100 95 75 petrova gora · planinarska obilaznica petrova gora - dnevnik 2.qxp 22.3.2007 20:06 mirom...

PLANINARSKA OBILAZNICAPLANINARSKA OBILAZNICA

Petrovagora

Petrovagora

0

5

25

75

95

100

0

5

25

75

95

100

0

5

25

75

95

100

0

5

25

75

95

100

Petrova gora22. ožujak 2007 17:25:43

Color profile: DisabledComposite Default screen

. . .

Ne, ja nisam sam. Pokraj mene stoje

Ljudevit, Braslav, Mojslav, Tomislav,

Iz zemlje nièu, iz para krvave.

Svi gledaju me. Znam èega se boje.

Posljednji vladar mora da se sruši

S krunom na glavi, s ponosom u duši!

Vladimir Nazor

planinarska obilaznica petrova gora - dnevnik 2.qxp 22.3.2007 20:05

Nakladnik dnevnika

Hrvatske šume d.o.o.

Uprava šuma Podružnica Karlovac

Upravljaè planinarske obilaznice

Planinarsko društvo »Šumar«

Ljudevita Farkaša Vukotinoviæa 2, 10000 Zagreb

Tekst

Vitomir Murganiæ

Oliver Vlainiæ

Branko Meštriæ

Korišteni tekstovi iz povijesno-turistièkog vodièa

Milan Kruhek: »Petrova gora«

Fotografije

Oliver Vlainiæ

Zvonimir Tanocki

Branko Meštriæ

Grafièka priprema

Alan Èaplar

Naklada

500 primjeraka


Planinarska obi laznica

Petrovagora

Vodiè i dnevnik

Zagreb - Karlovac, 2007.


Petrova gora

Prirodne znaèajke

Petrova gora je pitomo šumovito pobrðe s brojnimizvorima i bistrim potocima, s dahom iskonske ljepote isvježine. Nalazi se na jugoistoènoj granici Korduna.

Kordun1 je prvenstveno etno-kulturalna regija s jasnoomeðenim granicama: na jugu rijekom Koranom, na za-padu rijekom Mrežnicom, na sjeveru rijekom Kupom, naistoku rijekom Glinom i granicom prema susjednoj BiH.Reljefno gledano, Kordun je prijelazna zona izmeðu dinar-skog planinskog podruèja (Lika) i ravnièarskog prostorasredišnje Hrvatske. Teren je uglavnom brežuljkast s ma-njim uzvisinama koje se postupno poveæavaju premaPetrovoj gori.

U morfološkom pogledu Petrova gora èini rašèlanjensklop starog gorja s oko 16 vodotoka. Središnji dio nastaoje u paleozoiku. Tipièno za stara gorja i ovdje se u blizinimasiva nalazi bogato izvorište termalne vode (Topusko).

Šuma koja pokriva Petrovu goru gotovo je u cijelostibjelogorièna. Najviše ima bukve, hrasta, kestena i graba.

4

1 Naziv Kordun dolazi od francuske rijeèi cordon, što znaèi red iliniz. U ovom sluèaju to se odnosi na niz povezanih stražarnica iutvrda prema isturenom turskom podruèju zapadne Bosne uvrijeme Vojne Krajine.


Lovaèki dom Muljava i spomenik na Velikom Petrovcu

Potok Radonja


Zaštiæena božikovina

Gljive na Petrovoj gori


NAJVISI VRH PETROVE GORE

U narodu i povijesnim izvorima uvriježeno je da se viši vrh

(na kojem se nalaze ostaci pavlinskog samostana) naziva

Mali Petrovac, a niži vrh (na kojem je spomenik NOB-u) Ve-

liki Petrovac. Najnovijim zemljovidom (TK 25) je prikazano

obrnuto te je viši vrh obilježen kao Veliki Petrovac, odnosno

niži vrh kao Mali Petrovac. Inaèe, do posljednjih mjerenja naj-

viši vrh Petrove gore bio je visok 507 m (prostor spomenika),

dok je prostor pavlinskog samostana imao visinu 502 m. Po

novim mjerenjima ta visina sada iznosi 512 m.

Njezinu posebnu prirodnu vrijednost èine bistri potoci iizvori, duboko uvuèene livade i pašnjaci puni poljskog cvi-jeæa. U okolici Petrove gore nalazi se mnogo velikih šum-skih predjela, a najpoznatiji su: Meðeðak, Ivoševiæa gaj,Veliko brdo, Markovac, Debela Kosa, Loskunja, Babinagora, Trepèa, Abez, Kozarac, Toplièka kosa i Orlova.

Lovište Petrove gore poznato je po divljim svinjama,srneæoj divljaèi, zeèevima itd. Vuk je rijedak gost i samoza jakih, dugih i oštrih zima zna dolutati s Kapele.

Najviši vrhovi Petrove gore su Mali Petrovac (512 m),Veliki Petrovac (507 m), Veliki Velebit (482 m), Magarèe-vac (474 m) i Bublen (466 m). Najzanimljiviji predjelinalaze se uz potoke Velike i Male Radonje, Dugaèkogpotoka, Jarèevca (nekadašnji naziv Crni kal), Kalova,Kuplenskog potoka, Trepèe, Bistre, Vojišnice, Brusovaèe,Bublena, Pecke, Perne i Blatuše.

7


Povijesna zbivanja

Povijesni izvori, posebno arheološke iskopine kodGornjeg Budaèkog i Lisine s južne strane, odnosno kodsela Perne i Malièke s jugoistoène strane i s istoène straneTopuskoga, položaj na Nikolinom brdu i gradina Turskakosa kod Velike Vranovine kraj Topuskoga, ukazuju da jeu okolici Petrove gore èovjek živio veæ u prapovijesnomdobu. Koliko je poznato, na obroncima Petrove gore i po-ljima koja ih okružuju živjela su plemena panonsko-ilir-skih Breuca i Kolapijana.

Predmeti naðeni prilikom arheoloških iskapanja po-tvrðuju da je samo središte Petrove gore bilo vezano uzvisokorazvijenu kasnoantièku civilizaciju. Pronaðeni suostaci starog rimskog puta koji je vodio od Kamenskogpreko Petrovca do rimskih toplica (današnjeg Topuskog),pa sve do Siscie. Za Topusko neki povjesnièari smatrajuda je staro rimsko naselje Ad Fines – Na granici. Propašæuvelikog Rimskog carstva nestala su mnoga rimska naselja,no stare rimske ceste nisu bile posve zaboravljene. Njimasu došla hrvatska plemena koja su naselila današnje po-druèje Petrove gore.

Dolaskom u ovo podruèje, Hrvati su ostali zateèenimonumentalnošæu rimskih ruševina i tehnièkim rješe-njima korištenja tople vode. Hrvati ubrzo po dolasku tomjesto nazivaju Slatina, što znaèi »topla voda«, i zavjerovati je da je Petrova gora u to vrijeme dobila svojeprvo hrvatsko srednjovjekovno ime – Slatska gora.

Starohrvatska Slatska gora ili »gora gvozdena« (jošjedno staro hrvatsko ime, a èuva se u nazivu mjesta Gvozd)

8


u današnjem suvremenom hrvatskom jeziku znaèilo bi»gora šumovita«. Gora je poslije dobila ime Petrova gorapo posljednjem narodnom kralju Petru Svaèiæu.3

Krajem jedanaestog stoljeæa, 1097. godine, na tomprostoru sukobile su se maðarske èete ugarskog kraljaKolomana s vojskom posljednjeg kralja hrvatske krvi. U toj bitci kralj Petar Svaèiæ bio je ranjen i ubrzo umireod zadobivenih rana. Legenda i narodno kazivanje govoreda je kralj Petar Svaèiæ pokopan na mjestu poznatom kao»Kraljev grob«.

9

Pogibija kralja Petra Svaèiæa, rad slikara Otona Ivekoviæa


KRALJ PETAR SVACIC

Petar Svaèiæ (Snaèiæ) rodio se u gradu Kamièku na lijevoj

obali rijeke Krke, nedaleko od Roškog slapa. Ruševina

grada u kojem su se nekoæ uzdizali njegovi dvori tamošnji

ljudi i danas nazivaju Svaèice. Kao kralj stolovao je u Kninu.

U povodu 900. godišnjice njegove smrti na Visovaèkoj brini,

na vrhu kanjona rijeke Krke, postavljen je i 13. rujna 2002.

otkriven bronèani spomenik koji ga prikazuje u pozi ratnika

sa štitom i maèem. Na Petrovoj gori je obilježeno mjesto

zvano Kraljev grob koje je po narodnoj predaji njegovo poèi-

valište. Sveèano otkrivanje bilo je 15. svibnja 2006. godine.

Spomen-obilježje kralju Petru Svaèiæu

10


Kralj Petar Svaèiæ vladao je samo èetiri godine (1093.

– 1097.), ali je u tom kratkom razdoblju uèinio mnogo: spri-

jeèio je uništenje hrvatske državnosti. Njegov prethodnik

na prijestolju kralj Dmitar Zvonimir nije ostavio nasljednika,

jer je njegov sin Radovan umro mlad. Njegova udovica,

kraljica Jelena, sestra ugarskog kralja Ladislava I. Arpa-

doviæa željela je da on preuzme hrvatsko prijestolje. Voljom

veæine hrvatskih velikaša na prijestolje dolazi Stjepan,

Krešimirov neæak, posljednji izdanak kraljevske kuæe Trpi-

miroviæa. Buduæi da nije bio u cvijetu mladosti, nakon samo

dvije godine vladavine umire kao Stjepan II.

Nakon njegove smrti izbili su neredi: Zvonimirova

udovica Jelena i dio hrvatskog plemstva pokušali su

ponovno na prijestolje dovesti Jeleninog brata Ladislava.

No, i Ladislav umire a na njegovo mjesto dolazi Koloman,

koji je odluèio osvojiti hrvatsko prijestolje.

Njegovi su poslanici došli pred hrvatski sabor. Bilo je

odreðeno da se kralj Petar Svaèiæ mora odreæi hrvatskog

prijestolja, te je na taj naèin Koloman postao kraljem

Hrvatske i Dalmacije. Prešavši Savu i Kupu u proljeæe 1097.

godine Koloman se uvjerio da svi Hrvati ne dijele isto

mišljenje. Na Gvozdu mu se suprotstavio kralj Petar Svaèiæ,

a Hrvati su se našli na dvije strane, jedni su se Kolomanu

suprotstavljali, a drugi su mu pomagali. Porazom u tom

boju i smræu samog kralja Petra Hrvati su izgubili svoju

samostalnost sljedeæih 900 godina.

11


Kao dokaz da se povijesna bitka odigrala na ovom po-druèju ukazuju imena pojedinih mjesta i naselja kao štosu Maðarev most, Dalmatinska varoš, Petrova poljana islièna. Nešto sjevernije jedno mjesto nosi ime Grobnik, anešto dalje opet se jedno mjesto zove Maðari. Moguæe jeda su to mjesta na kojim su pokopani mrtvi sudionicipovijesne bitke.

Krajem 13. stoljeæa na Malom Petrovcu2 fratri pavlini3

izgradili su svoj samostan i samostansku crkvu posveæenuSvetom Petru apostolu. Tijekom èestih pljaèkaških provalaTuraka u 14. stoljeæu, pavlini su se preselili u novosagra-ðeni samostan Kamensko.4

12

2 Kroz to podruèje prolazi put »prema Križarima«, a to prema nekimpovjesnièarima, može biti samo mjesto gdje su »križari«, srednjev-jekovni red vitezova templara imali neko svoje mjesto. Pret-postavlja se da je to isto ono mjesto, vrh Petrove gore, na kojemsu i Rimljani imali svoju stražarnicu. Za vjerovati je da prvi re-dovnici pavlinskog reda nisu besciljno lutali ovim podruèjemtražeæi mjesto za samostan, veæ su našli neki trag ljudske civi-lizacije i neki put kojim su došli.

3 Prvi pavlini dolaze u Hrvatsku Dubicu 1244. godine, a do carskogukinuæa izgradili su oko pedesetak samostana i redovnièkih kuæa.Nakon razdoblja surovog monaštva, a dobivanjem papinskihpovlastica pavlini zapoèinju s radom u gimnazijama i uèilištima,osnivajuæi izmeðu ostalog prvo hrvatsko uèilište u Lepoglavi 1503.godine. Pavlini šire hrvatsku politièku i nacionalnu svijest i misaoi kao takvi postaju trn u oku austrijskim vladarima. Godine 1786.car Josip II ukida Red, i na taj naèin za sljedeæih 200 godina zaus-tavlja rad hrvatskih pavlina.


Poèetkom 16. stoljeæa provale Turaka bile su sve èešæe.U svojim pohodima oni su stigli sve do Kamenskog iVinice na Mrežnici. Bio je to dugotrajan rat koji je uništa-vao zemlju i stanovništvo. Narod je stalno bježao od straha

13

4 Kamensko, zaselak pokraj Karlovca, prvi se put spominje krajem13. stoljeæa, a od 1369. godine postaje vlasništvo Frankopana. Kata-rina Frankopanska 1404. godine utemeljila je u njemu pavlinskisamostan sv. Marije Snježne. Oko 1451. godine samostan su zapaliliTurci te se pavlini sele u Svetice pokraj Ozlja. Vrativši se, od 1684.godine ureðuju napuštenu crkvu i samostan i tu ostaju do ukinuæaReda. Crkva i samostan teško su ošteæeni u agresiji na Hrvatsku1991. – 92. godine.

Ostaci pavlinskog samostana na Malom Petrovcu


pred Turcima i od gladi koja je redovito nastajala nakonprovala Turaka. Ostajale su samo straže u nekimutvrðenim starim gradovima: u Steniènjaku, Boviæu, Kiri-nu, Perni, Krstinji i Klokoèu, ali i na vrhu Petrove gore.

Stare samostanske ruševine na Malom Petrovcu podsvoju kontrolu stavlja Vojna krajina i za vrijeme izgrad-nje karlovaèke tvrðave 1579. godine, i poslije stražeobitavaju na Petrovcu. Nedugo zatim straža se s Petrovcaseli u Turanj, ispred karlovaèke tvrðave.

Tek 1699. godine Petrovac postaje zanimljiv vojnimstratezima Vojne krajine koji na temeljima samostanskecrkve grade èardak koji je dobro utvrðen. Sklopljenim

14

Èardak Veliki Petrovac, crtež M. Weissa oko 1729.


mirom 1791. godine prestaje opasnost od Turaka, pa se topodruèje poèinje naseljavati najprije oko starih veæ za-puštenih utvrda. Uglavnom se doseljava živalj iz pograni-ènog podruèja Turskog Carstva, iz Bosne i Pounja, pre-težno pravoslavne vjere, Srbi i Vlasi. Oni su bili potrebnivojnim vlastima zbog održavanja krajiških straža nagranici. Za uzvrat su dobili zemlju hrvatskih vlastelina icrkve, bili su osloboðeni kmetskih obveza i neposrednopod zapovjedništvom vojne uprave.

Narod naseljen oko šumovite Petrove gore tijekomDrugog svjetskog rata teško je stradavao od strane nepri-jatelja i ustaške vlasti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Kaorijetko gdje u Hrvatskoj, Komunistièka partija na ovompodruèju nalazi plodno tlo za svoje djelovanje. Veæ u srp-nju 1941. godine donosi se odluka o podizanju narodnogustanka. Tom su se otporu pridružili i Hrvati i Srbi i Mus-limani tog kraja. Formirale su se grupe i odredi. Petrovagora sa svojim šumama, proplancima, klancima i liva-dama postala je pribježište partizanskoj vojsci i narodu.

Petrova gora je legendarna po svojim partizanskimbolnicama. Tu je veæ od ljeta 1941. godine djelovao lijeènikdr. Savo Zlatiæ - Miæo. Na njegov prijedlog osniva se prvapartizanska bolnica »Vrletne strane« koja veæ 4. listopada1941. godine prima prve ranjenike.

Centralna partizanska bolnica, tako tek kasnije na-zvana, podignuta je 1942. godine na mjestu zvanom Pišingaj. U proljetnoj ofenzivi iste godine bolnica »Vrletne sti-jene« bila je otkrivena od strane neprijatelja i uništena.Centralna partizanska bolnica nikad nije bila otkrivena idjelovala je neprekidno do svibnja 1945. godine. U njoj je

15


bilo lijeèeno više tisuæa ranjenika. Nakon rata postala jespomen podruèje, mjesto hodoèašæa svih onih koji supoštivali velike žrtve oslobodilaèkog rata naroda Hrvatske.Toj je bolnici Josip Broz Tito 1971. godine dodijelio ordenNarodnog heroja SFRJ za izvanredne zasluge.

Uz djelovanje partizanske bolnice, bio je organiziranrad i svih ostalih logistièkih službi. Tu je radila i tiskaralista KPH »Naprijed« i »Vjesnika« koji i danas izlazi.

Vjeæeslav Holjevac i Slavo Zlatiæ na melodiju iz ruskogfilma »Put u život«, napisali su novi hrvatski tekst pjesme»Petrova mi gora mati«. Uz ratna stradavanja naroda togkraja nastaje pjesma »Na Kordunu grob do groba«.

16

Centralna partizanska bolnica na Petrovoj gori


Domovinski rat nije zaobišao Petrovu goru, buduæi supobunjeni Srbi uèinili Petrovu goru središtem i uporištemsvoje pobune protiv Hrvatske. Veæ u ožujku 1990. godineodržavanjem mitinga na Petrovoj gori zapoèinju tako-zvana dogaðanja srpskog naroda. Na vrhu Petrove gore, uspomeniku koji je trebao postati spomenikom narodnerevolucije i jedinstva naroda Hrvatske, smjestili su vojnoi logistièko zapovjedništvo svoje pobune. Posljedice togèetverogodišnjeg rata protiv vlastite domovine i danas susvuda vidljive. Podruèje Centralne partizanske bolnicestradalo je tijekom Domovinskog rata i sada postojeplanovi da se svi objekti obnove.

Lovaèki dom Muljava 60-ih godina 20. stoljeæa


Gospodarska povijest

Kako je podruèje Petrove gore uglavnom šumovito,uvijek je bilo interesantno i za iskorištavanje šuma. Takoje 1765. godine ustanovljena uprava šuma Karlovaèkoggeneralata na èelu s prvim upraviteljem šumarnikomFranzonijem i s prvim poznatim šumarijama u Hrvatskoju Krasnom, Oštarijama i Petrovoj gori. Svakoj šumariji subili dodijeljeni šumari pa je tako šumariji u Petrovoj goridodijeljen jedan šumar s jednim stranim i èetiri domaæalugara. Šumarija Petrova gora bila je nadležna za dio šumaOgulinske pukovnije i èitave Slunjske pukovnije. Tada jeizdana i prva Instrukcija (naputak) za šumare u karlo-vaèkom generalatu kao i prvi Šumski red.

Šumsko bogatstvo Petrove gore bilo je zanimljivo iFrancuzima za njihove kratke vladavine (1809. – 1813.)ovim podruèjem. General Marmont smatrao je da »ogrom-ne« šume na Petrovoj gori treba iskoristiti za izgradnjuvelikog brodogradilišta te da bi od toga koristi imali ivlada i poduzetnici.

U 19. stoljeæu šume su bile teže dostupne jer nisu po-stojale šumske prometnice kao danas. Nije bilo ni pilana,tako da se drvo, osim za ogrjev i graðu, koristilo spaljiva-njem za dobivanje pepeljike (potaše) kao sirovine zaproizvodnju stakla i za drveni ugljen. Na taj naèin su setada iskorištavale i šume ovog podruèja. Proizvodnja pe-peljike predstavljala je najneracionalniji oblik iskorišta-vanja šuma.

Osim šuma, iskorištavalo se i rudno blago Petrovegore koja se smatrala jednim od centara rudarske djelat-

18


nosti u Hrvatskoj. Za potrebe rudarske industrije izgra-ðene su uskotraène željeznice. Sirovina se preraðivala utalionici u Vranovini pokraj Topuskog, a danas su svi rud-nici zatvoreni i predstavljaju potencijal za ureðen turisti-èki sadržaj. Jedino se još iskorištava glina za potrebe tvor-nice keramike u Vojniæu.

Takoðer su se gradile i šumske željeznice koje su pot-puno uklonjene 60-ih godina prošloga stoljeæa. Na pro-storu današnjeg lovaèkog doma Muljava postojala je jednatakva željeznica kojom se drvo otpremalo do Vojniæa iVojniæ-kolodvora (Slavsko Polje).

Stara bukva


Planinarstvo

Teško je ustvrditi koji su razlozi da je Petrova gora uplaninarskom smislu bila gotovo potpuno zapostavljena,bez obzira što je u svibnju 1977. godine PD »OKI« iz Za-greba sveèano otvorio transverzalu Petrova gora s 15 kon-trolnih toèaka. Transverzala je bila duga 52 km, a trasa jojje bila Vojniæ – Kuplensko – Centralna partizanska bolni-ca – Vrletne strane – Partizanska bolnica Perna – Petrovac– Muljava – Biljeg – Vojniæ. Još su vidljive stare markacijepogotovo u blizini Centralne partizanske bolnice, Maga-rèevca i Petrovca.

Kasnije, 1982. godine, ustanovljena je i transverzala odPetrove gore do Bihaæa. Posao oko trasiranja i markiranjabuduæe obilaznice preuzeli su PD »OKI« iz Zagreba i PD»Krajišnik« iz Velike Kladuše. Za navedenu obilaznicutiskan je vodiè i dnevnik.

Kako je PD »INA-OKI« odustalo od održavanja ovihobilaznica, a dokumentacija je uništena ili nestala, teškoje utvrditi koliko je planinara prošlo jednom ili drugomtransverzalom. Imajuæi u vidu nepostojanje tradicije pla-ninarenja u ovom kraju, a i sjeæanja starijih planinara,mora se zakljuèiti da transverzale nikada nisu saživjele upravom planinarskom smislu.

20


Planinarska obilaznica

Petrova gora

Meðu planinama hrvatskim znamenita je Petrovagora. Ona nije ni tako visoka koliko Zagrebaèkagora ili Plešivica, ali je posve odijeljena od dru-gog gorja, pa zato više imponira.

Radoslav Lopašiæ, 1895.

Na inicijativu Uprave šuma podružnice Karlovacèlanovi PD »Dubovac« iz Karlovca trasirali su i markiralinove planinarske putove po Petrovoj gori. Cilj je bio ofor-miti mrežu planinarskih putova koji bi obuhvatili naj-znaèajnije kulturno-povijesne lokalitete, kao i sve plani-narske znaèajke na ovom prostoru.

Stoga su trasirana tri smjera koji povezuju ishodište– prostor Muljave – s vršnim prostorom Petrove gore –Petrovcima. Južni smjer u širokom luku zahvaæa prostorCentralne partizanske bolnice pa preko grebena Magar-èevca ide prema vrhu. Na obronku Magarèevca sreæe se sasredišnjim smjerom koji dolazi oštrim usponom prekogrebena Malog i Velikog Velebita (prikladan za silazak!).Konaèno, sjeverni smjer se koristi smjerom Rimskog putai njime sa sjevera prilazi Velikom Petrovcu.

Na platou Petrovaca obilježeno je još nekoliko smje-rova koji povezuju zanimljive lokalitete (spomenik, Kra-

21


ljev grob, ostaci samostana). Osim ovih, na prostoru Mu-ljave postoje još i pouèna staza, pa invalidska staza, a ibrojne šumske ceste i putovi, koji se mogu koristiti za šet-nje i upotpuniti mrežu planinarskih putova i time osigu-rati posjetiteljima razlièitih moguænosti uživanje u šetnjama.

U suglasnosti s Komisijom za planinarske putoveHPS-a PD Šumar je na ureðenim planinarskim putovimaorganizirao planinarsku obilaznicu Petrova gora. Kako sepokazalo da bi jednostavni kružni obilazak ipak bio pre-dugaèak veæini obilaznika, obilaznica je osmišljena kaodvodjelna vezna obilaznica s dva kruga koja prate dvaglavna prilaza vrhu (sjeverni i južni) sa zajednièkim sre-dišnjim silaznim dijelom preko Velebita. Obilazak poje-dine dionice traje manje od 4 sata što podrazumijeva daje u dva navrata (dva dana) mogu obiæi i manje spremniobilaznici, a oni najspremniji mogu cijelu obilaznicu obiæii odjednom za oko 8 - 9 sati ugodne šetnje.

Na obilaznici je ukupno 8 kontrolnih toèaka od kojihsu dvije zajednièke za oba dijela »osmice« – polazište naMuljavi i Mali Velebit, na središnjem dijelu »osmice«.Staza je sveèano otvorena 14. travnja 2007. godine uz na-zoènost planinara iz èitave Hrvatske.

Obilaznicom upravlja PD Šumar, Zagreb – ogranakKarlovac. Dnevnike obilaznice, osim kod upravljaèa, možese nabaviti i u lovaèkom domu »Muljava«, gdje se mogupredati i popunjeni dnevnici. Originalno priznanje obila-znice šalje se poštom svim obilaznicima koji otiskom žigo-va ili fotografijom dokažu obilazak svih kontrolnih toèaka.

Sve potrebne informacije o obilaznici mogu se prona-æi na internetskoj stranici obilaznice (www.plsavez.hr/

22


Planinarska_obilaznica_Petrova_gora), odnosno na stra-nicama PD »Šumar« (www.pdsumar.hr/petrova_gora),gdje æe uvijek biti i ažurne informacije o stanju obilaznicei o moguæim kontaktima u vezi obilaznice.

U trenutku otvaranja voditeljica obilaznice je IrenaBeuk, koju možete kontaktirati na broj 098/347-946 ili [email protected], a uvijek se možete javiti i organi-zatoru tj. PD »Šumar« ([email protected]). Korisneinformacije, dnevnik obilaznice, kao i ponešto promo-tivnog materijala dostupan je i u lovaèkom domu Muljava.

Za organizaciju posjeta ili voðenja (za veæe grupe)možete se obratiti na Stanicu planinarskih vodièa Karlovac(Dražen Lovreèek, 098/439-313 / [email protected]).

Svi žigovi obilaznice su metalni i potrebno je ponijetijastuèiæe s tintom za žigove. Kao dokaz obilaska priznajuse i fotografije obilaznika na kontrolnim toèkama.

23

Dio izletišta Muljava – polazište planinarske obilaznice »Petrova gora«


Planinarska obilaznica

Petrova gora


Daljinar

Put je najbolje obiæi u dva jednodnevna izleta, dvijemastazama koje su na kartama i na terenu (putokazi) ozna-èene svojim bojama.

Crvena staza

KT 1 Muljava – KT 2 Partizanska bolnica 1:45h

KT 2 Partizanska bolnica – KT 3 Magarèevac 1:15h

KT 3 Magarèevac - KT 4 Mali Velebit 35’

KT 4 Mali Velebit - KT 1 Muljava 35’

= 4:10h

Zelena staza

KT 1 Muljava – KT 5 Rimski put 45’

KT 5 Rimski put – KT 6 Veliki Petrovac 1h

KT 6 Veliki Petrovac – KT 7 Kraljev grob – KT 8 Mali Petrovac 1h

KT 8 Mali Petrovac – KT 4 Mali Velebit 1:10h

KT 4 Mali Velebit - KT 1 Muljava 35’

= 4:30h

Moguæ je i kružni obilazak cijele obilaznice i to smjerom:KT 1 – KT 2 – KT 3 – KT 4 – (povratak na cestu) – KT 8 –KT 7 – KT 6 – KT 5 – KT 1 (ili obrnuto). Takav obilazaktraje nešto više od 8 sati.

26


Pristup Petrovoj gori

Lovaèki dom Muljava, ishodište ove obilaznice, smje-šten je u srcu Petrove gore. Udaljen je 90 km od Zagreba,a najbliži veæi gradovi su Karlovac, Sisak i Petrinja. Naj-lakše mu je priæi s državne ceste D1 skretanjem u Tuši-loviæu u smjeru Gline i Topuskog. Nakon 10 km u središtuVojniæa skrene se desno pa odmah lijevo. Do Muljave imajoš 7,5 km lokalne asfaltne ceste. Do Vojniæa se može doæii iz Siska preko Gline, odnosno iz Topuskog.

Iz Karlovca postoji autobusna veza do Vojniæa. Prviautobus kreæe u 10:10, a zadnji polazi iz Vojniæa oko 17:30.(Najsigurnije je vozni red autobusa provjeriti na telefon047/600-740.) Na žalost, javnog prijevoza do lovaèkogdoma Muljava nema i preostaje nekako se snaæi ili pješa-èiti. Razmišlja se da se urede i markiraju pješaèki prilaziiz Biljega preko Kljuèara do Muljave, ili iz Gvozda doPetrovca, što bi planinarima olakšalo pristup. Za motori-zirane posjetitelje, èak i za bicikliste, nema problema. CijelaPetrova gora izmrežena je putovima, a gotovo pod samnajviši vrh vodi dobra asfaltna cesta.


Crvena staza

Muljava (KT 1) – Velika Barijan kosa

– Centralna partizanska bolnica (KT 2) 1:45h

Obilazak poèinje kod lovaèkog doma Muljava (KT 1 –žig je na stupu velike pregledne karte Petrove gore na par-kiralištu). Cestom na jug pored nadstrešnice uz potok Ve-lika Radonja. Nakon 10 minuta hoda dolazi se do mjestagdje silazi staza s Malog Velebita (tuda se vraæa kad sezatvori krug).

Dalje cestom do lovaèke èeke još 10 minuta, gdje oštrodesno u šumu. Slijedi kraæi oštar uspon kroz jedinstvenujelovu šumu. Dalje valja strogo za markacijom kroz šumuu stalnom laganom usponu uz Veliku Barijan kosu.Ukoliko šuma to dozvoljava, na mjestima se prvi put otva-ra pogled prema spomeniku na vrhu Petrove gore, a možese vidjeti i visoki toranj južno od spomenika na lokacijiMagarèevca.

Staza se s kose spušta lagano kroz šumu da bi za dese-tak minuta naglo skrenula lijevo i oštrije se u sljedeæih 15minuta spustila prema nekadašnjem omladinskom domu.Ispred doma staza izlazi na cestu koja vodi upravo dopartizanske bolnice. Cestom valja krenuti lijevo, ali netreba hodati asfaltom, veæ se dvjema kraticama kroz šumuza petnaestak minuta dolazi do prvih baraka Partizanskebolnice (KT 2 – žig je na zapadnom temelju prve barake).

28


MULJAVA

Lovaèki dom Muljava ponovno je ureðen i otvoren sredi-

nom studenoga 2006. nakon što je bio devastiran tijekom

Domovinskog rata. Otvoren je svaki dan i osim osvježenja

u ugodnom restoranu ili na terasi nudi i hranu, uz ostalo i

specijalitete od divljaèi. Prenoæiti se može u lijepo ureðe-

nim sobama po pristupaènim cijenama, a velika dvorana

se može koristiti za predavanja i veæe skupove. U aneksu

doma planira se izgraditi skupna planinarska spavaonica

s desetak ležaja.

Lovaèki dom »Muljava«


Centralna partizanska bolnica

Centralna partizanska bolnica izgraðena je 1942. godine

nakon što su ostale bolnice na Petrovoj gori bile uništene.

Bolnica je izgraðena na dijelu šume koji se zove Pišin gaj.

Bolnica, tijekom 1944. godine posjeduje 30 razlièitih

objekata od èega su 12 ranjenièkih zemunica. Tijekom

rata kroz bolnicu je prošlo oko 5.000 ranjenika.

Danas je od bolnice preostalo nekoliko objekata koji su

mahom devastirani tijekom Domovinskog rata i još je

ostala jedna zemunica koja se nije urušila. Postoje planovi

opæine Vojniæ da bi se bolnica ponovno uredila i u svrhu

turizma.

Centralna partizanska bolnica skrivena u šumama Petrove gore

30


Partizanska bolnica (KT 2) – Debela kosa

– Magarèevac (474 m, KT 3) 1:15h

Uspon se nastavlja izmeðu baraka bolnice pa prekopartizanskog groblja i dalje do lokaliteta Debela kosa gdjeje najudaljenija toèka trase. Tu se izbija na šumsku cestukojom valja poæi lijevo. Na jednom mjestu se krati jedanoštar zavoj i brzo ponovno izlazi na cestu. Dalje cestom inakon 40’ stižemo do napuštene vojarne na vrhu Magar-èevca (KT 3 – žig je privremeno na stupu na ulazu u vo-jarnu). Vojarna je napuštena i ne preporuèuje se ulazak unjezin prostor niti penjanje na toranj. Bilo bi planinarskivrlo zanimljivo od vojarne naèiniti jedan od veæih i solid-nijih planinarskih domova, a idealno bi bilo kad bi seodašiljaèki toranj mogao preurediti u razglednu piramidu.

31

Put prema Magarèevcu


Magarèevac (KT 3) – Veliki Velebit –

Mali Velebit (420 m, KT 4) 35’

Trasa nastavlja cestom i za otprilike 12’ dolazi do ras-križja planinarskih putova. Cestom sa sjevera prilazi stazas vrha Petrove gore (zelena staza obilaznice), a zajednièkatrasa obje staze skreæe u šumu i slijedeæi trasu bivšelovaèke ograde visokom bukovom šumom napreduje pohrptu Velebita i za dvadesetak minuta stiže do MalogVelebita (420 m, KT 4 – žig je na samom vrhu), nižeg, aliizrazitijeg kamenog vrha (zapravo jedinog kamenog vrhana cijeloj obilaznici!). Cijelim putom hrptom Velebita valjaobratiti pažnju na sjevernim padinama na znatne grupebožikovine (Ilex aquifolia L.), poznate zaštiæene biljke,koja je po našim planinama vrlo rijetka.

32

Zapuštena zgrada vojarne na Magarèevcu


Mali Velebit (KT 4) – potok Velika Radonja – Muljava 35’

S Malog Velebita najprije još nekoliko minuta po gre-benu, a potom slijedi oštar stopedesetmetarski spusthrptom obronka, pred kraj èak i serpentinama. Do potokaVelike Radonje stiže se za dvadesetak minuta. Obilazakcrvene staze obilaznice završava povratkom na Muljavucestom prema sjeveru za desetak minuta.

Jezero Muljava


Zelena staza

Muljava (KT 1) – pouèna staza Rimski put

– Rimski put (KT 5) 45’

Trasa kreæe od ulazne table pouène staze, koja je izalovaèke kuæe Muljava, i slijedi trasu pouène staze.

Za dvadesetak minuta laganog uspona izlazi se našumsku cestu i njome još desetak minuta desno do zad-nje ploèe pouène staze, koja je i kontrolna toèka (KT 5 –žig je na stupu pouène ploèe). Odavde se pouèna stazaspušta kroz šumu na Muljavu (15'), a trasa obilaznica na-stavlja dalje prema Petrovcu.

34

RIMSKI PUT

Arheološkim iskapanjima, došlo se do zakljuèka da je rim-

ski put, išao od Kamenskog preko Malog Petrovca, koji je

po svemu sudeæi bio kontrolna toèka na cesti prema rim-

skim toplicama, današnjem Topuskom. Cesta je nastavlja-

la prema rimskom gradu Sisciji. Ceste i putovi pratili su

trasu rimskih cesta, te tako i naš planinarski put malim

dijelom prolazi rimskim putem.


Rimski put (KT 5) – Veliki Petrovac (spomenik, KT 6) 1h

Od pouène table staza nastavlja dalje cestom i odmahnakon pedesetak metara skreæe desno u šumu, u poèetkulaganim usponom koji polagano prelazi u nešto strmiji, azadnjih 200 metara ide kamenim usjekom ravno premaspomeniku. Na Veliki Petrovac (507 m) se stiže za pedese-tak minuta sa stražnje strane spomenika. Žig KT 6 je naputokaznom stupu iza spomenika.

35

Spomenik na Velikom Petrovcu, djelo arhitekta Vojina Bakiæa


VELIKI PETROVAC

Velikim Petrovcem dominira 37 metara visok, betonsko

metalni objekt spomen muzeja Petrova gora, akademskog

kipara Vojina Bakiæa, èiju su ideju realizirali arhitekti

Berislav Šerbetiæ i Tomislav Odak. Spomenièki kompleks,

otvoren 1981. godine, devastiran je tijekom Domovinskog

rata, kad su ga su zaposjeli pobunjeni Srbi. Bez obzira na

današnji izgled spomenik »Petrova gora« plijeni jedin-

stvenom formom i svojom monumentalnošæu dominira

nad vrhuncima Petrove gore.

Zraèni snimak Velikog Petrovca

36


Veliki Petrovac (spomenik, KT 6) – Kraljev grob (KT 7)

– Mali Petrovac (KT 8) 40’ – 60’

Buduæi su ove tri kontrolne toèke na relativno malomprostoru ispresijecanom silnim cestama, stazama i prila-zima, ne uvjetuje se ni trasa ni redoslijed obilaska poje-dinih toèaka. Obilaznik æe sam odabrati trasu koja mu jenajpogodnija. Evo tri moguæe do Kraljeva groba:

– najdulja: iza spomenika markacijom prema Gvozdustrmim silaskom do ceste, potom uspon desno cestomdo raskrižja i tu lijevo do Kraljeva groba (35’ – saznatnim visinskim razlikama)

37

Kraljev grob


38

KRALJEV GROB

Kraljev grob je mjesto na kojem je prema narodnoj predaji

sahranjen posljednji kralj hrvatske krvi Petar Svaèiæ. U

borbi s Maðarima na podruèju današnje Petrove gore,

1097. godine, kralj Petar biva ranjen. Nedugo nakon toga

umire od zadobivenih rana, i od tog doba Petrova gora nosi

njegovo ime. Na mjestu za koje se pretpostavlja da je Kra-

ljev grob, Hrvatske šume d.o.o. Uprava šuma podružnica

Karlovac podigle su spomen ploèu u svibnju 2006. godine.

Pouèna ploèa i spomen-obilježje na Kraljevom grobu


– najkraæa: stubištem spomenika na parkiralište,cestom lijevo do raskrižja i tu desno do Kraljevagroba (22’ – sve po cesti bez uspona)

– s najmanje ceste: stepeništem spomenika na parki-ralište i pravo izmeðu baraka na Mali Petrovac;odavde obilježenom stazom pravo kroz šumu naKraljev grob (25’)

Kraljev grob je ispod ceste, tridesetak metara u šumi.Uz kameni spomenik, tu je i pouèna ploèa i mjesto zaodmor (KT 7 – žig je na pouènoj ploèi).

Povratak s Kraljeva groba moguæ je preko parkiralištacestom na sjever, na raskršæu lijevo (20') ili kroz šumu(15'). Staza prelazi cestu i poludesno laganim usponom zapetnaestak minuta stiže do nasipa tj. opkopa negdašnjih

39

Rimski putGvozd

Muljava

Magarèevac

Perna

Kraljev grob

samostan

spomenik

KT 6

KT 8

KT 7

10’

15’

7’

3’

5’

10’

15’

asfaltna cesta

šumska cesta

staza


MALI PETROVAC

Na vrhu Malog Petrovca nalaze se ruševine starog pavlin-

skog samostana. Samostan je najvjerojatnije izgraðen kra-

jem 13. stoljeæa. U sklopu samostana redovnici podižu

crkvu posveæenu Svetom Petru apostolu. Uèestalim prova-

lama Turaka na ovo podruèje, fratri pavlini, negdje polovi-

com 14. stoljeæa napuštaju samostan na Malom Petrovcu

i sele se u novoosnovani samostan na Kamenskom. Tek

krajem 17. stoljeæa, Mali Petrovac postaje ponovno pred-

straža pred turskim osvajaèima, te iz tog razloga na ruševi-

nama starog pavlinskog samostana podiže se veliki gra-

nièni èardak.

Planinari na Malom Petrovcu


utvrda, a potom i do ruševina pavlinskog samostana navrhu Malog Petrovca. Valja uzeti u obzir da staza izmeðuKraljeva groba i Malog Petrovca zna ljeti biti dostazaraštena u kupinu.

Na lokaciji Malog Petrovca su arheološki nalazi i stazaje provedena nasipom tj. opkopom negdašnjih utvrda.Arheološke ostatke temelja valja zaobiæi s južne strane. Nazapadnom uglu je prilaz s parkirališta, pouèna ploèa i kaoi odvojak za nastavak staze. (KT 8 – žig je na putokaznomstupu).

Mali Petrovac (KT 8) – Mali Velebit (KT 4) 1:10h

Pored putokaza staza skreæe jugozapadno u šumu.Spušta se na mjestima i dosta oštro i za petnaestak minuta

41

Ostaci pavlinskog samostana na Malom Petrovcu


prvi put izbija na cestu. Notu je samo dotièe i nakonpedesetak metara ponovnoulazi u šumu krateæi zavojceste. Kad nakon par mi-nuta ponovo izaðe na ce-stu nastavlja njome oko200 metara. (Na cijelomtom potezu može se pres-jeæi kroz šumu na donjucestu i njome otiæi direk-tno na Muljavu – oko 2,5km.) Dok cesta kruži lijevo oko neimenovane glavice, stazanapušta cestu desno u šumu i preko glavice u desetak minu-ta izlazi u njen zavoj na raskrižju cesta. Tu staza konaènonapušta glavnu cestu i kreæe desnim odvojkom šumskeceste u smjeru Magarèevca i za nekoliko minuta dolazi domjesta gdje se spaja s trasom crvene staze obilaznice.

Zajednièka trasa obje staze tu skreæe u šumu i napre-duje po hrptu Velebita i za dvadesetak minuta stiže do Ma-log Velebita (420 m, KT 4 – žig je na stupu s putokazom)

Mali Velebit (KT 4) – potok Velika Radonja – Muljava 35’

S Malog Velebita najprije još nekoliko minuta pogrebenu, a potom slijedi oštar stopedesetmetarski spusthrptom obronka, pred kraj èak i serpentinama. Do potokaVelike Radonje stiže se za dvadesetak minuta i tu se za-tvara krug crvene staze obilaznice. Obilazak zelene stazeobilaznice završava povratkom na Muljavu cestom premasjeveru za desetak minuta.

42


Podaci o vlasniku dnevnika

ime i prezime: ___________________________________________________

adresa: ___________________________________________________________

____________________________________________________________________

èlan PD: __________________________________________________________

vlastoruèni potpis: _____________________________________________

osobna

fotografija

43


Kontrolne toèke

Planinarska obilaznica »Petrova gora« ima 8 kontrolnihtoèaka i sve su obavezne. Umjesto žigova na kontrolnimtoèkama priznaju se i fotografije na kojima se vidi vlasnikdnevnika ispred kontrolne toèke.

NAPOMENA: Podaci koordinata i visina u ovom pregledu su orijentacijski idobiveni jednostavnim GPS oèitanjem, pa koordinate, a naroèito visine, moguznaèajno odstupati od službenih podataka

KT 1 - MULJAVA – N 45 19 06, E 15 46 41, 245 m

žig se nalazi na stupu pregledne karte Petrove gore na parkiralištu

KT 2 - PARTIZANSKA BOLNICA – N 45 17 48, E 15 45 17, 320 m

žig se nalazi na temelju središnjeg objekta (suvenirnice)

44


KT 3 - MAGARCEVAC – N 45 17 30, E 15 47 01, 480 m

žig se nalazi na stupu ispred ulaza u objekt

KT 4 - MALI VELEBIT – N 45 18 22, E 15 46 52, 420 m

žig se nalazi na putokaznom stupu na samom vrhu

KT 5 - RIMSKI PUT – N 45 19 10, E 15 47 12, 340 m

žig se nalazi na stupu posljednje pouène ploèe

45


KT 6 - VELIKI PETROVAC – N 45 18 58, E 15 48 18, 507 m

žig se nalazi na putokaznom stupu iza spomenika

KT 7 - KRALJEV GROB – N 45 18 33, E 15 48 55, 440 m

žig se nalazi na stupu pouène ploèe

KT 8 - MALI PETROVAC – N 45 18 42, E15 48 27, 512 m

žig se nalazi na putokaznom stupu

46


Petrova gora iz Slavskoga Polja

Šuma na Petrovoj gori ujesen


Ovjera obilaska

Nakon što vlasnik ovog dnevnika proðe èitavu trasu iutisne sve kontrolne žigove, može ga predati na recepcijilovaèke kuæe »Muljava«. Ukoliko to nije moguæe, dnevniktreba poslati na adresu:

PD »Šumar« – Ogranak Karlovac

Put D. Trstenjaka 1

47000 KARLOVAC

Nakon ovjere dnevnik æe poštom biti vraæen vlasnikuzajedno s pripadajuæim numeriranim priznanjem obilaznice.

Vlasniku ovog dnevnika dodijeljeno je priznanje s brojem

__________________________.

__________________________ __________________________

Datum Potpis


PLANINARSKA OBILAZNICAPLANINARSKA OBILAZNICA

Petrovagora

Petrovagora

0

5

25

75

95

100

0

5

25

75

95

100

0

5

25

75

95

100

0

5

25

75

95

100

Petrova gora22. ožujak 2007 17:25:43

Color profile: DisabledComposite Default screen

100 95 75 petrova gora · planinarska obilaznica petrova gora - dnevnik 2.qxp 22.3.2007 20:06 mirom...

Documents