2014 | zaboravljeni kršćanski simboli

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • GOD. XXXI. • CIJENA: 13 KN

živo vrelo72014

liturgijsko-pastoralni list

Zaboravljeni kršćanski simboliod 6. srpnja do 9. kolovoza 2014.

2014 7God. XXXI. (2014.)

Liturgijsko-pastoralni listza promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnčević

Uredničko vijeće:mons. Ivan Šaško,

Ante Crnčević, Petar Bašić,Ivan Ćurić, Ivica Žižić

Predsjednik uredničkog vijeća:mons. Ivan Šaško

Uredništvo:Ante Crnčević, Ivan Andrić,

Lana Vuičić

Grafi čka priprema:Tomislav Košćak

Izdavač i nakladnik:Hrvatski institut za liturgijski pastoralpri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a10000 ZAGREB

Telefon: 01 5635 050Faks: 01 5635 051

e-mail: [email protected]

Tisak:Grafi ka Markulin, Lukavec

urednikova riječ 1 Nadahnjući se nad prošlošću

i preobražavajući kulturu

naša tema: Zaboravljeni kršćanski simboli 2 Zaboravljeni jezik kršćanskih simbola.

O drevnim kršćanskim kriptosimbolima,Ante Crnčević

Posijane i čuvane riječi Molitve Gospodnje.O palindromu 'Sator arepo', Ivan Šaško

otajstvo i zbilja 18 Biblijska razmišljanja:

I. Šaško, A. Crnčević, A. Vučković, I. Raguž

Četrnaesta nedjelja kroz godinu

Petnaesta nedjelja kroz godinu

Šesnaesta nedjelja kroz godinu

Sedamnaesta nedjelja kroz godinu

Osamnaesta nedjelja kroz godinu

u duhu i istini 38 Molitve za obiteljskim stolom

trenutak: pisma čitatelja 40 Prostorna rasporedba slavlja euharistije

živo vrelo

Motiv mozaika iz Eufrazijeve bazilike u Poreču.

ISSN 1331-2170 – UDK 282

1

UREDNIKOVA RIJEČŽIVO VRELO 7–2014

ZNadahnjući se nad prošlošću

i preobražavajući kulturu

Z nakovi i simboli kojima kršćani, uz navještaj Božje riječi, izriču i svjedoče objavljene istine vjere i unutar kojih nastoje na dublji način promišljati događaje spasenja, mijenjali su se i oblikovali

kroz povijest, unutar kulturalnih gibanja i međukulturalnih razmjena. Ne čudi da je svako kulturalno razdoblje stvaralo svoje simbole, kat-kada napuštajući one prethodne, a katkada nadograđujući ih i inter-pretirajući u novome svjetlu i novome misaonom kontekstu. Neki od simbola i znakova nosili su stanovito obilježje »tajnosti« i kršćanske izvornosti, čuvajući uzvišenost istine, povjeravane samo onima koji su već uvedeni u zajedništvo Crkve. Drugi su, pak, bili preuzimani iz mje-snih kultura ili iz zajedničke misaone baštine, dobivajući u kršćanskoj zajednici novu značenjsku preobrazbu. U tome životno uvjetovanom razvoju govora simbola neki od njih postali su nam manje razumljivi, premda ih i dalje susrećemo u kršćanskoj ikonografiji. Potreba za nji-hovim ‘dekodiranjem’ i rasvjetljenjem – otkrivajući značenja iz sveto-pisamske baštine, stare kršćanske književnosti i liturgijske euhologije – ne smjera prvotno za njihovom ikonografskom rehabilitacijom u su-vremenu kršćansku umjetnost, nego za pronalaskom mogućih nadah-nuća za dublje poniranje u otajstva vjere i za moguće oblikovanje no-vih ikonografskih izričaja, vlastitih kulturi ovoga povijesnoga trenutka.

S takvim zanimanjem i s tim nakanama upustili smo se u traganje za značenjem nekih kršćanskih kriptosimbola, kao i u traženje dubljih značenjskih korijena onih simbola koji su i danas među kršćanima op-ćepoznati i općeprihvaćeni, ali s površnim i blijedim poznavanjem nji-hova značenja. Iznena đujuće je koliko su neki simboli prisutni u kr-šćanskoj svijesti, a koliko je izblijedjelo njihovo značenje. Smijemo se pitati je li današnja kultura i današnja životnost vjere kadra stvarati i oblikovati simbole koji će na nov i životan način izricati dubinu kršćan-skoga otajstva. Možda ovdje odškrinuti prozor u bogatstvo kršćanskih simbola potakne na vjerničko udubljenje u otajstvo Krista i na nastoja-nje za kršćanskom preobrazbom kulture u kojoj živimo.

Urednik

NAŠA TEMA

2

Zaboravljeni kršćanski simboli

RLLLNAŠA TEMALNAŠA TEMA

R azmatranje početaka kršćanske kulture i ikonografije, obli-kovano slaganjem pronađenih fragmenata, često nedostat-nih za cjelovitu sliku, vodi nas do zaključaka koji se lako po-

kazuju nesigurnima i površnima. Kršćanska se ikonografija i umjet-nost ne mogu sa sigurnošću i cjelovito dekodirati iz pronađenih ar-heoloških artefakata. Potrebno je krenuti od novosti misli koja je u svojoj vlastitosti prepoznata kao kršćanska. Upravo to što je prepo-znavano kao novo tvori temelj na kojemu je oblikovano kršćanstvo u svojoj slojevitosti: od temeljnih pitanja Božje objave do shvaćanja ži-vota i oblikovanja kulture. Povijest kršćanske umjetnosti, stoga, ne može biti promatrana izvan razvoja i oblikovanja kršćanske misli.

Početci kršćanske ikonografije, shvaćene u užem smislu riječi, stavljaju pred nas, kako tvrdi Gabriele Pelizzari, dva reda pitanja: po-najprije pitanje vremena i kronologije ranokršćanske umjetnosti, a potom razumijevanje razlogâ zbog kojih su ranokršćanske zajedni-ce napustile aikonički stav i prihvatile uporabu slika i njihov govor. Premda tim dvama pitanjima nije lako pronaći ujednačene i općepri-hvaćene odgovore, korisno je barem uvidjeti njihovu važnost, u svrhu uočavanja slojevitosti oblikovanja kršćanske ikonografije.

Slika i riječKlement Aleksandrijski oko 190. godine u djelu Pedagog nabraja simbole koji su tada bili usvojeni kao kršćanski: golubica, riba, la-đa na moru, lira, sidro, ribar. Lako je primijetiti da su ti osnovni »kr-šćanski« simboli bili prethodno naširoko prisutni u predkršćanskim kulturama, a kršćanska ih je zajednica prihvatila dajući im nova zna-čenja. Kršćanska nadgradnja tih simbola, stoga, ne može biti u cije-losti rasvijetljena bez razumijevanja onih prvotnih značenja koja su služila kao potka na koju su implementirani novi sadržaji i slike.

Zaboravljeni jezik kršćanskih simbolaO drevnim kršćanskim kriptosimbolima

Ante Crnčević

Pod

patri

jarha

lne

bazil

ike u

Rav

enni

, 4. s

t.

3

Ti procesi kulturalnih razmjena i prožima-nja pokazuju otvorenost kršćanstva raznim na-činima prenošenja evanđeoske poruke. Sto-ga se među kršćanima u različitim kultura-ma u istome razdoblju može zamijetiti i stav opiranja likovnom prikazivanju i spremnost njegova prihvaćanja. Premda se u kršćan-skim spisima susreće stanovito opiranje uvođenju ikonografskih elemenata u liturgi-ju, odnosno u okvir slavlja Kristova otajstva, puk koji dolazio iz poganstva nije gajio takav stav te se, unatoč aikoničkom nauku crkvenih otaca, ikonografija susreće već u najranije doba. Ernest Renan uvjerljivo potvrđuje da je rano kr-šćanstvo gajilo otvoreno nepovjerenje spram uvođe-nja likovne umjetnosti u liturgijski život Crkve, na sličan način kako će to kasnije pokazivati islam u svojim zajednica-ma. Stoga se može zaključiti: da je kršćanstvo ostalo zatvoreno u judejsku kulturu i njezino podneblje, u kršćanskoj bi se umjetnosti bila razvila samo arhitektura. No, budući da se kršćanstvo otvorilo susretu s drugim kultura-ma i sa svime što one nose, upravo se u njemu razvila tradicija otvorenosti prema raznim umjetničkim izražajima više negoli i u jednoj drugoj religiji.

Može se, također, reći da su u oblikovanju rane kršćanske umjetnosti bili najzaslužniji oni koji su dolazili »iz poganstva«, iz nežidovstva, ali s otvorenošću istini koja je naviještana po starozavjetnim prorocima i koja je rasla kroz starozavjetnu povijest spasenja. Pokazujući se u svojoj transkul-turalnosti i opirući se navezanosti na jednu kulturu, kršćanstvo je postalo neodvojivo od umjetnosti. I danas valja uvidjeti i priznati koliko je kršćan-stvo obilježilo i usmjerilo razvoj umjetnosti – likovne, arhitektonske, glaz-bene. Ponegdje se, osobito u moderno doba, prvi dodiri kršćanstva s ne-kom kulturom ostvaruju upravo preko umjetnosti.

Stanovita »ikonofobija« prvih kršćanskih zajednica ubrzo je prerasla u bogato razvijeni sustav umjetnički kodificiranoga navještaja kršćanske po-ruke. Čini se da razlog tomu treba tražiti u naslonjenosti kršćanske poru-ke i kršćanske liturgije na starozavjetnu povijest spasenja koja je trebala bi-ti dekodirana u svjetlu Kristova otajstva. Starozavjetni su događaji spase-nja bili shvaćani i interpretirani kao typos i figura istine ostvarene u Isu-su Kristu i u njegovu djelu spasenja. U tome je smislu ‘slika’ bila dragocjen oblik ispravnoga povezivanja starozavjetne i novozavjetne povijesti. Slika je nudila i ključ interpretiranja događaja spasenja, promatranih pod svje-tlom kristološke hermeneutike. Bilo je to doba kada je riječ bila manje zapi-sivana, a više prenošena, povjeravana predaji, a time i izvrgavana opasno-sti interpretiranjâ koja su mogla skrenuti u druga i šira značenja. Slika, kao jezik umjetnosti, čuvala je okvire hermeneutike riječi i pružala ključ ili kôd za ispravno razumijevanje riječi. Umjetnost je čuvala riječ, brinula se za ja-snoću njezinih značenja i za ljepotu prihvaćanja riječi. Figura i riječ, koja je nosivi element u liturgijskome slavlju, bile su neodvojive; međusobno su se

Ti procesi kulturalnih razmjena i prožima-nja pokazuju otvorenost kršćanstva raznim na-

stav te se, unatoč aikoničkom nauku crkvenih otaca, ikonografija susreće već u najranije doba. Ernest Renan uvjerljivo potvrđuje da je rano kr-šćanstvo gajilo otvoreno nepovjerenje spram uvođe-nja likovne umjetnosti u liturgijski život Crkve, na sličan

Kristov monogram »Chrismon« u luneti portala katedrale sv. Petra u Jaci, Španjolska, 11. st. Natpis na obodu: HAC IN SCVLPTVRA. LECTOR SIC NOSCERE CVRA: P. PATER. A GENITVS. DVPLEX EST SPS ALMVS: HI TRES IVRE QVUIDEM DOMINVS SVNT VNVS ET IDEM.

4

NAŠA TEMA Zaboravljeni kršćanski simboli

nadopunjavale i jedna dru-gu interpretirale. Tako su i jedna i druga ostajale unu-tar istoga liturgijskoga ko-da, služeći zbiljnosti otaj-stva koje se slavi. Možda u tome treba tražiti i moguće putove ‘ozdravljenja’ suvre-mene kršćanske umjetnosti

koja je, katkada, samo unesena u liturgijski prostor (kada je riječ o likovnim umjetnostima) ili u liturgijski čin (kada je riječ o glazbi), a nije srasla s riječ-ju koja se naviješta, s riječju koja izriče molitvu i s činom kojim Crkva slavi i aktualizira Kristovo otajstvo spasenja. Pokušava se graditi umjetnost oslo-bođenu od riječi i od liturgijskoga čina, tražeći u tome »oslobođenju« njezi-nu autentičnost i originalnost, pa se tek površnim naslanjanjem na kršćan-sku tradiciju, prepoznatu samo po izboru motiva, ostaje izvan zbilje koja se na otajstven način događa u liturgijskim činima. Umjetnost sve manje no-si hermeneutiku kršćanske poruke pa stoga i ne omogućuje udubljivanje u ljepotu kršćanskoga otajstva. Stoga se prigovor da suvremenu umjetnost, unesenu u liturgijski prostor, »prosječni kršćani« ne razumiju, pokazuje istinitim, jer ona, na žalost, nije ni stvarana za njih niti je izrasla iz poklada vjere u kojoj se oni prepoznaju i unutar koje »komuniciraju« otajstva spa-senja. U liturgijske se prostore unosi umjetnost koja je nerijetko mišljena za one koji ne promišljaju i ne slave otajstva vjere i koji nekim drugim ko-dom prosuđuju njezinu »vrijednost«. Ranokršćanska umjetnost ne poka-zuje sustavnu razvijenost, niti vrhunce umjetničkih dostignuća onoga do-ba. Njezina je vrijednost upravo u povezanosti s Riječju, s kršćanskim nau-kom, s činima kojima kršćanska zajednica doživljava zbiljnost Riječi. Zani-mljivo je da crkveni pisac Rufin iz Akvileje u drugoj polovici četvrtoga sto-ljeća, govoreći o kršćanskoj ikonografiji rabi glagole scribere i legere, pisa-ti i čitati. Motivi kršćanske ikonografije »napisani« su da bi mogli biti »či-tani«, da bi mogli prenijeti Riječ i da bi po njima Riječ mogla biti doživljena na način koji ide onkraj izgovorene i slušane riječi. Ta ‘primitivna’ kršćan-ska umjetnost istovremeno je ‘oblikovala riječ’ i ‘ispisivala formu’. Ikono-grafski su prikazi bili čitani, slušani, gledani, razmatrani. Osnovne postav-ke kršćanske umjetnosti, čvrsto oslonjene na riječ, čuvaju trag kroz čitavu povijest istočne ikonogafije u kojoj je zadržan govor o ikonopiscima i o pi-sanju ikona. Ne čudi da su početci kršćanske umjetnosti grafijske naravi.

Takvi grafijski koraci na početcima kršćanske umjetnosti uvjetovani su dijelom i baštinjenjem starozavjetne predaje koja se opirala likovnomu pri-kazivanju Boga, a potom i svakom drugom likovnom prikazivanju (usp. Pnz 5, 8; Izl 20, 4). U protokršćanskim zajednicama umjetnost, ona u punome smislu riječi, bila je poimana kao svojevrsna »krađa«, zadiranje u djelo Bo-ga Stvoritelja, pokušaj uzurpiranja njegova djela stvaranja. Takav rigoro-zan stav pokazuje puno više od puke zabrane: u njemu se otkriva jasnoća svijesti o čovjekovu mjestu u redu stvorenja, o Bogu u čijoj je ruci sav svi-jet, te o kultu u kojemu čovjek biva unesen u stvarateljsku i spasenjsku Bož-

Riba, jedan od najdrevnijih kršćanskih i kristoloških

znakova, poziva na ispovijed temeljne kršćanske kerigme:

»Isus Krist, Božji Sin, Spasitelj.«

Grafit »Ixthys« i Kristov monogram iz antičkoga

Efeza (Turska).

5

ju snagu. Kršćanska se ikonogafija, sto-ga, na početku razvija na tragu znakova, a ne na tradiciji umjetničkih djela ili sli-ka (idolâ). Ostaje, međutim, pitanje mo-gu li se ti prvi oblici s pravom zvati ikono-grafijom i umjetnošću, jer će se primjeri ikonografije u užemu smislu riječi javlja-ti tek od trećega stoljeća. Ta pitanja izo-stavljamo u ovome promišljanju, a daje-mo prostor pokušaju širega čitanja rano-kršćanskih simbola.

Grafijski stilizirana simbolika očuva-na je u kršćanstvu i u doba visoko razvi-jene likovnosti. Tako na kršćanskim mo-zaicima 5. i 6. stoljeća, osobito u Rimu i Ravenni, na odjeći apostola i drugih likova nalazimo kriptirane simbo-le izražene slovima grčkoga alfabeta, čije se značenje čita iz njihove nume-ričke vrijednosti. To znakovlje, poznato kao gammadia (od grčkoga slo-va gamma), razvit će poseban sustav značenja. Tako se grafem »I« (iota), s numeričkom vrijednošću 10, pojavljuje uz Krista (često kao znak na nje-govu paliju ili plaštu); grafem »Γ« (gamma), s numeričkom vrijednošću 3, izriče otajstva spasenja, ponajprije istinu o Presvetome Trojstvu; dok »H« (eta), s vrijednošću 8, nosi značenje uskrsnuća. Kriptoporuke gammadia-znakova iziskivale su da se motritelj udubi u njihovo čitanje kako bi mišlju proniknuo onkraj likovnosti koju promatra.

Oslonjeni na riječ kršćanske poruke i oblikovani kao jednostavni ‘grafi-ti’, bez pretenzija za oblikovanjem 'lijepih umjetnosti«, ranokršćanski sim-boli ne prikazuju nego pripovijedaju, objavljuju, naviještaju novost Rado-sne vijesti. Korisno je, stoga, pomnije se udubiti u znane nam ranokršćan-ske simbole i otkriti dubinu značenjâ koja zadiru onkraj znakovnih i grafij-skih prikaza.

Krist i kršćani u znaku ribeSvatko komu je kršćanstvo poznato barem na kulturalnoj razini pokazat će znanje o ribi kao jednom od najstarijih kršćanskih simbola. Nije potrebno posebno tumačiti da se taj simbolizam izvodi iz grčkoga anagrama IXTHYS, koji daje početna slova riječima temeljne kršćanske ispovijedi vjere: Ieso-us Xristos Theou Yios Soter, Isus Krist Božji Sin Spasitelj. Znak ribe pozi-vao je, dakle, na ispovijed i obnovu temeljne kršćanske kerigme. No, uvr-štenje ribe u red kršćanskih simbola otkriva dosta zamršeniji put. Sačuvani su, naime, stihovi – pripisani proročici Sibili iz Eritreje – koji na grčkome jeziku tvore akrostih: Iesous Xristos Theou Yios Soter. Broj stihova je dva-deset i sedam, što je trostruki umnožak broja tri (3 x 3 x 3), a u čemu se či-ta ideja božanskoga svjetla.

Sačuvana je i predaja da je jednostavni znak ribe (nacrtane u formi dva-ju lukova koji se na jednoj strani ukrižuju i tako tvore formu ribe) među kršćanima u doba progonstva služio kao znak prepoznavanja. Kada bi ne-

Umrijeti u znaku ribe znači stupiti u darovanu vječnost s Kristom.

Ribe na nadgrobnoj ploči s natpisom »Ihthys zonton« – – »Riba/Krist živućih«.Rim, početak 3. st., Museo nazionale, Rim.

6


ki kršćanin susreo nekoga nepoznatoga te želeći sa-znati je li ovaj kršćanin ili ne, ucrtao bi u pijesku luk, a nepoznati bi, ako je kr-šćanin, dodao drugi luk te tako »u formi ribe« is-povjedio svoju pripadnost kršćanskoj zajednici i kr-šćansku blizinu s osobom koju je susreo.

Te osnovne naznake i tumačenja ipak traže šira tumačenja i dublje ra-zloge prihvaćenosti ribe u redu kršćanskih simbola. Vratimo li se Kristo-voj poruci, prisjetit ćemo se riječi poziva upućena Šimunu i Andriji na oba-li Genezaretskoga jezera: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« (Mt 4, 19). Povezanost spasenja sa slikom ribarenja otvorila je prostor u ko-jemu je kristološki anagram postao simbolom i samih krštenika, onih koji su ulovljeni u »mrežu spasenja«, pa se simbol ribe redovito susreće u kon-tekstu govora o otajstvu krštenja. U Crkvi, dakle, postoje mnoge ribe, ali sa-mo je jedna Riba, Krist Gospodin. Tertulijan tako ispovijeda: »Nos piscicu-li secundum Ikthyn nostrum Iesum Christum in aqua nascimur…« – »Mi, ribice, prema svojoj ‘Ribi’ Isusu Kristu, rađamo se u vodi. Drukčije nismo spašeni, osim ako ostanemo u vodi.« (De baptismo, I, 3) Autor se u toj sli-ci naslanja na svetopisamski opis stvaranja, prema kojemu su prvotne vode već unaprijed nosile sliku »novoga stvaranja«, ostvarena u otajstvu kršte-nja: Duh koji je u početcima lebdio nad vodama, isti je Duh koji će biti nad krsnim vodama. Kao što je nakon stvaranja najprije u vodi proklijao život, tako će i po Kristu obnovljeni život ‘izniknuti’ iz vode krštenja. I kao što ri-ba izvan vode ne može opstati na životu, tako ni čovjek nema trajnoga živo-ta izvan vode krštenja, izvan spasenja u Kristu.

Kristološki simbolizam ribe pokazuje istinu o Kristu kao »trajno ži-vom«. Dubine vode u starozavjetnoj su kulturi nosile značenje tame, smrt-nosti i nestajanja, a Krist, nazvan Ribom, pokazuje snagu života u nadmoći nad ljudskom naravi u koju je sišao. Dok je dubina vode nalik smrtnoj ljud-skoj naravi, Krist-Riba pobjeđuje i ozdravlja smrtnost i ljudsku narav u ko-ju je sišao. Kršćanska je mašta u simbolizmu ribe našla poveznicu i s opi-som potopa iz Knjige Postanka (usp. Post 5 – 9): kako kaznom potopa nisu bile zahvaćene ribe, one su postale znakom krštenikâ koji su po Božjoj mi-losti i Kristovu djelu otkupljenja izbavljeni od propasti i Božje kazne. Tako i sv. Augustin potvrđuje da riba »otajstveno označuje Krista (piscis, in quo nomine mystice intellegitur Christus), zbog toga što je on uzmogao opsta-ti živ – naime, bez grijeha – u ponoru naše smrtnosti kao u dubini vodâ« (De civitate Dei, XVIII, 23, 1). Razvijajući taj simbolizam oci govore da je u kršćaninu, po njegovu krsnom dostojanstvu, prevladana narav ribe: uhva-ćena na udicu i stavljena izvan svoga životnoga prostora riba susreće smrt, dok kršćanin, »uhvaćen« Božjom riječju na »ješku vjere«, ulazi u novi život u Kristu, koji je živa voda spasenja (usp. Jeronim, In Ps. XLI).

Riba u kristološko--euharistijskome značenju.

Motiv oslikanoga zida iz Katakomba sv. Kalista, Rim, 3. st.

7

77živo vrelo7živo vrelo72014720147Postoje i šire poveznice između Krista i ribe. U svjedočanstvu iz Lukina

evanđelja o Kristovu očitovanju učenicima nakon uskrsnuća, kada od njih prima i blaguje komad pečene ribe (usp. Lk 24, 36-42), crkveni su oci vi-djeli povezanost pečene ribe s Kristovom mukom i smrću. Tako sv. Augu-stin piše: piscis assus, Christus passus, videći u pečenoj ribi trpećeg Kri-sta (Tract. in Ioh., CXXIII, 2), a sv. Grgur Veliki preuzima i razvija tu sliku (usp. Hom in Ev., II, XXIV, 5).

Među mnogim otačkim slikama izvedenima iz simbolizma ribe, spome-nimo i onu o hrabrosti i postojanosti vjere: kao što se i najmanja riba ne bo-ji suprotstaviti snazi valovlja i plivati kroz valove, tako se i kršćanin čistom vjerom može suprotstaviti svim valovima života, čuvajući vjeru čvrstom i nepovrijeđenom. Razlažući tu misao, koju pripisuje »nekomu svecu«, Au-gustin potvrđuje da je iskrena vjera nalik ‘dobroj ribi’ (piscis bonus pia est fides, Augustin, Serm., CV, 4, 6). Ona je odlikovana postojanošću, sposob-nošću da se iz dubina mora uzdigne do površine, do svjetla.

U ikonografiji susrećemo i motiv ribe s košarom kruha čime se, na te-melju perikope o Isusovu umnoženju kruha i nahranjenju mnoštva, ribi daje euharistijsko značenje, u poveznici s Isusovom posljednjom večerom, a što se lako iščitava iz činjenice da je u Evanđeljima događaj umnoženja kruha opisan istim glagolima kao i geste na posljednjoj večeri: »uze, zahva-li, razlomi, dade«. Kristološko-euharistijski ključ čitanja znaka ribe saču-van je i u srednjovjekovnoj ikonografiji, pri čemu posebice treba istaknu-ti prikaze posljednje večere s motivom Jude koji, uzimajući sa stola ribu, napušta zajednicu okupljenu oko Isusova stola. Juda, za kojega evanđelist Ivan kaže da je bio »kradljivac« (kleptes, usp. Iv 12, 6), upravo uzimajući sa stola ribu pokazuje se izdajicom, kradljivcem. On nije kradljivac tek po tome što je potkradao zajedničku blagajnu, nego po tome što je svojim po-stupkom kanio ukrasti najdragocjenije blago, Krista, u kojemu je Bog čo-vječanstvu darovao spasenje.

»Uzimajući ribu« Juda je raskinuo svoje zajedništvo sa zajednicom apostola, pozvanih biti »ribarima ljudi« (usp. Mt 4, 18-22; Mk 1, 7; Lk 5, 1-11). Apostolska služba Petrova nasljednika u Crkvi stoga se i danas veže uz sliku »ribara«, a prsten, znak te službe, naziva se anulus piscatoris, ko-jim je papa pečatio privatna pisma i važne dokumente. Prsten nosi ime pa-pe i reljef s motivom apostola Petra koji, sjedeći u lađi, vadi mrežu iz mora, često s prikazom ribe. Za vrijeme pape Bonifacija IX. (1389.-1404.) i Eugena IV. (1431.-1447.) rabio se naziv anulus fluctuan-tis naviculae (prsten s plovećom lađom). Sve te teme nalaze nadahnuće u Isusovoj prispodobi o kraljev-stvu nebeskom: ono je »kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u po-sude, a loše izbace.« (Mt 13, 47-48). Slika »do-brih« i »loših« riba vuče nadahnuće iz staro-zavjetne predaje u kojoj su ribe s perajama i ljuskom smatrane »čistim životinjama« koje je bilo dopušteno jesti, dok su one druge smatrane

7

često s prikazom ribe. Za vrijeme pape Bonifacija IX. (1389.-1404.) anulus fluctuan-

(prsten s plovećom lađom). Sve te teme nalaze nadahnuće u Isusovoj prispodobi o kraljev-stvu nebeskom: ono je »kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni,

ljuskom smatrane »čistim životinjama« koje je bilo dopušteno jesti, dok su one druge smatrane

Riba i sidro na prstenu.

8


»nečistima« jer se vjerovalo da im je prirodno stanište morsko dno, blato, koje simbolizira grijeh i smrtnost. Dok se »dobre« ribe, vjerovalo se, mogu uzdići do površine mora i slobodno plivati, one druge osuđene su biti u ta-mi morske dubine.

Zanimljiv je i natpis nad jednim grobom u Priscilinim katakombama u Rimu (3. st.): nakon riječî »ALEXANDER IN« prikazana je riba, pa bi se ide-ogram mogao iščitati kao »ALEXANDER IN CHRISTO« – »[ovdje] u Kristu/Ri-bi [počiva] Aleksandar«. Ideogramska interpolacija znaka u riječi pokazu-je u kojoj je mjeri simbol ribe bio razumijevan u kristološkome značenju, a odatle se može nazrijeti i sva širina značenja izvedenih iz znaka ribe. Još je izravniji primjer Pektorijeva epitafa iz 2. stoljeća, pronađena u Autunu 1839. g., na kojemu se čita poema sa završnim pozivom na molitvu: »Cum pace Piscis memento Pectorii« – »U miru Ribe sjeti se Pektorija.«

Ovim kratkim uvidom u raznolika ranokršćanska značenjâ ribe – od onoga kerigmatskoga, preko krsnoga i euharistijskoga, do ukopnoga, s vje-rom u vječni život u Kristu – lako je zamijetiti da današnja, relativno česta, uporaba znaka ribe u kršćanskoj ikonografiji, osobito na liturgijskome po-suđu i ruhu, nerijetko pokazuje površnost i nedomišljenost. Susrećemo ga kao »znak bez značenja« jer je izostala svijest da se njime ispovijeda vjera u Isusovo božanstvo i u snagu njegova otkupiteljskoga djela.

Na lađi spasenja…Božje kraljevstvo i vječnost i danas se u metaforičkome i poetskome govo-ru prikazuju slikom »druge obale« ili »luke spasenja«. Tako je i čitav život nalik plovidbi koja susreće opasnost vjetra i valovlja, a Crkva koja vjerni-

ke okuplja i »nosi« k »luci spa-senja« često se prikazuje u sli-ci lađe. Simbolički govor o Cr-kvi kao lađi razvijen je već u naj-ranije kršćansko doba. U jedno-me drevnom tekstu poznatom kao Pseudo-Klementova posla-nica Jakovu iz 4. st., a koja se nekoć pripisivala papi Klemen-tu I. (88.-97.), čitamo: »Čitavo tijelo Crkve nalik je velikoj lađi, koja po snažnoj oluji nosi ljude najrazličitijega podrijetla .« Sli-jedi, potom, alegorijski prikaz službâ u Crkvi/lađi: nebeski je otac vlasnik lađe, Krist je kormi-lar, biskup je promatrač (prore-us), prezbiteri su mornari (nau-tai), đakoni su veslači, a katehi-sti njihovi pomagači (naustolo-goi). Georg Strecker pokazuje da je ta alegorija izrasla iz jedne du-

Lađa s jarbolom u obliku križa: slika Crkve u kojoj je Kristov

križ stožer i oslonac života.

9

77živo vrelo7živo vrelo72014720147blje predaje, prisutne u samoj liturgiji Crkve te navodi homiletski tekst ko-ji u spisu Constitutiones apostolorum prethodi liturgiji ređenja biskupa: »Kada okupljaš Crkvu Božju, budi pozoran, kao kormilar velikoga broda… Neka lađa bude uvijek upravljena prema istoku…«

Ne može se sa sigurnošću tvrditi je li alegorija lađe u primjeni na Crkvu izrasla iz židovske ili iz helenske tradicije. U grčkoj književnosti mitološke i alegorijske slike lađe i plovidbe utjecale su na oblikovanje spjeva Odiseja, a samo upravljanje gradom i državom često je bilo prisličeno upravljanju lađom. Još je u poganstvu, u grčkoj, rimskoj i egipatskoj religioznosti, la-đa našla mjesto među simbolima životnoga putovanja i zagrobnoga života, odnosno nade u život onkraj smrti. Starozavjetna tradicija nije izrasla unu-tar naroda koji bi bio vješt u pomorstvu, ali metafore plovidbe i oluje, oso-bito u značenju eshatoloških kušnja, starozavjetnicima nisu bile nepozna-te. I sama pripovijest o potopnim vodama i arki kao sredstvu izbavljenja od smrti i mjestu spasenja, naslanja se na općekulturalni simbolizam lađe te će dati i poseban pečat kršćanskom razmišljanju o Crkvi, njezinoj naravi i po-slanju koje joj je povjereno.

U otačkoj književnosti Crkva se prispodobljuje lađi na kojoj se uzdiže jarbol u formi križa. Čini se da je, kako zaključuje Jean Daniélou, upra-vo križna forma jarbola nadahnula i oblikovala simbolizam lađe u razu-mijevanju Crkve. Štoviše, lađa je u kršćanskoj misli i ikonografiji najpri-je razumijevana u simbolizmu križa, a tek potom su se razvila interpretira-nja u alegoriji Crkve. Tako sv. Justin, navodeći »slike križa«, nabraja četi-ri slike i forme: stup na koji je u pustinji bila podignuta mjedena zmija, ko-plje s ukriženom prečkom (antenna crucis) na kojoj se nosi zastava, plug (oblikovan u osnovnoj formi križa), te jarbol na lađi. Lađa s jarbolom/križem pojavljuje se kao sredstvo i mjesto spasenja. Asterije Sofista u 4. st. pripovijeda: »Za vrijeme Isusove muke svijet je bio gonjen po-put lađe na moru, kormilar je prikovan na križ (jar-bol), hramska se zavjesa razdvojila poput jedra…« Sv. Justin u Razgovoru s Trifunom, uspoređuje No-inu arku s Kristovim djelom spasenja: na arki je spa-šeno osmero ljudi, a kršćani slave »osmi dan« kao dan Kristove pobjede nad smrću; i kao što je Noa bio spašen na »drvu arke«, tako je Krist čitavi rod spa-sio na drvu križa. Drugdje se jarbol i antenna cruci-si pojavljuju kao mjesto odmora i počinka (anapau-sis) na lađi. Križ je za kršćane mjesto odmora, dar »božanskoga počinka«, koji je slika eshatološkoga zajedništva s Bogom.

Nije lako sa sigurnošću odrediti kada je kristo-loška interpretacija lađe dobila proširenje u simbo-lizmu Crkve, ali takve naznake čitamo već kod Ter-tulijana (prva pol. 3. st.). U spisu De baptismo, osla-njajući se na prizor apostola u lađi na olujnome mo-ru, piše: »Ona lađica predstavljala je sliku Crkve

Lađa na olujnome moru, s Kristom koji pobjeđuje kušnje mora.

Motiv iz Evanđelistara opatice Hitde, Hessische Landesbibliothek, Darmstadt, oko 1020. g.

10


(navicula illa figuram ecclesiae praeferebat). Nju u moru, to jest u svijetu, uznemiruju valovi, odnosno progonstva i kušnje. Gospodin, strpljiv, kao da spava dok ga u zadnji tren ne probude molitve svetih, ukroćuje svijet i svo-jima vraća mir.« (XII, 7). To eshatološko tumačenje oluje na moru i slike lađe Tertulijan suprotstavlja tumačenju prema kojemu su neki u oluji na moru promatrali krštenje apostola. No, nesumnjivo je da je kršćanski sim-bolizam lađe, oslonjen na starozavjetnu predaju, oblikovao misao o Crkvi kao zajednici koja, ravnana »jarbolom/križem«, sigurno plovi prema »lu-ci spasenja«, pobjeđujući otajstvom križa sve kušnje i nevolje. More, pod-ložno vjetru i uzburkano valovljem, slika je »ovoga vijeka« (Augustin, De civitate Dei, XX, 15), pa bi se viđenje iz Knjige Otkrivenja – »I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema« (Otk 21, 1) – imalo razumijevati kao stupanje s nestalnoga mora ovoga vije-ka na sigurno i čvrsto »tlo«, na život vječnosti kojoj je strana svaka plovid-ba i oluja – onamo gdje je potpuni mir u Bogu.

…s nadom u uskrsnuće i život koji ne umireZa kraj ostavljamo nekoliko redaka za govor o kršćanskome simbolizmu jedne ptice, koju manje poznajemo u značenju vrlinâ, a više u govoru o ma-nama oholosti i ispraznosti. Govorimo o paunu i njegovu značenju u kr-šćanskoj ikonografiji. U antici, još prije kršćanstva, ta je ptica bila proma-trana u znaku besmrtnosti. Orfička i pitagorejska misao na perju njezina raširena repa vidjela je »kozmičke oči« ili zvijezde, pa ju je alegorija lako dovela u svezu s besmrtnošću.

Kršćanska predaja gajila je slično razumijevanje, koje ovdje ukratko predstavljamo slijedeći prikaze koje su ponudili Luca Frigerio (Bestiario medievale, Milano 2014.) i Claudia Corti (La risurrezione nell’arte cristi-ana, Cinisello Balsamo, 2014.). Na temelju pučkoga vjerovanja da je me-so pauna neraspadljivo i nepropadljivo, a o čemu svjedoči i sv. Augustin

(»Tko je drugi osim Boga Stvoritelja svega podario puti mrtvoga pau-na da ne istrune?«, De civitate Dei, XXI, 4, 1), kršćanska je ale-

gorija unijela pauna u red simbola uskrsnuća i vječnoga ži-vota. Zato ga često nalazimo u katakombama, ali i

na reljefima pluteja ili na podnim mozaicima u bazilikama te u ikonografskome pro-

gramu baptisterijâ. Čest je i motiv dvaju paunova uz »kantha-

ros«, veliku svečanu posudu u obli-

so pauna neraspadljivo i nepropadljivo, a o čemu svjedoči i sv. Augustin (»Tko je drugi osim Boga Stvoritelja svega podario puti mrtvoga pau-

na da ne istrune?«, De civitate Dei, XXI, 4, 1), kršćanska je ale-gorija unijela pauna u red simbola uskrsnuća i vječnoga ži-

vota. Zato ga često nalazimo u katakombama, ali i na reljefima pluteja ili na podnim mozaicima

u bazilikama te u ikonografskome pro-gramu baptisterijâ. Čest je i motiv

dvaju paunova uz »kantha-ros«, veliku svečanu

posudu u obli-

Paun, simbol uskrsnuća i vječnoga života.

Dio kamene pregrade iz crkve San Salvatore, 8. st.; Museo di

Santa Giulia, Brescia, Italija.

11

77živo vrelo7živo vrelo72014720147ku kaleža s dvije ručke, što se može promatrati kako u kontekstu napajanja krsnom vodom tako i u kontekstu euharistijske gozbe. I krsno i euharistij-sko napajanje uvode, dakle, u uskrsnuće, u darovani život vječnosti.

Srednjovjekovna će ikonografija pokazivati manje zanimanja za sim-bol pauna, ali će se misao o njemu sačuvati i na nov način čuvati. Tako će-mo motiv pauna nalaziti u prikazima navještenja, čak i na način da je pe-ro iz njegova repa utkano u krila anđela (Beato Angelico, Van Eyck); u do-ba renesanse susrećemo ga u prikazima Kristova rođenja (Domenico Vene-ziano) te posljednje večere (Ghirlandaio), kao navještaj i predznak Kristo-va uskrsnuća. Pseudo-Hugo iz samostana sv. Viktora kod Pariza (†1141.) u djelu De bestiis iznosi i druga značenja: paunov pjev, poznat po snazi i gru-bosti, nepoželjnoj za ljudsko uho, opomena je svim navjestiteljima Božje ri-ječi da budu neustrašivi u svome propovijedanju, osobito spram grješnika.

Kršćanskomu simbolizmu pauna, u značenju uskrsnuća i vječnoga živo-ta, pridružuju se i neki drugi teriomorfni oblici, kao što su feniks, orao, la-stavica, jelen, crveni jastog i lav. Spominjemo ih tek kao zaboravljene kr-šćanske simbole, s mišlju da kršćanska poruka u svako vrijeme pronala-zi prikladan način navještaja istine spasenja. Spomen tih drevnih kršćan-skih simbola, isprepletenih s alegorizmom i pučkim vjerovanjima, ne smje-ra za njihovim ‘obnavljanjem’ ili unošenjem u suvremenu crkvenu umjet-nost, nego služi buđenju misli zaokupljene oko novih načina i putova kr-šćanskoga navještaja. Umjetnost je uvijek utirala put tome traganju i na-stojanju. Danas se ona, čini se, želi osjećati »izbavljenom« od te brige, teže-ći za nekom imaginarnom »čistoćom«, oslobođenom od svake fabulativne i tradicijske potke te odbijajući svaku zadaću služenja bilo čemu što ide da-lje od umjetnosti same. Ostaje nam pitati se može li takva umjetnost nositi predznak kršćanske, ukoliko odbija svako služenje i mistagošku zadaću ot-krivanja i objavljivanja Kristova otajstva.

Dva pauna uz »kantharos«, hraneći se za život vječnosti.

Bazilika sv. Marka, Venecija.

NAŠA TEMA

12

Zaboravljeni kršćanski simboli

PPosijane i čuvane riječi Molitve GospodnjeO palindromu ‘Sator arepo’

Ivan Šaško

Puno je načina komuniciranja, prenošenja poruka, znakova prepoznavanja. Puno je igara riječi, puno skrivenih poruka i puno načina da se pokuša opisati neopisivo i izreći neizreci-

vo. Ponekad to postaju složeni sustavi prikrivanja, prosljeđivanja in-formacija ili pak – igra, u punini njezina značenja i važnosti; igra u životnoj ozbiljnosti koja kršćanski relativizira, budi pozornosti; igra koja ljude čini osjetljivijima, duhovnijima; očituje maštovitost i po-staje novom komunikacijom.

Jedan od pokazatelja te maštovitosti, slaganja, prikrivanja i otkri-vanja, brižne uporabe riječi i oblika jest i palindrom (na hrvatski je ta riječ prevedena riječju obrtaljka). To je igra riječi u kojoj se či-tanjem jedne riječi ili cijele rečenice obrnutim redoslijedom dobiva isto značenje kao i pravilnim čitanjem. Ime palindromu dolazi iz grč-koga jezika, kao složenica – palíndromos, a označuje onoga koji trči, koji se kreće unatrag (palin: natrag + drómos: put).

Prepoznavanje Gospodina po Molitvi i križuMeđu palindromima vjerojatno je najpoznatiji, a za nas kršćane i izni-mno važan, takozvani Palindrom Sator. Radi se o kvadratu koji sadr-ži dvadeset i pet polja (slučajno, ali zanimljivo: onoliko koliko ima po-lja u hrvatskome grbu). Na tim su poljima upisana slova koja tvore ri-ječi: SATOR AREPO TENET OPERA ROTAS. One se mogu čitati jedna-ko ne samo s dviju, nego čak s četiriju strana.

Taj glasoviti palindrom stoljećima privlači pozornost stručnjaka i rađa nova tumačenja. Ponegdje se naziva još i ‘kvadrat Sator’ ili, izvan kršćanskih okvira, ‘magijski kvadrat’. O njemu ima puno napi-sa dostupnih na raznim mrežnim stranicama koje i sam koristim da bih napravio sažetak u onoj mjeri koja daje uvid u temeljna pitanja.

Radi se o mogućoj rečenici na latinskome, a o njezinu značenju još uvijek se vode rasprave. Najprije se mislilo da je palindrom iz Srednjega vijeka, međutim 1868., u nekadašnjemu rimskome gradu Coriniumu (danas Cirencester u Gloucestershire u Engleskoj) prona-đen je natpis u kući iz 3. stoljeća nakon Krista. Danas se taj ulomak čuva u tamošnjemu arheološkome muzeju, ali nosi ‘zrcalnu verziju’ palindroma, tako da počinje riječju ‘rotas’. Jednako tako i u mjestu Dura Europos (Sirija) na Eufratu u rimskoj koloniji, nađena su četiri primjerka takvoga kvadrata iz 200.-220. godine nakon Krista.

13

77živo vrelo7živo vrelo72014720147Za sada nije pronađen neki takav pa-

lindrom koji bi sezao u razdoblje prije po-jave kršćanstva. To je bio razlog širenju uvjerenja da on predstavlja izražaj prvih kršćana u doba kada je kršćanstvo bilo za-branjeno u Rimskome Carstvu, osobito što se tiče križa. Tako je uočeno da je mo-guće pronaći križ kojeg tvore dvije ukriže-ne riječi (treći red ili stupac) u sredini: ‘te-net’; primjećuje se da je slovo ‘n’ (jedino takvo u palindromu) u središtu cijele plo-če. Jednako se tako u sredini svake strane te gore i dolje (zapravo na krakovima) na-lazi slovo ‘t’, što je zapravo prikriveni križ.

Dakle, ta bi obrtaljka služila kršćani-ma za prepoznavanje i za stanovito čašće-nje križa, što je bilo još uvijek zabranjeno u to doba. Ovomu treba dodati da se križ i raspelo, u njihovim izravnostima, nisu (umjetnički) prikazivali u kršćan-skim ozračjima gotovo do 5. stoljeća. Jedan od najčešćih oblika njegova pri-kazivanja nalazio se u obliku sidra.

Kršćansko tumačenjeTa je kršćanska hipoteza ojačana kada je evangelički pastor iz Chemnitza, Felix Grossner, otkrio da se od dvadeset i pet slova mogu dvaput složiti ri-ječi: Pater noster, početak molitve Gospodnje Oče naš na latinskome. Pre-ostaju dva para slova ‘A’ i ‘O’, što se tumačilo kao alfa i omega, kao početak i kraj svega što postoji.

No, tako postavljenu hipotezu otežava otkriće (iz 1925.) obrtaljke u sta-rim Pompejima, koje je uništila erupcija Vezuva 79. nakon Krista, u kući Quinta P. Procula i na jednome portiku. Naime, tumačenje koje bi uključi-valo interpretaciju alfi i omega, poglavito se oslanja na Knjigu Otkrivenja svetoga Ivana, a njezina redakcija, recepcija i tumačenje u središnjoj Itali-ji nisu mogli biti prošireni prije polovine 2. stoljeća. Ipak, s prebrzim se za-ključcima ne dolazi do istinske slike. Te zaprjeke kršćansku hipotezu ne či-ne nemogućom, jer nemamo niti jedno otkriće prije Krista, tako da se ned-vojbeno moglo raditi o nekoj ranoj kršćanskoj prisutnosti, bez obzira na upitnost povezanosti s Otkrivenjem. Dakle, puno je toga još otvoreno.

Zanimljivo da otkriće (1978.) komadića amfore, na kojemu je ispisan palindrom u zrcalnoj verziji, iz 185. poslije Krista u Manchesteru ostaje naj-starijim svjedočanstvom prisutnosti kršćana na području Velike Britanije.

Takav se kvadrat može naći u puno europskih gradova (vjerujem da po-stoji i negdje u Hrvatskoj), naročito u Francuskoj i to na mjestima koja se povezuju s viteškim templarskim redom, zatim u Italiji (zanimljivo je da se može naći i u rimskoj bazilici sv. Marije Velike, gdje je još jedan palin-drom: Roma summus amor), u Španjolskoj i u Mađarskoj (stari grad Bu-da). Jasno da je posebno zanimljiva poveznica s malteškim vitezovima (na

Palindrom – ‘obrtaljka’ iz mjesta Oppède (Luberon) u jugoistočnoj Francuskoj.

14


S A T O R

A R E P O

T E N E T

O P E R A

R O T A S

Palindrom ‘Sator’ u crkvi San Pietro ad Oratorium,

Capestrano, Abruzzo, Italija.

primjer: glasovita ploča iz staroga priorata Dagobert, odnosno kamen Stenay) i cistercitima, a u interpre-tacijama ne nedostaje ezo-terijskih elemenata, čime se ovdje ne kanimo bavi-ti. Stanovita pravilnost pri-sutna u rasporedu slova još se povećava ako se unutar kvadrata upiše tzv. ‘malteš-ki križ’, posebno naglaša-vajući vrijednost pojedinih slova (‘T’, ‘A’ i ‘O’).

Značenje poredanih riječiProtivnici objašnjenja povezanoga s kršćanima najčešće su upozoravali da se mogućnošću rasporeda slova u početne riječi Molitve Gospodnje ne objašnjava značenje riječi na kvadratu. Kako, dakle, prevesti ono što piše na Kvadratu? Glavna je poteškoća značenje riječi ‘Arepo’, koje nema u la-tinskome vokabularu. Neki misle da je to ime (Arepon), što bi tada vodilo do prijevoda: Sijač Arepo drži kotače koji se kreću.

Taj pristup nije prihvaćen kao dostatno uvjerljiv. Drugi su uočili da bi se moglo raditi o mjeri za površinu zemljišta, odnosno oranice. Na latinskome bi to bio ‘semiugerum’, a na keltskome árepos, što bi značilo ‘plug’. Transli-teriranjem bi to u latinskome postao ‘arepus’, što bi označavalo ratarska

kola. Time bi se mogao dobiti i stanoviti logični smisao rečeni-ce: Sijač kolima brižno drži kotače. To je na tragu kršćanskoga tumačenja: Sijač bi bio Bog-Stvoritelj, a kotači nebeske sfere; zapravo Bog koji bdije nad svijetom. Konačno neizravno zna-čenje bilo bi: Bog je gospodar stvorenoga.

Drugi primjeri kvadrataIma i onih tumačenja koja u tome vide tematiku vještine ra-tovanja, povezane s Aresom ili pak u vezi s kabalistikom. Od ove druge skupine spominjem kabalističko tumačenje na tragu ‘Magijskoga Venerinog kvadrata’. Taj je kvadrat složen od cije-lih brojeva od 1 do 25 i to tako da je središnji broj 13, dok svaki niz brojeva (vodoravni, okomiti i dviju glavnih dijagonala) da-je ukupan zbroj 65.

Židovska je kabalistika otkrila da je kvadrat Sator moguće či-tati u kabalističkome ključu koji se temelji na brojevima: 13, 26 i 65. Naime, 65 je brojčani iznos koji daju slova riječi ‘Adonai’ (Gospodin): alef, dalet, nun, jod = 1+4+50+10 = 65. Nadalje, 26 je zbir brojeva koji daje tetragram, slova Božjega imena (JHVH): jod, he, vau, he (10+5+6+5 = 26). Osim toga, 13 je zbir brojčanih vrijednosti imena ‘Ahod’ (Jedan): alef, het, dalet (1+8+4 = 13). U

Niže: Palindrom u shemi

malteškoga križa.

Dolje: Palindrom s kabalističkim

brojčanim tumačenjem s igrom brojeva 13 i 65.

15

77živo vrelo7živo vrelo72014720147

Gore: Magijski anagramski kvadrat starih Inka na kečuanskom jeziku.

Niže: Heksagonalna logika palindroma ‘Sator’.

tim kombinacijama može se vidjeti da stavljena zajedno imaju vri-jednost 91, a postupkom reduciranja dobiva se: 9+1 = 10 = 1. Jedan (Ahod) daje 13 i sve je svedeno na broj 13 koji se nalazi točno u sre-dištu.

Ima i drugih ‘kabalističkih kvadrata’, među kojima je jedan od najpoznatijih tzv. ‘Veliki Salomonov ključ’, u kojemu latinič-na slova palindroma zamjenjuju hebrejska, njih dvadeset i pet, od kojih se sastoji osmi redak Psalma 72.: »I vladat će od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta.«

Bez obzira kakav stav imali prema takvim tumačenjima, ra-zvidno je da je taj kvadrat očito zanimljiv s više vidika, pa i s ovo-ga matematičkoga, pri čemu matematika nikada nije odvojena od životnih zadanosti.

Posebnu, pak, zanimljivost pobuđuje kvadrat starih Inka. Taj je peruanski oblik sastavljen također od dvadeset i pet slova koja nose pet riječi na jeziku kečua: »micuc isutu cuyuc utusi cucim«. I ta je shema vjerojatno korištena za neku mudrosnu, a možda i magijsku svrhu.

Iznenađuje činjenica da je – kao što je to slučaj kod palindro-ma Sator – teško doslovce prevesti tih pet riječi. Nejasna je riječ ‘utusi’. Doslovni bi prijevod, premda čudan i u pjesničkome du-hu, mogao ipak glasiti: »Stabljika koju jede utusi i koja se tre-se jest sreća.« Neobičnost je i u tome što jezik kečua ima gotovo isključivo usmenu baštinu i nije bilo pisanih tragova. Tako je kvadrat očito sastavljen napamet, prenošen usmenim putem i tako mu je prenošeno razumijevanje.

Bilo kako bilo, tih je dvadeset i pet slova palindroma stoljećima privlači-lo pozornost i maštovitost ljudi. Postoji i desetak pokušaja slaganja anagra-ma, ali oni ne daju dublja tumačenja, jer mogu biti s raznim predznacima. Tako, ako slova stavimo u druge kombinacije, jedan od anagrama može gla-siti: O, Pater, ores pro aetate nostra – Oče, moli za naše doba; ili: Oro te, Pater, oro te, Pater, sanas – Molim te, Oče; molim te, Oče, izliječi! ili: Retro, Satana, toto opere asper – Odlazi, Sotono, okrutan u svim svojim djelima!

Prema dubljim značenjimaPosebno su zanimljivi i vrijedni prilozi koje je napravio Armin Rieble. On se u širemu kontekstu odnosa decimalnoga sustava i latinskoga jezika (www.decemsys.de) pozabavio i palindromom ‘Sator’. U svojemu je radu iznio mnoštvo podataka i matematičkih poveznica.

Primjećujem tek da raspravljajući o palindromu i prikazujući ga grafički koristi kvadrate, kružnice i šesterokute. Valja primijetiti heksagonalnu lo-giku koja je sukladna ‘bazi šest’, na kojoj su građeni nosivi elementi latin-ske kulture. Moglo bi se o tome uistinu puno pisati, naročito ako se spome-nemo da Oče naš ima temeljno sedam (zapravo 6+1) izrijeka, čime se dovo-di u vezu judeokršćanska i rimska kultura. Pojedine su kulture građene na polazištima koja se odražavaju na sve slojeve života. Tako se kaže da je rim-ska kultura građena na logici broja šest. Među ostalim, to pokazuje i broj padeža u latinskome jeziku.

m i c u c

i s u t u

c u y u c

u t u s i

c u c i m

6 + 1 = 7

6 + 1 = 7

16


Judeokršćanstvo se, u tome smislu, odlikuje raznim povezivanjima, a simbolika brojeva razrađena je u nevjerojatnoj širini. Ipak, lako se može vi-djeti da broj šest prerasta u šest plus jedan ili u sedam plus jedan. U broju sedam se, pak, vidi spoj brojeva tri i četiri.

Promotrimo li ustroj Molitve Gospodnje, primijetit ćemo da se ona sa-stoji od sedam zaziva (temeljno viđenih u ustroju ‘tri plus četiri’), pri čemu se početni dio može različito razložiti. Jedan od načina jest onaj da se pr-vi zaziv našemu Ocu koji je na nebesima (vidi se izravna i namjerna pove-zanost zemlje i neba) spoji sa svetošću njegova imena, tako da tvore jednu, središnju cjelinu, a da ostalih šest zaziva vidimo uistinu kao molbe koje se uvijek tiču: Gospodina, molitelja osobno i bližnjih.

Uz te njegove izračune, nas ovdje ponajviše zanima sadržaj onako kako ga on vidi i naglašava. I on uočava nelogičnost prijevoda predloženih rije-či, jer – piše – što zapravo radi sijač? Sijač u temeljnome smislu poljodjelca priprema polje i sije da bi izrasli plodovi koji daju živjeti. On zadire u priro-du i uređuje njezino djelovanje. Primijeniti na njega daljnji sadržaj zahtje-va visoku metaforičnost koju treba usmjeriti puno dublje.

Zato se iskristalizirala slika Stvoritelja koja leži ispod ‘sijača’. Naime, Ovidije u svojim ‘Metamorfozama’ (I, 89), govoreći o četirima razdobljima svijeta, koristi glagol ‘serere’ za ‘stvarati’: »Aurea prima sata est aetas spon-te sua, sine lege fidem rectumque colebat« (»Najprije je stvoreno zlatno do-ba…«). Uspoređen sa sijačem, Bog stvara svijet prema smislenomu i pro-vidnosnomu planu. Poput sijača očekuje dobar ishod. Bog svijet ne prepu-šta njemu samom, nego se brine za njega. Sve se u svijetu može događati po zakonitostima koja su utkane u stvorenja, ali je on pokretač i izvor zakoni-tosti. Ako on drži ‘kotače’, tada to čini kao nadziratelj cjeline.

Slika pokretanja, gibanja, zahtijeva i određene čvrste točke i orijentaciju. U tome su smislu i kružnice, ciklusi, sunce i mjesec, dobri simboli čudesno-ga tijeka. Onaj nevidljivi dio gibanja čovjeku ostaje u prostoru nepoznatoga. I u navedenoj simbolici jasna je suprotstavljenost i suprotnost polova, što

je bitno u načelima spoznaje. Neka riječ osim neposredne razumljivosti može imati i skrive-no, dublje značenje. Taj dublji smisao u riječi ‘sator’ nalazi se u čitanju unatrag: ‘rotas’. To nisu samo neki kotači, nego može biti i drugo lice jednine glagola ‘okretati, vrtjeti’ (‘rotare’): okrećeš. Dakle, sugerira se moguće značenje: Stvoritelju, ti okrećeš, ti se brineš za svijet. To je sveobuhvatna skrb, baš kao što to pokazuje kruženje tih riječi na način da tvore okvir Kva-drata. Bogu se tako pridaju dva obilježja: on je stvorio svijet i on se brine za njega.

To jest temelj za Molitvu Gospodnju. No, treba reći da svaka od tih riječi može biti pro-dubljena u svome značenju. Sigurno da se na navedene naznake, posebno one numerološ-ke naravi, može prigovoriti da je riječ o pre-

Magijski kvadrat, koji je izradio kipar Josep Maria Subirachs Sitjar, na fasadi

bazilike Sagrada Família u Barceloni uz prikaz Judine izdaje Isusa. Zbroj brojeva

u svim stupcima, redcima i dijagonalama, kao i u svakoj

četvrtini iznosi 33, što označava dovršetak

Isusova zemaljskoga života i njegova poslanja.

17


Liturgijski kalendarSRPANJ 6 N ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU 7 P Svagdan: Hoš 2,16.17b-18.21-22; Ps 145,2-9; Mt 9,18-26 8 U Svagdan: Hoš 8,4-7.11-13; Ps 115,3-10; Mt 9,32-38 9 S Svagdan; ili: Bl. Marija od propetog Isusa Petković

Hoš 10,1-3.7-8.12; Ps 105,2-7; Mt 10,1-7 10 Č Svagdan: Hoš 11,1-4.8c-9; Ps 80,2ac.3bc.15-16; Mt 10,7-15 11 P SV. BENEDIKT, zaštitnik Europe, blagdan

vl: Izr 2,1-9; Ps 34,2-11; Mt 19,27-29 12 S Svagdan: Iz 6,1-8; Ps 93,1-2.5; Mt 10,24-33 13 N PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU 14 P Svagdan; ili: Sv. Kamilo de Lellis

Iz 1,11-17; Ps 50,8-9.16b-17.21.23; Mt 10,34 – 11,1 15 U Sv. Bonaventura, biskup i crkveni naučitelj, spomendan

od dana: Iz 7,1-9; Ps 48,2-8; Mt 11,20-24 16 S Svagdan; ili: Bl. Djevica Marija od brda Karmela

Iz 10,5-7.13-16; Ps 94,5-10.14-15; Mt 11,25-27 17 Č Svagdan: Iz 26,7-9.12.16-19; Ps 102,13-21; Mt 11,28-30 18 P Svagdan: Iz 38,1-6.21-22.7-8; Iz 38,10-12.16; Mt 12,1-8 19 S Svagdan: Mih 2,1-5; Ps 10,1-4.7-8.14; Mt 12,14-21 20 N ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU 21 P Svagdan; ili: Sv. Lovro Brindiški, prezbiter i crkveni naučitelj

Mih 6,1-4.6-8; Ps 50,5-6.8-9.16b-17.21.23; Mt 12,38-42 22 U Sv. Marija Magdalena, spomendan

vl.: Pj 3,1-4a (ili: 2Kor 5,14-17); Ps 63,2-6.8-9; Iv 20,1-2.11-18 23 S SV. BRIGITA, redovnica, zaštitnica Europe, blagdan

vl.: Gal 2,19-20; Ps 34,2-11; Iv 15,1-8 24 Č Svagdan; ili: Sv. Sarbelije Makhluf, prezbiter

od dana: Jr 2,1-3.7-8.12-13; Ps 36,6-7ab.8-11; Mt 13,10-17 25 P SV. JAKOV APOSTOL, blagdan

vl.: 2Kor 4,7-15; Ps 126,1-6; Mt 20,20-28

26 S Sv. Joakim i Ana, roditelji Bl. Dj. Marije, spomendanod dana: Jr 7,1-11; Ps 84,3-4b.5c-6a.8a.11; Mt 13,24-30

27 N SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU 28 P Svagdan: Jr 13,1-11; Otpj. pj.: Pnz 32,18-21; Mt 13,31-35 29 U Sv. Marta, spomendan

vl: 1Iv 4,7-16; Ps 34,2-11; Iv 11,19-27 (ili: Lk 10,38-42) 30 S Svagdan; ili: Sv. Petar Krizolog, biskup i crkveni naučitelj

Jr 15,10.16-21; Ps 59,2-5a.10-11.17-18; Mt 13,44-46 31 Č Sv. Ignacije Lojolski, prezbiter, spomendan

od dana: Jr 18,1-6; Ps 146,1b-6b; Mt 13,47-53

KOLOVOZ 1 P Sv. Alfonz Marija de'Liguori, biskup i crkv. nauč., spomendan

od dana: Jr 26,1-9; Ps 69,5.8-10.14: Mt 13,54-58 2 S Svagdan; ili: Sv. Euzebije Verčelski; Bl. Dj. Marija od Anđela

od dana: Jr 26,11-16.24; Ps 69,15-16.30-34; Mt 14,1-12 3 N OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU 4 P Sv. Ivan Marija Vianney, prezbiter, spomendan

od dana: Jr 28,1-17; Ps 119, 29.43.79-80.102; Mt 14,22-36 5 U Svagdan; ili: Posvećenje bazilike svete Marije Velike

Jr 30,1-2.12-15.18-22; Ps 102,16-23; Mt 15,1-2.10-14 6 S PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO

vl.: Dn 7,9-10.13-14 (ili 2Pt 1,16-19); Ps 97,1-6.9; Mt 17,1-9 7 Č Svagdan; ili: Sv. Siksto II.; Sv. Kajetan

Jr 31,31-34; Ps 51,12-15.18-19; Mt 16,13-23 8 P Sv. Dominik, prezbiter, spomendan

od dana: Nah 2,1.3; 3,1-3.6-7; Otpj. pj.: Pnz 32,35c-36.39.41; Mt 16,24-28

9 S SV. TEREZA BENEDIKTA OD KRIŽA, dj. i mučenica, blagdanvl.: Hoš 2,16b.17b.21-22; Ps 45,11-12.14-17; Mt 25,1-13

tjerivanju i da je tako moguće doći do nečuvenih zaključaka. Svjesni toga, trebamo ipak vidjeti i drugu stranu takvih tvrdnja, jer nas novi pristupi či-ne osjetljivima za razne poveznice koje u prvi mah ne vidimo te time ulazi-mo u napor otkrivanja mnoštva elemenata koji pomažu duhovnosti suprot-noj od površnosti. Što se, pak, jezika i dubljih značenja tiče, i sâm sam se uvjerio da jezični izražaji nutarnji ustroj odražavaju puno više od konven-cija i jednostavnoga pokušaja lake komunikacije. Komunikacija nikada nije laka, odnosno laka je tamo gdje se život uspije odraziti u znakovima i sim-bolima. Tada postaje razumljivim i prihvaćenim.

Nije li upravo to donio Isus na zemlji i ostavio nam u molitvi svojemu i našemu nebeskom Ocu?

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

18

Ulazna: 75.1 Spominjemo se, BožeOtpj. ps.: 124 Blagoslivljat ću dovijeka

(strofe: 1-4)Prinosna: 325 Evo, Bože ili: 232 Gospode, primiPričesna: 136.2 Dođite k meniZavršna: 175 O Srce, Sina Božjega ili: 755 Srce Božansko

6. srpnja 2014.

Četrnaesta nedjelja kroz godinuUlazna pjesma Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote usred hrama tvojega. Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja do nakraj zemlje doseže.

Ps 48, 10-11

Zborna molitvaBože, ti si poniženjem svoga Sinapodigao pali svijet. Udijeli svome narodu svetu radost. Oslobodio si ga ropstva grijeha: privedi ga uživanju vječnog veselja. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, ovaj prinos tvome imenu nek nas očisti i iz dana u dan potiče na izgradnju novoga svijeta. Po Kristu.

Prvo čitanje Zah 9, 9-10Tvoj kralj se evo tebi vraća ponizan.

Čitanje Knjige proroka ZaharijeOvo govori Gospodin:»Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, krotak jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. On će istrijebit kola iz Efrajimai konje iz Jeruzalema, on će istrijebit luk ubojni, on će navijestit mir narodima. Vlast će mu se proširit od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 145, 1-2.8-11.13cd-14Pripjev: Blagoslivljat ću ime tvoje

dovijeka, Bože, kralju moj.Slavit ću te, o Bože, kralju moj,ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka.Svaki ću dan tebe slaviti,ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.

Milostiv je i milosrdan Gospodin,spor na srdžbu, bogat dobrotom.Gospodin je dobar svima,milosrdan svim djelima svojim.

Nek te slave, Gospodine, sva djela tvojai tvoji sveti nek te blagoslivlju!Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,neka o sili tvojoj govore.

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojimi svet u svim svojim djelima.Gospodin podupire sve koji posrćui pognute on uspravlja.

Drugo čitanje Rim 8, 9.11-13Ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo! Vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživjet će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.Riječ Gospodnja.

19


Molitva vjernika

Braćo i sestre, Bog svoju mudrost i otajstvo spasenja otkriva malenima i poniznima. Uputimo mu iskrene molitve da duh evanđeoske malenosti ispuni naša srca.1. Vodi, Gospodine, svoju Crkvu kroz svijet:

daj da uvijek nasljeduje mudrost Kristova križa te tako gradi tvoje Kraljevstvo među ljudima, molimo te.

2. U svojoj istini podrži pastire Crkve i sve navjestitelje tvoje riječi: ne dopusti da se daju zavesti izazovima svijeta, već da se uvijek podlažu tvome jarmu, koji daruje ljepotu življenja, molimo te.

3. Budi bliz svima koji trpe, osobito one koji su suočeni s posljedicama poplava u našoj domovini: okrijepi ih radošću življenja, a kršćane nadahni da prema njima budu ljubavlju djelotvorni, molimo te.

4. Prati naše korake svojom dobrotom i milosrđem; ozdravi nas od svega što je grješno i pogubno te s novom snagom slijedimo put evanđelja, molimo te.

5. Ispuni svojim Duhom sve kojima povjeravaš brigu i odgovornost za druge; nek istina evanđelja i mudrost tvoje ljubavi povežu sve ljude u jednu obitelj, molimo te.

Svemogući Bože, primi i po svojoj dobroti usliši molitve ove svoje zajednice. Nek tvoja mudrost uvijek nadahnjuje naše riječi i djela, naša htijenja i molitve, kako bismo s potpunom radošću živjeli ono što je veliko u tvojim očima. Po Kristu Gospodinu našemu.

Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.

Vladimir Blažanović: Krist i Šimun Cirenac, 2013.

Pričesna pjesmaDođite k meni svi, izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti, govori Gospodin!

Mt 11, 28

Popričesna molitva Gospodine, nahranio si nas božanskim darovima. Molimo te, obdari nas spasenjem i ne daj da te ikad prestanemo hvaliti.Po Kristu.

Pjesma prije Evanđelja usp. Mt 11, 25Blagoslovljen da si, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si otajstva Kraljevstva objavio malenima.

Evanđelje Mt 11, 25-30Krotka sam i ponizna srca.

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih,a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moji nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«Riječ Gospodnja.


20

O umoru koji se liječi jarmom

Četrnaesta nedjelja kroz godinu

Sada kada su škole, zbog ljetnih mjese-ci, pomalo opustjele i kada se knjige od-maraju od listanja, a elektronički zapi-

si nisu u središtu pozornosti, Isus nas poziva u školu koja nije opterećena nastavnim jedi-nicama, udžbenicima, nego upozorava na svo-ju osobu koja je vjernicima sav razlog ne samo učenja, već i življenja: »Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca.«

To je dvoje Isus pridržao za sebe, kada je u pitanju učenje kršćanskoga života. Mnogo se vrlina može naučiti i od drugih učitelja, ali krotkost i poniznost srca Krist smatra toliko važnima da ih trebamo učiti baš od njega. Još više od toga: te su vrline pretpostavka da bi se moglo učiti. Toj rečenici prethodi ohrabrujući govor o opterećenju i odmoru: »Dođite k meni svi vi, umorni i opterećeni i ja ću vas odmori-ti.« Isusov je poziv sličan onomu iz Knjige Si-rahove: »Dođite k meni svi koji me žudite i na-sitite se plodovima mojim. Jer je spomen na mene slađi od meda i baština moja od medno-ga saća.« (Sir 24, 19-20)

Vrijeme sadašnjega trenutka (a to je trajna odlika vremenitosti) ispunjeno je čekanjem, osjećajima nesigurnosti, ponekim lažnim obeća-njem iz nemoći, iz želje da bude bolje te navika-vanjem na čekanje. U Evanđelju, pak, slušamo izazovne Isusove riječi za umorne od čekanja.

Umor je čudna bolest, barem u svojim uzro-cima, i veoma proširena: umor od prijeđenoga puta, umor od razočaranja, umor od nepravde, od osoba i laži, umor od nepovjerenja, umor od vlastitih opravdavanja i optuživanja dru-gih; onaj umor koji ostavlja dojam ugašenosti i nesposobnosti hoda i koji sve snažnije ritmič-ki ponavlja: dosta mi je, ne mogu više, čini se da to nema smisla; umor koji ne proizlazi iz proš-losti, već iz budućnosti, iz straha pred onim što treba učiniti; umor pred vlastitim snovima.

Križ – Isusov jastukIsusov poziv i obećanje da će nas on odmori-ti povezan je s velikom temom dana Gospod-njega, jer ‘šabat’ nije samo odmor, nego ispu-njenje, Božje vrijeme (bez vremena). Tako Go-spodin govori: »Ja ću biti vaše ispunjenje. Ako prihvaćaš moju objavu i moju ljubav, ulaziš u moj počinak koji je punina blaženstva.«

Evanđelje privlači svojim ‘proturječjem’. Kada Novi zavjet govori o Isusu koji umire na križu, koristi glagol klinein, koji znači odmori-ti se. Križ mu je poput jastuka na kojemu Isus uvodi čovječanstvo u blaženstvo proslave. A da u svemu tome apsurd bude veći, nakon utjehe i poziva na odmor, Isus dodaje: »Uzmite jaram moj na sebe.« Zanimljiv način odmora i odte-rećenja, prigovorit će netko. Umjesto da olakša teret, da nam pokaže nježnost, Isus nudi jaram.

To Isus ne otkriva mudrima i umnima, već malenima, kako kaže evanđeoski tekst. Dobro je produbiti hrvatski prijevod, koji ne uspijeva za-hvatiti lijepu sliku izvornika. Naime, na grčko-me su ‘maleni’ nepioi (od grčkoga ne-epos), ‘oni koji još ne znaju govoriti’, djeca koja su nespo-sobna programirati budućnost i dokučiti rabin-ske doskočice; jednostavni, poučljivi, ponizni.

21

77živo vrelo7živo vrelo72014720147Iz svijeta u kojemu živimo, teško se probi-

ja glas poniznosti. Ovo je doba koje govori na-siljem i prepotentnošću i onda zaziva pravdu. To je kolijevka u kojoj se čuje plač jarma. Isus ne dokida teškoće, ali pokazuje jaram koji je ujedno i odmor. Njegov se jaram zove služenje. Ono isto koje vidimo u žrtvi roditelja za dje-cu, ono isto koje svjedoče bračni parovi kada se međusobno poštuju do granica neobjašnji-ve dobrote. I na Crkvu se puno puta gleda kao na instituciju koja propisima opterećuje. Iako ima i takvih primjera, ona poglavito želi služiti.

Onkraj smrtiJoš kao dijete imao sam priliku biti dio života u kojemu je jaram imao važnu ulogu u seoskome poslu; ‘osjećati’ prvo značenje jarma koji je u suvremenome svijetu ostao živjeti tek kao me-tafora. Izgleda da je naglašena riječ ‘jaram’, ali nije tako. Naglašen je pridjev moj – za razli-ku od drugoga jarma, od jarma staroga Zako-na. Isus želi reći da treba učiti ljubav, krotkost i poniznost, što je najveći odmor, čak i onda ka-da je teret na ramenima.

U tome svjetlu ne čudi što je i brak na latin-skome izražen riječju coniugium, u kojoj se na-laze iugum (jaram) i slika dvoje ljudi ‘ujarmlje-nih’ u ljubav koja nadilazi tjelesnost, o čemu pi-še sv. Pavao. ‘Tijelo’ je za njega ono što pripa-da vidljivomu, povijesnomu, vremenitosti. Zato

govori o umiranju tijelu, kao o umiranju smrti. Živeći otajstvo Krista živimo onkraj smrti.

Jaram određuje smjer kretanja, daje sigur-nost ili: opterećujući, ograničavajući osloba-đa. Mogli bismo reći sa svetim Pavlom da smo u jarmu, štoviše ‘u okovima’ od krštenja. Ja-ram koji kršćani nose jest Duh Sveti – zahtje-van do opterećenosti, a lagan do sposobnosti življenja slobode iznad granica ljudskih mo-gućnosti. Tako bi se mogla parafrazirati Isu-sova rečenica i reći: Uzmite Duh moj na sebe, usvojite ga, nosite, jer on istinski oslobađa.

I Židovi, kojima se Isus obraća, u Zakonu (u Tori) trebaju vidjeti ne propise, već nauk, voditeljicu kroz život, kako to govori predivna židovska molitva Ahavah rabah. Čini se da su to zanemarili. Služenje u ljubavi, a ne naveza-nost na izvanjsko obdržavanje propisa.

Isus zna da je najteže nositi teret u čiju vri-jednost ne vjerujemo. Je li naše kršćanstvo ja-ram ili slatki teret? Taj jaram može postati i krinka, moda, izgovor, ali vjerujem da tada i sa-mi osjećate žuljeve na vlastitim ramenima ko-ji na duši ostavljaju trag umora. I ove nedjelje Isus želi biti odmor umornima. Duha Svetoga, stoga, i zazivamo: »umornima odmore, u vru-ćini lahore, razgovore žalosnih« – da ne bismo izgubili radost što smo kršćani u kušnji koja go-vori da je ljepše biti ravnodušan ili nevjernik.

Ivan Šaško

Odjeci Riječi

»Učite se od mene…« Isus time poučava slušatelje da se na daju zavesti naukom

onih koji govore da je Bog bliz samo pra-vednima i dobrima, umnima i mudrima; on je, naprotiv, blizak, svima koji se osje-ćaju malenima i umornima. Isusov je ja-ram ‘sladak’ jer je njegov, jer ga je on prvi nosio i time otklonio njegovu pogubnost, pokazavši da nijedna nevolja, prihvaće-

na s povjerenjem u Boga, ne će biti na propast onih koji ga prihvaćaju.

Iščekivani Kralj mira Zah 9, 9-10Tekst koji je pred nama uzet je iz Knjige proroka Zaharije. Poglavlja 9 – 14 otkrivaju nam da je riječ o jednome drugom proroku i vremenu, najvjeroja-tnije koncu 4. i prvoj polovici 3. st. pr. Kr. To je vrijeme Aleksandra Velikog, koji je 333. pr. Kr. pobijedio Perzijance i uspostavio novo svjetsko carstvo. Tako su i teme ovoga dijela Knjige odnos Židova i pogana, prijetnja i obeća-nje, a ne više izgradnja Hrama (usp. poglavlja 1-8). Aleksandar Veliki i njego-vi nasljednici okružili su se božanskim sjajem, htjeli su biti pojava, epifani-ja božanske moći i veličine. Prorok upravo u to vrijeme najavljuje Kralja mi-ra koji ne odgovara takvoj slici kralja i s kojim se, upravo zbog toga, povezuje čežnja za životom i pravim mirom. Kralj mira opisan je kao siromah i potre-bit svake pomoći, kao onaj koji se oslanja na Boga u svakom pogledu. Ne do-lazi na konju i bojnim kolima, nego jaši na magarcu, ponizan i mirotvoran.

Mario Cifrak

Zrnj

e uz Prvo čitanje:


22

Ulazna: 220 Gdje god su dvojicaOtpj. ps.: Sjeme pade na dobru zemlju (ŽV 7-2008) Prinosna: 229 Od Božje snagePričesna: 135.1 Tko jede moje tijelo ili: 242 O sveta gozboZavršna: 616 Ljiljane bijeli

13. srpnja 2014.

Petnaesta nedjelja kroz godinuUlazna pjesmaJa ću se u pravednosti pojaviti pred tobom, nasitit ću se kad se očituje slava tvoja.

Ps 17, 15

Zborna molitvaBože, ti zalutalima pokazuješsvjetlo istine da se na pravi put vrate. Daj svim kršćanima da odbace što je kršćanstva nedostojno, a traže što mu priliči. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Iz 55, 10-11Dažd zemlju oplodi i ozeleni.

Čitanje Knjige proroka IzaijeOvo govori Gospodin:»Kao što dažd i snijeg s neba silazei ne vraćaju se onamo dok se zemlja ne natopi, oplodi i zazeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 65,10-14Pripjev: Sjeme pade na dobru zemlju

i urodi.

Ti, Gospodine, pohodi zemlju i ti je natopi,obogati nju veoma.Božja se rijeka vodom napuni,ti pripravi ljudima žito.

Ovako pripremi zemlju:brazde joj natopi,grude joj poravna;kišom je omekša,usjeve joj blagoslovi.

Ti okruni godinu dobrotom svojom,plodnost niče za stopama tvojim.Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,brežuljci se pašu radošću.

Livade se kite stadima,doline se pokrivaju žitom:svagdje klicanje, pjesma.

Drugo čitanje Rim 8,18-23Stvorenje sa svom žudnjom iščekujeobjavljenje sinova Božjih.

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo!Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.Riječ Gospodnja.

Darovna molitvaGospodine, pogledajdarove Crkve moliteljice da po pričesti napredujemo u svetosti života. Po Kristu.

23


24. Michael Goller

Molitva vjernika

Pričesna pjesmaTko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu, –– govori Gospodin.

Iv 6, 57

Popričesna molitva Gospodine, primili smo tvoje darove. Daj da svakim slavljenjem ovog otajstva napredujemo u svetosti života. Po Kristu.

Pjesma prije Evanđelja Mt 4,4bSjeme je riječ Božja, a sijač Krist; tko ga god nađe, ostat će zauvijek.

Evanđelje Mt 13,1-9 (kraća verzija)Iziđe sijač sijati.

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuOnoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama:»Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!«Riječ Gospodnja.

Braćo i sestre, Bog nam je uputio svoju riječ koja preobražava naše živote i čini u nama svoja djela. Molimo ga da svojim Duhom potpomogne naša nastojanja u življenju njegova dara:

1. Okrijepi, Gospodine, svoju Crkvu snagom Duha da ustrajno naviješta tvoju riječ i svojim je životom svjedoči, molimo te.

2. Obdari sve navjestitelje tvoje riječi istinskom vjernošću da svoje služenje i svoj život s ljubavlju ugrađuju u rast tvoga kraljevstva, molimo te.

3. Probudi u našim obiteljima duh zajedničke molitve da životna iskušenja ne uguše dar vjere i snagu povjerenja u tvoju ljubav i blizinu, molimo te.

4. Za nas ovdje okupljene: sjeme tvoje riječ koje si nam danas povjerio nek po našem nastojanju oživi i uzraste u plod dobrih djela, molimo te.

5. Za braću i sestre koji u vjeri preminuše: sve što su sijali na njivi života nagradi plodom vječnosti, molimo te.

Primi i usliši, Gospodine, naše prošnje. Vjeru, koju si u nama začeo po otajstvu krštenja i koju hraniš svojom riječju, obilno zalij svojom milošću te zavrijedimo biti dionici tvoje vječne slave. Po Kristu Gospodinu našemu.

Nešto zrnja padne uz put, nešto na kamenito tlo, nešto pak u trnje. Napokon, nešto pade na dobru zemlju i donese plod.

Eileen F. Agar: Sijač, 1937.


24

Petnaesta nedjelja kroz godinu

ne ulazi bučno, s događajima koji nametljivo privlače pozornost.

Kao što se zrnje pomiješa sa zemljom, ta-ko je Božje kraljevstvo pomiješano s ljudskom poviješću. Isusov je život, njegov vazam, obja-vio tu novu zakonitost vidljivu u slici zrna. Ni-je se nametao ni tražio očitosti; on je nudio, dopustio naslutiti novost. Tko je tražio veli-činu, sigurnost, ostao je zbunjen pred Naza-retskim drvodjeljom. Njegova je riječ – poput skrivenoga zrna u srcu čovjeka – dala da nikne drvo križa koji je postao nova osovina svijeta, izokrećući logiku zemaljskoga.

Budući da se u Isusovo doba u Palestini si-jalo tako da je najprije bačeno sjeme, a zatim oralo, sjeme je lako palo na tlo koje nije pogo-dovalo rastu. Tako prva tri tla koja Isus spomi-nje nisu plodonosna: put, kamenje, trnje. Ali, postoji i dobro tlo, a ono donosi iznenađujuće, neočekivano, puno roda. Upravo tako – u sje-tvi ima neuspjeha i pogrješaka, ali sijač je si-guran da će jedan dio bačenoga zrnja uroditi.

Dobro je primijetiti suprotnost između ve-like količine sjemena koje neće uroditi i ma-le količine koja donosi rod i – konačno – obil-

Neočekivan rod i bogata žetva

Ovu prispodobu nalazimo ne samo u Evanđelju po Mateju, nego i kod Lu-ke, ali i u najstarijemu – Evanđelju po

Marku, gdje je to prva prispodoba. Očito da je ta prispodoba bila ne samo važna i prepozna-ta, nego temeljna, što Isus i kaže učenicima: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?« (Mk 4, 13) Isus time daje ključ čitanja drugih prispodoba, ali i cjelokupne Radosne vijesti.

Ta prispodoba ima i svoj okvir, a to je tema slušanja: Tko ima uši da čuje, neka čuje. Sna-žan je taj poziv koji se nadovezuje na temelj-nu židovsku molitvu, koja započinje riječima o slušanju i sadrži ključnu zapovijed: »Slu-šaj, Izraele… Čuj, Izraele! Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!« (Pnz 6, 3-4)

I za Isusa je polazište slušanje, ali Isus ne samo da naviješta riječ, nego jest Riječ. Tako, slušati Riječ znači susret s Isusom; dopuštanje da nas zahvati svojom prisutnošću. Ta je Ri-ječ upućena svakomu čovjeku i jedino što Isus traži jest raspoloživost.

Zanimljive su napomene koje govore da se Isus nalazi blizu mora. Kardinal Martini taj detalj tumači na sljedeći način: dok je planina mjesto Božje prisutnosti (Isus na brdu izabi-re svoje učenike), more označava Crveno mo-re, mjesto uzburkanosti, opasnosti, zbrke, ne-postojanosti. Isus dolazi k čovjeku upravo ta-mo gdje se nalaze nesigurnost i ljudska krh-kost, bolest i bijeda; tamo gdje su ljudi koji ni ne znaju što uistinu žele, razočarani i očajni.

Sijačeva sigurnostGledajući pobliže prispodobu, vidimo da Isus govori o četirima različitim tlima, zemljištima koja očituju četiri različita ishoda sjetve. No, stvarni je nositelj prispodobe, njezin ‘glavni lik’, sijač i sjeme. Božje je kraljevstvo poput sjemena koje ima ponizni početak, jednosta-van i – nevidljiv. Niti u naše živote Kraljevstvo

25

77živo vrelo7živo vrelo72014720147ne žetve. To je važna pouka prispodobe – svih prispodoba: živjeti pouzdanje da Božja riječ, da njegova prisutnost ne ostaje bez ploda. U isto-me događaju postoji onaj tko prihvaća i onaj tko odbija; postoji onaj tko dopušta rasti klici novoga života i onaj tko o njoj ne želi ni slušati.

Svi koji smo milošću pozvani biti kršćani ne smijemo nikada sumnjati u učinkovitost i snagu Božje riječi i njegove prisutnosti. Jedi-no o čemu se trebamo pitati jest: koliko je ono što govorimo, živimo, Božje; koliko je dar, a koliko naša sebičnost.

Zrnje iz glinene posudeJoš je nešto, zacijelo, zbunilo Isusove slušate-lje, a moglo bi ostati neprimijećeno nama da-nas: iznenađujuće obilna žetva, dobivena s če-tvrtoga tla. Omjeri koje Isus spominje nevje-rojatni su za bilo koju palestinsku proizvod-nju onoga doba. Vreća sjemena mogla je dati najviše jedanaest ili dvanaest vreća žita, a Isus govori o trideset, šezdeset ili sto.

Jasno je da se nalazimo pred namjernim pretjerivanjem. A tamo gdje Isus pretjeruje nalazi se srž prispodobe, ono na što je Isus po-sebno želio skrenuti pozornost. Sjetimo se ka-ko je govorio o brvnu u oku, o devi i ušicama igle. Time, zapravo, uvijek govori o Božjemu djelovanju. Božja snaga i njegovi postupci ni-su predvidivi izvan načina kojeg nam je obja-vio kao ljubav. Baš zato nadilazi očekivano.

Pored tri neplodna tla postoji nevjerojat-na, rekli bismo – nemoguća žetva. Baš to što

izgleda nemoguće, Božje je djelo i traži naše pouzdanje bez predvidivosti i očitosti. Sjeti-mo se kako je rekao Djevici Mariji da Bogu ni-šta nije nemoguće. U životu smo često u kuš-nji proračunatosti, sebičnoga odvagivanja, ču-vanja u strahu te kao konačni rezultat osjeća-mo nezadovoljstvo i razočaranost.

Ono što se nama čini kao rastrošnost, za Isusa je darovanost, objava milosrdnoga Bož-jeg lica. Ono što nama može izgledati kao ne-briga ili nesposobnost planiranja, Isusu služi da bi objavio obilje Božje ljubavi. Ono što na-ma djeluje kao gubitničko, za Božje je kraljev-stvo srž proslave i pobjede.

Kristov učenik, u tome smislu, ne štedi i ni-je proračunat, nego sije Božju riječ posvuda: i kad je zgodno i kad je nezgodno. Prividna sla-bost najprikladnije je mjesto očitovanja Bož-je prisutnosti i snage. Nju apostol Pavao nazi-va blagom i o njoj piše: »To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona sna-ga bude očito Božja, a ne od nas.« (2Kor 4, 7) I baš tamo gdje se čovjek nije nadao, dolazi najveći plod i to na način kojeg nije znao pred-vidjeti. To vrijedi za svakoga vjernika, za obite-lji, za Crkvu i društvo. Pozvani smo provjeriti u našemu dosadašnjem životu gdje se to dogodi-lo (a sigurno se dogodilo) i čuvati pouzdanje u Božju riječ koja nas prati svakoga dana – izno-va u obilju zrnja koje pada na tlo naših putova, kamenoga srca, trnja i plodne njive nevjerojat-ne snage za nevjerojatnu žetvu.

Ivan Šaško

Kao što dažd s neba silazi… Iz 55, 10-11»Kao što kiša… tako i moja riječ«, središte je ove kratke poruke Drugoga Izaije, koji ostaje anoniman, a kojemu se pripisuju poglavlja 40 – 55 cijele Knjige proroka Izaije. Taj se dio naziva i Knjigom utjehe. Drugi Izaija vjerojatno je živio u Jeruzalemu i možda nikada nije bio u egzilu ili se, eventualno, vratio s najhrabrijima u domovinu. Zajedno s povratnicima našao se u situaciji gotovo jednako teškoj kao i egzil. Naime, oni koji su ostali u domovini oteli su imovinu deportiranih i počinili im nepravdu. Izgnani se sada žele vratiti na svoje. Još dok je izraelski narod u Babilonu u egzilu, riječi Božje, koje upravo čitamo, obećavaju ponovnu izgradnju razorenog Jeruzalema, povratak otjeranih i pono-vnu vezu koju će uspostaviti Jeruzalem s Bogom. Božja riječ je personificirana, poput nekog glasnika naviješta obrat prema sretnijoj budućnosti. Ona je dostojna povjerenja i nije tek puko obećanje.

Mario Cifrak

Odjeci Riječi uz Prvo čitanje:


26

Ulazna: 80 Evo, Bog mi pomažeOtpj. ps.: Ti si, Gospode, dobar (ŽV 7-2008 ili ŽV 7-2011)Prinosna: 235 Kraljevstvo je nebesko ili: XV Oče, primi žrtvu ovuPričesna: 241 Oče naš dobri, slavimo ti ImeZavršna: 259 Krist nas je sobom hranio

20. srpnja 2014.

Šesnaesta nedjelja kroz godinuUlazna pjesmaEvo, Bog mi pomaže, Gospodin krijepi život moj. Od srca rado ću ti žrtvovati, slavit ću ime tvoje, Gospodine, jer je dobrostivo.

Ps 54, 6.8

Zborna molitvaMolimo te, Gospodine,budi nam milostiv i darežljiv. Produbi nam nadu, vjeru i ljubav, da ustrajemo u budnosti i vršenju tvoga zakona. Po Gospodinu.

Darovna molitvaBože, ti si u jedinoj žrtvi svoga Sina ispunio razne žrtve starog Saveza. Primi ovaj naš dar, blagoslovi ga kao i prinos Abelov: što svaki od nas prikazuje tebi na čast nek bude na spasenje svima. Po Kristu.

Prvo čitanje Mudr 12, 13.16-19Daješ pokajanje za grijehe.

Čitanje Knjige MudrostiOsim tebe, Bože, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo. Jer moć je tvoja načelo pravice tvoje i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti. Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše. Ti, silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama s velikom pažnjom jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci. A takvim si djelima narod svoj poučio da pravednik ima biti čovječan; podario si sinovima svojim dobru nadu jer daješ pokajanje za grijehe.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 86, 5-6.9-10.15-16aPripjev: Ti si, Gospodine, dobar

i rado praštaš.Ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš,pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.Slušaj, Gospodine, molitvu mojui pazi na glas vapaja mog.

Svi narodi što ih stvori doći ćei klanjat se tebi, Gospodine,i slavit će ime tvoje.Jer ti si velik i činiš čudesa:ti si jedini Bog.

No ti si, Gospodine Bože, milosrdan i blag,spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost.Pogledaj na me i smiluj se meni;daj svome sluzi snage svoje!

Drugo čitanje Rim 8, 26-27Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo! Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete.Riječ Gospodnja.


Evanđelje Mt 13, 24-43Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’

27


Braćo i sestre, Bogu Stvoritelju, koji nam je u svojoj ljubavi podario život i obdario nas snagom za dobra djela, uputimo svoje molitve zajedno proseći:

Obnovi nas, Gospodine, milošću svojom.

1. Crkvu svoju okrijepi snagom Duha da uvijek bude poslušna tvojoj volji i postojana pred svim iskušenjima svijeta, molimo te.

2. Zalij svojom milošću dobra djela što ih tvoji vjerni čine u svijetu i pomozi im da dobrom nadvladaju zlo,molimo te.

3. Rasvijetli milošću svoga Duha sve one koji siju laž, mržnju i zlo i povedi ih putem spasenja, molimo te.

4. I u nama je, Gospodine, skriveno još toliko zla: oslobodi nas od grijeha i daj nam rasti u tvojoj milosti da budemo kvasac novoga svijeta, molimo te.

5. Našoj braći i sestrama koji umriješe ovome životu oprosti svaki grijeh i uvedi ih u svoj nebeski dom, molimo te.

Gospodine, po svome daru spasenja u nas si pohranio sjeme božanskoga života. Osnaži nas svojom milošću da budemo vjerni njegovatelji dara vječnosti što je u nama. Po Kristu Gospodinu našemu.

Molitva vjernika

Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi, a kada usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj.

Giordano Merlo: Sijač, 1950.

Pričesna pjesmaEvo, na vratima stojimi kucam, govori Gospodin: posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.

Otk 3, 20

Popričesna molitvaBudi, Gospodine, uza svoj narod. Nahranio si nas nebeskim otajstvima: daj da iz stare grešnosti prijeđemo u novi život. Po Kristu.

On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da ode-mo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do že-tve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Poku-pite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’« I dru-gu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je ne-besko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najma-nje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te do-laze ptice nebeske i gnijezde mu se po grana-ma.« I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamije-si ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodoba-ma. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpu-sti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjeme-na jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sje-me sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zlo-ga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognje-nu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pra-vednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!«Riječ Gospodnja.


28

Pustite neka oboje rastu do žetve! Taj od-govor gospodara zabrinutim slugama koji, vidjevši da je uz pšenicu na njego-

voj njivi izrastao i kukolj, pokazuje mudrost ko-jom se valja odnositi prema zlu. Kukolj je ko-rov, ono što je na njivi nepoželjno. Ispočetka je neprimjetan. Dok je malen, veoma je nalik žitu, ali kad izraste pokazuje različitost, plodove ko-ji nisu poželjni za jelo. Nije ga moguće odvoji-ti ni poslije jer njegovo korijenje biva ispreple-teno s korijenom pšenice te bi se njegovim ču-panjem iščupala i pšenica. Tako je potrebno da oboje zajedno rastu, »do žetve«. Tada će se zbi-ti odvajanje kukolja od pšenice, zla od dobra.

Mudrost Kraljevstva i zamke zlaEvanđelist Matej tim slikama proširuje Isuso-vu prispodobu o sijaču. Želi naslovnicima svo-ga Evanđelja odgovoriti na pitanje o tajni zla. Ono i dalje opstoji, unatoč Kristovoj usposta-vi Božjega kraljevstva. Matejevi se suvremeni-ci pitaju kako je moguće da zlo i dalje pokazuje svoju moć i je li moguće odijeliti zlo od dobra. Za odgovor Matej im nudi prispodobu o kuko-lju koji je izrastao u žitu. Zato na mjestu gdje evanđelist Marko donosi prispodobu o sjeme-nu koje samo raste i razvija se, a da čovjek i ne zna kako, Matej donosi prispodobu o kukolju u pšenici. Kukolj je naličje svakoga Božjeg na-uma, svakoga dobra. Dobro je uvijek praćeno iskušenjem zla. Zlo je ispočetka skriveno, ne-primjetno, prerušeno, često i privlačno, a svo-ju moć pokazuje tek kada izraste, kada ga je teško »iščupati« i »iskorijeniti«.

Slika kukolja dobro je poznata iskustvu Matejevih suvremenika, životno unesenima u sjetvu i u sve opasnosti koje prijete dozrijeva-nju klasova. Čini se da bi, na temelju toga isku-stva, bilo ispravnije govoriti o ljulju nego o ku-kolju, jer je upravo ljulj korov kojega je plod ve-oma nalik zrnu raži. U botanici je poznat i kao opojna i toksična biljka (Lolium temulentum), a kruh pripravljen od brašna u koje je umije-šan ljulj izaziva simptome opijenosti: glavobo-lju, nesiguran hod, pospanost… Ove spoznaje

još više produbljuju smisao prispodobe. Ono što je namijenjeno osnovnoj hrani, kruhu, bi-va zatrovano. Umjesto da pruži snagu za ži-vot, takav kruh vodi u opijenost, u »nedoživ-ljavanje života«. Biti opijen životom umjesto da ga se istinski živi, znači zatvoriti oči za Kra-ljevstvo koje je Krist uspostavio. Doista, lako je dati »opiti se životom«, uzeti »sve što nam ži-vot pruža«, ali tek tada se prestaje živjeti; tada ne živimo život nego život troši nas, konzumira nas. Umjesto da primimo život, on je uzeo nas.

Tajna zla otkriva se u rečenici: »Dok su nje-govi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, po-sije posred žita kukolj i ode.« Kukolj, ljulj, po-sijan je posred žita. Grčki izvornik, međutim, ne rabi uobičajeni glagol speiro, nego slože-ni epispeiro, (u Vulgati preveden supersemi-nare), koji znači da je došao neprijatelj koji je svoje sjeme posijao naknadno i povrh sjeme-na koje je posijao čovjek. Zlo ne nalazimo na početku sjetve. Nema ga u Božjemu naumu o Kraljevstvu. Rađa se naknadno, kao plod ne-posluha i nepovjerenja u Boga. Sijač zla osta-je nevidljiv. Ne zatičemo ga na djelu. Evanđe-lje kaže da on »posije posred žita kukolj i ode«. Odlazi neprimjetan. I njegovo je djelo u počet-ku neprimjetno. Uzgajamo ga zajedno s do-brim žitom. Hranimo ga i zalijevamo i ne zna-jući da zlo u nama i po nama raste. Ne primje-ćujemo da smo zaraženi zlom.

Zlo nikada ne susrećemo sâmo. U protiv-nom, bilo bi lako prepoznati ga. Ono je umije-šano, skriveno između dobra, dolazi naknad-

Šesnaesta nedjelja kroz godinu

Sjeme dobra i korijen zla

29

77živo vrelo7živo vrelo72014720147no, kada ga ne očekujemo, kada pomislimo da smo ga svladali. Skriva se i odjedanput bu-kne pokazujući svu svoju moć. Pojavljuje se »u kruhu«. Slika kukolja u žitu i njegove otrov-nosti u kruhu, pokazuje da se zlo lako skriva i da najviše napada upravo ondje gdje bismo ga najmanje htjeli: u najsvetijim kutcima živo-ta. Tako se zlo, poput neprimjetnoga kukolja ili ljulja, uvlači u obitelji, u bračno povjerenje, u propitivanje o smislu zalaganja i predanja za druge, u iskustva vjere, u molitvu, u povjere-nje u Boga, u misao postoji li Bog i u pitanja ima li smisla truditi se oko dobra. Kada iskusi-mo snagu zla u tim životnim situacijama i pita-njima, ono je već duboko pustilo korijenje i ni-je ga lako iščupati. Htjeli bismo ga iščupati, ali to bi nanijelo velike i bolne rane.

Strpljivost sa zlomGospodar, premda svjestan opasnosti korova, ne dopušta da on bude iščupan. Ne želi da za-jedno s njime bude iščupana i jedna vlat žita. Time se pokazuje sva Božja ljubav prema čo-vjeku. On je poslao svoga Sina da se svijet spa-si po njemu, a ne da bude osuđen. Ne dopušta da čovjek bude unaprijed »iščupan« iz njegova Kraljevstva, nego mu do kraja ostavlja moguć-nost da se odupre i othrve zlu. I ovdje je važno zaustaviti se na izvornome značenju riječî. Dok sluge govore da su spremni pokupiti ili sabra-ti (syllego) kukolj u snopove, gospodar poka-zuje da se zlo ne može nadvladati sve dok se ne »iskorijeni«, dok se »u korijenu« ne odvoji od

dobra posred kojega je zasijano. Zato ne dopu-šta da zlo bude odmah iščupano, kako zajed-no s njime ne bi bila iščupana (ekrizoo) i pše-nica. Ne želi da »dobro sjeme« ostane bez ko-rijena. Tako se gospodareva strpljivost sa zlom očituje kao trajna briga za dobro, za čovjeka i njegovo mjesto u Božjemu kraljevstvu. Čovjek je time, ujedno, pozvan da bude trajno pozo-ran na zlo, na njegovu moć, na njegovu ukori-jenjenost i snagu zaraze. Ne smije se pomiriti s istinom da je zlo prisutno. Mora mu se othrva-ti, ne dopustiti da ga zlo iz korijena zarazi i da otme prostor korijenu dobra.

Upravo se to događa u životima mnogih ljudi. Htjeli bi živjeti u zajedništvu s Bogom, u njegovoj blizini, htjeli bi donositi dobre plodo-ve, ali su dopustili da ih zlo u korijenu zahvati i da im oduzme snagu za dobra djela.

Samo potpunim posluhom i predanjem Bo-gu, koji nas je u svome Sinu oslobodio iskon-skoga grijeha, to jest iskona i korijena grije-ha, možemo nadvladati zlo pored nas i u nama. Nadvladat ćemo ga puštajući korijenje dobra, pa i onda kada ne vidimo ploda; i onda kada ne ćemo osjetiti slast dobroga ploda. Iskušenje da vidimo samo plod i da ga želimo bezuvjetno uživati možda je već znak zaraženosti zlom. Po-trebno je rasti, sve do »žetve«, sve dok smo na Njivi Gospodnjoj, pazeći da nam korijen ne bu-de ugušen i izložen umiranju. Plodovi Kraljev-stva ionako se beru »kada Gospodin dođe«, a uživaju se nakon »žetve«. Onkraj iskustva sje-tve i iščekivanja plodova.

Ante Crnčević

O Božjoj mudrosti Mudr 12, 13.16-19Aleksandrija je u rimsko vrijeme bila jedan od tri najveća grada. Utemeljio ju je Aleksandar Veliki 331. pr. Kr. Bila je središte različitih naroda: Grka, Makedonaca, Egipćana, Siraca, ali i važne židovske zajednice koja je živjela u dijelu grada istočno od palače. Usred takvog grada, s njegovim brojnim po-nudama grčko-rimske filozofije i različitih religija, nastaje najmlađa knjiga Staroga zavjeta, Knjiga Mudrosti (30. pr. Kr. – 14. posl. Kr.). Njezin nastanak poklapa se vremenom vladanja Cezara Augusta. Vjerojatno ju je napisao neki Židov. U takvoj sredini, koju je obilježavao helenistički duh, autor pro-miče mudrost po kojoj Bog Izraelov djeluje u svijetu. Njegovo mjerilo djelovanja nije samo nagrada i kazna, kako si to mnogi predočuju, nego njegova dobrota o kojoj govori mudri kralj Salomon, a kojega tekst na slikovit način predstavlja kao govornika onoga što je spoznao (usp. Mudr 12, 19).

Mario Cifrak

Sijač dobroga sjemena i Zli koji dolazi naknadno i sije kukolj.

Albin Egger-Lienz: Sijač i Zli, 1923.



30

Ulazna: 81 Bog je u svom svetom hramuOtpj. ps.: O kako ljubim zakon tvoj

(ŽV 7-2011)Prinosna: 232 Gospode, primi ili: VI Izvore vode živePričesna: 186 Sva ljubavi mi, IsuseZavršna: 167.5 O Stvoritelju ljudi

27. srpnja 2014.

Sedamnaesta nedjelja kroz godinuUlazna pjesmaBog je u svom svetom prebivalištu, Bog što u svom domu ujedinjuje svoj narod: on daje moći silu narodu svome.

Ps 68, 6-7.36

Zborna molitvaBože, zaštito i uzdanje naše, bez tebe ništa nije valjano, ništa sveto. Umnoži nad nama svoje milosrđe da se po tvom promislu i vodstvu tako služimo zemaljskim dobrima te srcem prionemo za nebeska. Po Gospodinu.

Prvo čitanje 1Kr 3, 5.7-12Tražio si pronicavost.

Čitanje Prve knjige o KraljevimaU one dane: Gospodin se javi Salomonu noću u snu. Bog reče: »Traži što da ti dadem.« Salomon odgovori: »Gospodine, Bože moj, ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!« Bijaše milo Gospodinu što je Salomon to zamolio. Zato mu Gospodin reče: »Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronica-vost u prosuđivanju pravice, evo učinit ću po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 119, 57.72.76-77.127-130Pripjev: O, kako ljubim zakon tvoj, Gospodine!Dio je moj, Gospodine – rekoh –da tvoje čuvam riječi.Draži mi je zakon usta tvojihno tisuće zlatnika i srebrnika.

Tvoja ljubav nek mi bude tješiteljicompo obećanju koje si dao sluzi svom.Nek dođe na me milosrđe tvoje da poživim,jer zakon tvoj moja je naslada.

Stoga ljubim zapovijedi tvojeviše no zlato, zlato čisto.Zato hodim po odredbama tvojim,mrski su mi svi lažni putovi.

Divna su tvoja svjedočanstva,stoga ih čuva duša moja.Objava riječi tvojih prosvjetljuje,bezazlene urazumljuje.

Drugo čitanje Rim 8, 28-30Predodredi nas da budemo suobličeni slici Sina njegova.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo! Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.Riječ Gospodnja.

Darovna molitvaGospodine, prinosimo ti darove dobivene od tvoje darežljivosti, da nam po tvojoj milosti posvete svagdašnji životi dovedu nas u vječnu radost.Po Kristu.

31


Braćo i sestre, Bog Otac u nama je pohranio blago svoga Kraljevstva kao sjeme koje raste i donosi plod. Zahvalni na njegovu daru, molimo ga za snagu kojom ćemo čuvati i njegovati dar spasenja:

1. Svojoj Crkvi, Gospodine, dao si zadaću da bude znak tvoga Kraljevstva na zemlji: prati je svojom milošću da njezin život bude vjerna slika tvoje dobrote prema svakom čovjeku, molimo te.

2. Mnogi ljudi, Gospodine, tragaju za smislom života: pohiti im u susret i pomozi da u tebi nađu radost života, molimo te.

3. Sve koji su zarobljeni blagom ovoga svijeta obogati svojom milošću da u življenju tvoje riječi prepoznaju put do istinske radosti i mira, molimo te.

4. Gospodine, u ovome svetom susretu s tobom hraniš nas svojom riječju i Kristovim tijelom: ne dopusti da zakopamo tvoje blago i pomozi da ga s ljubavlju dijelimo svima koje ćemo susresti, molimo te.

5. Puninom svoga spasenja u Kraljevstvu nebeskom obdari našu braću i sestre koji preminuše, molimo te.

Primi, svemogući Bože, naše smjerne molitve i pomozi nam živjeti ono za što te molimo. Naše življenje evanđelja zalij svojom milošću da tvoje Kraljevstvo raste među ljudima. Po Kristu Gospodinu našemu.

Isus poučavaše mnoštvo u prispodobama.

Cristoforo De Amicis, 1961.; Pro civitate Museum, Asiz.

Molitva vjernika

Pričesna pjesmaBlagoslivljaj, dušo moja, Gospodinai ne zaboravi dobročinstava njegovih!

Ps 103, 2

Popričesna molitva Gospodine, primili smo pričest, spomendar muke tvoga Sina. Molimo te da nam bude na spasenje što nam je u svojoj neiskazanoj ljubavi on darovao. Koji živi.


Evanđelje Mt 13, 44-52Proda sve što ima i kupi onu njivu.

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakri-je, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izba-ce. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Jeste li sve ovo razumjeli?« Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.«Kad Isus završi sve ove prispodobe,ode odande.Riječ Gospodnja.


32

političkih sustava. Svako bla-go zakopano u zemlju može bi-ti i pronađeno. Zakopano je s ja-snom sviješću i namjerom da ga se sačuva, a pronalazi ga se slu-čajno. Blago se skriva u zemlju iz straha od gubitka, a prona-lazi ga se slučajno, igrom sre-će. Skriveno blago kao da nema svoga vlasnika. Zapravo, vla-snik blaga je vlasnik zemlje, pri čemu vlasnik zemlje ne mora ni znati za blago niti ono mora pri-padati njemu. Tko kupi zemlju kupuje i sve što je na njoj i pod njom. Sreća se sastoji u tome da kupac zna da ne kupuje skrive-no blago, a svejedno ga dobiva. Kupnja i postupak su, doduše, legalni, ali kupac kupuje zemlju u čiju cijenu zemlje nije uraču-nato ono najvrjednije. Štoviše, on ne osjeća ni dužnost govoriti

o tome s vlasnikom zemlje. Naprotiv. Sva nje-gova sreća i jest u tome da on zna za blago ko-je će steći kupnjom, a da vlasnik zemlje ne zna što mu prepušta prodajući zemlju. Između vla-snika zemlje i trgovca postoji slijepa točka. Tko je otkrio blago, zna više od onoga komu blago pravno pripada, a ne zna za njega. Budući da zna više, slobodniji je. To mu olakšava da sa svim što ima postupa neopterećeno. Lako da-je sve što ima za pronađeno blago. Nije u stra-hu za svoje, jer je pronašao vrjednije od svoga. Zna što blago znači i to je njegova prednost u odnosu na vlasnika.

Ovdje se kraljevstvo nebesko pokazuje kao svijest o onom što je važno. Možda vlasnik ni ne prepoznaje blago. To je česta životna priča. Lju-di posjeduju blago koje uopće ne cijene. Imaju uza se dragocjene i vrijedne ljude, a ne prepo-znaju u čemu je njihovo blago. Tek kada ih ot-krije netko drugi, njima se otvore oči. Potreban im je tuđi pogled, da otkriju što sami imaju.

Sedamnaesta nedjelja kroz godinu

Prispodobama o blagu, di-jamantu i ribarskoj mre-ži završava Isusov govor

u prispodobama. U srcu pris-podoba o sijaču, kukolju, zrnu gorušičinu i kvascu, stajalo je pitanje ispravnoga razumijeva-nja tajne kraljevstva nebesko-ga. Završne prispodobe usmje-ruju pozornost na ispravno ponašanje kada čovjek otkri-je kraljevstvo nebesko. Kraljev-stvo se nebesko prepoznaje u ponašanju čovjeka koji iznena-da pronađe blago, trgovcu koji traži i pronađe dragocjeni dija-mant ili ribaru koji nakon do-broga ulova razdvaja dobre ri-be od loših.

U svim prispodobama kra-ljevstvo pronalaze oni koji ga traže. Prije nego li nađu bla-go, već su pokrenuti. Traže ga jer su pokrenuti. U podnožju kraljevstva sto-ji žudnja za kraljevstvom, koju Isus želi pro-buditi prispodobama. Opisom ponašanja onih koji su pronašli blago, želi pozvati na traženje one koji ga još nisu pronašli. Kao što je mogu-će prolaziti pored blaga i ne znati za njega ili promatrati biser, a ne poznavati njegovu vri-jednost i ne biti pokrenut njime, tako je mo-guće biti u blizini kraljevstva i biti nedirnut njime. Kraljevstvo, međutim, pokreće cijelo-ga čovjeka. Kada ga čovjek otkrije, sve što ima malo je u usporedbi s njim i on je spreman da-ti sve samo da ga stekne.

Slike kraljevstva i tražiteljaUsporedbe su slike. One svraćaju pozornost na ono što se događa u čovjeku kada otkrije kra-ljevstvo Božje. Slika o pronalaženju skriveno-ga blaga veoma je česta. U antici je skrivanje blaga u zemlju bio najčešći način skrivanja bla-ga u prevrtljivim vremenima izmjena vojski i

Blago i pismoznanci

33

77živo vrelo7živo vrelo72014720147Slika s biserom malo je drukčija. U njoj tr-

govac ciljano traži. U prvoj je naišao na skri-veno blago, a u drugoj ciljano traži dragocje-ni biser. Sve ostalo se ponavlja. Pronađe ga i spreman je dati sve kako bi ga dobio. Ovdje je još jače naglašeno kako ljudi mogu ciljano tražiti ono što vrijedi. Za to je potrebno dobro oko. Ne prepoznaje svatko dragocjeni biser. Nema svatko dobro oko za ono što vrijedi. Ne-ma svatko dobro oko za kraljevstvo Božje. Ima mnogo onih koji, i kada naiđu na dragocjeni bi-ser, ne prepoznaju njegovu vrijednost. I možda još više onih koji nisu spremni dati sve za nj. Svakako, kraljevstvo nebesko naliči dragocje-nom biseru za kojega je trgovac spreman dati sve što ima. Tako na jednoj strani stoji drago-cjenost kraljevstva, a na drugoj prepoznavanje i spremnost dati sve kako bi ga se dobilo.

Treća slika govorio o potrebi izbora i čišće-nja. Kraljevstvo nebesko naliči dobrom ulovu i potrebi da se razvrsta vrijedno od nevrijedno-ga. Kraljevstvo nebesko, za razliku od prve dvi-je slike, traži trud razlučivanja. Dobar ulov nije ni dovoljan niti s njim završava priča. Potreb-no je odvojiti dobru ribu od loše. Slika govori o tome da će pred ulazom u kraljevstvo nebe-sko anđeli razdvajati one koji mu pripadaju od onih koji ne pripadaju kraljevstvu. Nepravedni će završiti u ognju, plaču i škrgutu zubi.

Dobri pismoznanciPitanjem o razumijevanju prispodoba Isus za-vršava svoj govor. Završna se riječ tiče pismo-znanaca, koji su upućeni u kraljevstvo nebe-sko. Oni znaju iz riznice iznositi novo i staro. Novo i staro se odnose na jezik koji je u stanju pojasniti kraljevstvo nebesko. Pismoznanac je rizničar. Ima pristup blagu i zna kada ga tre-ba iznositi.

Završna rečenica baca svjetlo na blago o kojem je bilo riječi. Blago je pohranjeno u Pi-smo. Nije skriveno niti ga nalaze samo sretni-ci. Blago poznaju, čuvaju i iznose rizničari, pi-smoznanci. Ovdje Isus izriče rijetku i duboku pohvalu pismoznancima. Pismo je dano zbog ulaska u kraljevstvo nebesko. Nije slučajno tu. Pismu trebaju pismoznanci. Oni su domaći-ni kraljevstva nebeskoga i zaduženi su iznosi-ti staro i novo kako bi tražitelje uputili gdje da traže, kako da promatraju i kako da razlučuju.

Kada se vjernici skupe na nedjeljni susret s Bogom koji poziva u nebesko kraljevstvo, onda pismoznanci izlaze i izlažu iz riznice staro i no-vo. Dobri se pismoznanci prepoznaju kao i do-bri domaćini. Za njihovim se stolom pozvani osjećaju 'kod kuće', obdareni su trudom i rado-šću domaćina i odlaze sa žudnjom da sami ot-kriju blago za koje se isplati dati sve što imaju.

Ante Vučković

Bog vodi ljudsku povijest 1Kr 3, 5.7-12Salomon nije bio prvi po redu nasljedstva nakon Davida, pa sveti pisac nastoji obrazložiti njegovo preuzimanje vlasti. Ključnu ulogu u tome ima nekoliko momenata. Tu je, ponajprije, pobuna starijeg Davidova sina, Ado-ni je (1Kr 1, 1-10.41-53) i njegovo uklanjanje (2,13-25), potom spletka proroka Natana i Salomonove majke (1, 11-27) te Davidova odluka da Salomona imenuje nasljednikom (1, 28-40). Dok se 1Kr 1 bavi ljudskim preprjekama i ljudskim nastojanjima, sada na pozornicu stupaju Božji razlozi. Prvi je onaj istaknut u Davidovoj oporuci (2, 1-12): Salomon je sredstvo ostvarenja Božjeg obećanja. Drugi korak božanske legitimacije Salomona sastoji se u daru mudrosti. Na Božji poticaj da traži nešto za sebe (1Kr 3, 5), Salomon ističe svoju mladost i malenost nasuprot iskusnom kralju Davidu koji je tek umro, ističe i svoju odgovornost jer je morao vladati narodom kojega je Bog izabrao. Odatle proizlazi i njegova molitva za pronicavo srce.

Darko Tepert

Odjeci Riječi

Zrnj

e Odjeci Riječi uz Prvo čitanje:

Evanđeoske slike kraljevstva Božjega pripovijedaju o spremnosti, žurnosti

i poduzetnosti onih koji za njim tragaju. Ono se ne iščekuje. Ono se

pronalazi iznenada, predstavlja se kao neočekivani i nezasluženi dar, ali tada je potrebno ostaviti sve, odgoditi sve i

poduzeti sve da bi se blago kraljevstva steklo i posjedovalo. Blago se posjeduje. Inače nije blago. Potrebno je založiti sve

da bi ga se posjedovalo.


34

Ulazna: 78.3 O Bože, spasi meOtpj. ps.: 124.II Otvaraš ruku svoju i sitiš nasPrinosna: 229 Od Božje snage ili: 231 Jedan kruhPričesna: 247 Uzmite, jedite ili: 199-200 O Kruše živi, milosniZavršna: 859 Spasitelju dobri, Isukrste

3. kolovoza 2014.

Osamnaesta nedjelja kroz godinuUlazna pjesmaO Bože, spasi me, Gospodine, u pomoć mi pohitaj! Ti si pomoć moja i spasitelj: Gospodine, ne kasni!

Ps 70, 2.6

Zborna molitvaGospodine, vođo i stvoritelju naš,mi se tobom ponosimo. Nek nad nama bude tvoja dobrota. Obnovi u nama što je tebi drago i sačuvaj što si obnovio. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Iz 55, 1-3Dođite i jedite!

Čitanje Knjige proroka IzaijeOvo govori Gospodin:Svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako i nemate novaca, dođite! Bez novaca i bez naplate kupitei uživajte vino i mlijeko! Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela. Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte i duša će vam živjeti.Sklopit ću s vama savez vječan, savez milostî Davidu obećanih. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 145, 8-9.15-18 Pripjev: Otvaraš ruku svoju, Gospodine,

i sitiš nas.Milostiv je i milosrdan Gospodin,spor na srdžbu, bogat dobrotom.Gospodin je dobar svima,milosrdan svim djelima svojim.

Oči sviju u tebe su uprte,ti im hranu daješ u pravo vrijeme.Ti otvaraš ruku svoju,do mile volje sitiš sve živo.

Pravedan si, Gospodine,na svim putovima svojimi svet u svim svojim djelima.Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,svima koji ga zazivaju iskreno.

Drugo čitanje Rim 8, 35.37-39Nijedan stvor neće nas moći rastavitiod ljubavi Božje u Kristu.

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo! Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? U svemu tome nadmoćno pobjeđujemopo onome koji nas uzljubi.Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božjeu Kristu Isusu Gospodinu našem.Riječ Gospodnja.

Darovna molitvaPosveti, molimo, Gospodine, ovaj prinos i primi našu unutarnju žrtvu: učini da ti postanemo vječnim darom.Po Kristu.

35

On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima,

a učenici mnoštvu.

Pjesma prije Evanđelja Mt 4, 4bNe živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.

Evanđelje Mt 14, 13-21Jeli su svi i nasitili se.

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njimte izliječi njegove bolesnike.Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno.Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče:»Ne treba da idu, dajte im vi jesti.«Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.On uze pet kruhova i dvije ribe,pogleda na nebo, izreče blagoslovpa razlomi i dade kruhove učenicima,a učenici mnoštvu.I jeli su svi i nasitili se.Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesma Ja sam kruh života, govori Gospodin: Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.

Iv 6, 35

Popričesna molitvaGospodine, ti nas oživljuješ nebeskim darom: prati nas stalnom ljubavlju i učini dostojnima vječnog otkupljenja. Po Kristu.

Braćo i sestre, nebeskome Ocu koji nas hrani svojom milošću i poziva da darovani kruh života dijelimo sa svima koji za njim gladuju, uputimo svoje molitve zajedno proseći:Nahrani nas, Gospodine, kruhom života.1. Prati, Gospodine, Duhom mudrosti svoju

Crkvu: ne dopusti da se utopi u brigama za ovozemaljske potrebe ljudi i okrijepi ju da svijetu ustrajno dijeli kruh života vječnoga, molimo te.

2. Nadahni svoje vjernike da otkriju blago koje si u njih pohranio i potakni ih da se svakodnevno hrane tvojom riječju, molimo te.

3. Sve one koji raspolažu dobrima ovoga svijeta prodahni evanđeoskom pravednošću da budu radosni djelitelji tvojih dobara svim potrebitima, molimo te.

4. Po našoj kršćanskoj ljubavi utaži, Gospodine, tjelesnu glad siromašnih i potrebnih, a po našem življenju evanđelja pokaži put svima koji gladuju za spasenjem, molimo te.

5. Svojim blagoslovom nagradi sve one čiju smo dobrotu osjetili u trenutcima nevolje i potrebe, molimo te.

Svemogući Bože, u ovoj otajstvenoj gozbi hraniš nas kruhom života i daješ nam predokus vječnosti. Pomozi nam da, okrijepljeni tom snagom, budemo svjedoci i graditelji novoga svijeta. Po Kristu Gospodinu našemu.

Molitva vjernika


36

E vanđelist Matej izvješćuje kako se Isus povukao na samotno mjesto nakon što je čuo za smrt Ivana Krstitelja.

Zasigur no ga je Ivanova smrt duboko potre-sla. Njegova smrt pokazala je svu prevrtlji-vost i pokvarenost ljudskoga srca. Dovoljno je samo malo vina i pijanosti, tj. malo vlasti-toga egoizma, da se sve preokrene, da se do-bru i korisnu osobu odjednom proglasi zlom i štetnom. To se dogodilo Ivanu Krstitelju, a i Kristu je sada postalo jasno da i njega čeka slična, ako ne i gora sudbina. Zato se i povu-kao na samotno mjesto, daleko od ljudi, od njihovih prevrtljivosti, egoizama, svagdanje-ga koristoljublja. Padaju mi na pamet pozna-te Senekine riječi: »Povlačim se u osamu kako ne bih mrzio ljude.«

UtrobaImajući to na umu tim više iznenađuje Kristov stav spram naroda koji ga je došao potraži-ti u njegovoj osami. Naime, Krist se »sažalio

Utroba, glad i Kristove ruke


nad njim« te je »izliječio njegove bolesnike«. Nekako bi, možda, normalna Kristova reak-cija spram naroda bila da ih zamoli neka ga ostave na miru, da ih možda i prekori kako su prevrtljivi i pokvareni, da ih potakne na obra-ćenje. A Krist čini nešto neočekivano, on se »sažali« i »liječi«. Zanimljivo je da se u grč-kom izvorniku za izraz »sažali se« koristi ri-ječ esplaghnísthe. Radi se o glagolu splaghní-zomai koji u korijenu ima imenicu splágh-non, što bismo mogli prevesti s utrobom, nu-trinom. Dakle, kad se Krist sažalio, on nije za-tvorio svoju utrobu, nutrinu, spram nas lju-di, kakvi god da jesmo, i dobri i zli, i predani i prevrtljivi, i sebedarni i sebičnjaci, i radosni i patnici. On nas kao takve doslovno stavlja u svoju utrobu, u svoju najveću intimu, nosi nas poput majke koja nosi svoje čedo u utrobi. I njegova nas noseća utroba liječi.

A mi? Uh, teško je nositi »u utrobi« neko-ga tko te povrijedio, tko te i dalje vrijeđa, tko te, štoviše, želi uništiti. Ma teško je nositi i pat-

nju, nemoć, siromaštvo drugo-ga, draži su nam nekako moćni-ci, bogati, radosni. Teško je i či-ni se nemogućim, onkraj naših ograničenih sila. No, mi to i ne moramo. Dovoljno je znati da Krist mene grješnika, mene sla-boga i krhkoga, ali i mojega ne-prijatelja, njega grješnika, slaba i krhka, sve nas, nas patnike i jad-nike, nosi u svojoj utrobi i liječi. I ne samo to. Dovoljno je dopusti-ti Kristu da me stavi u svoju is-cjeliteljsku utrobu i da zajedno s njim nosim i druge. Zato moli-mo danas Gospodina da u njego-voj utrobi i mi zadobijemo otvo-renu, sućutnu, samilosnu i iscje-liteljsku utrobu za druge.

Osamnaesta nedjelja kroz godinu

Pet kruhova i dvije ribe bijahu dostatni kad Isus izreče blagoslov i kad apostoli stadoše posluživati.

37


Glad i Kristove rukeOvdje bih se, također, osvrnuo i na jednu re-čenicu koja se često previđa u homilijama. To je rečenica u kojoj učenici mole Isusa da ot-pusti narod kako bi mogao otići dalje potra-žiti hranu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima ku-piti hrane.« Toma Akvinski tumači taj pri-jedlog učenika kao neprepoznavanje stvar-ne potrebe naroda. Naime, učenici poziva-ju Isusa da otpusti narod zbog gladi, da ih na neki način rastjera. Ali to uopće nije bi-la potreba naroda, jer je narod došao slušati Isusa u »pustome kraju«, tj. makar bio i gla-dan. Njegova potreba za Kristom bila je jača od gladi. Zato Krist izaziva svoje učenike ka-zujući im: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« To zbunjuje učenike koji su, dakako, bili za-brinuti za stvarnu tjelesnu glad naroda. Krist koristi njihovu zbunjenost i čini čudo umna-žanja kruhova. Tim se čudom predstavlja kao onaj koji okuplja oko sebe, kao onaj koji ni-koga ne tjera od sebe, naposljetku, kao onaj koji jedini može utažiti čovjekovu duhovnu, ali i tjelesnu glad.

Tako nas ovaj evanđeoski ulomak dovodi do prvoga čitanja, do ulomka iz knjige proro-ka Izaije: »Svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako i nemate novaca, dođite! Bez novaca i bez naplate kupite i uživajte vino i mlijeko! Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti?« Evanđelje nas pozi-va da poput naroda budemo i ostanemo trajno duhovno gladni, gladni Isusa: i onda kad smo gladni i jadni u ostalim potrebama, »kad ne-mamo novaca«, ali i onda kad smo siti u osta-lim svojim potrebama. Stoga, nemojmo dopu-stiti da ostale potrebe uguše tu istinsku potre-bu, glad za Isusom. Dođimo k Isusu, jer on je onaj koji besplatno utažuje i našu duhovnu i našu tjelesnu glad.

Isus je poput zemlje. Kao što plodna i ne-sebična zemlja omogućuje da od malo sjemen-ki nastaje veliko mnoštvo, obilje sjemenki, ta-ko i Isusove plodne i nesebične ruke omogu-ćuju da od malo kru hova i ribica, da od ono-ga što je »malo« u našemu životu, nastane ve-liko mnoštvo, obilje. To »malo« svojega života donesimo Isusu i stavimo ga u njegove ruke. A ostalo prepustimo njemu.

Ivica Raguž

Pred mnoštvom koje je gladno uče-nici imaju rješenje: otpustiti narod.

Kad ih Isus poziva da se oni pobrinu za jelo, odgovaraju kako ono što ima-ju nije dostatno. Isus ozdravlja njiho-vu nespremnost i njihovo nepouzda-nje u Boga. Uključuje ih u svoje djelo umnažanja kruha. Pokazuje da ka-

da svatko s pouzdanjem u Boga dade ono što ima, ono čime raspolaže, ta-da ‘kruha’ ne nedostaje. Onomu što

nedostaje pridružuje se Božja provid-nost. Ona se ne očituje da bi zamije-nila naše nastojanje i brigu, nego za-htijeva da najprije uložimo sebe, pri-

znajući svoju nedostatnost.

Dođite na vodu Iz 55, 1-3Izaija poziva sve koji su žedni da dođu na vodu (Iz 55, 1a). U područjima Bliskog istoka voda je osobito bogatstvo i izvor života. Stoga je poziv da se dođe na vodu, poziv da se pristupi životu. Božji je to poziv svima kojima je život ugrožen da u njemu nađu spasenje koje će biti milosni dar, za koji neće trebati nikakva naknada (55, 1b). Uz vodu, tu je i slika vina i mlijeka kao proizvoda dviju kultura: ratarske i stočarske. Svima je namijenjen život (55, 3), a on se ne nalazi u prolaznim stvarima ovoga svijeta. Do toga se života dolazi slušanjem Božje riječi i poslušnošću Bogu (55, 2-3). Ono što Bog obećava besplatno dati Savez je vječan kojega će sklopiti sa svojim narodom, »Savez mislosti Davidu obećanih« (55, 3). Pozivanje na obećanja dana Davidu jedini je takav slučaj u cijelom Deuteroizaiji, budući da taj prorok ne smjera obnovi monarhije. Ipak, time su već naznačena mesijanska očekivanja, čemu pridonose i slike hrane i pića u prethodnim recima.

Darko Tepert

Zrnj

e


OTAJSTVO I ZBILJA

38

U DUHU I ISTINI Prilozi za liturgijski pastoral

Molitve za obiteljskim stolomObiteljski je stol mjesto blagovanja, radosnoga zajedništva, poniznoga zahvaljivanja Gospodinu i moli-tvenoga izručenja njegovu blagoslovu. Donosimo nekoliko svetopisamskih tekstova i nekoliko molitava koji se mogu unijeti u molitvu kod obiteljskoga stola. Molitva započinje znakom križa. Nakon toga može se pročitati jedan od ponuđenih svetopisamskih tekstova. Potom se može zajedno moliti »Molitva Gos-podnja« s drugim molitvama koje obitelj redovito moli, a zaključi se jednom od niže ponuđenih molitava.

•• Slušanje Božje riječi Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve

im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naro-da. Gospodin je pak danomice zajednici pri-druživao spašenike. (Dj 2, 44-47)

Dadeš li kruha gladnomu, nasitiš li potlačeno-ga, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati, Gospodin će te voditi bez pre-stanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će kri-jepiti kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao stu-denac kojem voda nikad ne presuši. (Iz 58, 10-11)

Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo – kao što je pisano: »Rasipno dijeli, daje sirotinji, praved-nost njegova ostaje dovijeka.« (2Kor 9, 8-9)

Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Bož-ja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadrži-te, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mi-ra neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekor-nim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Onaj tko vas po-ziva: on će to i učiniti. (1Sol 5, 16-24)

Nemojte zabrinuto govoriti: »Što ćemo jesti?« ili: »Što ćemo piti?« ili: »U što ćemo se obući?« Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za su-tra. Sutra će se samo brinuti za se. (Mt 6, 31-34)

Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svag-danje pa im tkogod od vas rekne: »Hajdete u miru, grijte se i sitite«, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. (Jak 2, 14-17)

Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Gospodin grada ne čuva, uza-lud stražar bdi. Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje. (Ps 126, 1-2)

Blago svakome koji se boji Gospodina, koji njegovim hodi stazama! Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti. (Ps 128, 1-2)

Silna su djela Gospodnja, nek’ razmišljaju o nji-ma svi koji ih ljube. Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo, i pravda njegova ostaje dovijeka. Čude-sima svojim spomen postavi, milostiv je Gospo-din i milosrdan. Hranu dade štovateljima svo-jim, dovijeka se sjeća svoga Saveza. (Ps 111, 2-5)

Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem: udalji od mene licemjernu i lažnu ri-ječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim; inače bih, pre-sitivši se, zatajio tebe i rekao: »Tko je Gospo-din?« Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnuo ime Boga svojega. (Izr 30, 7-9)

Naučen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan. Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4, 11b-13)

Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! Evo, na vratima stojim i ku-cam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.

(Otk 3, 19-20)

39

77živo vrelo7živo vrelo72014720147•• Blagoslovne molitve Oče nebeski, ti si nas obdario darom života

i u svome promislu okupio nas u ovu obitelj da jedni drugima budemo znak tvoje blizine i ljubavi. Blagoslovi jelo koje ćemo blagovati i učvrsti među nama vez ljubavi koju si nam milostivo pokazao u svome sinu Isusu Kristu. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Gospodine, ti nas svakodnevno hraniš darovi-

ma svoje dobrote i krijepiš naš život. Rasvijetli nas svojim svjetlom da prepoznajemo svaki dar koji od tebe dolazi te poslušnošću tvojoj riječi budemo graditelji tvoga kraljevstva među lju-dima. Po Kristu Gospodinu našemu. Gospodine, i danas ti ponizno iskazujemo za-

hvalnost za jelo kojim nas krijepiš. Blagoslovi naše dane svojim mirom, vodi sva naša nasto-janja i daj da se zemaljskim dobrima umijemo ispravno služiti, a za nebeskima uvijek težiti. Po Kristu Gospodinu našemu. Primi, Gospodine, našu zahvalnost za dar ži-

vota, za naše obiteljsko zajedništvo, za jelo koje ćemo blagovati i za ljude koje stavljaš na naš ži-votni put. Okrijepi nas snagom svoje riječi i is-puni nam srce djelatnom i radosnom ljubavlju prema svima koji su potrebiti naše blizine i po-moći. Po Kristu Gospodinu našemu. Bože, nebeski Oče, ti si nam u svojoj beskraj-

noj ljubavi darovao svoga Sina Isusa Krista. Blagoslovi naše zajedništvo, jelo koje ćemo blagovati i služenje onih koji pripraviše ovaj stol. Prodahni nas svojom dobrotom da dobra kojima raspolažemo radosno dijelimo sa oni-ma koje susrećemo u njihovim potrebama. Po Kristu Gospodinu našemu. Gospodine Isuse Kriste, ti si na svojoj opro-

štajnoj večeri, dijeleći apostolima kruh, dao Crkvi svoje tijelo za jelo. Blagoslovi ovaj obi-teljski stol i pomozi nam da se, slušajući tvoju riječ, hranimo i kruhom vječnoga života koji si nam svojim uskrsnućem pripravio. Blagoslovi, molimo te, Gospodine, ovo jelo i

okrijepi naše živote. Povjeravamo ti sva naša nastojanja i tvome milosrđu izručujemo svoje slabosti kojima smo ranili ljubav prema tebi i

bližnjima. Ti nam budi »kruh svagdašnji« da, vjerni poticajima tvoga Duha, uvijek rastemo u onom dostojanstvu u koje si nas na kršte-nju zaodjenuo. Po Kristu Gospodinu našemu. Gospodine, ti si se svojim učenicima nakon

uskrsnuća očitovao u lomljenju kruha. Budi i s nama u ovome obiteljskom zajedništvu, bla-goslovi jelo koje ćemo blagovati i ispuni nas radošću vjere da budemo glasnici tvoga spase-nja pred svim ljudima koje susrećemo. Gospodine, u jelu koje smo pripravili prepo-

znajemo znakove tvoje dobrote. Okrijepi nas jelom, ispuni svojim mirom, a srca nam oslo-bodi svake pohlepe za zemaljskim dobrima. Usadi nam u srce glad za tobom te se nikada ne prestanemo hraniti tvojom riječju i mudro-šću tvoga Duha. Po Kristu Gospodinu našemu. Bože, izvore svakoga dobra, iskazujemo ti

hvalu za jelo koje smo darom tvoje provid-nosti donijeli na naš obiteljski stol. Ovim bla-govanjem učvrsti nas u zajedništvu, a svojom milošću očisti od svega što u našim životima ranjava ljepotu imena u kojem si nas otkupio. Po Kristu Gospodinu našemu. Budi blagoslovljen Gospodine, za ovo jelo, kao

i za svaki dar tvoje dobrote u kojem nismo pre-poznali tvoju blizinu i ljubav prema nama. Ne dopusti da se uzoholimo zbog onoga što posje-dujemo; ne daj da nas zemaljska dobra odvoje od tebe i od trajne čežnje za vječnom gozbom koju si nam pripravio po svome Sinu Isusu Kri-stu. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Dobri Bože, od tvoje dobrote blagujemo ovo

jelo. Blagoslovi nas u našemu zajedništvu, is-puni nam srca radosnom ljubavlju prema svim gladnima i siromašnima koje susrećemo i daj da Kristova sebedarna ljubav, posvjedočena na križu, trajno nadahnjuje sva naša životna na-stojanja. Po Kristu Gospodinu našemu. Bože, ti nam se po svome čudesnom promi-

slu otkrivaš u darovima svoje dobrote. Dok blagujemo ovo jelo, daj nam blagovati i tvoj blagoslov kojim rasvjetljuješ naša srca, odga-jaš nas u mudrosti radosnoga služenja bližnji-ma i u nama budiš želju za nebeskim dobrima. Po Kristu Gospodinu našemu.

Priredio: fra Ante Crnčević

OTAJSTVO I ZBILJA

40

TRENUTAK Pisma čitatelja

Prostor u kojemu kršćanska zajednica sla-vi otajstva vjere, u ispravnome shvaćanju ne definira se i ne oblikuje tek kao mjesto vrše-nja obrednih čina. Prostor ulazi u obredno do-gađanje, postaje nosivim elementom slavlja, kao što se to može reći i za sve druge elemen-te koje liturgija Crkve zahvaća i u jedno pove-zuje. Liturgijski čin, kao stvarni događaj spa-senja, traži da bude uvremenjen i uprostoren. Dok se češće govori o vremenu slavlja, o vre-menskoj rasporedbi i prikladnosti trajanja po-jedinih dijelova u slavlju, pitanja prostorno-sti olako ostaju zanemarena. Prostorna žarišta obrednoga događanja (oltar, ambon, sjedište predsjedatelja, prostor namijenjen zajedni-ci vjernika) i obredni odnosi između tih žari-šta (procesije i obredna kretanja od jednoga do drugoga mjesta) očituju dinamiku koja nas vo-di kroz događanje otajstva koje slavimo u ra-znolikosti obrednih i molitvenih forma. Ni-je, stoga, nevažno gdje će se unutar prostora i po kakvoj prostornoj rasporedbi vršiti pojedi-ni dijelovi slavlja.

Slavlje euharistije obredno je ustrojeno od dvaju »središnjih dijelova«, liturgije Riječi i euharistijske službe, koji su u jednu »slavlje-ničku cjelinu« uokvireni uvodnim i završnim obredima. Vlastitost i dostojanstvo svakoga od tih dijelova traži i posebnost mjesta unutar kojega se obred događa. Tako se liturgija Rije-či (od prvoga čitanja do molitve vjernika) do-gađa na ambonu, a uzvišenost i nenadomje-stivost navještaja Božje riječi ne dopušta da ambon bude korišten za bilo što drugo, osim za navještaj Riječi i obredne elemente koji oblikuju njezinu liturgičnost (homilija i sve-opća molitva, kao molitveni odjek Riječi). Eu-haristijska služba (od priprave oltara i dono-šenja darova na oltar do obreda pričesti) vrši se na oltaru. Uvodni obredi (od znaka križa do zborne molitve uključivo) i završni obredi (po-

Prostorna rasporedba slavlja euharistije

pričesna molitva, blagoslov i otpust) događa-ju se na sjedištu predsjedatelja, kako bi se po-kazala drukčija strukturiranost tih dijelova od onih »središnjih«. No, kako postupati kada u crkvi nema ili nije moguće dostojno uredi-ti sjedište predsjedatelja kao obredno mjesto s kojega bi predsjedatelj mogao na prikladan način ravnati okupljenom zajednicom?

Pitanje pretpostavlja traženje kompromi-snoga rješenja, o kojemu se može raspravljati i zacijelo će biti različitih pokušaja iznalaska pri-kladnoga odgovora. No, u prostornome osmiš-ljavanju i raspoređivanju slavlja u takvim uvje-tima nije dostatno pozivati se na »praktičnost« i »jednostavnost« jer bezuvjetna »praktičnost« redovito ne vodi brigu o jasnoći razumijevanja i istinitosti doživljavanja obredne slojevitosti i raznolikosti pojedinih dijelova slavlja.

U naznačenoj prostornoj uvjetovanosti raz-boritim se i mudrim čini rješenje koje uspijeva čuvati nutarnju logiku obredne dinamike slav-lja. Stoga bi bilo prikladno da se uvodni obredi i liturgija Riječi događaju na ambonu, a euhari-stijska služba i završni obredi na oltaru. Na taj su način uvodni obredi čvršće vezani uz liturgi-ju Riječi, a završni uz euharistijsku službu. Time se četiri dijela slavlja nutarnjom logikom pove-zuju u dvije cjeline koje se događaju u susljed-nosti i na dva obredna mjesta. Manje mudrom i teže opravdivom čini se praksa po kojoj se uvod-ni obredi, euharistijska služba i završni obredi događaju na oltaru, a liturgija riječi na ambonu. Završni se obredi po svojoj naravi (popričesna molitva i otpust), mogu na stanovit način razu-mjeti kao »popričesni obredi« te oni oltaru ne oduzimaju njegovo kristološko značenje žrtveni-ka i gozbenoga stola. No, smještanjem uvodnih obreda na oltar događa se »prostorna inverzija« obredne dinamike unutar koje nije moguće pra-titi obredni slijed koji vodi prema euharistiji kao vrhuncu slavlja.

Molim vas za pojašnjenje o prikladnom odabiru mjesta za pojedine dijelove slavlja euharistije kada se ona slavi u crkvi u kojoj nema prikladnoga sjedišta predsjedatelja slavlja.

Ivan P., župni vikar

Mape za liturgijska slavlja

Namijenjene svećenicimai drugim liturgijskim služiteljima.

A4 – bijela, plava i crvena • A5 – crvena

Mape su izrađene od visoko kvalitetnoga skinplastai podstavljene spužvom sa satenskom razdjelnom trakom

u boji mape. Boje su usklađene s bojama liturgijskih slavlja. Za veće količine odobravamo popust!

NARUDŽBE

e-mail: [email protected]: +385 (0)1 5635 050 faks: +385 (0)1 5635 051

INFORMACIJE I NARUDŽBE:HRVATSKI INSTITUT ZA LITURGIJSKI PASTORALKsaverska cesta 12a, 10000 Zagreb • tel.: +385 (0)1 5635 050 • faks: +385 (0)1 5635 051e-mail: [email protected] • www.hilp.hr

živo vreloList izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3,70 EUR; 4,50 CHF; 6,20 USD; 6,20 CAD; 7,50 AUDGodišnja pretplata: 169,00 kn. Inozemstvo: 48 EUR; 58 CHF; 80 USD; 80 CAD; 97 AUD • BiH, SRB, MNE: 36 EURZa pretplatnike s deset i više primjeraka odobravamo popust od 10%. Uplate za Hrvatsku: Privredna banka Zagreb, d.d. – 2340009-1110174994

model plaćanja: 02 – poziv na broj: upisati pretplatnički broj Uplate za inozemstvo: Privredna banka Zagreb, d.d. – 703000-012769

SWIFT: PBZGHR2X – IBAN: HR88 2340 0091 1101 7499 4

više

na

ww

w.h

ilp.h

r

3500

5500

5500

5500

Preporučujemo i naša ostala izdanja:

2014 | zaboravljeni kršćanski simboli

Documents