidi bilješku (o).

” »Puk« i »ološ.« Ti izrazi prezira nisu Rousseauovi, već ih upotrebljavaju filozofi koje on osuĎuje. On ih upotrebljava da bi bolje istakao narodnu plemenitost, nasuprot sebičnosti vladaj ućih klasa.

Teorija o milosrĎu fini se da je stvorena kako bi objasnila moralnu nadmoćnost naroda. Rousseauova misao je u tome vrlo originalna. Da bi pobili Hobbesa, koji dokazuje da je prirodni čovjek prepušten svojim strastima, pravnici (Pufendorf) objašnjavali su da je razum sam po sebi dovoljno snaţan da bi trijumfirao nad strastima, čak i u prirodnom stanju. Rousseau, koji zajedno s Diderotom vjeruje u snagu strasti, odbacuje tu intelektualističku teoriju i istodobno postavlja moralni ţivot na načelo koje mu se čini de-mokratičnijim. On, doista, ne misli, poput Descartesa, da je zdrav razum stvar najbolje podijeljenog svijeta, već da je čovjek općenito osjećajno biće. Na toj osjećajnosti počiva moralni ţivot. Ali pojava razuma ga sa svoje strane obogaćuje i razvija društvene vrline.

Teško bismo mogli povjerovati da je sliku o filozofu koji u sebi izvodi dokaze s podmuklim nakanama sugerirao Diderot. Ali Rousseauova optuţba pokazuje, u najmanju ruku, da on ţali zbog stanovitih pretjeranosti u tom odlomku. On je kasnije, bez sumnje, morao napraviti neku razliku meĎu filozofima.

više nego u tananim dokazima, uzrok zazora koji će osjećati svaki ĉovjek Ċa uĉini zlo, ĉak i

neovisno o naĉelima odgoja. Premda Sokratu i duhovima njegova kova moţe dolikovati da stjeĉu vrlinu razumom, ljudske vrste već davno ne bi bilo kada bi njezino oĉuvanje ovisilo

samo o umovanjima onih koji je Ĉine. S tako malo djelatnim strastima i tako spasonosnom uzdom, ljudi, više plahi nego zli,

više pazeći da se oĉuvaju od zla koje bi im se moglo dogoditi nego namamljeni da ga ĉine

drugima, nisu davali povoda nekim vrlo opasnim razmiricama. Kako meĊu njima nije bilo nikakvih odnosa, pa prema tome nisu znali za taštinu, obzir, divljenje, ni prezir, niti su imali

najmanjeg pojma 0 tvome i mome, niti ikakve Istinske ideje o pravdi, kako su nasilja koja su mogli doţivjeti smatrali^ţTom~koje se lako moglo popraviti, a ne nepravdom koju treba

46

kazniti, i kako ĉak nisu ni sanjali o osveti,.osim .ako,do_._nje nije došlo nesvjesno i sm']esta7 poput psa koji grize kamen koji ga je udario, njihove raspre rijetko su završavale krvlju,

osim ako nisu imale osjetni je povode od hrane. Ali u tome vidim nešto opasnije o ĉemu

tek,moram govoriti. MeĊu strastima što burkaju ljudsko srce postoji jedna silovita i ţestoka, koja jedan spol

ĉini neophodnim drugome, uţasna, strast što prkosi-svim opasnostima, ruši sve prepreke i u svojim pomama izgleda sposobna uništiti ljudski rod,-premda je

-namijenjena njegovu

odrţanju. Sto će postatrijudi tao plijen tog razuzdanog 1 surovog“bjesnila, bez stida, bez

ĉednosti, pravdajući se svaki dan zajsvoje ljubavi po cijenu krvi? ^Potrebno ~je' naj p r tj e^ut vreli ti da su, što su strasti silovitije, potrebniji zakoni da ih

zatome. Ali, osim što neredi i zloĉini koje svakog dana meĊu nama uzrokuju te strasti pokazuju u tom pogledu priliĉnu nedovoljnost zakona, bilo bi još bolje ispitati nisu li se-ta

neredi zaĉeli sa samim zakonima, jer kada bi oni bili sposobni da ih zadrţe, bilo bi to mnogo manje‟st0-

bro3~njih trebalo traţiti nego da sprijeĉe zlo koje bez njih ne bi ni postojalo.

Poĉnimo razlikovanjem moralnog od fiziĉkog u osjećanju ljubavi. Fiziĉko je

ona~opca~zerja što 'nagonTjeĊairspo1 Tta^SEsjedinj3VrUjglm^IMoraTno je ono Što

odreĊuje tu zclju i jusmjeraya je JskljuĈivo^pjrema-jednom objektu, ili joj barem daje za

taj ţuĊeni objekt najveći stupanj energije. Ali Iako je vidjeti da je moral ljubavi nenaravan osjećaj roĊen iz društvenog ponašanja, koji ţene slave s mnogo vještine i skrbi kako bi

uspostavile svoje rarstva^. uĉinile gospodstvujućim onaj "spol koji bi se morao pokoravati8.

Budući da je taj osjećaj zasnovan na štabovTtim-pojmovima valjanosti i ljepote, koje neki

divljak nije nikada mogao imati, i na usporedbama koje on nije mogao uĉiniti, on za njega,

vjerojatno, gotovo nije postojao. Jer kako se njegov duh nije mogao formirati apstraktnim idejama pravilnosti i skladnosti, njegovo srce nije bilo prijemljivo za osjećaje divljenja i

ljubavi koji se neprimjetno raĊaju iz primjene tih ideja. On sluša samo ćuĊ koju je primio od prirode, a ne ukus koji nije mogao steći, i svaka ţena je za nj dobra.

Ograniĉeni samo na fiziĉko u ljubavi, sretni što mogu zanemariti one prednosti koje bi

im draţile osjećaj i povećavale teškoće, ljudi mora da su osjećali rjeĊe i manje ţivo ţestinu ćudi i, prema tome, imali meĊu sobom rjeĊe i manje okrutne raspre. Mašta koja unosi toliko

pustoši meĊu nas ne govori ništa divljim srcima, svatko mirno oĉekuje poriv prirode, odzivajući mu se bez izbora, više s uţitkom nego s pomamom, i kada je potreba zadovoljena,

svaka ţelja se utiša.

Neosporno je, dakle, da je^ sama Ijubav, kao uostalom i sve druge strasti, tek u društvu

stekla onu silovitu ţestinu što je tako ĉesto ĉini kobnom za ljude. Zato je to smješnije

predoĉavati divljake kako se meĊusobno bez prestanka kolju, taţeći svoju pohotu, jer je to

mišljenje izravno suprotno iskustvu i jer su Karipci, koji su od svih naroda što danas postoje

najmanje udaljeni od prirodnog stanja, upravo najmirniji u svojim lj ubavima i najmanje

osjetljivi na ljubomoru, premda ţive u ţarkoj klimi, za koju se misli da snaţnije djeluje na

strasti.

S obzirom na zakljuĉke koji bi se mogli izvući iz okršaja muţjaka, više ţivotinjskih

vrsta, što stalno okrvavljuju naša dvorišta za perad, ili zbog kojih naše šume u proljeće

odzvanjaju njihovim krikovima dok se bore za ţenku, treba zapoĉeti iskljuĉivanjem svih

vrsta kod kojih je priroda oĉito uspostavila u relativnoj snazi spolova drugaĉije odnose nego

meĊu nama: tako se borbe pijetlova ne mogu odnositi na ljudsku vrstu. U vrstama ĉija nam

je graĊa bliţa tim borbama moţe biti uzrok samo nedostajanje ţenki u odnosu prema broju

muţjaka ili nesnošljivi vremenski razmaci u toku kojih ţenka uporno odbija pribliţavanje

muţjaka, ĉime se opet dolazi do prvog uzroka. Jer, ako svaka ţenka trpi muţjaka samo dva

mjeseca u toku godine, to je isto kao da je broj ţenki manji od pet šestina. Dakle, nijedan od

ta dva sluĉaja nije primjenjiv na ljudsku vrstu, gdje broj ţenki općenito nadmašuje broj

muţjaka i gdje se nikada nije primijetilo, ĉak ni u divljaka, da ţenke, poput onih u drugim

“ Premda je Bousseau u prvom dijelu Nove Hĉloise protestirao protiv tlačenja što pritišće Ţenu koju udaju

kako iziskuju interesi, a da se ne vodi računa o prirodi, misao mu ne prelazi graĎanske okvire njegova vremena. Poznato je da francuska revolucija (1789—1794) nije postavila problem emancipacije ţene i da je Code civil odrţao njen podloţni poloţaj.

47

vrstama, imaju razdoblja zanosa i nesnošljivosti, štoviše. meĊu većinom tih ţivotinja ĉitavu

vrstu istodobno spopada uzbuĊenje, dolazi do uţasnog trenutka opće-Ospaljenosfi," meteţa,

nesreĊenosti i okršaj a7 Ttojeg_nikada nijc-bilo kod l j i i T l g l r p —

n i k a d a ^ i j e - T J ć n o d i ĉ n a . Ne moţe se, dakle, zakljuĉiti ha ^osnovi borbi

odreĊenih ţivotinja za osvajanje ţenke da bi se isto dogaĊalo i ĉovjeku u prirodnom stanju.

A ako bi se ĉak i mogao izvesti takav zakljuĉak, jer te raspre nisu uništile druge vrste, morali

bismo, u najmanju ruku, priznati da one ne bi bile kobne ni za našu. Sasvim je_QĈigledno^

da bi one nanijele mnogo manje štete od onih što se dogaĊaju u društvu, nadasve u zemljama

u kojima, zato ţto ^bicaii~ još "nešto" "vrijede. Tiubomora ljubavnika i osveta muţeva

uzrolmju-svaki ~Ċan dvoboje, ubojstva i još gore stvari, u kojima duţnost vjeĉne" vjernosti

sluţi samo zato da se ĉine preljubi,45

i uTfojima sami zakoni nevinosti i ĉasti nuţno

povećavaju razvrat i umnoţavaju pobaĉaje.

Zakljuĉimo da je, lutajući besposleno šumama, bez rijeĉi, nastambe, rata i vezivanja, bez ikakve potrebe za sebi sliĉnima ali i bez ikakve ţelje da im naškodi, moţda ĉak nikoga

osobno i ne poznavajući, divlji ĉovjek, osoba s malo strasti, dovoljan samome sebi,

posjedovao osjećaje i saznanja-primjerena tom stanju, da je osjećao samo svoje istinske

potrebe, gledao samo dno što mu se ĉinilo da ima inter~es“a“Ċa wĊi,'i“da:njegova'

lnteligĉrićIj^'mieTliapfedovala mnogo više od njegove-taštine. Ako bi kojim sluĉajem nešto otkrio, nije mogao to nadaleko proširiti, jer nije priznavao ĉak ni vlastitu djecu. Umijeće je

nestajalo s izumiocem. Nije bilo ni odgoja ni napretka, generacije su se beskorisno razmnoţavale, i, ne miĉući se s iste toĉke, stoljeća su prolazila u neote- sanosti prvih godina.

Vrsta je već bila stara, a ĉovjek je još ostao dijete.

“ Kritičari koji od Rousseaua ţele napraviti kršćanskog mislioca imat će mnogo muke da objasne ovaj izraz, čitav ovaj odlomak, u kojem je mnogo ţestine, optuţuje izro- Ďcnje običaja u aristokratskom društvu XVIII stoljeća.

49

Ako sam se ovoliko dugo zadrţao na pretpostavkama primitivnog stanja, to je zato što treba uništiti stare zablude i ukorijenjene predrasude, valja ih išĉupati iz korijena i

pokazati na slici istinskog prirodnog stanja kako je nejednakost, Ĉak i prirodna, daleko u

tom stanju od toga da bi bila istina da ona ima toliko utjecaja kao Što smatraju naši pisci. Uistinu, lako je vidjeti da se od mnogih razlika što razdvajaju ljude mnoge smatraju

prirodnima,' a iskljuĉivo su. djelo navika .i razliĉitih naĉina ţivota koje ljudi prihvaćaju u društvu. Tako ĉvrsta ili njeţna narav, snaga ili slabost o

_kojima" ona ovisi, dolaze'ĉeslo

više od strogog ili ţenskastog naĉina na koji odgajamo nego od prvotnog ustrojstva tijela.

U tome je ĉak i snaga duha, i ne stvara odgoj samo razliku meĊu obrazovanim duhovima i onima koji to nisu, već povećava i razliku meĊu prvima, razmjerno kulturi. Jer ako div i

patuljak koraĉaju istim putem, svaki korak koji i jedan i drugi uĉine dat će novu prednost divu. Ili, ako se usporedi golema razlika u odgoju i u naĉinu ţivota, što vlada u razliĉitim

porecima civiliziranog stanja, s jednostavnošću i jednoobraznomu ţivotinjskog i divljeg ţivota, gdje se svi hrane istom hranom, ţive na isti naĉin i ĉine toĉno iste stvari, razumjet

ćemo koliko mora biti manja razlika od ĉovjeka do ĉovjeka u'prirodnom nego u

društvenom stanju i koliko se^FlrgdiraiTLejeSnakiosLjmoraTirljudskDnrTodu-

povećairati^s^nejeĊnakoţću obrazovanja.

Ali kada bi priroda osobito teţila da u raspodjeli darova istakne toliko prednosti koliko se smatra da ih ima, koju bi korist od nje vidjeli njoj najmiliji na štetu drugih, u

stanju stvari koje ne bi dopuštalo gotovo nikakvu vrstu odnosa meĊu njima? Ĉemu.-hi,

tamo^ gdje nema ljubavi, ^luţila ljepota? Cemu sluţi duh ljudima koji uopće ne govore i lukavstvo onima koji sc ne bave nikakvim

- poslovima?~Stalno slušam "ka~ko~ se

“ponavlja da najjaĉi ugnjetavaj u slabe. Ali neka mi se objasni što znaĉi ta rijeĉ ugnjetavanje. Jedni vladaju nasiljem, drugi jaĉe udovoljavajući svim svojim hirovima.

Eto toĉno to primjećujem meĊu nama, ali ne vidim kako bi se to moglo objasniti divljim ljudima kojima bi trebalo ĉak dosta truda da shvate što su to sluţenje i gospodstvo. Neki

ĉovjek će se lako moći doĉepati plodova koje je neki drugi ubrao, divljaĉi koju je ubio,

pećine koja mu je sluţila kao utoĉište, ali kako da ga prisili da mu se pokori? I kakvi hi mogli biti okovi ovisnosti me ĊuTl j ucti m a~TvOJ fin iš t a_ ne , posjeduju?

40 Ako_me

^prognaju^s jednog “Ċrveta, ostavit ću ga i otići na drugo, ^ ako ^saTrfTiznemiren na jednom mjestu," tko-će ' me sprijeĉiti da -odem nekamo drugamo? NaĊe li„se nekicovjek

snaţnijfoĊ'mene i, osim toga, pokvaren, lijen i krvoloĉan, pa me prisili da se brinem o

njegovu opskrbljivanju, dok on ostane plandujući, trebalo bi da se on odluĉi da me nijednog trena ne izgubi iz vida, da me drţi dobro vezanog dok spava, da strahuje da ću

mu pobjeći ili ga ubiti, to jest da budg_ obavezan da se izloţi mnogo _vgćpj_muci negošto .je, ona koju bi htio izbjeći i onako ju'ţallajG^TnerLi. 1 nakon svega toga, neće li njegova

budnost popustiti barem na jedan trenutak? Neće li mu neki iznenadni šum odvratiti paţnju? Za to vrijeme uĉinit ću dvadesetak koraka u šumu, skinuti okove i on me više

nikada u svom ţivotu neće vidjeti.

Da ne produţavam nepotrebno ove pojedinosti, svatko moţe vidjeti, budući da se veze ropstva stvaraju samo u meĊusobnoj ovisnosti ljudi i u uzajamnim potrebama što ih

sjedinjavaju, da je nemoguće podjarmiti nekog Ĉovjeka ako se nije prije doveo u situaciju da nema drugog izbora. Budući da ta-

w Ovdje se javlja bitna ideja Rasprave da su društvena nejednakost i izrabljivanje čovjeka od

čovjeka vezani‟za reţime privatnog vlasništva.

4 Rasprava

49

kva situacija ne postoji u prirodnom stanju, svatko je slobodan od jarma, a zakon jaĉega je uzaludan.

9

Pošto sam dokazao da se nejednakost u prirodnom stanju jedva osjeća i da je njezin

utjecaj gotovo ravan nuli, ostaje mi Ċa upozorim na njezino porijeklo i rast u toku razvitka ljudskog duha. Pošto sam pokazao da se usavTŠivostt društvene vrline i druge sposobnosti do

kojih je došao prirodni ĉovjek nisu mogle nikako razvijati same od sebe, da im_je zato bio

potreban stjecaj raznih nepoznatih uzroka, koji se i nisu morali dogoditi i bez kojih bi on

vjeĉno ostao u svom primitivnom stanju, ostaje mi da razmotrim razliĉite sluĉajeve koji su

mogli usavršiti ljudski razum kvareći vrstu, uĉiniti jedno biće zlim ĉineći ga društvenim i koji su u prilijno dugom razdoblju lioveli ĉovjeka i svijet do toĉke u kojoj ih vidimo.

Budući da su se zbivanja koja moram opisati mogla dogoditi na razne naĉine, priznajem da se u izboru mogu opredijeliti samo za nagaĊanja.

10 Ali ne samo da ta nagaĊanja postaju

razlozi kada su najvjerojatniji da bi se mogli izvući iz prirode stvari i jedina sredstva s kojima bi se mogla otkriti istina, nego

i posljedice koje ţelim izvesti iz svojih nagaĊanja neće zbog toga biti nagaĊa- juće, jer se na

naĉelima koja kanim uspostaviti ne bi mogao stvoriti nikakav drugi sistem koji bi me doveo

do istih rezultata i iz kojeg bih mogao izvući iste zakljuĉke.

To će me osloboditi obaveze da podastirem svoja razmišljanja o naĉinu na koji vremenski razmak nadoknaĊuje ono malo vjerojatnosti dogaĊanja; o iznenaĊujućoj moći

vrlo površnih razloga, jer oni djeluju bez prekida; o nemogućnosti da se s jedne strane

ponište stanovite pretpostavke, a da se s druge ne naĊemo u situaciji da im damo izvjesnost ĉinjenica; o tome da je, zato što su dvije ĉinjenice zadane kao stvarne kako bi u nizu

povezale posredne ĉinjenice, koje su nepoznate ili se smatraju takvima, na povijesti, kada je imamo, da dade ĉinjenice koje ih povezuju, a na filozofiji, kada povijest zataji, da odredi

sliĉne ĉinjenice koje ih mogu povezati; o tome, konaĉno, što je sadrţaj zbivanja u kojem sliĉnost svodi ĉinjenice na mnogo manji broj razliĉitih razreda nego što mislimo. Preostaje

mi da svojim sucima ponudim te teme na razmatranje; dovoljno mi je što sam to uĉinio na

takav naĉin da prosti ĉitaoci ne budu imali potrebe da ih razmatraju.

9 Nakon više od stoljeća Eugen Duhring će ponovo prihvatiti teoriju nasilja, koju je već Rousseau pobio.

Vidi Engelsov Anti-Duhring (drugi dio; Politička ekonomija), Sva ta vanjska zbivanja ne mogu nam pomoći da shvatimo kako se osamljeni divljak navikao ţivjeti u

društvu. Ovaj tekst, dakle, nije uvjerljiv i Rousseau je više volio skliznuti s ovog u biti nerješivog problema.

50

DRUGI DIO

Prvi koji se, ograĊujući neko zemljište, usudio reći: Ovo je moje, i naišao na dovoljno glupe ljude Ċa u to povjeruju, bio je istinski osnivaĉ civiliziranog društva. Nije li zloĉine,

ratove, ubojstva, bijedu i uţase netko mogao uštedjeti ljudskom rodu da je, ĉupajući

kolce i zatrpavajući jarak, doviknuo bliţnjima: »Ne slušajte tog varalicu! Izgubljeni ste ako zaboravite da plodovi pripadaju svima, a zemlia nikome?«1 Ali vrlo je vjerojatno^da

su stvari već bile došle do toĉke u kojoj više nisu mogle trajati onako kako su trajale. Jer

ta ideja vlasništva, ovisna o mnogim prethodnim idejama koje su se mogle roditi samo

sukcesivno, nije se stvorila odjednom u ljudskom duhu. Trebalo je znatno na- predovati, steći dosta vještine i znanja, iz godine u godinu ih prenositi i'"uvećavati, prije nego što se

stiglcTdo tog-pusljettnjeg"TlieĊaša prirodnog stanja. Vratimo se, dakle, više u prošlost i

pokušajmo jednim pogledom sagledati taj spori slijed dogaĊaja i spoznaja u njihovu najprirodnijem redu.

Prvi ĉovjekov osjećaj bio je osjećaj da ţivi, prva njegova briga bila je ^ V ^odrţanje. Proizvodi zemlje opskrbljivali su ga svime što mu je bilo najnuţnije,

2 jS ') a instinkt ga je uĉio kako da ih iskoristi. Glad i drugi apetiti ukazivali su mu r j postepeno

na razliĉite naĉine opstojanja, bio je i jedan koji ga je pozivao da V\ i odrţi svoju vrstu, i ta slijepa sklonost, lišena svakog osjećaja srca, proizvodila ^ je posve ţivotinjski ĉin. Kada bi zadovoljila

potrebe, dva se spola više nisu rj ^ poznavala, pa ĉak ni dijete više ništa nije znaĉilo majci ĉim se moglo odijeliti od nje.

Takvo je bilo stanje ĉovjeka u zaĉetku, takav je bio ţivot jedne ţivotinje, ograniĉene najprije na Ĉiste osjete, koja se s mukom koristila darovima koje

1 Vidi u Enciklopediji (DiĎerotov) članak »Bahioniti«: »Pošto jc meĎu njima odstranio kobna razlikovanja tvoga i moga, njemu je ostalo Ďa napravi još malo stvari da ne bi više imao razloga strepiti i da bude toliko sretan koliko je to čovjeku dozvoljeno da bude.« (Texfes ehoisis, t. II, strana 124.)

(Vidi takoĎer MOREL,LY, Zakonik prirode, »Kultura«, Beograd, 1957.) Rousseau, kao i MorelIy, misli da je uspostavljanje privatnog .vlasništva- izvor., svakoga ..društvenog zla. Ali'na--toiTIe

_še'“njiETovcr"slaganje završava, jer Morelly pravi planove o komunističkom društvu, a Rousseau

procjenjuje da se svako društvo mora temeljiti na privatnom vlasništvu i u svojim se snovima ograničava na smanjenje nejednakosti u imanju. U ovom se tekstu on snaţno diţe protiv pravnika koji nastoje opravdati privatno vlasništvo; čini se da je to i izravan napad na Lockea (Esej o graĊanskoj vladavini, VII poglavlje, posebno § 37).

Slične ideje, što se teško moglo očekivati, nalazimo i u BOSSUETA, Pohvala svetom Franji Asiškom (1G52): »Ako bismo htjeli pokazati porijeklo stvari, moţda bismo otkrili da oni (siromašni) nemaju manje prava od vas na dobra koja posjedujete. Priroda ili, bolje rečeno, da govorimo kršćanskije, bog, otac svih ljudi,-dao-je od početka svoj svojoj djeci jednako pravo na sve stvari što su . im potrebne za odrţanje njihova ţivota. Nitko se oćT "nas ne' moţe hvaliti da je po prirodi u prednosti pred drugima^airnezasitna ţelja za zgrtanjem nije dozvolila da to lijepo bratstvo u svijetu duţe potraje. Moralo je doći -r, do diobe i do vlasništva, što je izazvalo sve svaĎe_i sporove: odatle je nastao taj izraz ''"v tvoje i moje, te tako hladna riječ . ..« _

je nudila priroda, daleko od pomisli da išta od nje otrgne. Ali ubrzo su iskrsle poteškoće, trebalo je

nauĉiti prevladati ih. Visina stabala, koja je spreĉavala da se dosegnu njihovi plodovi, konkurencija

ţivotinja, koje su se takoĊer njima hranile, krvoloĉnost ţivotinja, kojima je on bio plijen, sve ga je

to nagonilo da vjeţba tijelo, da postane ĉio, brz u trku, srĉan u okršaju. Uskoro su se u njegovim

rukama našla prirodna oruţja, grane stabala i kamenje. Nauĉio je prevladavati prirodne zapreke,

pobjeĊivati, ako ustreba, druge ţivotinje, prepirati se zbog hrane i sa samim ljudima, nadoknaĊivati

ono što je morao ustupiti jaĉemu.

Sto se ljudski rod više povećavao, umnoţavale su se nevolje. Razlika u tlu, klimi, godišnjim

dobima primorala ih je da voĊe raĉuna o tome u svom naĉinu ţivljenja. Neplodne godine, duge i

jake zime, ţarka ljeta koja sve saţiţu zahti- jevalala su od njih i poneku novu vještinu. Uz mora i

rijeke otkrit će tunju i udicu, te postati ribari i ribo jedi. U šumama uvjeţbali su se u luku i strijeli,

te postali lovci i ratnici. U hladnijim predjelima pokrivali su se koţama ţivotinja koje su ubili.

Grom, neki vulkan ili kakav drugi sretan sluĉaj upoznao ih__j.e_s. vatrom, novim sredstvom kojim

51

su se suprotstavili surovosti zime. Nauĉili su da saĉuvaju taj element, zatim da ga stvaraju i, najzad,

da pripremaju meso koje su prije proţdirali sirovo.

To opetovano susretanje raznih bića s njim samim, i jednog ĉovjeka s drugim, morala je

prirodno izazvati u ljudskom duhu osjete odreĊenih odnosa. Ti odnosi, koje izraţavamo rijeĉima

velik, malen, snaţan, slab, brz, spor, plašljiv, hrabar, i druge sliĉne ideje, koje se po potrebi mogu

gotovo bez razmišljanja usporeĊivati, proizvele su konaĉno u njemu neku vrst.n razmišljanja

ili,jDolje reĉeno, neku makinalnu „opreznoat-kojAje. davala,„najnuţnija upozorenj.a_nje- govoj

.sigurnosti.

Nove spoznaje koje su proizlazile iz tog razvoja povećat će njegovu naĊ- moćnost nad drugim

ţivotinjama, time što je postao svjestan toga. Nauĉio je da im priprema zamke i da im doskaĉe na

tisuće naĉina, pa premda su ga mnoge od onih koje su ga mogle sluţiti ili mu naškoditi nadmašivale

snagom u borbi ili brzinom u trku, on s vremenom postaje gospodar prvih i prava na- past za

druge. I tako je prvi pogled koji je bacio na sebe izazvao u njemu prvi srs gordosti, i tako se,

premda je još s mukom razlikovao redoslijede i zadovoljavao se prvim mjestom za svoju vrstu,

pripremao izdaleka da se i on kao liĉnost nametne.

Premda mu bliţnji nisu bili ono što su za nas i premda nije imao više odnosa s njima nego s drugim ţivotinjama, on ih nije zaboravljao u svojim razmatranjima. Sliĉnosti koje je s vremenom

mogao uoĉiti izmeĊu njih, svoje ţenke i sebe, navele su ga da prosudi i o onima koje nije uoĉavao, i vidjevši da se svi oni ponašaju poput njega u sliĉnim prilikama, zakljuĉio je da njihov naĉin

razmišljanja i osjećanja potpuno sukladan njegovu. I ta vaţna istina, ĉvrsto usaĊena u njegovu svijest, uĉinila ga je da slijedi, slutnjom isto tako sigurnom a okretnijom od dijalektike, najbolja

pravila vladanja koja su mu, na njegov probitak i sigurnost nalagala da se drţi njih.

Iskustvo ga je nauĉilo da je Ijubav prema blagostanju jedini pokretaĉ ljudskog djelovanja,2 pa

se našao u poloţaju da razlikuje rijetke prilike u ' Kousseauova psihologija mnogo je bliţa Hobbesovoj, po kojoj je čovjek u prirodnom stanju prepušten svojim

strastima, nego psihologiji pravnika, Pufendorfovoj, na primjer, koji misli da je razum sposoban ovladati strastima. Ali Rousseau zamjera Hobbesu što prirodnom stanju pripisuje strasti koje su ponikle u društvu.

kojima ga je zajedniĉki interes primoravao da raĉuna na pomoć bliţnjih od onih još rjeĊih u kojima ga je konkurencija tjerala Ċa zazire od njih. U prvom sluĉaju on se s njima udruţivao u ĉopor,11 ili

najviše u neku vrstu slobodnog udruţenja koje nikoga nije obavezivalo i koje je trajalo samo toliko koliko i prolazna potreba zbog koje je bilo stvoreno. U drugom sluĉaju svatko je ţelio iskoristiti

svoje prednosti, bilo otvorenom silom, ako je vjerovao da će to moći, bilo lukavošću i oštroumnošću,

ako se osjećao slabijim. Eto kako su ljudi neosjetno mogli steći neku grubu Ideju o meĊusobnim obavezama i o koristi

ako se budu njih drţali, ali samo ako je to od njega iziskivao postojeći i osjetan interes. Jer predviĊanje njima nije znaĉilo ništa, i ne samo da se nisu bavili nekom dalekom budućnošću, oni

nisu mislili ĉak ni što donosi sutra. Ako su ţeljeli uloviti jelena, svatko je dobro osjećao da zbog toga mora vjerno ĉuvati svoje mjesto, ali ako je nekome od njih zec prošao nadohvat ruke, ne treba ni

sumnjati da je krenuo za njim i, ako je uhvatio svoj plijen, nije se mnogo brinuo što je skrivio da

njegovi drugovi nisu uhvatili svoj. Lako je razumjeti da takav odnos nije zahtijevao jezik mnogo prefinjeniji od jezika vrana ili

majmuna, koji se takoĊer udruţuju na sliĉan naĉin. Neartikulirani krikovi, mnogo gesta i pokoji oponašajući glas mora da su dugo vremena bili sveopći jezik, ĉemu se u svakome kraju dodavalo

nekoliko artikuliranih, konvencionalnih glasova kojima, kako sam već rekao, nije baš lako objasniti

porijeklo, i tako su se stvarali zasebni jezici, ali grubi, nesavršeni, vrlo sliĉni onima kakvima i danas govore razni divlji narodi.

Pretrĉao sam u jednome dahu mnoštvo stoljeća, primoran vremenom što teĉe, obiljem stvari koje moram reći i gotovo neosjetnim napretkom poĉetaka, jer što se dogaĊaji sporije odvijaju, to ih

brţe treba opisivati. Ta prva napredovanja dovela su konaĉno ĉovjeka do trenutka kada ih je mogao ubrzati.

4 Ruh

se sve više bistrio, a vještina usavršavala. Uskoro je, prestavši da spava na prvom drvetu ili da se

zavlaĉi u pećine, pronašao neke vrste ĉvrstih i oštrih kamenih sjekira koje su sluţile za sjeĉenje drva, kopanje zemlje i pravljenje koliba od granja, koje se potom dosjetio prekriti ilovaĉom i

blatom. Bilo je to razdoblje prve promjene koja_Je oformila i stvorila razlikovanje meĊu

_„p6rodićam¥roĊakle

_Te^već proizašlo dosta svaĊa i okršaja. MeĊutim, "Rako" su najjaĉi bili

5 OStroumno objašnjenje koje omogućuje da se prikriju neki prethodni nedostaci. Ljudi su vjerojatno postajali

društveni tamo gdje su ih prirodne nepogode prisilile da ţive zajedno. Ali zanimljivo je Ďa je Rousseau pribjegao toj pretpostavci tek pošto je opisao prve čvrste naseobine. Problem porijekla jezika, koji se u prvom dijelu čini nerješiv bez pomoći providnosti, sada je lakše rješiv. Prethodno postavljena dilema čini se zaboravljenom.

52

vjerojatno prvi^kojijsu-sebi^napravill nastambe, koji su se osjećali sposobni braniti, moţemo

pretpostaviti da.su slabiji shvatili da je lakše i sigurnije oponašati ih nego ih pokušati istjerati, a oni koji su već imali kolibe mora da nisu mnogo priţeljkivali da prisvoje kolibu svog susjeda, manje

zato što mu ona nije pripadala, a više zato što mu nije bila potrebna i što se nje nije mogao doĉepati a da se ne izloţi vrlo ţestokom okršaju s porodicom koja je u njoj stanovala.

Prvi osjećaji srca bili su posljedica nove situacije koja je u zajedniĉkoj nastambi sjedinjavala

muţeve i ţene, oĉeve i djccu. Navada da se ţivi zajedno stvorila je najnjeţnije meĊu ljudima poznate osjećaje, braĉnu i roditeljsku Ijubav. Svaka porodica postala je malo društvo, to bolje sjedinjeno,

što su im jedine veze bile uzajamna odanost i sloboda. I tada se uspostavila prva razlika u naĉinu ţivota dvaju spolova, koji su dotad ţivjeli na isti naĉin. Ţene su postale više vezane za kuću, navikle

su se da Ĉuvaju kolibu i djecu, dok su muškarci odlazili da priskrbe hranu za sve. Oba spola poĉela

su, takoĊer, s mirnijim ţivotom gubiti ponešto od svoje surovosti i snage. Ali ako je svatko odvojeno postajao manje sposoban da se bori s divljim zvijerima, zauzvrat im je bilo lakše okupiti se da bi im

se zajedniĉki suprotstavili.

U tom novom stanju, u jednostavnom i samotniĉkom ţivotu, s vrlo ograniĉenim potrebama, s

oruĊima koje su izumili da bi se njima okoristili, ljudi su uţivali u dosta velikoj dokolici koristeći se

njome da bi sebi priskrbili razne lagodnosti nepoznate njihovim oĉevima. A to je bio prvi^jaram

koji su sebi, ii ne sanjajući, nametnuli i prvi izvor zala koji su pripremili svojim nasljednicima. Jer,

osim što su nastavljali tako mlitaviti duh j_ tijelo, s navika- vanjem na te lagodnosti gubili su i sav

uţitak u njima, a istodobno šu otupjeli za istiriske~potrebe—

od_kojih je^iţavanje-postajalo

okrutnije, dok njihovo zadovoljavanje nije bivalo slabije. I postajali su nesretni ako bi ih izgubili, a

nisu bili sretni kada bi ih zadovoljili.

Sada moţemo malo bolje nazreti kako se u krugu svake porodice uĉvršćivala i usavršavala

upotreba rijeĉi, moţemo i predmnijevati kako su razni posebni uzroci mogli proširiti jezik i ubrzati mu napredak, ĉineći ga još potrebnijim. Velike poplave ili zemljotresi okruţit će vodama ili

provalijama naseljena podruĉja, okretanje globusa odijelit će i pretvarati u otoke dijelove kontinenta. Shvaćamo da se meĊu tako pribliţenim ljudima, prisiljenima da zajedrio ţive,

6 morao

stvoriti neki zajedniĉki jezik, prije nego meĊu onima koji su bili slobodni u šumama na kopnu. Tako je vrlo moguće da su nam poslije prvih pokušaja da zaplove otoĉani donijeli upotrebu rijeĉi, a

gotovo jgJstqJ;ako vierojatno-da su se j .društvo i jezici godili na otocima i da su se tamo

usavršavali prije nego što su bili poznati na kontinentu. Sve se poĉelo mijenjati. Ljudi dotad rasuti po Šumama, nastanivši se na jednom mjestu, polako

su se pribliţavali, ujedinjavali se u razne grupe i stvorili__konaĉno u svakom kraju zasebnu naciju, sjedinjenu obiĉajima i znaĉajima, ne upravljanjem i zakonima, već istim naĉinom ţivota i prehrane,

te općenitim utjecajem klime.0„Trajno susjedstvo moralo je najzad stvoriti neku vezu izmeĊu

raznih porodica. Mladi ljudi obaju spolova stanovali su u susjednim kolibama, prolazni odnos koji je iziskivala priroda doveo ih je uskoro, s ĉešćim druţenjem, u drugi, ne manje ugodan i trajniji.

Uobiĉajilo se promatrati razliĉite predmete i usporeĊivati ih, neosjetno su stekli ideje o vri- jednosti i ljepoti koje su proizašle iz osjećaja davanja prednosti. Prisiljeni da se viĊaju, više se nisu mogli

uzdrţati a da se ne vide ponovo, U dušu se uvukao njeţan i ugodan osjećaj, koji se najmanjim protivljenjem pretvarao u silovit bijes. S ljubavlju se budila ljubomora, nesloga trijumfira i

najugodnijoj od strasti prinose se ţrtve u ljudskoj krvi.

Sto se više ideje izmjenjuju s osjećajima, što sc više nadmeću duh i srce, ljudski rod se nastavlja pripitomljavati, veze se proširuju, a sveze sve jaĉe steţu. Navikli su se okupljati ispred

koliba ili oko nekog velikog stabla, pjesma i ples, prava djeca ljubavi i uţitka, postaju zabava ili, štoviše, zanimanje dokonih i okupljenih ljudi i ţena. Svatko je počeo gledati druge i ţeljeti da 1 sam bude

.viĎen, javno poštovanj&-dohila.je_na cijeni. Qnaj Koji je pjevao ili plesa'6”najbolje, najljepše, najsnaţnije,

najvještije ili najuvjerljivije postajao je naXovaţ_errlji. Bio je toprvi~korak prema^ej^nakost^-^stodobno"!-

prema poroku. Iz tih prvih prednosti rodili su slTlTjEĎne sirane taština i prezir, a s druge stid i zavist, i vrenje

uzrokovano tim novim klicama konačno je proizvelo smjese kobne za sreću i nevinost.

Cim su se ljudi poĉeli uzajamno poštovati i ĉim se u njihovu duhu zaĉela ideja uvaţavanja,

svatko je smatrao da na to ima pravo i nikome više nije bilo moguće nekaţnjeno zbog nje

pogriješiti. Odatle su proizašle, Ĉak i meĊu divljacima, prve duţnosti pristojnosti, i odatle "je'

svaka svjesna jiepravda postajala-uvreda," jer' je~trzlir^kojim ~ i"e rezultirala .nepravda

uvrijeĊeni-gledao “prezir'svoje, osobe, šfo. je. ĉešće. bilo._nesnašljiv4je-4-«d -samog-zla. I zbog

toga, budući da je svatko kaţnjavao prezir na razmjeran naĉin ĉineći isto, osvete su postajale

uţasne, a ljudi krvoloĉni i okrutni. Evo toĉno stupnja do kojega je stigla v m

n i h " " n a r o d a , i zbog toga što nisu mogli dovoljno razlikovati ideje i

zamijetiti koliko su ti narodi već daleko od prvotnog prirodnog stanja, mnogi su se poţurili

53

zakljuĉiti da je ĉovjek po prirodi okrutan i da je potrebna policija da ga smekša,12

dok nitko nije

tako krotak poput njega u primitivnom stanju. Smješten po prirodi na jednak razmak od

otupjelosti marve i kobnih spoznaja civiliziranog ĉovjeka, te ograĊen jednako instinktom i

razumom13

da se oĉuva od zla koje mu prijeti, on se uzdrţavao priroĊenim milosrĊem da i sam

nanese zlo ikome, a da ga ništa na to nije navelo, ĉak i kada bi njemu bilo naneseno zlo. Jer, prema

naĉelu mudroga Lockea, ne bi se znalo Što je nepravda da nije bilo vlasništva.114

Ali treba primijetiti da su društvo u zaĉetku i već uspostavljeni odnosi meĊu ljudima iziskivali

od njih znaĉajke razliĉite od onih koje su imali u primitivnom ustrojstvu, da se u ljudska djelovanja poĉela uvlaĉiti moralnost i, budući Ċa je svatko prije zakona bio sam sudac i osvetnik nanesenih mu

uvreda, dobrota koja je odgovarala ĉistom prirodnom stanju viša nije odgovarala društvu koje je nastajalo, da je bilo potrebno da kazne postanu stroţe što su prilike za.uvredu postajale Ĉešće, i da

je teror osveta trebalo zamjenjivati uzdama zakona. I tako, premda su ljudi postajali manje

izdrţljivi, a priroĊeno milosrĊe već je pretrpjelo odreĊeno kvarenje, to je razdoblje razvitka ljudskih sposobnosti, drţeći se toĉno sredine izmeĊu nehajnosti primitivnog stanja i neobuzdane

aktivnosti našeg samoljublja, moralo biti najsretnija i s obzirom na trajanje najduţa epoha.15

Što se o njoj više razmišlja, sve više se dolazi do

12

Ovdje Rousseau cilja na Hobbesa. s Ovo mjesto je ponešto nejasno. Koji je stadij ljudskog razvoja posrijedi? Na prvi pogled, to ne moţe biti prvotno

stanje, u kojem se čovjek nije sluţio razumom. A ipak je to stadij koji prethodi pojavi vlasništva. Problem se moţe ukloniti samo ako riječi razum damo ograničeniji smisao. Rousseau je rekao da je čovjek po prirodi prepušten »samo instinktu«, ali je već, nasuprot ţivotinjama, »slobodni djelatnik« i moţe instinkt, kada mu on nedostaje, nadomjestiti drugim sposobnostima. To bi trebao biti taj razum

14 Montesquieuov utjecaj. * Ovdje se prvi put ističe koliko vaţnu ulogu ima vlasništvo u čovjekovoj po- vijesti. {Vidi LOCKE, Esej o

ljudskom, razumu, IV, 3, 18.)

e l ! a ! . ! D T B K A

--

58

niji je najviše uradio, najvještiji je za sebe izvlaĉio najbolji dio,_najoţtroum- niji je pfonasao

naĉine da skrati rad, rataru, je trebalo, više ţeljeza,~iiriĉovaĉu ţita, i radeći jednako, jedan je dobivao mnogo,_dok-4e^-driigi^jedva^ţivoiario. I tako se prirodna nejednakost neosjetno širila s

nejeĊnakošću u razmjeni, a razlike meĊu ljudima, koje su se razvile iz razlika u okolnostima postajale su sve osjetni je i trajnije u svojim uĉincima, te su poĉele u istom razmjeru utjecati na

sudbinu pojedinaca.

Kada su stvari došle do te toĉke, lako je zamisliti nastavak. Neću se zaustavljati na opisivanju postepenog pronalaţenja drugih vještina, razvitka jezika, iskušavanju i korištenju umijeća,

nejednakosti u imućnosti, upotrebe ili zloupotrebe bogatstava, ni svih onih pojedinosti što su iz toga slijedile, a koje svatko moţe lako zamisliti. Ograniĉit ću se samo na to da bacim pogled na ljudski

rod u tom novom poretku stvari.

Evo nas, dakle, s razvijenim svim sposobnostima, s razigranim pamćenjem i maštom, sa sebiĉnim samoljubljem, s razumom koji je postao djelatan i s duhom koji je gotovo dosegao

savršenstvo za koje je sposoban. Sve su, eto, prirodne sposobnosti bile pokrenute, odreĊeni su svakome ĉovjeku mjesto i poloţaj, ne samo s obzirom na koliĉinu dobara i sposobnosti da bude od

pomoći ili da naškodi, već i s obzirom na duh, ljepotu, snagu ili okretnost, zasluge ili umijeće. I budući da su se te sposobnosti mogle samo uvaţavati, uskoro ih je trebalo imati ili naglašavati,

trebalo se, zbog vlastitog probitka, prikazati drugaĉijim nego što si u biti bio. Biti j izgledati postale

su dvije posve razliĉite sty_ariil--i-iz tog razlikovanja proizašle su sjajnaTTasTĉos, prijetvorna himba.j svi poroci koji ih~prater~S druge

-st'ran!^~evo~ ĉovjeka! Ttoj] je prije -bio slobodan i

nezavisan kako mnoštvom svojih potreba, „pokorivši—tako-reći-'ĉitavu-pmodu, a osimjtogai.sebi sliĉne.' DQšta]^u"^tanovitom srni sin rob, premda j^ pnstan gospodar: bogataš ne moţe bez svojih

slugu, siromahu je potrebna pomoć bogatih, a onaj osrednjih prilika još nije u stanju da prolazi bez

njih. On, dakle, neprestano nastoji da ih pridobije za svoju sudbinu i nastoji, zaista ili naizgled, otkriti njihov probitak da radi za njegov. To ga Ĉini prijetvornim i neprirodnim prema jednima, a

oholim i neumoljivim prema dugima, i prisiljava ga da iskorištava sve one kojima je potreban, kad ih ne moţe prisiliti strahom, niti naći interes da im korisno sluţi. Konaĉno, nezasitna .ambicija,

strast da poveća svoj razmjerni imetak, manje iz prave potrebe a više zato da se izdigne iznad drugih, nadahnjuje, sve ljude .mraĉnom- sklonošĆAi-Ċa-^tete-jeĊan—drugome, skrivenom

ljubomorom, to opasnijom što ona, da bj sigurnije zadala udarac, ĉesto navlaĉi masku

naklonosti:'jednom rijeĉju, s jedne strane konkurencija i rivalstvo, S-druge-sukob-interesa i uvijek prikrivena ţelja da se okoristi na štetu bliţnjega. Sva ta zla prva su posljedica vlasništva d neodvo-

jiva pratnja nejednakosti koja se pojavljuje.16

Prije nego što su izmislili vidljive znakove bogatstva, oni su se mogli sastojati samo od

zemljišta i ţivotinja, jedinih stvarnih dobara koje su ljudi mogli posjedovati. Ali kada su

nasljedstva i brojem i opsegom porasla do toĉke u kojoj su prekrila ĉitavo tlo i doticala se svih ostalih, neki se više nisu mogli

Siriti nego na štetu drugih. I prekobrojni, koje su slabost ili lijenost omele da nešto pridobiju za sebe kada im "je bio red, post‟ali“su siromašnia da nisu ništa izgubili, jer, kako se oko njih sve

promijenilo osim njih samih, bili su prisiljeni radi odrţanja da primaju ili otimaju iz ruku bogatih. I iz toga su se poĉeli, prema razliĉitosti znaĉaja jednih i drugih, razvijati gospodstvo i ropstvo ili

nasilje i pljaĉke. Bogati, s druge strane, tek što su upoznali uţitke vladanja, koji su uskoro zasjenili

sve ostale, već su, sluţeći se svojim starim robovima da bi stekli nove, sanjali samo o tome kako da podjarme i pokore svoje susjede, nalik na one izgladnjele vukove koji, pošto su jedanput okusili

ljudsko meso, odbijaju svaku drugu hranu i ne ţele ništa do razdirati ljude. Budući da su najmoćniji i najbjedniji stvarali sebi, silom ili potrebama, neku vrstu prava na

štetu drugih, koje je, po njima, bilo jednako pravu vlasništva, slomljenu jednakost slijedio je još gori

nered: otimaĉine bogatih, razbojstva siromašnih, razularene strasti svih zagušili su priroĊeno milosrĊe i još slabašan glas pravde

19, te uĉinili ljude škrtima, slavohlepnima i zlima. IzmeĊu prava

jaĉega i prava prvog posjednika izbio je trajni konflikt koji se završavao samo okršajima i ubojstvima (r). Društvo koje se formiralo postalo je poprište najuţasnijeg ratnog stanja. Ljudski

rod, poniţen i oĉajan, ne mogavši se vratiti po svojim tragovima, niti se odreći nesretnih tekovina koje je stekao, i djelujući samo na svoju sramotu zloupotrebama sposobnosti koje su ga resile, sam

" Bitna toma u Rousseauovoj misli. Čovjek koji je sačuvao prirodna svojstva iskren je. On je u oba smisla te riječi

prirodan. Društvo navlači pojoĎincima uniformnu masku. Na tu misao dolazi i Diderot. Rameauov nećak, sačuvao je »svoju prirodnu osobenost«. (Vidi izdanju u Bibliothequc de la Pleiade, Edit. Gallimard, Pariš, strana 426.) Ista ma-nifestacija burţonskog individualizma kod dva čovjeka.

‟* Ova slika moralnog poniţenja u reţimu privatnog vlasništva još više oslikava bur- ţoasko društvo od feudalnoga: »konkurencija«, kaţe Rousseau.

se doveo u predveĉerje svoga pada.

Attonitus novitate mali, divesque, miserque, Effugere optat opes, et quae modo voverat oĊit.

20

Nemoguće je da ljudi nisu konaĉno poĉeli razmišljati o tako jadnoj situaciji i nevoljama kojima

su se opteretili. Naroĉito su bogati uskoro osjetili kako im ne ide naruku vjeĉni rat kojega su oni sami snosili sve troškove i u kojemu su svi izlagali pogibli ţivote, a oni posebno i svoja dobra.

Uostalom, ma kakvu ispriku oni našli za svoje otimaĉine, dobro su osjećali da su one osnovane na labavom i zloupotrebljavanom pravu, i da će im sve to, budući da su stjccali samo silom, silom biti i

oteto a da se oni na to neće moći ţaliti. Oni pak koji su se obogatili samo vlastitom umješnošću nisu više mogli na najbolji naĉin temeljiti svoje vlasništvo. Oni bi lijepo rekli: »Ja sam sagradio ovaj zid,

stekao sam ovo zemljište svojim radom.« »Tko vam je odredio granice«, mogli su im odgovoriti, »i

na osnovi Ĉega vi smatrate da ste nagraĊeni na našu štetu radom koji vam nitko nije naredio? Zaboravljate li da mnoštvo vaše braće strada ili pati od oskudice onoga Ĉega vi imate i previše, te da

bi trebao hitan i jednodušan pristanak ljudskog roda da vam se za zajedniĉko izdrţavanje oduzme ono što ide preko vaših potreba?« Lišen valjanih razloga da se opravda i potrebnih snaga da sc

obrani, lako dotukavši nekog pojedinca, ali i sam dotuĉen od grupa razbojnika, sam protiv svih i ne

mogavši se, zbog uzajamne ljubomore, ujediniti sa sebi jednakima protiv neprijatelja sjedinjenih zajedniĉkim

Čovjek s pojavljivanjem vlasništva i borbom klasa koja iz njega proistječe zapada iz najsretnijeg razdoblja u najjadnije. Vidimo na čijoj su strani Rousseauove simpatije: bogate usporeĎuje s vukovima. Ali prelaţenje čovjeka iz jirirodnog u društveno slanje nije trajno propadanje: »još slabašan glas pravde«. To znači da će kasnije biti moguće osnovati društveni poredak koji će počivati na načelima potpuno oprečnim od prirodnih: suprotstavljanje pravde milosrĎu.

*' »Prestravljen nekim tako novim zlom, istodobno bogat i jadan, on samo ţeli da izbjegne bogatstvo i ono što je donedavna priţeljkivao, to sada mrzi.« (OVIDIJE, Metamorfoze, XI, 127.)

izgledom za pljaĉku, bogataS je, pritisnut nuţdom, konaĉno smislio najĊomi- šljatiji projekt koji se ikada zaĉeo u ljudskom rodu: iskoristiti za sebe snage upravo onih koji su ga napadali, uĉiniti braniocima svoje protivnike, nadahnuti ih drugim naĉelima i dati im druge institute, koji su mu isto toliko išli u prilog koliko im se prirodno pravo protivilo.

S takvim planom, a pošto je svojim susjedima izloţio uţas stanja koje ih sve naoruţava jedne

protiv drugih, koje njihove posjede ĉini isto toliko tegobnima kao i njihove potrebe i u kojima nitko

ne nalazi sigurnosti, ni u bogatstvu ni u siromaštvu, on je lako izmislio toboţe istinite razloge da ih

privede svome cilju. »Ujedinimo se«, rekao im je, »da bismo od tlaĉenja zaštitili slabe, zadrţali

ĉastohlepne i osigurali svakome posjed koji mu pripada, ustanovimo pravila pravde i mira kojima

će se svi biti duţni pokoravati, koja neće ni za koga praviti izuzetak i koja će na stanovit naĉin

ispravljati hirove sreće, potci nj a- vajući zajedniĉkim duţnostima jednako moćnog i slabog.

Jednom rijeĉju, umjesto da okrećemo naše snage protiv nas samih, okupimo ih u jednu vrhovnu

vlast koja će nam vladati po razumnim zakonima, koji će štititi i braniti sve ĉlanove udruţenja,

odbijati zajedniĉke neprijatelje i odrţavati nas u vjeĉnoj slozi.«

I mnogo manje vješt mogao bi pridobiti proste ljude, koje je bilo Iako zavesti, koji su,

uostalom, imali da razmrse odviše posala meĊu sobom da bi mogli biti suci i koji su bili odviše škrti

i slavopohlepni da bi dulje vrijeme mogli izigravati gospodare. Svi su potrĉali u susret okovima,

vjerujući da im osiguravaju slobodu. Jer, premda su bili dovoljno razumni da shvate prednosti po-

litiĉkog ureĊenja, nisu bili dovoljno iskusni da predvide njegove opasnosti. Najsposobniji da naslute

zloupotrebe bili su upravo oni koji su raĉunali da iz njih izvuku koristi, a ĉak su i mudri uvidjeli da

se mora ţrtvovati dio slobode kako bi se saĉuvao drugi, kao što ranjenik pristaje da mu se odsijeĉe

ruka kako bi saĉuvao ostatak tijela.17

Takvo je bilo, ili je trebalo biti, porijeklo društva i zakona, koji su sla- bome stvarali nove

okove, a bogatome dalijriove snage (s), bespovratno uništili prirodnu slobodu, zasvagda uĉvrstili

zakon vlasništvsLi nejednakosti, od-spretne otimaĉine uĉinili neopozivo pravo i otada potĉinili, u korist nekolicine slavohlepnih, ĉitav ljudski rod u radu, sluţenju i bijedi. Moţemo lako vidjeti kako

je ustanovljenje samo jednog društva uĉinilo neizbjeţnim stvaranje svih drugih i kako se, da bi se zajedniĉkim snagama prkosilo, moralo i sa svoje strane ujediniti.

18 Društva će uskoro, brzo se

umnaţajući i Šireći, pokriti ĉitavu Zemljinu površinu, i više se nije mogao naći ni kutak u svjetu u kojem bi se oslobodili jarma i sakrili glavu od maĉa, koji je ĉesto bio loše upravljen, tako da je svaki

ĉovjek ţivio u trajnoj neizvjesnosti hoće li je saĉuvati. Budući da je graĊansko pravo postalo

zajedniĉko pravilo za graĊane, prirodnom zakonu bilo je mjesta još samo meĊu razliĉitim društvima, gdje je, pod imenom me

M

Rousseau dobro vidi da je drţava, ako nije onakva o kvakvoj će on sanjati u Dmituenom ugovoru, barem takva kakva se javlja u povijesti, ustanova namijenjena da sluţi jednoj klasi protiv druge. Idealistička obmana je u tome što se ona stvara sporazumom.

Ali zamamljivi govori koje bogati drţe ovdje siromašnima nisu nezanimljivi. Vladajuće klase vladale su ne samo nasiljem, već i laţima, te su prikrivale svoje sebične nakane velom općeg interesa.

“ Vidi u Stanju rata (izdanje Vaughan I, strana 122): »Poslije stvaranja prvoga društva nuţno slijedi stvaranje svih drugih. U njemu treba sudjelovali ili se ujediniti Ďa bi mu se oduprlo.« Društveni ugovor nije, dakle, potpuno slobodan, primjećuje opravdano Vaughan.

61

\ Ċunarodnog prava, bilo ublaţeno nekim konvencijama, kako bi omogućilo trgovinu i nadomještalo

prirodnu sućut koja je, izgubivši od društva do društva svu snagu koju je imala od ĉovjeka ĉovjeku, prebivala još samo u nekoliko Širokih kozmopolitskih duša

23 koje su prekoraĉile zamišljene granico

što su odvajale narode i koje su, po primjeru Vrhovnog bića koje ih je stvorilo, svojom dobrohotnošću obgrlile ĉitav ljudski rod.f

Politiĉka tijela, ostavši tako meĊu sobom u prirodnom stanju, uskoro su osjetila smetnje koje

su prisiljavale pojedince da iz njih iziĊu. I izmeĊu tih velikih tijela takvo je stanje postalo još

kobnije nego što je bilo prije izmeĊu osoba koje su ih ĉinile. Odatle su proizašli nacionalni ratovi,

bitke, ubojstva, odmazde, od kojih je strepila priroda i izobliĉavao se razum, i sve one uţasne

predrasude koje su prolijevanje ljudske krvi uzvisile do vrlina ĉasti. Najĉa- sniji_IjuĊriiauĉili su

ĊSTTTsvoje duţnosti uvrštavaju i klanje svojih bliţnjih. Vidimo, konaĉno, kako se na tisuće ljudi

kolju, a ne znamo zašto. I samo u jednom danu bitke poĉini se više ubojstava a pri zauzeću nekog

grada više uţasa nego što je poĉinjeno u prirodnom stanju u toku ĉitavih stoljeća na cijeloj Ze-

mljinoj površini.24

Takvi su bili prvi uĉinci podjele ljudskog roda na razliĉita društva. Vratimo se

njihovu ustanovljivanju.

Znam da su mnogi pronalazili razliĉita porijekla politiĉkih društava, kao što su osvajanja

moćnijih ili ujedinjavanje slabih. Svejedno je koji od tih uzroka odaberemo s obzirom na ono što ja

ţelim utvrditi. MeĊutim, ono što ţelim izloţiti ĉini mi se najprirodnije zbog ovih razloga: 1. U

prvom sluĉaju pravo osvajanja, jer nije nikakvo pravo, nije ni moglo zasnovati bilo kakvo drugo, pa

su osvajaĉ i porobljeni narodi ostali uvijek meĊu sobom u ratnom stanju, barem dok nacija nije, u

potpunoj slobodi, dobrovoljno izabrala svog pobjednika za voĊu. Dotad uĉinjene kapitulacije,

budući da su bile zasnovane na nasilju i, dosljedno tome, samom tom ĉinjenicom ništavne, nisu, po

toj pretpostavci, mogle stvoriti ni istinsko društvo, ni politiĉko tijelo, ni drugi zakon osim zakona

jaĉega.25

2. Rijeĉi snažan i slab u drugom sluĉaju dvosmislene su. U meĊuvremenu, izmeĊu

uspostavljanja prava vlasništva i prvih posjednika i uspostavljanja politiĉki!^ vladavina, znaĉenje

tih izraza bolje se iskazuje rijeĉima siromašan i bogat, jer zapravo prije zakona ĉovjek nije imao

nikakvih

ili ih uĉinrjeĊnim dijelom svojega. 3. Budući da siromašni nisu mogli izgubiti ništa doli svoje

slobode, za njih bi bila velika ludost da su se lišili jedinog dobra koje im je ostalo a da u zamjenu ne

dobiju ništa. Budući da su, naprotiv, bogati bili, tako reći, osjetljivi na sve dijelove svojih imanja,

njima je bilo mnogo lakše nanijeti zlo. Prema tome, oni su morali biti mnogo oprezniji da bi se

zaštitili. Konaĉno, razumno je vjerovati da su neku stvar izmislili oni kojima je korisna, a ne oni

kojima nanosi štetu.

Vlada se nije stvarala u trajnom i pravilnom obliku. Nedostatak filozofije i iskustva pridonio je

da se primjećuju samo prisutne teškoće, a na druge se nije mislilo sve dok se ne bi pojavile. Unatoĉ svim naporima najmudrijih zakonodavaca, politiĉko stanje ostat će uvijek nesavršeno, jer je ono

bilo gotovo‟ djelo sluĉaja i jer se, zato što je bilo loţe zaĉeto, s vremenom nisu mogle, otkrivanjem

nedostataka i predlaganjem poboljšanja, više nikada ispraviti mane ustanovljivanja. Bez prestanka se popravljalo, umjesto da se poĉela rašĉišćavati i odbacivati sva stara graĊa, kao što je uĉinio

Likurg u Sparti, Ċa bi se zatim podiglo dobro zdanje.20

Društvo se najprije sastojalo oĊ nekoliko op-ćih utanaĉenja koja su obavezivala sve pojedince da se njih drţe i po kojima se zajednica

pojavljivala kao jamac prema svakome od njih. Trebalo je da iskustvo pokaţe koliko je takvo

ustrojstvo slabo i kako je prekršiocima lako izbjeći dokazivanje ili kaţnjavanje zbog prekršaja kojima je samo javnost mogla biti svjedok i sudac, trebalo je da se zakon prekrši na tisuću naĉina,

trebalo je da se nevolje i neredi poĉnu stalno javljati, pa Ċa se najzad poĉne razmišljati o tome da se pojedincima povjeri opasan lagum javne vlasti i da se magistratima stavi u duţnost da se brinu o

provoĊenju narodnih odluka. Jer ne moţe se ozbiljno braniti pretpostavka da su se glavari birali prije nego što je ustanovljen savez i Ċa su sluţbenici zakona postojali prije samih zakona.

27

62

u- Ne bi bilo razumno ni vjerovati da su se narodi bezuvjetno i bespovratno najprije bacili u

naruĉje nekom apsolutnom gospodaru i da jc prvi naĉin, koji su izmislili ponosni i neukrotivi ljudi, da se postigne opća sigurnost bio da se strmoglave u ropstvo.

28 Zašto su se oni, zapravo, predali

starješinama,ako ne zato Ċa ih obrane od tlaĉenja i zaštite im imanja, slobode i ţivote, što su, tako reći, tvorni elementi njihova bića?

20 Jer najgore što se moţe dogoditi u odnosima meĊu ljudima jest

da netko bude ostavljen na milost drugome, i nije li protiv zdravog razuma poĉeti s povjeravanjem

svih stvari u ruke jednog voĊe zbog ĉijeg im je oĉuvanja trebala njegova pomoć? Kakvu im je cijenu on mogao ponuditi za ustupanje tako lijepog prava? I ako se i usudio zatraţiti to, s

izgovorom da ih obrani, nije li odmah mogao dobiti pouĉan odgovor: »Što nam više moţe uĉiniti neprijatelj?« Neosporno je, dakle, i to je osnovno naĉelo svakog politiĉkog prava, da su se narodi

predali svojim voĊama kako bi obranili svoju slobodu, a ne da im sluţe. »Ako imamo vladara«, govorio je Pli- nije Trajanu, »to je zato da nas oĉuva da ne dobijemCL-gaspedara.«™

"“Naši politiĉari uĉinili su od ljubavi prema slobodi iste sofizme koje su naši filozofi uĉinili od

prirodnog stanja. Prema stvarima koje vide oni sude o sasvim razliĉitim stvarima koje nisu vidjeli i pripisuju ljudima prirodnu sklonost prema robovanju

31, zbog strpljivosti kojom ga podnose oni

koji su im

's Ovdje se pojavljuju revolucionarne tenĎcncije Rousseauove misli. Po njemu je za osudu svaka reforma

utemeljena na kompromisu. Potrebno je sve uništiti da bi se sve moglo ponovo sazdati na razumnim osnovama. Na političkom 'planu nalazimo ovdje istu ofnr oĎvaţrmsTTcakvu je Descartes imao na filozofskom. Ali pojavljuje se takoĎer utopija: nije na narodu, već na mudrom zakonodavcu da zbriše stari svijet.

17 To je istina ako se uzmu u obzir Rousseauove idealističke premise: političko društvo utemeljinn ugovorom. Ali za historijski materijalizam, budući da je zakon izraz vnlje vladajuće klase, ne postoji zakon koji je pojmljiv bez drţavne prinude koja će ga primijeniti.

” Kritika Hobbesa. Na isti način Hobbesa kritizira Locke (GraĊanska vladavina, VII, § 93). " Locke se sluţi istim argumentom protiv Hobbesa. Po njemu, ljudi su stvorili civilizirana društva samo zato da bi

osigurali »uzajamno očuvanje svojih ţivota, sloboda i dobara« (GraĊanska vladavina, IX, § 123). M

Plinije MlaĎi, Pohvala Trajanu, LV, 7. 11 Pravnici prirodnog prava, a naročito Pufendorf, kojega podrţava i Rarbeyrac, tvrde da se Čovjek moţe

dobrovoljno odreći slobode da bi sebi osigurao opstanak. Dobrovoljno ropstvo čak prethodi ropstvu koje proizlazi iz ratnog prava. Primjećujemo strast kojom Rousseau opovrgava tu teoriju.

pred oĉima, a da i ne pomisle da je sloboda poput nevinosti i vrline, kojima se ne zna cijena dok se u

njima uţiva, a ĉiji okus nestane odmah Ĉim se izgube. »Upoznao sam uţitke tvoje zemlje«, rekao je

Brasidas52

jednom satrapu koji je usporeĊivao ţivot Sparte i Persepolisa, »ali ti ne moţeš upoznati

zadovoljstva moje.« Kao što neukrotiv at nakostriješi grivu, udara kopitom o tlo i rita se silovito kada mu se samo

pribliţi uzda, dok neki obuĉeni konj strpljivo podnosi biĉ i ostruge, tako i barbar ne sagiba glavu

pod jaram, koji civilizirani ĉovjek nosi bez mrmljanja i pretpostavlja najuzburkaniju slobodu mirnoj potĉinjeno- sti. Ne smije £epĊakle,~p5 uĉmalošli potĉinjenih naroda suditi o prirodnim sklo-

nostima. ..ĉavjeka-prema-ropstvu ili protivi ropstva, već po ĉudima koja su stvarali svi slobodni narodi da bi se oĉuvali od tlaĉenja. Znam da prvi bez prestanka samo hvale mir'Tpoĉinak koji

uţivaju u svojim okovima i da mlšern- mam sermtuiem pacem appeUant.33

Ali kada_nĊinT'cIfUge

"Ċa „ţrtvuju-uţitke, poĉinak, bogatstvo, moć, pa ĉak i ţivot da bi oĉuvali to jedino dobro, koje pre-ziru oni koji su ga izgubili, kada vidim ţivotinje, koje su roĊene slobodne i zaziru od ropstva, kako

razbijaju glavu o šipke svoga kaveza, kada vidim kako mnogi potpuno goli divljaci preziru evropske slasti i prkose gladi, vatri, Ĉeliku i smrti, samo da bi oĉuvali svoju nezavisnost, osjećam da

robovima ne priliĉi da razmišljaju o slobodi. Sto se tiĉe oĉinske vlasti,

34 iz koje mnogi izvode apsolutnu vladavinu i svako društvo, a da se ne

utjeĉu suprotnim dokazima Lockea i Sidneya, dovoljno je primijetiti da na svijetu nije ništa dalje

od okrutnog duha despoti- zma no blagost te vlasti35

koja više pazi na probitak onoga koji joj se podreĊuje nego na korist onoga koji zapovijeda, da je po prirodnom zakonu otac gospodar djetetu

samo dotle dok mu je njegova pomoć nuţna, da poslije tog roka oni postaju ravnopravni i da sin ocu, posve neovisan o njemu, duguje samo poštovanje, ali ne i pokoravanje. A zahvalnost je zaista

duţnost koju treba poštovati, ali ne i pravo kojirn se nešto"moţe zantnevati. Umjesto da~se kaţe

dsrje civilizirano društvo proisteklo iz oĉinske vlasti, trebalo bi, naprotiv.~f~eći dal"zTi]ega-t^rvtešTl:rpi svoju glavnu snagu. Neki pojedinac moţe se priznati za

Joga~rrnT5gih šamolĉada oni

ostanu okupljeni oko njega. Oĉeva dobra, ĉiji je onTštmski gospodar, veze su koje zadrţavaju njegovu djecu u ovisnosti. I on im moţe dati udio u nasljedstvu samo u razmjeru u kojem su ga od

njega zasluţili stalnim poštovanjem njegovih ţelja. A podanici su daleko od toga da mogu oĉekivati sliĉnu milost od svog despota, jer mu pripadaju i oni sami i sve ono što posjeduju, ili barem on tako

smatra. Oni su prisiljeni da kao milost prime ono što im on ostavlja od njihova vlastitog dobra.

On^vrši pravdu kada ih do koţe oguli, ĉini milost kada ih ostavljajia ţivotu. ' -

I^nastavTjajućITalco s pravom ispitivati ĉinjenice, u dobrovoljnom uspostavljanju tiranije

nećemo naći više osnovanosti nego istine. Bilo bi teško dokazati valjanost ugovora koji bi

obavezivao samo jednu od stranaka, u kojem bi se sve dopuštalo jednoj strani a ništa drugoj i koji

bi samo nanosio štetu onome koji se obavezuje.89

Taj grozni sustav vrlo je daleko, ĉak i danas, od

toga da bude sustav mudrih i dobrih vladara, nadasve francuskih kraljeva, što se moţe vidjeti na

mnogim stranama njihovih edikata, posebno u ovom odlomku poznatog spisa, izdanog 1667. u ime i

na naredbu Louisa XIV: Neka se ne kaţe, dakle, da vladar nije podloţan zakonima svoje drţave,

jer je suprotna tvrdnja istina meĊunarodnog prava, koje je laskanje katkada napadalo, ali koje su

dobri vladari uvijek branili kao zaštitniĉko boţanstvo svojih drţava,^Koliko je zakonitije reći, s

mudrim Platonom, da je savršena sreća nekog kraljevstva kada se vladar pokorava svojim

podanicima, kada se vladar pokorava zakonu i kada je zakon ispravan i uvijek voĊen javnim

dobrom!37

Neću se više zaustavljati na istraţivanju ne znaĉi li, s obzirom na to da je slo-

boda~najuzvišenije svojstvo ĉovjeka, srozavanje njegove prirode na razinu ţivotinja

j&aj;obljen3rTiTgtmktom^-avredU~ĉak tvqrca njegova bića, bezobzirno se odreći

najdragocTentuhJţd njegovih darova, pokoriti seTlpoĉiniti sve one zloĉine koje nam on brani,

da~Br^T^^ovoljio okrutan ili bezuman “gospodar, i ne znaĉnngjTćtrtaj

uzvlg6m^st.vai^lae^tl~Taţl7ućen kada ^vidir kako'se ne~samo obešĉašćuje, već uništava njegovo

najljepše djelo. Propustit ću, ako hoćete, autoritet Barbeyraca38

koji jasno, prema Lockeu,

izjavljuje da nitko ne moţe prodati svoju slobodu, ĉak i ako se podredi nekoj samovoljnoj vlasti

koja s njim mušiĉavo postupa: jer, dodaje on, znaĉilo bi to prodati vlastiti život kojega niste gospodar.

Upitat ću samo s kojim su pravom oni koji sami nisu prezali da se ponize u toj mjeri mogli potĉiniti

svoje potomstvo istoj sramoti i odreći se u njihovo ime dobara koje im sami nisu dali i bez kojih je i

sam ţivot tegoban svima onima koji su ga dostojni. Pufendorf kaţe da se isto tako kao što se svoje imanje moţe sporazumima i ugovorima

prenijeti na drugoga moţe odreći slobode u neĉiju korist. Sve to mi se ĉini loše umovanje. Jer, prije

svega, imanje koje otuĊujem postaje mi posve strana stvar i njegova sc zloupotreba mene nc tiĉe, ali mene se tiĉe da sc ne zloupotrebljava moja sloboda i ja se ne mogu, a da se ne osjetim kriv za zlo

koje me je natjeralo da to uĉinim, izloţiti da postanem oruĊe zloĉina. Osim toga, budući da je pravo

64

vlasništva samo ljudsko utanaĉenje i ustanova, svaki ĉovjek moţe po svom nahoĊenju raspolagati

onim što posjeduje. Ali nije isto s bitnim.dacf)yjma porode,, .kao. ito su ţivot i sloboda, u kojima je svakome dopušteno uţivati, ali ie u najmanju ruku sumnjivrT.TmiJT~pFavjr da se njih odrekne:

otuĊujući-jedno,-poniţava svoje-biće^ otuĊujući drugo, ^uruštavS sve onojjto jest samn pn sebi. I kako nikakvo prolazno dobro ne moţe nadoknaditi ni jedno ni drugo, znaĉilo bi istodobno

uvrijediti i prirodu i razum tim odricanjem, pa ma kakva bila cijena.89

Ali kada bi se sloboda i

mogla otuĊiti, poput imanja, velika bi razlika bila za djecu, koja uţivaju oĉeva dobra samo preno-šenjem njegova prava: njihovi roditelji ne bi imali nikakva prava Ċa se u njihovo ime nje odreknu,

jer je sloboda dar koji ona primaju od prirode da bi bili ljudi. Na taj naĉin, budući da je za uspostavljanje ropstva bilo potrebno uĉiniti nasilje nad prirodom, trebalo ju je izmijeniti da bi se

ovjekovjeĉilo to pravo. I Rravmci-koji su donijeli-tešku-presudujdajse dijete neke robinje raĊa kao

rob odluĉili su, drugim rijeĉima. Ha SP rovjpk np raHalran ĉrnrfgfr-** ^~Cini7mi se, dakle, sigurno da vladavine nisu poĉinjale~samo voljnom vlašću, kojoj je korupcija

samo krajnji izraz i koja ih konaĉno vodi do zakona jaĉega, protiv Ĉega su najprije trebale biti lijek. Ali makar one zaista tako poĉele, ta vlast, jer je po prirodi nezakonita, ne bi mogla sluţiti

zasnivanju društvenih prava, pa prema tome ni nejednakosti ustanova. Ne ulazeći sada u istraţivanja, koja još treba provesti, o prirodi osnovnog sporazuma o svakoj

vladavini, ograniĉit ću se, slijedeći opće mišljenje, da ovdje razmotrim uspostavljanje politiĉkog

tijela kao istinskog ugovora izmeĊu naroda i voĊa koje on sebi bira, ugovora kojim se dvije stranke obavezuju na poštovanje zakona koji su ustanovljeni i koji tvore veze njihova jedinstva.

19 Budući da

je narod, u pogledu društvenih odnosa, sjedinio sve svoje volje u jednu, svi ĉlanovi kojima se objašnjava ta volja postali su time osnovni zakoni koji obavezuju sve pripadnike drţave bez

izuzetka, a jedan od njih propisuje izbor i vlast magistrata zaduţenih da bdiju nad izvršavanjem

drugih. Ta se vlast proteţe na sve što moţe oĉuvati ustrojstvo, ali ne i promijeniti ga. Tome valja do-dati ĉasti koje ĉine da se poštuju zakoni i njihovi izvršitelji, a ovima osobno i povlastice koje su im

naknada za muĉne poslove koje iziskuje svako dobro upravljanje. Magistrat se, sa svoje strane, obavezuje da će upotrijebiti vlast koja mu je povjerena samo prema nakani pavjeritelja i oĉuvati

svakoga u nesmetanom uţivanju onoga što mu pripada, te da će u svakoj prilici pretpostavljati javnu korist vlastitom interesu.

19

Tradicionalno se razlikovao sporazum o udruţivanju, po kojem pojedinci stvaraju civilizirano društvo, i sporazum o poĎaništvu, po kojem se podanici odriču svojih prava u korist neke izdvojene vlasti, posredovanjem odreĎenih uvjeta, temeljnih zakona. Tako su pravnici u pravu utemeljili monarhistički reţim s ograničenom vlašću. Enciklopedisti, poput Diderota u članku »Politička vlast« u Encifelopediji, prihvaćaju tu teoriju. Hobbes je, dakle, jedini niječe. Rousseau se ovdje, dakle, svrstava uz gledište enciklopedista, protiv Hobbesa, na stranu ograničene monarhije, protiv apsolutne. Ali on to čini i izrazima koji pokazuju da će on to sve uskoro prevladati. Teza o dvostrukom ugovoru je proturječna jer teţi za podjelom suverenosti izmeĎu vladara i podanika. Hobbesov genij shvatio je da se suverenost ne moţe podijeliti bez opasnosti za drţavu. Rousseau će uskoro pristati uz njegovo gledište. On će odbaciti sporazum o poĎaništvu, ali iz [njegova Ugovora neće proizaći apsolutna monarhija kao u Hobbesa, već demokracija. ~ '

Početak rcćenice pokazuje da Rousseau još nije proučio svoju teoriju društvenog ugovora, ali da već smatra »opće miSljenje« nedovoljrlim.

65

I prije nego što je iskustvo pokazalo, ili poznavanje ljudskog srca predvidjelo, neizbjeţne

zloupotrebe takva ustrojstva, ono se moralo ĉiniti utoliko bolje ukoliko su oni koji su bili zaduţeni da bdiju nad njegovim oĉuvanjem sami za to bili najzainteresiraniji. I zbog toga, budući da su

magistratura i njezina prava bile osnovane samo na temeljnim zakonima, ĉim bi one bile povri-jeĊene, magistrati bi prestajali biti zakoniti, a narod više ne bi bio obavezan da ih sluša. A kako nije

magistrat, već zakon ustanovljivao bit drţave, svatko se zakonito mogao vratiti u svoju prirodnu

slobodu. Da malo bolje razmislimo, to bi se potvrdilo i novim razlozima, a iz prirode ugovora vidjeli

bismo da on ne moţe biti neopoziv. Jer da nema vrhovne vlasti koja bi mogla biti jamac vjernosti ugovornih strana i prisiliti ih da ispunjavaju svoje uzajamne obaveze, stranke bi ostale jedini suci u

svojim rasprama i svaka bi od njih uvijek imala pravo odustati od ugovora ĉim hi pronašla da

druga krši njegove uvjete ili bi se obje prestale njime sluţiti. Cini se da se na tom naĉelu moţe osnovati pravo odustajanja. Ne treba ni razmatrati, što i ĉinimo, da je od ljudske ustanove kao što

je magistrat, koji ima svu vlast u rukama i koji je prisvojio sve prednosti ugovora, a ipak ima pravo odreći se vlasti, jaĉi razlog naroda, koji plaća sve greške voĊa, da ima pravo odreći se ovisnosti. Ali

uţasne nesuglasice, trajni neredi koje ta opasna vlast4* nuţno izaziva više nego bilo što drugo,

pokazuju koliko je ljudskim vladavinama bila potrebna ĉvršća osnova od samog razuma i koliko je

javnom miru bilo potrebno da boţja volja posreduje i dade suverenoj vlasti svet i nepovrediv

znaĉaj- koji je podanicima oduzeo kobno pravo da njome raspolaţu. Da je vjera uĉinila samo to dobro ljudima, bilo bi dovoljno da je svi oni ljube i prihvate, ĉak i s njezinim zloupotrebama, jer je

ona ipak ušteĊjela više krvi nego što je fanatizam zbog nje prolio.43

Ali slijedimo dalje nit naše pretpostavke.

Razliĉiti oblici vladavina vuku svoje porijeklo iz manjih ili većih razlika koje ćemo naći meĊu

pojedincima u trenutku ustanovljivanja. Kad bi se neki ĉovjek isticao moći, hrabrošću, bogatstvom ili ugledom, onda bi bio sam izabraif magistrat i drţava bi "postala jnonarhi^a^Ako- bi~ Ihlse viSe,

IneĊu so- bonTgotovo jednakih, uzvisilo_nad-^Vimardrugimaj. bili bi zajedno izabrani i tvorili bi ^aristokraciju. Oni ĉija suimanja_i-um ješnost bilemanje nerazmjerne i koji su bili manje udaljeni

od prirodnog stanja drţali su zajedniĉki vrhovnu upravu i tvorili demokraciju. Vrijeme je pokazalo koji je od tih oblika bio ljudima najprikladniji..Jedni će ostati podreĊeni samo zakonima, drugi će

se uskoro pokoriti gospodarima. GraĊani će htjeti saĉuvati svoju slobodu, podanici će samo sanjati

o tome da je oduzmu svojim susjedima, ne mogavši otrpjeti da drugi uţivaju dobro koje oni sami više ne uţivaju.

20 Jednom rijeĉju, na jednoj strani bila su bogatstva i osvajanja, a na drugoj sreća i

vrlina. U tim razliĉitim vladavinama sve su magistrature bile najprije izborne, i dok bogatstvo nije

steklo prednost, ona je pripadala zasluzi koju je imao prirodni predak ili dobi koja je davala

iskustvo u poslovima i hladnokrvnost u odluĉivanju. Starci u Jevreja, geronti u Sparti, senat u Rimu, pa ĉak i etimologija naše rijeĉi seigneur pokazuju koliko se nekada poštovala starost. Ali što

su ljudi poodmakle dobi bili više birani, to su izbori postajali ĉešći i stvarali su sve više neprilika. Uvlaĉile su se zavjere, stvarale su se pobunjeniĉke grupe, stranke su se zakrvile, rasplamsavali su se

graĊanski ratovi. Konaĉno je za toboţnju sreću drţave ţrtvovana krv graĊana i postojala je opasnost da se sve svali u anarhiju nekadašnjih vremena. Iz tih okolnosti korist su izvlaĉili ambi-

ciozni glavari i svoje duţnosti trajno zadrţavali za svoje porodice. Narod, koji se već bio navikao na

ovisnost, spokoj i lagodnosti ţivota, više_nije bio kadar zbaciti svoje okove, pa je pristao da mu se ropstvo povećava kako~5I saĉuvao svoj_jnir. I tako su se voĊe, postavši nasljedne, navikli smatrati

svoje magi- sTrature^porodiĉnim dobrom a sebe vlasnicima drţave koje su najprije bili sluţbenici. SugraĊane ju_drţali svojim robovima, raĉunali su ih, poput stoke, meĊu brojne stvari koje

su~Trirpnpadale,'a-sami-su-se-sma1:rali jednaki bogovima, kxa 1 j &vima~irraljevaT~ „ ~ '

~ ~ > Slijedimo Ii razvoj nejednakosti kroz te razne promjene, otkrit ćemo da je njezin prvi iskaz bio

ustanovljenje zakona i prava vlasništva, drugi uspostavljanje magistrature, a treći i posljednji bilo je pretvaranje zakonite vlasti u samovlasće. Tako je u prvom razdoblju bilo moguće postoj a'nje

bogatih 1 siromašnih, u drugom moćnih i slabih, a u trećem gospodara i robova, što je vrhunski stupanj nejednakosti i njezin izraz u kojem se konaĉno stapaju svi drugi, sve dok nove promjene

posve ne ukinu vladavinu ili je pribliţe zakonitoj ustanovi.

M

Plodotvorna ideja: narod koji dopušta da ga tlače spreman je da ide i drugdje uništiti slobodu. Ista ideja se javlja i u marksizmu, preciznije: »Narod koji ugnjetava druge narode ne moţe biti slobodan.« (Vidi LENJIN, O nacionalnom ponosu velikorusa«, u knjizi O nacionalnom i kolonijalnom pitanju, »Naprijed«, Zagreb, 1958, strana 198.)

Čitav ovaj pasus tonom čudno odudara od prethodnog.

66

Da bismo shvatili nuţnost tog razvitka, treba manje razmatrati motive stvaranja politiĉkog

tijela a više oblike koje ono uzima u svojoj provedbi i poteškoće koje povlaĉe za sobom. Jer zla koja ĉine neophodnima društvene ustanove ĉine neizbjeţnim i njihovu zloupotrebu. I kako su zakoni,

osim u Sparti gdje je zakon bdio prije svega nad odgojem djece a Likurg ustanovio obiĉaje koji su ga gotovo riješili potrebe da se sluţi zakonima, općenito slabiji od strasti, te obuzdavaju ljude a ne

mijenjaju ih, bilo bi lako dokazati da je svaka vladavina koja se kreće uvijek toĉno prema cilju svog

ustanovljenja, ne korumpirajući se niti kvareći, ustanovljena bez potrebe, i da zemlja u kojoj nitko ne krši zakone niti zloupotrebljava magistraturu nema potrebe ni za magistratima ni za zakonima.

Politiĉka razlikovanja nuţno dovode do graĊanskih razlikovanja. Sve veća nejednakost izmeĊu naroda i njegovih voĊa osjeti se uskoro meĊu pojedincima i tu se preinaĉuje na tisuće naĉina, prema

strastima, umijećima i prilikama. Magistrat ne bi mogao prisvojiti neku nezakonitu vlast a da za

sebe ne pridobije ništarije kojima je prisiljen ustupiti neki dio. Uostalom, graĊani dopuštaju da ih se tlaĉi samo dok ih vodi slijepo ĉastohleplje i kada im, dok gledaju više iznad sebe nego ispod sebe,

vlast postaje draţa od nezavisnosti pa pristaju da hose okove da bi ih mogli stavljati kada na njih doĊe red. Teško je pokoriti onoga koji sam ne ţeli zapovijedati, pa ni najlukavija politika neće

uspjeti potĉiniti ljude koji samo ţele biti slobodni. Ali nejednakost se lako širi meĊu ĉastohlepnim i niskim dušama koje su uvijek spremne da trĉe za rizicima sreće i kojima je svejedno da Ii vladaju

ili sluţe, prema tome što im se od toga dvoga ĉini pogodno. Tako je i moglo doći vrijeme u kojem su

oĉi naroda bile toliko zabliještene Ċa su njegove voĊe mogle reći najmanjem meĊu ljudima: »Budi velik, ti i sav tvoj rod«, i on je odmah svima izgledao velik, pa i sebi samome, a njegovi potomci su se

i dalje uzdizali, što su se više od njega udaljavali. Što je povod bio zatamnjeniji i. nesigurniji, uĉinak se više povećavao, što se više u nekoj porodici moglo izbrojiti lijenĉina, ona je postajala slavnija.

Da se na ovom mjestu ulazi u pojedinosti, objasnio bih lako kako je, ĉak Ċa se vladavina u to

nije miješala, nejednakost u utjecaju i ugledu postala meĊu pojedincima neizbjeţna (I) ĉim su oni,

okupljeni uisto društvo, bili prisiljeni usporeĊivati se meĊu sobom-i voditFraĉuna o razlikama koje

su nalazili u s v akodnevmJHTTJphoĊeri]u jedni s‟ drugima. Tih razlika ima više vrsta. Ali kako

su" u'nSĉeTu glavna-razlikovanja kojima se mjerimo u društvu bogatstvo, plemićka titula ili ĉin, te

osobna moć i zasluţnost, dokazao bih da je slaganje ili sukob tih razliĉitih silnica najsigurniji

pokazatelj da li je neka drţava dobro ili loše utemeljena. Pokazao bih Ċa je meĊu te ĉetiri vrste

nejednakosti, a osobna svojstva su izvorište svih drugih, bogatstvo krajnje, ono na koje se sve one

na kraju svode — budući da najneposreĊnije koristi blagostanju i najlakše je za uspostavljanje

veza, njime se lako sluţi da se kupi sve ostalo45

— i na osnovi tog opaţanja vrlo se toĉno moţe

prosuditi u kojoj se mjeri svaki narod udaljio od svog primitivnog zaĉetka i o putu kojim se kreće

prema krajnjem cilju, korupciji. Primijetio bih koliko ta sveopća ţelja za štovanjem, ĉastima i

povlasticama, koja nas sve razdire, izoštrava i usporeĊuje umijeća i snage, koliko raz- gara i

umnogostruĉuje strasti, i koliko ona, pretvorivši sve ljude u takmace, suparnike, pa ĉak i

neprijatelje, svakodnevno uzrokuje nesreća i katastrofa svake vrste, prisiljavajući ih da trĉe u trku

s toliko pretendenata. Pokazao bih da zbog te revnosti kojom govorimo o sebi, te pomame da se

razlikujemo, što nas gotovo stalno ĉini Ċa smo izvan sebe, mi moramo imati ono što jo najbolje i ono

što je najgore u ljudima, vrline i poroke, spoznajo i zablude, osvajaĉe i filozofe, to jest mnoštvo loših

stvari na malen broj dobrih. Dokazao bih, napokon, da je to što vidimo šaĉicu moćnih i bogatih na

vrhuncu Ĉasti i bogatstva, dok svjetina gmiţe u mraku i bijedi, zbog toga što prvi cijene stvari, u

kojima uţivaju samo zato što su ih oduzeli od drugih, te da bi oni, a da se stanje i ne promijeni,

prestali biti sretni kada bi narod prestao ţivjeti u bijedi.

Ali te pojedinosti mogle bi same biti tema jednog znaĉajnog djela, u kojem bi se oĊvagnule

prednosti i teškoće svake vladavine, u odnosu prema pravima iz prirodnog stanja, i otkrili svi razliĉiti oblici u kojima se pojavljuje nejednakost sve do naših dana, a mogla bi se pokazati i u

idućim stoljećima, prema prirodi tih vladavina i promjena koje će ih s vremenom nuţno zadesiti.

Vidjelo bi se kako je mnoštvo tlaĉeno iznutra nizom mjera poduzetih da bi se ono zaštitilo od onih izvana. Vidjelo bi se da se tlaĉenje neprestano povećava, a Ċa potlaĉeni ne mogu nikako saznati

kakav mu je cilj, ni koja im zakonska sredstva ostaju da ga sprijeĉe. Vidjelo bi se da pomalo trnu graĊanska prava i nacionalne slobode, a prituţbe slabih smatraju sc buntovniĉkim gunĊanjem.

Vidjelo bi se da politika svodi ĉast naroda da brani zajedniĉku stvar na najamniĉki udio.21

Vidjelo

bi se da iz toga proistjeĉe neophodnost nameta, pa obeshrabreni ratar napušta polje, ĉak i u vrijeme mira, i ostavlja plug da bi pri- pasao maĉ. Vidjelo bi se kako se raĊaju kobna i ĉudna

pravila o ĉasti. Vidjeli bi se hranitelji domovine kako joj prije ili kasnije postaju neprijatelji, drţeći

*' Ovdje se naznačuje ideja o narodnoj armiji, stvorenoj revolucijom. Ona se pojavljuje već u

MACHIAVELLIJEVU Vladaru.

67

stalno noţ pod grlom svojim sugraĊanima. I došlo bi vrijeme u kojem bi se ĉulo kako kaţu tlaĉitelju

svoje zemlje:

Pectore si fratris gladium juguloque parentis

Condere me jubeas, gravidaeque in viscera partu v

Conjugis, invita peragam tamen omnia dextra.2223

Iz krajnje nejednakosti podrijetla i imetaka, raznolikosti strasti i vještina, beskorisnih i pogubnih umijeća te ispraznih znanosti proizlaze mnoštva predrasuda jednako, suprotnih razumu, sreći i

vrlini. Vidjelo bi se da voĊe potiĉu sve ono što moţe oslabiti okupljene ljude, kako bi ih razjedinili,

sve ono što društvu moţe dati izgled prividne sloge a u njemu sije sjeme stvarne podijeljenosti, sve što moţe nadahnuti razliĉite staleţe nepovjerenjem i uzajamnom mrţnjom, u suprotnosti s njihovim

pravima i interesima, i, prema tome, uĉvrstiti vlast koja ih sve drţi u pokornosti. Iz tog nereda i tih buna uspjet će konaĉno despotizam, koji je pomalo podizao svoju strašnu

glavu i uništavao sve što je izgledalo dobro i zdravo u svim dijelovima drţave, da sruši i zakone i narod, te da na ruševinama republike uspostavi svoju vladavinu. Vremena koja će prethoditi toj

posljednjoj promjeni bit će vremena pokora i nevolja, no na kraju će ĉudovište sve proţdrijeti, i na-

rodi više neće imati ni voĊa ni zakona, već samo tirane. Od tog trenutka neće se više postavljati pitanje obiĉaja i vrline. Jer posvuda gdje vlada despotizam, cui ex honesto nulla est spes,

24 on ne

podnosi nikakva drugoga gospodara. Ĉim on progovori, nije ni ĉasno ni obavezno davati savjete. Jedina vrlina koja preostaje robovima jest slijepa poslušnost.

I to je konaĉni stupanj nejednakosti, krajnja toĉka što zatvara krug i dodiruje toĉku s koje smo

krenuli. Tada svi pojedinci ponovo postaju jednaki, jer višeTiisu ništa, a budući da kao podanici nemaju nikakva drugog zakona do volje~g*ospoĊara, ni gospodar drugog ravnanja do svojih

strasti, iznova se gube pojmovi dobra i naĉela pravednosti. A sve to ponovo vodi samo zakojm jaĉe-ga i, prema tome, novom prirodnom stanju

-posve^azliĉitom^od onoga od kojeg smo poĉeli, što je

bilo prirodno stanje u svoj svojoj ĉistoći, dolĉ j<f ovo*posljed- nje plod razuzdane korupcije. Uostalom, izmeĊu ta dva stanja^ ima tako malo razlike, a ugovor o vladavini je despotizmom toliko

poništen da je despot gospodar samo dotle dok je najjaĉi, i da se on, ĉim se moţe otjerati, nema

razloga tuţiti protiv nasilja. Pobuna koja se završava davljenjem ili svrgavanjem sultana ĉin je isto toliko praviĉan koliko i oni kojima je on raspolagao prije toga ţivotima i dobrima svojih podanika.

Gola sila ga je odrţavala, gola sila ga je i srušila.25

Sve stvari se tada zbivaju po prirodnom poretku, i, bez obzira na to

22

s Marx će reći da se u kapitalističkom poretku sve moţe kupiti, pa čak i savjesti.

" »Ako mi ti narediš da zarijem mač u utrobu mog oca, u trbuh moje trudne ţene, moja ruka će se tome protiviti, a ipak će sve izvršiti.« (LUKAN, I, 376.)

“ »Koji nema što očekivati od časti.« Prema Vaughanu, ovo je moţda iskrivljeno sjećanje na Tacita (Historije, I, 21): cui compositis rebus nulla spes — »koji nije ništa očekivao od dobrog poretka«.

** Diderot u članku »Politička vlast« u Enciklopediji na isti način opravdava pobunu protiv despotizma (citirano djelo, strana 164).

68

kakav bi mogao biti ishod tih brţih i ĉestih promjena, nitko se ne moţe ţaliti na nepravednost

drugoga, već samo na vlastitu nerazboritost ili nesreću. Otkrivajući i slijedeći tako zaboravljene i izgubljene putove koji su morali Ĉovjeka odvesti od

prirodnog u civilizirano stanje, rekonstruirajući, s prijelaznim stanjima koja sam uspio oznaĉiti, putove koje mi je vrijeme, goneći me, dopustilo ili na koje me je naputila mašta, svaki paţljivi

ĉitalac moći će samo biti iznenaĊen beskrajnim prostorom Što dijeli ta dva stanja. U tom sporom

slijedu stvari naći će rješenje beskonaĉno mnogih moralnih i politiĉkih problema koje filozofi nisu uspjeli riješiti. Uvidjet će da ljudski rod iz jednog doba nije ljudski rod iz drugoga, što je razlog

zbog kojeg Diogen nije nigdje našao ĉovjeka, jer je meĊu svojim suvremenicima traţio ĉovjeka iz vremena koje je prošlo. Reći će da je Katon propao š Rimom i sa slobodom zato što ga je njegovo

stoljeće preteklo. I najveći od ljudi samo će se zaĉuditi kako se vladalo svijetom prije pet stotina

godina. Jednom rijeĉju, objasnit će kako su ljudska duša i strasti, neosjetno se mijenjajući, tako reći izmijenile prirodu, zašto su naše potrebe i strasti s vremenom promijenile svrhu, zašto je, jer je

nepatvoreni ĉovjek postepeno nestajao, društvo oĉima mudrih moglo ponuditi samo skup izvještaĉenih ljudi i nenaravnih strasti, koji su djelo svih tih novih odnosa i nemaju nikakve istinske

osnove u prirodi. Ono na što nas navodi razmišljanje, promatranje savršeno potvrĊuje: divlji i uljuĊeni ĉovjek toliko se u dnu srca i sklonostima razlikuju da bi ono Što bi za jednoga bilo najveća

sreća drugoga bacilo u oĉaj. Prvi osjeća samo spokoj i slobodu, on ţeli samo ţivjeti i biti dokon, pa

mu ĉak ni ataraksija stoika, sa svojom dubokom ravnodušnošću prema svakoj drugoj svrsi, nije ravna. Nasuprot njemu uvijek je djelatan graĊanin,

50 znojeći se,_ uznemiren,jnuĉećidiL.pronaĊ£ š-

vredn i j a zannnanja. On radi do smriv:pai_nju ĉak goni da^Jbi__se. .0 drţ a o u ţivotu, ili se odriĉe ţivota da bi stekao besmrtnost. Udvara se velikima, koje mrzi, i bogatima," kojc -prezire, ne

štedi truda^ltofePbi "steIorcnĉasT~Ċ-a7i?i sluţi, "oholo" se hvališe svojom niskošću i

njihovom.zaštitom. i, jonoseći se .svojim ropstvom, govori s prezirom o onima kojilh««ia4ii-ĉastijia^ga_dijele. Kakav bi prizor za jednog Karipca bili muĉni poslovi nekog evropskog ministra,

na kojima mu zavide? Koliko bi taj lijeni divljak okrutnih smrti pretpostavio uţasu takva ţivota, koji ĉak Ĉesto nije ni zaslaĊen uţitkom poštenja! Ali da bi vidio cilj tolikim brigama, trebale bi u

njegovu duhu nešto znaĉiti rijeĉi moć i ugled, i morao bi shvatiti da postoji vrsta ljudi kojima nešto znaĉi paţnja ostaloga svijeta, koji umiju biti sretni i zadovoljni više po iskazu drugoga nego po

vlastitom uvjerenju. U tome je, zapravo, istinski uzrok svih tih razlika: divljak ţivi sam po sebi,

društveni ĉovjek, uvijek izvan sebe, zna ţivjeti samo po mišljenju drugih. I to je, tako reći, njima jedini sud koji izvlaĉe iz osjećaja vlastitog ţivljenja.

51 Nije mi tema da pokaţem kako takvo

raspoloţenje stvara toliku ravnodušnost prema dobru i zlu, s tako lijepim moralnim raspravama, kako sve, jer se svodi na priviĊnosti

— i ĉasti, i prijateljstvo, i vrlina — postaje hinjeno i glumljeno, ĉesto i do samih poroka, u kojima

se konaĉno nalazi tajna uspjeha; kako, jednom rijeĉju, budući da se uvijek koĊ drugih pitamo što smo, ne usuĊujući se nikada ispitati

o tome sebe same, usred toliko filozofije, ĉovjeĉnosti, uglaĊenosti i tananih naĉela imamo samo neiskrenu i taštu vanjštinu, ĉast bez vrline, razum bez mu-

" Riječ nema isti smisao kakav će imati u Društvenom ugovoru. Ovdje je to čovjek graĎanskog društva njegova vremena.

11 To je najveći porok društva osnovanog na nejednakosti. Samoljublje lišava čovjeka njega samoga. Čitav Rousseauov napor svodi se na to da pouči čovjeka kako da ponovo naĎe svoje unutrašnje vrijednosti.

drosti, uţitak bez sreće. Dovoljno mi je Sto sam dokazao da to nije izvorno stanje ĉovjekavojte

da upravo društveni duh i nejednakost koju on stvara mi jenja juJ.-k.vaxe_aY£_naŢ£^iIx235£^klonosti.—— — _________ _ ______

Trudio sam se da izloţim nastanak i razvoj nejednakosti, uspostavljanje i zloupotrebu politiĉkih društava, u onoj mjeri u kojoj se te stvari mogu izvesti iz Ĉovjekove prirode samo

spoznajama razuma i nezavisno od svetih dogmi koje vrhovnoj vlasti daju potvrdu boţanskog

prava. Iz ovog izlaganja slijedi Ċa nejednakost, gotovo nepostojeća u prirodnom stanju, jaĉa i raste s razvitkom na- ^ g~"3pr

H.konl lludskutj duha, te konaĉno postaje trajna- i zako

nita H uspostavi janj^T"^\ jaVnna T>J?Haljpj 1-7 *nga rta" je mO- |

ralna nejednakost, odobrena tek pozitivnim pravom, u suprotnosti s prirodnim / pravom svaki

put kada nije razmjerna fiziĉkoj nejednakosti. To razlikovanje; dovoljno odreĊuje što u tom

pogledu treba misliti o neieĊnakosti koja vlada meĊu svim udaljenim narodima, budući da je

oĉito protiv prirodnog zakona, "ia r? odredili,26

da

” Pitanje je bilo, nema sumnje, loše postavljeno. Ali ni Rousseau na nj ne odgovara jasno. Ovaj je Čudesni

završetak, sam po sebi, opravdao častan poraz koji je pisac nanio diţonskoj akademiji. Posljednji reci podsjećaju na MONTAIGNOVE Eseje: O ljudožderima, 1, 31: »Oni su primijetili da medu nama ima ljudi zasićenih i

69

diiete zapovijeda starcu, da voc

^ pa

“

mnoštvu nedostaje najpotrebnije.

ROUSSEAUOVE BILJEŠKE UZ »RASPRAVU«

Obavijest o bilješkama. Ovom djelu dodao sam nekoliko biljeţaka, po mom lijepom obiĉaju da radim bez reda. Te bilješke pokatkad dosta odskaĉu od predmeta, pa ne bi bilo dobro ĉitati ih

zajedno s tekstom. Ubacio sam ih stoga na kraj raspfave, Ĉime sam nastojao što bolje slijediti

najiispravniji put. Oni koji budu imali hrabrosti da ponovo poĉnu, moći će se drugi put zabaviti, tragajući i pokušavajući da prelete zabilješke: neće se dogoditi ništa zlo onima koji ih uopće ne

proĉitaju. POSVETA — (c) Herodot priča da su se poslije smrti himbenog SmerĎisa27 sastala sedmorica osloboditelja

Perzije da odluče o obliku vladavine koji će dati drţavi. Otanes se snaţno zalagao za republiku. To je mišljenje bilo toliko neočekivano od jednog satrapa, koji je mogao polagati pravo na carstvo, da su se veliki pobojali više njega nego propasti jedne vladavine, jer bi morali poštovati ljude. Kao što se moglo i pretpostaviti, Otanesa nisu poslušali. Vidjevši da će se birati vladar, a budući da nije htio ni slušati ni zapovijedati, on je dobrovoljno ustupio drugim suparnicima svoje pravo na krunu, traţeći kao odštetu samo da on i njegovi potomci budu slo-bodni i nezavisni. To mu je dopušteno. Kako nam Herodot ne govori jesu li bila postavljena neka ograničenja toj povlastici, moramo to svakako pretpostaviti. Inače bi Otanes, budući da nije morao priznavati nikakav zakon ni polagati ikome računa, bio svemoćan u drţavi i moćniji od samog kralja. Ali kao što se moţe dogoditi da se sposoban čovjek u takvu slučaju zadovolji povlasticom, on je moţe i zloupotrijebiti. No nismo čuli da su Otanes ili njegovi potomci uzrokovali tim pravom i najmanju nevolju u kraljevstvu.

PREDGOVOR — (b) Od prvog koraka ja se s povjerenjem oslanjam na jedan dan od onih za filozofe uvaţenih autoriteta, jer sc od njega moţe dobiti čvrst i snaţan argument koji samo oni umiju naći i osjetiti.

Ma kako mi teţili da upoznamo sebe same, nisam siguran ne poznajemo li ipak bolje sve ono što nismo mi. Od prirode opskrbljeni organima koji su namijenjeni isključivo našem odrţanju, mi ih upotrebljavamo samo za primanje vanjskih dojmova. Traţimo samo Ďa nas obavještavaju o onome što je vani i da postoje u nama. Odviše zabavljeni umnaţanjem funkcija naših osjeta i povećavanjem vanjskog domašaja našeg bića, rijetko se koristimo onim unutrašnjim osjetom koji nas svodi na naše prave razmjere i odjeljuje od nas sve ono što nismo. MeĎutim, samo se s tim osjetom, koji bi nam trebao sluţiti, moţemo spoznati i samo s njim bismo se mogli prosuĎivati. Ali kako učiniti da taj osjet djeluje u svom punom opsegu? Kako osloboditi dušu, u kojoj on prebiva, svih iluzija našega duha? Odvikli smo se da je upotrebljavamo, ostala je neizvjeţbana u zbrci naših tjelesnih osjeta, iscrpla se u vatri naših strasti. Srce, duh, osjeti, svi su radili protiv nje.*

RASPRAVA — (c) Promjene koje je duga navika koračanja na dvije noge mogla proizvesti u ispravljanju čovjeka, odnosi koji se još zamjećuju izmeĎu njegovih ruku i prednjih nogu četvoronoţaea, te zaključak izveden iz njihova načina hodanja mogao je uroditi sumnjama da je naša navika najprirodnija. Sva djeca počinju hodati na četiri noge i potrebana im je naš primjer i vjeţba da se nauče hodati uspravno. Ima čak divljih naroda, kao što su Hotentoti, koji zapuštaju djecu i puštaju ih hodati na rukama dotle dok se sama ne namuče da se usprave. Isto se dogaĎa s djecom Karibaca na Antilima, Ima dosta slučajeva ljudi koji su hodali četvoronoške, mogao bih, meĎu ostalima, navesti slučaj djeteta koje je 1344. naĎeno kod Hessea, gdje su ga othranili vukovi, i koje je kasnije, na dvoru princa Henrlja, rekao Ďa bi se, Sto se njega tiče, više volio vratiti k njima nego ţivjeti meĎu ljudima. Bio je toliko navikao Ďa korača kao te ţivotinje da ga je trebalo pričvrstiti komadima drveta koji su ga prisiljavali da se drţi uspravno i odrţava ravnoteţu na dvije noge. Isto se zbilo i s djetetom koje su 1694. pronašli u litvanskim šumama, a ţivjelo je meĎu medvjedima. Gospodin de Condillac8 kaţe da on nije pokazivao nikakve znakove razuma, hodao je rukama i nogama, nije govorio nikakav jezik nego jc ispuštao glasove koji ničim nisu nalikovali na ljudske. Mali divljak iz Hannovera, kojega su prije nekolio godina doveli na engleski dvor, imao je velikih muka Ďa se navikne hodati na dvije noge, a 1719. pronašli su još dva divljaka u Pirenejima, koji su trčali planinom poput četvoronoţaca. Moglo bi se prigovoriti da su oni tako bili lišeni ruku koje nam daju toliko prednosti, premda primjer majmuna pokazuje da se ruka moţe dosta dobro iskoristiti i na dva načina, ali sve to dokazuje samo da je čovjek svojim udovima mogao dati prikladniju namjenu od prirodne, a ne da je priroda odredila da čovjek korača drugačije nego što ga je ona naučila.

Ali čini mi se da se moţe navesti mnogo boljih razloga u prilog tvrdnji da je čovjek dvonoţac. Prvo, kada

prenatrpanih svim vrstama ugodnosti, a da su druga polovica prosjaci pred njihovim vratima, mršavi od gladi i bijede; i smatrali su čudnim kako ti ljudi koji ţive u takvoj oskudici mogu trpjeti takvu nepravdu.« Ali to je samo slično. Rousseauov zaključak je potpuno njegov.

' Rousseau je zaista bio enciklopedijski duh, a posebno je bio sklon znanstvenim pokusima.

70

bi se pokazalo da se on najprije mogao prilagoditi drugačije nego što ga mi vidimo, a ipak postati ono što jest, ne bi to bilo dovoljno da se zaključi da se doista tako zbilo. Jer, pošto bi se pokazala mogućnost takvih promjena, trebalo bi još, prije nego Što se to prizna, dokazati barem njihovu vjerojatnost. Osim toga, ako su ruke čovjeku zaista mogle sluţiti, kad je ustrebalo, i kao noge, to je jedini opaţaj u prilog toj tvrdnji, nasuprot velikom broju drugih koje joj se protive. Glavna je tvrdnja da zbog načina na koji je glava čovjeku pričvršćena za tijelo, umjesto da upravlja pogled vodoravno, kao i sve druge ţivotinje pa i on sam kada korača uspravno, mora pri koračanju Četvoronoške gledati izravno u zemlju, što za odrţanje pojedinca nije baš osobito pogodan poloţaj. Dalje, da je rep, koji on nema i s kojim nema što raditi koračajući dvonoške, koristan četvoronošcima i nijedan ga od njih nije lišen. Osim toga, prsa ţene, vrlo dobro smještena za dvonošca koji drţi svoje dijete u naručju, bila bi loše smještena za četvoronošca, i nijedan od njih ne drţi svoje mlado na taj način. Zatim, budući da su straţnji udovi mnogo viši u odnosu prema prednjima, znači da bi se hodajući na četiri noge morali vući na koljenima, što čini loše graĎenu Ţivotinju koja bi u svom kretanju imala malo udobnosti. A ako bi on postavio stopalo ploštimice, kao i ruku, trebao bi imati u straţnjem dijelu noge zglob sličan drugim ţivotinjama, naime takav koji spaja cjevanicu s tibi— jom. I, konačno, kada bi se on kretao samo vrškom noge, kako bi se nesumnjivo morao, noţni splet, da i ne govorimo o mnoštvu kostiju koje ga sastavljaju, bio bi odviše velik da odrţava cjevanicu, a njegovi zglobovi s ljesicom i tibijom previše zbijeni da bi u toj situaciji ljudskoj nozi dali istu fleksibilnost koju imaju noge četvoronoţaca. Iz primjera djece, uzetog u dobi kada se prirodne snage još nisu razvile ni udovi očvrsli, ništa se ne moţe zaključiti. Isto bih tako mogao reći da psi nisu predodreĎeni da koračaju, jer nekoliko tjedana pošto se okote mogu samo puzati. Pojedinačne činjenice imaju, osim toga, malo snage prema sveopćoj praksi svih ljudi, čak i naroda koji, zato što meĎusobno nemaju nikakve veze, nisu mogli jedni druge oponašati. Dijete napušteno u šumi prije nego što je prohodalo, a koje je othranila neka ţivotinja, slijedit će primjer svoje hraniteljice, vjeţbajući da korača poput nje, s navikom će steći okretnost koja nije prirodna, pa kako kljasti uspijevaju, pomoću vjeţbe, činiti svojim nogama sve što mi radimo rukama, on će konačno postići da se sluţi rukama kao nogama.

\71

— (Ď) Ako se meĎu mojim Čitaocima naĎe neki prilično loš fizičar pa prigovori mojoj pretpostavci o prirodnoj plodnosti zemlje, odgovorit ću mu ovim ulomkom:

Kako biljke za svoju prehranu izvlače mnogo više tvari iz zraka i vode nego iz zemlje, proizlazi da one gnjiljenjem više vraćaju zemlji nego Što iz nje izvlače. Suma, uostalom, odreĎuje vodu kiši, zaustavljajući isparavanja. Tako, ako se neka šuma čuva dosta dugo a da se ne uništava, biljno gnojivo koje sluţi vege-taciji uvelike će se povećati. Ali kako ţivotinje vraćaju zemlji manje nego što iz nje izvlače i kako ljudi prekomjerno troše drvo i bilje za vatru i druge potrebe, proizlazi da se biljno gnojivo neke nastanjene zemlje mora neprestano smanjivati i ona konačno postaje kao tlo krševite Arabije i tolikih drugih istočnih zemalja, koje su zbog klime najdulje naseljeni krajevi i u kojima se moţe nači samo soli i pijeska. Jer postojana sol biljaka i ţivotinja ostaje, dok se sve ostale tvari isparavaju (Buffon, Historie naturelle, t. I: Preuves de la thćorie de la terre, Pariš, 1752, Čl. 7). Ovome se moţe dodati dokaz o količini drveća i biljaka svake vrste koji su ispunjali gotovo sve

nenastanjene otoke posljednjih stoljeća, a i povijest nas uči o velikim šumama koje je posvuda na Zemlji trebalo krčiti što su se više ti krajevi nastanjivali i osposobljavali za obradu. Na sve to imam još tri opaske. Prvo, ako ima neka vrsta bilja koja bi mogla nadoknaditi smanjivanje biljne tvari koje, prema rasuĎivanju gospodina de Buffona, uzrokuju ţivotinje, onda je to nadasve drveće, Čije krošnje i lišće prikupljaju i uzimaju više vode i pare nego sve ostale biljke. Drugo, uništavanje tla, to jest trošenje supstancije pogodne za vegetaciju, mora se ubrzavati razmjerno obraĎivanju zemlje i tome što radinije stanovništvo u većem opsegu troši proizvode svake vrste. Treća i najvaţnija moja opaska jest da su plodovi s drveća najobilnija hrana ţivotinjama, koju im drugo ne moţe priskrbiti. To sam iskustvo stekao4 usporeĎujući proizvode sa dva zemljišta, jednaka s obzirom na veličinu i kakvoću, jednog pokrivenog kestenjem, a drugog zasijanog ţitom.

— (e) MeĎu četvoronoscima općenito se proţdrljive vrste razlikuju s obzirom na oblik zuba i sklop utrobe. Ţivotinje koje ţive samo od bilja imaju plosnate zube, poput konja, goveda, ovce, zeca. Grabeţljivci imaju oštre zube poput mačke, psa, vuka, lisice. A što se tiče ţeluca, biljojedi ih imaju nekoliko, kao na primjer debelo crijevo, kojih nemaju grabeţljive ţivotinje. Dakle, Čini se, da bi se čovjek, jer ima zube i ţeludac poput biljojeda, morao prirodno svrstati u taj razred. To mišljenje ne potvrĎuju samo anatomska promatranja, već su mu još sklonija djela iz starina.

Diseark, kaţe sveti Jeronim, izvještava u svojim knjigama Grĉkih starina da pod vladavinom Saturna, kad je zemlja još sama po sebi bila plodna, nijedan čovjek nije jeo meso, već su svi ţivjeli od plodova i povrća koji su prirodno rasli. (Knjiga II, adv. Jovinian.) To se mišljenje moţe još potkrijepiti izvještajima mnogih suvremenih putnika. Frangois Corrčal svjedoči,

meĎu ostalim, da bi većina stanovnika Bahama, koje su Španjolci doveli na Kubu, Santo Domingo i drugdje, umrla kada bi pojeli meso. Iz toga se moţe vidjeti da ja više zanemarujem činjenice sebi u prilog nego što se nji-ma koristim. Jer s obzirom na to da je plijen gotovo jedini razlog sukoba meĎu krvoločnim ţivotinjama, a biljojedi ţive meĎusobno u trajnom miru, pa ako je ljudska vrsta iz tog posljednjeg roda, jasno je da je ona imala mnogo više pogodnosti da se prehrani u prirodnom stanju, a mnogo manje potrebe i prilika da iz njega izaĎe.

— (f) Sve spoznaje koje iziskuju razmišljanje, kao i one koje se mogu steći samo suviskiţću ideja i postepeno se usavršavati, čini se da su bile posve izvan domašaja divljeg Čovjeka, osim komunikacije s bliţnjima, to jest osim sredstava koja su sluţila toj komunikaciji i potreba koje su je činile nuţnom. Njegovo.znanje i um- ješnost ograničavali su se na skakanje, trčanje, borenje, bacanje kamena, penjanje uz drvo. Ali ako je znao samo te stvari, zauzvrat ih je znao mnogo_bolJe_ od_nas, koji 0 njlmajie ovisimo onoUko'koliko je ovlšItLon. A kako one zavise-gamo od vjeţbe tijela i ne iziskuju nlkakyu_kj?rounikacijii.ni širenje od jednog ćovteka-do-drugoga, prvi čovjek je u tome mogao biti isto toliko, sposoban koliko i njegovi posljednji potomci.

Izvještaji putnika puni su primjera snage i krepkosti ljudi barbarskih 1 divljih naroda. Oni ništa manje ne hvale njihovu okretnost i brzinu. A budući da su potrebne samo oči, da bi se opazile te stvari, ništa nas ne sprečava da povjerujemo u ono što nam o tome iskazuju očevici. Izvukao sam nasumce nekoliko primjera iz prvih knjiga koje mi dopadoše pod ruku.

Hotentoti, kaže Kolben28, znaju bolje loviti ribu od Evropljana s Rta. Jednako su vični i udici, i mreţi, i ostima u uvalama kao i na rijekama. Isto im je tako lako uhvatiti ribu rukom. Neusporedivo su okretni u plivanju. Plivaju na ponešto čudan način, koji im je posve svojstven. Oni plivaju uspravijena tijela i ruku ispruţenih izvan vode, tako da se čini kao da koračaju zemljom. Po naj- uzburkanijem moru, kada su valovi poput planina, oni na neki način plešu na njihovim hrptovima, penjući se i spuštajući poput komada pluta.

Hotentoti, kaţe još isti autor, iznenaĎujuće su okretni u lovu a brzina njihova trka nadmašuje zamislivo.

On se ĉudi što oni ĉešće ne zloupotrebljavaju svoju okretnost, što im se ipak pokatkad dogodi,

kako se moţe prosuditi iz primjera koji navodi.

Iskrcavši se na Rtu, jedan nizozemski mornar unajmio je, kaže on, jednog Ho- tentota da ga prati u grad sa svitkom duhana od oko dvadeset livara. Kako su obojica bili ponešto udaljeni od grupe, Hotentot upita mornara zna li trčati. »Trčati?«, odvrati Nizozemac, »da, dosta dobro.« »Da vidimo«, reče Afrikanac, i, pobjegavši s duhanom, začas nestade s vidika. Mornar, zbunjen tom čudesnom brzinom, i ne pomisli da ga

28 Jean-Baptiste DUTERTRE, dominikanac i misionar (1610—1687), Potujest Antila nastanjenih Francuzima

(1G67—1671), četiri sveska.

72

slijedi i više ne vidje ni svog duhana ni nosača. Oni imaju tako oštar vid i tako sigurnu ruku da im se Evropljani ne mogu ni pribliţiti. Na sto koraka kamenom će pogoditi biljeg veličine pola sua i, što je najčudnije, oni ne upiru poput nas oči u cilj, već se stalno kreću i uvijaju. Cini se kao Ďa im kamen nosi neka nevidljiva ruka.

Otac du Terter* kaţe malo kasnije za divljake s Antila iste stvari koje smo čuli

1 za Hotentote s Rta dobre nade. On nadasve hvali njihovu točnost u gaĎanju strijelom ptica u letu i riba dok plivaju, koje zatim roneći vade. Divljaci iz Sjeverne Amerike nisu ništa manje slavni po svojoj snazi i okretnosti,

ali evo primjera na osnovi kojega ćemo moći prosuditi te sposobnosti Indijanaca iz Juţne Amerike.

Godine 1746. jedan Indijanac iz Buenos Airesa, koji je u Cadixu bio osuĎen na galiju, predloţio je guverneru da otkupi svoju slobodu riskirajući ţivot na nekoj javnoj svečanosti. Obećao je da će sam navaliti na

najbješnjeg bika bez ikakva drugog oruţja u ruci do jednog uţeta, da će ga srušiti na zemlju, da će ga dohvatiti

uzetom s one strane koja mu se naznači, da će ga osedlati, zauzdati, pojahati i povesti borbu, tako jašući, sa dva još bješnja bika, koja će izvesti iz Torilla, i da će ih jednog za drugim ubiti u vremenu koje mu bude odreĎeno,

bez ičije pomoći. To mu je bilo odobreno. Indijanac je odrţao riječ i uspio u svemu što je obećao. O načinu na

koji je to izveo i o pojedinostima borbe moţe se pročitati u prvom svesku »in-douze« Napomena o Prirodopisu gospodina Gautiera, u kojem je na strani 262. ta činjenica potertana.

— (g) Trajanje ţivota konja, kale gospodin de Buffon, razmjerno je, kao 1 u svih drugih vrsta ţivotinja, trajanju vremena njihova rasta. Čovjek, kojemu da odraste treba Četrnaest godina, moţe ţivjeti Šest ili sedam .puta-toliko vremena, to jest devedeset ili sto godina. Konj, čiji se rast završi u četiri godine, moţe ţivjeti Šest ili sedam puta više, to jest dvadeset i pet ili trideset godina. Primjeri koji bi mogli biti suprotni tom pravilu tako su rijetki da ih ne treba čak ni gledati kao izuzetak iz kojeg bi se mogli izvući zaključci. A kako je glomaznim konjima da narastu potrebno manje vremena nego plemenitima, oni ţive toliko manje vremena i stari su sa petnaest godina (Prirodopis konja).

— (h) Vjerujem da sam meĎu ţivotinjama mesojedima i biljojedima zapazio još općenitiju razliku od one koju sam zamijetio u bilješci (e), jer se ona odnosi i na ptice. Ta se razlika očituje u broju mladih, koji nikad ne premašuju dva po svakom okotu za vrste što ţive samo od bilja ] 5ln redovno premašuje tajbrof zS~krv&ločne ţivotirijeTI^ako'je u tom -pogledu ra spoznat!" namjeru prirode prema~broj u ~Eisa,- kojih sunsamonĎvije u svake ţenke prve vrste, kao kobile, krave, koze, košute, ovce, itd., a uvijek ih je šest ili osam u drugih ţenki, poput kuje, mačke, vučice, tigrice, itd. Ko- koš, guska, patka, koje su sve proţdrljive ptice, kao i orao, kobac, sova, takoĎer nose i legu veliki broj jaja, što se nikada ne dogaĎa golubici, grlici i pticama koje ne jedu ništa drugo do zrnje, koje ne nose i ne izlegu više od dva jaja odjednom. Razlog toj razlici je u tome što ţivotinje koje ţive samo od trave i bilja, budući da pmvode go- tovp_ čitav dan u ispaši i prisiljene su utrošiti mnogo vremena da se prehrane, ne bi bile kadre dojiti više^_mladih, dok^ se^pxoţdrljivci, završivši gotovo začas'obrbkpmogu lakše i'Češće Vratitrsvojim mladima i lovu, te nadoknaditi nestanak tako velike ko^ ličine mlijeka. Za-sve to trebalo bi još dosta zasebnih promatranjarTazmatranja,~ali tome ovdje nije mjesto, dovoljno mi je što sam u ovom dijelu pokazao najopćenitiji sustav prirode, koji nam pruţa novi razlog da povučemo čovjeka iz razreda ţivotinja mesojeda i svrstamo ga meĎu biljojede.

— (i) Jedan slavni autor, zbrajajući dobro i loše u ljudskom ţivotu i usporeĎujući ta dva zbroja, otkrio je da posljednji nadmašuje prvi i da je za čovjeka dar ţivota u svemu dosta loš poklon. Ja uopće nisam iznenaĎen njegovim zaključkom. On je sva svoja rasuĎivanja izvukao iz naravi civiliziranog čovjeka. Da je stigao do prirodnog čovjeka, mogli bismo prosuditi da li bi on bio došao do sasvim drugačijih rezultata, zapazio da čovjek nije trpio drugih zala do onih koje je sam sebi zadao, i priroda bi time bila opravdana. Mi nismo bez muke postigli da budemo tako nesretni. Kada, s jedne strane, uzmemo u obzir čudesna ljudska djela, toliko temeljito proučenih znanosti, toliko pronaĎenih vještina, toliko iskorištenih snaga, do vrha nasutih provalija, sa zemljom sravnjenih planina, razorenih stijena, rijeka učinjenih plovnima, iskrčenih zemljišta, iskopanih jezera, isušenih močvara, golemih zdanja podignutih na zemlji, more prekriveno laĎama i mornarima, i kada, s druge strane, potraţimo, razmislivši malo, istinske probitke koji su iz svega toga proizašli za sreću ljudske vrste, moţemo se samo zapanjiti zbog začuĎujućeg nerazmjera što vlada meĎu tim stvarima i poţaliti sljepilo čovjeka koji je, da bi utaţio svoju nerazboritu oholost i ne znam kakvo još isprazno oboţavanje sebe samog, nagnan da trči protiv svih nevolja na koje je bio osjetljiv i za koje se dobročiniteljica priroda pobrinula da ih udalji od njega.

Ljudi su zli, ţalosno i trajno iskustvo oslobaĎa dokazivanja. A ipak je Čovjek po prirodi dobar, vjerujem da sam to i pokazao. Što ga je, dakle, do te mjere moglo izopačiti ako ne promjene u njegovoj naravi, postignut napredak, saznanja koja je stekao? Divimo se koliko hoćemo ljudskom društvu, ali ništa manje nije istina da ono nuţno dovodi ljude do toga da se mrze u to većoj mjeri što se više ukrštaju njihovi interesi, da se očito meĎusobno iskorištavaju i da sebi nanose uistinu sva za- misliva zla. Što da se misli o odnosu u kojem razlog svakom pojedincu nalaţe pravila izravno suprotna onima koja javni razlog propovijeda u društvu kao cjelini i u kojem svatko nalazi svoj račun u nevolji drugoga? Gotovo nema imućnog čovjeka ko- Jemu pohlepni nasljednici, a često i vlastita djeca, potajno ne ţele smrtT, niti broda na moru čiji brodolom ne bi bio dobra vijest za nekog trgovca, niti kuće koju neki zlonamjerni vjerovnik ne bi ţelio vidjeti spaljenu sa svim papirima koji su u njoj, niti naroda koji se ne bi radovao nesrećama svojih susjeda. I zbog toga mi i nalazimo naše probitke na štetu naših bliţnjih i nečiji gubitak gotovo uvijek donosi dobitak drugome. Ali još opasnije je

73

to što zajedničke nevolje bude iščekivanja i nade mnoštva pojedinaca: jedni ţele bolesti, drugi priţeljkuju smrti, neki opet rat, poneki pak glad. Vidio sam uţasne ljude kako plaču od tuge zbog znakova plodne godine, a veliki i kobni poţar Londona, koji je toliko nesretnika stajao ţivota i imetka, obogatio je moţda više od deset tisuća ljudi. Znam da Montaigne kori Atenjanina Demadesa8 Što je kaznio jednog radnika koji je, prodavajući preskupo mrtvačke Ijjesove prekomjerno zaraĎivao na smrti graĎana. Ali razlog koji Montaigne navodi, da je trebalo kazniti sve, očito potvrĎuje moje razloge. Neka nas, dakle, kroz laţne izljeve dobrohotnosti proţme ono što se raĎa u dubini srca i razmislimo kakvo je stanje stvari u kojem su svi ljudi prisiljeni da se uzajamno mrze i uništavaju i u kojem se raĎaju neprijatelji po duţnosti i varalice iz interesa. Ako mi netko odgovori da je društvo tako ustrojeno da svaki čovjek dobiva time što sluţi drugima, uzvratit ću mu da bi to zaista bilo dobro kada on ne bi još više zaraĎivao škodeći im.® Nema takva zakonitog dobitka koji bi premašivao nezakonito ostvaren dobitak i šteta nanesena bliţnjemu uvijek je unosnija od usluge. Radi se, dakle, samo o tome kako da se pronaĎu sredstva pomoću kojih će se proći nekaţnjeno, i u tu svrhu moćni se koriste svim svojim snagama, a slabi svim svojim lukavstvom.

Pošto je blagovao, divlji je čovjek bio u miru sa svom prirodom i prijatelj svih sebi bliţnjih. Ako bi se

katkada i pokoškao zbog obroka, nikada ne bi došlo do sukoba prije nego što bi odmjerio isplati li mu se teško pobijediti ili potraţiti hranu negdje drugdje. Budući da oholost nikada nije bila uzrok okršaja, on se završavao s

nekoliko udaraca šakom, pobjednik bi pojeo, a poraţeni bi otišao potraţiti sreću drugdje i sve bi se smirilo. Ali

kod čovjeka u društvu to su već drugi pošli: najprije se stjecalo ono_što_je neophodno, zatim i ono što je

suvišno, zatim doĎoše uţici, a onda basnoslovna bogatštva/'p^'pbdIomiči~irn^~krSTu, robovi;~'iu~~riema ni

trenutka mira. A još čuĎnovatije je-to-da-sc £to~ sulsotrebe manje prirodne^i‟hitne, šve vi5e~poveća- vaju

strasti i, što je još gore, moć da sc one zadovolje. Tako će poslije mnogih uspjeha, j?^štoje_gotxatip_mno£o -blaga i-unesrećio mnogo-ljudi,. moj Junak jjoţeljeti da sve pokolje kako bi postao jedini gospodar svije.ta.j0

Jaljya je na brzinu ocrtana moralna slika,"ako"ne^ljudskog ţivota, a ono barem tajnih sklonosti srca svakoga

civiliziranog čovjeka. Usporedite, bez predrasuda, poloţaj civiliziranog ĉovjeka s poloţajem divljega i istraţite, ako

to moţete, koliko je sa zlobom, oskudicom i bijedom prvi otvorio nova vrata jadu i smrti. Uzmete li u obzir muke duha koje nas razdiru, ţestoke strasti što nas iscrpljuju i rastuţuju, prekomjerni rad kojim su opterećeni siromašni, još opasnije mekuštvo kojem se prepuštaju bogati, što ĉini da jedni umiru od oskudice, a drugi od bolesti, razmislite li o uţasnim mješavinama namirnica, njihovim opasnim zaĉinima, pokvarenoj hrani, patvorenim buĉkurišima, lupeštvu onih koji ih prodaju, pogreškama onih koji to odobravaju, otrovnosti posuda u kojima se pripremaju, obratite li paţnju na zarazne bolesti koje stvara loš zrak meĊu mnoštvom okupljenih ljudi, bolesti ĉiji je uzrok mekušnost našeg naĉina ţivota, nagli izlazak iz kuće na svjeţ zrak, neoprezno prekomjerno utopljavanje ili lagano oblaĉenje, te sve brige koje je naša izuzetna osjetljivost pretvorila u neophodne navike, ĉije nas zanemari-

74

/

Van je ili odricanje zatim stoje ţivota Ili zdravlja, pribrojite li k tome poţare 1 potrese što, gutajući ili razarajući ĉitave gradove, s njima unište i na tisuće stanovnika, sjedinite li, jednom rijeĉju, opasnosti koje svi ti uzroci neprestano navlaĉe nad naše glave, osjetit ćete kako nam je priroda skupo naplatila prezir prema njezinim lekcijama.

Neću ovdje ponavljati ono što sam već rekao o ratu, ali bih volio kada bi se ljudi koji to znaju odlučili ili usudili iznijeti jedanput u javnost pojedinosti o uţasima koje u vojskama stvaraju opskrbljivači ţiveţnim namirnicama i lijekovima.29 Vidjeli bi se njihovi, ne odviše tajni, manevri kojima se i najsjajnije vojske rastope na manje od ništa i uniţti više vojnika nego što ih pokosi neprijateljska tanad. Ta brojka ni- 5ta manje ne začuĎuje od broja ljudi koje svake godine proguta more, bilo glaĎu, bilo skorbutom, bilo gusarima, bilo vatrom, bilo brodolomima. Očito je da na račun uspostavljenog vlasništva, a prema tome i društva, treba staviti ubojstva, trovanja, drumska razbojstva, pa čak i kaţnjavanja tih zločina. Kazne su potrebne da bi se spriječila veća zla, ali ako one ubojstvo jednog čovjeka naplaćuju sa dva ili više ţivota, onda samo stvarno udvostručuju gubitak ljudskog roda. Koliko je sramotnih načina da se spriječi raĎanje ljudi i prevari priroda, bilo brutalnim i izopačenim ukusom što vrijeĎa njezino najdraţesnije djelo, koji divljaci i ţivotinje nikada nisu upoznali, a koji je stvorila izopačena mašta samo u civiliziranim zemljama, bilo tajnim pobačajima, dostojnima plodovima razvrata i iskvarene časti, bilo napuštanjem ili ubijanjem mnoštva djece, ţrtava bijede svojih roditelja ili barbarskog stida svojih majki, bilo sakaćenjem onih nesretnika čiji su dio ţivota i sve potomstvo ţrtvovani ispraznom pjevanju1* ili, što je još gore, surovoj ljubomori nekih ljudi, saka- ćenje koje je, u potonjem slučaju, dvostruka, uvreda prirode, i načinom na koji se ono obavlja i sluţbom kojoj su ti jadnici namijenjeni!

Ali nema li još tisuću češćih i opasnijih slučajeva kada roditeljska prava otvoreno vrijeĎaju čovječnost? Koliko je talenata pokopano i sklonosti zapriječeno nerazumnom prisilom očeva! Koliko bi se ljudi bilo istaklo u nekom prikladnom zanimanju, a umiru nesretni i obeščaščeni u drugom, za koje nemaju nikakve sklonosti! Koliko je sretnih ali nejednakih brakova razvrgnuto ili razoreno i koliko je kreposnih supruga obeščašćeno staleškim poretkom koji je uvijek u suprotnosti s prirodnim!13 Koliko je drugih čudnih veza stvoreno iz interesa i osuĎeno ljubavlju i razumom! Koliko se, štoviše, časnih i kreposnih supruga meĎusobno mučilo zato što su se loše slagali! Koliko je mladih i nesretnih ţrtava škrtosti svojih roditelja potonulo u porok ili provelo tuţne dane u suzama, te stenjalo u nerazdvojivim vezama koje srce odbija, a samo ih zlato moţe stvoriti! Sretne su katkada one koje njihova hrabrost i vrlina čak iščupa iz ţivota prije nego što ih barbarsko nasilje prisili da ga provedu u zločinu ili očajanju! Oprostite mi na ovome, nikada utješeni majko i oče, ţao mi je što zagorčavam vašu tugu, ali ne sluţi li ona kao vječan i uţasan primjer svakome tko se usudi, čak i u ime prirode, povrijediti najsvetije od njezinih prava!

Ako sam govorio samo o loše skovanim okovima što su djelo naše politike, mislimo li da su oni koje stvaraju Ijubav ili sklonost izuzeti od neprilika? Što bi bilo kada bih se poduhvatio da prikaţem ljudsku vrstu

napadnutu u samom svom izvorištu, u najsvetijoj od svih veza, kada se ona više ne usuĎuje slušati prirodu prije

nego što se posavjetuje s imučnošću i kada, budući da je opći nered pobrkao vrline i poroke, uzdrţljivost postaje kaţnjiva injera opreza, a odbijanje da sc dade ţivot svom bliţnjem čin čovječnosti! Ali, i ne raskidajući veo koji

zastire toliko uţasa, zadovoljimo se da naznačimo zlo kojem drugi moraju naći lijek.

Dodajmo svemu tome mnoštvo nezdravih zanata koji skraćuju dane i uništavaju ličnost, kao što su rad u rudnicima, prerada metala, minerala, posebno olova, bakra, ţive, kobalta, arsena, realgara14, 1 one druge opasne

zanate Sto svaki dan odnose ţivote tolikih radnika, kao što su krovopokrivači, tesari, zidari i oni koji rade 'i

kamenolomima. Neka se, kaţem, sve te stvari ujedine, pa će se u uspostavljanju i usavršavanju društava moći vidjeti razlozi unazaĎen ja vrste, što je zapazio više ne*,3 jedan filozof.

Raskoš, koji je nemoguće spriječiti kod ljudi lakomih za vlastitim ugodnostima i za ugledanjem na druge, ubrzat će uskoro zlo koje su društva započela. S izgovorom da omogućava ţivot siromašnima, što ne treba da čini, on osiromašuje sve ostalo i prije ili kasnije opustoši drţavu.

Raskoš je lijek mnogo gori od zla za koje se smatra da ga on lijeĉi, ili, štoviš-, on je najgori od svih zala Što mogu zadesiti neku drţavu, bila ona velika ili mala, koja, da bi prehranila gomile slugu i jadnika koje je on stvorio, iscrpljuje i uništava ratara i graĊanina, poput onih ţarkih juţnih vjetrova što, prekrivši travu i zelenilo proţdrljivim kukcima, otimaju hranu korisnim ţivotinjama i donos,e oskudicu i smrt u sva mjesta gdje se osjete.

111

Iz društva i raskoša koji ono raĎa proizlaze slobodne i mehaničke vještine, trgovina, pisanje i sve te beskorisnosti koje omogućuju da se rase vate obrt, obogate i upropaste drţave. Razlog tom propadanju vrlo je jednostavan. Lako je vidjeti da se po svojoj prirodi poljoprivreda mora najmanje isplatiti oĎ svih vještina, jer je njezin proizvod s obzirom na upotrebu najpotrebniji svim ljudima, pa mu cijena mora biti razmjerna mogućnostima najsiromašnijih. Iz istog načela moţe se izvesti i pravilo da se vještine to više isplate što su manie_karlshe^-cla nai»otrpl-mrte-moraju, konačno, postati na j zanemareni je. Iz ovoga moţemo vidjeti da bismo trebalTrazmisliti 0 pravim korisllma^obrla i stvarnim"učincima što proizlaze iz njegova razvoja.1*

To su osjetni razlozi svih jada u koje obilje konačno strmoglavljuje narode kojima se najviše divimo. Dok se tako šire i cvatu obrt i vještine, prezreni ratar, opterećen porezima nuţnima za odrţavanje raskoši i osuĎen da proţivi ţivot izmeĎu rada 1 gladi, napokon ostavlja polja da bi u gradovima potraţio kruh koji bi tamo trebao donijeti. Sto

29

Sve ovo bit će razraĎeno u Novoj Hćloisei.

75

više glavni gradovi izazivaju divljenje u zabezeknutim oĉima naroda, to više bi trebao kukati kad vidi napuštena polja, zemlju na ugaru i ceste preplavljene nesretnim graĊanima koji postadoše prosjaci i lopovi, odreĊeni da okonĉaju svoju bijedu na kotaĉu ili na smetlištu. I zato drţava koja se na jednoj strani bogati, na drugoj strani slabi i biva opustošena, a najmoćnije monarhije, što se poslije mnogo rada predaju obilju i opuste, završavaju kao plijen siromašnih naroda koji podlijeţu kobnom iskušenju da ih osvoje, te da se i sami obogate i oslabe, da bi ih drugi osvojili i uništili.

Neka se netko jedanput udostoji objasniti nam što je moglo stvoriti ona jata barbara koja su u toku toliko stoljeća plavila Evropu, Aziju i Afriku, Duguju li oni tu čudesnu populaciju vještini svojih zanata, mudrosti svojih zakona, izvrsnosti svoje politike? Kada bi nam naši znanstvenici htjeli reći, a da se ne uveličava taj problem, zašto se ti divlji i surovi ljudi bez znanja, bez stega, bez odgoja, nisu svi meĎusobno poklali u bilo kojem trenutku kada su se pravdali zbog pašnjaka ili lovine. Neka nam objasne kako su ti jadnici imali samo smjelosti suočiti se s tako vještim ljudima kakvi mi bijasmo, s tako lijepom vojničkom disciplinom, s tako lijepim zakonicima i tako mudrim zakonima. Zašto, konačno, otkako se u sjevernim zemljama društvo usavršilo i s mnogo muke naučilo ljude njihovim uzajamnim duţnostima i umijeću zajedničkog ţivljenja u ugodi i miru, ne moţemo više vidjeti da odande dolaze ona mnoštva ljudi koja su se nekada tamo stvarala. Pomalo se bojim da se netko na kraju ne dosjeti da mi odgovori da su ljudi vrlo mudro izmislili sve te velike stvari, znanje, vještine, znanosti i zakone, kao spasonosnu kugu da bi spriječili prekomjerno razmnaţanje vrste iz straha da ovaj svijet, na koji smo osuĎeni, ne postane na kraju premalen za svoje stanovništvo.

Pa onda! Treba li uništiti društva, ukinuti moje i tvoje, i vratiti se ţivotu u šumama, s medvjedima? To bi bio zaključak u stilu mojih protivnika, koji upravo ţelim spriječiti, da im na sramotu bude ako ga potegnu. O, vi koji više ne moţete čuti boţanski glas i koji svojoj vrsti priznajete samo sudbinu da u miru skonča ovaj kratki ţivot, vi koji sebi u gradovima dopuštate kobnu stečevinu, uznemirene duhove, iskvarena srca i neobuzdane ţelje, steknite ponovo, jer to o vama ovisi, nekadašnju prvu nevinost. PoĎite u šumu Ďa izgubite iz vida i sjećanja zločine svojih suvremenika i ne bojte se poniziti vrstu odričući se svojih saznanja, ali i poroka. Sto se tiče ljudi nalik meni, kojima su strasti zauvijek uništile izvornu jednostavnost, koji se više ne mogu hraniti travom .i ţirom, niti biti bez zakona i voĎa, koje je njihov prvi otac udostojio natprirodnim lekcijama, koji će u nakani da se ljudskim djelanjima dade moralnost, što je ona dugo nisu imala, uvidjeti razlog za pouku za koju osobno neće biti zainteresirani i koja nije objašnjiva u bilo kojem drugom sustavu17 koji su, jednom riječju, uvjereni da je boţanski glas pozvao čitav ljudski rod do saznanja i sreće nebeskih umova, svi oni će nastojati, vjeţbanjem vrlina koje su se obavezali primjenjivati, upoznavajući ih učenjem, zasluţiti vječnu nagradu koju moraju čekati. Oni će poštovati svete veze društava čiji su članovi, voljet će svoje bliţnje i sluţiti im svim svojim snagama, savjesno će se podvrgavati zakonima i ljudima koji su im tvorci i izvršioci, naročito će častiti dobre i mudre vladare koji će znati spriječiti, izliječiti ili ukloniti ono mnoštvo zloupotreba i zala uvijek spremnih da nas satru, poticat će revnost tih dičnih voĎa, upozoravajući ih, bez bojazni i laskanja, na veličinu njihova zadatka i strogost njihove duţnosti. Ali oni neće zato manje prezirati ureĎenje koje se moţe odrţati samo uz pomoć tolikih uvaţenih ljudi koje češće ţelimo nego Što ih imamo, i iz kojega se, unatoč svim njihovim naporima, uvijek raĎa više stvarnih nevolja nego očitih koristi.18

— (j) Od ljudi koje znamo iz vlastitog iskustva, ili prema navodima povjesničara i putnika, jedni su crni, drugi bijeli, treći crveni; jedni imaju dugu kosu, drugi imaju samo kovrčavo runo; jedni su gotovo posve rutavi, drugi nemaju čak ni brade. Bilo je, i moţda još ima, naroda divovskog rasta, a ostavljajući po strani bajku o Pigmejcima, koja je moţda samo pretjerivanje, zna se da su Laponci, a posebno GrenlanĎani, daleko ispod prosječnog čovječjeg rasta. Smatra se čak da postoje čitavi narodi koji imaju repove poput četvoronoţaca. I ako slijepo i ne povjerujemo opisima Herodota i Ktezijasa18, iz njih se bar moţe prihvatiti ono vjerodostojno mišljenje da su se, budući da se u ta davna vremena moglo dobro promotriti kako razni narodi ţive načinima ţivota meĎusobno različitijim nego što ţive danas, takoĎer zamijetile mnogo očitije razlike u obličju i drţanju tijela. Sve te činjenice, koje je lako neosporno dokazati, mogu iznenaditi samo one koji su navikli gledati samo predmete što ih okruţuju i zanemaruju moćne učinke različitosti klime, zraka, hrane, načina ţivota, navika općenito, a posebno iznenaĎujuće snage istovjetnih uzroka, kada oni trajno djeluju na više generacija. Danas, kada su trgovina, putovanja i osvajanja više zbliţili različite narode, a kako se njihovi načini ţivota učestalim vezama izravnavaju, primjećujemo da se stanovite nacionalne razlike smanjuju. Svatko moţe, na

6 Rasprava 76

primjer, primijetiti da Francuzi više nisu plavi i snaţnih bijelih tijela kako ih opisuju latinski povjesničari, premda je vrijeme, miješajući s njima Franke i Normane, i same bijele i plave, moralo ponovo uspostaviti ono što je gusta frekvencija Rimljana mogla oduzeti utjecaju klime na prirodno ustrojstvo i boju koţe stanovnika. Sva ta promatranja razlika, koje tisuće uzroka mogu proizvesti i proizvode na ljudsku vrstu, nagone me da posumnjam nisu li različite ţivotinje nalik na ljude, koje su bez mnogo ispitivanja putnici smatrali zvijerima, bilo zbog nekih razlika koje su zamijetili u vanjskom sklopu, bilo samo zato što te ţivotinje nisu govorile, bile zapravo pravi divlji ljudi, Čija rasa, davno raspršena po šumama, nije imala prilike da razvije svoje moguće sposobnosti, pa nije dosegla nikakav stupanj savršenosti i još se nalazi u primitivnom prirodnom stanju. Dajem primjer onoga što ţelim reći,

U kraljevini Kongu, kaže prevodilac Povijesti putovanja, ima mnogo tih velikih ţivotinja koje u istočnoj Indiji zovu orangutani i koje smatraju sredinom izmeĎu ljudske vrste i babuna. BatteF1 priča da se u prašumama Majombe, u kraljevini Loangu, mogu vidjeti dvije vrste čudovišta, od kojih se veća zovu pongoi, a druga enjocoi. Prvi su točno nalik na čovjeka, ali su mnogo krupniji i višeg rasta. Imaju ljudsko lice, ali su im oči veoma udubljene. Ruke, obrazi i uši su im bez dlaka, osim obrva, koje su veoma kosmate. Premda su po ostalim dijelovima tijela dosta rutavi, dlaka nije vrlo gusta i smeĎe je boje. Konačno, jedini dio što ih razlikuje od ljudi jesu noge, koje nemaju listova. Koračaju uspravno, drţeći se rukom za dlaku na vratu. Borave u šumama, spavaju na drveću i prave neku vrstu krova koji ih štiti od kiše. Hrana su im voće i kokosovi orasi. Nikada ne jedu meso. Običaj crnaca koji prolaze šumama jest da noću upale vatru. Ujutro primjećuju da, nakon njihova odlaska, pongoi zauzimaju mjesta oko vatre i ne povlače se sve dok se ne ugasi, jer, premda su došla okretni, oni ipak nisu toliko razumni da bi je odrţali dodajući drva. Katkada se kreću u grupama i ubijaju crnce koji prolaze šumom. Oni skaču čak i na slonove, koji dolaze pasti na mjesta na kojima oni prebivaju, i ometaju ih udarcima šake i štapova dotle dok ih uz krikove ne nagnaju u bijeg. Ţivi pongo nikada nije uhvaćen, jer ga ni deset ljudi ne bi moglo zaustaviti. No crnci su uhvatili mnogo mladih, pošto su im ubili majku, uz čije se tijelo mladunče čvrsto drţi. Kada neka od tih ţivotinja ugine, druge pokriju njezino tijelo hrpom granja i lišća. Purchass*1 dodaje Ďa je u razgovorima s Battelom doznao da mu je jedan pongo oteo malo crnče, koje je mjesec dana boravilo u društvu tih ţi-votinja. Oni ne čine doista nikakvo zlo ljudima koje iznenade, barem dok ih oni ne gledaju, a mali crnac ih je promatrao. Battel nije opisao drugu vrstu čudovišta. Dapper22 potvrĎuje da je kraljevina Kongo pana tih ţivotinja kojima je u Indiji ime orangutan, što znači stanovnici drveća, a koje Afrikanci zovu guo;as morros. Ta zvijer, kaše on, toliko je slična čovjeku da je nekim putnicima palo na pamet da bi mogla biti plod ţene i majmuna, no takvu neman sami crnci odbijaju. Jedna od tih ţivotinja prevezena je iz Konga u Nizozemsku i darovana oranskom princu FreĎeric-Henriju, Bila je visoka poput trogodišnjeg djeteta, srednje debljine, ali četvrtasta i dobro graĎena, vrlo okretna i ţiva, mesnatih i čvrstih nogu, s prednje strane posve gola, ali po leĎima prekrivena crnom dlakom. Na prvi pogled lice joj je nalikovalo na čovjekovo, ali joj je nos bio plosnat 1 savinut, a uši su joj takoĎer bile kao u ljudske vrste. Njezine grudi, jer bila je ţenka, bile su okruglaste, pupak duboko uvučen, pleća dosta dobro sklopljena, palac i prsti na rukama odvojeni, listovi i pete debeli i mesnati. Koračala je često uspravno, na nogama, mogla je podići i ponijeti dosta teške terete. Kada je htjela piti, uzela bi jednom rukom poklopac lonca, a drugom drţala dno i zatim bi graciozno obrisala usne. Kada bi legla, poloţila bi glavu na jastuk i tako bi se spretno pokrila da se moglo pomisliti da je u krevetu Čovjek. Crnci su pričali čudne priče o toj ţivotinji, tvrdili su da ona ne samo što siluje ţene i djevojke, već se usuĎuje napasti i naoruţane ljude. Jednom riječju, mogao bi to biti satir iz davnih vremena. MerollaM moţda govori baš 0 tim ţivotinjama kada priča da crnci katkada u lovu hvataju divlje ljude i ţene

On je takoĎer govorio o tim čovjekolikim ţivotinjskim vrstama u trećem svesku iste Povijesti putovanja, pod imenom beggoi ili mandrili. Drţeći se prethodnih relacija, u opisu tih toboţnjih čudovišta nalazimo čudesne podudarnosti s ljudskom vrstom i manje razlike od onih koje bi se mogle naći od čovjeka do čovjeka. Iz tih se odlomaka ne vide razlozi na osnovi kojih autori odriču tim ţivotinjama ime divljih ljudi, ali lako je pretpostaviti da je to zbog njihove gluposti, a i zbog toga što one ne govore. To su slabi razlozi za one koji znaju da riječ, premda je organ govora priroĎen čovjeku, ipak nije priroĎena i koji znaju do koje točke njezina usavršivost moţe izdignuti civiliziranog Čovjeka iznad njegova prvotnog stanja. Po kratkim opisima moţemo prosuditi koliko se te ţivotinje slabo promatralo i s kakvim se predrasudama na njih gledalo. Smatraju se, na primjer, čudovištima, a ipak se priznaje da se one raĎaju. Na jednom mjestu, Battel kaţe da pongoi ubijaju crnce koji prolaze šumom, na drugom Purchass dodaje da im oni ne nanose nikakvo zlo, čak ni kad ih iznenade, barem ne dok se crnci ne zabulje u njih. Pongoi se okupljaju oko vatri koje su zapalili crnci, kada sc oni povuku, a sami se povlače kada sc vatra ugasi, to je činjenica. Evo sada promatračeva komentara: premda su dosta okretni, oni ipak nisu toliko razumni da bi je odrţali dodajući drva. Volio bih dokučiti kako su Battel ili Purchass, njegov kompilator, mogli znati da je povlačenje pongoa više izraz njihove gluposti nego volje. U klimi kakva vlada u Loangu vatra ţivotinjama nije prijeko potrebna, a crnci je pale prije zato da preplaše krvoločne zvijeri nego zbog hladnoće. Jasno je, dakle, da pošto su neko vrijeme uţivali u plamenu i dobro se zagrijali, pongoima dosadi da stoje na istom mjestu i oni odu pasti, za što im je potrebno više vremena nego kad bi jeli meso. Znamo, uostalom, da je većina ţivotinja, a ne izuzimamo ni čovjeka, po prirodi lijena i da se ne ţele brinuti ni za što osim za ono što im je prijeko potrebno. Konačno, čini se dosta čudno da pongoi, koje hvale zbog okretnosti i snage, koji znaju sahraniti svoje mrtve i praviti krovove od granja, ne znaju odrţati vatru. Sjećam se da sam vidio jednog majmuna kako izvodi tu istu radnju za koju se tvrdi da je pongoi ne mogu napraviti. Istina, i ja sam, budući da na to nisam tada pazio, napravio istu pogrešku koju predbacuju našim putnicima, pa sam propustio ispitati da li je zaista bila

77

majmunova nakana da raspiri vatru ili je naprosto, kako vjerujem, oponašao čovjekovu radnju. Bilo kako bilo, jasno je dokazano da majmun nije podvrsta čovjeka, ne samo zato što je lišen dara govora, već zato što smo sigurni da se njegova vrsta ne moţe usavršavati, što je specifična značajka ljudske vrste, a takvi pokusi, čini sc, nisu s takvom paţnjom izvedeni s pongoom i orangutanom Ďa bi se mogao izvesti isti zaključak. Postojao bi ipak jedan način kojim bi se, ako su orangutan i drugi od ljudske vrste, i najgluplji mogli u to uvjeriti, čak i s dokazima, ali osim što za taj pokus ne bi bila dovoljna ni čitava jedna generacija, on mora da je nepraktičan, jer bi se ono što je samo pretpostavka trebalo pokazati istinitim prije nego što bi se mogao smatrati bezazlenim dokaz koji bi trebao utvrditi činjenicu.

Prenagljeni sudovi, koji nikada nisu plod sjajnog uma, vode pretjerivanjima. Naši putnici bez ustručavanja pretvaraju u zvijeri pod imenima pongoi, mundrili, orangutani ista ona bića od kojih su stari Grci i Rimljani, pod imenom satira, fauna, stlvana, stvarali boţanstva. Moţda će se, poslije točnih istraţivanja, otkriti da to nisu ni zvijeri ni bogovi, već ljudi. U očekivanju toga, čini mi se da bi bolje učinili kada bi se o svemu obavijestili od religiozno obrazovanog očevica Merolle, koji je unatoč svojoj naivnosti čovjek od duha, nego od trgovca Batela ili od Dappera, Purchassa i drugih kompilatora.

Moţemo pretpostaviti kakav bi sud donijeli slični promatrači o djetetu pronaĎenom 1694, o kojem sam već prije govorio, koje nije pokazivalo nikakvih znakova razuma, koračalo je nogama i rukama, nije govorilo nikakvim jezikom i stvaralo je glasove koji ničim nisu nalikovali na ljudske?

Trebalo je dugo, nastavlja isti filozof od kojega sam doznao taj podatak, proći dok on nije progovorio nekoliko riječi, a i to na nezgrapan način. Odmah pošto je progovorio, pitali smo ga o njegovu prvotnom stanju, ali on se od svega toga nije sjećao ničega više nego što se mi sjećamo onoga Što nam se dogaĎalo u kolijevci. Da je, na nesreću za njega, to dijete palo u ruke naših putnika, i ne sumnjamo da bi ga oni, pošto bi opazili

da je šutljivo i glupo, vratili u šumu ili zatvorili u neki zvjcrinjak. Nakon toga bi oni o njemu učeno govorili lijepim frazama kao o vrlo čudnoj zvijeri koja je vrlo slična čovjeku.

Za tri ili četiri stotine godina, kada stanovnici Evrope preplave sve krajeve svijeta, bez prestanka obavljajući nove zbornike o putovanjima, s opisima, uvjeren sam da ćemo za ljude priznavati samo Evropljane. Čini se takoĎer, da zbog smiješnih predrasuda, kojih se eak nisu lišili ni ljudi od pera, svi pod zvučnim imenom studije čovjeka proučavaju samo ljude svoje zemlje. Pojedinci lijepo odu i vide, a filozofija, čini se, ne putuje nikamo; nije li zbog toga filozofija jednog naroda malo pogodna drugome. Uzroci toga očituju se upravo u primjeru dalekih zemalja. Duga putovanja poduzimaju samo četiri vrste ljudi: mornari, trgovci, vojnici i misionari. Od prva tri staleţa i ne trebamo očekivati dobre promatrače, a što se tiče Četvrtoga, vjerujemo da se oni, zaokupljeni uzvišenim pozivom koji ih vodi, kada i ne bi bili podloţni predrasudama zanimanja kao svi ostali, ne bi rado upuštali u istraţivanja koja bi mogla izgledati da se poduzimaju iz puke radoznalosti i koja bi ih odvraćala od vaţnijih poslova za koje su se opredijelili. Uostalom, da bi sc korisno propovijedalo EvanĎelje potrebna je samo revnost, a bog daje ostalo. No Ďa bi se proučavali ljudi, potrebni su talenti koje bog ne udjeljuje svakome i koji nisu uvijek svojstveni svecima. Ne moţemo otvoriti nijednu knjigu o putovanjima, a da u njoj ne naĎemo opise naravi i običaja. Ali zaista začuĎuje kad tu vidimo da ti ljudi, koji su opisali toliko stvari, nisu rekli ono što već svatko zna, da nisu znali opaziti na drugom kraju svijeta ono što bi mogli primijetiti a da nisu ni izašli iz svoje ulice, i da im gotovo uvijek izmiču istinske crte po kojima se nacije razlikuju i koje bodu u oči one koji znaju gledati. Odatle je i proizašla ona lijepa moralna izreka koju tako rado ponavlja filozofstvujuća klateţ: »Ljudi su posvuda isti.« Kao da je, budući da su svugdje iste strasti i poroci, posve nepotrebno traţiti da se karakteriziraju različiti narodi, što je isto tako dobro razmišljanje kao kad bi se reklo da sc ne moţe razlikovati Petar od Pavla, jer obojica imaju nos, usta i uŠi.24

Hoćemo li ikada vidjeti kako se ponovno raĎaju ona sretna vremena kada ljudi nisu zabadali nos u filozofiju, već su Platoni, Talesi i Pitagore, oduševljeni ţarkom ţeljom za znanjem, poduzimali dugačka putovanja samo zbog toga da bi učili i odlazili daleki', lomeći stege nacionalnih predrasuda, učili poznavati ljude po njihovim sličnostima i razlikama, te stjecali ona opća znanja koja se ne tiču samo jednog stoljeća ili jedne zemlje, nego su, s obzirom na to da se tiču svih vremena i mjesta, tako reći opće znanje mudrih?

Divimo se dareţljivosti nekolicine radoznalih koji su dosta potrošili ili troše na putovanja na Istok sa znanstvenicima i slikarima da bi lamo crtali ruševine i dešifrirali ili prepisivali natpise. Ali ne mogu shvatiti kako se, u stoljeću u kojem

!< Primjećujemo koliko Rousseau pazi na nacionalne osobitosti.

78

smo toliko toga znali, ne naĎu dva vrlo bliska čovjeka, bogata, jedan novcem, drugi pameću, hlepteći za slavom i teţeći za besmrtnošću, od kojih bi jedan ţrtvovao dvadeset tisuća Škuda od svog imanja, a drugi deset godina ţivota za jedno slavno putovanje oko svijeta, na kojem bi proučavali ne samo kamenje i biljke, već ljude 1 običaje, i koji bi se poslije tolikih stoljeća utrošenih da se izmjeri i opiše kuća konačno dosjetili da upoznaju i stanovnike. j

Akademici koji su prošli sjeverne dijelove Evrope i juţne dijelove Amerike imali su više cilj da ih posjete kao geometri nego kao filozofi. MeĎutim, kako su oni istodobno bili i jedno i drugo, ne moţemo smatrati posve nepoznatima područja koja su vidjeli i opisali La Condamini25 i Maupertuisi. Draguljar Chardin,“ koji je putovao kao Platon, nije ništa propustio da kaţe o Perziji, Kinu su, čini se, dobro razgledali jezuiti. Kempfer27 je dao barem površnu sliku onoga što je vidio u Japanu. Uza sve te opise, ništa ne znamo o narodima istočne Indije, koje su posjećivali samo Evropljani radoznaliji da napune kesu nego glavu. Treba takoĎer ispitati čitavu Afriku s njezinim brojnim stanovništvom koje je izuzetni je po naravi nego po boji. Čitava zemlja pokrivena je narodima koje znamo samo po imenu, a usuĎujemo se da sudimo ljudskom rodu! Kad bi jedan Montesquieu, ili Buffon, ili Diderot, ili Duclos, ili d‟Alembert, ili Condillac29, ili ljudi takva kova, otputovali da poduče svoje sunarodnjake, pa vidjeli i opisali, kako samo oni znaju, Tursku, Egipat, Berberiju, carstvo Maroko, Gvineju, zemlje Cafresa, unutrašnjost Afrike i njezine istočne obale, Malabare, Mogol, obale Gangesa, kraljevine Sijam, Pegu i Ava, Kinu, Tartariju i, naročito, Japan, zatim na drugoj polutki Meksiko, Peru, Čile, Magelanske zemlje, a da ne zaborave Patagonce, postojali oni ili ne postojali, Tucuman, Paragvaj, ako bi se moglo, Brazil, konačno Karibe, Floridu1® i sve te divlje krajeve, bilo bi to putovanje vrlo vaţno za sve i onaj koji bi se njega poduhvatio morao bi to učiniti s najvećim marom. Pretpostavimo da ti novi Herkuli, nakon povratka s tih znamenitih putovanja, napišu zatim po volji prirodnu, moralnu i političku povijest onoga što su vidjeli, mi bismo i sami vidjeli kako ispod njihova pera izranja novi svijet i naučili bismo tako upoznavati naš. Mislim Ďa bi takvim promatračima trebalo vjerovati kada kaţu za jednu ţivotinju da je čovjek, a za drugu da je zvijer. Ali bilo bi odviše glupo raspitivati se o tome kod prostih putnika, o kojima bi katkada trebalo postaviti isto pitanje na koje oni ţele odgovoriti o drugim ţivotinjama.

— (Jc) Sve mi se to Čini posve jasno i ne mogu pojmiti odakle su naši filozofi stvorili tolike strasti koje pripisuju divljem čovjeku. Osim fizičke potrebe, koju zahtijeva sama priroda, sve ostale stekli smo navikom, prije koje ih nije bilo, ili ţeljom, a ţeljeti se ne moţe ono što nismo kadri upoznati. Odatle proizlazi da u divljeg čovjeka, budući da je ţelio samo stvari koje je poznavao, a poznavao je samo stvari čije je posjedovanje bilo u njegovoj moći ili ih je lako mogao steći, ništa nije moglo biti toliko smireno kao njegova duša, niti tako ograničeno kao njegov duh.

— (l) U Lockeovoj GraĎanskoj vladaviniau nalazim primjedbu koja mi se čini odviše prividna da bi mi bilo dopušteno da je prikrijem.

Cilj druţenja muţjaka i ţenke, kaže taj filozof, nije samo raĎanje, već i produţenje vrste, pa to druţenje mora trajati čak i poslije raĎanja, barem onoliko

” LA CONDAMINE, francuski putopisac (1701—1774). Putuje po Juţnoj Americi. Rousseau se mogao posluţiti knjigom Opis putovanja po Južnoj Americi (1745) i Dnevnik s putovanja po nalogu eJcuaĎorskog kralja (1751).

” JEAN CHARDIN, francuski putopisac (1643—1713), Put u Perziju i istoĉnu Indiju (1686). Montesquieu se koristio tim djelom za svoja Perzijska pisma.

” ENGELBERT KAMPFER, njemački liječnik (1651—1712). Putovao je po Aziji. Poznat je naročito po Prirodnoj,

svjetovnoj i crkvenoj povijesti japanskog carstva, prevedenoj na francuski 1729. u dva sveska, in falio. “ U ovom nabrajanju najvećih imena svoga stoljeća značajno je što Rousseau ne spominje Voltairea. " Berberija je sjeverna Afrika; Mogol i Pegu su pokrajine u Indiji; Ava je pokrajina u Burmi; Tucuman je područje

u Argentini. " Vidi VII poglavlje, § 79 i 80.

koliko je potrebno da se prehrani i sačuva potomstvo, to jest sve dok ono ne bude sposobno da se samo pobrine za svoje potrebe. Vidimo da na to pravilo, koje je beskrajna TvorČeva mudrost naloţila djelima svojih ruku, stvorenja inferiorna Čovjeku paze uvijek i točno. U ţivotinja koje ţive od trave druţenje muţjaka i ţenke ne traje duţe od Čina oplodnje, jer su majčine dojke dovoljne da prehrane mlade sve dok oni ne uzmognu pasti travu, pa se muţjak zadovoljava samo time da začne i ne miješa se više nakon toga ni sa ţenkom ni s mladima, čijem prehranjivan ju ne moţe ništa pridonijeti. Ali u grabeţljivih zvijeri druţenje traje duţe, jer majka ne moţe u isto vrijeme prehraniti sebe i mlade svojim plijenom, zato što treba više truda da se doĎe do njega i opasnije je nego u ţivotinja koje se hrane travom, pa je muţjakova pomoć zaista potrebna da bi se odrţala njihova obiteljska zajednica, ako moţemo upotrijebiti taj izraz, a ona se, sve dok ne uzmogne potraţiti plijen, ne bi uspjela odrţati bez brige i muţjaka i ţenke. Isto primjećujemo i kod svih ptica, ako izuzmemo perad koja ţivi u mjestima koja stalnim obiljem hrane oslobaĎaju muţjaka brige o hranjenju mladih. Vidimo da muţjak i ţenka donose hranu sve dok je mladima u gnijezdu potrebna, sve dotle dok oni ne uzmognu poletjeti i sami se prehraniti. U tome se, kako ja vidim, sastoji glavni, ako ne i jedini, razlog zbog kojeg su muţjak i ţenka ljudskoga roda obavezni druţiti se duţe nego što to prakticiraju druga stvorenja. Taj razlog j.e Što je ţena sposobna da začne, te obično zatrudni i rodi novo dijete prije nego što je prethodno kadro da se oslobodi pomoći svojih roditelja i samo se uzmogne o sebi brinuti. Budući da je otac obavezan da se brine o onima koje je stvorio, Ď to duţe vrijeme, on je takoĎer obavezan da nastavi ţivjeti u bračnoj vezi s ţenom s kojom ih ima i da ostane u istoj zajednici mnogo duţe od ostalih stvorenja, čiji se mladi mogu sami prehraniti prije nego što doĎe doba za novo raĎanje, pa se veza izmeĎu muţjaka i ţenke sama po sebi prekida, i jedno i drugo se naĎu u punoj slobodi, sve dok ih ono razdoblje koje obično potiče ţivotinje da se spare ne prisili da izaberu nove

79

drugove. I ovdje se ne moţemo dovoljno nadiviti mudrosti Tvorca koji je, budući da je čovjeku dao posebna svojstva da se brine za budućnost isto kao i za sadašnjost, htio i na stanovit način učinio da druţenje ljudi traje mnogo duţe nego što se druţe muţjak i ţenka ostalih stvorenja, kako bi se ono marom muškarca i ţene još više potaklo i njihovi interesi bili bolje sjedinjeni u pogledu priskrbljivanja zaliha i ostavljanja dobara njihovoj djeci. Ništa za djecu ne moţe biti štetnije od nesigurnog i neodreĎenog spajanja ili lakog i čestog prekidanja bračne veze. Ljubav prema istini, koja me potakla da Iskreno izloţim ovu primjedbu, nagoni me da joj dodam i nekoliko

opaski koje će je, ako ne razjasnit i, a ono barem osvijetliti. 1. Primijetit ću najprije Ďa moralni dokazi nemaju velike snage u fizičkim stvarima i da oni sluţe više da

prikaţu razlog činjenica nego da utvrde njihovo stvarno postojanje. A takav način dokazivanja gospodin Locke upotrebljava u odlomku koji sam iznio, jer premda ljudskom rodu moţe biti probitačno da veza izmeĎu muškarca j ţene bude trajna, ne mora značiti da ju je priroda takvom učinila. Inače bi trebalo reći da j.e ona isto tako uspostavila civilizirano društvo, vještine, trgovinu i sve ono što se smatra da je ljudima od koristi.

2. Ne znam gdje je gospodin Locke otkrio da meĎu grabeţljivim ţivotinjama udruţenje muţjaka i ţenke traje duţe nego medu onima koje ţive od trave i da jedno drugome pomaţu u hranjenju mladih, jer vidimo da ni pas, ni mačka, ni medvjed, ni vuk ne prepoznaju svoju ţenku bolje nego što konj, ovan, bik, jelen i svi ostali četvoronošci prepoznaju svoje. Cini se, naprotiv, da bi, ako je pomoć muţjaka potrebna ţenki da sačuva mlade, ona bila potrebna posebno vrstama koje ţive samo od trave, jer je majci potrebno više vremena za pašu i jer je, za to vrijeme, ona prisiljena da zanemari svoju mladunčad. A vučica ili medvjedica u jednom trenutku proţdru svoj plijen i one, ne trpeći glad, imaju više vremena da podoje mlade. Ovo razmišljanje potvrĎuje primjedba o odnosu broja dojki i djece, u čemu se razlikuju mesojedi i biljojedi, o čemu sam govorio u biljefici (h). Ako je ta tvrdnja Ispravna i opće primjenjiva, a ţena Ima samo dvije dojke i moţe odjednom roditi samo Jedno dijete, evo još jednog snaţnog razloga da se posumnja da je ljudska vrsta po prirodi mesojed, tako da se čini da bi trebalo, ako se ţeli izvesti Lockcov zaključak, posve obrnuti njegovo rasuĎivanje. Nije odrţiva ista distinkcija ni kada se govori o pticama. Jer tko će se uvjeriti da je veza izmeĎu muţjaka i ţenke trajnija u supova i gavrana nego u grlica? Imamo dvije vrste domaćih ptica, patku i goluba, koje nam daju izravno suprotne primjere sustava tog autora. Golub, koji ţivi samo od zrnja, ostaje vezan za ţenku i oni zajednički hrane mlade. Patak, Čija je proţĎrlji- vost poznata, ne poznaje ni ţenku ni mlade i ne pomaţe im uopće u prehranjivanju. A ni meĎu kokošima, vrstom koja iiije ništa manje proţdrljiva, ne primjećuje se da se pijevac ikako muči oko pilića. Ako u ijedne vrste muţjak dijeli sa ţenkom brigu 0 hranjenju mladih, to jc u ptica, koje najprije ne mogu letjeti i koje majka ne doji, pa su mnogo manje kadre da preţive bez očeve pomoći nego CetvoronoSci kojima je, barem odreĎeno vrijeme, dovoljna majčina sisa.

3. Prilično je nesigurna i glavna činjenica, koja sluţi kao osnova čitavom rasuĎivanju gospodina Lockea. Jer da bi se saznalo da u prirodnom stanju, kako on smatra, ţena najčešće zatrudni i ponovo rodi dijete prije nego što se prethodno moţe samo o sebi brinuti, bili bi potrebni pokusi koje gospoĎin Locke sigurno nije pravio 1 koje nitko ne moţe izvesti. Trajno zajedničko stanovanje muţa i ţene prilika je da se ona izloţi novoj trudnoći, pa je vrlo teško povjerovati da bi slučajan susret ili jedan poriv temperamenta proizveli tako česte učinke u čistom prirodnom stanju kao i u bračnoj vezi. Ta sporost moţda pridonosi tome da djeca postanu što jača \ ona se, uostalom, moţe nadoknaditi sposobnošću začeća koja je u ţena znatno produţena, kako bi one u mladosti bile manje zloupotrebljavane. Što se tiče djece, ima dosta razloga Ďa se povjeruje da se njihove snage i organi razvijaju kasnije meĎu nama nego u prirodnom stanju o kojem govorim. Njeţnost koju ona nasljeĎuju od roditelja, paţnja kojom se umataju i sputavaju svi njihovi udovi, mekuštvo u kojem se odgajaju, pa moţda i hranjenje drugim mlijekom, a nc majčinim31, sve se to u njih suprotstavlja prirodnom razvoju i sprečava ga. Zaokupi janje tisućama stvari na koje se stalno usmjerava njihova paţnja, dok se ničim ne vjeţbaju njihove tjelesne snage, moţe takoĎer biti velika zapreka njihovu rastu. Kada bi se, umjesto što se najprije preopterećuje i na tisuće načina umara njihov duh, vjeţbalo njihovo tijelo8* u stalnim pokretima koje priroda od njih, čini se, zahtijeva, vjerojatno bi ona bila mnogo prije kadra koračati, djelovati i brinuti se za svoje potrebe.

4. Konačno, gospodin Locke najviše dokazuje što bi u čovjeku moglo izazvati motiv da ostane vezan uz ţenu kada ona ima dijete, ali on ničim ne dokazuje što bi ga to za nju vezalo prije poroĎaja i u toku devet mjeseci trudnoće. Ako je takva ţena ravnodušna muškarcu u toku tih devet mjeseci, ako mu čak ostane nepoznata, zašto bi joj on pomagao poslije poroĎaja? Zašto bi joj on pomagao da podigne dijete za koje nije siguran da samo njemu pripada i za Čije se roĎenje on nije odlučio niti ga predvidio? Gospodin Locke očito pretpostavlja Što je posrijedi, jer ne radi Be o tome da se sazna zašto će čovjek ostati vezan za ţenu poslije poroĎaja, već zbog čega će se on vezati za nju poslije začeća. Zadovoljivši uţitak, čovjek nema potrebe od takve ţene, niti ţena od takva čovjeka. On nema ni najmanje brige, pa moţda ni ideje, što će se dalje dogoditi. Jedno ode na jednu, drugo na drugu stranu,

nema izgleda da će se oni poslije devet mjeseci i

sjećati da su se poznavali. Jer ta vrsta sjećanja,

po kojem jc jedan pojedinac pretpostavljen drugome

u činu začeća, iziskuje, kako som dokazao u

tekstu, razvijeniji ili iskvareniji ljudski um

80

nego što ga možemo pretpostaviti u životinjskom

stanju o kojem se ovdje radi. Neka druga žena

može, dakle, zadovoljiti nove čovjekove želje isto

tako lako kao i ona koju je on v,eć upoznao, a

neki drugi čovjek zadovoljiti fsto tako ženu, uz

pretpostavku da bi ona u toku trudnoće bila isto

tako obuzeta željom, u što se s razlogom može

sumnjati. Jer ako u prirodnom stanju žena poslije

začeća djeteta više ne osjeća ljubavne strasti,

time postaje još veća zapreka druženju s

muškarcem, jer ona onda više nema potrebe ni za

Čovjekom koji ju je oplodio ni za bilo kojim

drugim. Čovjek, dakle, nema nikakva razloga da

ponovo traži istu ženu, ni žena da traži istoga

muSkarca. Lockeovo rasuĎivanje se raspada i sva

dijalektika toga filozofa ne može ga očuvati od

pogreške koju su učinili Hobbes i drugi. Oni su

morali objasniti jednu činjenicu iz prirodnog

stanja, to jest iz stanja u kojem su ljudi živjeli

osamljeni, i u kojem čovjek nije imao nikakva

motiva da ostane uz drugoga, a možda ni ljudi da

budu jedni uz druge, Što je još gore, a pri tome

nisu ni pokušali da se prenesu iz stoljeća

društva, iz vremena u kojima su ljudi uvijek imali

razloga da ostaju jedni uz druge i u kojima je

odreĎeni čovjek često imao razloga da ostane uz

odreĎenog čovjeka ili ženu. — (m) Čuvat ću se dobro da se ne uvalim u filozofska razmatranja o prednostima i manama ove institucije

jezika. Meni nije dopušteno da napadnem vulgarne greške, a obrazovani ljudi odviše poštuju svoje predrasude da bi strpljivo podnosili moje toboţnje paradokse. Prepustimo, dakle, riječ ljudima koji ne čine zločin ako katkada stanu na stranu razuma, a protiv gledišta većine.

Nec quidquam felicitati humani generis decederet, si, pulsa tot linguarum pcstc et confusione, unam artem calleret mortales, et signis, motibus, gestibusque li- citum foret quidvis explicare. Nunc vero ita comparatum est, ut animalium quae vulgo bruta creduntur melior longe quam nostra hac in parte videatur conditio, utpote quae promptius, et forsan felicius, sensus et cogitationes suas, sine interprete significent, quam ulli queant mortales, praesertim si peregrino utantur sermone. (Is. VOSSIUS, de Poemat. cant. et viribus rhytmi, strana 66.)53 ISAAC VOSSIUS, nizozemski filolog (1618—1689).

. — (n) Platon se, pokazujući koliko su ideje o diskontinuiranoj količini*4 i njihovi odnosi potrebni i u najneznatnijim vještinama, s razlogom ruga autorima svoga vremena koji su smatrali Ďa je Palamed prilikom opsade Troje izmislio brojke. Kao da Agamemnon, kaţe taj filozof, dotad nije znao koliko nogu ima. Uistinu, čini se nemogućim da su društvo i vještine stigli donde gdje su bili u doba opsade Troje a da ljudi nisu upotrebljavali brojke i računali, ali nuţnost poznavanja brojaka, prije nego Što se doĎe do drugih spoznaja, ne čini njihovo otkrivanje lakše zamislivim. Klada su nazivi za brojke jedanput poznati, lako je objasniti njihov smisao i izazvati predodţbe o onome što ti nazivi označavaju, ali, da bi se one izmislile, trebalo je, prije nego što su se ideje začele, sroditi se tako reći s filozofskim razmišljanjima, izvjeţbati se u razmatranju bića u njihovoj jedinoj biti i neovisno o svakoj drugoj 2amisli, što je vrlo teška, metafizička, malo prirodna apstrakcija, bez koje se ipak te ideje nisu mogle pretvarati iz jedne vrste ili roda u drugi, niti brojke postati opće. Divljak je mogao pojmiti odvojeno svoju desnu nogu od lijeve ili ih promatrati zajedno kao nedjeljivu ideju jednoga para, a da nikada i ne pomisli da ih ima dvije. Jer jedna je stvar predodţbena ideja što ocrtava neki predmet, a drugo

81

brojčana ideja koja ga odreĎuje. Manje je on još mogao brojiti do pet, pa premda j.e, prislanjajući ruke jednu na drugu, mogao primijetiti da se prsti točno slaţu, on je još bio dosta daleko od razmišljanja o njihovoj brojčanoj jednakosti. On isto tako nije mogao pobrojiti svoje prste kao ni svoje vlasi, i ako bi mu netko,

18 »I ništa ne bi nedostajalo sreći ljudskog roda kada bi se ljudi otarasili nevolje kao što je mješavina tolikih jezika, kada bi to prekinuli jedinstvenim ponašanjem i kada bi se u svakoj prilici mogli sporazumjeti znakovima, pokretima i gestama. Ali, zapravo, stvari sc odvijaju na takav način da je stanje ţivotinja, koje općenito smatramo glupima, u tom pogledu mnogo bolje nego naše. jer one razumiju svoje osjećaje i misli bez tumača, brţe i moţda S više uspjeha nego što to moţe postići ijedan čovjek, naročito ako govori stranim jezikom.« (O poetskom pjevanju i svojstvima ritma.)

“ Vidi PLATON, Država, VII knjiga, § 522 d. pošto mu je objasnio što su brojke, rekao da ima isto toliko prstiju na rukama koliko i na nogama, on bi, usporeĎujući ih, bio veoma iznenaĎen otkrićem da je to istina.

— (o) Ne treba poistovjećivati samoljublje 1 Ijubav prema samome sebi“, dvije

po učincima sasvim različite strasti. Ljubav prema

samome sebi je prirodan osjećaj koji ima svaka

životinja kada pazi na vlastito održanje i koji, u

čovjeka upravljan razumom i ublažavan samilošću,

stvara čovječnost i vrlinu. Samoljublje je za-

visan, patvoren osjećaj, stvoren u društvu, koji

ima svaki pojedinac kada mari više za sebe nego za

druge, koji nadahnjuje ljude na sva zla što ih oni

Čine jedni drugima i koji je pravi izvor časti. Stoga je razumljivo kada kaţem da u našem primitivnom, istinskom prirodnom stanju samoljublje ne

postoji. Jer kada svaki čovjek zasebno gleda sebe kao jedini promatrač koji ga vidi, kao jedino biće u svijetu koje se zanima za njega, kao jedini sudac vlastitih zasluga, nemoguće je da se u njegovoj duši probudi osjećaj koji proizlazi iz usporeĎivanja koja on nije mogao učiniti. Iz istog razloga taj čovjek nije znao ni mrziti ni ţudjeti za osvetom, jer su to strasti koje su se mogle roditi samo iz predodţbe o nanesenoj uvredi. A kako uvredu tvore prezir ili nakana da se naškodi, a ne zlo što tvori uvredu, ljudi koji se nisu znali usporeĎivati niti marili za to mogli su meĎusobno vrlo nasilno postupati, kada im se to činilo probitačnim, a da se nikada ne uvrijede. Jednom riječju, svaki čovjek, gledajući na sebi slične kao što bi gledao na ţivotinje neke druge vrste, moţe oteti plijen slabijem ili ustupiti svoj jačem a da te otimačine smatra prirodnim dogaĎajima, bez i najmanje drskosti i bijesa te bez ikakve druge strasti doli tuge ili radovanja dobrom ili lošem uspjehu.

— (p) Izuzetno je vaţno da poslije tolikih godina, otkako se Evropljani muče da privedu divljake iz raznih krajeva svijeta svom načinu ţivota, oni nisu uspjeli pridobiti nijednoga, čak ni uz pomoć kršćanstva. Jer naši misionari stvore katkada od njih kršćane, ali nikada civilizirane ljude. Ništa ne moţe prevladati nesavladivu odvratnost koju oni imaju prema našim običajima i načinu ţivota. Ako su ti jadni divljaci tako nesretni kao što se misli, kakvom neobjašnjivom izopačenošću prosuĎivanja oni stalno odbijaju da se uljude oponašajući nas ili da se naviknu ţivjeti sretno meĎu nama, a dotle na tisuću mjesta čitamo kako su Francuzi i drugi Evropljani dobrovoljno odbjegli meĎu te narode i s njima proveli čitav ţivot, pa kada čak vidimo da osjetljivi misionari ganuli ţale za mirnim i nevinim danima koje su proveli kod tih tako prezrenih naroda? Ako mi netko odgovori da oni još nemaju dovoljno znanja da bi zdravo rasuĎivali o svom i našem stanju, uzvratit ću Ďa je procjena sreće više stvar osjećaja nego razuma. Uostalom, taj odgovor moţe se okrenuti protiv nas s još više siline. Jer ima mnogo više od naših ideja do takva vladanja duhom do kojeg bi se trebalo uzdići da bi se shvatila naklonost koju divljaci nalaze u svom načinu ţivota nego od ideja divljaka do onih ideja koje bi im mogle učiniti pojmljivim naš. Zapravo, nakon stanovitog promatranja, njima je lako shvatiti da se svi naši napori upravljaju prema dva cilja: saznanju da bismo sebi olakšali ţivot i uvaţavanju od drugih. A kako da mi zamislimo taj uţitak koji osjeća divljak kada provodi ţivot meĎu drvećem, ili u ribolovu, ili dok puše u lošu sviralu a da iz nje ne izvuče ni jedan jedini ton i ne mareći da to nauči?

Mnogo puta su divljake dovodili u Pariz, London i druge naše gradove. Nastojali su ih zapanjiti našim raskošom, bogatstvom i svim najkorisnijim i najčudnijim vještinama. Sve je to u njih izazvalo samo glupo divljenje, bez i najmanje pohlepe. Sjećam se, meĎu ostalim, priče o jednom poglavici nekih Sjevernih Amerikanaca kojega su doveli na engleski dvor prije tridesetak godina. Davali su mu da razgleda tisuće stvari kako bi pronašli nešto što bi mu se svidjelo da mu to poklone, a sve što su našli činilo se da ga muči. On je sve odbijao: naše oruţje bilo mu je teško i neprikladno, naše cipele ranjavale su mu noge, naša odjeća ga je stezala. Konačno

“ Već su sloici razlikovali prirodne nagone i strasti, koje su smatrali mišljenjem. Čitava bilješka upravljena je protiv Hobbesa, koji ohološću objašnjava rat u prirodnom stanju. su primijetili da mu pričinja zadovoljstvo da ramena ogrne nekim vunenim pokrivačem. »Priznat ćete barem«, rekli su mu odmah, »korisnost ovoga?« »Da«, odgovorio je, »ovo mi se Čini gotovo Isto tako dobro kao i ţivotinjska koţa.« Ali nije im rekao ţto bi radije ponio na kišu.

82

Moţda će mi se reći da navika, koja vezuje svakoga za njegov način ţivota, sprečava divljake da osjete što je dobro u naSem. AH onda bi se trebalo barem činiti vrlo čudno što navika jače odrţava divljake u sklonosti prema njihovoj bijedi nego Evropijane u uţivanju u njihovoj sreći. No da bih na ovu primjedbu odgovorio tako da mi se nijednom riječju ne moţe uzvratiti, da ne navodim sve mlade divljake koje su uzalud pokušavali civilizirati, da ne govorim o GrenlanĎanima 1 stanovnicima Islanda, koje su pokušavali podići 1 odgojiti u Danskoj i koji su od tuge i očaja svi umrli, bilo od čeţnje, bilo pokušavajući preplivati more kako bi se domogli svoje zemlje, zadovoljit ću se da citiram jedan dobro posvjedočen primjer i Ďa ga dadem na ispitivanje oboţavateljima evropske uljuĎenosti.

Unatoč svim naporima, nizozemski misionari na Rtu dobre nade nikada nisu uspjeli preobratiti ni jednog jedinog Hotentota. Van Ďer Stel, guverner Rta, uhvativši jednoga u djetinjstvu, odgojio ga je u načelima kršćanske vjere 1 u evropskom ponašanju. Otmjeno su ga obukli, naučili nekoliko jezika i njegovo napredovanje opravdalo je brigu za njegovo obrazovanje. Guverner, očekujući mnogo od njegove bistrine, poslao ga je u Indiju s generalnim komesarom, koji ga je korisno zaposlio na poslovima kompanije. Poslije komesarove smrti vratio se na Rt. Nekoliko dana nakon povratka, prilikom posjeta nekim svojim roĎacima Hotentotima, pristao je da skine svoju kićenu evropsku odjeću 1 da navuče ovčju koţu. U svom novom ruhu vratio se u tvrĎavu, noseći paket u kojem su bile stare halje. Predajući ih guverneru, odrţao mu je ovaj govor: Budite dobri, gospodine, pa uvažite da se zauvijek odriĉem ove službe. Odriĉem, se takoĊer za ĉitav život kršćanske vjerej odluĉio sam da Sivim i umrem u vjeri, obiĉajima i ponašanju svojih predaka. Jedina milost koju od vas tražim jest da mi ostavite lanac i sablju koju nosim, sačuuat ću ih iz ljubavi prema vama. I ne čekajući van der Stelov odgovor, on odmah umače i nikada ga više nisu vidjeli na Rtu. (Povijest putovanja, svezak V, strana 175.)

— (r) Netko bi mi mogao prigovoriti da bi se u takvu neredu ljudi, umjesto Ďa se meĎusobno pokolju, mogli raseliti, ako nije bilo granica njihovu raseljavanju. Ali, najprije, te granice su u najmanju ruku granice svijeta, pa ako se pomisli na izuzetnu prenaseljenost što je proizlazila iz prirodnog stanja, vidjet ćemo da je u tom stanju Zemlja bila prekrivena ljudima koji su tako bili prisiljeni da se drţe zajedno. Uostalom, oni bi se i raselili da je zlo dolazilo brzo i da je značilo promjenu od danas na sutra. Ali oni su se raĎali pod jarmom, već su bili navikli Ďa ga nose kada su osjetili njegovu teţinu i zadovoljavali su se čekanjem prilike da se njega oslo-bode. Konačno, već naviknuti na tisuću pogodnosti koje su ih prisiljavale da se drţe zajedno, raseljavanje više nije bilo tako lako kao u prvim vremenima kada je, zato što su se svi brinuli samo o sebi, svatko uzimao svoj dio 1 ne čekajući pristanak drugoga.

— (s) Maršal Ďe Villars pričao je da je u jednoj od svojih vojni oštro izgrdio jednog opskrbljivača ţiveţnim namirnicama zato što su njegova neviĎena lupeštva izazvala nestašicu i pobunu meĎu vojnicima, i zaprijetio da će ga objesiti. »Ta prijetnja me ne uznemiruje«, drsko mu je odgovorio lopov, »i radujem se Što vam mogu reći da se ne vješa čovjek koji barata sa sto tisuća škuda.« »Ne znam kako se to dogodilo«, dodao je naivno maršal, »ali on uistinu nije bio obješen, mada je to sto puta zasluţio.«

— (t) Pravda, koja svakome dijeli ono što mu pripada, protivila bi se čak i onoj strogoj jednakosti prirodnog stanja, kad bi i bila primjenjiva u civiliziranom društvu. Jer ako bi joj svi članovi drţave morali sluţiti razmjerno svojim nadarenostima i snagama, graĎani bi se sa svoje strane morali razlikovati i častiti razmjerno svojim sluţbama. U tom smfslu treba shvatiti jedan odlomak iz Izokrata** u kojem on hvali prve Atenjane da su dobro znali koja je od dviju vrsta jednakosti probitačnija, ona koja pruţa iste koristi svim graĎanima ili ona koja ih dijeli prema zaslugama. Ti su se spretni političari, dodaje govornik, uklanjajući onu nepravednu nejednakost koja ne razlikuje loše od dobrih, nepogrešivo priklonili onoj što nagraĎuje i kaţnjava svakoga po zasluzi, Ali najprjj,e nikada nije postojalo društvo, pa ma kakav stupanj korupcije ono moglo doseći, u kojem se nije pravila nikakva razlika izmeĎu loših i dobrih graĎana. I u stvarima običaja, koje zakon ne moţe toliko točno utvrditi da bi sluţili kao pravilo magistratu, vrlo je razumno da mu, kako ne bi prepustio poloţaj I čin graĎana njegovoj ocjeni, on zabranjuje prosuĎivanje bilo koga, prepuštajući mu samo ocjenu njegovih djela. Samo tako čisti obi-čaji, kao oni u starih Rimljana, mogu podnositi cenzore, a takvi tribunali bi se meĎu nama brzo uzdrmali. Ocjena javnosti moţe samo razlikovati nečasne od poštenih. Magistrat moţe suditi samo po strogom pravu, ali narod je pravi sudac po običajima. Nepodmitljiv, pa čak u tom pogledu i stručan, on se katkada moţe prevariti, ali nikada korumpirati. Mjesto graĎana treba, dakle, odrediti ne prema njihovoj osobnoj zasluzi, što bi značilo prepustiti magistratima sredstvo da to odreĎuju potpuno nezavisno od zakona, već prema njihovu stvarnom sluţenju drţavi, što je pogodnije za točniju procjenu.

83

“ Areopagltik, § 21.* Zbog ove rečenice prolilo se mnogo tinte, i to s punim pravom. Prema prvom tumačenju, Rousseau ovdje misli

na činjenice iz Geneze. Još bi ga tu nadahnjivala razboritost. Vjerujemo da ta teza sadrţi dio istine, dajući mjesto ovoj rečenici u Raspravi. Ona se javlja kao zaključak što proistječe iz prethodnih redaka: »počnimo Ďftfctc«.

Ali to nije dovoljno. Rousseau cilja i na mnoge činjenice opaţanja. Primjećujemo da jc on upotrijebio sve moguće Činjenice: zapise putnika, i drugo. To je istina. Ali nijedan putopis ne opisuje ţivot osamljenog divljaka. Zbog toga »činjenice ne dotiču pitanje«. Rousseau je. dakle, zamijenio povijesnu i etnografsku anketu analitičkim rasuĎivanjem. Rousseau pola?.: od društvenog čovjeka svoga vremena, skida svojom maštom sve što u njemu nalazi društveno i teţi praznoj apstrakciji, prirodnom čovjeku. Bitno Je dokazati da su sve društvene ustanove moguće.

* KSENOKRAT iz Kalcedonije (396—314), učenik Platonov. * MONTESQUIEU, O riufiu zakona, I, 2. * CUMBERLAND (1631—1718). anglikanski biskup. F‟isnc Filozofske rasprave o prirodnim zakonima, koju je

na francuski jezik preveo Barbeyrac (Amsterdam, 1744). Protivnik je Hobbesu, kojemu je suprotstavio zakon sveopće dobrohotnosti. Rousseau ga je čitao, ali njegova misao nije utjecala na nj.

11 Rousseau izraţava misao da je pojava poljoprivrede nezamisliva bez pojave privatnog vlasništva nad /.emljom.

Zatvoren a okvire graĎansko misli svoga vremena, on u prirodnom stanju razmatra samo izdvojene pojedince i ne moţe, dakle, shvatiti oblik zajedničkog vlasništva, koji je u povijesti 2natno prethodio privatnom.

“ Rousseau prihvaća Hobbesovo načelo: »Priroda je dala čovjeku pravo na svaku stvar«, ali odbija posljedicu koju Hobbes iz toga izvlači: stanje neprestanog rata.

“ »Katkada je za jedne nepoznavanje poroka korisnije nego poznavanje vrline za druge.« (JTJSTIN, II, 2, 15) Rousseau je izvukao ovaj citat iz GROTIUSA, Pravo rata i mira.

“ CONDILLAC postavlja istu teškoću (citirano djelo, 1. dio, 1. odjeljak, V poglavlje, § 49): »Koliko je razmišljanja trebalo da bi sc stvorili jczici i od kakve pomoći su ti jezici bili razmišljanju ... Čini se da se ne bismo znali sluţiti temeljnim znakovima kad ne bismo bili već dovoljno sposobni da ih razmišljanjem odaberemo i poveţemo s ide-jama: kako sc, dakle, izoštravalo razmišljanje do upotrebom tih znakova?«

Condillac je na kraju riješio tu poteškoću razlikujući instinktivni i misaoni jezik. " Izraz Sto pokazuje u kojoj je mjeri Rousseau daleko od osude Čitave civilizacije u cjelini. *

s Vidi CONDILLAC: I, I, 4, § 35: Postoje »prirodni znakovi ili krikovi koje je priroda utvrdila za osjećaje radosti,

straha i tuge*. Ali Condillacu to omogućuje da objasni porijeklo jezika; Rousseauu je »krik prirodo« odvojen od konvencionalnog jnzika očito nepremostiva zapreka.

” Po Condillacu dijete, čiji su glasovni organi gipkiji, stvara riječi. Artikulirani jezik se zato sporo stvara, Rousseau. naprotiv, pretpostavlja konvenciju, što stvara nesavladivu poteškoću; zbog togn na kraju rečenice nalazimo sjećanje na Lukrecija (V, 1027— —104!>), Pufendorf. navodeći Lukrecija, utječe sc pretpostavci o boţanskoj pomoći u iz- mifcljanju riječi. Ni Rousseau ne vidi drugog mogućeg rješenja.

11 Naročito Hobbes smatra da je čovjek u prirodnom stanju bijedan. Osnovna Rous-

seauova tendencija jest da oslika društveno stanje onim istim bojama kojima Hobbes crta prirodno stanje. Čitav odlomak koji slijedi, uostalom, vrlo je lijep.

” »...koje je imao u vlasti«: ovaj izraz je vrlo vaţan da bi se bolje shvatila Rous- soauova misao. U Ispovijedanju vjere savojskog vikara on će reći da je društvenost uro Ďen osjećaj, ali da postoji tek u čovjekovoj sposobnosti: »Čovjek je društven po prirodi ili barem stvoren da to postane.« Zahvaljujući svojoj usavršivosti, čovjek slijedeći svoje potrebe razvija sposobnosti djelovanja koje postoje u njemu.

!S Temeljno razlikovanje: prirodni čovjek je dobar, a graĎanin vezan društvenim

ugovorom moţe biti krepostan. Rousseauova misao oscilirat će izmeĎu ideala prirodne dobrote i vrhovnog moralnog ideala graĎanske vrline.

5< Primijetit ćemo da Rousseauova rječitost postaje vatrenija kada opisuje prirodno

stanje u usporedbi s društvenim stanjem svoga vremena. Ovdje on srdito protestira pro tiv svakog iskorištavanja čovjeka od čovjeka.

57 Odlomak koji slijedi, sve do »ovisilo samo o umovanjima onih koji je sačinjavaju«, bio je prepisan u

Diderotovim Djelima (Assezat-Tourneux, IV, Strana 101). Ova atribucija osniva se na jednom odlomku iz Jspovijestt (VIII, strana 433). Pošto je rekao o svojoj Raspravi: »djelo koje se Diderotu svidjelo više od svih ostalih mojih spisa, i za koje su mi njegovi savjeti bili najkorisniji^, Rousseau dodaje u bilješci:

»U vrijeme kada sam to pisao nisam još ni slutio veliku Diderotovu i Grimmovu zavjeru, jer bih inače lako opazio koliko Diderot iskorišćuje moje povjerenje time što nastoji da ja u svoja djela unesem onaj opori i sumorni ton, koji je iz njih nestao kad sam se prestao po njemu ravnati. On mi je dao ideju za onaj odlomak o filozofu koji razmišlja začepivši sebi uši da ne bio čuo jadikovke jednog nesretnika; davao mi je još mračnije ideje, ali ih ja nisam htio upotrijebiti.« (»Zora«, Zagreb, 1953, prijevod Radovan Ivšić.)

Bilo bi pogrešno iz ovoga zaključiti da je taj dugački odlomak potekao iz DiĎerotova pera. Teorija o milosrĎu, koja prethodi svakom razmišljanju, ima odviše vaţnu ulogu u Rousseauovoj misli da bi se moglo osporiti da joj je on tvorac. Uostalom, u predgovoru Narcisu naći ćemo istu sliku filozofove bezosjećajnosti. A ovdje, nekoliko redaka, od »nalik krvoločnom Suli« do Juvenalova citata, pojavljuju se tek 1782. i ne mogu se ni u kojem slučaju, dakle, pripisati Diderotu.

Najvjerojatnije je da su o tim idejama dva filozofa često raspravljala. Oni su dugi niz godina bili toliko prisni da jc teško razmrsiti što pripada jednome, a što drugome.

48 MANDTCVILLE, kako pokazuje nastavak. Nizozemski liječnik nastanjen u Engleskoj, Mandeville je poznat

po Basni o pĉelama (1705): Zujava košnica ili trutovi koji su postali časni ljudi. Sit gledanja kako moralisti povezuju vrlinu i sreću, Mandeville dokazuje da pojedinačni poroci tvore društveni napredak, a da vrlina vodi u propast. Postigao je skandalozan uspjeh i basna je izazvala mnoge napade. U tom djelu je zanimljiv napor da se moral razlikuje od onoga što ue kasnije postati politička ekonomija.

‟* Vidi MONTAIGNE, Eseji, II, 27, u početku. Aleksandar, tiranin Fere, 370. godine prije naše ere, zakoipavao je svoje neprijatelje ţive u zemlju ili ih je bacao zvijerima.

'• »Velika njeţnost srca, eto dara za koji priroda pokazuje da ga je ona dala ljudskome rodu darujući mu suze.« (JUVENAL, XV, 131—133.)

48 Dolazimo do slabog mjesta Rasprave. ftousseau je tako dobro pokazao Ďa je čovjek u prirodnom stanju savršeno

84

prilagoĎen svom načinu ţivota, toliko je umnoţio zapreke pribliţavanju meĎu ljudima da nije mogao shvatiti kako njegov osamljeni divljak moţe postati društven. Bio je, dakle, primoran pozvati se na »slučaj«, na »nepredviĎene« uzro-ke, »koji se nikada nisu morali dogoditi«. On dobro osjeća slabost svoga sistema, pa je čitava ova stranica obrana. Kasnije će se on okliznuti na tim nepredviĎenim uzrocima; još dalje, dat će o njima nekoliko sumarnih naznaka. On je mnogo b.ričitiji u svom Eseju

o porijeklu jezika (IX i X poglavlje): budući da su se

ljudi množili, oni koji su se raĎali u neplodnim

krajevima odlazili su u plodnija područja, gdje su

se miješali s onima koji su tu već živjeli, tako

da su »ljudska udruživanja velikim dijelom djelo

prirodnih slučajnosti: jake poplave, izlivena

mora, vulkanske erupcije, veliki potresi, požari

izazvani gromom, što su uništavali šume, sve što

je moralo prestrašiti i raspršiti divlje

stanovnike neke zemlje, moralo ih je zatim i

okupiti da bi zajednički popravili što im je

uništeno: tako česte predaje o nedaćama zemlje u

drevnim vremenima pokazuju kojim se načinima

služila providnost da bi prisilila ljude da se

zbliže«. * Ovdje se, čini se, vraćamo na jedno malo prije opisano stanje. »Rijetke prilike« nisu precizirane. Misli ovdje

nedostaje jasnoća, što se u Rousseaua zaista rijetko dogaĎa. „ Rousseau samo zaključivanjem, bez pozivanja na povijest, otkriva da se čovjekov razvoj, u početku vrlo spor,

ubrzava. Vrlo vaţna naznaka. Pogrešno je, dakle, misliti da je čovjek bio najsretniji u prirodnom stanju. Društvo koje se

raĎa najbliţe je zlatnome dobu. Istina, Rousseau je kasnije pojednostavnio svoju tezu: »Njegovo veliko načelo jest da je priroda čovjeka učinila sretnim i dobrim, ali ga je društvo iskvarilo i učinilo bijednikom.* (Dijalozi, III.) Rousseau je, dakle, prvi odgovoran 2a iskrivljena pojednostavnjenja koja je pretrpjelo njegovo učenje. o kojem je riječ.

13 Danas u tom smislu upotrebljavamo riječ »humanistički«. Rousseau osuĎuje kozmopolitizam, jer smatra Ďa je

ravan preziru naroda. Ali rodoljublje koje slavi nije uskogrudni šovinizam. On sadrţi osjećanje ljudskog zajedničtva. “ Rousseau je, kao i svi filozofi njegova vremena, neprijatelj rata. * Ova sjajna kritika prava osvajanja pobija Grotiusa i Pufendorfa, koji ga odobravaju. * BRASIDAS, spartanski vojskovoĎa iz V stoljeća prije naše ere. “_»Oni mirom zovu ropstvo najbjeĎnijih«. (TACIT, Historije, IV, 17). ‟* Neki teoretičari apsolutne monarhije u 17. stoljeću pokušali su po prirodi zasnovati kraljevsku vlast, jer je ta

vlast iste vrste kao vlast oca nad djecom. Posebno Englez FILMER, Pafrijarhija ili prirodna vlast kraljeva (1680), BOSSUET, Politika na osnovi svetog pisma (1679—1709) i Ramsay, engleski jakobit, Filozofski esej o graĊanskoj vladavini (1719).

Locke je posvetio svoju prvu Raspra«« o graĎanskoj vladavini pobijanju Filmera. (Vidi takoĎer Esej o graĊanskoj vladavini (VII, § 71.)

Algernon SIDNEY je engleski političar, pogubljen 1682, koji je ostavio Raspravu o rlaĎaumi (1698), prevednu na francuski 1702.

Rousseau je podrobnije kritizirao tu monarhističku teoriju u Raspravi o ekonomskoj politici, u kojoj navodi Filmerovo ime. Istu, sumarniju kritiku nalazimo u Diderotovu članku »Politička vlast«, Tcxtes ch-oisis, »Classiques du peuple«, t. II, strana 164.

“ Usporedi Bossueta (navedeno djelo, III knjiga, članak 3): »Kraljevska vlast je očinska i osobina njezina značaja je dobrota.«

*' Za Hobbesa svaki pojedinac zaključuje ugovor sa svim drugim pojedincima koji ţele stvoriti civilizirano društvo. Po tom ugovoru, on se obavezuje da potpuno otuĎi svoju slobodu u korist trećega (čovjeka ili zajednice), uz uvjet da i svi ostali učine isto. Tako je svaki podanik vezan za suverena koji sc, sa svoje strane, ni na što ne obavezuje.

" Rasprava o pravima najkršćanskije kraljice na razne države španjolske monarhije (1667), Rousseau je našao ovaj navod kod Barbeyraca koji, zajedno s Pufendorf om, a protivno Hobbesu, smatra da se

kralj sam podvrgava temeljnim zakonima drţave. “ Barbeyrac čudnom nedosljednošću, pošto je podrţao Pufendorfovo mišljenje (vidi gore), podupire obrnuto

Lockeovo mišljenje (O graĊanskoj vladavini, IV poglavlje, § 23). Ovo pozivanje na Barbeyraea pojavljuje se samo u izdanju od 1782. Rousseau je o tom pitanju u cijelosti prihvatio

Lockeovu teoriju. On je takoĎer mogao pročitati u Mon- tesguicua (Duh zakona, XV, 2): »Nije istina da bi se slobodan čovjek mogao prodati.«

** Suprotno pravnicima prirodnog prava, Rousseau ovdje pronalazi istinski duh rimskog prava, koje smatra prijestupom otuĎenje svoje slobode.

4e Ovaj put pobijaju se i rimski pravnici, kao i Grotius i Pufendorf. Sloboda je pravo čovjeka, a ne, kao u Rimu,

85

pravo graĎanina. Ovaj tekst je jedan od najljepše napisanih tekstova u 18. stoljeću u korist slobode. 41

Ovdje su vidljiva Rousseauova oklijevanja. On se ne usuĎuje proglasiti pravo naroda da sc odupre tlačenju i u tome se slaţe s enciklopedistima. Ali on će kasnije opravdati pobunu protiv despota. Cini se da smo u dvije različite etape razvoja društva. Ali počevši od kojeg trenutka magistrat, »koji ima svu vlast u rukama«, izlazi iz područja prava da bi ušao u to novo, kasnije opisano, prirodno stanje? Ima tu nejasnoća. U ţenevskom rukopisu Rousseau će reći: »Dok je narod primoran da sluša i on sluša, čini dobro; čim on moţe stresti jaram i strese ga, čini još bolje.« Vidljiv je napredak.

“ Da li je samo razboritost nalagala ovaj odlomak? Nije nemoguće da Rousseau, poslije Pufendorf a, dopušta ovdje teoriju o boţanskom pravu, ali ne kao osnovu suverenosti, već kao način vladavine. To ne bi trebalo toliko čuditi kao što se na prvi pogled čini. Rousseau vidi proturječnosti u teoriji ugovora koju u tom trenutku odobrava. Suverenost je ozbiljno podijeljena. A njegov dijalektički genij ne pristaje na proturječnosti. Ne mogavši doći do jedne teorije demokracije polazeći od sporazuma o poĎaništvu, on odlazi u drugu krajnost, u boţansko pravo. Kasnije će, budući da je izmijenio polazišta, istodobno nestati takvih zaključaka.

1 SMERDIS, mag koji je prisvojio krunu poslije Kambisove smrti. (Vidi HERODOT

III knjiga.) * BUFFON, O čovjeku, I, »O čovjekovoj prirodi« (početak). ’ Esej o porijeklu spoznaja, I, 4, II poglavlje, § 23, i Kaspraua o osjetima, IV, VII poglavlje. Literatura 18. stoljeća obiluje opisima djece koju su odgojile ţivotinje i koja su ostala divlja. 1 Kolben ili Kolbe. Rousseau je ove n;ivodc naţao u Općoj povijesti putovanja, XIV knjiga: KOLBEN, Putovanje

meĊu Hotentote (1713) i Opts R£a dobre nade (1741). 1 Vidi u Ispovljestimc, II knjiga (strana 65—66), gdje Rousseau zabranjuje MylorĎu Marćchalu da ga spomene u

oporuci, kako ne bi izgledalo da priţeljkuje prijateljevu smrt. 5 Vidi Eseje, I, 22.

‟ Rousseau je u više navrata pobijao sofizme moralnog utilitarizma. Vidi Mišljenje o vjeĉnom miru opata de Saint-Pierrea (Vaughan, I, strana 389. i dalje).

w Rousseauova psihologija je ovdje pod utjecajem Hobbesove.

“ Vojno opskrbljivanje bilo je jedan od glavnih izvora bogatstva financijera u vrijeme Lauisa 14. i u 18. stoljeću. Tako se obogatio veliki bankar Paris-Duverney.

'* Papini pjevači (kastrati). “ Realgar: staro ime za arsen. Čudno je što Rousseau stavlja jednu do druge te dvije riječi. 15 U 18. stoljeću bilo je bezbroj rasprava o raskošu. Rousseau pobija najrašireniji sofizam: luksuz bogatih

omogućava, auiomašnjina..da^jureţiv e. 11

Danas nam izgledaju naivne te teze o cijeni poljoprivrednih proizvoda. Ali onda još nije bila začeta znanstveno utemeljena ekonomska politika. Ali u tom se razdoblju o tim pitanjima strasno raspravljalo; DUIIAMEL DU MONCEAU, Rasprava o obraĊivanju zemljišta (1750); QUESNAYEVI članci u Enciklopediji, ild.

" Misao je nejasna. Moţda Rousseau misli na grčku pouku »Upoznaj samoga sebe«, koju spominje u predgovoru. 11 Ova bilješka sadrţi neke od najljepših mjesta u Raspravi, a završava se, dakle, vrlo jasnim pojašnjenjem. Za

Rousseaua se ne postavlja pitanje da Ii se vratiti u prirodno stanje. Ali, budući da ţivi u društvu koje ne moţe podnijeti, on će nastojati raditi za dobrobit ljudi.

11 KTEZIJAS, grčki liječnik i povjesničar iz 5. stoljeća prije naše ere. Napisao je knjigu o Perziji i Indiji, od koje

su se sačuvali samo odlomci. ” ANDREW BATTEL, engleski pomorac, Putovanje u Angolu (1589) u XII knjizi Opće povijesti putovanja. 2ivotinje o kojima se ovdje govori nesumnjivo su, u 18. stoljeću još nepoznate, gorile; Buffon o njima ne govori. Loango, zemlja na zapadnoj obali ekvatorijalne Afrike. 11

PURCHASS, engleski kompilator koji je pomagao Batlelu da redigira svoje memoare. Objavio je na početku 18. stoljeća opise putovanja u četiri sveska.

‟5 DAPPER, nizozemski liječnik (umro 1690), napisao je niz putopisnih kompilacija, prevedenih na francuski

izmeĎu 1668. i 1688. (Vidi Opću povijest putovanja, XIII knjiga, Opis kraljevina Loango, Kongo i Angola.) 11

JEROME MEROLI^A, talijanski misionar, Put u Kongo (1682), u Općoj povijesti putovanja, XII knjiga. 11

Rousseau će se u Ĉmileu zalagati da majka doji svoje dijete, a protiv prakse po- vijanja dojenčadi. To će takoĎer biti načelo u Ćmileu. Nad fizičkim razvojem djeteta treba bdjeti prije nego što se i pomisli da se

vjeţba njegov duh.