AUTORSKO PRAVO – BLOK II

doc. dr Ismet AlijaV. ass Haris Hasić, MA

UVOD U AUTORSKO PRAVO

Subjektivno autorsko pravo je pravo koje štiti autora povodom njegovog autorskog djela (najčešće, riječ je o djelu iz oblasti književnosti,umjetnosti ili nauke).

Konkretnije, ono štiti moralne (Iične) i materijalne (imovinske) interese autora u vezi sa njegovim određenim autorskim djelom.

Moralni interesi autora štite se na osnovu Iičnopravnih ovlaštenja koja u osnovi, ovlašćuju autora da zaštiti integritet svog djela i svoje stvaralačke ličnosti.

Autorovi materijalni interesi štite se na osnovu imovinsko pravnih ovlaštenja koja ovlašcuju autora da na isključiv način ekonomski koristi svoje autorsko djelo.

AUTORSKO PRAVO TRAJE OGRANIČENO VRIJEME. U BOSNI I HERCEGOVINI (KAO I U SVIM DRUGIM EVROPSKIM DRŽAVAMA), OPĆI ROK TRAJANJA AUTORSKOG PRAVA IZNOSI ŽIVOT AUTORA I 70 GODINA

POSLIJE NJEGOVE SMRTI.

Autorsko djelo kao predmet zaštite

Predmet autorskopravne zaštite je autorsko djelo. U autorskom pravu ono se tradicionalno shvata kao

"djelo u oblasti književnosti, umjetnosti ili nauke“(po pravilu, obuhvata književna, muzička, likovna, dramska, filmska djela, djela primijenjene umjetnosti, tehničke crteže, računarske programe i dr.).

PREMA AUTORSKOPRAVNOJ DEFINICIJI: AUTORSKO DJELO JE LJUDSKA TVOREVINA KOJA IMA DUHOVNI SADRŽAJ, KOJA IMA ODREĐENU FORMU I KOJA JE ORIGINALNA.

LJUDSKA TVOREVINA

Jedno djelo je ljudska tvorevina ukoliko ga je čovjek stvorio svojim radom, to znači da je tvorevina autorsko djelo jedino ako je načini čovjek.

DUHOVNI SADRŽAJ

Čovjeku kao duhovnom biću je svojstveno da djeluje i stvara sa određenim ciljem i smislom. Što znači da sve ljudske tvorevine, pa i autorska djela, imaju duhovni sadržaj.

Autorsko djelo proizlazi iz ljudskog duha i obraća se ljudskom duhu.

ODREĐENOST FORME

Određena uobličenost duhovnog sadržaja ima karakter forme autorskog djela, i daje tom djelu identitet. Zahvaljujući tome autorsko djelo se odvaja od Iičnosti autora i postaje podobno za komunikaciju i privredno korištenje.

ORIGINALNOST

Autorsko djelo mora biti originalno.

Pod originalnošću se podrazumijeva individualnost, odnosno jedinstvenost djela.

Originalnost predstavlja suštinsku karakteristiku autorskog djela, i razlog zbog kojeg zakon priznaje autorskopravnu zastitu za konkretno djelo.

OBIM ZAŠTITE AUTORSKOG DJELA

Obim autorskopravne zaštite za određeno djelo determinisan je količinom, odnosno stepenom originalnosti tog djela, uspostavlja se jedan pravičan princip po kojem se autor originalnijeg djela nagrađuje širim pravom od autora čije je djelo manje originalno.

Dakle, obimom autorskopravne zaštite nisu obuhvaćeni neorginalni elementi autorskog djela, tj. oni elementi koji se mogu smatrati opštim kulturnim dobrom kojim se svako smije slobodno služiti.

ZA KLASIFIKACIJU DJELA AUTORSKIM DJELOM NEMAJU ZNAČAJA:

Praktična svrha i iskoristivost djela;

Kvalitet, posebno isti mjeren kulturološkim kriterijima

Da li je saopštavanje javnosti ili objavljivanje protivno zakonu;

Obim; Vrijeme, novčana

sredstva ili trud uloženi u stvaranje.

PODJELA AUTORSKIH DJELA

Autorska djela se dijele na: Izvorno djelo - Izvorno djelo je

autorsko djelo koje u sebi ne sadrži prepoznatljive originalne elemente drugih, ranije stvorenih autorskih djela.

Djelo prerade - Riječ je o autorskom djelu u kojem su prepoznatljivi karakteristični elementi prerađenog, odn. izvornog autorskog djela.

Zbirka – Zbirka je vrsta autorskog djela koje se sastoji od skupa već postojećih autorskih djela ili njihovih fragmenata ili drugih podataka.

AUTORSKA DJELA IZUZETA IZ AUTORSKOPRAVNE ZAŠTITE

Iz autorskopravne zaštite izuzeti su: • Zakonski i podzakonski propisi,• Podnesci i odluke u upravnom i sudskom

postupku, • Službeni materijali državnih organa i organa koji

obavljaju javnu funkciju, • Prevodi propisa, podnesaka, upravnih i sudskih

odluka i službenih materijala.

Riječ je o pojedinim vrstama autorskih djela koji se isključuju iz zaštite, jer njihovo korištenje predstavlja javni interes.

NEOBJAVLJENA, OBJAVLJENA I IZDATA DJELA

Neobjavljeno djelo - To je djelo koje nije izašlo iz privatne sfere autora, tj. za čije postojanje javnost ne zna. Riječ je o djelu koje je podobno za saopštavanje javnosti, ali se autor ili njegov pravni sljednik (još) nije odlučio na taj čin.

Neobjavljeno djelo uživa punu autorskopravnu zaštitu, Tako, na primjer, neovlašteno objavljivanje tuđeg neobjavljenog djela jeste povreda autorskog prava autora tog djela, Isto važi i za neovlašteno korištenje prerade neobjavljenog djela.

NEOBJAVLJENA, OBJAVLJENA I IZDATA DJELA

Objavljeno djelo - To je djelo koje je učinjeno dostupnim javnosti od strane autora ili njegovog pravnog sljedbenika.

Izdato djelo - To je djelo koje je, od strane autora ili njegovog pravnog sljednika, umnoženo i pušteno u promet u onolikom broju primjeraka, koji je dovoljan da namiri razumne potrebe javnosti.

RAZLIKA IZMEĐU IZDAVANJA I OBJAVLJIVANJA DJELA

Prvo, djelo se može izdati samo na jedan način - puštanjem u promet primjeraka djela, dok se objavljivanje može izvršiti bilo kojim oblikom javnog saopštavanja djela.

Drugo, djelo se može izdati više puta, dok se može objaviti samo jednom.

Treće, izdato djelo je nužno i objavljeno djelo, dok objavljeno djelo nije nužno i izdato djelo.

SUBJEKT AUTORSKOG PRAVA

Autor je fizičko lice koje je stvorilo djelo. Budući da je duhovno stvaranje psihički proces, jasno je da pravna Iica ne mogu biti autori.  

Akt stvaranja autorskog djela od strane određenog lica jeste pravna činjenica, a ne pravni posao. U tom smislu, jedno lice je autor bez obzira na njegovu volju da bude priznato i poznato kao autor, tj, bez obzira na to da li i zašto ono krije svoje autorstvo iza anonimnosti ili pseudonima. Ipak, najčešće autor ne krije svoj identitet.

AUTOR KAO NOSILAC AUTORSKOG PRAVA Budući da stvaranje djela nije pravni posao, za sticanje

svojstva autora nije potrebna poslovna sposobnost. To znači da i maloljetna, odn. umno bolesna lica; (koja inače nemaju poslovnu sposobnost) mogu bez ikakvih ograničenja biti autori. Takođe, to znači da se svojstvo autora ne može steći posredstvom djelovanja zastupnika, koji bi stvorio autorsko djelo u ime i za račun vlastodavca.

Autor je izvorni titular (nosilac) subjektivnog autorskog prava.

Dok se svojstvo autora ne može prenjeti na drugog, dotle je moguće da se određena ovlaštenja iz subjektivnog autorskog prava ustupe ili prenesu drugome. Do tog ustupanja, odn. prenosa dolazi prvenstveno na osnovu ugovora, ali isto tako nasljeđivanjem, kao i neposredno na osnovu zakona (ex lege).

AUTOR KAO NOSILAC AUTORSKOG PRAVA Svako lice koje nije autor, a subjekt je odredenih ovlaštenja iz

subjektivnog autorskog prava, naziva se nosiocem autorskog prava. U tom smislu, pojam "nosilac autorskog prava" obuhvata autora (kao izvornog nosioca autorskog prava), ali i sve druge subjekte koji su derivativni nosioci autorskog prava, Sticanje svojstva derivativnog nosioca autorskog prava sačinjava problematiku prometa subjektivnog autorskog prava.

Anglosaksonski copyright sistem,(SAD), dopusta da izvorni nosilac autorskog prava bude i lice koje nije autor. Primjer za to postoji kod filmskih djela i djela koja su stvorena po naruđzbi, odn. u radnorm odnosu. U prvom slučaju, izvorni nosilac autorskog prava je producent, dokle u drugom slučaju (ukoliko ugovorom nije predviđeno drugačije) izvorni nosilac autorskog prava je naručilac djela, odn. poslodavac.

KOAUTORI I KOAUTORSKO DJELO

Autorska djela ponekad nastaju zahvaljujući stvaralačkoj saradnji dva ili više lica. Tada govorimo a koautorskom djelu, odn. o koautorima.

Koautorsko djelo mora biti nedjeljiva cjelina stvaralačkih doprinosa dva ili vise autora koji su na njemu sarađivali, Dakle, stvaralačka saradnja i nedjeljivost stvaralačkih doprinosa su elementi pojma koautorskog djela. U Bosni i Hercegovini prihvaćen je ovaj koncept.

Koautorsko pravo je jedinstveno pravo na jedinstvenom predmetu zaštite, ali sa množinom izvornih nosilaca.

Filmsko djelo je tipična vrsta koautorskog djela, jar na njemu, po pravilu, stvaralački sarađuje veći broj lica.

ZAKONOM JE PROPISANO DA SE KOAUTORIMA FILMSKOG DJELA SMATRAJU: PISAC, SCENARIJA, REŽISER I GLAVNI SNIMATELJ. POD ODREĐENIM USLOVIMA, U KRUG KOAUTORA FILMSKOG DJELA

MOGU UĆI I KOMPOZITOR FILMSKE MUZIKE, KAO I GLAVNI CRTAČ.

SPOJENA DJELA

"Spojena djela" je naziv za cjelinu koja daje privid jedinstvenog - koautorskog djela. Ona su spojena samo radi zajedničkog iskorištavanja.

Ugovor o spajanju djela ima karakter ugovora o ortakluku, a ne autorskog ugovora.

Najčešće se spajaju djela različitih vrsta (npr, muzika i tekst, muzika i koreografija, tekst i slika, muzika i slika i sl.), Ipak nije rijedak slučaj da se spajaju i djela iste vrste (npr, književna djela).

NASTANAK AUTORSKOG PRAVA

Subjektivno autorsko pravo nastaje samom činjenicom nastanka autorskog djela. Ovaj princip, koji se u literaturi naziva principom neformalnosti zaštite, lišava autora iIi njegovog pravnog sljednika obaveze da preduzima bilo kakve radnje pred organima uprave ili sudstva, da bi postao nosiocem autorskog prava.

To je ujedno i jedna od osnovnih razlika koje postoje između autorskog prava, s jedne, i prava industrijskog vlasništva, s druge strane. Naime, u pravu industrijskog vlasništva neophodno je da lice koje želi patent, žig i dr., posebnom prijavom pokrene upravni postupak za priznanje zaštite. U većini država, pa i u Bosni i Hercegovini, nastanak autorskog djela nije uslovljen postojanjem primjerka djela, već je dovoljno da je ono uobličeno (dobilo formu) u mjeri koja je dovoljna za njegovo saopštavanje drugome.

SADRŽINA SUBJEKTIVNOG AUTORSKOG PRAVA

Ovlaštenja koja su sadržana u subjektivnom autorskom pravu mogu se podijeliti po dva osnova, i to na:

isključiva (apsolutna) i neisključiva (relativna), i

ličnopravna i imovinskopravna.

ISKLJUČIVA AUTORSKA PRAVA

Jezgro subjektivnog autorskog prava čine ovlaštenja koja su apsolutne isključive prirode. Ta ovlastenja su tipična za autorsko pravo, pa se zato o njima može govoriti kao o ovlaštenjima koja čine subjektivno autorsko pravo u užem smislu.

Među tim ovlaštenjima, pojedina su Iičnopravne, a pojedina imovinskopravne prirode. Izvan tog jezgra nalaze se ovlaštenja koja su relativne - neisključive prirode. Ova ovlaštenja čine tzv. ostala prava, koja se mogu podvesti pod subjektivno autorsko piravo u širem smislu. (to su zakonske obligacije koje, po pravilu, vlasnik primjerka autorskog djela ima prema autoru, odn. nosiocu autorskog prava.

MORALNA PRAVA AUTORA

MORALNA PRAVA AUTORA

OVLAŠTENJE NA PRIZNANJE AUTORSTVA

MORALNA PRAVA AUTORA

OVLAŠTENJE NA NAZNAČENJE IMENA AUTORA

MORALNA PRAVA AUTORA

OVLAŠTENJE NA OBJAVLJIVANJE DJELA

MORALNA PRAVA AUTORA

OVLAŠTENJE NA ZAŠTITU INTEGRITETA DJELA

MORALNA PRAVA AUTORA

OVLAŠTENJE NA SUPROSTAVLJANJE NEDOSTOJNOM KORIŠTENJU DJELA

IMOVINSKOPRAVNA OVLAŠTENJA

ISKLJUČIVA IMOVINSKOPRAVNA OVLAŠTENJA AUTORA

Isključivim imovinskopravnim ovlaštenjima iz subjektivnog autorskog prava štite se ekonomski interesi koje autor ima u vezi i sa svojim djelom kao privrednim dobrom.

Jedino je autor ovlašten da uživa ekonomsku korist od svog djela.

Isključiva imovinskopravna ovlaštenja se tradicionalno mogu podijeliti na ovlaštenja na koristenje djela u tjelesnom obliku (proizvodnja i promet primjeraka djela, kao robe,) i ovlaštenja na korištenje djela u bestjelesnom obliku (pružanje usluge javnog saopštavanja djela).

PRAVO NA KORIŠTENJE AUTORSKOG DJELA U TJELESNOM OBLIKU

a) Pravo na umnožavanje djela

b) Pravo na stavljanje primjeraka djela u

promet c) Pravo na davanje

primjeraka djela u zakup

Jedino je autor ovlašten da stavlja primjerke svog djela u promet.

PRAVA NA KORIŠTENJE AUTORSKOG DJELA U BESTJELESNOM OBLIKU

a) Pravo na izvođenje djela b) Pravo na predstavljanje djelac) Pravo na prenošenje

izvođenja ili predstavljanjad) Pravo na emitovanje djelae) Pravo na interaktivno činjenje

djela dostupnim javnostif) Pravo na javno saopštavanje

djela koje se emitujeg) Pravo na javno saopštavanje

djela sa nosača zvuka i / ili slike

h) Pravo na preradu djela

OSTALA NEISKLJUČIVA PRAVA

a) Pravo na pristup primjerku djela ili privremeno preuzimanje primjerka djela

b) Pravo na zabranu izlaganja originalnog primjerka djela likovne umjetnosti

c) Preče pravo autora na preradu primjerka djela arhitekture

d) Pravo slijeđenjae) Pravo na naknadu od

prodaje uređaja i sredstava koji su podobni za umnožavanje autorskih djela

NAJSKUPLJA SLIKA IKADA PRODATA – 156.8 MILIONA DOLARA

OGRANIČENJA SUBJEKTIVNOG AUTORSKOG PRAVA

Autorsko pravo, kao i sva druga isključiva subjektivna prava rezultat su jednog delikatnog kompromisa različitih društvenih interesa.

Dio tog kompromisa čine i posebna ograničenja autorskog prava. Ona su rezultat uvažavanja činjenice da postoje situacije u kojima interesu autora treba pretpostaviti interes neke druge društvene grupe, koji se neposrednije uklapa u opšti interes kojem pravo, u cjelini, služi.

OGRANIČENJA SUBJEKTIVNOG AUTORSKOG PRAVA

Interesi koje zakonodavac favorizuje na račun interesa autora kad propisuje ograničenja autorskog prava mogu biti različiti.

Uglavnom, riječ je o interesima: javne sigurnosti i pravosuđa, unapređenja obrazovanja, javnog informisanja, slobode duhovnog stvaralastva, zaštite određenih privrednih djelatnosti koje su u

funkciji širenja i unapređenja kulture i dr.

OGRANIČENJA SUBJEKTIVNOG AUTORSKOG PRAVA

Ograničenja se po svojoj prirodi mogu podijeliti u dvije grupe: (a) suspenzija isključivih prava i prava na naknadu i (b) zakonska licenca Suspenzija isključivih prava i prava na naknadu: Ovu grupu čine ograničenja kojima se potpuno ukidaju isključiva

imovinskopravna ovlaštenja autora. Njima se, u propisanim slučajevima, dozvoljava trećem licu korištenje djela bez ovlaštenja autora ili njegovog pravnog sljednika, i bez plaćanja naknade. Svako prekoračenje u korištenju određenog djela na osnovu ove vrste ograničenja, predstavlja povredu autorskog prava.

b) Zakonska licenca - Riječ je o dozvoli koju zakonodavac, u propisanim slučajevima, daje drugima da koriste tuđe djelo bez saglasnosti (ovlaštenja) autora ili njegovog pravnog sljednika, ali uz obavezu plaćanja naknade.

U Bosni i Hercegovini subjektivno autorsko pravo traje za života autora i 70 godina poslije njegove smrti. To je rok koji postoji

u zemljama Evropske unije i u SAD.

TRAJANJE SUBJEKTIVNOG AUTORSKOG PRAVA

SVI IMAJU DOBRE MISLI, IDEJE I NAMJERE, ALI IH RIJETKI SPROVODE U DJELO.