Sabrana djela Marije Juriæ Zagorke

GRIÈKA VJEŠTICA

Svezak 2. Kontesa NeraUrednica Miroslava Vuèiæ

Marija Juriæ ZagorkaGRIÈKA VJEŠTICAKontesa Nera

(c) ŠKOLSKA KNJIGA, d.d.i NAKLADA MARIJA JURIÆ ZAGORKA, d.o.o.Zagreb, 2004.Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati,fotokopirati ni na bilo koji naèin reproduciratibez pismenog dopuštenja oba nakladnika.

fc školska knjiga m|zZagreb, 2004.

SABLAST KOD KAMENITIH VRATA

Griè spava dubokim snom. Mjesec je razastro srebrn plašt nad crkvene tornjeve, gradske kule, plemiæke dvorove i kuæice grièkih purgara. Ulice su zamrle, a željezni kapci na prozorima kao da su zakovani. Nigdje znaka budnoga èovjeka. I lavež pasa veæ je zamuknuo. Usred tišine zašušti nešto na zidu pod Mesnièkom kulom - bršljan se polako razmaknuo, u zidu se otvore mala željezna vrata i pojavi se èudna visoka sjena, zamotana od glave do pete u dugi tamni plašt. Pojava se obazre na sve strane, najednom išèezne, ali se uskoro opet vrati vodeæi za ruku drugu pojavu u tamnom plastu, a iza nje stupa treæa, èetvrta, peta... deseta. Oèi su im svima vezane rupcima, pa koraèaju nesigurno, držeæi jedna drugu za ruke.Povorka zaokruži grmlje i drveæe, sad obilazi jedan, sad drugi grm, sad se opet savija oko šikarja, oko krošnjatog drveæa; obilazi naokolo ograðenog vrta i opet se gubi u šikarju. Mjesec kao da se iz znatiželje uspeo više nad obzorje, ne bi

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

li dokuèio kakva se to tajnovita povorka provlaèi kroz šikarje i grmlje kao velika crna zmija i nastavlja svoju tajanstvenu ophodnju po tihoj noæi. Ali kao da se povorka prestrašila znatiželjnog svjetla mjeseèeva - žurno se spusti dolje prema Mesnièkoj ulici, sklanja se mjeseèevu svjetlu i neèujno gubi u tmini.Niz Opatièku ulicu zaštropotali su odluèni koraci i neugodno odjeknuli u tihoj, sanenoj noæi.Visok, ugojen muškarac stupa ulicom. Šešir nosi u ruci. Po bijeloj vlasulji prosula mu se mjeseèina. Èini se daje uvjeren kako njegovu snažnom tijelu ne može nitko odoljeti, pa zato mirno ide pustom ulicom.Kod jednokatne gospodske zgrade stane i prodrma željezne kapke na prozoru.- Jeste li vi, gospodine gradski odvjetnice? - oglasi se iza

kapaka plah muški glas.- Ja glavom! Jeste li spremni?Kapci se razmakoše, a medu njima pomoli se mršavo, bradom obraslo dugoljasto lice, s bezbojnim sivim oèima, što ih je mjeseèev sjaj uèinio još bezbojnijim. Široka stisnuta usta bojažljivo se otvoriše, a iz njih prodre u noæ prigušen hrapav glas:- Zar da zaista idemo, gospodine Dvojkoviæu?- Èemu sam onda došao? Željeli ste da poðemo naManduševac i sada doðite! - reèe odluèno gradski odvjetnik.Kapci se zatvoriše. Nekoliko trenutaka kasnije otvoriše se dvorišna vrata. Izaðe gradski sudac u dugoj crnoj surki, sa žutim èizmama i s kapom od kunovine.- Dakle, idemo, gospodine Krajaèiæu! - reèe gradski odvjetnik i priðe k sucu koji je prema njegovoj ogromnoj pojaviizgledao kao da mu tijelo nije doseglo ni srednji uzrast.Podu ravno Plebanuškom ulicom i kraj kraljevog dvora, izaðu na Dverce i spuste se prema Harmici. Gradski sudac najednom stane i reèe svom drugu:

- Eno, pogledajte, kod Manduševca nema nikoga!- Vještice dolaze tek oko pola noæi!- Ne, ne, ne idem dalje!- Dobro, sjednimo ovdje i èekajmo!Sudac sjedne na panj pod razgranatim hrastom.- Menije zlo, magnifice!1 Kao da mi se smuèilo!- Valjda se ne bojite? Èekajte još malo, vještice æe sigurnodoæi.- A zašto da se izvrgavam tolikoj pogibelji?-A ja? Nije li pogibelj za mene jednaka?- Vi ste gradski odvjetnik, vi babe samo tužite, ali ja ih,magnifice, sudim na lomaèu. Mene bi najradije skuhale vragu za veèeru!-Vidim da ih se bojite!- A tko ih se ne boji? I vi se bojite, samo se pretvarate kaoda vas to zabavlja!- Dakle, gospodine suce, htjeli biste da pohvatate vješticena njihovim sastancima, a nemate odvažnosti ni da ih samoizdaleka doèekate kada se sastaju.- Da, to je živa istina! Priznajem daje to bila luda zamisao.Ali, recite, kako bi bilo da pošaljemo onamo naše pandure, daih oni pohvataju?- Pokušajte! Nitko se živ neæe odvažiti da izaðe noæu predvještice. Svatko se boji da ga ne pograbe, ne odnesu sa sobomu zrak i ne razderu. To se veæ nekoliko puta dogodilo - reèeodvjetnik i pogleda suca ispod oka.- Doðite, magnifice! - šapne sudac i povuèe fiškala za rukav. - Idemo! Zar vas ne podilaze srsi?!- Bogme, ni ja se ne bih dao rastrgati ili ureæi od tih baba!Ali vi ste nestrpljivi, pa biste htjeli da vam ih najednom stotinu dovedem pred sud. Gdje æu ih uzeti sve odjednom?1 Magnifice! (lat.) -Velemožni, plemenit, uzvišen.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ja sam samo uvijek zamišljao da bi najbolje bilo kad bismo ih iznenadili na sastanku. Tada bismo ih mogli uhvatitimnogo i tim prije istrijebiti!

- Dragi moj gospodine suce, i drugi bi ljudi voljeli da ih seoslobode. Prošle su godine spalili u jednom njemaèkom gradu stotinu baba, a ipak još uvijek nemaju ljudi od njih mira ipokoja. Ne daju se iskorijeniti!Sudac obriše znoj sa èela i reèe prigušeno: -Prestanite! Idemo!- Dobro! - odvrati odvjetnik i krene ulicom. Sad makar vidite - nastavi - da je vaša osnova nemoguæa. Uzdajte se umene, ja æu ih makar jednu po jednu, ali tim sigurnije, predati u vaše ruke.Poðoše kraj potoka Medvešèaka, prijedoše preko mosta i uspeše se razgovarajuæi o gradskim poslovima prema Kamenitim vratima.- Tiho! - trgne se najednom sudac i uhvati fiškala za rukav.- Ne vidite li ono?- Nešto bijelo na Kamenitim vratima?- Za ime Božje - duh!- Žena je! Kao daje ustala iz groba!- Samo tiho, da vidimo što radi.- Sada se maknula, ide k coprnièkom tornju!-Bit æe vještica!Sudac se trgne, i segne rukom na prsa, izvadi nešto bijelo, što mu je visjelo o crnoj vrpci na vratu i šapne zureæi u bijelu sjenu:- Meni ne može ništa, imam uza se svete moæi!- Vidite li kako se vrzma oko tornja? - šapne Dvojkoviæ.- Sigurno hoæe da pomogne vješticama koje su u tornju.- U toranj se s ove strane ne može.

- Vještica se može provuæi i kroz najužu pukotinu. Ona æeu toranj kroz rešetke, vidjet æete!- Šutite! Èuènimo ovamo pod grm!

Obojica se sakriše pod gust grm i upiljiše oèi prema Kamenitim vratima, a mjesec rasvijetli punim sjajem tamne zidine èetverouglastog tornja što se prislonio o Kamenita vrata.Pod rešetkama najnižeg prozorèiæa šulja se žena u bijelom ruhu. Koraèa kao da se i ne dotièe zemlje, ogledava se i sagiba na sve strane. Prišulja se posve blizu k tornju, uspne se na kamenje stoje ležalo na zemlji i prisloni se na zid. Nekoje vrijeme stajala kao da sluša, zatim se rukama uhvati zida, kao da æe se uspeti k rešetkama.- Sveti Marko, pomozi nam! - šapne sudac.- Podigla je ruke! - tiho æe gradski odvjetnik.- Sad æe kroz rešetke u toranj, eto, gledajte!- Ne dršæite, gospodine suce, zar ne vidite svaki danvještice pred sudom?-To je nešto drugo!Zrakom zadrhti mukli jecaj, zatim duboki bolan uzdah.-Zaboga, stoje to?- To je glas vještice iz tornja.- Vidite, odazvala joj se! Sigurno je poslala k njoj kroz rešetke u toranj vraga, pa se sada dogovaraju kako da ih spasi.To je sigurno kapetanica vještica.- Silazi s kamena - šapne Dvojkoviæ.- Samo kad bi brzo otišla - promuca sudac tresuæi se odstraha.Bijela sjena opet se ogledala na sve strane, polako se odšulja od tornja i nestade u tami pred Kamenitim vratima.Dvojkoviæ skoèi iz grma ali sudac ga uhvati za skut francuskog kaputa.- Za ime Božje, sakrijte se!- Zar ne vidite daje otišla?- A ako se sakrila pod vratima?- Ostanite ovdje, ja æu pogledati stoje s njom!

Sudac uhvati odvjetnika još èvršæe za kaput.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Pustite me! Pogledat æu samo kamo je otišla, odmah æu sevratiti. I ja imam uza se svete moæi!- Ne, to nije sigurno!Pod stropom zgusnula se crna tama, samo pred slikom Bogorodice na stijeni tinja mala uljanica. Mutni traci svjetla padaju po zemlji. Dvojkoviæ na prvi pogled opazi nešto neobièno sjajno.Sagne se i napipa nešto uzano, hladno, teško. Pode k svjetlu.- Ženski pojas!Sakrije skupocjen ženski ures pod kaput i brzo se spusti k sucu koji je još uvijek èuèao pod grmom.- Pridignite me, magnifice! Skamenio sam se od straha!Veæ sam mislio da se neæete nikad više vratiti.- Išèezla je! Idemo kuæi, dosta je te hajke! - reèe Dvojkoviæ.Ispod Kamenitih vrata najednom nešto proleti i sune pred njih.Krajaèiæ se prestraši i stisne uz Dvojkoviæa.- Što vam je opet?Veliki crni maèak zaustavi se pred njima i upre sjajne oèi u suca, a on se tresao od straha i križao se.- Crni maèak - reèe Dvojkoviæ.- Magnifice, to je vrag! - šapne sudac. - On se uvijek pretvara u crnog maèka. Vještica nas je primijetila, pobjegla je isada je poslala vraga.- Apage, satanas!2 - reèe Dvojkoviæ maèku.- Gospodine odvjetnice, skoèit æe na nas!Gradski se sudac opet prekriži, a maèak pobježe duž zida.- Da se nisam prekrižio, bili bismo izgubljeni!- Hajde, poðimo sad kuæi - reèe Dvojkoviæ omalovažavajuæiopomene.2Apage, satanas! (grè.) - Nosi se vraže!

- Nije baš ugodno proæi sada kroz Kamenita vrata. Nikadnisam èuo da bi se babe sastajale na ovim vratima. Dosele suse okupljale samo na Mesnièkim vratima.- Ali mi smo jednu vidjeli svojim oèima, a to znaèi da su seveæ i ovdje udomile.Uðoše na Kamenita vrata. Oèi su im bile privikle mjeseèevom svjetlu pa im je pod stropom Kamenitih vrata bilo potpuno tamno. Krajaèiæ je sa strahom gledao oko sebe. Bojao se da ne bi iz tamnog kuta opet iskoèio pred njega kakav crni maèak. Zato pobrza naprijed i odahne istom kad je stajao pred kapelom sv. Uršule.Dvojkoviæ ga otprati u Opatièku ulicu, zatim se uputi u svoju palaèu u Plebanuškoj ulici. Mjesec je tonuo na zapadu...Zora se prenula od sna, raskrilila bijele ruke, zagrlila Griè, probudila njegove purgare, trgovce, majstore, kmetove i sluge.Na prozorima se otvaraju željezni kapci, kuæna vrata škripe, a na ulicama se pojavljuju marljivi ljudi. U Mesnièkoj sijeku u svojim mesarnicama meso da ga spreme za svoje kupce. Piljarice vuku košare sa zelenjem, guraju svoja mala kolica, puna živeža, gore na Markov trg. Purgarice iz Velike vesi nose posude s mlijekom, a s Kaptola dolaze žene s jajima i peradi, s voæem i gljivama. Na Markovu trgu podigao se žamor iz kojeg probijaju reski glasovi svadljivih piljarica.

Pod Kamenitim vratima ureduje svoj duæanèiæ hljebopek Andrija Palèiæ. On je hranio purgare svježim kruhom i pojio ih komovicom na koju su ljudi navraæali veæ u rana jutra.Palèiæ se postavio na vrata i èekao da prodavaèi s Kaptola, što dolaze na Griè, navrate k njemu na èašicu. Njegovo malo odebelo tijelo i velika æelava glava ispuniše cijeli prostor vrata. Protegnuo se, pa se stao ogledavati i žmigati svojim oèicama na prolaznike, ne bi li koga namamio u duæan.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Što blejiš u svijet? - zakriješti iza njega tanak, hrapavglas. Èestiti Palèiæ frkne od straha s praga, a iza njega se pojavi visoka i mršava žena s metlom u ruci. Zašiljeno lice i tanaknos, stisnuta usta i nemirne podmukle oèi okrenula k Palèiæui okomila se bijesno:- Nemaš li posla? Cindekovica æe sad napuniti svoj prozorkruhom do vrha, a ti brojiš kaptolske fijakere!Tada okrene mužu leda, zamahne metlom ispred praga i stade mesti prašinu ispred malog duæana.Nekoliko puta spustila je metlu i pogledala na pokrajni duæan na kojem se bijelio natpis "Bara Cindek, hljebarka". Tada promumlja i dobaci svome mužu:- Hm, gumbar Adam veæ ide, a Cindekovice još uvijeknema!Palèiæ proviri iz duæana i pogleda prema Opatièkoj ulici odakle se pojavio visok, stasit momak, zasukanih plavih brkova. Momak pozdravi Palèiæeve i otvori svoj duæan.- No, sada æe sigurno doæi i ona! - zlobno æe Palèiækaodgurnuvši smeæe u kut. Najednom prestane mesti, sagne seprestrašeno kao da nešto grozno gleda i krikne:- Sveta Barbaro, pomozi nam!Palèiæ izmilji æelavom glavom iz duæana i zagleda se u ženu.- Koga bijesa vièeš?!- Svi sveci i svetice Božje, pomozite! - previjala se Palèiækai hvatala se za glavu.Ljudi koji su prolazili ulicom zaustaviše se i nagnuše k Palèiæki.Gumbar Adam priskoèi prvi k majstorici da vidi što se dogodilo.- Sto ti je? Zašto vièeš? - pitao je Palèiæ.- Gledajte dolje - reèe Palèiæka previjajuæi se kao da ju jenešto ugrizlo.

Gumbar pogleda na zemlju i opazi u kutu neki predmet pokriven rupcem ispod kojega je virila mala, modra djeèja noga. On odgrne i skine rubac ispod kojega se na opæi užas pokazalo slabašno dijete, mrtvo i ukoèeno. Ruèice je stisnulo kao da se s nekim borilo za svoj tek probuðen život. Ljudi se natiskali pod Kamenita vrata da èuju što se dogodilo i da vide mrtvo dijete.Uskoro se saznalo to i po èitavu gradu. Došao je na Kamenita vrata i gradski odvjetnik. Ljudi se odmaknu. Odvjetnik priðe bliže djetetu i ogleda ga. Bilo je mrtvo, bez ikakva traga nasilja. Odvjetniku se èinilo daje dijete izložila nezakonita mati pa je umrlo od gladi. Kada je pokrio mali leš rupcem okrene se k ljudima i povikne:- Èujte me, èestiti purgari i purgarice! Današnji dan osvanuo je tužan i žalostan za naš grad! Našli smo dijete koje suukrale i ubile vještice!- Na lomaèu s njima! - povièe nekoliko glasova.- Umirite se! Mi nosimo u ruci maè pravde i bdijemo snjime nad vama! Mi æemo se pobrinuti da svaku zadesi kazna

koju joj propisuje zakon!- Živio gradski odvjetnik! Živio gradski sudac!- Hvala vam, dragi purgari, ali mi vršimo samo svojudužnost prema zakonu i vama. I vršit æemo je još savjesnijenego dosada. Nikada još nismo imali bolje prilike vidjeti žrtvu coprnièkog zlodjela nego danas. Tome malom ljudskomstvoru, kojeg je Bog stvorio da živi i raduje se životu kao imi, oduzeše prokletnice život da ga žrtvuju vragu, da mogupraviti svoje coprije, letjeti po zraku i bacati dolje na nas oluju, tuèu, gromove, bolest i smrt!Iz stotinu usta provale povici ogorèenja i mržnje.- Ja æu vam, èestiti purgari, kazati tko je uèinio tonedjelo!Povici iznenaðenja i znatiželje zaèuli su se iz mnoštva, a plahi, zastrašeni i osvetnièki pogledi uprli se u gradskog odvjetnika koji je nastavio:

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ove noæi podosmo ja i gospodin gradski sudac naManduševac ne bismo li ondje vidjeli vještice. Vi se snebivate što smo se usudili onamo! Mi smo to uèinili vršeæi svojudužnost, doveli smo u pogibelj i život, jer smo odluèili da našgrad oslobodimo tih strašnih službenica vraga. Poslušajte,moji purgari! Vrag je obavijestio vještice da ih mi èekamo naManduševcu i nisu došle. Ali kad smo se vraæali kuæi, opazilismo ipak jednu kod Kamenitih vrata.Svjetina zamukne. Iznenaðenje pomiješano sa strahom zaustavi joj rijeè.- Bila je odjevena u bjelinu. Šuljala se oko tornja, mahala svakojako rukama, a kada je završila svoj bezbožni posao,nestade pod Kamenitim vratima. Pošli smo za njom, ali je išèezla. Tada podosmo kuæi, ali nismo u tami pod vratima ništaopazili. Sigurno je dijete ubila prije nego što smo je vidjeli. Javam obeæavam da æu je naæi, jer veæ znam kako æu joj uæi utrag. Ona je tu negdje medu nama, u našem gradu, i moramoje pronaæi.Nešto se teško sleglo nad svjetinom, kao da se na nju survao strop s Kamenitih vrata. Oèi muškaraca sve se više zaustavljale na ženama koje su se natiskivale oko njih, i kao daje u svaèijem pogledu lebdjela sumnja: "Da nisi ti ta prokletnica?"Glasovi žena koje su vikale s muškarcima kao da su izgubili snagu i sigurnost. Nešto se uvuklo medu njih kao tihi, pritajeni strah. Oèi im se nehotice podigle prema sivom tornju iza èijih je zidina èamilo nekoliko njihovih susjeda i znanica. Najednom stadoše žene vikati kao pomamne i nagnuše sve k gradskom odvjetniku. Svaka je htjela da se što bolje vidi kako je ogorèena zbog nepoznatih vještica.- Ja vam ovdje pred vašim èestitim obrazima obeæavam daæete je vidjeti na lomaèi, pa makar me to stajalo glave! - dovršigradski odvjetnik i pode Kamenitom ulicom prema Markovutrgu.

Svjetina je buèno pozdravljala gradskog odvjetnika i nagnula za njim, za gradskim sucem i pandurima koji su nosili na magistrat naðen leš.Palèiæ je ostao pred duæanom i srdito gledao kako ljudi trèe na Markov trg, a njegova komovica stoji na stolu netaknuta.Gumbar Adam takoðer nije imao mušterija, pa je izašao iz duæana i razgovarao sa svojom susjedom Barom Cindek koja se prislonila na vrata duæana i nasmiješena

lica gledala stasitog Adama. Njezino strojno tijelo, lake kretnje, èisto odijelo i zdravo rumeno lice bijahu najbolji cimer za njezin duæan.- Što mislite, Adame, tko je vještica što ju je vidio gradskiodvjetnik? - oglasi se Palèiæ iz svoga duæana samo da prekinerazgovor udovice s gumbarom.- Tko bi znao! On æe je veæ naæi.- Najprije bi se mogla uloviti kad bi se saznalo èije je umoreno dijete! - umiješa se Cindekovka.- Što æe saznati? - okosi se Palèiæka. - Ako gaje sama matiprodala vještici, tada bome neæe pripovijedati da joj je nestalo dijete. A ima i takvih žena koje nemaju muža a imaju dragoga, pa kada dijete treba sakriti prodaju ga jednostavnovještici! - Palèiæka je te rijeèi izrekla s osobitim naglaskom iujedljivo.- I to je moguæe! - mirno æe Cindekovica njišuæi se navratima s podboèenim rukama. - A kako to copraju coprnices djetetom? - upita.- To cijeli svijet zna samo vi ne znate! - zlobno æe Palèiækai stisne svoja široka, tanka usta.- Draga moja susjedo, mnogo je više toga na svijetu što vine znate! - odvrati Cindekovica i pogleda prema kapelici sv.Uršule.- Eno, ide lugar grofice Ratkav po kruh - nastavi Cindekovica prema gumbaru. - To je fina konta, mnogo trebaju i dobro plaæaju!- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Sluga u èistoj surki došao je s velikom košarom i pozdravio hljebarku.- Kako njezina milost grofica? - upita ona.- Hvala na pitanju, dobro. Grofica je poruèila da biste danas došli k njoj i najavili se tako da kontesa Nera ne zna.- Da, znam veè zašto! Sutra je kontesin roðendan! Ispeæiæu joj hljeb kakav još nije ni sam ban jeo.- Hm! Cijeli svijet ne govori ni o èemu drugom nego o naðenom djetetu, a Cindekovica hvali svoj kruh i govori o grofici. Vièe, samo da èujemo kako ona prodaje! - Palèiæka je bjesnila promatrajuæi stol na kojemu je ležalo tridesetak netaknutih hljebova.S Markova trga dopirala je u pokrajnje ulice graja svjetine što se sakupila pred magistratom da èuje štogod o vještici na Kamenitim vratima. Svaki pandur, svaki prisežnik koji je izišao iz magistrata, bio je obasut upitnim pogledima i povicima znatiželjne svjetine.Sada se pojavio na vratima èudan mladiæ. Uzdigao je ponosno u zrak drzovito, obrijano lice sa zavinutim nosom i spremao važno hrpu spisa u džep crne surke koja mu je bila preuska, a rukavi prekratki.Svjetina nagne prema njemu, vièuæi veselo:- Evo Mikice Smernjaka! Što vele gospoda? Kako se zovevještica? Reci što znaš!On ne odgovori ni rijeèi, nego stade još brže sakrivati u džep svoja pisma. Sve oèi i ruke posegnuše za njima, kao da su ljudi bili uvjereni da je u tim spisima ono što bi htjeli saznati.Njegovo je držanje potvrdilo njihove nade.- Reci nam, Mikice, što æe poduzeti? - vikali su ljudi.- To vam ne mogu reæi! Znate da gospoda u mene vjeruju,da ja uvijek znam sve, ali moram šutjeti.

- Jesu li veæ našli vješticu?

- Ne budalite, kao da to ide tako lako!- No, reci što znaš?Mikica se udari po džepu u koji je spremio spise i reèe:- Sve æe doæi na vidjelo, samo se pouzdajte u gospodinaodvjetnika. Da njega nema, letjele bi vještice oko nas po bijelom danu kao vrane. Ja to najbolje znam! Uèio sam knjige iznam prosuditi što tko vrijedi. Gradski odvjetnik je naš spas!Odjednom nastade komešanje. Svjetina se uzbuðeno tiskala naprijed, dok su panduri nastojali otjerati djeèurliju koja se natiskivala oko ulaza u magistrat.Na trgu se pojavio mlad kapucin, lijepih plemenitih crta i blijedog ozbiljnog lica, a svjetinom se pronio šapat:- Otac Smole!- Ispovjednik vještica!Danas je pobudio pozornost veæu nego drugih dana.Ljudi su ga gledali s nekim strahopoèitanjem, uvjereni da on zna o vještici više nego svi drugi i da æe u današnjem dogaðaju imati i on svoju rijeè. Mikica izaðe pred njega i nakloni mu se napadnom srdaènošæu, samo da pokaže kako on prijateljuje s tako važnom osobom. Mikica otprati kapucina do vrata magistrata, zatim se vrati i nastavi prièanje.Ljudi su se tiskali oko njega i slušali ga kao proroka. Broj slušatelja neprestano se poveæavao, a posao u gradu pomalo je zamirao.Trgovci i njihovi pomoænici, majstori i njihove kalfe, domaæice i služavke, prodavaèi i prodavaèice ostaviše posao i pohitaše pred magistrat. Na tržištu pred Markovom crkvom utihnula je uobièajena galama; i piljarice se prestale svaðati pa stoje u grupama i pripovijedaju tko je vidio bijelu vješticu i što æe se danas s njome dogoditi.Gospoda su se razišla. Dvojkoviæ izaðe iz sobe gradskog suca, proðe hodnikom i uðe u svoju pisarnicu. Spusti se na visok stolac, presvuèen crnom kožom, i okrene glavu k pan-

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

duru koji je pokorno stajao kod vrata i èekao njegove zapovijedi:- Nitko ne smije uæi u sobu! Razumiješ? Nitko, pa makarbio moj otac!- Molim, vaša milosti!Pandur je shvatio želju svoga gospodara i odmah zatvorio prozor da se ne èuje žamor svjetine pred magistratom, zatim je izašao iz sobe i pomno zatvorio vrata.Dvojkoviæ pogleda oko sebe, pode do vrata i povuèe željezni zapor, vrati se k pisaæem stolu, izvadi iz džepa kljuè i otvori jednu ladicu.Pred njim je ležao crveni pojas od teške svile, izvezen zlatom i obložen draguljima.Dvojkoviæ ga uzme iz ladice, sastavi mu oba kraja i stade promatrati obujam pojasa; povuèe iz džepa rif kojim trgovci mjere tkaninu i stade mjeriti duljinu.Kad je to svršio spremi rif u džep, ponovno uzme u ruke pojas i promrmlja:- Dakle, bogatašica ili plemkinja! Svejedno, uteæi mi neæe!Smiješak preleti podmuklim, obrijanim licem.Na vratima netko pokuca.- Ja sam, Krajaèiæ!Dvojkoviæ baci pojas u ladicu, metne na nj nekoliko spisa, zakljuèa brzo pisaæi stol, pode k vratima, otvori i reèe:- Zakljuèao sam se da mogu mirno raditi. Danas æe sigurnoneprestano dolaziti znatiželjnici.

- Oprostite, ali ja sam vam morao smetati. Vani se ljudineæe raziæi, uzbuðenje raste.- Idem ih umiriti!Zamalo se pojavi gradski odvjetnik pred magistratom i mahne ðaku Mikici Smernjaku koji je još uvijek svjetini prièao o vješticama.- Prestani veæ jednom, neka ljudi odu kuæi! - reèe muDvojkoviæ.

- Kad neæe da idu! - odgovori mu Mikica, okrene se premapublici i povikne: - Živio gradski odvjetnik Dvojkoviæ! Živio!Svjetina je buèno prihvatila taj poklik. Dvojkoviæ mahne rukom. Svjetina umukne, a on reèe:- Poðite mirno svojim kuæama, èestiti purgari! Pravda bdije nad nama, a ja vam obeæavam da neæu mirovati dok bijeluvješticu s Kamenitih vrata ne stigne kazna. Ali i vi mi moratepomoæi!Svjetina je na ponovnu Dvojkoviæevu molbu krenula konaèno svojim kuæama, ali posao u gradu nije èitav dan mogao doæi u pravu koloteèinu.Po stoti put raspravljalo se o bijeloj vještici kod Kamenitih vrata...VJESTICINA KCISutradan popodne sjedio je otac Smole zamišljen u sobici kapucinskog samostana.U samostanu vlada dubok mir, no osjeæa se teški pritisak ljetne žege.Mladi kapucin upro je glavu o ruke i misli. Blage njegove plave oèi smrknule se, a plemenite crte lica skrutila mu neka teška misao i odnijela ga daleko iz te sobice. Tad se otvore vrata i u sobu ude seljaèka djevojka. Vodila je za ruku dva djeèaka.- Vi ste oèito zalutali, ovamo nije dopušteno ulaziti! - reèeotac Smole.- Nisam zalutala, sveti oèe - odvrati djevojka. - Uvuklasam se kroz crkvu.- Želite li se ispovijedati?Djevojka umjesto odgovora zaplaèe, a s njom i njena braæa.

MARIJA JURIÆ ZAGORKAKapucin je zaèuðeno i pažljivo pogledao svo troje i kad je vidio da nijedno ne pozna, upita ih:- Zašto plaèete, djeco? Što želite od mene?- Milost, sveti oèe, milost! Smilujte nam se bijednicima, nakoljenima vas molimo!Djevojka klekne, a djeèaci u isti mah s njome.- Kako da vam pomognem? Èime?- Majka nam je u tornju!Kapucin je shvatio molitelje i lice mu se još više uozbiljilo, obrve stisle, oèi zasjale.- Ne dajte da nam majku spale, oèe, na koljenima vas molimo!- Toliko vlasti nemam. Sva moja vlast u dužnosti je da tvoju majku ispovjedim i odvedem do lomaèe.- Bože! - vrisnuše oba djeèaka èuvši rijeè lomaèa.- Zar æe je spaliti? - upita djevojka prestrašeno.- Kada se koja zatoèenica vratila iz tornja kuæi?- Znam, znam, ali možda nije ni jedna došla da vas molispas!Otac Smole odvrati lice od djevojke, namršti obrve, stisne usta i duboko uzdahne.U sobi nastade tišina, èulo se samo jecanje djeèaka. Mlada seljakinja kleèala je još uvijek pred kapucinom u bijeloj odjeæi, gologlava, glatko poèešljana.- Kako se zove tvoja majka? - upita Smole.- Margareta Kušenka.- Ona æe sutra biti osuðena!

I opet zaplakaše i zaridaše tri glasa, a kapucin sagne glavu.- Pogledajte, oèe, ovo dvoje djece! Još su tako malena dane mogu raditi. Što æe oni bez matere? Oèe, recite samo rijeègospodi u magistratu!- Draga moja, ja ondje nemam rijeèi.- Kad imate rijeè u crkvi, kako je ne biste imali u magistratu?

KONTESA NERAKapucin nije odgovorio. Èelo mu se naboralo, u oèima mu nešto sijevnulo, a pogled je upro kroz prozor i èinilo se kao da sabire svu snagu svojih misli. Napokon upita:-Tko su glavni svjedoci koji su svjedoèili protiv tvoje majke?Došljakinja otvori široko oèi, upre u kapucina prestrašen pogled i odvrati tiho:- Moj otac i -ja. Da, ja!Otac Smole je ostao miran, kao da ga njene rijeèi nisu iznenadile.- A tko te na to prisilio?- Otac! Kad su majku odveli u toranj, reèe mi otac: "Jelice,ako pred sudom ne potvrdiš sve ono što æu reæi o materi,èuvaj se! Nikad više neæeš stati na noge!"- Idi kuæi i reci ocu neka doðe k meni, ali da o tome nikomene kažeš ni rijeèi!Djevojci potekoše suze.- Otac neæe doæi! Pobjegao je?- Pobjegao? Zašto? Kamo?

- Kad su mater odvukli u toranj i kad su ga preslušali,otišao je nekamo u svijet sa ženom našega susjeda.- Tako! - reèe kapucin kao da govori sam sebi. - A držiš liti da ti je majka doista vještica?- Ja -ja mislim da nije! Istina, mi smo imali uvijek svegadovoljno premda otac nije mnogo radio. Bilo je uvijek kruha,u dvorištu uvijek živadi. Mati je nosila u nedjelju svilen rubacna glavi, a nas je lijepo odijevala, ali ja ipak mislim da nijebila vještica! Ona je radila. Vještice ne trebaju raditi, a ipakimaju svega.Kapucin pode prema vratima, ali djeèaci skoèe pred njega i bace mu se pred noge, a iz slabih djeèjih grudi provali jecaj, pun oèajnog straha da æe ostati bez majke. Nisu razumom shvaæali svu bijedu koja ih èeka, ali su to osjeæali u svojim malim srcima i nasluæivali u djeèjim glavicama koje su položi-

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

li pred kapucinove noge, kvaseæi ih suzama. Njihova mala srca bijahu uvjerena da im on može pomoæi, pa su iznemoglim glasiæima vikali:- Smilujte se, smilujte se!Otac Smole sagnuo se i podigao djecu s poda. Lice mu je problijedilo, oèi se ovlažile. Priðe krevetu, uze svoj klobuk i kao daje nešto odluèio reèe:- Doðite! Idemo gradskom sucu!Djeèaci su obrisali suze, Jelica je pregaèom otrla lice, i sve troje iziðoše za kapucinom puni nade u pomoæ. Otac Smole ih je izveo kroz crkvu na ulicu.Purgari koji su ih sretali putem zastali bi i ogledali se za njima. Zaplakani seljaèiæi i mlada djevojka s licem nabuhlim od neprestanog plaèa izazvaše svaèiju pozornost. Kad stigoše pred gradsku vijeænicu, prišapne otac Smole djevojci.- Reci sucu sve ono što si pripovijedala meni!

Kapucin poðe prvi u zgradu i pokuca na vratima sobe u kojoj je sjedio kod pisaæeg stola sudac Krajaèiæ. On je upravo pisao iskaz o tome kako je juèer kod Kamenitih vrata vidio vješticu i kako je naðeno umoreno dijete. Njegove se mrke bezbojne oèi upriješe u kapucina, koji je prvi ušao u sobu, a za njim Jelica i njezina braæa. Svo troje gledalo je plaho po sobi i nesigurno koraknulo pred suca.- Ovo je kæi Margarete Kušenke! - reèe kapucin.- Poznajem je, veæ sam je jednom saslušavao! - odvratiKrajaèiæ, okrene se k djevojci i strogo je upita:- Dakle, imaš li još što iskazati protiv svoje matere? Ona jeveæ sama priznala daje vještica!- Nije, vaša milosti, ona nije vještica!- Staa? Ti porièeš svoje svjedoèanstvo? - zagrmi Krajaèiæ.- Krivo sam svjedoèila, otac me na to prisilio! Sve što samrekla bila je laž!- Tko te naputio da to oporeèeš?- Moje srce, vaša milosti, jer sam lagala, otac mije prijetio!

- Šuti! Ni rijeèi više! Ona je veæ sama priznala, a to nam jedovoljno.Djevojka umukne i pogleda prestrašeno kapucina, kao da ga pita: Zar je zaista istina daje priznala?- Nosite se! - reèe sudac.Otac Smole gledao je šuteæi taj prizor. Kad seljanku s braæom odstraniše, pogleda sudac mrko kapucina i reèe mu:-Vaša je dužnost da ove babe pred smrt ispovijedate, ali nemate pravo da se zauzimate za njih. To pobožnom èovjeku i fratru ne dolikuje i neka se to više ne dogodi! Molim vas da se ne miješate u propise zakona i poslove gradskog suda.- Oprostite, magnifice - odgovori kapucin mirno -ja samdošao s djevojkom u posve crkvenoj stvari.- Tada izvolite reæi što želite?- Djevojka je bila sa svojom majkom u zavadi, a ja premasvome uvjerenju ne mogu nikoga odriješiti od grijeha ako sesa svima ne izmiri. Zato vas molim, dopustite da se mati i kæisastanu!- Sastanak ne dopuštam! Možete je sprovesti do stražar-nice, no dalje ne smije. Tamo izvolite obaviti izmirenje. Datæu vam pismenu dozvolu, no ne dopuštam da mati i kæi razgovaraju. Stara bi vještica mogla još i djevojku nauèiti kakvuèaroliju da se spasi ili da još i nama nanese zlo.Kapucin pohiti za svojim štiæenicima. Stajali su pred vratima vijeænice i plakali.- Doðite sa mnom! - pozove ih kapucin i, kad su bili na ulici, prišapne djevojci:- Sad æemo saznati da li ti je mati doista priznala da jevještica ili nije. Ako jest, nema joj pomoæi!- Ja sam èula da u tornju tako strašno muèe da moraju priznati i ono što nisu uèinile! - reèe djevojka.Poðoše prema velikom tornju na kojemu je ura sunèanica pokazivala da je veæ pet sati poslije podne. Otac Smole ušao

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

je na vrata stražarnice koja su se prislonila na visok èetvero-uglasti toranj kraj Kamenitih vrata. U niskoj sobici sjedio je stražar, dok su druga dvojica tvrdo spavala.

Kapucin pokaže stražaru Krajaèiæevu dozvolu da može govoriti s vješticom Kušenkom, a ujedno mu ukratko ispripovje-di da mora provesti izmirenje izmeðu matere i kæeri.Stražar naredi djevojci da s djeèacima prièeka, a oni se izgubiše iza jednih vrata koja su vodila nekamo dolje.Djevojka ustade i pode k vratima. Osluhne i otvori ih.Pred njome zine tamna, mrka soba. Na zidu su visjela kladiva, sjekire i kliješta, u sredini sobe bio je zaprljan stol s ostacima jela i s okruglim stoèiæima oko njega. Na podu su ležale tri slamnjaèe, nekoliko pehara i razbijenih tanjura. U kutu zaklopila se èvrsta željezna vrata i djevojka odmah razabere da je kroz ta vrata ušao otac Smole sa stražarom u toranj. Pokuša ih otvoriti, ali su bila zakljuèana. Veæ se htjela vratiti, kad je trgnuše teški uzdasi. Èinilo se kao da netko stenje.Jelica protrnu. Ti strašni glasovi izbijali su tako blizu kao da je netko s njome u sobi. Ogleda se na sve strane, ali soba je bila prazna.Najednom opet netko zastenje i tada razabere ženski glas.Djevojka pode za glasom, koji kao da je dolazio iz zida u kutu sobe. U tami opazi u zidu tornja crne rešetke, posve blizu poda. Iza rešetaka bijaše sve crno, kao u grobu, ali kad se sagnula i pogledala dolje, opazi svjetlo. Tinjalo je u dubini kao svjeæica u grobnici, a iz te grobnice dizali su se uzdisaji, prigušen plaè i tiho jaukanje.Sva joj uda tijela zadrhtaše, a iz grudi prodre poklik užasa.- Tko je to gore? - èuo se glas kapucina iz te dubine.- Ja sam, Jelica! - drhtavim æe glasom seljanka, ohrabrenastoje èula daje dolje kapucin.- Bježi odatle, da ne doðe stražar! - dovikne joj.- Jelice, dijete moje! - krikne u dubini veæ napola oslabljenglas žene.

- Mamice! - vrisnu djevojka gore iza rešetaka. - Mamice,nisam te ja optužila, otac me je prisilio. Nisam htjela!Vrisak djevojke dopre do braæe u drugoj sobi i djeèaci doðoše k njoj. Vidjevši je kako zuri kroz rešetke, bace se na pod i stadoše turati glavice poput psiæa kroz rešetke, ne bi li dokuèili mater.- Mamice, gdje ste! Mamo, dajte mi ruku! - molio je krozsuze stariji djeèak.- Mamice, ja sam dobar, ne penjem se više na krušku! -prièa nevino manji djeèak.- Dajte i meni ruku, mamice! Zašto ne doðete? Gdje ste?Svo troje èekalo je napeto odgovor, ali iz te strašne dubinedosizao je do njih samo plaè, tako zdvojan i hrapav kao da dolazi iz razderanih umiruæih grudi.- Ne plaèite, mamice, neæe vas spaliti! - stade djevojka tješiti mater. - Još æemo biti zajedno.- Aj, nikad, nikad više, djeco moja! Nikad se više neæemovidjeti! Neka me spale, samo neka to bude brzo, što prije! Nemogu dulje živjeti! Oèe Smole, zašto èekaju?Te rijeèi, izreèene muklim, raskinutim glasom, uzdigoše se sablasno iz grobne dubine k rešetkama, gdje su tri zaprepaštena lica zurila i èekala bar jednu rijeè utjehe.- Mamice, ne govori to... Mamo, doði bliže! - molila je djevojka kroz suze. - Doði, pogledaj nas!- Ne mogu, djeèice moja!- Zašto ne možeš, mamice?- Ne mogu, noge su mi zdrobili!- Kriste, Bogorodice! - vrisne djevojka i baci se na pod. Djeèaci nisu shvatili što je mati rekla, ali su osjeæali da je neštostrašno i poèeše plakati.- Molite se, djeèice, da se što prije lišim muka! - oglasi seopet mati iz dubine. - Još danas neka me spale, odmah!

- Da te bar mogu još jednom vidjeti, majko! - proplaèeJelica.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ne želi to, kæeri moja! Strahovito izgledam, nisam višeljudsko stvorenje!Na vratima stražarnice pojavi se napola snen stražar i stade vikati i kleti da su se sve tresli mali prozori.- Prokleta pašèad, tko vam je dopustio da uðete ovamo? -rekne on.U taj èas osjeti Jelica dvije gvozdene ruke što je pograbiše za ramena i gurnuše u prvu sobu, odakle je poletjela na vrata stražarnice.Još se nije pravo ni osvijestila, kad se na vratima stražarnice pojavi košèat stražar noseæi u svakoj ruci po jednoga prestravljenog djeèaka. Držao ih je za šije poput maèiæa i jednim ih zamahom bacio na cestu da su im male glavice zazveèale na tvrdom kamenu. Jelica se u prvi mah nije mogla maknuti. Osjeæala se kao da joj se tijelo pretvorilo u kamen.Jelica je tek tada opazila daje otac Smole izašao iz tornja, a s njim i stražar. Razabrala je da neka žena ispire njezinoj braæi krv što im je curila iz nosa i glave i rumenila cestu. No nije se mogla pomaknuti. Blijeda i ukoèena stajala je pred stražarnicom zureæi u krvave mrlje na cesti.- Bezdušni ljudi! - vikne Cindekovica stražarima. - Što suvam djeca skrivila? Zar su ona kriva što im je mati u tornju?- Nemojte susjedo! - prišapne joj Adam. - Nije dobro zamjeriti se ovim harambašama!Palèiæka je sa strane promatrala kako se Cindekovica brine oko vještièine djece, no ona nije došla u blizinu.- I to æe biti vještica - reèe Palèiæka s mržnjom, pogledaJelicu i povikne glasno:- Kakva mati, takva kæi!Jelica osjeti da joj je krv udarila u lice i da je nešto sili da se toj ženi baci za vrat i uguši je, ali u taj èas stade pred nju otac Smole.- Nisi smjela poæi onamo! Kroz onaj prozor paze grabantinoæu na vještice.

- Bar sam èula materin glas! Zar je zaista priznala, oèeSmole?- Jest! A sad uzmi djecu, Jelice i poði kuæi. Više nema pomoæi.- Jutros su nas istjerali iz dvorišta, jer smo djecavještice...- Htio sam ti pomoæi, ali vidiš da ne mogu! - reèe otacSmole. - Siromah sam, nemam ni groša u džepu! Potraži,možda æeš negdje naæi dobre ljude.Jelica je šutjela i slušala kako joj braæa plaèu. Mutnim je oèima gledala kako je otac Smole pošao prema Markovu trgu, kao da ne može dulje slušati plaè djeèaka koji su stajali na cesti.Kao da se probudila iz nesvjestice priðe djeci, uze ih za ruke i povede Markovim trgom ravno u crkvu kapucina. Nije klekla da se moli, nego je povukla djecu kroz mala vrata koja su vodila iz crkve u dvorište. U dvorištu nije bilo žive duše, u sredini bijaše širok zdenac, opasan niskom kamenom ogradom. Jelica pusti ruke svoje braæe i tiho im reèe:- Ostanite ovdje, vama æe se kapucini smilovati! Vas neæezapustiti.

Ostavila je zabezeknutu djecu pred crkvom, potrèala prema bunaru i stala se uspinjati na ogradu.Djeca su nesvjesno naslutila što sestra kani, potrèala su vrišteæi k njoj i èvrsto se uhvatila za njene haljine. Jelica u posljednjem èasu gurne starijeg djeèaka tako da se stropoštao niz ogradu, dok se manji èvrsto držao njezinih sukanja. Nije ga mogla otkinuti od sebe i mališan se strovalio s njome u bunar. Na zdvojni vrisak djeèaka dotrèaše sa svih strana kapucini i samostanske sluge. Kad su razabrali da se u bunaru utapaju živa biæa, privuku brzo vjedro, a u njemu se spusti i jedan odvažan sluga. Za kratko vrijeme povukoše djevojku gore. Bila je bez svijesti, ali mali brat nije više disao. Uzalud su ga kapucini dozivali u život. Tek tada doðe otac Smole.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Kad je opazio što se dogodilo, pokrije lice rukama. Kapucini su ga zaèuðeno gledali i pitali što to znaèi.- Mati joj je vještica, sutra æe joj suditi - reèe otac Smolegvardijanu. - Ostavite je kod nas do sutra.- Što vam pada na pamet? Kæi vještice pod našim posveæenim krovom! To ne može biti! Tko zna nije li ona vještica, pabi mogla još i nama donijeti kakvu nesreæu. Pravedan èovjekne srèe u smrt. Vi ste krivi što se to ovdje dogodilo i upamtite:poslije pozdravljenja ne smije biti medu našim zidinama!Gvardijan zapovjedi svima da nitko o tome dogaðaju ne prozbori rijeè i ode iz dvorišta. Otac Smole se nemoæno ogledao kako nose mrtvog djeèaka i iznemoglu djevojku u prizemlje gdje je služinèad imala svoju sobu.Pošao je nesigurno naprijed, kao èovjek koji je pošao u tamu i ne zna kamo ide i kamo æe doæi.Pred samostanom se ogleda kao da traži pomoæ od prolaznika, ali oni su prolazili bez ikakve suæuti i razumijevanja za ono što mu je pritislo dušu.Tada mu pogled pade na dvorac što je virio iza visokog zida, upravo na uglu Grièa, sjeverno od palaèe Zrinjskog.Traèak nade odrazio mu se na licu. Poðe prema dvorcu. Koraèao je najprije polako, kolebajuæi, ali zatim ubrza korake i za nekoliko trenutaka je veæ stajao pred vratima koja su vodila u dvor grofice Ratkav, u "Crveni dvor".KONTESA NERAKad je otac Smole zatvorio za sobom vrata ograde, našao se u mirisnom cvjetnjaku. Usred vrta stajao je dvorac obrašten ružama. Da nisu uvis virila dva tornjiæa i krov, mislio bi èovjek da dvorac nije zidan od kamena, nego da je sastavljen od

samih crvenih ruža. Zbog tih ruža, kakvih nije imao nitko u gradu, nazvaše purgari dvorac grofice Ratkav "Crleni dvor".U samu zgradu vodilo je šest stepenica. S obje strane uzdizala se balustrada od mramora, obrasla takoðer ružama.Kapucin poðe ravno prema stepenicama da uðe u zgradu, ali tek je zakoraèio kad iza sebe zaèuje odluèan, ali sladak ženski glas:-Oèe, oèe!Kapucin se obazre. Lice mu se razvedri.Pred njim stajaše djevojka, mlada i stasita, odjevena u ružièastu haljinu. Lijepo ovalno lice s finim, odrješitim nosiæem srdaèno mu se smiješilo, a velike oèi, crne poput noæi i duboke poput svemira, gledale ga pronicavo. Po èelu i oko sljepooèica lepršali su joj gusti pramenovi èudne pepeljaste boje i tako se napadno odražavali od baršunastog crnila oèiju daje kapucin gotovo zaboravio na ono zbog èega je došao.- Moj duboki poklon, konteso! - reèe.

- Htjeli ste mi pobjeæi u kuæu, ali vam nije uspjelo! - reèekontesa vedrim glasom. - Od prekjuèer vas nije bilo, a javas nestrpljivo èekam! Recite mi je li istina da su juèer kodKamenitih vrata našli dijete i da su to poèinile vještice?- Tako kažu gradski sudac i gradski odvjetnik.- A što kažete vi? Doðite i prièajte mi o tome, oèe Smole!Danas ionako neæete bakici èitati. Bakica je u posjetima!- U posjetima?- To vas je iznenadilo, je li?- Otkada poznajem groficu, nije izašla iz kuæe!- Punih deset godina nije izašla ni u crkvu, samo da ne vidisvijet, a danas se, eto, odvezla u potpunoj paradi k baruniciSkerlec.Kapucin pogleda djevojku znaèajno.- Znam što sada mislite! U pravu ste! I ja to slutim!Kapucinovo lice zastre koprena sjete.- Kao da bi vam bilo žao da me udaju, oèe Smole?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Još ste vrlo mladi i niste dovoljno upoznali ljude, a za vasbi bila nesreæa da se udate prije nego što upoznate svijet.- To ste pogodili! Zato ja i neæu tako brzo ostaviti lijepognijezdo moje bakice.- Ali jednom ipak morate saviti i svoje gnijezdo.- Moram? Nera ne mora što neæe. Doðite u sjenicu, oèeSmole, pa prièajte što je to juèer bilo. Bakica se neæe brzovratiti.- Danas sam ionako došao k vama, a ne k bakici. Htio bih svama govoriti na samu, da nas nitko ne èuje.-Vrlo ste sveèani, oèe! To ne sluti na dobro, ali ja se ne bojim. Idemo u sobu.Djevojka se uspne u dvor, popne se u prvi kat i uvede kapucina u knjižnicu.- Ovdje se dade govoriti o ozbiljnim stvarima - reèe ona,sjedne i ponudi kapucinu stolac.On je èasak šutio, kao da sabire misli, tada pogleda kontesu u oèi, pa æe plaho i nesigurno.- Neæu okolišati. Radi se o velikoj bijedi, konteso. Neka seljaèka djevojka, ali vrlo bistar i vrijedan ženski stvor, izgubilaje nesretnim naèinom oca i majku! Djevojka je ostala sa dvojemale braæe i bijeda je natjerala u smrt. Pokušala se utopiti imalo prije izvukoše je iz vode. Ostala je živa, ali mladi njezinbrat, koji se o nju objesio kad se bacila u vodu - utopio se.Djevojka nema ni kruha ni krova, pa se bojim da æe ponovnopritjeæi samoubojstvu.- Zar joj se ne bi moglo pomoæi? Recite, mogu li ja pomoæi?- Bojim se da æe vam to zadavati briga.- Ozbiljno se ljutim na vas što tako govorite, a za kaznuskrbit æu se za djevojku i njezina brata dok budem živa.- Ne, to nije potrebno! Ja vas samo molim da je zadržitekod sebe nekoliko dana, dok nade posao.- Zar kod mene nema posla? Uzet æu je k sebi!

Kapucin se smeo.- Oèe, oèe, vi mi nešto tajite! - zagrozi se kontesa.- Ne, nipošto! Menije samo neugodno što sam vas time op

teretio, a vjerujte mi, nije potrebno da djevojku zadržite.- Ali zašto da je ne zadržim? Zar se toga bojite? Samo mirecite gdje je, pa æu poslati po nju.Kapucin se opet smeo i u prvi èas nije mogao odgovoriti, ali se sabere i odvažno reèe:- Kod nas je u samostanu. Došla je u crkvu i bacila se u našbunar.- Bože moj, sad shvaæam vašu nepriliku. Ne može ostatikod vas! Ali kako joj je moglo pasti na um da se baci upravou kapucinski bunar?- Dolazila je u crkvu...Redovniku zapne rijeè, pogleda kontesu kao da se boji da æe zamijetiti njegovu laž, ali ona nije razabrala zašto se kapucin smeo.- Sada razumijem! - reèe ona. - Vi ste joj bili ispovjednik.To ste mi trebali odmah reæi! Idite kuæi - nastavi kontesa - ineka djevojku smjesta odvedu dolje na marof, a sutra æu jeposjetiti. Pošaljite k meni slugu po suhe haljine za nesretnicu,to sigurno treba.Otac Smole ustade. Kontesa mu pruži ruku i on je htjede poljubiti.- Što vam pada na um? - reèe ona i istrgne ruku.- Konteso, vrlo sam vam zahvalan! Vi ste s moje duše skinuli najveæi teret.- Tada se dvostruko veselim što mogu pomoæi nesretnojdjevojci.Fratar pogleda kontesu, toplim, odanim pogledom, oprosti se i vrati kuæi. Jelicu je veæ našao sasvim kod svijesti. Ležala je na krevetu i zurila u strop.Kraj nje je sjedio stariji djeèak i tiho plakao za nesretnim svojim bratom koji je ležao na stolu mrtav. Kapucin nije htio s

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

djevojkom govoriti o njezinom èinu. Ni stari vrtlar koji je bio u sobi nije o tome govorio, jer je to gvardijan svima zabranio.Kapucin pošalje vrtlara da donese od grofice Ratkav haljine za Jelicu, a kad je ostao s njome na samu priðe krevetu i reèe joj:- Vrtlar æe te odvesti s bratom na marof k grofici Ratkav.- Znade li ona da sam kæi vještice? - upita djevojka mirno.- Ne zna! Sutra æe doæi kontesa na marof i govoriti s tobom. Ako te pita za roditelje, reci joj daje oboje ubila bolest.- Ako me pitaju odakle sam i kako se zovem?- Reci da si iz Zagorja i da si došla ovamo tražiti rodbinu,ali da je sva pomrla, a ime da ti je Jelica Kozjak. Najbolje æebiti ako ne izlaziš iz sobe i ni s kime da ne govoriš.- A što æu kasnije?- Za nekoliko dana poæi æeš nekamo u Zagorje. Tamo nemani žive duše koja bi te poznavala, pa æeš naæi službu. Ovdjene možeš ostati. Ako ti kontesa i kaže da ostaneš kod nje, tijoj reci da moraš u svoj kraj, jer ne možeš živjeti ovdje gdje tije sve strano.- Poslušat æu vas, oèe! - uzdahne djevojka.- Još jedno upamti: ne spominji nikome, osim kontesi, mojeime! Nitko ne smije o današnjem dogaðaju ništa saznati. Vasæete dvoje sada odmah na marof, a za ovoga sirotana - obratise fratar malom mrtvacu - ne brini. Sam æu ga pokopati.- Njemu više ništa ne treba!

Za jedan sat sjedila je djevojka s bratom u maloj èistoj sobi na majuru grofice Ratkav u suhoj èistoj haljini. Pred njima na stolu pušila se topla veèera. Djeèak je iznemogao prionuo odmah uz jelo, dok je Jelica gledala preda se ukoèenim oèima u kojima je drhtalo oèajno pitanje o buduænosti.

SJENE PROŠLOSTITanka predveèernja maglica bila je veæ pokrila Griè kad se mladi kapucin tjedan dana kasnije našao opet pred vratima "Crvenog dvorca". Zaèuðeno je gledao grupu ljudi što se skupila na cesti pred dvorom i znatiželjno pogledavala na prozore. Otac Smole nije znao zašto pred dvorom stoje toliki ljudi, pa se požurio otvoriti vrata ograde kako bi vidio što se u dvoru dogodilo.Na stepenicama u dvoru opazi kontesu Neru. Krasno tijelo zaogmula joj bijela odjeæa, skromno izrezana i opšivena èipkama. Na grudima bila joj kita bijelih ruža, svježa kao da je upravo izrasla. U kovrèastoj kosi ponosito se koèila bijela parta opšivena biserjem poput krune.Kapucin je zastao iznenaðen kod vrata i uzdigao oèi k Neri. U prvi mah gotovo je nije prepoznao.Sav se izgubio u tome pogledu i pozdravio je tek kada ga je kontesa oslovila:- Doðite, doðite oèe! Niste pravo ni ušli u dvor, a veæ sesnebivate!- Vani stoje ljudi i gledaju u vaše prozore, a vi ste takosveèani?- Ljudi se s pravom okupljaju. Dogodilo se, naime, èudo.Bakica se izvukla iz svoje puževe kuæice i opet otvorila svojedvorane i srce društvu.- Što se to s njom dogodilo?- Vi to ne znate? Mislila sam da vam ona kazuje više negomeni.- Varate se. Grofici samo èitam ili s njom razgovaram ovjeri, ali o svojim osjeæajima prema društvu nije još govorila.-1 nikada vam nije kazala zašto se povukla od svijeta? -Vjerujte mi, nije!

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Mislim da je bila više ogorèena zbog smrti moje majke,nego moga oca. On je pao u boju, a na to je svatko pripravan tko ima u ratu koga od svojih. Ali kad je majka umrla odžalosti za ocem, tada je baka uzela mene k sebi i zatvorila seu "Crveni dvor" kao u samostan. A znate li što se meni èini?Daje moja sirota majka sama sebi oduzela život, i to je bakicu slomilo.- Ta je misao èesto nicala i u mojoj glavi.- Pustimo to! Danas nije dan da govorimo o tako tužnimstvarima. Vi, dakle, niste slutili zašto me danas iznenadila novom haljinom i rekla mi da æemo naveèer imati goste. Sve jedala potajice spremiti, a nije mi rekla ni zašto poziva goste.Nasluæujem da me bakica želi udati za moga roðaka baruna Skerleca. Drugi nije moguæ; Ivo je jedini muškarac kojegaznam.- A što velite vi na to?- Samo to da vi morate danas ostati kod nas! Danas moramimati prijatelje uza se.- Nisu li ovdje vaše prijateljice Ženka i Terka?- Ne trošite rijeèi. One su moje vršnjakinje, s njima se veselim i tratim suvišno vrijeme, ali vi ste moj prijatelj s kojim razgovaram kad nešto osjeæam.

Izvanredna sreæa prijeðe licem mladog kapucina.- Doæi æu kasnije, konteso! Moram još obaviti jednudužnost.- Dobro, ali žurite!Otac Smole se oprosti i ode, a Nera pogleda još jednom za njim i uspne se na prvi kat koji je ispunjavao žamor gostiju.Nera je ostala na vratima i iza zastora promatrala šarenilo kakvo još nikad nije vidjela. Sama sebi nije vjerovala da je to doista dvorac njezine bake. Dvorane èija vrata nije vidjela otvorena veæ deset godina, planule su u svjetlu stotinu svijeæa što su se odražavale u velikim kristalnim ogledalima, titrale u draguljima i blistavoj svili gostiju.

Veæ deset godina nije nitko sjedio na tim skupocjenim stolicama i divanima, niti su nožice u svilenim cipelama koraèale po tim sagovima. Zavidne oèi gospoða nisu veæ deset godina promatrale zlatne lustere na stropovima, vaze i kipove na stolovima i prekrasne slike na stijenama obloženim tapetama.Nera je tek sada, kada je vidjela te dvorane u svom sjaju, razabrala da joj je baka zaista bogata. Ali opazila je i to daje ona znala svoje sobe i ljepše urediti nego što su ureðene kod tetke Skerlec i kod prijateljica, kontese Terke Nadaždi i Ženke Draškoviæ.S velikom radošæu opazila je Nera kako se bakina bijela glava izvanredno istièe od crne svilene haljine, kako velik briljantni lanac, što joj visi oko vrata, titra na crnoj svili kao niz zvjezdica. Zaljubljeno je promatrala baku i dugo nije mogla s nje skinuti oka. Zatim stade iz svog skrovišta promatrati goste.Poznavala je samo tetku barunicu Skerlec koja je svoje malo tijelo stegnula u tamnocrvenu svilu, a glavu uresila bijelom vlasuljom. Njen suprug barun Skerlec, ugojen, mnogo viši od nje, odjenuo je sveèanu hrvatsku odoru. U odijelu ga je slijedio i njegov tanani i visoki sin barun Ivica. Debeli grof Petar Oršiæ ispunio je veliki naslonjaè i postojano sjedio kraj grofice Ratkav, neprestano se hladio lepezom i gledao naokolo kao da se boji da æe zbog bilo èega morati ustati.Grofica Julija Èikulini, visoka plavuša u modroj haljini s dugom povlakom, razgovarala je s mladim èasnikom Malakoczvjem i promatrala zajedljivo svoje dvije gošæe, crnomanjastu visoku Terku Nadaždi i smeðu nisku Ženku Draškoviæ koje su èavrljale sa stasitim blizancima grofovima Erdodv. Nerin se pogled zaustavi na barunici Orehoczv koju su svi nazivali baronesom Linèikom. Neprestano je švrljala oko gostiju, trèkarala oko svakoga muškarca i svakome imala nešto reæi.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Uzalud je poskakivala, smijala se i kretala poput djevojèice. Njezino nabuhlo sivo lice, debele izboèene usne i navora-no èelo rugalo se kretnjama kojima se htjela prikazati djevojèicom.Nera se nehotice nasmijala njezinim crvenim vrpcama u naprašenoj kosi i crvenom lièilu na izboèenim uvelim obrazima.Medu gospodom upadoše joj osobito u oèi kanonik Pulingar, sa svježim licem i nasmiješenim oèima što su željno oblijetale izreze na ramenima gradskih gospoda, i gradski kapetan Ladislav Sale, koji je stajao pokraj kanonika u svilenoj odori, neprestano gladio obrijano lice i podmuklim pogledom zirkao u gospode.Opazila je da nešto tiho šapæu i smješkaju se kad god bi kraj njih prošla koja mlada, lijepa žena.Napokon se Nera sjeti da mora veæ jednom uæi u salon da se upozna s gostima koji su netom došli i s onima koji neprestano dolaze.Rasklopi tamni svileni zastor i stupi u dvoranu.

Pred tamnim zastorom istakla se nježna pojava dvostruko i privukla sve poglede. Pode ravno prema grofici. Uz put joj pade pogled na kanonika Pulingara i gradskog notara. Zamijeti daje Sale kanonika gurnuo i kad je prošla kraj njih nešto mu šapnuo, ali je prošla kraj njih ponosito, sagnula se grofici i glava unuèice dotakne se starièine. Dvije glave kao slike dvaju života! Jednu je tek obasjalo proljeæe, druguje pokrio snijeg, ali se jasno razabiralo da je starièina kosa u mladosti bila jednako bujna kao Nerini prekrasni uvojci, da je starièino tijelo nekoæ bilo strojno i lijepo kao stoje tijelo njene unuke.Gospoda su s udivljenjem promatrala krasnu unuku lijepe starice, a gospoðe su sa zavišæu razmišljale o tome kako æe Nera jednom baštiniti lanac od briljanata što se blistao oko starièina vrata.

Dok je Nera razgovarala s groficom, ude u sobu grof Èiku-lini i reèe:- Vidio sam s balkona blagovaonice kako se iza Mesnièkeulice diže nekakav plamen. Ne znam što je to.Svi podigoše glave, a tko je bio hitriji potrèi na balkon da vidi stoje. Èak se i grof Petar Oršiæ pridigao i pošao s ostalima u blagovaonicu.Dugi stolovi bili su prostrti, a duž cijele dvorane otvarao se željezni balkon.Gospode i gospoda natisnuli su se na balkon i na prozore. Vani je bilo tamno. Mjesec još nije izašao, a povjetarac je donosio svjež zrak iz vinograda što se spuštao od "Crvenog dvorca" sve do Mesnièke ulice.Na uzvišici iznad Mesnièkih vrata zasjalo je nekoliko pla-menih jezika, a gusti dim uzdigao se prema nebu.- To je vatra! - kliknuše gospode u strahu.- Tamo nema kuæa! - umirivao ih je grof Petar Oršiæ.- Vjetar puše i može donijeti iskre u grad! - primijeti grofica Ratkav. - To je ipak požar kuæe!- Ne bojte se - oglasi se sada kanonik Pulingar - to nijepožar! To je lomaèa!- Lomaèa? - ponovi grofica poluglasno.

- Da, danas pale jednu vješticu! - obavijesti goste notarSale.- Je li mlada ili stara? - upita nekoliko gospoda u istimah.- Ni mlada ni odviše stara! - razjašnjavao je gradski notar Sale... Bila je udata, no muž ju je ostavio zbog toga stojeopazio daje vještica.- Kako se zove ta žena? - upita Nera.- Margareta Kušenka.- Ima li djece? - pitale su gospode.- Naravno, ima!- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

U taj èas zaèuo se ispod Mesnièkih vrata strašan, prigušen i iznakažen krik živog biæa. Svi umukoše.Grofica Ratkav zurila je nijemo u žarki plamen, u kojemu su se gubili glasovi strašnog umiranja.Lice joj je problijedilo, usta se stisnula, a iz ukoèenih oèiju virila joj strava i užas.Nera je opazila kako joj baka blijedi, sklapa oèi i tetura. Požuri k njoj. Grofica se slomljena uhvati za njene ruke i klone joj u naruèaj. Djevojka mladom snagom svojega tijela zadrži baku i posadi je u naslonjaè.

Gospode su se okupile oko stare grofice. Kada su vidjele da je starièino lice blijedo, oèi sklopljene, tijelo kao bez života, stadoše vikati, uzdisati i prestrašeno dozivati lijeènika Stillera koji je stajao kod prozora.Lijeènik požuri do grofice, opipa joj bilo i zamoli goste da se udalje.Prestrašena lica izadoše gosti iz blagovaonice, a lijeènik je stao trti grofici sljepooèice, žile na rukama i masirati je vodom i octom.- Bože sveti, što se to s njom dogodilo? - upita Nera drhtavim glasom. - Još je nikad nisam takvu vidjela.- Starost i neobièno uzbuðenje na što gospoda nije pri-vikla! - reèe lijeènik. - Ali ne bojte se, to je samo laka nesvjestica.Lijeènik uskoro dozove staricu k svijesti.- Malo vam je pozlilo, vaša milosti! - reèe Stiller groficikad se oporavila.- Gdje su moji gosti?- U drugim sobama!- Recite im, molim vas, da ostanu, slabost je prošla.- Da, da, to rekoh i ja! Javit æu im vašu želju - reèe lijeèniki ode.Nera je ostala s groficom sama.

- Bakice, zašto vas je tako uzrujala ona vatra? - upitanježno.- A tebe, Nero? Zar tebe nije zazeblo u kostima kad sièula onaj strahovit krik? Kao da sam osjetila kako joj je plamen uhvatio kosu, kako joj se prži živo meso, živa, vruæa krv!Grofica se tako stresla kao daje cijelim tijelom osjetila žar plamena.- Bakice, zaboga! - klikne Nera. - Umirite se, molim vas,umirite se za ljubav svojoj Neri!Grofica spusti oèi na djevojku stoje kleèala pred njom mlada kao rosa, a lijepa kao proljeæe.Raskrilivši ruke privine djevojku na grudi i zaplaèe.- Nero moja, kad bi ti znala!- Što bakice? Recite mi, bit æe vam lakše.Ali grofica se trgne, ispravi glavu i odluèno reèe:- Ne, ne! Nikada! Nisam ti ništa rekla. Razumiješ li - ništati nisam rekla. Šuti, dijete moje, i ne pitaj. Nikad me više otome ništa ne pitaj. Poravnaj mi kosu i poði grofu Petru, nekadoðe da me povede u salon. S veèerom moramo prièekati dokdoðu svi uzvanici.Nera je uredila sijede vlasi svoje bake i ušla u salon. Gosti su stajali oko gradskog odvjetnika koji je èas prije došao i prièao im o bijeloj vještici s Kamenitih vrata i naðenom djetetu, a pritom pomno promatrao žene.Svršio je upravo kad je Nera ušla u sobu i šapnula nešto u uho grofu Oršiæu. Gradski odvjetnik Dvojkoviæ opazi Neru i šapne kanoniku Pulingaru:- Doðite, predstavite me krasnoj domaæici! Nisam još imaosreæe da joj izbliza pogledam u oèi.Dok su oni razgovarali, ude u dvoranu grofica s Oršiæem i gradski odvjetnik nije pošao k Neri.- Grof Oršiæ je prijatelj kuæe? - upita Dvojkoviæ kanonika.- Da, još iz mladih dana - odvrati kanonik i žmirne zlobnim oèima.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Tako? A sad moram groficu pozdraviti i predstaviti jojgrofa Vojkffvja.Nera, grofica Terka i Ženka sjedoše u mali salon gdje bijaše glasovir. Oko njih se okupila mladež, medu njima oba blizanca grofovi Erdodv, Milan i Marko, te mladi barun Skerlec. Govorilo se o glazbi i pokušavalo svirati sad ovo, sad ono.Zabava se naèas prekinula kad im je prišao otac Smole. Nera mu pode u susret, pozdravi ga srdaèno i ponudi mu mjesto.- A sada nam ispripovijedajte, oèe, gdje ste se tako dugozadržali? - reèe Nera.Kapucin se isprièavao da je imao važnih vjerskih dužnosti.- Samo recite iskreno, sproveli ste vješticu do lomaèe! -uplete se u razgovor netko iza Nerinih leda. Ona se okrene,no baš u taj èas pristupi k njoj gradski odvjetnik i nakloni se:- Ja sam gradski odvjetnik, plemeniti Dvojkoviæ!Neri se oèito nije svidio nastup gradskog odvjetnika, pa ga nije pozdravila odviše srdaèno.- Tko je bila spaljena vještica? - upita znatiželjno groficaTerka.- Neka seljanka iz Trnja, Margareta Kušenka - odgovori Dvojkoviæ. - Pogibeljna vještica! Ali gotovo sam zaboravio, vaša milosti - obrati se Dvojkoviæ Neri - doveo sam nepoznatog gosta. Veæ sam ga predstavio grofici i zamolio je zaoproštenje što sam ga se usudio dovesti. Došao mi je nenadano u posjete, a jer se nisam htio lišiti sreæe da proboravimnekoliko sati u grofièinoj kuæi, dovedoh ga ovamo. Smijem livam ga predstaviti?- Izvolite! Ako gaje bakica radosno primila i menije miogost!Dvojkoviæ pode nekoliko koraka natrag, do mjesta gdje je stajao muškarac u odori francuskog kroja od modrog baršuna, s obrijanim licem, oštrih muževnih crta i vlažnih sivih oèiju.

Glavu mu je pokrila fina bijela vlasulja poèešljana sasvim po novoj modi.- Grof Matija Vojkffy - predstavi ga Dvojkoviæ.Novi znanac pokloni se Neri vrlo otmjeno i reèe ugodnim glasom:- Smijem li se nadati milosti za nametnika?- Ako nas kanite dobro zabavljati - nasmiješi se Nera -onda vam je podjeljujemo, je li, Terka?Djevojke su potvrdile i pozdravile grofa. Njegovo otmjeno držanje, uglaðene kretnje, zanimljivo lice i ulagujuæi pogled osvojiše obje grofice.Novi gost primamio je i baronesu Linu, te ona doskakuta u salon vodeæi sa sobom suca Krajaèiæa. Uplela se odmah u razgovor i upitala gradskog odvjetnika:- Molim vas, magnifice, mene vrlo zanima kako æete saznati tko je ona bijela vještica što ste je vidjeli kod Kamenitihvrata?- To je zasad još moja tajna!- A recite mi kakve su te vještice? Nisam još nijednu vidjela, a to me silno zanima.Dvojkoviæu je to pitanje oèito bilo ugodno i poèeo ga opširno razglabati.- To su žene, baroneso, koje su iz pohlepe za novcem iudobnim životom prodale dušu vragu. Izmeðu takve vješticei vraga sklapa se ugovor i on njoj daje novaca da može dobroživjeti, i moæ da može svim ljudima kojima želi èiniti zlo kakvo joj se svidi.- Dakle, vještica može štetiti kome hoæe?- Naravno! Ona može uništiti susjedov usjev, osakatiti svoga neprijatelja, ucijepiti mržnju ili ljubav.- Oh, to je strašno gospodine odvjetnice! - uzdahne usidjelica.

- A ima li vještica u otmjenim krugovima? - upita Nera i pogleda ironièki našminkanu baronesu Linu.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Dakako da ih ima! U Njemaèkoj je spaljeno baš u posljednje vrijeme mnogo plemkinja i boljarki.- One ne trebaju od vraga novaca! - reèe Nera.- One postaju vješticama zato da èine zlo. Zla žena moraèiniti zlo, jer inaèe ne bi mogla živjeti - reèe gradski odvjetnik ozbiljno.- Nisu li te èarolije bile možda ljepota? - upita Nera.Gradski odvjetnik pogleda Neru ispod oka, a gradski sudacKrajaèiè pocrveni.- Zar se nije dogodilo da su sluèajno spalili nevinu ženu? -upita Nera bezazleno.Sudac još više pocrveni i sad su veæ drugi opazili kako je rumen od ljutine.- Sud je pravda, a ona ne može pogriješiti! Nijedna vješticanije spaljena ako nije priznala da je vještica.- Zar ima samo ženskih vještica? - pitala je dalje Nera.- Èesto se i muškarac daje na taj zloèinaèki posao. U Francuskoj i Njemaèkoj spaljeno je i nekoliko muškaraca, èak idjeèaka koji su služili vragu.- A kod nas?- Naši su muškarci bogobojazni, pa se ne dadu od vragaprimamiti, no žena je slaba. Zašto nije vrag zaveo Adama?Jer je on bio jak i otporan. Tome je dokaz i muž vještice kojusmo danas spalili. Ona gaje htjela zavesti da pristupi u njezino kolo, ali on je to odbio i predao je sudu, dok se, naprotiv,njezina kæi dala namamiti.-1 njezina je kæi vještica? - upita baronesa Lina.- To je priznala sama mati dan prije smrti.- Priznala je? Kada? - upita Smole.- Odmah pošto ste je vi ispovjedili. Djevojka je bila kodKrajaèiæa i opozvala iskaz... A to je gospodinu sucu bilo sumnjivo. Nije li kæi opozvala iskaz od straha da æe joj se matiosvetiti i odati je? Zato je staru još jednom stavio na muèila iona je priznala da joj je i kæi vještica.

Dominikancu se prièinilo da se oko njega zavrtio salon sa svim gostima i zaklopi naèas oèi.- A hoæe li sada i djevojku spaliti? - upita Nera.- Sigurno, ako istraga dokaže da je kriva. No mlada jevještica nestala iz sela. Oèito su je vještice sakrile, jer bilabi šteta da izgube takvu majstoricu. Neki seljaci kažu da znapraviti tuèu.- Meni je nedokuèivo kako bi ljudi mogli praviti tuèu? -reèe Nera.- To je moæ dobivena od vraga - prihvati gradski sudac.- Kad se vrag združi sa zlom ženom, ona dobije veliku moæ.Zato je vrag posvuda i stvorio èitava udruženja vještica ne bili zavladao svijetom.Nera se okrene Krajaèiæu i reèe odrješito:- To ne mogu shvatiti!Iza njezinih leda pojavila se na vratima grofica. Vidjevši da joj je unuka u živom razgovoru, zastade.

- Vi ste odviše umni da to ne biste shvatili! - odgovorigradski odvjetnik.- Naprotiv, nisam, jer mi glava to nikako ne da vjerovati!Dvojkoviæ je zirnuo u Neru sumnjivim pogledom, gradskom sucu šiknula krv u lice, otac Smole je problijedio, a barun Skerlec je u neprilici stao listati neku knjigu.Nitko u društvu nije smogao rijeèi. Svi su èekali što æe reæi gradski odvjetnik, ali on je šutio, jer gaje grof Vojkffv opomenuo pokretom ruke.- Konteso - prihvati umjesto odvjetnika Krajaèiæ - vi ne vjerujete u zakone?- Gospodine Dvojkoviæu - oglasi se s vrata strog glas grofice Ratkay- mislim da sam vas i gospodina suca pozvala ovamo da se zabavljate, a ne da vodite juristièke rasprave s djetetom koje je odraslo izmeðu èetiri zida ovog dvorca i kojemunisu poznati vaši zakoni!-

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Nera je otvorila usta kao da je htjela groficu ispraviti, ali njezine se oèi u taj èas sretoše s bakinima i ne reèe ništa.- Neka mi oprosti vaša milost - reèe odvjetnik ustajuæi sastolice - ali kontesa je postavljala tako umna pitanja da moraju juriste iznenaditi, pa sam gotovo zaboravio kako govorims mladom damom.- Ona je bistra glava, ali o vašim zakonima ne zna ništa, pabi od vas morala oèekivati da s njom neæete govoriti o onome0 èemu još nikada nije ništa èula.Grofièina pojava i svaka njezina rijeè ulijevala je svima duboko poèitanje.Društvo jednoglasno potvrdi njezine rijeèi.Gradski odvjetnik pode prema grofici, smjerno se nakloni1 reèe pokorno.- Priznajem svoj grijeh i molim vašu milost za oproštenje!Ja sam zaista kriv! I vas, konteso, molim za oproštenje!- Sada æu otkriti tajnu ovog razgovora - reèe Vojkffvustavši sa stolice. - Gospodin odvjetnik nije znao kako bidrukèije prisilio kontesu da svoje lijepe oèi upravi na njega,pa je zapoèeo s njom razgovor.- Èini se daje grof u pravu - nasmiješio se otac Smole.- Posve u pravu - prihvati gradski odvjetnik. - Smijem livam konteso, u znak pokore poljubiti ruku?- Nije li to prijevara? Sad hoæete još i nagradu - prijekornoæe Vojkffv.Nera pruži smiješeæi se Dvojkoviæu ruku, i reèe:- Za pokoru poduèavat æete me juristièkom umijeæu.- S neizmjernom radošæu primam tu pokoru - odvratigalantno Dvojkoviæ.- Eto - primijeti Vojkffv - zar je vrijedno biti pravednikom,kad se griješnici nagraðuju!Dobra se volja popravila. Grofica je zahvalno gledala svoju unuèicu, a dominikanèevo lice opet je zadobilo naravnu boju.

I barun Skerlec bio je opet dobre volje te je stao razmatrati zamisli kako æe se mladež poslije veèere zabavljati.Sjedoglavi upravitelj grofièina dvorca najavi grofici da je veèera spremna i ona pozove goste da doðu u blagovaonicu. Kad su izlazili iz salona, Vojkffv reèe tiho gradskom odvjetniku:- Kojeg ðavola dovodiš svojim raspravama ovaj alem ljepote u neugodan položaj!Otac Smole èuo je tu primjedbu, a kad je grof to opazio, pohiti brzo naprijed.- Od danas bit æe Krajaèiæ vaš neprijatelj - šapne otacSmole Neri kad je prošao kraj nje.- Zar je to tako velika nesreæa?Ona se nasmije i prihvati ruku baruna Skerleca koji se ponudi da je odvede k stolu. Kod veèere nije nitko ni pomislio na taj mali dogaðaj, pa ni sama Nera koja je neprestano pazila na svoju baku. Sat prije ležala je starica u toj sobi onesviještena i Nera se bojala da æe je sam pogled na balkon uzrujati. Prevarila se. Baka bijaše vesela, èak se neprestano smijala grofu Petru koji joj je svaki puta, kad mu je sluga ponudio jelo, važno govorio:- Oprostite, grofice, više ne smijem jesti, mogao bih ode-bljati!U isto je vrijeme, meðutim, na svome tanjuru imao èitavo brdo jela.Samo je otac Smole bio nemiran, snužden i zamišljen. Ono stoje gradski odvjetnik rekao o Kušenki, teško gaje porazilo. On nije vjerovao da bi mati bilo što rekla o svojoj kæerki koju je on smjestio na majuru grofice Ratkav.Dok se kapucin borio sa svojim neugodnim mislima, ostali su gosti neprestano nešto oèekivali.Poziv grofice Ratkav iznenadio je sve pa su bili uvjereni da æe se u njezinoj kuæi dogoditi nešto važno. Jedni su bili

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

uvjereni da æe se kontesa Nera zaruèiti sa Skerlecom, jedinim muškarcem koji je zalazio u grofièinu kuæu, dok su drugi držali da je taj poziv samo prolazna mušica stare grofice, a treæi su tvrdili daje taj poziv imao jedino tu svrhu da se Nera uvede u društvo. Ona sama nije znala što je to danas s njom naumila njezina baka.Veèera proðe i gosti ustadoše od stola razoèarani jer se nije ništa zbilo što bi im moglo razjasniti zašto su bili pozvani.Mladež se nakon veèere rastrèala po vrtu i Neru je opkolilo èitavo jato mladih ljudi. Ona se s njima zabavljala veselo i buèno. Ali to nije potrajalo dugo, jer im se naskoro približio otac Smole i rekao kontesi daje grofica moli neka doðe naèas gore u salon.Nera se oprosti od gospode.- Konteso - zovne je kapucin.- Izvolite, dragi oèe? - upita ga ona okrenuvši se.- Moram s vama nešto vrlo važno govoriti sutra prijepodne.- Dobro, doðite.- A sad mi dopustite da odem kuæi.- Ne, to ne dopuštam!Kapucin je gledao u nju nemoænim pogledom. Nije joj mogao protusloviti. -Dobro, ostat æu!- Opazila sam da ste uzrujani i nemirni.- Nisam vièan društvu - isprièa se kapucin.Nera ga ostavi na stepenicama i pohiti da èuje što želi baka.- Slušaj me, dijete moje - šapne grofica. - Ivo te neprestano traži, htio bi da izvede neke vrtne igre. Ti znaš da on nije

nametljiv pa te neæe otkidati od ostalih, a on bi htio da se nešto igra.- O, i ja! - osmijehne se Nera. - Odmah æu potražiti gospodina bratiæa i potegnuti ga za uši! Zašto nije sam došao kmeni?

Nera pogleda u sve dvorane, ali ne nade bratiæa i uputi se u vrt.Podno stepenica sretne grofa Vojkffvja. On je na balustradi ogledavao cvijeæe po kojemu je pala mjeseèina.- Što vi tu radite, grofe, tako sami?- Razgledavam vaš vrt, konteso! Volim cvijeæe i zanimajume pojedine vrste. Kakvo je ono grmlje što se na mjeseèinicakli kao da mu je lišæe od srebra? Kad sam danas ušao u ovajvrt, ostadoh zapanjen nad tom krasotom cvijeæa - reèe on.- Ja se osobito rado zabavljam njegovanjem cvijeæa.- To vam zaista uspijeva!Iziðoše u malu aleju od cvjetnog grmlja. Kad su razgledali žute ruže, otkine Nera jedan pupoljak i zakiti se.- Èini mi se da se sve što god vi dotaknete rukom ili oèimabudi na život.- Otkud vi to znate?On stade i pogleda joj u oèi.Mjesec mu je rasvijetlio lice i Nera opazi da u njegovu pogledu nešto plamti.- Ja to osjeæam - reèe grof.- Društveni obièaji propisuju da se kuæedomaæici u što višeprigoda izreèe nekoliko laskavih rijeèi.- Ne, konteso! Nisam došao ovamo da vas obaspem laskavim rijeèima. Došao sam da vas mogu gledati iz blizine.- A dosele ste me vidjeli samo izdaleka? - nasmije se ona,ali je taj smijeh brzo išèeznuo s usana. Grof je stajao prednjom kao prikovan, sagnuo se i gledao je kao da æe joj pogledom probiti do dna duše. Iz njegovih je oèiju sipao plamenkakav nije vidjela ni u èijem oku.Dok su njegove oèi bile uprte u nju, šaptao joj je nekim èudnim glasom:- Gledao sam vas izdaleka, ali bio sam vam bliže nego štoste ikada slutili!

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Te rijeèi bile su tako naglašene da se djevojka nije više mogla smijati.- Ja sam se progurao silom ovamo, prisilio sam gradskogodvjetnika da me povede sa sobom, samo da vas mogu vidjetiokom u oko, da mogu èuti rijeèi s ovih vaših usta.- Zar gospoda uvijek ovako lažu dami?- Konteso, vaše me rijeèi izazivaju da se opravdam! Ne obièavate li vi danomice jašiti pod Sljeme? Niste li nikada još bilis vašim konjušarom u šumici sv. Žavera i ondje èitali? Nisteli jednom izjašili pod Sljeme pa vam se u šumici na povratkuuplašio konj? Jedan gaje prolaznik uhvatio za uzde, no vi steodjurili dalje.- Jest, to je sve istina! Vi ste bili onaj èovjek koji mije prije

osam dana u mraku zaustavio konja?- Da, konteso!- Kako ste vi mene vidjeli kod sv. Žavera, a da vas ja nikadanisam opazila?- Jer sam vas ondje uvijek èekao u skrovištu, samo da vasmogu vidjeti. Sad se možete uvjeriti da vas danas ne vidimprvi put i da ste mi uèinili krivo!- Priznajem, grofe! Kako da to popravim?- Dopustite mi da smijem katkad boraviti u vašoj blizini.- To vam rado dopuštam - reèe Nera sa smiješkom na u-stima i pruži mu ruku.Grof prihvati pohlepno malu bijelu ruku, kao gladna zvijer dobaèenu mrvicu, i utisne na nju tako vruæ, gotovo luðaèki cjelov, kao da æe je ustima zdrobiti.Nera se trgne i s nekim èudnim strahom pogleda u grofa koji kao daje zaboravio na sve oko sebe, omamljen slašæu od dodira njezine ruke.- Gospodine grofe! - opomene ga Nera.On podigne usta s ruke i zaustavi na njoj svoj plameni pogled.

Nera povuèe ruku natrag, a grof sagne glavu, kao daje nijemo moli za oproštaj.S druge strane aleje3 - èuli su se brzi koraci. Nera opazi izmeðu granja vitku pojavu mladog baruna Skerleca.- Ivo, Ivo! - zovne ona svoga bratiæa, a grof Vojkffv podigne glavu i dobaci joj prijekoran pogled.Mladi Skerlec se obazre i skrene prema Neri. Kad opazi grofa, hladno se pokloni.- Zašto lutaš po vrtu? - ukori ga Nera odluèno. - Èekam teda pripremimo kakvu igru.- Smijem lija s vama? - upita grof.- Štoviše, vi morate! - reèe Nera odluèno. -Valjda niste odluèili da sa starom gospodom napijate zdravice! Poðite gore idovedite nam gradskog odvjetnika, kanonika Pulingara i ocaSmolea.Grof nije pošao dobrovoljno, ali se ipak požurio ispuniti kontesinu želju.Išao je otmjeno, èvrstim korakom i Nera je morala priznati daje vrlo lijepog stasa.- Sviða li ti se grof? - upita je Skerlec, pogledavši Neru svojim plavim tugaljivim oèima.- Da li mi se sviða?- On umije ženama brzo omiliti.- To ne znam.- Pa i ti si žena!Ona trgne glavom, pogleda srdito baruna i dobaci mu oštro:-Ja sam-ja!- Ne znam što time kaniš reæi.- Ne znaš? Tada æu ti to razložiti. Htjela sam reæi da jaimam svoju glavu i svoju dušu, a ako ti to ne znaš, ne sudi meprema drugima. Razumiješ li?3Aleja (franc.) - drvored.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Oprosti mi, Nero, nisam se dobro izrazio! Uopæe više neznam što govorim!- Ne znaš? Što? Zar si odviše pio?- Nero, molim te, ne muèi me dulje! Obeæala si da æeš miodgovoriti...- Najprije moram znati na što da ti odgovorim?

- Nisam li te zaprosio da budeš moja žena?- Jesi, ali ja još ne znam hoæu li poæi za tebe ili ne.- A baka bi to željela veæ danas saznati!- Baka? Hm, baka je nestrpljiva! Kako se može ovako nagovoriti mladiæa da potraži odgovor?- Tvoje su rijeèi bodljikave. Zar misliš da i ja sam ne želimveæ jednom saznati istinu? Baka je samo htjela da to bude danas, da proglasi naše zaruke.- Veæ zaruke? A meni o tome nije rekla ni rijeèi.- Veæ tri dana uzalud pokušavam s tobom razgovarati.- A ti uza sve to nisi imao odvažnosti da staneš preda me,uhvatiš me za ruke i upitaš me: "Reci mi, hoæeš li biti moja iline?"- Uvijek se vrzmaš okolo, neèim si zaposlena, uvijek se neèim drugim baviš i bježiš od mene.- A ti mi zakrèi put i prisili me da se bavim s tobom! Prisilime da pogledam u srce i potražim u njemu jesi li u njemu tiili tko drugi.Tolika bol odražavala se u licu barunovom i èeznutljivim mu oèima, daje Nera prišla k njemu i rekla:-Ivo, daj mi ruku!U srcu mladoga baruna uskrsne nada i on padne pred njom na koljena. Toplom odanošæu pruži prema njoj obje ruke, a ona ih prihvati i pogleda mu iskreno u oèi:- Ivo, kad bude za to vrijeme, reæi æu ti hoæu li biti tvoja iline! Danas je još prerano! Reci to i baki.Barunovo lice poprimi opet žalostan izražaj. Poljubi joj obje ruke, toplo, iskreno, odano i plaho.

- Nero, Nero! - èuo se glas Terke Nadaždi koja je dolazilaalejom.- Evo me! - odvrati Nera i pode prema kontesi Terki.Barun Skerlec uputio se k baki da joj priopæi Nerinu odluku. Terka, lijepa, garava crnka, pristupi k Neri, uhvati je oko pasa i šapatom je upita:- Što misliš, Nero, ima li razlike izmeðu poljupca jednog idrugog muškarca?Nera se zaèudi nad tim pitanjem, zamisli se malo, zatim odgovori:- Mislim da ima! Veæ kad ti tko poljubi ruku osjeæaš razlikuizmeðu njegova poljupca i èijega drugog. Djevojke poðoše utihom razgovoru alejom.Meðutim, od igre ne bijaše ništa. Èim je barun Skerlec grofici Ratkav isprièao svoj razgovor s Nerom, pozove ona sve goste u blagovaonicu gdje je stol veæ bio iznova prostrt te su se nudila hladna jela i pjenušac.Kad se gosti okupiše ustade stari barun Skerlec, a svi uperiše u nj znatiželjne poglede.- Moja sestra, grofica Ratkav - reèe barun - ovlastila meda u njezino ime izreèem nekoliko rijeèi. Oèito je da ste sezaèudili što je grofica izašla iz svoje dugogodišnje zabiti ipozvala u svoju kuæu vas, visokorodne goste. Sutrašnjim danom navršava, naime njezina mezimica kontesa Nera sedamnaestu godinu, i grofica ovim èasom napušta svoj pustinjaèkiživot. Mlada, njezina unuka stupa u društvo, pa vas groficamoli da njezino mezimèe primite s onom dobrohotnošæu iljubavlju s kojom æe i ona otvarati svoja vrata vašim blagorod-nostima. Ujedno moli da joj stari i novi prijatelji oproste štoju je tuga za izgubljenim djetetom i zetom tako potisnula dase od društva povukla. Tebi, Nero, u ime tvoje bake i svihnas roðaka želim da prvi tvoj korak u društvo bude okrunjensreæom i blagoslovom, a da ti taj dan ostane do konca života u

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

ugodnoj uspomeni, daruje ti baka današnjim danom sva svoja pokretna i nepokretna imanja!Grobna tišina nastade u sobi. Nera je stajala kod prozora. Sve su oèi bile uprte u nju.Svi su oèekivali njezin odgovor. Ali ona samo potrèi k baki i pade joj na grudi. Nekoliko èasaka držale su se baka i unuka u nijemom zagrljaju. Stare su gospode brisale suze, grof Petar oborio je oèi, a kad se Nera izvinula iz bakina zagrljaja, nastade u dvorani klicanje:- Živjela kontesa Nera!Mladi ljudi nagrnuše k djevojci te joj kao na jagmu èestitaju roðendan i bakin dar.Skerlec ju je pogledao tužnim pogledom. Nera je odmah shvatila taj pogled. U isti mah s tom slavom imala je postati i njegovom zaruènicom, a ona je to sprijeèila.Vojkffv je pristupio k njoj posljednji i nijemo joj poljubio ruku. Taj cjelov bio je naoko služben, ali vruæ kao žeravica i Nera ga je osjeæala i onda kad je pružila ruku kapucinu koji joj je èestitao i ujedno se s njom oprostio da pode kuæi.- Sutra prije podne! - šapne Nera kapucinu na odlasku i onostavi društvo.Cijelu veèer bio je grof Vojkffv u blizini Nere i dobacivao joj èesto vruæe poglede.Barun Skerlec je to opazio i to ga je tako uzrujavalo da je grofa stao prezirno mjeriti. Svi su mladi ljudi gledali Neru zaljubljenim oèima, ali Skerlec je vidio samo Vojkffvja. Taj nijemi boj oko djevojke prekinuo je grof Petar koji je poslije pola noæi ustao da napusti dvor, neka se grofica odmori, a to bijaše znak i za ostale goste da im valja poæi.U dvoranama grofice Ratkav bilo je uskoro tiho i tamno. Sluge pogasiše svijeæe i u cijelom dvorcu zavlada opet mir.

Grofica Ratkav spremala se na poèinak. Sobarica joj rasplela srebrnu kosu i oplela je za noæ. Kad je to svršila, posla je grofica k Neri s porukom da bi željela prije nego legne s njome porazgovarati.Nera je tiho i oprezno ušla u spavaæu sobu svoje bake. Napola raspletena kosa dosizala joj do koljena, a mlado tijelo sakrila joj ružièasta noæna haljina.- Kako ti je, bakice? Jesi li umorna?- Veæ sam se odvikla od dužnosti domaæice.- A zašto si se odvikla?- Jer sam poslije smrti tvojih roditelja zamrzila društvo.- Oni nisu krivi što su tatu ubili u ratu, niti su krivi što jesirota majka tako nesretno svršila.- Nisu krivi? - povikne grofica tako oštro da se Nera prestrašeno trgnula.Nikada još nije u oèima te dobre žene vidjela toliko bijesa i mržnje i nakon toga bakinog poklika bila je još jaèe uvjerena daje smrt njezine majke obavijena nekom tajnom. Grofica se, meðutim, brzo sabere i opazivši kako se Nera prepala reèe mirno:- Imaš pravo, dijete moje! Oni nisu krivi.- Je li, bakice, da se moja majka bacila s kule u Mokricamaiz oèaja za tatom? - upitala je bolno Nera.-Tko ti je to rekao?- Èula sam od Terke.

Grofica se zamislila, a Nera je nije htjela smetati u mislima veæ je tiho gledala preda se.Kroz otvoren prozor dolazio je do njih svjež noæni zrak, a s ulice èuli su se polagani koraci kako prolaze gore-dolje.- Netko šeæe pod prozorom - reèe grofica.Nera pode k prozoru, ali se odmah trgne natrag.- Tko je? - upita grofica i, kao da se ne pouzdaje u Nerupode sama k prozoru.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Na mjeseèevu svjetlu razabralo se francusko odijelo i obrijano lice grofa Vojkffvja.Grofica se okrene k Neri, pogleda je pronicavim pogledom i reèe:- Ne izgleda loše taj grof, samo ne znam kakav je èovjek. Jasam ti u svojoj duši namijenila drugoga, no ako si ti odabralaovoga dolje...- Ja nisam još nikoga odabrala!- Govoriš li istinu?- Živu istinu! Tebi, bakice, neæu nikada lagati.- Ako zaista nisi još nikoga odabrala, onda se tome veselim. Možda æe tvoj izbor ipak pasti na baruna Skerleca? Mojje neæak dobar i pošten èovjek. Veoma te ljubi.- Bakice, ja od ljubavi oèekujem mnogo više.- Što oèekuješ?- Smjele èine, divlju borbu, vratolomne žrtve, nešto lijepo,prelijepo.- Govoriš li u prilog onog dolje? - reèe grofica i pokaže naotvoreni prozor. - Misliš li da nisam zamijetila njegove poglede?- Ali, bakice, ti meni ne vjeruješ! Ja ne govorim danas jošnikome u prilog.- Radi, dijete moje, kako znaš. Neæu ti nikoga nametnuti.Koga odabereš, za toga se udaj, samo hoæu da ti nešto kažemiz svog života, možda æe ti koristiti. Kad mije bilo osamnaestgodina, imala sam isto takve misli kao i ti. Htjela sam vitezakoji æe za mene prorovati zemlju i srušiti nebo. I taj moj ludisan zamutio mi je srce da je na sve suze mog prijatelja PetraOršiæa ostalo nijemo i bešæutno. Tada doðe u Zagreb mladiMaðar. Znao je mnogo prièati o svom junaštvu i on postadeciljem mojih sanja. Ali prevarila sam se. Jedne noæi, u prvojgodini našeg braka, navališe na naš dvor kmetovi, a moj junaèki vitez pobježe i ostavi mene samu njima na milost i

nemilost. Kmetovi su, meðutim, bili prema meni plemenitiji i ostaviše mi život. Od tog dana ja sam bila najnesretnija žena na svijetu. Muž mi se zgadio i poèeh žaliti za Petrom. On nije znao mnogo govoriti, ali bio je zaista vitez. Vidiš, ovako svršavaju pretjerane sanje mlade krvi.- Možda imaš pravo, bakice, ali ja ne tražim da moj mužvodi za mene vojnu. Ja tek želim da me ljubav ogrije svojimžarom, a ne da se udam iz obièaja.- Biraj po volji èovjeka i vrijeme. Ja æu ti samo savjetovati,a ti možeš moj savjet primiti ili odbiti. Samo, u jednoj stvarine smiješ moj savjet odbiti: danas si zapala u razgovor koji jemogao svršiti kobno.- 0 vješticama?

- Da, dijete moje. Ne govori više o tom.- Ali reci mi, bakice, zar ti vjeruješ da vještice zaista mogupraviti tuèu i da im vrag daje tu moæ?- Ja vjerujem samo u ljudsku zloæu i ljudske zloèine.-Vidiš, bakice, tako mislim i ja - radosno æe Nera.- Ali ono što misliš ne smiješ uvijek izreæi! A onda - da - nezaboravi što sam ti rekla. Blagovaonica se mora premjestitiiz dvorane s balkona u onu veliku sobu straga što ima izgledprema Sljemenu. Dosadašnja blagovaonica mora se zauvijekzatvoriti.- A zašto to, bakice?- Ne pitaj me.- Ali bakice, zar ja nisam veæ dorasla da s tobom dijelim sveboli i brige? Vidiš, bit æe ti lakše kad tvoja Nera podijeli s tobom sve što ti je teško.

- Ne, dijete moje. Prošlost je moja, a buduænost tvoja!Neæu da je pomiješam s tom prošlošæu koja bijaše ispunjenastrahotama i bolima.- Ali onda barem zaboravi i ti na prošlost i uživaj u mojojbuduænosti...- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- To sam i htjela. Ali tada se najednom, u èasu kad htjedohzakopati sve što je bilo, pojaviše iz zasjede sjene prošlosti ipomutiše moj mir.-A kad bih ja, bakice, raspršila te zlokobne sjene? Ja bih to tako rado èinila, bakice! Reci što te smuæuje?- Šuti, Nero! Pred tvojom molbom otvorile bi se i tvrdepeæine. Šuti i ne pitaj me više! Slušaj me. Danas ti je sedamnaest godina. Svojim odgojem nisam te sputavala veæ samtvojem mladom umu pustila da se razvije slobodno, naèistom zraku koji nisu okružili ljudi svojom zlobom i krivomnaukom. Ti si danas gotovo i odveæ razvijene glavice, ali ipak- ne pitaj me za uzrok onome što si sve vidjela, a ni za povodmoje èudne odredbe o premještanju blagovaonice. Ta dvorana mora se zatvoriti, i to neka ti bude dosta! Razumij me: kadbude došlo vrijeme, sama æu ti veæ sve reæi... A sada idi, noæje odmakla.Nera odano poljubi baku u ruku i pode u svoju sobu.Tu se spustila na naslonjaè i zavezla u duboke misli.Kad ne smije pitati, bar æe misliti na ono što baka pred njom taji. Ponovno sebi dozove u pamet sav užas što je u onoj blagovaonici potresao vazda mirnu i hladnu groficu. Ona nemoæ, onaj strah i nesvjestica, oèajni pogled starice koju još nikad nije vidjela previše uzbuðenu ili ganutu - izazvaše u njoj sumnju da je tajna koju pred njom skriva nešto veliko i strašno. I u njezinoj se duši nešto nesvjesno potreslo. Kao da unaprijed osjeæa grozotu stoje u sebi skrivaju sjene bakine prošlosti.Iz takvih misli trgoše je opet koraci s ulice, èvrsti, odmjereni i strpljivi koraci grofa Vojkffvja. Nera ih je slušala, ali nije izašla na prozor...

U SIGURNOM SKROVIŠTUNera je ustala vrlo kasno. Tek stoje otvorila oèi, najavi sobarica daje došla èitava èeta žena da joj èestita roðendan i da je otac Smole èeka u knjižnici.

Nera je brzo splela svoje lijepe pletenice, odjenula novu modru odjeæu, glavu uresila modrom partom i znatiželjno se požurila u knjižnicu da èuje što joj to toliko važno ima reæi otac Smole. Sve joj se èinilo daje ta važna stvar u vezi s bakinom tajnom.- Dugo ste èekali, oèe Smole. Oprostite - prevario me san -reèe kapucinu kad je ušla u sobu.Mladi fratar pažljivo pogleda kontesu i smiješeæi se reèe:- Kako vi danas dobro izgledate...Tako joj je govorio uvijek kad je bila osobito lijepa.- A vi danas izgledate vrlo loše! Kao da niste spavali cijelenoæi.- To doista i nisam.- A što ste radili?- Šibao sam svoju savjest.- Kako èudno govorite. Valjda niste uèinili što zla?- Jesam, konteso!- Ne vjerujem.- A to sam zlo uèinio baš vama!- To pogotovu ne vjerujem! No što vam je? Zašto ste susta-li? Vama se doista nešto dogodilo?- Zlorabio sam povjerenje i dobrotu kojom ste me obasipali.- Ali èime?- Lagao sam! Vi znate kako izmolih od vas da se pobrineteza onu seljanku.- Jelicu Kozjak iz Zagorja koja je izgubila roditelje?- MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Niti se ona zove Jelica Kozjak, niti je iz Zagorja. To je bašono zlo. Ona djevojka je kæi vještice... One iste koju su juèerspalili!- Jelica Kušenka?-Da, konteso!-1 vi ste se za nju zauzeli iz milosrða? - upita ona pozorno motreæi fratra.On je oèekivao ukor, pa se sasvim iznenadio nad tim njezinim držanjem. Pogledao je mladu djevojku u oèi i preseneæeno odvratio:- Da, konteso!- Ali niste se zgrozili stoje kæi vještice?! Vi ste imali samilosti za to stvorenje?- Da, konteso. Ako me saslušate, reæi æu vam sve.Nera je ušutjela, a on ispripovjedi kako se s djevojkom susreo i kako je nesretnici htio pomoæi, sve potanko, onako, kako se dogodilo.- Kad sam juèer od Dvojkoviæa èuo da je nesretnica podsumnjom daje vještica i daje traži sud bilo mije kao da se namene survao èitavi svijet. Molio sam Boga neka mi samo dotle saèuva život dok vas ne oslobodim strašne odgovornostistoje ta djevojka pod vašim krovom.- Ta djevojka æe ostati i nadalje kod mene, oèe Smole.Nemojte prosvjedovati, to i onako ne pomaže. Kad ja neštohoæu, onda tako mora biti.- Ne, nikada. To ja ne mogu dopustiti. Shvaæate li strahotusvog èina ako sakrijete vješticu koju traži sud?- Ona seljaèka djevojka daje vještica? To je preglupo, pre-smiješno.- Ali sud veli da jest. Oni je traže, a vi je sakrivate! Ja æu

Jelicu poslati u svijet, neka ide s milim Bogom, i to æu uèinitiodmah! Veæ sam bio dolje na majuru i rekao joj neka se spremi za put.

- Ne dragi oèe, to ja neæu dopustiti. Vi uzalud prosvjedujete. Ja sam gospodar!U to netko pokuca na vratima. Kontesa pode da vidi tko je. U hodniku stajaše njezina sobarica s mladom djevojkom u graðanskom odijelu u èijoj ruci bijaše svežnjiæ. Nera je povuèe u sobu. Bijaše to Jelica, preodjevena na graðansku.Fratar skoèi sa stolice i pode joj u susret.- Što si došla? Nisam li ti rekao da se ne makneš prije noæi?- Morala sam otiæi. Kud god sam se okrenula, svuda samèula da je Kušenka na muèilima priznala kako joj je kæivještica. Sva služinèad o tome govori, a ja to ne mogu slušati-ne mogu!- Kako si mogla ovamo po bijelom danu? Ako te prepoznaju? - ukori je kapucin.- Tko bi me prepoznao? Tko zna mene?- Èemu si došla ovamo?! - srdito æe kapucin. Bilo mu jeneugodno stoje djevojka došla u grofièinu kuæu.- Morala sam još jednom vidjeti kontesu.Otac Smole pogleda Neru, kao da joj hoæe reæi: I ovu ste oèarali!Nera je èasak gledala Jelièino ljepušno blijedo i patnièko lice, a onda odluèno reèe:- Idemo grofici!Otac Smole nije mogao prosvjedovati. Nera gaje pogledala zapovjednièki i kapucin ju je nijemo slijedio.Groficu naðoše sjedeæi na divanu kako èita knjigu. Opaziv došljake, gurne grofica brzo knjigu pod jastuk divana.Nera je tu kretnju dobro uoèila. Obuzme je znatiželja: kakva može biti ta knjiga koju je grofica sakrila? Ali nije imala kada na to misliti. Kad se kapucin pozdravio s groficom, pred-vede Nera seljanku i bez ikakva uvoda reèe:- Bakice smijem li uzeti ovu djevojku u našu kuæu? Nemanikoga svoga, a juèer su joj majku spalili na lomaèi:

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Grofici se lice preobrazilo. U njemu je opet zadrhtao nijemi užas kakav je Nera sinoæ zamijetila u bakinim oèima. Nera i kapucin izmijeniše pogled. Držanje grofièino bijaše im zagonetno, a seljanki se èinilo da se grofica zgraža nad njom pa brižnu u plaè.Taj plaè kao daje groficu osvijestio.- Ti si kæi one žene koju spališe? - upita djevojku pritajenim drhtavim glasom.- Jest, bakice - odgovori umjesto nje kontesa. - Nije li tostrašna bol izgubiti majku na lomaèi i biti ostavljen od cijeloga svijeta?!- Uzmi je, uzmi! - isprekidano æe grofica.- Ali i nju okriviše daje vještica! - upozori kapucin.- Neka! Uzmi je! - živo æe stara grofica ne pazeæi na kapucinove rijeèi. No jedva što je to izgovorila pridigne se i naglo ode, gotovo pobjegne u svoju spavaonicu.- Ne plaèi! - tješila je Nera vještièinu kæer. - Poði onamou drugu sobu i èekaj. Ne plaèi, sobarica ne smije vidjeti tvojesuze!Kad je seljanka izašla, Nera priðe kapucinu.

Zamislila se. Opet joj se vratile uspomene na juèerašnji dan. Ponavljala je bakine rijeèi i nastojala u njima pronaæi pravo znaèenje. Najednom joj pogled padne na divan gdje se ispod jastuka crvenila knjiga. Pristupi bliže, sjedne i uzme knjigu u ruke. U taj mah skoèi kapucin k njoj i uhvati knjigu kao da æe joj je oteti.- Kako? Vi znate kakva je to knjiga, a niste je ni pogledali?Zašto mije htjedoste oduzeti?Otac Smole pocrveni i ne odgovori, a Nera brzo rasklopi knjigu. Na prvoj stranici crnio se latinski natpis:"Cautio Criminalis".Odmah iza toga natpisa proèitala je njemaèkim jezikom ispisane rijeèi:

"Glas jednog èovjeka protiv spaljivanja vještica."- Oèe, vi ste znali što je u toj knjizi?- Zašto ste to uèinili, konteso? Grofici ne bi bilo drago kadbi saznala da ste tu knjigu vidjeli.- A zašto?

- Jer je ta knjiga zabranjena. Tko ju èita, kažnjava seizopæenjem iz crkve.- A vi ste je bakici donijeli i s njom je èitali?! I grof Petar jebio s vama, a vi ste se preda mnom zatvarali da ne bih ništaèula!- Vidim da pred vama ne mogu više zatajiti.-1 ne smijete mi ništa tajiti - reèe djevojka i spremi knjigu na prijašnje mjesto. - Ja nisam više dijete. Kad biste vi znali èime se ja sve bavim, što sve mislim i radim? To ne zna nitko živ. Sve æu vam pripovijedati, ali samo ako vi budete iskreni.Ustala je s divana i pristupila posve blizu k njemu, pogledala ga umilno i pružila prema kapucinu svoju lijepu bijelu ruku.- Hoæete li biti jedini moj prijatelj, jedini moj pouzdanik,oèe Smole?Mladi kapucin je dva-tri hipa šuteæi gledao u njezino lice koje se tako odano smiješilo. Onda prihvati pruženu ruku i reèe:- Ništa drugo u životu nisam želio više nego to.Njegov glas zvuèio je toplo, a lice sijevnulo pritajenom sreæom.U to grofica otvori vrata. Nera opazi da su joj oèi zaplakane. To je silno iznenadi. Još nikada nije vidjela svoju baku da plaèe. Grofièin se pogled zaustavi na divanu gdje je ležala crvena knjiga. Nera je odmah shvatila zašto se grofica vratila.- Idem se pobrinuti za našu štiæenicu - reèe Nera i ostavigroficu i kapucina same.

JL

MC

.: .$.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Oko podne toga dana jurile su Markovim trgom brojne koèije i zaustavile se pred "Crvenim dvorcem". S koèija silazile gospode u šušteæoj svili i gospoda u sjajnim hrvatskim odorama i bogatim francuskim odijelima od svile i baršuna. Sve

je došlo da èestita roðendan unuci grofice Ratkav, najpoštovanije dame u gradu. Svi su žurili da što prije ugledaju mladu sveèaricu. Samo je baronesa Lina Kukiniæ prigovarala mrmljajuæi pred svojim bratom:- Zašto da se mi klanjamo toj mladoj djevojci? Tko je ona?- Šuti draga moja - odgovarao joj brat koji je takoðer o-stao bez braènog para. - To sve èinimo staroj grofici za volju.Nju je, kad je bila u Beèu, i kraljica posjetila i s njome razgovarala jedan sat.- Znam ja i zašto! Ona je prije petnaest godina poslala kraljici veliku svotu novaca za ratovanje. No, pa to i nije tako neobièna zasluga.Lina ušuti jer su veæ bili u grofièinom vrtu. Odatle se uspeše stepenicama u prvi kat gdje je grofica primala goste u crnoj svili, nasmiješena lica, držeæi svoju sijedu glavu uspravno kao da joj je jedva trideset godina.Velikaške i velikaši obasuše Neru sjajnim darovima. Cijela soba bila je odjednom puna. Velikaške se po obièaju kod nastupa u društvo moralo darivati. Svatko je darovao skupocjenu vazu, sliku, sag, vezivo, lepezu i sliène stvari. Barun Skerlec poklonio je Neri dvije vaze za cvijeæe, a grof Vojkffv poslao joj je košaru spletenu od zlatnih niti. Na dršku košare bile su dvije zlatne ptièice - svaka je od njih imala u kljunu listiæ od bjelokosti. Sva je košarica bila ispunjena svježim cvijeæem. Grof je košaru poslao, ali sam nije došao. Dar je izazvao svaèije udivljenje, pa i veliko zaèuðenje što grof nije došao da osobno èestita. Upravo zato što i sam nije ovdje pobuðivala je njegova košarica još veæu pažljivost.Kad su èestitari otišli, pristupi grofica košarici i reèe unuci:

- Dijete moje, vidim unaprijed da se ovaj grof gura u našukuæu.- Zašto, bakice?- Evo, gledaj, nije li ova košarica potisnula svojom zamislisve ostale darove? Ne govori li sasvim drugim jezikom negosvi ostali darovi? Koliko mi taj èovjek nije drag, ova se njegova zamisao doima i silom te kuca u èelo da se na njega sjetiš.Èovjek umije svratiti pozornost na sebe!-To sam i ja opazila.- Opasno je to za tebe, dijete moje.- Misliš, bakice? Ja ne osjeæam nikakvu opasnost.- Kad je budeš osjeæala, bit æe veæ prekasno.U taj èas sobarica otvori vrata i najavi grofici da služinèad moli kontesu neka primi njihove èestitke. Nera, na molbu sobarice, pode u svoje odaje.Po stijenama, na lusteru i na prozorima, svuda su visjeli vijenci od biranog cvijeæa i ruža. Sve je to uèinila služinèad koja se tu skupila u sveèanim odorama sa svojim darovima. Svatko je donio bilo kakav dar što gaje sam svojom rukom izradio za omiljenu gospodaricu.Zajedno sa služinèadi došla je i mlada strojna udovica, hlje-barka Barka Cindek. Donijela je Neri hljeb kakav još nitko nikad u gradu vidio nije. Izgledao je kao veliko srce, a bio je u-pravo umjetnièki ispleten. Služinèad nije skidala oèi s tog hljeba, a i sama Nera i grofica divile se spretnosti hljebarke. A ova je ponosito gledala kako se njezinom djelu svi èude i dive.Nera je sve èestitare nagradila, a grofica je odobrila služinèadi da cijeli dan praznikuje.Kod objeda bio je prisutan samo stari grof Petar. On se dogegao u svojoj širokoj surki, s još širim hlaèama i u širokim èizmama. Njegovo debelo lice rumenilo se kao rascvali mak, a male modrikaste oèice gledale su smiješeæi se. Pogladio je Neru po kuštravoj pepeljastoj kosi i upitao je kako je zadovoljna sa svojim sveèanim nastupom u društvu.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Vjeruj mi - reèe grof Petar - ne sjeæam se da su kojoj odnaših djevojaka gospoda iskazivala toliko poèasti kao tebi.Opazio sam ja kako su te zavoljeli i brkata mladež i obrijanagospoda.- Koga to misliš kume?- Sve. Juèer si prouzroèila èitave požare u srcima mladihbraènih kandidata.- Tome je kriv bakin dar! - odgovori smiješeæi se Nera.- Bezbožna nezahvalnice! - ukori je grof. - Prokšena si, dijete moje; priroda te je odviše iskitila svojim ljepotama.- Tko zna je li to na moju sreæu - zamišljeno æe Nera.- Na današnji dan, pa ovako žalostan glas - opazi grofica.- Nešto mi je sjetno u duši, bakice. Osjeæam kao da mi sesrce neèesa prestrašilo. A èega? Ne znam.- Kakve su to misli! Moja Nera ne obièava ovako govoriti.Poðimo na šetnju. Odredite neka se upregne, grofe Petre.Za pola sata sjedila je grofica u èetveroprežnoj koèiji. Njoj nasuprot, cijelo široko sjedalo zapremio je grof Petar, a uz groficu je sjela Nera u bijeloj odjeæi, s ljubièastim plaštem i poljskim klobuèiæem na glavi što joj se na kovrèastoj kosi dražes-no naherio.Èetiri krasna siva konja povukoše koèiju prema Kamenitim vratima. Tu je na pragu duæana stajala hljebarka Cindekovka i smjerno ih pozdravila. Sve se oèi ogledaše za lijepom kon-tesom. Samo je žena hljebara Palèiæa pozelenila od bijesa vi-deæi kako je kontesa mahnula rukom njezinoj konkurentici Cindekovki.Drugi dan posjetio je sudac Krajaèiæ groficu Ratkav u vezi s nekom parnicom zbog majura. Kad su svršili poslovni razgovor, navede on pripovijedati o vješticama, pa onda ispripovje-di kako se obratio podbanu da mu pomogne u borbi protiv vještica. Grofica upita:

- Pa što bi podban mogao uèiniti?- Mora primiti moj savjet. Ja sam se prošle godine upoznaou Slavoniji sa èasnicima slavonskih pandura. Vi znate da suto trenkovci.- Znam. Poslije smrti baruna Trenka kraljica je njegove pandure preustrojila u èetu koja se sada zove...

- Slavonski bataljon - pomogne Krajaèiæ grofici. - Kapetanu tog bataljona prièao sam o vješticama, a on mi tadareèe: "Dotjerao bih vam ja sve te vaše vještice nasred Markovatrga zajedno s njihovim vragovima!" Sada shvaæate zašto samse sjetio tog kapetana. Podban mora nastojati da jedna èetatrenkovaca doðe ovamo, jer ja hoæu da veæ jednom bude krajgroznom strahu u kojem živimo.- Ako vam to uspije - reèe Nera - narod æe vas proslaviti ipozlatiti!Krajaèiæevim licem preleti smiješak zadovoljstva. Te su mu rijeèi oèito godile.- Vaša je milost odviše ljubazna prema meni, ali ja èinimsamo svoju dužnost. Gradski odvjetnik i kapetan tvrde da sevještica ne može riješiti svih najednom i da ih se ne može pohvatati nego jedna po jedna. No ja æu im dokazati da se tomože, samo kad ima ljudi koji su odvažni da ih noæu uhode.- Da, to je ono što sam i ja èesto mislila - uplete se Nera. -Trebalo bi ih loviti kad se sastaju. Zašto se to veæ dosad nijenikada uèinilo?- Jer se ljudi boje - reèe sudac. - Vještice se ne mogu tako

lako svladati. One æe konaèno poèeti da obijaju i robe.- Zar vještice nemaju novaca? Ta njima daje novce vrag! -reèe Nera.- One nemaju nikad dosta novaca, a upravo su do strahotezlobne. Možda ste èuli kako su prije više mjeseci jedne noæikrèmaru kod sv. Žavera istoèile vino i napunile mu baève vodom?- MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Pa to su one uèinile u jednu noæ? Kako se može tako brzonatoèiti baève vodom? - opet æe Nera, a na usta joj se potkra-de smiješak.- Vašoj je milosti to smiješno, ali, vjerujte, za mene je tostrašno. Ja moram bdjeti nad siromašnim pukom koji vješticetako nemilo progone.- Ne - odvrati Nera - nije mi smiješno, samo mi se stvarèini neobièna.- Vjerujem da je to neobièno. Upravo sam zato i zabrinutza sigurnost svojih sugraðana. Juèer smo spalili MargaretuKušenku, a sad tražimo njezinu kæer Jelicu. Mati je na mukama odala da joj je kæi vještica.- Jeste lije našli? - upita Nera mirno.- Razaslao sam svoje ljude na sve strane, no bojim se dajeneæu tako lako pronaæi. Vještice su je sigurno dobro sakrile.- Možda je gdje drugdje našla skrovište? - upita grofica.- Ne vjerujem! Nitko je neæe sakriti, jer se svatko vješticeboji. A onda i svatko zna što ga èeka ako bije zaštitio.- Možda vam ipak uspije to daje pronaðete - reèe Nera.- Neæu mirovati sve dotle dok je ne naðem. Vaša milosti,dopustite da se oprostim. Moram k podbanu, veæ sam najavio svoj posjet.- Hvala vam što ste nas posjetili - reèe grofica i pruži sucuruku koju on poljubi, oprosti se od Nere i poðe kroz vrt.Grofica i njezina unuka nijemo su gledale za sucem, a kad se vrata vrta za njim zatvoriše, skoèi Nera svojoj baki i prošapæe:- Bakice, jesi li ga èula? Traže Jelicu!U to se ponovno otvore vrata od vrta.- Otac Smole! - klikne Nera i pohiti mu u susret, jedva èekajuæi da mu sve to dojavi.Kapucin je koracao brzo. Lice mu bijaše smrknuto i blijedo.- Što se dogodilo? - upita Nera.

- Vaša milosti, morali bismo ozbiljno porazgovarati - reèekapucin - ali ne ovdje.- Poðimo gore - pozove ih grofica. Sve troje poðu u dvor iudu u mali intimni grofièin salon.-Vaša milosti - poèe kapucin kada je grofica sjela na divan. - Vi sigurno osjeæate kakva strašna pogibelj lebdi nad ovim dvorcem. Jelica ne smije ni èasa više ostati pod ovim krovom!- Zar daje sada odbacimo i predamo u ruke Krajaèiæu? Nebi li to bilo kukavno od nas? - reèe Nera.- Ne velim daje moramo predati Krajaèiæu. No ona mora izvaše kuæe. Otpremit æemo je nekamo u drugi kraj.- Ali ako je tko putem prepozna?

Dok je Nera još bila u rijeèi, dopre joj do ušiju galama i vika s ulice. Neki kreštavi glas èuo se iz te galame i vikao:- Svaki pobožni i pošteni stanovnik ovoga grada koji vjeruje u Boga i poštuje zakone, ako što zna ili je gdje vidio JelicuKušenku, mora to prijaviti sudu ili je predati u ruke zakona.Tko bi propustio da vješticu prijavi, njezino boravište otkrijeili je možda i zaštiti, taj je sam u vezi s vješticama te æe ga stiæikazna na lomaèi!Grofica, Nera i Smole šutjeli su. Sve troje nijemo je slušalo kreštave rijeèi što su tako razgovijetno dopirale do njih i objavile tako strašnu prijetnju. Nijedno se od njih nije maklo, niti pošlo do prozora. Šuteæi zurili su preda se, prisluškujuæi kako svjetina grne ulicama, kako kreštavi glas opetuje strašnu objavu i kako se polako gubi u drugu ulicu.U hodniku se netko ustrèao. Èuli se brzi koraci. Netko naglo otvori vrata sobe i pred njih bane djevojka u graðanskom odijelu. Baci se na pod kao da ju je neka nevidljiva sila pri-tisla o tle.- Nisam kriva, nisam, ništa nisam uèinila! Ništa ne znam,vaša milosti! Ne dajte me, konteso, ne dajte me onom strašnom èovjeku da mi polomi kosti! - vikala je djevojka gušeæise u plaèu i oèajno lamatajuæi rukama.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Otac Smole brzo zatvori vrata, a Nera priskoèi djevojci i reèe poluglasno:- Ne vièi, Jelice, da te ne èuje sobarica!Djevojka utihne, ali se baci cijelim tijelom na pod i stade se svijati od prigušenog plaèa.- Primiri se! - tješila je Nera. - Mi te neæemo datiKrajaèiæu.Djevojka je podigla glavu i oèajno okrenula lice prema grofici kao da i nju pita je li kontesa rekla istinu. Stara gospoda ukoèila se gledajuæi to lice iznakaženo strahom i užasom i reèe joj:- Kontesa je govorila istinu.- Zaboga, što kanite? - upita Smole plaho groficu.- Valjda ne mislite da æu djevojku sada pustiti iz kuæe?- Ja poznam veliku dobrotu vaše milosti, ali vi je morateposlati iz kuæe.- To bi bilo od nas jadno i podlo! - odluèno æe Nera. - Miznamo daje djevojka nevina pa je moramo braniti.- I ja to hoæu, konteso, ali promislite, zaboga, da bi vas tomilosrðe moglo stajati glave!Stara grofica skoèi s divana. U lice joj udari rumen ogorèenja. Ona se ustoboèi i povikne glasom kakav još ni Smole ni Nera nisu nikada od nje èuli:- Nikada! Prag moje kuæe neæe prekoraèiti Krajaèiæevavlast! Za to vam ja jamèim! Ova æe djevojka ostati u mojojkuæi i ja èuje štititi. Razumijete? Ni ti, Nero, ne znaš ništa o tojdjevojci, ni vi oèe! Vi ne znate ni otkud je, ni tko je, ni stoje. Jasamje uzela u službu, ja odgovaram za nju. Samo ja. Da vidimtko æe se usuditi potvoriti groficu Ratkav za vještièenje?!- Bojim se, grofice, da ovi ljudi koji pale lomaèe kao odzabave, ne bi ni vas poštedjeli.- Samo bi im trebalo da prijeðu prag moga dvora! Još jenetko veæi od njih, a to je kraljica!

- Mislite li da bi vas kraljica slušala?

- Èujte me, oèe Smole. Bilo je to u doba kad je kraljica živjela u velikoj bijedi. Sa svih strana zaprijetili joj ratovi, a državne blagajne bile su prazne. Kad sam èula u kakvoj je neprilici, odluèih se na neobièan èin. Poslah potajice kraljici ogromnu svotu novaca za rat. Kad je saznala da sam to bila ja, posjetime u mom stanu u Beèu, zagrli me i reèe: "Ako ikada u životušto god ustrebate, grofice, moja su vam vrata uvijek otvorena.Svaku vašu želju ja æu ispuniti." Znajte, dakle, oèe Smole: akose samo dotaknu moga imena, idem u Beè kraljici.Otac Smole oborio je glavu i zašutio, a Nera je pristupila svojoj baki i tiho joj rekla:- Bakice, ispunila si mi najveæu želju! Mi æemo ovu sirotuzaštititi.- Samo kamo æete je sakriti? - upita otac Smole koji se napokon pokorio želji i osnovi obih gospoða.- Ja znam kamo! - reèe Nera. - U tornjiæu ima vrlo zabitnasobica, ondje æemo smjestiti Jelicu.- Služinèad æe ipak saznati da ondje èuvate neku djevojku- opazi Smole.- Jelica æe se prièiniti bolesnom. Ona mora leæi i bolovati,a moja sobarica æe je dvoriti. Služinèad je ne pozna, dakle jojneæe biti ni na kraj pameti daje to Kušenkina kæi.- To je dobra zamisao! - potvrdi grofica.- Konaèno æe ipak jedanput uminuti uzbuðenost u gradu iprestat æe je tražiti, a onda æemo Jelicu poslati na naše imanjeu Zagorje gdje nema pogibelji da æe je Krajaèiæ ili tko drugiprepoznati.- Dobro - reèe grofica. - Uèini ovako ali odmah!

- Bilo u sretan èas! - tiho æe kapucin. - Molit æu Boga dazaštiti vaše dobro djelo.- Bog vam platio - reèe kroz plaè Jelica pa izljubi rukestaroj grofici, Neri i kapucinu.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Nera je odmah odvede u toranj što je imao izgled prema Sljemenu i smjesti tu preplašenu i oèajnu djevojku.Kad se opet vratila u sobu, na svoje iznenaðenje nade tu baruna Skerleca s grofom Vojkffvjem.- Tome se nismo nadali - reèe Nera pogledavši obamuškarca.- Doðosmo da pozdravimo groficu - razloži Vojkffv.U razgovoru navedoše konverzaciju o bijeloj vještici na Kamenitim vratima pa o raznim zloèinima vještica koje prave ljubavne napitke.- Oho! Dakle i takvih napitaka ima? - zaèudi se Nera.- Zar to ne znaš? - upita Ivica Skerlec.- Još ga nisam okusila - nasmije se Nera.- Ali okusili su ih drugi! - reèe Vojkffv. - Vreli pogledi krasnih mladih oèiju mogu opiti do ludila.- Mi smo imali sobaricu - uplete se Ivica Skerlec - koja jetrojici naših lakeja dala ispiti takav napitak i sva trojica gotovo poludješe za njom. Oni su to sami pripovijedali.- Dobro da nije tebi ponudila to piæe - reèe Nera -jer bihbila dobila neugodnu šurjakinju.Skerlec je osjeæao ironiju stoje strujila iz tih rijeèi.

Grofica prekine razgovor pozivom da gospoda zajedno s kapucinom ostanu na doruèku te ih povede u malu blagovaonicu u prizemlju.Vojkffv zaostane na polasku na èas i prišapne Neri:- Ne znam kako ste shvatili što vam juèer nisam došaoosobno èestitati.- Tako da ste bili zaprijeèeni - odgovori Nera.- Ne! Ali sam znao da æu biti prisiljen isprièati vam nekoliko praznih rijeèi, a to nisam htio. Želio bih vam toènijerazjasniti, ali se bojim da me ne biste razumjeli.- Ako umijete duhovito govoriti, vjerujte da æu vas razumjeti.

- Ne, vi me ne biste razumjeli, jer neæete da me razumijete.A ipak znam da vrlo dobro pogaðate kako juèer nisam došaojer se ne bih mogao svladati, a danas sam došao jer nisam mogao izdržati da vas opet ne vidim.Pri tome grof uhvati obim rukama njezinu ruku i privine je na usta.- Gospodine grofe, dolje nas èekaju...Nera s mukom oslobodi ruku i pode naprijed. Grof je nijemo pošao za njom.Doruèak je odmah zapoèeo. Nera se zabavljala s kapucinom, Skerlecom i Vojkffvjem i pritom toèno odmjerila za svakoga jednaki dio ljubaznosti.Poslije doruèka, kad gosti odoše, pogleda baka svoju unuku istražujuæi i primijeti:- Juèer u noæi bio je Vojkffv opet pod prozorima.- Ja sam odmah usnula i nisam ga zamijetila.- Èini se da se zbilja u tebe zaljubio. A što veliš ti?- Ništa! Danas bar još ništa. Tebi se on ne mili?- Ne znam. Nešto me od njega odvraæa, ali što to sama neznam. Kažu da mu je veæ èetrdeset godina. Naravno, on vrlodobro izgleda, kao da mu je tek trideset, ali je ipak malo pre-star za tebe. Premda, srce ne pita za takve sitnice.-Vidim da se moja bakica boji za Skerleca!- Za njega ne, veæ za tebe.- Tvoj strah je suvišan, bakice. Danas ja još ne mislim naudaju.- Ni na ljubav?- O, da, èesto mislim na to i gotovo sam znatiželjna kakvoje to èuvstvo i koga æu ljubiti.- Ja samo to želim da ne uzljubiš nevrijednoga.- Ja mislim da ono što nema vrijednosti, èovjek i ne opazi!Starica pogladi pramove svoje lijepe unuke i reèe:- Više ti neæu zanovijetati. Vidim da si dosta razborita dasama ravnaš svojim srcem.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Gradski odvjetnik još uvijek nije mogao saznati èije bijaše dijete umoreno na Kamenitim vratima, isto tako nije ni sudac Krajaèiè doznao gdje se nalazi Jelica Kušenka.Jedan i drugi obeæavali su ljudima nagradu, obasipali ih obeæanjima ali sve uzalud. Nigdje ni u gradu ni u okolici, nije se pronašla mati kojoj bi ukrali dijete, ni vještica koja ga je umorila, niti su mogli pronaæi da se možda potajice rodilo kakvo dijete. Svi su muškarci, a osobito žene zmijskim okom istražile svoje susjede ne bi li opazile što sumnjiva i neobièna. Ali sve bijaše uzalud. Zlatni venecijanski dukat što ga je gradski odvjetnik obeæao onomu tko pronaðe majku umorenog djeteta još je uvijek poèivao u njegovu džepu, a sva

obeæanja suca Krajaèiæa o velikim nagradama nisu mogla dovesti razjarene i nagrade željne ljude u trag Jelici Kušenki, koju su ljudi sad još više tražili i više željeli pronaæi nego bijelu vješticu s Kamenitih vrata.Njezino je ime bilo na svaèijim ustima i svaku mladu nepoznatu seljanku koju sretoše na cesti, na ulici ili na trgu, dovukoše pred suca Krajaèiæa da vidi nije li to Kušenka. Svaki put kad mu dovedoše kakvu seljanku, on je jurnuo sa stolice, strgnuo joj peèu s glave, zirnuo u lice, ali onda bi opet kim-nuo glavom, udario šakom o pisaæi stol i viknuo psujuæi:- Ni to nije ona!Jelica je, meðutim, ležala u èistoj i prijatnoj sobici tornja koji se prislonio o sjeverni dio "Crvenog dvorca". Ležala je zureæi u bijeli valoviti strop i prisluškujuæi svakom glasu, svakom šuštanju što bi joj dopiralo do ušiju. I kad god je èula u dvorcu neke korake ili u vrtu muški glas, skoèila bi s postelje, a duša joj poèela drhtati:- To ide Krajaèiæ!Cijele dane i noæi lebdjelo joj pred oèima samo njegovo suhonjavo blijedo lice s bodljikavim oèima kakve je mislila da

mogu imati samo vještice. Uvijek je èula njegov glas i slušala kako je osuðuju na lomaèu.Iznemogla zakopala bi glavu meðu jastuke i usnula. U snu joj se prièinjalo daje zatvorena u tornju vještica i da pred njom stoji Krajaèiæ. Njegovo suhonjavo lice pretvaralo se najednom u mrtvaèku lubanju, a njegove podmukle oèi u zmijske glave koje siknuše iz praznih oènjaka i spustiše se dolje k njoj na slamnjaèu. Ona htjede pobjeæi, ali svuda su bili debeli crni zidovi, a gore visoko željezne rešetke. Divlje je bježala po tamnici, dok su se zmije bacale za njom sikæuæi dugim otrovnim jezicima.Jelica se probudi. Vruæi znoj cijedio joj se niz cijelo tijelo. Skoèi s postelje i pogleda oko sebe, ali stijene su bile bijele, na prozoru nema rešetaka, a kroz bijelo staklo ugledala je zlatno sunce.U taj èas kontesa Nera naglo otvori vrata.Jelica vrisnu od straha i stade se bacati po podu.- Došli su, došli su po mene!- Što to radiš, Jelke? Nitko nije došao po tebe. Zar ne vidišda sam to ja?- Zar mi niste došli kazati daje Krajaèiæ saznao gdje sam?!- Što te navelo na tako ludu pomisao?- Otvorili ste tako naglo vrata i pogledali me tako zaprepašteno!- Jer sam èula da oèajno vièeš.Djevojka je tek sada shvatila zašto je Nera tako banula u sobu i malo se umiri.- Snio mi se strašan san, konteso - reèe Jelica. - Sad minema spasa.- Šta ti pada na um? San uvijek vara.- Oh, kad bi me barem prevario! Ali ja san usnila da meujela zmija, a tu nema spasa. Vidjet æete, dopast æu šakaKrajaèiæu. Alija æu se prije ubiti! Živu me neæe dobiti u ruke.- MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Nera je opazila da je njezina štiæenica doista veæ bolesna. Odmicao je jedanaesti dan što je bila zatoèena u tornju, ali hajka za njom još uvijek nije prestala. A to je djevojku silno uzbuðivalo pa je kontesa vidjela da joj štiæenica propada, lice joj blijedi, a oèi plamte u nekoj vruæici. Zato je preko dana èešæe dolazila k njoj daje bodri i tješi.- Rekla sam ti, Jelice - odluèno æe kontesa - da te ovdje

nitko živ neæe naæi. Budeš li ovako neprestano drhtala odstraha, obolit æeš. U ovaj dvor ne može nitko od Krajaèiæevihljudi. Kako bi oni mogli i pomisliti da bi ti bila u ovom tornju,kod grofice Ratkav?- Istina je, ali mene je ipak strah. Ja znam da su mi ovajstrašan san dale coprnice.- Kakve su to lude misli!- Jest, konteso, danas je njihov dan!- Kakav njihov dan?- Danas je utorak, pa se coprnice sastaju na križanju kodsv. Žavera i onda šalju ljudima strašne sne.- Kod sv. Žavera se danas sastaju? Tko ti je to rekao?- To zna sav svijet! Na današnji dan u Trnju nitko poslijepozdravljenja ne izlazi iz kuæe.- A tek poslije pozdravljenja dobivaju vještice svoju moæ?- Jest, vaša milosti - tiho æe Jelka. - Zato se danas silnobojim.Nera pogleda na prozor. Kroz staklo žarili se posljednji traci sunca stoje zamiralo.Gledajuæi kroz prozor kontesa se zamisli. Onda se okrene Jelici i stane je umirivati utješnim rijeèima, a zatim pode grofici.- Bako, spopala me velika želja da malo izjašim. Ali sama.- Nije mi drago kad si sama, uvijek se bojim da æe ti se dogoditi što zla.- Ne boj se, bakice. Brzo æu se vratiti.

- Neka te ipak otprati sluga.- Ne, bako. Ja æu do Skerlecovih, neka pode sa mnom Ivo.U grofièinim oèima pojavi se pritajena radost.- Idi samo. Ivo æe biti presretan ako ga toliko poèastiš.Èetvrt sata iza toga otvorila se velika vrata "Crvenog dvorca" a kroz njih ponosito izašao bijelac, noseæi na svome hrptu lijepu, odvažnu jahaèicu u odijelu od crnog baršuna. Oko vrata lepršale joj bijele èipke, a na pepeljastim pramovima nahe-rio se dražesno muški klobuk. Izgledala je kao kakva junakinja što vodi vojsku. Muški klobuk pojaèao je u njezinom licu crtu muškaraèke odvažnosti.Sjedeæi na vitkom bijelcu kontesa je okrenula ispred samostana kapucina, ali nije pošla u Plebanušku ulicu, u Skerlecov dvor. Kad je bila sigurna da je iz njezina dvorca nitko ne može opaziti, nategne uzde, a ponositi bijelac poleti dolje niz Kamenitu ulicu i pojuri kraj malih duæana pod Kamenitim vratima.- Kamo to ide kontesa posve sama? - èudila se hljebarkaCindekovka stojeæi na vratima duæana i gledajuæi za krasnomjahaèicom.TAJANSTVENI SASTANAKHitri bijelac nosio je Neru sve dalje od grada prema Zagrebaèkoj gori. Glasovi ljudi i lavež pasa gubili se sve više iza nje, a pred njom ispod sljemenskih obronaka strujili su prvi valovi gorske tišine po kojoj se sada razlijegao topot konja.Sa zvonika crkvice sv. Žavera zanjihao se glas zvona i odzvanjao po daljini, s Grièa mu se odazvao ponosni zvuk s tornja sv. Marka, onda se oglasilo zvono s margaretske crkve, a napokon zabruji velièanstveno zvono s katedrale. I dalje dolje javili se sitni, nježni zvonovi kapelica, ali su utonuli u

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

valovima onih veæih i jaèih zvukova što su nad umornim Gri-èem tkali uspavanku snenom danu.Nera je zaustavila konja i zagledala se po žaverskoj dolini prisluškujuæi zvucima što struje zrakom kao prvi glasnici noænog spokoja, a onda polagano sjetno zamiru u zraènim visinama. Ona se prene opet nategne uzde konju te skrene bijelca u šumicu pokraj ceste.Pred oèima Neri raspinjalo je predveèerje svoj sivi zastor koji je bivao sve tamniji. Kroza nj se bijelile samo dvije ceste, što su se dolje pred šumom križale, a na ovom mjestu gdje su stvarale križ tamnilo se visoko raspelo s drvenim Kristom.Kontesa zaustavi konja nastojeæi prozreti u tamu i upiruæi svoje oèi, pune išèekivanja, u raspelo. Ali ono je sve više gubilo oblik i zamalo su njezine oèi zamijetile samo tamni stup, a pod njim se tek slabo razabirala siva sjena ceste.Bijelcu dozlogrdi èekanje i on poèe tapkati kopitama i grepsti zemlju kao da opominje svoju gospodaricu neka veæ jednom krenu kuæi.Ali ona pogladi konja po vitkom vratu i tiho mu šapne:- Tiho, tiho, Dido - strpi se! Vidjet æemo vještice!Lijepa životinja se umiri kao daje shvatila rijeèi svoje gospodarice.Prošlo je gotovo pol sata, a konj je opet postao nestrpljiv, kao da mu nije udobno u toj tami i tišini u šumi daleko od grada.Nera ga je opet tješila, gladeæi mu lijepi ponosni bijeli vrat, ali životinja nije više slušala rijeèi svoje gospodarice. Neprestano je tapkala po suhom granju i mutila tišinu koja djevojci bijaše tako dragocjena.Nera se spusti s konja, priveže ga o stablo i tiho pode dolje bliže križanju.Tu je stala pod stablo, naslonila se o drvo i èekala jedva prozrijevajuæi gustu tamu.

Noæ je bila sve gušæa. Nigdje se nije nitko micao i sve je bilo tiho kao da sve oko nje nešto išèekuje.Najednom u šikarju iza njezinih leda nešto sušne. Nera razabere da šuštanj dolazi s protivne strane. Obazre se, ali u tami nije mogla ništa vidjeti. Tek je èula da pucketaju granèice i šušti lišæe pod neèijim stopama. Èvrsto se privine uz stablo i pritaji. Nešto se šuljalo k njoj. Tiho, polagano, kao da na nju vreba.Polagano segne za pojas gdje je nosila pištolj.Još ga nije ni dohvatila kad osjeti da joj oba lakta obu-hvatiše neèije teške željezne ruke.Ni jedan glas nije prodro iz njezinih ustiju. Nera se htjede istrgnuti, ali su je dvije snažne ruke tako èvrsto držale da se nije mogla gotovo ni maknuti.Okrene glavu i razabere kroz tamu da je drži visoki muškarac. O pasu zveketalo mu oružje i taj zveket neugodno je odjeknuo kroz njezinu dušu.Daje barem mogla doseæi svoj pištolj! Ali èovjek je držaše upravo za ruke. Htjela je da se istrgne i upotrijebi svoju snagu, ali ruke muškarca obuhvatiše je kao kliješta.Videæi da se tako neæe moæi obraniti, Nera odustane od borbe, pusti svoje ruke napadaèu i reèe mirnim glasom:- Nije potrebno da me ovako napadate. Ako me ubijete,neæe vam donijeti nikakve koristi. Ja æu vam dati dragovoljnosvoje dragulje i sav novac stoje u mene.- Hvala vam! Niti hoæu vaš život niti vaše dragulje. Htio bihtek znati što ovdje radite?Ovo èudno pitanje osokoli Neru i ona odvrati jednakim glasom:- A što vi radite ovdje?- Gle, gle! Vi niste tek obièna žena. Dopustite da vas maloiz bliza pogledam. Nemojte se otimati. Ta vidite da sam javrlo pristojan razbojnik. Neæu ništa drugo nego malo pogle--

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

dati u vaše lice, da vidim imam li èast sa starom ili s mladom ženom, jer je to za mene važno.Nera je ostala mirno stajati dok se visoki muškarac sagnuo k njoj i posve iz bliza pogledao joj u lice.- Baš me noæ iznevjerila. Tamno je kao u rogu, ali vaš glaszvuèi tako mlado i odluèno da osjeæam kako ste mladi, a to mije, svakako, draže, nego da ste kakva stara baba.- Sto želite, dakle? - upita Nera strogo. - Meni se žurikuæi.- Vama se baš nimalo ne žuri. Ondje gore sjedili ste èitavsat na konju, a sad ste ovdje stajali gotovo pol sata. Dakle,nije vam tako silno prešno!Nera je slušala duboki i zvonki njegov glas, ispunjen ironijom i nekim pritajenim zloradim smijehom. Nikad u životu nije èula takav glas pa nije mogla ni slutiti tko bi to mogao biti.- Pa dobro - reèe ona - meni se ne žuri. Ali onda mi recitezašto me zadržavate?- Jer želim znati što ste èekali baš ovdje, na tako opasnommjestu, gdje se roèe vještice...- To se vas ne tièe.- Oho, vi se, možda, varate? Možda baš ja imam pravo nato da vas pitam, što više, na to da vas prisilim na odgovor.- Neæu vam ni na što odgovoriti!

- E, pa dobro. Onda æete odgovoriti gradskom sucuKrajaèiæu.- Krajaèiæu?! - zaèudi se ona i u sebi pomisli: Što ovajèovjek ima posla s Krajaèiæem? Da nije, možda, magistratskipandur ili kakav grabant.- Vi ste ušutjeli? Èini se da vam savjest nije baš èista kadvas je ime gradskog suca tako zastrašilo. Ako vas odvedemKrajaèiæu, on æe biti uvjeren da ste ovdje na križanju imalisastanak s vragom, a, vidite, ja sam ipak uvjeren da vaš"vrag" nema ni rogove ni konjska kopita. Budite, dakle, pametni i recite mi koga ste ovdje èekali.

- Pa dobro, reæi æu vam. Èekala sam svoga ljubavnika.- To je onda nešto drugo. Ja sam to, uostalom, i slutio.- A sada vas molim, pustite me da poðem kuæi.- Oprostite, ali to ne mogu uèiniti.-Vi ste drzoviti!

- Naprotiv, ja sam s vama vrlo fin i udvoran. Sada bih,naime, morao da vas odvedem u Zagreb sucu Krajaèiæu, a onbi vas ondje muèio i rekao da ste vještica i htio bi znati što stetu radili baš na križanju u ovo noæno doba. Ali vidite, ja to neèinim nego vam predlažem da sjednete na travu i da mi prikratite vrijeme. Birajte.- Zašto mi neprestano spominjete Krajaèiæa.- Èini se da vam je njegovo ime vrlo neugodno... Dakle,prestanimo o njemu. Ja bih vrlo rado znao kakav je to maga

rac, taj vaš dragi, koji vas pušta u ovo noæno doba tako dugoèekati.Nera je uvidjela da joj se uzalud opirati i da æe biti najbolje ako i ona s nepoznatim èovjekom govori onako kao i on s njom i ako mirno ostane ovdje. Jer, umaæi mu ne bi mogla.- Nije loš moj ljubavnik. Još nikad nije dopustio da na njega èekam.- A zašto ga danas nema?- Ne znam. Možda mu se štogod dogodilo.Muškarac se sagne, baci nešto na travu i reèe:- Izvolite sjesti na moj ogrtaè. Žalim što vam ne mogu ponuditi mekaniji ležaj.Neznanac sjedne nasuprot njoj. Neko vrijeme nije ništa govorio. Djevojka je razabrala da puni lulu, a èas zatim planu iskra i baci tek mutno svjetlo na njegovu glavu. Nera je opazila tek konture njegova profila i prièinilo joj se daje mlad i da ima dugu kovrèastu kosu. Ona sjedne na travu èekajuæi što æe biti."Tko je taj èovjek? Što ovdje radi i zašto je zadržava?" pitala se djevojka, ali nije mogla da na to pitanje odgovori. U

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

prvi je mah nakanila da ga napadne pištoljem, ali je od toga odustala. On æe biti, oèito, brži od nje. Nera se, dakle, posvema smiri sa sudbinom i odluèi da æe ovdje sjediti dotle dok je taj èovjek jednom ipak ne pusti kuæi. "Ta valjda neæe ovdje biti do jutra! A najbolje æe ga razoružati ako se prikaže kao da ga se ništa ne boji",, pomisli Nera.- Èujte me - oglasi se opet neznanac - ne biste li mi htjelireæi tko ste vi?- Obièno se muškarac predstavi ženi.- Ha-ha - nasmije se on. - Vi imate posve pravo. Ali,vidite, ja mrzim društvene propise. Èemu da uvrijedimo ovuprekrasnu šumu, tamno nebo i zelenu mahovinu, na kojoj sjedimo, propisima društva?Djevojci se sve više èinilo daje èovjek koga je držala razbojnikom otmjeni gospodin.- Slažem se s vama - reèe ona. - Sasvim je svejedno kakose zovem ja i kako se zovete vi!-Vi mi se izvanredno sviðate.- Ipak me ne vidite.- Baš zato što vas ne vidim, jer vas tako više osjeæam. Vašglas i vaše rijeèi doimlju me se kao lijepa pjesma iz grla gorskog pastira i prièinja mi se kao da sam svaku noæ ovdje svama sjedio i prièao. Kakav dojam èinim na vas -ja?- Svakako ste malo neobièan svat. Glas vam je vrlo ugodan, rijeèi nisu bez duha, ali vaše ponašanje prema meni nijebaš lijepo.-Ali nije ni ružno. Ako vas tu držim silom, to je oèito zato što mije s vama vrlo lijepo. Ne osjeæate li i vi daje to neobièno lijepo? Oko nas gusta šuma i tišina, nigdje živog stvora. Samo nas dvoje. Dijele nas samo dvije stope guste tame.Nera je osjetila da se laktima naslonio o zemlju i dotakao ruba njezine jahaæe suknje.Prièinila se da to i ne opaža, samo je desnu ruku primak-

la svom pojasu gdje joj je sakriven pištolj da ga u krajnjem sluèaju upotrijebi. Prisili se na osmijeh i s ironijom reèe:- Valjda neæete slagati stihove?- Skoro! Ja sam veæ èesto ležao do nogu žena i gledao imèarobnu ljepotu, ali nisam još osjetio toliko slatke voljkostikao sada tu do vas koju nisam još nikada vidio, a ni sada vasne vidim.- Kad biste me ugledali, prošla bi vas ta voljkost!- To nije moguæe. Vi ste sigurno prekrasni.- Ha-ha - nasmije se Nera hinjenim smijehom. - Baš ste seprevarili, jer ja zaista nisam lijepa.- Mislite li da je ljepota zapisana samo na licu? Ljepota jekao miris cvijeta. Više puta cvijet nije lijep, ali miris omamljuje svojom èarobnjaèkom bezumnom neznanom ljepotom... Izvaših rijeèi, iz vašeg biæa, struji ljepota koja zamamljuje mislii ubija svijest...Nera se uplaši njegovih rijeèi što su se kroz tihu tamu dršæuæi i šapæuæi uvlaèile u njezino uho.Trgne glavom kao da se silom hoæe otresti tih èudnih glasova. Oboje su èas šutjeli.Najednom dolje na jugu bljesne nebo. Nera pogleda i opazi u tom bljesku da nad njima lebde debeli oblaci.- Eto, dolazi oluja - reèe ona.- Da, oluja, dolazi oluja - ponovi on tiho kao da govori zasebe.Opet nekoliko puta bljesne, a onda zagrmi.- Èujete li? - upita ona.- Èujem! Krasno je to. Bura, grom, to me ublažuje!Neri veæ bude tjeskobno.- Bit æe pljuska - opet æe djevojka želeæi da podsjeti neznanca da veæ jednom krenu odavle ili daje samu pusti kuæi.- Pljusak? Ja sam mu vièan.- Alija nisam - reèe Nera.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- A vi se priviknite! - tiho æe on i ne maknuvši se sa svogamjesta.Nera je šutjela i smišljala što da uradi i kako da se oslobodi toga èovjeka. Napokon se odluèi: naperit æe na nj pištolj i odluèno zatražiti da je pusti kuæi. U taj èas bljesne nad njima, sve se oko njih rasvijetli kao bijeli dan.Nera je u svjetlu razabrala lice mladog momka kako zuri u nju tamnim dubokim oèima.Bljesak ugasne.-Vi ste poludjeli: Zašto lutate po toj tami kad ste ljepši od sunca i mladi od zore? Vaš je dragi nitkov, hulja, nevrijednik! Zašto pušta svoj cvijet u tamnoj šumi neubran da zamamljuje tuðe grudi...Opet bijesnu munja i osvijetli Nerino lice i cijelu pojavu. Za bljeskom je slijedio grom. Ovaj puèe i uzgiba cijelu Žaversku dolinu i zatutnji o Zagrebaèku goru. Onda se opet sve umiri, kao da su zemlja i nebo zamrli.Nera odluèi da zapodjene borbu za svoje osloboðenje. Digne se, ali u taj èas osjeti oko svoga struka snažnu mušku ruku, osjeti topli dah s mladih usana i razabere prijeteæi plamteæi glas:- Samo jedan dodir tvojih usana!Nera se uhvati za stablo i stade se otimati, ali je ruka èvršæe uhvati.- Ne možeš mi uteæi, neæeš mi se oteti!

Ona sakupi svu snagu i istrgne mu se iz ruku, on se uspravi na koljena, htjede ustati, ali u taj tren prasne hitac...Nera je držala u ruci ispaljeni pištolj i prisluškivala u grobnoj tišini što je nastala iza toga hica. Neznanac se ne oglasi, niti se makne.- Zar je mrtav? - pomisli Nera i ostane èasak nepomiènazureæi u tamu.Onda priðe nekoliko koraka bliže k njemu.

- Baš niste odveæ dobro gaðali! - oglasi se duboki glas satrave. - Nastrijelili ste mi samo ruku.Nera se trgne natrag i odstupi nekoliko koraka.- Ne bojte se - reèe on - valjda ne mislite da bih trgnuooružje na ženu. Zavezat æu sebi ranu i time je sve u redu.Govorio je mirno i hladnokrvno kao da se nije ništa dogodilo.- Kako to krv brizga, kao da je jedva doèekala da se možeizliti iz mojih žila. Ta to je, napokon, posve dobro. Uèinili stedobro djelo, možda æu odsele biti manje lud. Nemojte mislitida sam nitkov. Ja sam samo usijana mladost, a vi pogibeljnaljepota. Ako mi dopustite, otpratit æu vas do Grièa. Vi æetejašiti, a ja æu iæi pokraj vas.- Hvala - ne treba!- Kako god želite. Ali bit æe dobro da o tome ne govoritenikome, jer dozna li Krajaèiæ da sam vas ovdje našao moglobi to po vas biti vrlo zlo. Uzbunit æe sav svijet da ste vještica.Vašem ljubavniku spreman sam ponuditi zadovoljštinu. Kakose zove?- Niste vrijedni da to doznate! - reèe ona i pohiti gore ksvome konju koji je èuvši hitac lomatao sobom i htio se odriješiti od stabla. Ali èim je oæutio Nerinu ruku koja ga je potapšala po vratu i osjetio daje sjela u sedlo, poleti do ceste kaopomaman u tamnu noæ prema Grièu. Za njim su hitali oblaci, munje i grmljavina. Nera je èvrsto napela uzde, a njezin jebijelac preskakivao mostove, gudure i kamenje na cesti, samoda što prije doðe na Griè i uteèe nevremenu. Ali pljusak ihzateèe još daleko od grada. Iz oblaka sijevale su neprestanomunje i grmljavina, a potom se razlila debela gusta kiša.Što da uradi? Kamo da se sklone? Kroz tamu sjalo se malo svjetlo i premda nije ništa vidjela u gustoj tami pomiješanoj s pljuskom ipak se dosjeti da bi to mogle biti kuæice njihovih kmetova koji stanuju negdje na kraju Zaverske doline.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Nada je nije prevarila. Bijahu to kuæice. Nera skrene konja u dvorište, skoèi sa sedla, pohiti prozorèiæu te udari po njemu šipkom.USRED BURE I OLUJEKiša je lijevala kao iz kabla, a Nera je èekala da joj se tkojavi.Iz kuæice se, meðutim, nitko ne odazva. U njoj je sve bilo tiho, a bljedoliko svjetlo tinjalo je u njoj kao da gori kandilo u grobnici.- Ljudi Božji, otvarajte! Ovdje je grofica Ratkav - povièeNera.Sad se plaho pojavi na prozorèiæu prestrašeno lice muškarca.- Miško, otvorite. Ja sam to, kontesa Nera!U kuæi zanijemili glasovi kao da su uskrsli od mrtvih. Vrata na kuæi zaškripe, a svjetlo uljenice zasja u neèijoj ruci. Svjetlo obasja desetak ljudskih biæa.- Miško, molim vas, spremite mi konja u staju, smlavit æe

ga pljusak.Stari seljak brzo skoèi u pljuštavicu i duboko se nakloni. -Vaša milosti, naša gospodarice...- Pustite to, samo se žurite s konjem pod krov! - reèe Nerai preskoèi dvije stepenice te ude u kuæu.Iz svih kutova podigle se kuštrave glave. U Neru su zurila blijeda lica i prestrašeni pogledi.Nitko se nije usudio prozboriti ni rijeèi.- Vi se èudite kako sam dospjela ovamo?- Po toj strašnoj buri, pa sami? - oslobodi se mlada selja-kinja.- Izjašila sam na šetnju i zalutala u šumi. To mi se još nijedogodilo. Nisam znala ni lijevo ni desno.

Seljakinje se zgledale u èudu i opkolile mladu i promoèenu gospodaricu.- Bože sveti, vaša milosti, to su vam vještice zamele put!- Ne mogu one meni nauditi!- Vaša milost ima sigurno kakva svetišta kod sebe?- Naravno - odvrati Nera.- Oh ni škapular4 više puta ne pomaže. U noæi ništa ne pomaže.- Što ti znaš? - reèe stara seljanka iz kuta svojoj snahi. Njezina milost ima sigurno moæi kakvog sveca. Bogata gospodamogu sebi kupiti takve stvari.- A vi nemate nikakvih svetišta?- O, imamo vaša milosti, ali samo jagnuše - reèe starica iizvadi iz grudiju nešto maleno, dugoljasto.Nera razabere da je to komad voska na kome je utisnut križ.- A otkud vam to?Kupila sam ga kod kapucina, a blagoslovljen je na samu bijelu nedjelju i zato je vrlo skup. Ali, to je istina, coprnice mi nisu nikada mogle naškoditi.Na to stupi u sobu kuæegazda.- Jeste li pokisli, Miško? - upita ga Nera.- Hvala na pitanju vaša milosti, jesam. Ali vaša je milostsasvim prokisla.- Ništa zato. Ovdje kod vas je toplo.- Kad se vaša milost ne bi srdila, ponudili bismo vam mlijeka i sira - reèe seljak. - Drugo ništa nemamo.- To je pametna rijeè, dragi Miško. Toplog mlijeka upravoželim.- Vidiš, Jagice - ukori seljak svoju snahu. - Tu brbljate, ane mislite daje njezina milost možda gladna ili da bi trebalatopli rubac.4 Škapular - dvije svetaèke slièice na platnu, spojene uzicom, koje se navlaèe preko glave jedna na grudima, druga na pleæima. Nosi se kao hamajlija.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Kako to vani pljušti! Znala sam ja da æe me moji kmetovirado primiti i podvoriti me! - nasmiješila se Nera.- Kako ne bi kad nam je vaša milost tako dobra. Nigdjenadaleko i široko nije kmetima tako kao nama. Niti nas tkobije, niti nas navlaèi, veæ radimo sve dobrovoljno, kad imaju snama milosrða. Lani nas potukla tuèa, a grofica nam oprostila tlaku.-1 vi morate svake godine nositi nama desetinu?

- E, pa šta æemo, kad je tako!Nera pogleda oko sebe. Na zemlji koja nije bila popodena ležale su crne slamnjaèe pokrite trošnim gunjevima. U jednom kutu stajao je drveni stol i nekoliko klupa, a na stolu i na klupama gunjevi i jastuci na kojima su oèito spavala djeca. Nekoliko polica sa zemljanim tanjurima, cijeli èopor djece, žena i muškaraca ispunilo je mali prostor pod èaðavim niskim stropom, a njihova suncem opaljena izmuèena lica oborila se, nijemo predana radu i oskudici.Pred oèima kontese pojavi se slika sjajnih dvorana u dvorcu njezine bake i ona usporedi onaj sjaj s ovim siromaštvom. Bude joj tjeskobno u duši i ona se okrene kuæegazdi:Kad ste me tako lijepo primili u svoju kuæu, opraštam vas i ove godine od svih tereta. Ne trebate ništa platiti ni u živežu ni u težacima.Starac je nekoliko èasaka bio bez rijeèi, a onda uhvati ruku mlade kontese i naglo je poljubi.Svi ukuæani bili su kao izvan sebe od èuda i radosti, a Nera je bila zadovoljna videæi kako im je pribavila radost.Meðutim, ude u sobu snaha, prostre èistim platnom stol, dok je druga mlada seljanka nosila mlijeko i kukuruzni kruh.Kontesa je slasno jela sjedeæi pod èaðavim stropom, medu zamazanom djecom i od rada i sunca izmuèenim ljudima i èavrljala s njima o njihovom gospodarstvu, o prirodi i o svemu što ih je moglo zanimati.

Svježe, vesele, vedre i svima razumljive rijeèi mlade kontese padale su na njihove umorne duše kao kaplje rose na opareno lišæe. Zaboravili su i na buru i pljusak stoje pljuštio po sitnim prozorima i na vjetar što se opirao o slamnati krov kuæice.Nera je prièala sa svakim, ispitivala svašta, tješila ih i bodrila, dok je vani pljuštala kiša i urlao vjetar. Najednom bljesne, iza bljeska zagrmi kao da se peæine ruše, a onda za-tutnji grom.Svi se lecnuše, djeca vrisnu i stisnu se k materi, odrasli se prekrste, a Nera pogleda na prozor. Opet bljesne i ponovno zatutnji. Kroz Žaversku dolinu zagrmi kao da se s neba sruèio na zemlju ogromni top.Seljakinje padoše na koljena, djeca zaplaèu, a muškarci se neprestano križaju sagibajuæi glave. Nera je ustala, pogledala kroz prozorèiæ i onda se opet vratila.Svi su u sobi poniknuli glavama, sve je snašao strah. Nera pogleda oko sebe i opazi da u kutu netko leži na slamnjaèi i zuri u nju sumnjivim pogledom.Nad krovom kuæe hukne val vjetra, kao da je nad njim raširila krila grozna neman i stala zviždati. Kroz otvor kojim je izlazio dim iz ognjišta zapuhne u ognjište vjetar, zavitla pepelom i svije ga u sivi oblak, podigne pod strop i za trenutak je cijela soba bila u dimu.Poklik užasa i strave ispuni seljaèku sobicu. Svi padoše na koljena i zavapiše:- Sveti Bože, smiluj nam se!- Majko Božja, majko naša, spasi nas!Nera je iznenaðena zurila u te ljude što su drhtali od užasa i s poklikom oèajnog straha zazivali Boga i Bogorodicu, dok je u kutu na slamnjaèi kleèao neki kostur, sklopio grèevito ruke i prestravljene oèi upro u kontesu.- Ne bojte se - reèe Nera ljudima. - To je vjetar udario krozdimnjak.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Seljaci nisu odgovorili. Usrdno i prestravljeno molili su dalje kao da kontese i nema.

Još jednom zahuji vjetar nad kuæom i zazviždi, da se dim od pepela raspršio, zvižduk vjetra otplovio po zraku i stao se gubiti sve više podno sljemenske gore da ondje zamre, za-mukne.Seljaci su još uvijek kleèali i molili, na licima je njihovim još uvijek drhtao strah, a u oèima sjale im suze.Polako dizali se ljudi s koljena križajuæi se. Starina Miško segnuo u posudu pred slikom Bogorodice za svetom vodom i poškropio njome ognjište i sva èetiri kuta sobe.Tek kada su se svi poškropili svetom vodom, poèeše govoriti. Svima je glas bio hrapav i promukao.- Vaša se milost nije bojala - reèe Miško kontesi -jer imatesvete moæi.- Znala sam da je kuæa tako jaka da je vjetar ne možeporušiti.Nera opazi da je oèi seljaka preseneæeno gledaju.- Vjetar? - Miško æe kao izvan sebe. - Zar vaša milost nezna što je to bilo?- Vjetar, bura, što drugo?- Blago vama kad niste znali kakve su nas strahote pohodile reèe starac. Pristupi bliže Neri i šapne oj:- To su bile vještice!Kontesa je tek sada shvatila stravu u koju èas prije padoše njezini kmetovi.- Zar zbilja? - upita ona kao da ništa ne shvaæa.- Jest, konteso - tiho æe starac. - Razbile su nam ognjištei raspršile pepeo - bile su tu medu nama. Ovo je nesreæa zanas, vaša milosti. Još ove godine bit æe u našoj kuæi zla, velikog zla. Ili æe nam izgorjeti staje ili pocrkati stoka.- Nemojte tako, vještice nemaju tako velike moæi.- Imaju, vaša milosti. Pogledajte samo onamo. Ono jemoja unuka. Prije godinu dana radila je na polju i tamo je

neka žena zamoli vode. Dijete to doista i uèini i od onog dana blijedi i suši se, a nitko joj ne može pomoæi. Urekla je vještica!Sad je Nera saznala tko je onaj blijedi kostur. Priðe k djevojci što je ležala na slamnjaèi. Ona upre u nju svoje ugasle bijele oèi, a da joj nije ni na jedno pitanje odgovorila. Kontesa primijeti:- Možda bi joj pomogao naš lijeènik.- Ne, vaša milosti - odvrati Miško. - Nitko njoj ne može pomoæi kad joj nisu pomogle sve naše žene, ni mežnarka. Vodiosam je u kapucinsku crkvu, skupo platio mežnaru da joj dapoljubiti svete moæi, ali ni to joj nije pomoglo. Što bi onda pomogao lijeènik?- Ništa zato, ja æu ipak pokušati. Poslat æu vam našeg lijeènika.- Ah, vaša milosti, nema pomoæi kad èovjeka uzmu copr-nice - reèe jedan mladi seljanin.- Zašto govoriš o coprnicama - okosi se na njega žena. -Mogle bi se vratiti!- Na prozoru netko pokuca...Seljaci se prepadoše, a preplašena djeca zgrnuše se u kut kao prestrašeno stado ovèica.- Sveti Bože! Vratile su se!...Vani je još uvijek lijevala kiša, ali je vjetar popuštao. Za èas netko opet pokuca, ali mnogo jaèe... Ljudi se ukoèe, zamuknu. Nera pode k prozoru.- Za pet rana Isusovih, vaša milosti, nemojte - šaptao jeMiško.- Otvorite! -vikne netko izvana.Taj glas poznam! -veselo æe Nera.U taj èas pukne prozor, drveni se kapci otvoriše, seljake uhvati užas, a kroz prozorèiæ pomoli se glava starijeg muškarca.

- Florijan! - klikne Nera opazivši glavu svog konjušara. -Miško, gledajte, to je naš sluga. Otvorite mu!

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Starac nije mogao da se makne, nešto od straha, a nešto od èuda. Zato kontesa izaðe i sama otvori kuæna vrata. Mjesto sluge ude na vrata barun Ivo Skerlec.- Nero, što se to s tobom dogodilo? - upita barun, a glaskao da mu je nešto sapinjalo.Djevojka pogleda njegovo blijedo zabrinuto lice. Barun prihvati obje Nerine ruke i privuèe ih k sebi kao da bije rado privinuo na svoje grudi.- Što si to uèinila?! Zašto si nas tako silno uplašila?! - korioju je on držeæi je još uvijek za ruke.- Dogodila mi se neprilika. Ali kako si ti došao ovamo?- Ispitivali smo putem od kmeta do kmeta jesu li te vidjeliprojašiti, pa smo došli ovamo.- A kako si ti znao da sam izjašila?- Baka je poslala po mene da te tražim. Tada sam saznaood ljudi da si pošla prema Sljemenu. Sad poðimo odmah, nacesti je koèija.Seljaci se napokon oporaviše od straha. Miško je pokušao zatvoriti polupani prozor.- Nemojte se ljutiti, Miško - prijazno æe Nera. - To æu veæsve ja sutra dati urediti.I onda se oprosti i obeæa mu da æe što prije doæi. Kad je izlazila iz sobe dopre joj do ušiju glas blijede djevojèice u kutu sobe koja je tako èudno zurila u nju kad su seljaci kleèali i molili.- Mama, zar nisi vidjela da se nije prekrižila kad su prošlecoprnice?Kontesa je èula te rijeèi, nasmiješila se bezazlenosti djevojèice i izašla iz kuæe.Barun Skerlec skide svoj ogrtaè, omota njime Neru, te ju povede preko dvorišta na cestu. Ona odredi da konja odvedu kuæi, a onda se smjesti u pokrivenu koèiju. Barun sjedne nasuprot njoj. Koèija odjuri prema Grièu.

- Je li ti dosta toplo? - upita barun Neru nakon kratkešutnje.- Posve dosta, vrlo mije ugodno.Barun ušuti. I njemu bijaše ugodno, ali nipošto zato što je poput Nere umotao pokislo tijelo nego zato stoje sjedio u koèiji sam s njome u tami koju su tek malo raspršivale svjetiljke s obih strana koèije.- Nero, zašto nisi došla po mene kako si obeæala baki?- Netko mi je u vašoj ulici rekao da si ti odjašio premaSljemenu, pa nisam onda dolazila k vama. Mislila sam da æute sresti.- Tko je mogao reæi da sam odjašio kad sam cijeli dan kodkuæe? Zašto polaziš sama na šetnju? Uzmi slugu ako bašmene neæeš.Osjetila je da barun ne vjeruje u laž kojom se isprièala i da je posljednje rijeèi izrekao tako kao da joj nešto predbacuje.- Zar je baka u velikoj brizi? Ta nije mi se dogodila nikakvanesreæa.- Ali mogla se dogoditi. Osobito sada, u doba kad se podSljemenom skitaju vještice.- Ali, Ivo, zar ti vjeruješ u vještice?

- Zašto ne bih vjerovao?- Zar si ti svojom pameæu i vlastitim razmišljanjem došaodo tog uvjerenja da vještice postoje?- Kad cijeli svijet pali vještice na lomaèama i kad postoji zakon da ih se uništava, onda - ipak nešto postoji.- Da, nešto jest - ali što?! To bih htjela odgonetnuti.- To je veæ riješena stvar!- Time što ljudi vele: jest, ima vještica? Ja mislim da bi seipak moralo o tome razmišljati je li sve to istina i stoje istina,a što nije.- Pa o tome su dosta razmišljali vrlo uèeni ljudi po svijetui ustanovili da vještice postoje. I naš Sabor je primio zakon o- MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

vješticama, a da ima tu traga sumnji, ne bi ga Sabor bio primio. Ali reci mi, Nero, zašto se ti toliko baviš tim stvarima.- Zanimaju me.- Pusti to. Nije to stvar za tebe. Jednom su te veæ Krajaèiæi Dvojkoviæ krivo shvatili. Èemu da ti sebi time razbijaš glavu kad to ne rade ni juristi, ni uèenjaci, ni vladari? Zakon jetakav, pa neka bude! Mi, hvala Bogu, neæemo imati posla svješticama.- A kad bi Krajaèiæ posegnuo u naše krugove i pronašaokakvu vješticu?- Onda bije stigla zakonita kazna kao i sve druge.- Ti si, dakle, posve uvjeren da vještice postoje?- Jest, svaka zla žena veæ je napola vještica, jer nastojiuèiniti što više zla drugima i zato se laæa raznih sredstava -pa makar se podala i vragu. Ali èemu mi ovdje raspravljamo otakvim stvarima? Zar nemamo sebi baš ništa drugo reæi?- Je li baka jako zabrinuta?- Tko ne bi bio prestrašen i zabrinut? Mogla ti se dogoditikakva nesreæa, a to bi bilo strašno. Ja ne bih mogao preživjetikad bi ti se što zlo dogodilo!Nera je u drhtanju njegova glasa razabrala da govori iskreno iz dna duše i ona zaboravi na njegove nazore o vješticama radi kojih se na njega ljutila.- Ivo, zar me zbilja tako jako ljubiš?- Zašto to pitaš kad znaš da sam vrlo nesretan?- Zašto si nesretan? Još nisam rekla svoje, a tko zna kakoæu ti odgovoriti.- Ne shvaæam zašto me muèiš?- Bilo bi za tebe bolje da si strpljiviji. Daj mi vremena daispitam samu sebe: je li ono što za tebe osjeæam ljubav ženeili sestre.Nisu više progovorili ni rijeèi.Njemu je bilo u duši neizmjerno bolno.

"Kako je sada lijepo u toj koèiji!" pomisli Ivo. "Po krovu šumi kiša, vani zviždi vjetar, a tu je tako ugodno i toplo. Nera mu sjedi suèelice u kutu koèije i misli tko bi znao što - a on ovdje, u drugom kutu, umire za njom i èezne za jednim dodirom njezine ruke. Kako bi bilo lijepo da mu pruži ruku, da ga pozove neka sjedne uz nju, da ogrli njezin struk, da tako sjede tihi i sretni. Kako bi onda bilo ugodno slušati štropot kiše po kožnatom krovu koèije! Kako bi bilo ugodno slušati zvižduk vjetra!"Koèija stane pred "Crvenim dvorom".

Nera brzo side i pode s barunom u dvor.Baka je nije korila - samo kad je bila opet kod nje! Nije je mnogo ni pitala, a kamoli što spoèitavala.Kad su baka i unuka ostale same, ispitala je starica djevojku zašto je pošla sama na šetnju, a Nera je i njoj onako isprièala kao i barunu Skerlecu. Prešutjela je ono što se dogodilo kod Žavera da ne uzruja svoju bakicu.Te veèeri Nera nije mogla dugo usnuti. Sjedila je kraj otvorenog prozora, gledala u vrt. Kiša je veæ davno prestala, nebo se razvedrilo i osulo zvijezdama, a u polutami se ljeskale kapljice kiše na noænoj vedrini.Dolje u vrtu katkad bi zašuštio grm, a debele kaplje kiše stresle se s granja i šumile padajuæi s lista na list.Najednom nešto uleti kroz prozor.Nera se lecne. Na sagu je ležala mokra kitica cvijeæa. Ona je digne i opazi da je na kitici mali listiæ. Nera ga otvori i proèita ovih nekoliko redaka:"Milost! Provalio sam u vaš vrt da vas mogu vidjeti. Milost provalniku. Stojim tu dolje meðu cvijeæem, èeznem za vama i odlazim presretan što sam vas vidio.Vojkny."Nera se èasak zamisli, onda zatvori prozor...

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

U PALAÈI GROFICE CIKULINI- Oèe Smole, zar ne da ste vi moj najvjerniji pouzdanik iprijatelj? - upita Nera kapucina kad je došao u posjete groficii ostao s kontesom na samu.- Jesam, konteso, i bit æu dotle dok budem živ, pa makarme vi i odbacili! - fratar æe i pogleda kontesu toplim iskrenimoèima.- Nikad vas ne bih mogla odbaciti, oèe! Ta vi ste mi tako potrebni. Ja volim svoju baku, to vi znate, ali njoj ipak ne mogureæi sve kao vama. Ima, doduše, još vrlo mnogo toga štonisam ni vama rekla, ali ja æu vam polako ispripovjediti svešto mije na srcu. Vjerujte da se èovjek teško lišava svojih tajna i onda kada ima tako dobrog prijatelja kao ja. Vidite, juèermi se nešto dogodilo što vam nisam mogla odmah isprièati iupitati vas za savjet.- Govorite samo, konteso. Bit æu sretan ako me zapitate zasavjet.- Juèer dok sam razgovarala s našom Jelicom, uhvatila meneodoljiva sila da vidim je li istina da se na križanju kod sv.Zavera sastaju vještice i što ondje rade. Nisam osjeæala nikakav strah - vi znate da se ja nikoga ne bojim - i odluèih prevariti baku da mogu sama izjašiti k svetom Zaveru.- Zaboga, kakva je to zamisao! Vi ste, dakle, zaista ondjebili?- Dakako. Ali nisam bila sama.- Sto? Zar vas je tko vidio?- Jest! Nemojte se odmah uzrujavati, oèe, slušajte me dokraja.Nera mu iskreno ispripovjedi cijeli dogaðaj kod križanja. Lice se kapucinovo sve više smrkavalo, a kad je Nera dovršila, stane mladi fratar pred nju, pogleda u oèi i ukori je:

- Konteso, vi ste uèinili tako veliku nesmotrenost da æetejedva umaæi teškim posljedicama.

- Vi me gledate oèe, kao da sam veæ na lomaèi! - nasmijese ona. - Sto je u tome tako strašna?Kapucin uzdahne, uhvati Neru za obje ruke i tiho joj reèe:- Užas me spopada kad pomislim da vam može zaprijetitikakva pogibelj. Shvaæate li to, mala moja prijateljice? A ovajput je pogibelj veæa nego što i mislite. Jeste li upamtili licetog èovjeka?- U svjetlu munje gledala sam ja njega, a on mene i prepoznat æu ga medu stotinama.

- Onda je, sigurno, i on vas dobro uoèio. Kako je bioodjeven?- Na to nisam u tami pazila. Ja sam tek napeto pratila njegove kretnje. Ali toliko znam, odijelo mu je bilo tamno, nijekmet i imao je kuštravu kosu.- Dakle, nije imao vlasulju! Onda je mogao biti graðanin.- Rijeèi su mu bile duhovite, ali glas i ponašanje drzovito.- On vas svakako može prepoznati i odati da vas je našaona križanju, to više što ste ga ranili.- Ali me je kasnije pustio da odem.- Tko zna nije li ga samo rana sprijeèila da vas silom nezadrži?- Sada, dakle, ne mogu na ulicu, a da se ne moram bojatikako æe najednom izaæi od nekuda preda me èovjek i pokazati na mene prstom: Ovu sam našao noæu na križanju. Lijepeli neprilike!- Savjetujem vam da to povjerite baki.-Vidjet æu...- Znate li što mije ovaj èas palo na pamet? Kad je ono bioKrajaèiæ kod nas, rekao nam je da æe dovesti u Zagreb èetuslavonskog bataljona da traži vještice. Da nisu možda ti ljudiveæ u Zagrebu, a taj èovjek jedan od njih? To bi bila dvostru-

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

ka pogibelj. Jer ako je taj èovjek razbojnik, šutjet æe, ali ako je bio trenkovac, onda æe vas sigurno prijaviti. A kako ste ga još i nastrijelili, to ne možete umaæi neprilikama.- Ali ja sam branila sebe!- Tko æe vam to vjerovati? Našli su vas na križanju, a kadvas je htio odvesti Krajaèiæu, pucali ste u njega, shvaæate li to?Ovako može on prikazati stvar, a vi ste onda izgubljeni. Molimvas, recite sve odmah baki, spremite svoje kovèege i putujteodavle!Kapucin je govorio blijeda lica i suhim glasom.- Ali, dragi oèe, ja sam kontesa, a tko æe se usuditi da okrivièlana velikaškog staleža?- Jednom je veæ jedna plemkinja nastradala na lomaèi.- Zašto se vi toliko uzrujavate, oèe?

- Bojim se za vas.- Ali èemu se toliko bojati za mene? - upita ga Nera toplimglasom.Kapucin je pogleda u lice i reèe:- Jer, želim da vam bude samo lijepo i dobro - i da budeteuvijek sretni i veseli.- Kako ste vi iskreni, oèe, kako ste mi dobri! Hvala vam!- Onda slušajte moj savjet.- Poslušat æu vas. Samo još danas ne mogu sve to reæi baki.Vi znate da za dva sata moramo na zabavu grofici Èikulini.Mladi grof bio je dva puta ovdje i mi smo mu obeæali da æemodoæi. Od danas do sutra nema valjda pogibelji. Do grofa Èiku-linija moramo samo prijeæi preko ceste, a to æe biti u mraku,još æu i lice zamotati u šal. Dakle me moj neznanac od sv.Žavera još danas ne može naæi, a sutra æu sve reæi baki.Nera se oprosti od zabrinutog kapucina i ude u svoju sobu. Tu se sve sjalo od svile, srebra, zlata i kristalnih lustera. Zastane i pomisli:"Baš ne bi bilo ugodno zamijeniti ovu raskošnu udobnost s tamnicom u tornju!"

Nera se glasno nasmije, držeæi takvu misao samo vrijednom smijeha, a onda pozove sobaricu daje opremi.Ipak nije mogla zaboraviti kapucinove rijeèi kojima joj je predoèio pogibelj što sada lebdi nad njezinom glavom. A juèer, kad je pošla na križanje, nije ni slutila da bi njezina zamisao da èeka vještice mogla imati tako pogibeljnih posljedica.Dok se Nera odjenula spustio se mrak. Ona se zagleda u prozore preko ulice. Tamo je sve sjalo u moru svjetla. Kroz otvorene prozore vidjelo se kako se dvorane pune otmjenim damama i gospodom.Koliko god nastojala da se razvedri, nije se mogla oteti nekoj uzbudenosti. Nije znala je li tome povod opasnost koja se tako nenadano srušila na nju, ili kakva neugodna slutnja. Prvi put u životu osjeti kako joj krv živo kljuèa po žilama i kako joj srce brže udara. Ali nastojeæi se osloboditi tog uzbuðenja, podigne odluèno glavu i pode sa svojom bakom preko ceste, u dvor grofa Èikulinija. Stubište u palaèi grofa Èikulini-ja pokrili su sagovima, a vijencima od ruža ogradu stubišta sve do goleme dvorane kakve ne bijaše u cijelom gradu.Hiljade svijeæa sipalo je èarobno svjetlo po dvorani s bijelim svilenim tapetama ukrašenim zlatom i s pokuæstvom prekrivenim zelenim baršunom. To bijaše ogromna dvorana za ples i mladež se veæ skupljala odluèivši da pleše unatoè vruæini.Grofica Èikulini, lijepa gospoda od trideset godina u bijeloj svili sa zlatnim ružama u kosi, primala je goste zajedno sa svojim pastorkom grofom Franjom Èikulinijem.Mladiæ u crnom francuskom odijelu s plavom ljepušnom glavom, omalen, nježan i okretan pohiti u susret grofici Ratkav i njezinoj unuci i izvanredno ih srdaèno pozdravi.Pogledi gostiju svrnuše se k Neri koju je mladi Èikulini pozdravljao sav užaren u licu i u nekoj neprilici. Èinilo se da se jedva usuðuje pogledati u lice lijepoj djevojci. A ipak kao da je bio sav ushiæen kad ju je ugledao.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Gosti su s velikim poštovanjem pozdravljali groficu Ratkav, a s ushiæenjem lijepu bogatu njenu unuku koja je u odjeæi od ružièasta tila nalièila vili. Preko ružièaste svilene odjeæe prebacila je mrežu satkanu od bijelih kružiæa. Èudna tunika bijaše obrubljena resama od pravih bisera. Na glavi joj se isticala ružièasta parta opšivena biserom i smaragdima, a kose spletene u dvije pletenice visjele su gotovo do koljena.

- Zašto jedino kontesa Nera nosi ovako oèešljanu frizuru?- upita tiho grofica Erdodv Terku Nadaždi.- Sigurno zato što tako hoæe grofica Ratkav ili grof Oršiæ.- Dakako! - umiješa se baronesa Lina. - Zato je tako pleteda može pokazati svoje duge pletenice.Meðutim je domaæica pristupila k Neri.- Doðite da vas predstavim ostaloj gospodi koju još ne poznate. Ova je veèer vaša, dijete moje. Ja sam upravo živoželjela da moja kuæa bude prva izvan vašeg doma u kojoj æeteizaæi pred naše veliko društvo.- Hvala milostiva gospodo grofice! - odvrati djevojka. -Vrlo se veselim što ste me tako poèastili.- Nadam se da æemo biti dobre prijateljice - reèe grofica -uza sve to što ste vi još dijete. Ali vi ste tako dražesna, bistraglavica da vas èovjek mora zavoljeti.- Vaša milost me precjenjuje! - odvrati Nera. Ljubaznostgrofice dojmila seje vrlo ugodno.Grofica Cikulim provede Neru svim dvoranama i upozna je s brojnim gostima što su napunili dvorane goleme palaèe. Kad je došla do grofa Oršiæa reèe mu:- Vama predajem svoju mladu novu prijateljicu da mi jeèuvate od nasrtljive gospode. Mene zove dužnost domaæice.Grofica ostavi Neru grofu Petru, a onda pode u blagovaonicu.- Vi ste nešto zlovoljni, kume Petre - primijeti Nera.- Uvijek sam takav kad moram doæi ovamo. Ne volim groficu Èikulini. Danas sam došao samo radi tebe i bake.

U taj èas priðe k njima barun Skerlec i poljubi Neri ruku.- Kako ti je? Nisi li se nahladila?- Ne. Posve sam zdrava i èila.- O èemu to govorite? - upita Oršiæ na što mu Skerlec isprièa kako je Nera sama izjašila pa je snašlo nevrijeme.Dotle se kupila oko Nere mladež i ona poðe praæena gospodom u veliku dvoranu. Tu se pred Nerom najednom stvori grof Vojkffv. Upravo je naišao na trenutak kad je ona na èas ostala sama, te joj se približi i pozdravi je.- Vi mi neæete pružiti ruku? - upita on razoèarano.- Jer se na vas ljutim.- Da shvaæate moju èežnju onda biste mi oprostili.- Nadam se da je to posljednji puta što ste noæu bili unašem vrtu.Kad se vi zbog toga ljutite, onda bih volio umrijeti nego se ubuduæe uspeti preko vaše ograde. Nemojte me kazniti. I onako sam dosta prepatio kad ste mi onako okrutno pred nosom zatvorili prozor.- Zar ste mogli oèekivati što drugo?Vojkffv joj èvrsto stisne ruku. Pogledavši plamenim pogledom u Nerine oèi, prošapæe:Sto god sam uèinio, bilo je samo zato što mi je srce nestrpljivo. Ja vas ljubim, konteso, i ostajem dovijeka vaš rob. Ali ja osjeæam da mi niste skloni i zato æu ubiti svakoga tko pridobije vaše srce.Prestrašeno pogleda Nera grofovo zažareno lice. Iz oèiju sukljala mu neka vatra kakvu Nera još nije vidjela u oèima nijednog muškarca.- Jeste li razumjeli, konteso? Tko zadobije vaše srce tajmora umrijeti! Na to vam se kunem grobom svoje majke...Ovaj èovjek tu pred njom kune se da æe ubiti svakog koga bude ona ljubila! Zar je tako strašno ljubi? Je li to moguæe? Gotovo nije vjerovala da netko može ovako ljubiti. A ipak, on se zakleo grobom svoje majke.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Nekoliko èasaka je razmišljala, a onda se sabere.- Kojim pravom branite meni da ljubim koga hoæu? - upitaona i naglo strgne svoju ruku iz njegove.- Ništa vam ja ne branim. Vi možete birati po srcu, aliimam pravo da se borim s drugima za vašu ljubav. Ako je nemogu pridobiti ja, neæe je uživati ni drugi. I opet velim da æuubiti svakoga koga vi usreæite svojom ljubavlju.- A kad biste to bili - vi?- Onda bih bio vaš rob.-A kad bih ja zatražila da ispunite tu zakletvu i na sebe?- Ispalio bih sebi pištolj u glavu.- Moram priznati da ste neobièan svat, gospodine gro-fe. Ali budite mirni. Danas još ne trebate puniti pištolj ni zakoga...- Kako bilo da bilo, ja sam smrtnu osudu potpisao.- Pazite, grofe, moglo bi vam se to osvetiti.Vojkffv je htio još nešto reæi, ali ga udari po ramenu ženska lepeza.- Molim vas, grofe, nemojte nam kontesu tako dugo zadržavati.Bila je to domaæica koja uhvati Neru pod ruku:- Konteso, predstavit æu vam zanimljivog gosta koji je teknekoliko dana u našem gradu. Upravo je prispio.Grofica se okrene, a Nera opazi da iza nje stoji muškarac u èasnièkoj odori.- Kapetan Siniša, zapovjednik slavonskog bataljona - prikaže ga grofica Cikulini. - On je moj dobar znanac pa æe vassigurno izvrsno zabavljati.Nera pogleda stranca. S lica joj išèezne rumenilo. Nije se odmah naklonila. Zapanjeno je zurila u njegovo lice ne pru-živši mu ni ruku.On se nijemo nakloni.Nera prepozna èovjeka sa sv. Žavera. On je gotovo izgubio oèi u Nerinom licu iznenaðen, preplašen.

- Vidite, kapetane - reèe grofica - to je najljepša djevojkana Grièu. Otimlju se o nju kao o Rimsko Carstvo. Pazite, vi stetrenkovac!- Ali kontesa je tvrðava koja se oštro brani - reèe on dubokim zvuènim glasom koji Neri u tili èas dozove pred oèi dogaðaj u šumi pod Zaverom.- Po èemu vi to znate?- Osjeæam to iz njezinih ponosnih oèiju.- Ako mi svu galanteriju isprièate okom u oko, što æe vamostati da kažete iza mojih leda - reèe Nera sileæi se na šalu.Gle ti zlobnice! - ukori je grofica. - Za kaznu æu vam ovdje ostaviti kapetana i oteti Vojkffvja.I grofica se okrene Vojkffvju koji je stajao nedaleko i uhvati ga ispod ruke.OSVETAKad je ostala na samu s mladim kapetanom, Nerino je lice bilo blijedo, a duboke crne oèi smraèene.To nije bio strah nego uzbuðenje kakvo još nije nikad osjetila. Pred njom je stajao èovjek koji je mogao da je jednom rijeèi optuži i uništi. Koji joj je prošle noæi nanio toliku uvredu daje u njega pucala. I sad nosi u povoju ruku u koju mu je sa-sula tane iz svog pištolja.Mladi kapetan stajao je pred njom tako miran kao da se ništa nije dogodilo. Njegova pojava nadvisila je Neru za èitavu glavu. Široka prsa i jaka ramena isticala se u vojnièkoj odori, a èvrsti vrat nosio je ponositu lijepu glavu, punu kuštrave vrane kose. Muževno lice garavo, pod oštrim nosom crnio se brk, a ispod gustih crnih obrva gledala su dva tamna oštra oka.

Nera ga promjeri pogledom punim prezira.Kapetan se drzovito nasmiješi.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Nije li to èudan sluèaj, konteso, da smo se ovdje sastali?Ta drzovitost Neru je još više podjarila i ona zaboravi dajeovaj èovjek može svaki èas uništiti kad bi kome pripovijedao dogaðaj prošle noæi.Ljutina uzdrma cijelo Nerino biæe. Bez rijeèi pode k vratima.- Mi imamo još koješta razjasniti, konteso! - zaustavi je on.- Ja nemam što da vam razjašnjavam.- To æemo tek vidjeti.Iz Nerinih oèiju bukne prezir i odvratnost.- Ja vam još nisam objasnio da sam ondje èekao vještice!- nasmije se kapetan. - To, doduše, baš nije èasno za tren-kovca, ali kad gospodin podban tako želi, onda sam to moraouèiniti i tako je nesretna kob htjela da sam umjesto starihvještica našao ondje lijepu mladu damu.-1 vi držite daje ona koju ste ondje našli - vještica?- Tko bi znao? Nisam je ni vidio, a ona me veæ zaèarala.Nije li to èarolija koju umiju samo vještice?- Onda izvolite odmah uèiniti svoju dužnost i predati tudamu Krajaèiæu. Evo, gospodine èasnice, povedite me odmahna magistrat!Kapetan ušuti. Lièni mišiæi malo mu se trgnuli. Njegovo lice postade ozbiljno, ali glas mu je zvuèio mnogo mekše nego prije.- Konteso, volio bih da su mi obje noge i ruke ovako svezane nego da moram danas uèiniti nešto što još nisam uèinionikada i ni pred kim u životu. Eto, ja vas molim isprièajte mojuusijanu mladost. Pripravan sam vam dati svako razjašnjenje isvaku zadovoljštinu.Njegove rijeèi ne samo da Neru nisu ganule, veæ su, naprotiv, uspirile u njoj više ljutine.- Zadovoljštinu? Zadovoljštinu mogu pružiti samo vitezi.- Konteso - plane kapetan, a lice mu se zamraèi. - Ako sampoèinio ludost, nisam se ogriješio o svoju èast i ja vas upozoravam da ne dirate u nju nego da me saslušate.

- Ne gospodine kapetane. Nemam za to volje.- Ja imam pravo na to da se opravdam.- A ja opet da vas ne slušam.- Onda ste dužni zatražiti da dadem zadovoljštinu jednommuškom èlanu vaše obitelji.- Vitezi brane ženu i onda kad je sama i bez obrane. Jesteli to uèinili vi ondje u šumi?Oèi mu iskoèiše ispod obrva i upiljiše se u Neru kao dvije oštrice noža, usne mu se stisnuše, a zubi škrinuše. Garavo njegovo lice potamni još više, a nosnice mu zadršæu.Djevojka protrne. Vidjela je daje mladog kapetana prožeo bijes.- Hoæete li oporeæi svoje rijeèi, konteso? - upita on prijeteæim glasom.- Neæu!- Konteso, mi æemo se još sresti!U ovim je rijeèima odzvanjala prijetnja.

Kapetan okrene djevojci leda i izaðe iz sobe. Prijetnja koju je izrekao još je uvijek zujila u kontesinoj glavi."On æe me dakle optužiti! On æe me prijaviti Krajaèiæu! Zašto nisam mogla podnijeti da se opravda? Zašto sam osjetila prema njemu tako neobuzdani bijes, ljutinu, mržnju, što li?"Sjedne u naslonjaè. Sinoæ, kad je razmišljala o svemu što se dogodilo ondje pod sv. Žaverom, nije osjeæala toliko mržnje prema neznancu koji ju je napao. Meðutim, danas, kad ga je vidjela, potresla joj se cijela duša, krv joj šiknula žilama, a grlo stislo neko èuvstvo bijesa i želje da toga èovjeka udari, da mu trgne povez s ranjene ruke i da još jednom puca u njega, ravno u srce.Nije znala rastumaèiti zašto ju je zahvatilo takvo èuvstvo kad je ugledala svoga neznanca licem u lice, da gaje morala uvrijediti i da ga je željela vrijeðati pa makar je odmah predao u Krajaèiæeve ruke. Ona je sad poželjela da se on opet

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

vrati u ovu sobu, da ga može ponovno uvrijediti i dobaciti mu u lice najveæa poniženja i uvrede.U salon ude èitavo društvo mladih ljudi, s njima bijahu i barun Skerlec, grof Vojkffv i mladi grof Èikulini.- To nije lijepo konteso - reèe Vojkffv - da se skrivate odnas. Eto cijela je potraga za vama. Domaæica nas je poslala davas dovedemo k veèeri.- Vi morate da odaberete jednoga izmeðu nas - naglasiVojkffv pogledavši Neru èvrsto i znaèajno.Svi su na èasak zamuknuli oèekujuæi Nerin izbor.- Ta naravno da æu odabrati - reèe ona veselo. - Nitko medrugi ne može povesti k stolu nego kuæedomaæin!Vojkffv je stisnuo usne. Kao daje htio reæi: izigrala si me! Skerlec se nasmiješi, a ostali su sa zadovoljstvom gledali lijepog Franjicu Èikulinija kako je do èela porumenio i sav se nekud izgubio, ali ipak u isti mah galantno pružio ruku svojoj lijepoj gošæi.Nitko od gospode nije bio na njega ljubomoran. Muškarci poðoše za neobiènim parom smiješeæi se. Pa i svatko drugi tko gaje pogledao smiješio se i prišapnuo:- Gledajte, kako se mali paž rumeni od sreæe što smije voditi princezu!Kod stola posadila je domaæica na prvo mjesto groficu Ratkav, kao najugledniju aristokratkinju. Skerlec je dobio mjesto pokraj grofice Terke Nadaždi, banove kæerke, kapetana Sinišu smjestila je domaæica nasuprot sebi, a Neru pokraj sebe.- Hoæu da vas barem kod stola imam uza se - reèe grofica.- Poslije æe mi vas ionako oteti mlada gospoda. Zar ne da sene ljutite što sam vas posadila kraj sebe?- Naprotiv, grofice, vrlo se radujem.S desna sjedio je grof Vojkffv koji se cijele veèeri brinuo da Neri bude pri ruci sve što joj treba. Toèio joj piæe i držao zdje-

lu kad je uzimala jelo, a pritom nije zaboravio da ispod oka pazi na lijepog mladog kapetana. Ali ovaj nije Neru nijednom pogledao.Skerlec je bio nešto zle volje, ali je nastojao zabaviti lijepu crnokosu Terku èije su oèi neprestano lutale po licima mladih muškaraca.Siniša je još i sad bio blijed. Opažao je kako se pogledi mladih dama sastaju na njemu. Sjedio je kraj grofice Draškoviæeve i imao zadaæu daje zabavlja što mu je izvanredno uspijevalo.Tek što su donijeli dva jela, došao je dvorski grofice Èikulini i najavio domaæici daje stigla koèija iz Mokrica i dovezla groficu Auersperg i njezinog brata grofa Karla Auersperga.

Kuæedomaæica namršti obrve. Nera je primijetila da grofici ovaj posjet baš nije ugodan. Ipak je udvorno ustala i pošla pred nove goste.Za nekoliko èasova ude u dvoranu visoka, tanka gospoda s visokom frizurom od plavih jako oprašenih kosa, u ljubièastoj svilenoj odjeæi koja je oko prsiju i ramena bila vrlo duboko izrezana, kako se to kod ostalih gospoða nije vidjelo. Na glavi i oko vrata nizali joj se dragulji, pa je oko lijepe grofice, kad je ušla u dvoranu, sve zabliještilo.- Krasne li gospoðe! - prišapne Nera grofu Vojkffvju.- Bila je krasna - reèe ovaj. - Ona je kraljièina dvorska gospoða, pa je nekoæ bliještila ljepotom kao što sada bliješte njezini dragulji.Došljaci su se pozdravili s gostima i onda opet svi posjedaše. Grofica Auersperg sjedne u blizinu domaæice i uskoro se meðu gostima opet rasprede ugodna i neprisiljena zabava.- Sto je to vama na ruci? - upita Auerspergova kapetanaSinišu.- Malenkost! Tane mije malo poškakljalo mišice.- A kako ste zadobili tu ranu? - upita ga opet grofica.-

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- To je odveæ duga pripovijest - odvrati on glasno.- Dajte, pripovijedajte - živo æe Ženka Draškoviæ.- To se ne može pripovijedati u nazoènosti tako nevine inježne duše kakva ste vi - reèe Siniša tako glasno da je èulai Nera.- Oh, to znaèi da je prièa vrlo pikantna - umiješa se groficaAuersperg. Možda biste znali pripovijedati tako da nikoga nepovrijedite?- Ako gospode to zabavlja, ja æu je drage volje ispripovijedati.Nera je pogledala kapetana kriomice. On se na nju i ne osvrne.Oni koji su bili u blizini pogledaše Sinišu oèekujuæi da poène pripovijedati, a oni podalje stadoše ga moliti da isprièa zgodu.- Vi znate da me zapala èast da vas i èestite grièke graðaneèuvam od vještica. Juèer sam, dakle, sam samcat pošao na križanje kod sv. Žavera, dok sam svoje momke ostavio u našemtaboru pod Sljemenom.- Vi ste bili na križanju? - divila se stara baronesa Linèika.-1 niste se bojali vještica?- Èovjek ih više puta sastane i na mnogo ljepšim mjestimanego je križanje pa se onda privikne - ironièno æe kapetan.- Pa jeste li vidjeli vještice? - upita grofica Èikulini.- Samo jednu jedinu sam vidio.- Zar zbilja? Prièajte, prièajte.- Oèito je bila krezuba baba?- Naprotiv! Bila je lijepa i mlada.- A što je ondje radila?- Èekala je ljubavnika, a dotle je izvodila razne èarolije...- Zbilja? A što ste uèinili vi?- Ništa! Zarobio sam lijepu vješticu i s njom se u tamnoj

šumi zabavljao. Bila je prema meni osobito ljubazna.

- Zbilja - ironièno upita grofica Èikulini.- Njezino ponašanje me napokon ponukalo da budem i jaljubazan.Svi se nasmijaše, pa i grof Vojkffv. Samo je Nera ukoèeno gledala preda se i nastojala biti ravnodušna. Ali srce joj je burno udaralo i krv joj naglo kolala po žilama.- A dalje? - upita grofica Auersperg.- Dalje? Zar da vam kažem i ono stoje dalje bilo?Kapetan je pritom jedan trenutak pogledao u Neru i nasmijao se zlorado oèito uživajuæi stoje djevojci na licu èitao daje stavlja na muke.- Naravno. Vi ste rekli da æete nam kazati kako ste zadobiliranu na ruci - tražile su nestrpljive gospode.- A onda nam recite kako se zove ta lijepa vještica - ponu-ka ga grof Vojkffv.- Bila je vrlo otmjena dama.- Otmjena?! Što vam pada na um? - ukori ga grofica Èikulini, a ostali se nasmijaše.- Dajem vam rijeè daje doista bila otmjena dama. Vije svivrlo dobro poznate...Gospode se iznenaðeno pogledaše. Nera problijedi i pogleda preko stola u svoju baku."Kad bi ona to znala!" pomisli Nera sjedeæi ukoèeno i išèekujuæi sa zebnjom u duši strašan èas kad æe kapetan spomenuti njezino ime i baciti u prah svu njezinu slavu, obožavanje i ljubav kojom je obasiplje ovo otmjeno društvo. Ipak, ona nije pokušala nijednom rijeèju da zaustavi kapetana u pripovijedanju.- Mi hoæemo da znamo tko je bila vještica - navaljivali sugosti, a najviše sudac Krajaèiæ.- Isprva nisam ni ja znao tko je ona - nastavi Siniša. - Nijemi htjela kazati svoje ime, a u tami joj nisam mogao vidjetilica. Tada bljesne munja i ja joj pogledam u lijepo lice! Ah!- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

kliknem ja. Sad vam ništa ne pomaže. Poznajem vas, ta vi ste - poznata ljepotica."Izgubljena sam", dahne Nera i sklopi oèi da bar ne vidi kako æe sva gospoda u nju uperiti poglede i kako æe je Krajaèiæeve sitne male oèi probosti. Veæ je osjetila zlorade poglede otmjenih gospoða, èula krik svoje bake i poklike iznenaðenih otmjenih gostiju i osjetila kako se na nju sa svih strana ruši sramota i poniženje.- Dajte, prièajte dalje - silile su gospoðe. - Što ste rekli?Koja poznata ljepotica?- Rekao sam - nastavi kapetan pogledavši znatiželjne gospode - ovo: "Ja vas poznam, vi ste, doduše vrlo otmjenadama, ali vam ne mogu pomoæi. Zašto dolazite u to noænodoba u šumu na križanje? Ako ste vještica, zlo po vas, a akose tu sastajete s vašim ljubavnikom, sramota po vas. Vi mi neæete pobjeæi, lijepa moja vjeverice - jer vas pozna svatko, tavi ste..."- Ali govorite - srdile se uzbuðene gospode. - Vi ste?-Vi ste -baronesa...-Baronesa?! Koja, koja?Siniša upre u Neru osvetnièki pogled.

- Baronesa... U taj èas osjetim bol u ruci i - probudim se!U dvorani nastade na èasak muk, a onda provali razoèaranje. Iz lijepih usta znatiželjnih gospoda sasula se na kapetana èitava pregršt prijekora.- Ovako se s nama našaliti!- Gospodine kapetane, ovo je ružno od vas.- Èekajte, èekajte! - obrati se grofica Auersperg gospoðama. - Ako ste sve to samo snivali, kako ste mogli osjetiti bol uruci? Kako ste dopali rane?- To je baš ono: pištolj mi je u snu ispalio u ruku.Kapetan nije više ni jedan trenutak pogledao Neru koja jesjedila kao da je okamenjena. Svi su se bavili Sinišom i tako nitko nije ni opazio kako je blijedila.

Kad je kapetan rekao "I probudim se", srce joj se tako trgnu -lo kao daje u nj zarinula oštri maè. Nagli preokret isto ju tako potresao kao što ju je uzdrmala i kapetanova pripovijest.Dok su drugi navaljivali na Sinišu da ga izgrde zbog te šale, Nera se oporavila i pripovijedala s grofom Vojkffvjem.Kad se veèera svršila, razdijelilo se društvo u grupe. Mladež je, uza svu vruæinu, zaplesala kao pomamna. Opazivši Neru na èas samu, kapetan Siniša poðe k njoj.- Molim vas za jedan ples, baroneso.- Š vama ne plešem!- Vi baš niste zahvalni! Ali svejedno. Vi morate sa mnomplesati.- Neæu!- Dobro, ali onda neæete plesati ni s kim drugim.- To je drskost. Vi nemate pravo ovako govoriti. Ja æu plesati s kim hoæu.Nera ga odmjeri ljutitim pogledom, okrene se i naglo poðe u plesnu dvoranu.NENADANE ZARUKEMalo zatim našao se u dvorani i Siniša.Svi se zaèudiše kad je kapetan uzeo groficu Auersperg da s njom pleše.Sve su ženske oèi èeznutljivo poèivale na Siniši. Tek sada se razabirala stasitost kapetanova, njegovo lijepo garavo lice i snažna ramena. Plesao je vatreno i otmjeno, a pritom su njegove tamne, duboke oèi sijevale kao baklje.Sva ženska mladež teško je oèekivala s kojom æe Siniša zaplesati. Kad su vidjele da redom svaku vodi na ples, bile su izvan sebe od radosti. I baronesu Linèiku odlikovao je mladi kapetan i kad ju je obujmio oko pasa ona se gotovo prelomila od milja i radosti.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Kad je kapetan otplesao sa svima damama, pode po dvoranama kao da nekoga traži. Kod jednog prozora stane. Iz vrta je doprla vesela buka i Siniša se odmah spusti po stubama u vrt.Tu je na širokom prostoru pod krošnjastim drveæem plesalo nekoliko parova uz zvukove glazbe što su dopirali iz plesne dvorane.Siniša opazi Neru kako pleše s barunom Skerlecom.On priðe k njima i zaustavi ih.- Oprostite, gospodine barune - reèe kapetan mirno.Barun spusti ruke s pojasa svoje lijepe plesaèice i upita:- Što želite, gospodine kapetane?- Molio bih vas lijepo da za kratak ples prepustite kontesumeni.Skerlec pogleda kapetana iznenaðeno, a Nerine oèi pla-nuše gnjevom.

- Kojim pravom? - upita barun.- Pravom prvenstva. Ja sam prvi zamolio kontesu za ples imislim daje njezina dužnost da prije drugih pleše sa mnom.- Zar te kapetan uistinu prvi zamolio za ples? - upitaSkerlec Neru.- Jest - odvrati Nera - istina je. Ali, gospodine kapetane- obrati se Nera Siniši -ja s vama neæu plesati. Jeste li razumjeli?- Alija vama prisižem: dotle neæete plesati ni s kim drugimdok ne izvršite svoju dužnost prema meni.Glasna prepirka uzbunila je ostale parove. Oni pohitaju k Neri i Skerlecu da èuju što se dogodilo.- Ivo, plešimo dalje - reèe Nera dršæuæi od ljutine.U taj èas Siniša na veliko iznenaðenje nazoènih potegne iza pojasa pištolj.Svi se trgoše i uperiše preseneæene poglede u njega. Što kani?

Karlo Erdodv pristupi kapetanu i reèe mu tiho:- Gospodine, kapetane, vi ste poludjeli.- Zar su ljudi koji brane svoje pravo kod vas luðaci?- Vi ste doista u pravu, ali valjda neæete ovdje pucati.- Pozivam vas da odložite oružje - reèe Skerlec dok ne odugospode.- Kontesa Nera mora ostati ovdje i iskupiti svoju dužnostprema meni.Gospoda se meðutim okupila oko Skerleca i konstatirala daje kapetan sigurno pijan, pa da ga valja odstraniti. Pokušali su ga odvesti pomirljivim nagovorom.- Da se nitko ne bi dotakao kraljièinog èasnika - opomeneih Siniša. - Ja se odavde ne mièem dok mi se ne podijeli pravoi èast koja ide svakog muškarca u ovoj kuæi.Siniša podigne pištolj i ispali ga u zrak s rijeèima:- Hoæu da ga iskušam.A zatim nastavi:- Pribavite, gospodine barune, svoj pištolj, pa æemo stvarodmah riješiti!- Bit æete služeni - odgovori zaèudo mirno Skerlec i naredijednom sluzi da mu donese pištolj.Nera je stajala blijeda i nepomièna, a oèi su joj sijevale od uzbuðenja.Meðutim, hitac je pobunio cijelu kuæu i svi pohite u vrt. Kad je domaæica saznala o èemu se radi sva protrne i reèe gospodi:- Zaboga, on neæe odustati od svoje nakane. On je divljeæudi.- Pravi Trenkov pandur - doda Vojkfry. - Na plesu bi se potukao i razbijao.- Moraš ga umiriti - šapne domaæica grofici Auersperg. -Inaèe neæe proæi bez krvi.Grofica Auersperg povukla se do Siniše i nešto mu tiho govorila. Ali on je prkosno tresnuo glavom. Iz oèiju sijevao mu gnjev. Grofica Èikulini stade moliti Neru:

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Konteso, vidite, on je u pravu. Zašto neæete da s njimplešete? Druge su žene bile sretne ako je htio s njima plesati. Zar ne vidite da bi to baruna Skerleca moglo stajati života? Siniša izvanredno gada i sigurno æe ga ubiti. Kapetan jestrašne æudi, ja ga poznam. Dijete moje, uèinite mi tu ljubav

- plešite s njim.- Da se ponizim i popustim? Nikada, grofice! To neæu i nemogu, pa makar me svi osudili.I grof Oršiæ sagne se k Neri i prišapne joj:- I ja te molim da popustiš. Ovo nije èovjek kao drugi; nevidiš li da mu iz oèiju viri stotinu hajduka?Ali Nera je stisnula pesti i odgovorila:- Ne mogu popustiti, makar odmah umrla!Grofica Cikulini bila je izvan sebe. Grof Oršiæ poslao je odmah po groficu Ratkav, a gospoda se vrtila oko baruna Skerleca i kapetana Siniše.- Dok nemam zadovoljštine, dotle ne mogu iz ove kuæe! -govorio je Siniša.- On ima pravo - šaptali su mladi plemiæi, dok su gospode sdivljenjem gledale u kapetana koji je stajao mrk i blijed držeæiu ruci pištolj. Grofice Auersperg i Cikulini nešto su uzbuðenogovorile i bacale bijesne poglede prema Neri.Napokon doðe sluga koji je donio Skerlecu pištolj. Kapetan i Skerlec stadoše jedan prema drugome i pozvaše gospode da se udalje. One se uskomešaše, zavladalo je opæe uzbuðenje.Sada se pojavi visoka impozantna pojava grofice Ratkav. Ona stane izmeðu Siniše i Skerleca.- Dijete moje - reèe grofica Neri - ti neæeš rastužiti staredane svoje bake. Èini mi se da si tvrdoglavija od samog kapetana. Ako i jest njegov nastup èudan, ipak je u pravu, a tinisi. I zato jer ti nemaš pravo, ne smije ovdje pasti, možda,jedan život.Svi su napeto gledali Neru i èekali njezin odgovor.

- Kontesa je u pravu - reèe Skerlec uzbuðenim glasom - ija preuzimam na sebe potpunu dgovornost za njezine rijeèi.Nera pogleda Skerleca zahvalnim pogledom. On se za nju založio. I sad joj u glavi sijevne misao koja ju je oèito silno obradovala. Sva se razvedrila i povišenim glasom rekla:- Jest, bako, ja sam u pravu. Cijele veèeri ja nisam ni s kimplesala osim s barunom Skerlecom. Nitko od gospode nemože me prisiliti da plešem s drugim osim sa svojim - vjere-nikom!U društvo kao da je udario grom. Svi su zamuknuli, oka-menili se, svima je zapela rijeè u grlu.Barun Skerlec gotovo izgubi svijest, kao omamljen priðe kapetanu i reèe:- Ako se moja vjerenicea o vas ogriješila, onda odgovarami sada i uvijek za njezine èine.Siniša se hladno, ukoèeno nakloni:- To je, naravno, sasvim druga stvar. Buduæi da kontesanije plesala i neæe s drugim da pleše nego s vama, a vi ste jojvjerenik, onda se mi ostali moramo s tim zadovoljiti. Ali minismo znali daje baronesa vaša vjerenica. A sada želim mnogo sreæe, gospodine barune. Pištolje spremit æemo za - druguzgodu.U tom trenutku se zatetura grofica Cikulini i sruši u nesvijest. Njezina prijateljica grofica Auersperg naglo se sagne grofici i prišapne joj:- Zaboga, Julijo, zašto se ne savladaš?! Što æe oni misliti!Gospode se štrcale oko nje i nastojale je dozvati k svijesti.Gospoda su gledala ne znajuæi što da rade, dok služinèad odmah pohiti po lijeènika.Skerlec je ostao postrance sam s Nerom. Njegovo je lice bilo blijedo, a oèi vlažne kao da su se napunile suzama. Hvatao je Nerine ruke i ljubeæi ih šaptao:- Slatka moja, prekrasna moja! Nenadana sreæa omamilame, pa ne znam ni što radim ni što govorim!

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Kao zao duh pojavio se najednom iza Skerlecovih leda Vojkffv.- Idi, pozovi baku - šapne Nera Skerlecu tako da ju jeVojkffy morao èuti. - Mogli bismo svi troje otiæi kuæi.Barun posluša i ode da zovne groficu. Lice mu je sjalo od sreæe.Grof Vojkffv priðe k Neri. Bio je miran, hladan i mraèan.- Konteso, vi se ne sjeæate našeg razgovora prije veèere? -upita on polagano.- Sjeæam se.- Znate li da sam obeæao da æu ubiti svakoga koga biste viljubili?- Znam.- Molim vas da to ne zaboravite.- Neæu - odgovori hladno Nera.Grof se okrene i ostavi Neru samu.Za pol sata sjedili su grofica Ratkav, barun Skerlec i Nera zajedno u "Crvenom dvorcu".Lice stare grofice i mladog baruna sjalo se od sreæe i zadovoljstva. Nera se neprestano smiješila. Iza tog smiješka skrivao se neki tajni nemir...LUCIFERITamna je i oblaèna noæ. Vjetar zavija šumom i lomi granje. Pod gustim stablima u debelom mraku stupa èovjek. U tami se jasno ne vidi njegovo lice niti odijelo. Izgleda tek kao crna prikaza i samo po koracima se pozna daje to muškarac. Žuri kroz šumu krèeæi sebi put u gustom šikarju.Napokon izaðe iz šume. Pred njim uzdigao se brijeg ispod Mesnièke ulice. U tami crnili se vršci Mesnièke kule. Sve joj

se više približavao i stupao sve brže. Najednom, dolje pod kulom, upravo na Zvjezdišæu, zasja mu u lice svjetlo. Èovjek stane...Na Zvjezdišæu pod kulom dizali su se u vis plameni traci. Rumenilo svjetla obasjalo je nekoliko stabala naokolo vatre. Iza jednog drveta izaðe muškarac zamotan u plašt. U žaru svjetla izgledao je kao crvena krabulja. Èovjek je nešto bacio u vatru kad se pojavi i druga prikaza, isto tako odjevena. Obojica sjedoše oko vatre, kao da se griju.Èovjek u tami legne u visoku travu i stade po zemlji puzati kao zmija. Tiho, oprezno i polagano vuèe se naprijed. Noæ i gusta trava zakloniše njegovo tijelo.S brda se najednom oglasi èudan glas. Kao kakva satrta frula. Glas se èuo ispod Mesnièke kule. Jednom i dva puta, posve tiho i kratko.Crvene prikaze kod vatre naglo ustanu i bace nešto u plamen. Oganj planu uvis kao da se otvorio pakao. U plamenom svjetlu pojaviše se dvije nove pojave, isto tako zamotane u plašteve. Sad se veæ jasno razabiralo da su na glave i preko lica prebacili kapuce, a na tjemenu glave uzdigla im se dva zašiljena duga roga što su stršila uvis kao rogovi vragova. Tako su im stršili u zrak i prsti.U crvenkastom svjetlu vatre bili su nalik na ðavole. Dok su prva dvojica marljivo ložili dalje vatru i u crvenom žaru svjetla sablasno se kretali, druga dvojica nikoše ispod brda, kao da su pali s kule.Za sobom su nešto vukli. Èovjek u travi podigne malo glavu da bolje vidi što za sobom povlaèe. Razabere: žensko tijelo. Svezano je uzetima, odijelo se rastrglo kad su je vukli. Kosa joj rašèupana, a krv se bijednici cijedi iz nogu i cijelog tijela koje se putem nabadalo na trnje i granje, odiralo o ugla-sto kamenje i zadiralo o panjeve.Strašno razmrcvareno tijelo dovukoše do vatre. Žena je

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

oèito bez svijesti. Lice joj se nije razabiralo, jer je imala svezana usta. Jedan od one dvojice koji je ložio vatru polije ženu odmah èim je dovukoše do njih nekom tekuæinom, a onda je sva èetvorica dohvatiše i jednim zamahom baciše u plamen.Žena se trgne i ispruži ruke. Alije dvije željezne šipke u rukama dvojice crvenih pojava opet pritisnu u plamen.Njezino se tijelo svijalo poput zmije. Ali ubrzo utone opet u strašnom žaru.Plamen je sukljao i soptao, a tijelo žene sve više nestajalo. Sada crvene prikaze digoše ruke u zrak prema plamenu, a jedan od njih poèe govoriti:- Crni druži žarkoga pakla! Primite žrtvu lijepe pokornice ineka vam bude na veselje i slast kao stoje bila i nama! Nekajoj duša gori u vjeènom plamenu, jer htjede da izdajom ocrnilice vaših vjernih sljedbenika na zemlji. Vjetar neka razneseprah njezin i nitko živ neka ne spominje da je nekad živjelamedu nama!Smrt i propast budi joj vjeèna!- Amen! - odvratiše ostala trojica.Plamen je proždirao posljednje ostatke ženinog tijela. Onda i on ugasne. Na zgarištu tinjala je žeravica kao posljednji spomenik ognjenog groba.Sva èetvorica ðavola ostadoše u tami.- A sad, braæo luciferi, hajdemo na karmine.- Hoæe li biti danas svježih dušica na našem paklenomstolu?- Utorak je bablji dan, danas baba Urša ima posve svježihgolubica na prodaju.- Za frigati ili za peæi?- I zajedno i za drugo.- A što je s našom ljepoticom Nerom?- Gore nego ikad. Zaruèila se.- S onim komarcem Skerlecom?

- Nasadi ga na ražanj!- Lako za njega. Ali stara je tu!- Stara je sedmoglavi zmaj.- Odrubi zmaju svih sedam glava - ako si junak.- I ne boj se! Smislio sam nešto èemu ni sto vragova ne biušlo u trag! Nera je naša.- Tiho. Stanite. Èini mi se da sam nešto èuo.- Matièek, ti si kukavica!- Èuo sam u blizini sušanj.- To vjetar šuška po lišæu, a tebi se valjda èini daje ženskasuknja!- Braæo Luciferi, ne šalite se.- Ja sam ožednio. Evo, žeravica je veæ utrnula.- Alija sam ipak nešto èuo.- Da nije duh pokojne lijepe Jelice?- Filip se uvijek šali. Zar mislite da vatru nije mogao opaziti nitko iz grada?- Kako ne! Ako ima i tamo kakvih Lucifera koji noæu kralju-ju pod Mesnièkom kulom, onda su vatru vidjeli.- Ali tko bi se od njih usudio ovamo? Ha-ha! Jednom bihzaista htio da nas ovako tko zateèe.- Ja imam u svakom džepu po jedan pištolj, da im saspempraha u oèi.- Ne bi trebalo trošiti baruta. Umro bi nesretnik od straha

èim bi nas opazio.- Èuješ li? Noæobdija se javlja!

- Dršæe mu trublja. Valjda je opazio plamen i sutra æepurgarima prièati kako su vještice na Zvjezdišæu palilekresove!...- A Krajaèiæ æe naruèiti slavonski bataljon.- A Siniša vrijedi sam toliko koliko jedan cijeli bataljon.- Ne brbljajte toliko! Hajdemo. Ja sam veæ znatiželjan nadanašnju slavu i na nove gošæe.

1

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Meni je Urša obeæala onu lijepu udovicu od Kamenitih vrata.- Udovicu Cindekovu? Dragi moj Mefisto, ti imaš sasvim purgarski ukus.Ðavolski smijeh èuo se ispod kapuca, a po travi zašuštali koraci.Ðavoli su odmicali izmeðu granja. Onda ih nestade, kao da su doista propali u podzemlje.Èovjek u travi nije se micao. Kao daje i on umro od straha kako su to ðavoli govorili. Ležao je nepomièno, mrtvo.Prošlo je pola sata. Vjetar je savijao granje i kroz noæ sablasno zviždao kao da se dozivlju noæni dusi.S Mesnièkih vrata spustila se dolje prema Zvjezdišæu èeta sjena. Koliko ih je, ne može se u tami zamijetiti.Zar nisu dusi? Ne, nisu, jer im koraci šušte po lišæu. Èovjek u travi samo je malo podigao glavu.Sjene su se približavale k njemu. U tami razabere samo ljudske prikaze zaogrnute u nešto tamno sve do stopala.Oèi su im svezane. Stupaju jedna iza druge i zaokružuju grmlje i drveæe okolo naokolo, kao da su ih obmamile vještice, pa se vrte oko tamnog grmlja. Vodi ih netko sakriven u plašt i kapucu. Kad su ovako nekoliko puta obašle grmlje i drveæe, izgubiše se prikaze najednom pod brdom ispod kule, kao daje i njih progutala zemlja.Nigdje se nitko više nije javljao, samo je vjetar lomio granama i šuštio lišæem.Èovjek što se sakrio u travu polako se digao. Obazreo se na sve strane, a onda se stao oprezno šuljati gore, prema Mesnièkim vratima.Vjetar je urlikao nad Grièem, a kiša pljuštila po prozorima kapucinskog samostana.

Kapucini su odavna veæ spavali kad u vratarevoj sobi zazvoni zvonce. Stari vratar trgne se oda sna i skoèi s postelje.- Tko to zvoni u ovo doba noæi? - promrmlja. Obuèe brzosvoju kapucinsku halju i izaðe na hodnik. Kad je otvoriookance na vratima, upita poluglasno:-Tko je Božji?- Ja sam, noæobdija. Molim vas da bi otac Smole odmahdošao dolje. Stvar je vrlo hitna, ovdje umire èovjek i moli daga otac ispovjedi.- Odmah - oglasi se fratar i poðe gore u prvi kat, pokuca navratima kapucina i priopæi mu što se dogodilo.- Idem odmah - èuo se glas oca Smolea. Za nekoliko trenutaka izaðe odjeven iz svoje æelije.- Baš nije ugodno vrijeme - primijeti vratar.- Umiruæem se ne može uskratiti takva želja, makar padalo

kamenje s neba.Otac Smole poðe dolje. U bravi škripnu kljuè.- Dajte mi, oèe, vaš kljuè - reèe Smole - da vas ne budimkad se budem vraæao.- Evo, evo. Vi ste uvijek tako obzirni prema meni, mladibrate - zadovoljno æe starac i da kljuè mladom kapucinu.Smole izaðe. Vjetar i kiše punuše mu u lice. Pogleda oko sebe. Pred stubama stajao je èovjeku dugoj kožnatoj kabanici.- Tu sam, noæobdijo. Gdje je nesretnik?- Evo ga - reèe noæobdija i pokaže na crni lijes stoje ležaona zemlji. Pokraj njega stajala su dva èovjeka u tamnim plašte-vima a na glavi su imali kožnate kapuce da ih brane od kiše.- Što? Zar je èovjek mrtav?- Jest - reèe tiho jedan od dvojice. - Htjeli smo samo dane uzbunimo cijeli samostan pa smo vas zato pozvali pod izlikom ispovijedi. Molimo vas, oèe Smole, otvorite nam crkvuda mrtvaca smjestimo u nju.- A tko je taj nesretnik?- MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Vidjet æete. Vaš dobar znanac. Molim vas, uèinite mu tuposljednju uslugu.Kapucin nije dugo razmišljao. Otvori vrata samostana, a ona dvojica uhvate lijes i ponesu ga. Noæobdija ostane vani.Otac Smole upali na kandilu svijeæu i pode naprijed.Za njim su nosila ona dvojica lijes. Tiho su stupali pod mraènim svodovima hodnika. Iza ovoga zaokrenuše drugim hodnikom, a onda otvori otac Smole mala željezna vrata. Pode naprijed u ruci držeæi svijeæu. Èudne noæne pojave stupale su polagano noseæi crni lijes.- Mrtvo je tijelo teško, oèe - reèe jedan.Napokon unesoše lijes u crkvu i položiše na zemlju. Smole je nastojao da nepoznatim ljudima zagleda u oèi. Ali oni ostadoše u tami, a svjetlo svijeæe bilo je tako maleno da nije moglo rasvijetliti crkvu.- Tko je mrtvac? - upita Smole.- Grofica Suzana Ratkav.Smole posrne. Svijeæa mu ispadne iz ruku i ugasi se. U crkvi nastade tama kao u grobnici. Smole nije mogao nikoga vidjeti. Tek je èuo disanje neznanaca.- Zaboga - dahne kapucin - što se s njom dogodilo?- Vi znate da je poslije one zabave kod grofa Èikulinijaotišla na svoje imanje. Tamo je danas umorena.- Sveti Bože! Tko bi nju mogao da umori?- Njezini vlastiti kmetovi.- To nije moguæe! Ona je svima bila tako dobra.- To mi ne znamo, niti nas se to tièe, ali moramo groficupredati kontesi. Molimo vas da joj oprezno priopæite što sedogodilo. Neka doðe ovamo da vidi groficu i da joj priopæimopotankosti glede smrti njezine bake.- Ne, ne, ove noæi neka još mirno prospava.-Mi moramo otiæi, oèe. Mi smo iz gospoštije Malakoczvjeve, pa se moramo vratiti. Izvolite ovo pismo.

Stranac pruži fratru pismo koje je glasilo:"Sveti oèe,Znajuæi da ste prijatelj kuæe Ratkay, šaljem vam mrtvo tijelo nesretne grofice. Molimo vas neka ga moji ljudi osobno predaju kontesi i neka je izvijeste kako se

stvar dogodila. Nakon toga pošaljite mi ih natrag; trebamo ih za potjeru za zlikovcima.M. plemiæ Malakoczv.""Ako je tako, onda je moramo probuditi. Bože moj, zašto si tako kaznio to dobro krasno dijete", uzdisao je u sebi kapucin i uspinjao se stubama kao u nekoj vrtoglavici. Za kapucinom stupala su oba stranca. Njihovi crni kožnati kaputi grubo su šumjeli kod svakog koraka.- Želite li ovdje prièekati? - upita Smole neznance.- Nije potrebno. Prièekat æemo vani, vièni smo kiši.Smole je pošao s njima na ulicu gdje su ljudi ostali da èekaju, a on pode u "Crveni dvorac". Srce mu je plakalo kad je povukao zvonce na dvorcu."Bože moj, kakvu strašnu poruku nosim", jadikovao je u svojoj duši mladi kapucin.Otvorio mu je zaèuðen vratar. Kapucin ude i dade probuditi sobaricu. Priopæi joj da neodgodivo mora govoriti s kon-tesom.Za èetvrt sata pojavi se Nera. Bila se samo ogrnula dugim ogrtaèem.- Mora da se nešto važno dogodilo kada dolazite u todoba!- Vrlo važno, konteso!- Veæ pogaðam, Krajaèiæ zna da èuvamo Kušenku.- Još nešto gore.Nera zabrinuto pogleda u kapucina. Primijeti da mu je lice gotovo zelenkasto, a glas mu dršæe. -Stoje, zaboga?

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Poðite sa mnom, konteso. Odjenite se.Nera je bez ikakvog pitanja poletjela u svoju sobu i bacila na sebe nešto odijela i kišni ogrtaè.- Neæete li odmah kazati što se zbilo?- Putem æu vam isprièati.- A kamo idemo?- U našu crkvu. Ondje poèiva netko mrtav koga vi vrlo dobro poznajete.- Skerlec! - prigušeno æe Nera sjetivši se Vojkffvjeve prijetnje. - Da, da, on je izvršio svoju prijetnju!-Nije Skerlec. Doðite!Vratar zatvori za njima vrata, a oni poðoše prema kapucin-skom samostanu. Na stubama su stajala dva èovjeka i pozdravila Neru. Noæobdija je šetao upravo ispred crkve. Smole uðe prvi, iza njega Nera, a onda ona dvojica. Iza njih je ušao noæobdija, a da to otac Smole nije mogao ni opaziti. Svi uðoše u crkvu.Najednom osjeti Smole da gaje netko udario po ruci u kojoj je imao svijeæu i ovu ugasio. U crkvi nastane tama i Smole razabra kako se netko iza njega hrva.- Konteso - zovne Smole. Ali mu posljednje slovo zamrlona ustima. Jaka šaka stisnula mu usta i èvrsto ga držala. Izaleða èuo je nekakav sušanj i jedan prigušen glas, onda udarneèesa drvenog, našto opet plane svjetlo.Kod lijesa stajala su dvojica ljudi i držala u ruci svijeæu. Tek sad je Smole opazio da ljudi ispod kožnih kapuca imaju crne krinke."Bože moj", pomisli u sebi kapucin, "zar sam pao žrtvom sljepara ili razbojnika? A gdje je kontesa?"Zaokruži pogledom po rasvijetljenom prostoru. Ali kontese nigdje ne bijaše.Kraj njega stajao je treæi èovjek u kožnatom ogrtaèu i stiskao mu usta.

"Zaboga, to je noæobdija!" pomisli fratar.

Imao je ogrtaè noæobdije, ali je i njegovo lice njemu skrivala krinka. Jedan od one dvojice kod lijesa trgne u to dva pištolja."Bože, primi dušu moju", pomoli se kapucin kad je vidio da su oba pištolja uperena u njega.- Vidiš li ovo, fratre? - upita okrinkani èovjek. - Sad æešpoæi s nama kamo god mi hoæemo. Ako pisneš, mogu tipištoljem razdijeliti mozak, ili ovim bodežom probušiti rebra.Dakle, naprijed!Zakrinkani ljudi digoše lijes.- Molim vas, ljudi, gdje je kontesa?- Nije te briga!- Što ste s njom uèinili? - navaljivao je kapucin.- Nosi se naprijed! - zapovjedi osorni glas i naperi nanjega pištolj. - Ako nas tko susretne, reæi æeš da je u lijesuvještica koja je ove noæi umrla u tornju i da je sprovodiš naZvjezdišæe.Izaðoše neèujno iz samostana. Vratar je spavao.Kapucin poðe naprijed, a uz njega jedan okrinkani èovjek koji je nosio u jednoj ruci bodež, a u drugoj pištolj. Za njima su ona druga dvojica nosila lijes.Otac Smole je hodao teturajuæi, a u glavi mu se vrtjelo. Bio je preslab da podnese silno uzbuðenje koje gaje cijelog uhvatilo. Svaka je žilica u njemu drhtala."Gdje je kontesa? Kamo je nestala iz crkve?"Ovo pitanje tako mu je obuzelo cijelu dušu da je zaželio neka ga ovi ljudi ubiju, samo da ne mora proživljavati tu strašnu neizvjesnost i užasan strah. Smole se nastojao sjetiti svega što je bilo u crkvi. Sve je potrajalo nekoliko èasaka. Kamo su je, dakle mogli otpremiti? Kako je mogla tako brzo nestati?Možda leži ondje u tami svezana? Ili su je možda umorili? Pri toj pomisli trgne se kapucin kao da ga je pogodio grom.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Na æelo iskoèio mu hladan znoj, a sve mu je tijelo drhtalo kao u prestrašenog djeteta.Onda ga opet snaðe drugo pitanje:"Kamo nose taj lijes? Zašto ga nose? Zar je pismo plemiæa Malakoczvja bilo krivo? Zar je netko vrebao na groficu i njezinu unuku?""Ali gdje je? Gdje je ona?" Pri tim mislima uvijek je kapucin sustajao jer mu klecnuše koljena.- Noge su ti slabe, je li, kapucine? Prièekaj još malo, naš jeput dalek.Kapucin je šutio. Povorka je, meðutim, stigla u Mesnièku ulicu i Smole u kuæi jednog od najuglednijih mesara, Blaža Cestara, spazi mnogo svjetla i zamijeti tihe glasove nekog glazbala.- Pazi fratre - reèe mu pratilac - ovdje su ljudi budni. Akosamo pisneš, gledaj, ovo je bodež koji æe ti suditi!Otac Smole je shvatio tu prijetnju. Nikada nije bio odvažan i domišljat. Ali, u ovom èasu, kad mu se èinilo da je sve izgubljeno, najednom mu se nametnula jedna misao. Niz ulicu spoticao se neprestano o kamenje što je ležalo po cesti. Pogleda postrance svoga pratioca koji mu je stupao zdesna, ali tama ga je sasvim zaklanjala i Smole je bio siguran da taj èovjek ne može vidjeti što on radi.Kapucin se najednom hotimice spotakne o kamen, posrne i padne na koljena. U tom èasu pograbi kamen sa zemlje i baci ga prema prozoru rasvijetljene kuæe. Kamen je pogodio kuæna vrata.- Sto je to? - tiho æe okrinkani èovjek.Kapucin se digao sa zemlje kao da nije ništa èuo i htjede poæi dalje.

ZAGONETNI DOGAÐAJUdarac kamena o vrata uzbunio je budnu družinu u kuæi mesara Cestara. Na prozorima se pojaviše ljudi u sveèanim odijelima, okiæeni ružmarinom.- Tko je to vani? - upita više glasova.- Vi ste lupali na vratima? Što želite? - upita debeli mesar.- Mi se nismo ni približili vašoj kuæi - reèe kapucinov pratilac, a da okrinkano lice nije okrenuo prema rasvijetljenojkuæi, veæ se povukao u tamu.- To nije istina - vikao je mesar èije je lice pokazivalo daje popio nešto previše žestoke kapljice. - Stanite, vi ste lupali na naša vrata! Ja æu vam pokazati kako se èestite graðaneuznemiruje u to doba noæi. Mislite li vi da smo mi kakva godstoka koja tu cijele noæi pije?Mesar poleti kuænim vratima i otvori ih, a ostali potrèaše za njim bojeæi se da ne bi došlo do tuènjave.Ali se mesar nije dao zaustaviti. On pograbi svjetiljku u hodniku i izaðe iz kuæe, a za njim nagrnu cijelo društvo.Smole je s pritajenom radošæu razabrao da su to svatovi i sad se smatrao spašenim.Mesar podigne svjetiljku i osvijetli dva èovjeka koji su nosili na ramenima crni lijes i iza njega sakrili svoje glave da im ljudi ne vide okrinkana lica.Pratilac kapucinov stao je s one strane lijesa, samo je kapucin ostao u svjetlu svjetiljke.- Zaboga, ta to je otac Smole! - klikne purgarica BaraCindekovka koja je stajala podalje od mesara, takoðer u sveèanom svadbenom ruhu.- Kamo to idete, sveti oèe? - upitali ga purgari.Okrinkani èovjek koji je prije pratio kapucina, okrene setako da mu svjetlo nije moglo doprijeti u lice i reèe:

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Nosimo na Zvjezdišèe vješticu koju je noæas u tornju vragzagušio.Dojam tih rijeèi opazio se odmah na licima svadbenika koji osjetiše neku tjeskobu i strah.Svi su imali jednu te istu misao, samo se mesar, koji je bio odveæ pijan, usudio daje glasno izrazi:- Sad znamo zašto lupate po vratima.Pratilac kapucinov povuèe fratra za halju, ali ovaj mu se pokuša istrgnuti i povièe:- Nije istina, držite ih - to su zlikovci!U taj èas osjeti kapucin u svojim rebrima bodež i sruši se na cestu.Svatovi poèeše vikati. Žene stadoše bježati, muškarci su bili preneraženi. Nitko nije opazio kad je okrinkani èovjek rinuo bodež u kapucina, niti su znali zbog èega se fratar srušio.Ona dvojica koja su nosila lijes baciše svoje breme na cestu i stadoše bježati.- Proklete kukavice - promrmlja treæi, pa se i on da za njima u bijeg.Sada je tek ljudima puklo pred oèima. Gumbar Adam, koji je stajao uz Cindekovku, priðe kapucinu.- To mora da su lopovi - reèe on.Otac Smole ležao je nepomièno na zemlji. Gumbar mu malo podigne glavu i opazi daje pod njim mlaka krvi.- Zaboga, krv! To je nekakva lupeština! Bježmo za njima,

tko ima pištolj ili kakvu pušku?!Dva mlada momka ustrèala se, pohitila u kuæu i pobrala sve što je bilo oružja u mesara, te nagnuše tamnom ulicom za bjeguncima.- Èekajte! - reèe gumbar. - Prisluhnimo, možda æemo èutikako bježe.Sva trojica se ustaviše.Pred sobom nisu ništa vidjeli ni èuli.

- Da se nisu gdje sakrili? - prišapne jedan momak.- To je lako moguæe. Mogli su skoèiti u èiji vrt i ondje sadèekaju. Da su potrèali cestom, još bismo im morali èuti korake. Tako brzo samo šišmiš preleti uzduž Mesnièke ulice.- Imate pravo, majstore.- Najbolje æe biti da ostanemo tu i èekamo dok se gdje neoglase.- Ako su pobjegli na jedan ili drugi brijeg?- Prokletstvo! - povikne bijesno gumbar.- Sto je, zaboga?Gumbar je osjetio da mu je uz uho proletjelo tane. Dva praska odjeknuše kroz tamnu noæ.- Momci, ležite na cestu, ovdje im stojimo na nišanu.U jednom hipu ležala su sva trojica na zemlji. Otvoriše pucnjavu prema onoj strani odakle je došlo tane.- Bježe gore nad Mesnièku ulicu.I oni se digoše te okrenu ulicom gore gdje su se pred mesa-revom kuæom komešali ljudi.Kad ugledaše gumbara i njegove drugove, navališe na njih pitanjima:- Jesu li to oni pucali ili vi?-1 mi i oni, ali nas ne pogodiše. Jesmo li mi koga pogodili, to ne znamo. Noæ je odveæ tamna, tko æe za njima!- Stoje s kapucinom?- Ne mièe se. Mrtav je!Iz obližnje kuæice iziðoše takoðer tek na pola odjeveni ukuæani koje bijaše probudila pucnjava.- Nosite kapucina u kuæu - reèe gumbar. Valjda ga neæemoovdje pustiti.- A lijes? Trebalo bi ga odnijeti na magistrat.- Neka ga nose sami!- Gle, i gospodina gradskog odvjetnika i grofa Vojkffvja,probudila pucnjava.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Ulicom spuštali se k njima Dvojkovic i grof Vojkffv, obojica tek u ogrtaèima ispod kojih su virile noæne košulje.- Što se to dogodilo? Tko je tu pucao? - upita odvjetnik.- Tko je ubio kapucina? - upita Vojkffv opazivši fratra nazemlji.Ljudi isprièaše što se dogodilo i pokazaše im lijes stoje ležao u tami na sredini ceste.- Kako su izgledali ljudi koji su nosili lijes?- Lica im nismo vidjeli. Tamno je.- Neka koji od momaka pode gore na magistrat da probudinaše ljude, neka doðu po taj lijes.- Gledajte, u tijelu mu je bodež - upozori Vojkffv koji je

ogledavao kapucina. - Trebalo bi svakako pozvati ranarnika,možda još nije mrtav.Dvojica ljudi odoše na magistrat, a jedan po ranarnika.- Kapucina ne možemo otpremiti u samostan, to je predaleko. Hajde ljudi, ponesimo ga u moju kuæu - reèe gradskiodvjetnik.- Ne, gospodine odvjetnice - odluèno æe mesar. Èovjeku kojega ubiše pred mojom kuæom dat æu ja mjesta u svom domu.I on sam podigne kapucina, a grof Vojkffv priskoèi da mu pomogne, te ga unesoše pod krov.Dok su okupljeni graðani pripovijedali i nagaðali što se tu dogodilo, mrštio je gradski odvjetnik èelo.- Sad vidimo da ljudi koji su nosili lijes nisu bili od magistrata. Ta zašto bi oni ubili kapucina? Zašto bi pobjegli?- To je doista nevjerojatno - reèe Vojkffv. I ostali su potvrdili mnijenje Dvojkoviæevo.- Ali ja sve nasluæujem da su to bili ortaci vještica.- Pa kako bi onda nosili mrtvu vješticu za Zvjezdišæe? -reèe opet grof.Možda su mrtvu babu htjeli ukrasti da joj ne bi truplo spalili.

- To æe biti, gospodine - reèe mesar. - Sigurno su je njeziniortaci htjeli ugrabiti.- Ili sam vrag - primijeti stara Palèiæka. - Oni su bili crnikao vragovi i sakrivali su lica.- To su bedastoæe - reèe gumbar i mahne rukom. - Starebabe svuda vide vraga.Palèiæka bijesno pogleda mladoga gumbara i okosi se na njega:- Kad vas gledam, uvijek mislim da vidim vraga.Stara bi bila sasula na nj još više pogrda, ali je uto baš došao ranarnik i zamolio ostale da se udalje kako bi mogao pregledati kapucina. Istodobno stigoše i dva opæinska pandura. Dvojkovic ih upita:- Kome je od naših momaka bilo nareðeno da nose naZvjezdišæe truplo jedne vještice?- Ne znamo, gospodine. U tornju su dvojica na straži, a mismo bili na magistratu.- Dobro, uzmite ovaj lijes i nosite ga na Zvjezdišæe. - Netkoje htio ukrasti vještièino tijelo.- Samo, stoje onda pritom imao posla otac Smole?- On nije išao s njima dragovoljno - reèe gumbar - jer jeprije nego što se srušio poviknuo: Držite ih, to su zlikovci.- A to znaèi da su ga oni ljudi prisilili da poðe s njima -upadne mu u rijeè gradski odvjetnik. - Sad veæ nema sumnjeda imam pravo. Kad bi kapucin došao k svijesti, onda bismosve doznali.Na cesti su još uvijek stajala oba pandura.- Što stojite? - vikne im gradski odvjetnik. - Nosite lijes.- Neka nam gospodin gradski fiškal oprosti - reèe jedan odpandura - ali u ovo doba iæi na Zvjezdišæe, pa još u utorak!- Smjesta da ste uzeli lijes i da mi ga èuvate na Zvjezdišæu,ili æu vas odmah baciti iz službe.Panduri pokorno uzeše lijes i poðoše niz ulicu.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Domaæin pozove gospodu u kuæu. Svi se skupiše u velikoj Cestarevoj sobi gdje se još sat prije orila svadbena pjesma. Sad su bili potišteni i zabrinuti. Nestrpljivo su oèekivali što æe biti s kapucinom. Gradski je odvjetnik poslao još i po lijeènika Stillera da i on pregleda fratra, a ujedno dao nalog da se pode u potjeru za zlikovcima.Kad je došao lijeènik, grof Vojkffv i gradski odvjetnik razgovarali su još uvijek s pandurima. Sva trojica uðoše u sobicu gdje se ranarnik trudio da kapucina dozove k svijesti. Iz rane mu je izvadio bodež i ranu povezao.- Srce mu još kuca - reèe lijeènik - ali vrlo slabo. Èini mi seda taj više neæe ispovijedati vještice.Lijeènik htjede otiæi. Alije kapucin poèeo odavati znakove života.- Ostat æemo, dakle, ovdje - reèe gradski odvjetnik. -Možda se osvijesti, pa æu ga preslušati, a vi, gospodine grofe -reèe Vojkffvju - izvolite samo kuæi i spavajte dalje. Èemu da tusjedite kad vaše pomoæi više ne trebamo? Mene veže dužnostda ostanem, pa se neæu vratiti dok ne izvršim sve što treba.IZGUBLJENI LIJESBara Cindek bila je, kao i ostali ukuæani, vrlo žalosna.- Siromašni fratar - uzdisala je - kako je bio dobar!- Što æe reæi grofica? - primijeti gumbar.- Bože sveti! Ona ništa i ne zna. Trebalo bi joj to javiti.- Grofica je vani, na imanju.- Ali je kontesa kod kuæe. Ona bi se ljutila da joj to ne javim.- Idem s vama, majstorice - ponudi se gumbar. - Veæ semalo vedri, bit æe skoro dan, ali ipak ne smijete sami.

I oni oboje izaðu brzo iz kuæe.- Ha - ha - primijeti zlobno Palèiæka - dala bih sebi glavuodrezati da joj nije do kontese.- Nemojte ovako susjedo - ukori je mesar. - Ondje umireèovjek.Adam i Barica žurili se meðutim na Griè.Šuteæi uspeli su se do dvorca grofice Ratkav gdje je udovica pozvonila na vratima dvorca. Iznutra su se èuli žurni vratarevi koraci.- Gle, vratar je budan - primijeti Barica iznenaðeno.Bara i gumbar udu u dvorac.- Probudite odmah kontesu - reèe Bara. - Dogodila senesreæa, moram joj to odmah javiti.- Onda joj je to sigurno veæ javio kapucin. On je bio ovdjepo kontesu i odveo je sa sobom.-Vi ste, valjda, pijani? Koji kapucin?- Valjda ste vi pijani, ali ja nisam. Nju je odveo u pol noæikapucin Smole i zato ih èekam da se vrate.Bara sklopi ruke od preneraženja.- Èujete li, Adame? Tu se nešto dogodilo.S tim rijeèima pohiti Bara opet iz dvora ne brineæi se dalje za vratareva pitanja i pohiti Kapucinskim trgom.- Brzo u Plebanušku ulicu - reèe Bara gumbaru bez daha.Na vratima jedne palaèe povukoše žestoko za zvonce.Vratar ih nije ljubazno primio, ali Barica mu energiènoreèe:- Probudite brzo mladog baruna Skerleca. Neka odmahdoðe u dvor grofice Ratkav.Vratar nije ništa pitao nego je potrèao odmah gore, dok su se Bara i Adam vratili u dvorac grofice Ratkav i ondje èekali mladog baruna. On je doista brzo došao i zaèudio se našavši hljebarku i gumbara pred vratima u vrtu dvora.- Gospodine barune, ja sam mislila da u toj nesreæi mogu

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

samo vas zvati. Nešto se èudno dogodilo. Kontesa je sinoæ bila kod kuæe - poèe prièati Barica.- Gdje je kontesa? - upadne joj barun u rijeè i pogledavratara.- Molim, vaša milosti - objasni vratar - oko pola noæipozvonio je kapucin Smole i dao kontesu probuditi. Nešto sukratko govorili, a onda se kontesa odjenula i otišla s kapucinom, a da mi nije rekla ništa.- Zar je otišla s kapucinom posve sama?- Da, posve sama.- Ali sada dolazi tek ono strašno, gospodine barune - reèeBarica. - Ja sam malo prije došla po kontesu, jer dolje kodmesara Cestara leži kapucin napola mrtav. Izvadili su mu izleda bodež kao moj lakat.- A kontesa, gdje je kontesa?- Nju nismo nigdje vidjeli, a jer nije ni ovdje, to sam došlapo vas.- Gdje je taj mesar? Odvedite me k njemu - naglo æe barun.Skerlec, gumbar i Bara poðoše dolje u Mesnièku ulicu. Putem mu je Barica potanko isprièala sve što se s kapucinom dogodilo.Kad je barun ušao u sobu gdje je ležao kapucin, gradski odvjetnik, lijeènik i ranarnik upravo su èitali neko pismo.- Vi ovdje, gospodine barune? - zaèudi se Dvojkoviæ.- Da, obavijestili su me. Je li Smole živ?- Jest, ali bunca - odgovori lijeènik Stiller. - Vidjet æemo,možda æe preboljeti, ali rana je vrlo duboka. Meðutim, moram vam priopæiti još jednu mnogo neugodniju vijest negošto je ova.Skerlec problijedi.- Vaša milosti - nastavi lijeènik pokornim glasom kojim jeuvijek govorio s velikašima - kad sam pregledavao kapucino-vo odijelo da vidim kako mu je bodež prošao kroz halju,našao sam ovo. To je pismo koje glasi na kapucina. ^

Lijeènik dade barunu pismo plemiæa Malakoczvja kojim mu ovaj javlja da mu šalje truplo umorene grofice Ratkav.Skerlecu je pismo u rukama zadrhtalo. Obuzelo ga silno uzbuðenje, jedva se svladavao.- A gdje je lijes s groficom? - upita barun.- To mi ne znamo! - odvrati lijeènik.- Bit æe sigurno u kapucinskom samostanu, jer ako su ga odnijeli kapucinu, on ga nije mogao nikamo drugamo spremitinego u samostan - reèe gradski odvjetnik.- Gospodine doktore - obrati se barun Stilleru koji je veæbio na polasku - molim vas da se ne udaljite od kapucina. Akobi se vratio k svijesti, molim vas da ga sve ispitate što se s njimdogodilo i da mu kažete da ja to želim znati. Molim vas, uèinite sve da se barem toliko osvijesti, da možemo s njim govoriti. Vaš trud i znanje bit æe obilno nagraðeni.Stiller brzo skine šešir s glave, odloži ljekarije i sjedne kraj kapucina. Lice mu je odavalo da se osjeæa osobito poèašæen Skerlecovim nalogom.Barun je, meðutim, izišao s Dvojkoviæem na ulicu i ispri-povjedio stoje znao o Neri.- To bi bilo upravo strašno, gospodine barune, ali ja ne vjerujem da se kontesi što zlo dogodilo - reèe Dvojkoviæ. - Po

najprije, idemo kapucinima. Možda je kontesa ondje kod lijesa svoje bake.Kad su došli u samostan, upitaše vratara nalazi li se u samostanu kontesa Nera. Vratar nije o njoj ništa znao, niti je znao da bi tko donio kakav lijes.Pregledaše crkvu i grobnicu. Gradski odvjetnik sam je pretražio sve kutove, ali uzalud. Nigdje nije bilo ni traga ni kontesi ni lijesu grofice Ratkav.Dvojkoviæ i Skerlec poðu do gradskog notara Ladislava Salea da mu priopæe što se zbilo. Sale je dmah ustao i obeæao Skerlecu da æe povesti istragu i uèiniti sve da pronaðe kon-

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

tesino boravište. Pošao je smjesta s barunom da odredi stoje potrebno za potragu.Putem sretoše Krajaèiæa koji je dolazio iz tornja od Kamenitih vrata. Pošto se pozdraviše, upita Dvojkoviæ suca:- Otkud vi tako rano?- Bio sam u tornju kod muèenja od tri sata u noæi pa svedo sada.- Molim vas, gospodine suce - uplete se Skerlec - recite mije li ove noæi umrla u tornju kakva vještica?

- Ne, ni noæas, ni prošle noæi, ni èitav mjesec.Skerlec pogleda gradskog odvjetnika i notara:- Što velite na to? Dakle u onom lijesu nije bila vještica!- Onda su zlikovci nosili u lijesu groficu Ratkav- reèe Sale.- Tko zna nisu li to bili sami ubojice koji su groficu umorili iovako nastojali daje odstrane?Sudac je zaèuðeno slušao njihov razgovor. Još se više prenerazio kad je èuo što se dogodilo.- Gdje je lijes koji su nosili panduri? - upita Skerlec.- Poslao sam ga na Zvjezdišæe. Držao sam da je zaistaumrla koja vještica - odgovori Dvojkoviæ.- Zašto niste dali lijes otvoriti - upita Skerlec.- Na to ima pravo samo gradski sudac prije spaljivanja. Jasam doista držao da se radi o truplu kakve vještice i nemamprava uredovati.- Poðimo, dakle, na Zvjezdišæe - reèe Sale. Sudac Krajaèiætakoðer je pošao s njima.Kad su došli onamo, lijesa, na svoje veliko èudo, više nisu našli. Tamo gdje se obièno palila lomaèa, bila je mala kolibica za spremište, ali bez ikakva lijesa. Na vršku uzvišice na kojoj se palile lomaèe opaziše svježe tragove konjskih kopita.- Što je to? To su posve svježi tragovi, kao da su koji èasprije utisnuti u ilovaèu.- Kao da je ovuda netko prije kratkog vremena projašio -reèe Sale.

- Oprostite, gospodine, na ovoj skliskoj povišici, širokojjedva pol hvata, ne može konj ostaviti toliko tragova. Ovo izgleda kao da je deset konja tuda gazilo. Gledajte ovo - upozori Sale.Krajaèiæ se posve sagnuo k zemlji, promatrao tragove, namrštio lice i rekao ozbiljno:- Ovo je sumnjivo! Jasno je da tu nije moglo plesati i deset konja, a tragovi su ipak od kopita. Osim toga, tu su kopita

tako plitko otisnuta kao da su konji težili 20 funti. Sve dajenaslutiti da se tu zbilo nešto tajanstveno. Vi znate da se naovom mjestu pale vještice opsjednute vragom. Možda su vrazi odnijeli mrtvaca, a onda skakali po Zvjezdišæu.- Zar vrazi imaju konjska kopita? - upita Skerlec.- Pa vi to ne znate? - èudio se sudac.- Lijesa, dakle, nema - reèe Sale.- Ali ja sam ga poslao po dvojici pandura ovamo i naložioim da ga èuvaju.- Poðimo gore da èujemo gdje su ti panduri i što vele -predloži gradski notar Sale.Veæ je davno bio dan kad su stigli na magistrat. Notar Sale sazvao je sve svoje pandure. Ali one dvojice koji su nosili lijes vještice ne bijaše. Jedan njihov drug isprièa notaru da ih je vidio kad se danilo kod Mesnièkih vrata kako su upravo odlazili iz grada.- Jesu li nosili lijes? - upita Sale.- Nisu, odlazili su bez ièega i rekli su mi: "Zbogom, Šimune,mi se više ne vraæamo. Gradski odvjetnik hoæe da mi nosimona Zvjezdišæe lijesove i èuvamo ondje coprnice. Volimo ostaviti službu."- A gdje su ostavili lijes?- To ne znam, vaše gospodstvo. Oni mi o lijesu nisu ništapripovijedali.Gradski notar naloži pandurima da posvuda traže lijes.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Panduri ga nisu mogli drugdje sakriti nego u grmlju uz gradske zidine unutar grada.Dok su panduri otišli da izvrše zapovijed svoga poglavara, ostao je Skerlec s gradskom gospodom. Sjedio je blijed i izmuèen na stolici. Razmišljao je samo o Neri. Dok su gospoda neprestano imala na umu lijes svoje vještice, mladi se barun kinjio teškim mislima: kamo je nestala Nera?- Iz dvora grofice Ratkav neprestano mu dolazili glasovi da se još nije vratila. To ga je svaki put ponovno uzbudilo. Nikako se nije mogao domisliti tko bi Neri mogao što zlo uèiniti i kamo je mogla nestati. Još se manje mogao dosjetiti zašto bi umorili groficu Ratkav.Tada, najednom, pandur sa strahopoštovanjem otvori vrata nekome tko je ulazio u sobu.NERAZRJESIVA SPLETKAPred njima, sva slomljena i blijeda, stajaše grofica Ratkav. Bez rijeèi spusti se, obnemogla, na prvi stolac.Gospodi nije bilo jasno je li grofica saznala što se dogodilo s Nerom ili je ustala od mrtvih.- Vi me gledate preneraženo - reèe napokon grofica - oèito izgledam strašno. Ali još je mnogo strasnije ono što se dogodilo.- Što? - upita Skerlec s pritajenim strahom da æe èuti neštoo Neri.- Sinoæ sam se spremila da æu se danas u zoru vratiti naGriè. Htjela sam rano leæi i oko devet sati sjedila sam u svojojspavaonici kod stola i pregledavala raèune što mi ih je predložio upravitelj imanja. Najednom osjetim da je iza menenešto šušnulo. U prvi sam mah mislila da vjetar šušti lišæem

što se penje oko mojih prozora. Ali onda sam èula neèije disanje. Okrenuh se i opazih kako se kroz prozor spušta u moju spavaonicu neki èovjek odjeven u crni ogrtaè. Lice mu je sakrivala krinka.Skoèih do vrata, ali tu me èovjek dostigne, pograbi me željeznim šakama i stade me gušiti. Zaèas sam ležala na zemlji. Nisam razabirala što se sa mnom dogaða. Kad sam se osvijestila, pridigoh glavu i pogledah oko sebe. Iz druge sobe, gdje sam imala blagajnu, èuli se muški glasovi. Netko je otvarao ladice i ormare i bacao okolo po sobi razne stvari. Pritom sam èula kako se muškarci smiju i govore: - Samo uzmi sve, staroj neæe više ništa trebati na ovom svijetu. Kako sam ležala kod vrata, uspjela sam da potegnem vrpcu zvona koja je vodila u sobu moje komorkinje. Zvonce je tako odjeknulo kuæom da je sve uzbunilo. Èuvši da dolaze ljudi, zlikovci skoèiše kroz prozor. Ležala sam na podu kao i prije i nisam se ni maknula sve dok nije došla služinèad. Zlikovci su odnijeli mnogo novaca.- Koliko je bilo napadaèa? - upita gradski notar.- Mislim èetvorica. Ne znam toèno.- Kako su bili odjeveni?- Imali su posve crne ogrtaèe do poda, a lica okrinkana.- Kad ste se vratili u Zagreb? - upita Skerlec koji je jedvaèekao da èuje zna li grofica stoje s Nerom.- Jutros. Ovaj èas uvezoh se u grad i doðoh ravno na magistrat da vam to prijavim. Sad polazim kuæi. Hoæeš li mepratiti Ivo? Nera æe se prestrašiti kad me ugleda ovakvu.Gospoda izmijeniše znaèajne poglede. Grofica se digla da æe otiæi kad je barun Skerlec zaustavi:- Tetko, prièekaj. I ovdje se dogodilo nešto strašno. UMesnièkoj ulici netko je probo oca Smolea.- Kako? Probo?- Da, tetko. A onda... ima još nešto. Nera je išèezla...- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Grofica se uhvati za glavu, klone. Gospoda joj priskoèiše u pomoæ i posjedoše je na stolac.- Kako si rekao? Što se dogodilo? - šaptala je stara grofica.Skerlec joj reèe što je saznao od vratara i hljebarke Barekoja je bila prisutna kad je Smole proboden nožem.Grofica je slušala oborene glave. Lice joj se posvema smrknulo. Sad je izgledala još satrvenija.- Sto mislite sada o svemu što se dogodilo? - upita Skerlecgospodu.- Groficu su htjeli umoriti, to je veæ jasno. Što su htjeli s kon-tesom, to ne znamo, ali svakako je tu oèita veza - reèe Sale.- A pismo plemiæa Malakoczvja? - upita Skerlec i pokažega grofici.- To nije pisala njegova ruka - reèe starica.- Onda je to pismo imalo biti varka za oca Smolea - upozori Skerlec. - Netko je htio umoriti groficu, i to iste veèeri kadje imala izginuti Nera. Samo tko, èemu i zašto bije otimali?- Nema li, možda, gospodin barun kakvih neprijatelja kojibi htjeli da vam uèine zlo? - pita Sale.- Ne, nemam neprijatelja. Ne bavim se ni politikom nispletkama niti èim drugim.- A nema li vaša milost zavidnika zbog kontese Nere?- Ne znam.- Tko zna nije li posrijedi neuslišana ljubav, pa se neznanac

ili osveæuje ili hoæe silom da se dokopa djevojke.- Ni o tome ne znam ništa ni od svoje ni od kontesinestrane.-Ali ne zaboravite - upozori Dvojkoviæ - da su zloèinci groficu orobili. Èovjek koji se samo sveæuje bio bi groficu ubio, a kontesu oteo, ali ne bi pljaèkao.Svi su priznali Dvojkoviæu da ima pravo.Grofica je napokon ustala da pode kuæi. Sve je više malaksa-la i Skerlec ju je morao gotovo unijeti u koèiju.

Kad je stigla u dvorac i našla prazne odaje svoje unuke, u-hvatila je drhtavica. Odmah je dala dozvati grofa Petra Oršiæa. Kad je èuo što se sve zbilo, orosiše se grofu oèi suzama.- Petre - reèe mu grofica dršæuæim glasom - osjeæaš li ti štoto znaèi? Nije li to sasvim isto kako se dogodilo i s njezinommajkom?- Bilo bi grozno daje sasvim onako. Bože saèuvaj!- Petre, to je odviše -ja æu poludjeti!- Smiri se, draga Suzano. Možda još nije sve propalo -mirio ju grof Petar.Veæ se slegla i noæ, a grofica Ratkav još je uvijek lutala po svojim sjajnim sobama kao luðakinja. Suznim oèima dozivala je izgubljenu unuku.Grof Oršiæ i barun Skerlec bili su jedini koji bijahu svjedoci i sudionici njezine tuge. Drugi nitko nije smio k njoj premda se èitav dan svijet okupljao oko njezinog dvorca, a prijatelji i znanci dolazili da je tješe. Ali grofica nije htjela nikoga da primi.Ponoæ je bila veæ odbila. Skerlec je sav slomljen pošao kuæi. A starica je još uvijek sjedila s grofom Oršiæem u svojoj sobi. I èekala, uzdisala i plakala.GOSPOÐA S KRINKOMBaba Jana kreæe se nemirno po svojoj kuæici. Mala svjetiljka tinja na drvenom stolu i tek djelomice osvjetljuje niski drveni strop. Trijemovi su veæ posve poèadali, a i ilovaèa kojom su bile namazane stijene veæ je sasvim potamnjela od dima s otvorena ognjišta na kojemu je vatra veæ bila zapretana.U niskom tamnom prostoru nema ništa drugo nego klu-jk pa, stara drvena postelja i jedan sanduk. Oko ognjišta nasla-

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

gani su lonci, crni kao da su se na ognjištu pretvorili u ugljen. Sitna starica u graðanskoj odjeci s velikim rupcem na glavi otvori prozorèiæ.Gore na Grièu sjaji se nekoliko svijetlih prozora, a dolje na Mesnièkim vratima žmiri kroz noæ èetverouglasta svjetiljka.Baba Jana zurila je neko vrijeme u ove luèi, a onda se povukla u kuæu i opet nastavila hodati po kolibici kao da nekoga èeka.Za malo na vratima netko pokuca.- Tko je Božji? - upita starica veæ vedrija lica.- Lovro - èuo se izvana mlaðahni glas.- Lupežu, gdje si bio tako dugo? Gdje je Urša?- Baba Urša nije doma, otišla je u goru brati bilje, pa æe sevratiti tek za dva dana.- Onda æemo sami na posao.- Zar æemo zbilja vještici odrezati kose i probosti joj srce?- Vidjet æeš, hajde. Uzmi u džep lojanicu i ovaj nož.Stara mu pruži golemi nož, a mali ga spremi u zobunac.Kad su htjeli izaæi, pokuca opet netko na vratima.- Tko to dolazi u ovo doba? - trgne se starica i pode kvratima.

- Tko to kuca?- Bijela sova - odazva se izvana mekani glas.Starica brzo otvori vrata. Iz tame bane u sobu žena graðanski odjevena, ogrnuta dugim ogrtaèem. Glavu je pokrila crnim rupcem od èipaka, a lice krinkom.- Sto je, vaša milosti? - upita starica sa strahopoštovanjem.- Babe Urše nema kod kuæe, a ja je silno trebam. Moram snjom govoriti.- Otišla je u goru po trave, ali ja sam joj sestra ne samo pokrvi nego i po znanju, vaša milosti.- Zato sam i došla k vama. Je li vam Urša kazuje sve svojeposlove:

- Svaka ima svoje konte - pa neæemo sebi kvariti posao, aliviše puta i zajedno radimo.- Juèer su "crni" imali obaviti jedan važan posao, ali imnije uspjelo. Baba Urša dala im je neke upute, ali stvar nije ispala kako treba. Vama nije ništa o tome rekla?- Nije, ali ako želite da ja tu što pomognem, možda znami boljih trava.- Ne, radi se o drugoj stvari. Nešto se imalo donijeti na jedno mjesto, ali nije doneseno. Te je stvari nestalo i sad smo uvelikoj neprilici. Izveli su èitavu stvar vrlo glupo, pa sad neznaju kamo je dospio taj lijes.- Što? Lijes? Kakav lijes?Žena ukori samu sebe:"Do ðavola, sad sam se izbrbljala. A cijeli dan ništa se ne govori, ništa se ne sluša i ne prièa nego samo o tom izgubljenom lijesu."Baba Jana stisne usta, namjesti se na klupi i uèini vrlo važno lice, kao da je unaprijed uvjerena da æe tajanstvenoj gospoði uèiniti uslugu.- Hm, šteta, vaša milosti, da niste prema meni iskreni kaoprema Urši. Vi velite da se izgubio lijes?- Da, jedan lijes.- S nekom mrtvom vješticom?- Da, tako kažu. Valjda ga nije progutala zemlja. Baba Uršabi ga sigurno pronašla, ona ima fini nos.- A kad bih to uèinila ja?!- Vi? Pokušajte, draga Jano, a ako naðete, dobit æete petdukata.- Pet dukata? - starièino se usko lice raširi od sreæe.- Lijes koji je nestao mora biti negdje unutar gradskogzida. Dva pandura nosila su ga Mesnièkom ulicom.-A jedna baba ih je sastala i upitala: "Što to nosite?" upadne Jana. "Vješticu!" odgovoriše oni, "ali je neæemo nositi dale-

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

ko. Neka ostane tu u grmlju, a mi idemo s milim Bogom." Ta baba bila sam ja i rekoh im na to: "Nosite lijes k meni, dat æu vam za nj svakom po škudu." Oni to rado uèiniše i odnesoše ga k meni, a ja sam ga dobro spremila.- Vi ste ga spremili? Vi? Zaboga, je li to moguæe? - kliknetajanstvena gospoda izvan sebe od radosti. Ali se brzo smrknei upita sumnjivo:- Jeste li pogledali u lijes?- Kako bih pogledala? To se smije uèiniti samo poslije polanoæi.

- Pokažite mi ga.- Izvolite sa mnom - reèe stara i namigne djeèaku da otvorivrata. Sve troje izaðe iz kuæe u tamnu gustu noæ.Svuda naokolo bilo je pusto. Kolibica je stajala na brežuljku podaleko od Mesnièke kule. Baba Jana pode naprijed i za nekih tridesetak koraèaja upozori ženu u krinki da pripazi. Stajali su pred ostacima napola porušene kuæe èiji su neki zidovi bili još saèuvani pa je tu baba Jana imala spremište za drva i neke druge stvari.Djeèak ude prvi medu zidine.- Sad zapali lojanicu - tiho æe Jana djeèaku. - Ali tako jeokreni da ne bi svjetlo prodrlo kroz koju pukotinu.Djeèak upali lojanicu i rasvijetli uski prostor pun kamenja i obrastao draèem oko kojega se dizali zidovi u visini èovjeka.Baba Jana pode u kut što ga stvarahu zidovi, podigne neke krpe, a svjetlo lojanice rasvijetli drveni lijes.- Jest, to je taj - reèe žena u krinki. - Što ste htjeli snjime?- Poslala sam po babu Uršu da doðe k meni i da neštopokušamo. A kad je nema kod kuæe, htjela sam to uèinitisama. Ako se poslije ponoæi odreže mrtvoj vještici sedam vlasi i sedam niti izvuèe iz košulje, dobiva èovjek sedam velikihmoæi. A kad joj se sedam puta ubode nožem u srce, onda je takav nož èudotvoran i razreze sve što èovjek hoæe rastaviti.

-Vi to ovaj put neæete uèiniti nego lijes prodati meni!- Ako vaša milost želi.- Tiho. Ne zovite me "vaša milost", mogao bi tko èuti! Tavi ne znate tko sam.- He - he - ja to i ne trebam znati, ali vaše ruèice i vaše držanje doista mi jasno pokazuje da graðansko odijelo nositesamo onda kad ne želite da vas tko prepozna.- Svejedno. Zovite me "Bijela sova" - to mije draže. Dakle,vi æete lijes prodati? Evo vam za nj deset dukata.Gospoda joj pruži novce, a starièino lice zasja od sreæe.- Ja æu obavijestiti moje gdje se lijes nalazi. Za sat oni æedoæi, a vi im ga morate predati.- Ti æeš, Lovro - zapovjedi starica - ostati ovdje i paziti.Kad doðu, predaj im lijes. Jesi li èuo?

- Jesam - odvrati zlovoljno djeèak kad je vidio da neæemoæi na poèinak.- Kakvo je to svjetlo ondje na Grièu? - primijeti starica gledajuæi kroz široku pukotinu na Griè.- U dvorcu grofice Ratkav bdiju.- Je li istina da im je nestalo kontese? - upita stara.- Istina je - odvrati žena u krinki - no uzalud je èekaju. Toje kazna Božja stoje grofica odbacila svog unuka.- Zar je njezina kæi imala i sina?- Krasnog djeèaka, ali grofica nije htjela da za njega zna pase sada negdje potuca po svijetu. Bog ju je sada kaznio. Alineka Lovro dobro pripazi.- Laku noæ! - reèe starica ženi koja je išèezla u noæ.- Mora da je bogata ova gospoda - reèe Lovro - kad imatoliko novaca.- Ne znam tko je, a mislim da ne zna ni Urša. Ali šta mebriga? Svaki napitak i svaki posao dobro plaæa. Ti ostani tu,a ja æu u kuæu.Djeèak je sjeo na oveliki kamen pred kojim je porastao visoki grm. Otkine jednu granèicu i pomiriše je.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Aj, bako, kako to jako miriše!- Iš, ludo - ne miriši to! Ovo je "pospanec", uspavat æe te,a onda jao tebi.- Zar ovo uspavljuje?! Što vi sve ne znate!- Ne trgaj tu travu - to je skupa stvar. Pazi da mi ne zaspiš.Stara ode, a djeèak ostane s lijesom sam.POSLIJE PONOÆILovro se nije nimalo bojao. Nauèio je da uz mrtvace bdije u noæi i èuva ih po selima za malu plaæicu, nauèio se na zakrin-kane ljude, na noæ, na tišinu, vjetar i vještice. Sjedne na lijes i stade prisluškivati vjetar i šišmiše što su se sklonili negdje u kutu podrtine.Razmišljao je o gospodi koja je baki dala toliko novaca.Kakva mora da je to vještica u tom lijesu kad ju je strana gospoda zlatom platila?Djeèak ustane i zagleda se u lijes."Vele da se mrtva vještica pomladi i da joj vrag na lice udari svoj žig. A tko oko pola noæi vidi mrtvu vješticu tome se na njezinu èelu prikaže slika buduænosti! Kako bi bilo da i ja pogledam svoju buduænost? Valjda neæu cijeli život služiti bakinim vraèarijama i èuvati mrtvace po selu? Istina, ove slike prikazuje vrag, ali zašto da ga se bojim. Koliko puta sam èuo baku pri vraèanju zazivati vragove, pa joj se ništa nije dogodilo. Zastoja ne bih zavirio u lijes? Možda æu ipak vidjeti svoju buduænost?"Djeèak izaðe iz ruševine da se uvjeri nema li koga u blizini i je li baka veæ u kuæi. Onda priðe k lijesu i stade skidati pokrov. Uzme sjekiricu stoje ležala u bakinom spremištu oruða, izvadi klince kojima je pokrov bio prièvršæen i polako ga podigne.

U lijesu je ležalo tijelo. Vidio je najprije noge. Onda podigne pokrov još više, tako da se otkliznuo iznad glave na zemlju.- Istina je - klikne mališ - vještice se doista pomlaðuju.Ovakvo mlado lice vještice još nisam nigdje vidio. Ali zaštoima svezana usta i nos? Tko joj je svezao na usta i nos ovo ze-lenje?Djeèak skine povez s lica, a nekakve zelene biline padoše joj na prsa. Djeèak ih uzme u ruke:-Kako to miriši! Pa to je "pospanec"! Baka je rekla da èovjek od toga zaspi. Ne, ja neæu to mirisati. Ali æu osvijetliti vještici lice i pogledati joj u èelo - pa makar vidio i najstrašniju sliku buduænosti. Hoæu da vidim kako æe mi se to ukazati!Djeèak se primakne bliže ka glavi, rasvijetli mrtvo lice i zagleda se u nj oèekujuæi da æe mu se u tom licu prikazati njegova buduænost. Gledao je i zurio u nj èasove i èasove, gotovo pola sata, ali se slika nikako nije htjela pojaviti. Što je dulje gledao, to je sigurnije i željenije oèekivao.Zaboga, stoje to? Prièini mu se daje mrtva vještica otvorila oèi, maknula ustima i podigla glavu.Lovro se trgnu natrag. Prestraši se i prekriži.U isti mah opazi da je vještica u lijesu sjela i pogledala ga èudnim pogledom. Djeèak htjede kriknuti, ali u to opazi pred sobom èovjeka s dugom sabljom."To je vrag", pomisli mali, a krv mu se sledi u žilama. Htjede se prekrižiti, ali se nije mogao ni maknuti. U ruci je grèevito držao lojanicu tako da mu se ruka gotovo skamenila.- Do sto ðavola, konteso, što radite vi u tom èudnom salonu u ovoj smrtnoj postelji? - èuo se duboki glas muškarca.

Djeèak opazi daje žena u lijesu pogledala èovjeka, prenera-zila se i naglo se htjela pridiæi. Ali nije mogla. Lovro je htio vikati, ali ga nešto sapelo u grlu.- Ta govorite veæ jednom, jer æu još i ja misliti da ste samoprikaza, konteso Nero - grubo æe muškarac.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Došli ste, dakle? - oglasi se ona sjedeæi u lijesu, blijedapoput mramora. Kupili ste me za deset dukata, gospodine kapetane!- Siniša, pusti je - oglasi se straga drugi glas. Èini se daje sirota sišla s uma. Idem brzo javiti stvar grofici, a ti ostaniovdje - reèe taj glas i èovjek stoje stajao iza Siniše išèezne.- Bako, bako - stane vikati Lovro dršæuæi od straha. Kad gauhvati ruka iz lijesa, on se sruši na zemlju. Još se nikada nijetoliko bojao i nikada doživio ovakav èas.- Ne boj se - reèe mu Nera.Djevojka se htjela pridiæi i Siniša priðe da joj pomogne.- Odlazite! - vikne ona. Glas joj je drhtao kao da se u njojrazlila žuè od bijesa i mržnje.- Molim, ja vam se ne kanim narinuti, ali rado bih ipakznao što sam vam skrivio ako sam sluèajno nabasao ovamo.- Sluèajno? Kakve li drzovitosti!- Ovaj put imat æu s vama obzira, jer baš niste u ugodnompoložaju. Kad sam prolazio sa svojim èasnikom ovuda, vidiosam iz podrtine svjetlo i zanimalo me stoje to.- Mislite li da nisam èula sve što je "Bijela sova" govorila?Ako se i nisam mogla maknuti, ali èula sam sve, svaku rijeè, ito kako æe dva èovjeka doæi da me s lijesom nekamo odnesu.I evo, dodoste dvojica!- Sveti Bože! - klikne Lovro uspravivši se - vi onda nistemrtva vještica? Vi ste samo spavali, a ja sam vas probudio? Viste spavali od "pospanca"? Tuæi æe me baba Jana što sam uradio. Bože, smiluj mi se, ubit æe me baka! Ubit æe me.- Šuti i ne vièi! - zapovjedi mu Siniša.Lovro zašuti, ali suza nije mogao sustaviti. Nera se ponovno pokušala pridiæi i to joj je sada uspjelo. Bila je sva slomljena, ali ona brzo korakne prema izlazu iz ruševine. Siniša joj zakrèi put.- Èekajte dok doðu po vas, èasnik je otišao grofici.

- Lažete - vikne Nera i htjede kapetana odrinuti da sebi silom prokrèi put. - Poslali ste po vaše ljude da me opet odvuku, kao ono u crkvi.- Vi govorite ludosti, ali ništa zato. Odavle neæete izaæisami.Nera ustane. Strah joj je dao opet snagu i ona se svom silom potisne prema izlazu iz ruševine. Ali je kapetan uhvati obim rukama za ramena, kao ono u šumi kod sv. Žavera i reèe joj onim istim glasom:- Uzalud vam svaki pokušaj. Vi æete ostati ovdje.- Razbojnik. Hulja - izlane Nera, blijeda i iznemogla.- Pustite je - vikne mali Lovro stupivši k Siniši. - Što vamje uèinila?Vika je uzbunila babu Janu koja je dotrèala k ruševini i ostala prestravljena zureæi kroz jednu pukotinu i slušajuæi što se dogaða. Nije pravo shvaæala, ali

je vidjela prazan lijes i osjetila da se nešto dogodilo što æe joj ugrabiti njezine dukate. U daljini, meðutim, zasjale baklje, èuli se glasovi i brzi koraci ljudi. Prvi je došao mladi èasnik i najavio:- Veæ idu, ne bojte se, gospoðice konteso.Nera se ukoèila. Ona je èekala da æe doæi zakrabuljeni ljudi i opet je strpati u onaj strašni lijes. Ali se prevarila. Na ulazu u ruševinu pojavili su se njezini vjerni sluge. Da, ona ih je prepoznala. Ali nije mogla progovoriti ni rijeèi. Osjetila je da joj se srce sledilo i rijeè zapela u grlu. Poðe dolje na Mesnièku ulicu gdje je veæ bila koèija u kojoj je sjedio sam grof Petar. Bio je odveæ debeo, a da bi mogao brzo doæi gore. Nera nije mogla ništa da mu kaže, a ni on nije ništa pitao. Prislonio ju je k sebi, prigrlio je na grudi. Ovako su sjedeæi šutjeli sve do dvorca gdje su svi prozori bili rasvijetljeni.Grofica Ratkav nije znala što se zbilo. Kad je slavonski èasnik došao javiti da je našao Neru, Oršiæ je bio kod grofice koja je malo usnula. On je potajice uzeo sluge i koèiju i

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

otišao po djevojku. Grofica se prenula u svom naslonjaèu kad je koèija ušla u vrt. Prepoznala je štropot kola i rzanje svojih konja i pohitila k prozoru. Prièinilo joj se daje èula glas svoje drage unuke i da je zamijetila uzdah, a za malo i polagane i neodreðene korake.Grof Oršiè otvori vrata i dovede u svom naruèju u grofièinu sobu blijedu i iznemoglu djevojku.- Nero, dijete moje! - kriknu baka i privine izgubljenu unuku na grudi.- Bakice moja! - uzdahne i klone.- Što su od tebe uèinili? Kako si blijeda i slomljena! Recišto su ti uèinili!Baka i unuka zagrliše se i zaplakaše kao da se nisu veæ davno vidjele. Kad ih je prošla prva bol i radost, posadi grofica Neru na divan. Ona je sjela pokraj nje i gledala u njezino lice da što prije proèita na njemu stoje proživjela.Uto se otvore vrata, a na njima se pojavi blijedo lice mladog baruna. Suznim oèima pohiti do Nere, izljubi joj ruke, zagrli je i poljubi u kosu.Bijaše to prvi njegov vjerenièki cjelov.- Siromašni, dobri moj Ivo. - Nera mu pogladi kosu. -Mnogo si trpio.Djevojka im stade prièati što se sve zbilo s njom u crkvi i kako je došla s ocem Smoleom da vidi nekoga koji je umro, a koga ona toliko voli.Grof Oršiæ i baka izmijeniše poglede. Nera, dakle, još nije znala za Malakoczvjevo pismo. Dalje im je prièala kako ju pograbiše èetiri snažne ruke i kako su joj na usta i nos svezali nekakvo mrzlo lišæe koje je silno zamirisalo i odmah je oraa-milo. Osjetila je kako ju strpaše u lijes gdje joj se cijelo tijelo ukoèilo kao daje mrtva. Nije se mogla ni maknuti, premda je mogla misliti i sve oko sebe èula i razabirala.- Bilo je strašno. Ležala sam kao mrtva, a nisam se mogla maknuti premda sam to htjela. Veæ sam se pobojala daje,

možda, smrt tako strašna da èovjek sve èuje i o svemu misli, a ne može kretnjama slijediti svoje misli i volju. Osjetila sam daje na lijesu nekakav mali otvor, jer mije glas s lijeve strane jasno dopirao do ušiju, dok s desne nije bio razgovijetan. Tako sam èula sve što se oko mene zbivalo. -1 to da su oca Smolea proboli bodežom?- Èak i to kako su panduri kojima je Dvojkoviæ naložio danose lijes na Zvjezdišæe putem razgovarali da æe lijes metnutiu grmlje i pobjeæi. Najednom zaèujem glas stare babe koja ih

je zaustavila i kad je doznala da nose vješticu nagovorila dajoj lijes prodaju. Panduri su pristali i ja sam razabrala kakosu me nakon kratkog vremena spustili na zemlju. Pod lijesom zaštropotalo je kamenje. To bijaše u onoj podrtini u kojoj su me našli. Èitav dan nije nikoga bilo. Nisam èula ljudskobiæe, ali po zvižduku vjetra razabrala sam da sam negdje naotvorenom. Èekala sam i èekala hoæe li tko doæi, hoæe li tkoopaziti lijes i pokušati da u nj zaviri. Sve više sam se uvjeravala da je ono što su mi svezali na usta i nos nekakva biljkakoja uèini da èovjek zamre. Osjeæala sam miris lišæa, ali sambila kao mrtva.Dugo sam ovako ležala kad zamijetih glasove dviju žena. Spoznala sam iz razgovora da je jedna vlasnica lijesa, a druga njezina posjetiteljica dok sam u treæem glasu razabrala djeèaka koji mora daje unuk jedne od njih.Sada ispripovjedi Nera sve što je baba Jana razgovarala s tajanstvenom gospodom koju je oslovila "vaša milosti".To je groficu Ratkav, baruna i grofa Petra silno iznenadilo. Tko bi mogla biti ta gospoda? Tko su ti ljudi koji su s njome htjeli da otmu Neru?- Valja ispitati djeèaka - reèe grof Oršiæ. - Ja sam dao nasvoju odgovornost i djeèaka i staricu dopremiti ovamo, a poslao sam i po gradskog notara. Te se hulje moraju pronaæi.Èas kasnije dovedoše dvanaestogodišnjeg djeèaka koji je neprestano plakao kao da mu je kucnuo zadnji èas.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ne plaèi - oslovi ga blago Nera. - Ti si me spasio i dobitæeš za to nagradu. Samo reci tko je bila ona gospoda koja jedošla k tvojoj baki.- Ne znam, vaša milosti, oslijepio ako znam. Onijemio akoznam.- Je li veæ prije dolazila k tvojoj baki?-Jest. Ona je dolazila više puta k babi Urši po ljubavne napitke.-A za koga? - upita Oršiæ.- Za nekog gospodina koji voli drugu.- Možda znaš tko je taj gospodin?- To ne mogu znati, ja samo katkad nešto èujem. Neka mivaša milost ništa zla ne uèini - molio je djeèak - ionako æe mibaka polomiti kosti što sam skrivio ovo s lijesom.Upravo kad pozvaše u sobu babu Janu, došao je gradski notar. Bio je napadno zlovoljan.- Oprostite što smo vas dali probuditi - reèe grofica.Baba Jana stajala je pred gradskim notarom mirno, dok sumu ostali pripovijedali o èemu se radi.Notar je navalio osornim pitanjima na babu Janu, ali ona je odvraæala da ništa ne zna, niti pozna onu gospodu. Zna jedino daje iz vrlo otmjenih krugova.- A zašto se naziva "Bijela sova"? - upita Skerlec.- Ne znam. Tako se javlja kad dolazi k babi Urši.Sale zamoli groficu za dopuštenje da babu Janu presluša na samu, jer æe onda prije reæi istinu.Grofica ponudi notaru da pode sa staricom u poboènu sobu. A Nera je bogato nagradila malog Lovru èije ju je praznovjerje spasilo.Mališ primi dar. U isti mah opazi Nera da u drugoj ruci stišæe zlatnik koji mu nije ona dala.- Tko ti je dao taj novac? - upita ga Nera.- Onaj gospodin što vas je pograbio za ruke i bio s vama

tako grub - odgovori Lovro.

- A zašto ti je to dao?- Ne znam.Nera se sjetila kako se mali Lovro za nju zauzeo kad ju je Siniša zadržavao da ne pobjegne iz podrtine. I ona osjeti prema djeèaku mnogo zahvalnosti.- Ako ti bude kadgod u životu zlo, doði samo k meni.Uvijek æu ti pomoæi.Djeèak zahvali i izaðe iz sobe.Nakon èetvrt sata vratio se Sale s babom Janom iz poboène sobe i prišapnuo grofici:- Vaša milosti, ova je žena vraèarica, ali doista nije ništakriva u ovoj stvari. Ali æu uhvatiti onu drugu, njezinu sestrubabu Uršu. Ona æe sigurno nešto više znati o tajanstvenomdogaðaju.Sale na to otpusti babu Janu, a onda se sam oprosti i ode.TAJNA IMENA RATKAYSva je služinèad u dvorcu bila budna. U kuhinji spremala se za kontesu juha i kuhalo se vino da se okrijepi nakon pre-paæenih muka. Grofica je sama nadzirala kako se to pripravlja, a Oršiæ je pošao u kapucinski samostan gdje je ležao Smole da vidi kako mu je i je li došao k svijesti.Nera i Skerlec ostadoše sami.- Kako sam sretan što si opet moja! - reèe on djevojcitoplim glasom. - Ali nisi smjela poæi sama s kapucinom.- Tko bi slutio na zlo?- Ali nije bilo ni zgodno poæi s njim veæ i zbog služinèadi iljudi. Znaš da je svijet odmah spreman da koješta izmisli.Nera iznenaðeno pogleda svog vjerenika.- Što tebi ne pada na pamet?

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- I moja majka i grofica Èikulini rekle su da s kapucinom,koji je ipak mladi èovjek, ne bi smjela noæu sama izlaziti izkuæe.- A ti si to od njih poprimio? Rugaš se sam sebi!- Ti si odveæ smjela. Sjeæaš li se one veèeri kad si pošlasama na šetnju pod Sljeme? I ono nije bilo oprezno. Ali sadato više neæeš uèiniti, je li? Sada si moja vjerenica i ja æu tesvuda pratiti.Nerino se lice nešto smrknu.- Ljutiš li se što sam ti to rekao?- Ne ljutim se, veæ ti želim reæi nešto drugo što mi se èini daje i za tebe i za mene mnogo važnije od onog što æe svijet reæizbog toga što sam otišla s kapucinom.Skerlec osjeti u Nerinim rijeèima neku gorèinu. Ali mu ona nije dala vremena da o tome što rekne nego nastavi.- Sumnjaš li ti tko je mogao da me na ovakav naèin ugrabi?- Ne, ni izdaleka.- Ja ipak sumnjam na kapetana Sinišu!- Na kapetana? Što ti pada na um?! To nije moguæe. Èasnik, pa takav grdni nedostojni èin? Zar ne vidiš da je tvojaotmica u vezi s pokušajem da se grofica umori. A zar bi Sinišarobio?- Zar èasnici nisu nikada poèinili nedostojnih èina? On je

trenkovac, ti su ljudi spremni na sve zlo.- Siniša nema razloga da to èini.- Mrzi me, jer sam ga osramotila na plesu pa je moždahtio da mi se osveti. Nije li èudno da je baš on došao s onimèasnikom upravo u èasu kad su neki ljudi imali doæi po lijes?- Ali èasnik je potrèao prvi u dvor da obavijesti baku.- Kad su vidjeli kako im više ne može uspjeti da zloèin izvedu do kraja, htjeli su da zabašure svoju krivnju i prièinili se,tobože, mojim spasiteljima.- Možda imaš pravo, ali za to treba dokaza.

- Èuj me, Ivo! Hoæeš li mi pomoæi da te dokaze skupimoprotiv kapetana?- Èemu to, Nero, kad smo sada opet sretni i kad si ti osloboðena? Pustimo i kapetana i njegova èasnika, pa se veselimošto si ti tako sretno umakla.- Zar se ti ne bi htio osvetiti èovjeku koji je, možda, protivmene snovao grozni zloèin?- Vidim iz tvojih rijeèi da mi predbacuješ kao da te ne ljubim. Moram ti, dakle, govoriti iskreno. Daje zloèinac tko drugi ne bih ni èasa oklijevao da ga smrvim. Ali ako je to Siniša,onda se to ne može provesti. Ti ne znaš daje on u osobitoj milosti kod kraljice. Siniša se pokazao velikim junakom uz pokojnog Trenka. On ima na dvoru takvih veza da mu ne bismomogli uèiniti ništa nažao, nego bismo se, naprotiv, zamjerilinjegovim zaštitnicima na dvoru. A ti znaš da mene na dvoruèeka odlièno diplomatsko mjesto. Ti æeš biti još i dvorska gospoda carice. Èemu da sebi pokvarimo lijepu buduænost zbogSiniše koga ionako ne bi nikad stigla zaslužena kazna?Nera je sklopila ruke u krilu, gledala svog vjerenika i slušala njegove rijeèi. Ali na licu joj se javilo nešto ledeno.- Imaš pravo - reèe ona hladno.- Znao sam da si razborita djevojka - odgovori Skerlec savblažen.Uto stupi u sobu lakaj noseæi na pladnju juhu. Za malo se Nera u krugu svoje bake, grofa Oršiæa i vjerenika okrijepila. A onda grof i Skerlec ostaviše dvor.Baka i unuka ostadoše same.Nera je gledala kako joj baka sama namješta postelju. Danas to nije dopustila sobarici.- Na što misliš, dušo moja - upita baka pristupivši k djevojci i uhvativši joj lice obim rukama.- Mislim kako bi bilo lijepo da imam brata koji bi mevolio!

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Grofièino se lice smrkne. Nera to opazi, ustane i baci se svojoj baki u naruèaj:- Bakice, zašto ti ne voliš moga brata, zašto si ga protjeralau svijet?!- Tko ti je to rekao?- Ona okrinkana gospoda. Èula sam kako je govorila babiJani: grofici je nestalo unuke, a to ju je Bog kaznio što svogaunuka nije htjela priznati i pustila ga u svijet da se potuca odnemila do nedraga.

"Tko je ta žena koja to zna? Zašto je to pripovijedala babi Jani? Možda zato da to razglasi po cijelom gradu? Da me osramoti?"Rumen bijesa zažario se na grofièinom licu. Ali kad je pogledala Neru, opet problijedi:- Ti nisi smjela za to saznati, Nero!- Bakice draga, zar je moguæe da bi ti mrzila moga brata,dijete moje majke i moga oca koje si toliko ljubila?Baka se okrene k prozoru da sakrije blijedo lice.- Reci što ti je skrivio da si ga odbacila? Sigurno je poèiniokakvo veliko zlo! Ali možda bi mu mogla oprostiti? Reci mijeli mladi ili stariji od mene? Gdje je?- Gdje je? - prošapæe starica. - Tko bi to znao!- A kako izgleda?- Ne znam. Ne vidjeh ga od kolijevke!- Zaboga, ta onda ti nije mogao ništa skriviti kad je još biou kolijevci?- Nero, dušo, pusti to! Ako me ljubiš i želiš da bakica živi,onda je ništa ne pitaj. To je tajna imena Ratkav, a ja hoæu dabude s njim i pokopana. Ti si kæi grofa Kegleviæa i bit æeš ženabaruna Skerleca, crne tajne mog nesretnog imena neka nedotaknu imena tvoje buduæe obitelji.- Ali, bakice, zar nije sudbina moga brata vezana s mojimimenom?

- Ne. Nikako nije. Zaklinjem te, Nero, ne pitaj me više o njemu ako ne želiš svoju baku bezmjerno rastužiti i pomutiti joj život!Nekoliko èasaka kasnije ležala je kontesa u svojoj svilenoj postelji nad kojom se spustio svod od modrikaste svile. Nakon tvrda ležaja u lijesu bijaše joj njezina postelja, puna pahuljica, èipaka i svile, dvostruko meka, topla i draga. Pa ipak, nije mogla usnuti.Dvije teške misli slegle se na mladu dušu.Razgovor sa Skerlecom i bakom ostaviše u njezinom srcu dubok dojam."Uskrsnula sam gotovo od mrtvih", pomisli ona, "a Ivo? On se bori s brigama što æe svijet reæi da sam otišla sama s kapucinom. I kad hoæu da naðem dokaza protiv èovjeka koji je, možda, zasnovao najgroznije zloèinstvo protiv mene, on ga zagovara i brani i na kraju rješava krivnje, jer se boji za svoje èasti i naslove!... Zašto sam se, zapravo, zaruèila s tim èovjekom? Ja, koja sam uvijek sanjala o ljubavi, smjelosti, odvažnosti vratolomnih žrtava? Zaruèila sam se s njim samo zato da ne moram plesati s kapetanom Sinišom! Ivo se onda htio za mene pobiti u dvoboju, ali gaje kapetan izazvao. Ivu sam voljela, bio mi je dobar i bilo mi je žao što me tako nesretno ljubi. Ali to ne može da bude ljubav. Ona mora da je velika, strašna, ona mora da pustoši, osveæuje, ubija.Vojkffv!... Da, on je rekao da æe ubiti svakoga koga budem ljubila. To je, možda, ljubav. Ne, ne, ja ne mogu nikoga ljubiti, ja neæu nikoga ljubiti. Moje srce sniva o junacima, a ovo su ljudi koji èekaju èasti i imenovanja.Da imam sada dragog brata! On ne bi sada legao spavati. Pošao bi u noæ da nade mog otmièara, stao bi mu licem u lice, trgnuo bi maè i osvetio me.Zašto nemam brata?...Tko zna gdje i kamo svijetom luta."

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Nera se osjetila nesretna i ostavljena. Prvi put u životu na-kvasila je svoj svileni jastuk suzama...UROTNICI

Sunce se probudilo od noænog sna, nasmiješilo se mladoj zori i ogrlilo je toplim zlatnim tracima.Raspupano cvijeæe, rosna trava i krošnjato busenje pružili svoje vrške prema zlatnoj toplini što se nad njima razasula sa plavog neba. Svježe jutro disalo je opojnim dahom i budilo ljude na posao. Kmetovi se hrlo odazivali pozivu novog jutra. Oko Bukovca i Remeta zabijeliše se muške košulje i za-rumeniše crvene peèe žena. Njihova pjesma izmiješala se s pjesmom jutarnjih ptica budilica, a kroz brežuljke i dolinice, oranice i poljane odjeknuše prvi glasovi rada.Puteljkom prema Remetama ponosito se uspinjao plemeniti bijelac. Kmetovi su ga poznavali, kao što su poznavali i njegovu gospodaricu Neru koja je spokojno sjedila na sedlu i udi-sala svježe, mirisno jutro.Iza kontese pojavila se još dva jahaèa. Bijahu to njezini sluge koji su imali budno paziti na svoju gospodaricu da joj se ne dogodi kakvo zlo. Tako je odredila stara grofica dopustivši unuci da poðe na Bukovac u posjet svojoj prijateljici Ženki Draškoviæ.Nera je zaustavila konja na vrhuncu brežuljka i svrnula pogled dolje u tihu dolinicu Remeta, gdje se bijelila crkvica, a uz nju samostan remetskih fratara. Kraj malog jezera stupala je povorka bijelih fratara šapæuæi jutarnju molitvu.Nera zaokruži malu dolinu i okrene na protivnu stranu Bukovca. Onda se spusti u uvalicu prema sljemenskim obroncima. Tu je u gustom šikarju stajala mala kolibica u koju su

se èesto svraæali lovci s lova nad Bukovcem i po sljemenskim obroncima.Nera se zaustavila nedaleko od kolibice i naredila svom sluzi:- Marko, prihvati konja i prièekaj me. Za pola sata sevraæam.- Na službu, vaša milosti.Kontesa pokupi svoje duge suknje i pribode ih o struk tako da su joj se vidjele lijepe žute èizme, a onda se uspne pješke sve do sive kolibice. Pred trošnim vratima stane, udari bièem tri puta po vratima i reèe:- Vivant Remetinci!Kao na zapovijed trošna se vrata otvore i Nera ude.Kroz male prozore prosipali se žarki traci sunca i osvijetlili nekoliko mladiæa koji su veselo pohitali u susret Neri.Svi su bili odjeveni u lovaèka odijela i svi su imali puške, ali one su poèivale u kutu kolibe.- Kako se dugo nismo vidjeli! - reèe kontesa. - Vaše beèkenauke odveæ dugo traju, a praznici su odveæ kratki. Dajte davidim jeste li svi.-Evo nas, svi smo! -reèe mladi Èikulini. -Tito Krajaèiæ, proslavljeni sin praznovjernog gradskog suca, Marcel Bogoviæ, blagi unuk strašnog senatora, Mirko Malakoczv, Paskal Kukiæ, Vilim Stiller, Dragan Kegleviæ. A ovo su trojica naših novih pristaša: Leo, Andro i Sreæko Petriæ, sva trojica sinovi županijskog tajnika i plemiæa Petriæa. Sad vidite da u Beèu nismo ostali skrštenih ruku, veæ smo stekli i novih prijatelja.Nera pruži svakom ruku i ljubazno se pozdravi.Mladiæi se okupiše oko nje i obasuše je pitanjima što se to s njom dogodilo i kako je utekla strašnoj spletki. Ona im isprièa potanko sve što se zbilo poèevši od one veèeri kad je ugrabiše nepoznati ljudi.- I još uvijek nema traga zlikovcima? - upita mladi grofÈikulini, najmlaði medu njima.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ni traga ni glasa! Tko su otmièari ne znam, ali medu njima je i neka otmjena gospoda. Vjerojatno je, dakle, da su otmièari iz boljih krugova - reèe Nera.Ona otmjena gospoda zalazi babi Urši? - upita Èikulini. -To bi se dalo istražiti.- Jest, i ja sam odluèila da poðem k toj babi preodjevena datobože tražim od nje nekakav napitak. Možda bi staroj cekinirazvezali usta, a moglo bi se i lukavošæu štogod saznati o tojotmjenoj gospodi.- Ne, vi neæete k babi Urši. Jaje poznam, ona je gotov razbojnik. Ako je pak u vezi s tim lopovima koji su vas ugrabili,onda bi ona uèinila sve da vas preda u ruke toj èeti. Buditeuvjereni da vas oni lupeži sigurno nisu pustili s oèiju, veæ vasuhode. Kad bi im se pružila prilika, oni bi vas sigurno ponovno ugrabili. Vi se ne smijete izlagati, to mi ne dopuštamo! -odluèno æe Tito Krajaèiæ.Svi su jednodušno potvrdili njegove rijeèi.- Tito ima pravo - reèe Èikulini. - Vi ne smijete prekoraèitipraga te strašne babe, ali mi æemo je veæ prisiliti da govori.- Dobro - reèe Nera. - Neæu ništa poduzimati bez vas ivaše pomoæi. Ali moramo prodrijeti u tajne te crne èete i zatoæemo zajedno nešto zasnovati. Svaki neka o neèem razmisli,pa kad se sutra sastanemo, onda æemo odluèiti.- Ja vas, braæo, moram, na žalost, veæ na prvom sastankuovih praznika izvijestiti o vrlo neugodnoj stvari - reèe odmahnakon toga Tito. - Nanjušili su nas. Eto, èujte. Juèer me jemoj otac iznenadio ovim razgovorom:"Tito", reèe mi on, "èuo sam da medu mladim ðacima koji studiraju u Beèu ima nekakvih usijanih glava koje hoæe biti pametnije od prava i zakona. Nešto ruju protiv posveæenih zakona o spaljivanju vještica koje ugrožavaju život i sreæu našeg graðanstva."- Tko ti je to rekao, oèe? - upitam ga.

"Gradski odvjetnik. On zna da ovi ðaci pripovijedaju o prosvjeti kao da mi drugi ljudi nismo prosvijetljeni, i ja te upozoravam da paziš da ne bi došao u blizinu tih urotnika. Jer, ako ih ja ulovim i dokažem da su rovali protiv starog našeg zakona, onda im ne gine tamnica."Mladež je iznenaðeno gledala u Tita.- Mi smo, dakle, urotnici?! - zaèudi se Kukiæ.- Ali kako su mogli za to saznati?- Eto kako - oglasi se Franjo Èikulini. - Sjeæaš se ti, Paskale,kako smo se mi prije nekoliko dana na ulici pozdravili? Jasam ti rekao: "Vivant prosvijetljeni!" U isti mah se okrenem iopazim kako je pokraj nas prošao gradski odvjetnik. Kad smose oprostili, doðe on k meni i upita me: "Što znaèi taj pozdrav,gospodine grofe?" Mene je razljutilo što me on poziva na redpa sam mu odgovorio: "Znaèi ono što sam rekao: “Vivant” svioni koji su prosvijetljeni, a ja se nadam da æete i vi spadatimeðu njih." Priznajem da to nije bilo od mene pametno, alisam uskipio kad mije onako govorio.Svi su šutjeli. Šutnja kao da je neugodno djelovala na mladoga grofa i on ih pogleda svojim ljepušnim blagim licem u kojem se zrcalila djetinja iskrenost i duševna èistoæa.- Vi se srdite na mene? - upita plaho.- Morali bismo se ljutiti - reèe Tito svojim dubokim odluènim glasom -jer si bio nespretan.- Cijela stvar nije tako pogibeljna - reèe Nera u Franjinuobranu. - To je bolje ako te stare pergamente saznaju da imaljudi kojima nije pamet pljesniva i koji paze na njihove prste.Nije li tako? Napokon, što nam mogu? Što smo uèinili? Ništa

drugo nego što ne vjerujemo u gluposti! - reèe Nera i odmahnastavi:- A sada da vam ja priopæim nešto što je mnogo ugodnije od Titovog izvještaja. Dok ste vi bili na naukama u Beèu,otkrila sam ljude koji misle kao i mi. Oni nemaju svog ime-- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

na kao mi, ni svoje lozinke, ali imaju isto uvjerenje kao i mi: da su progon i spaljivanje vještica najstrašniji zloèin što gaje èovjeèanstvo ikad poèinjalo. Cijelo društvo sastoji se od grofa Petra Oršièa, oca Smolea i moje bake.- Ah, kliknuše mladi ljudi radosno. - Oni su tako moæni!To vrijedi više nego da imamo stotinu drugih pristaša. OtacSmole je ispovjednik vještica, grof Oršiæ moæan je u plemstvu,a grofica je u osobitoj milosti kraljice. Braæo, to je golemapotpora. Neka sada gradski sudac govori o urotnicima!- Jeste li grofici veæ rekli što o nama? - upita Tito.- Nisam. Kad smo se posljednjih praznika rastali, mi smose zavjerili da neæemo nikome odati našu tajnu. I ja sam svoju zakletvu održala. Ni ocu Smoleu nisam ništa pripovijedala,premda mije on uvijek bio najvjerniji pouzdanik. Ali sada æus vašom dozvolom baki i njemu sve priznati.- Grofica vas sigurno neæe zbog toga koriti i tako æemoonda imati u našoj družbi tri žene.- Tko je treæa? - upita Nera znatiželjno.- Moja sestra - odvrati Tito. - Ona je cijelu godinu bila samnom u Beèu. Tada je èesto dolazila u društvo s našim drugovima i postala gorljivom našom pobornicom. Ona æe doskora prispjeti ovamo s doruèkom za - lovce! Tako smo ugovorilipred ocem.- Kako se radujem! - veselo æe Nera. - Sad æu bar imatidrugaricu koja misli kao i ja.Mladež se radovala, prièala, osjeæala se kao neka tajanstvena urotnièka družba. A to joj je u vlastitim oèima podavalo važnost i neku osobitu èast.

BIJELA VJEŠTICAU taj èas udari netko tri puta po vratima. Franjo Èikulini otvori. U kolibu ude mladiæ visok kao Tito, plav kao Èikulini, a pleæat kao Malakoczv.- Živio Francesko! - kliknu mladež. - Gdje si bio takodugo?- Èekao sam na gospoðicu Sandu.U kolibicu uðe i mlada nježna djevojka, smeðih kosa s velikim modrim oèima i okruglom lijepom glavicom koja je prkosno i dražesno poèivala na bijelom vratu. Na usnama joj titrao vragoljast miješak. Kad je ugledala Neru, pošla je ravno k njoj i prostodušno joj rekla:- Vi ste kontesa Nera. Ja vas veæ davno dobro poznajem.Kad biste vi znali koliko sam suza isplakala kad vam se dogodila ona nesreæa!Nera je srdaèno zagrli i ganuto odvrati:- Osjeæam da ste govorili istinu i molim vas da budete mojadrugarica.- Oh, konteso, kako sam sretna. Vi i ne slutite koliko samvas voljela. Moj brat i ostali prijatelji tako su mi èesto u Beèugovorili o vama.Nera je bila izvanredno obradovana. Osvojila ju je mlada djevojka svojim dražesnim licem, još dražesnijom pojavom i prostodušnim ljupkastim èavrljanjem.

- Evo doruèka, braæo lovci - upozori Francesko. - Jeste liumorni od lova? Gdje su vam zeèevi da ih metnemo na ra-žanj?Veseli smijeh prekine Franceska.- Eno ih! Ali mi ovdje lovimo istinu, a peèemo na ražnjupraznovjerje.- Pazite da ne bi bilo obratno: da ne metnu na ražanj istinu- reèe Tito.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Samo nas mogu ispeæi na ražnju, ali istinu ne može spaliti na lomaèi ni naš gradski sudac sa svim svojim gradskimodvjetnicima, henkarima i grabantima - reèe Francesko.- Vivat! To je prava rijeè! - kliknuše mladi ljudi, a Franceskoizvadi zajutrak iz košare i pozove mladež na posao.- Braco urotnici, pristupite da žrtvujemo!Mladi ljudi posjedaše oko zajutarka. Puške su naslonili na vrata, a na njih objesili nekoliko zeèeva.- Je li to vaša lovina? - upita Nera.- Šumar ih je ustrijelio, a mi smo ih donijeli amo kaocorpus delicti ako bi tko sluèajno naišao na našu urotnièkušpilju - odgovori Tito i pogleda zabrinuto prema vratima. - I"lovaèki doruèak" se samo zato prireðuje da prikrijemo svojesastanke.Sjedoše svi oko doruèka i skupiše glave kao da æe se sada nešto važna dogoditi. U kolibici nastade napetost i tišina.- Drage sestre i braæo - zapoène u tišini mladi Tito Krajaèiæ.- Danas smo se sastali prvi put nakon naših praznika. I imanas mnogo više nego nas je bilo prošle godine. Ali i na našemGrièu kao da ove godine ima više strasnijeg praznovjerjanego prošle godine. Dogodilo se, naime, da su našli umoreno dijete. Tko bi sada mogao da praznovjernim ljudima dovikne: "Nema vještica, žene koje vi spaljujete posve su nevine." Oni imaju "dokaza", a mi smo praznih ruku. Mi, dakle,ne možemo ništa drugo uèiniti nego da budno pazimo na tokako se vode istrage protiv vještica, da tako skupimo dokazakako žene nisu nikada uèinile ono što su priznale. Ima li tkoštogod priopæiti o tome?- Ja - reèe poluglasno Nera. - Dok ste vi izbivali u Beèu,ja sam, ukoliko mije bilo moguæe, pazila na sve što se radilokod suda i uhodila našu mudru gospodu na sve strane.Jednog sam dana, meðutim, èula da tobožnje vještice u zatvoru tako strašno muèe te su neke izgubile pamet. Htjela

sam to èuti i jedne noæi poðem pod kulu na Kamenita vrata. Ali prozor je bio tako visok da nisam ništa drugo èula nego nekoliko uzdisaja. Recite mi jeste li veæ èuli o bijeloj vještici na Kamenitim vratima? - upita ona drugove smijuæi se lukavo.- Naravno da jesmo. Moj otac i gradski odvjetnik noæ i dansnivaju kako bije dobili u šake - reèe Tito.- Ta "bijela vještica" bila sam -ja!Svi se trgnuše, a Sanda i Tito izmijeniše poglede.- Zaboga, konteso, vi možda i ne slutite èime okrivljuju"bijelu vješticu"! - reèe Sanda.- Ne, to nisam èula.

- Gradski odvjetnik tvrdi daje bijela pojava na Kamenitimvratima umorila ono dijete što je naðeno kod slikeBogorodice.Nera pogleda široko otvorenim oèima svoje drugove.- Dakle, ja sam to - nasmije se ona. - To doista nisam nislutila! Ta nemojte me gledati tako tužno kao da sam veæ nalomaèi! Tko bi mogao i slutiti da sam ondje bila ja? Osim vasto ne zna nitko.- Ipak je to odveæ velika smjelost hodati ovako noæu podvještièji toranj - reèe Francesko.- Možda, ali mene èesto hvata tako neodoljiva želja da pro-drem u tajne progona nevinih žena da ne mogu ostati kodkuæe. Vidim, vi ste zabrinuti, kao da sam doista veæ u nesmiljenim rukama naše varoške gospode.- Pomislite, Nero - reèe Francesko - da se veæ puna dvamjeseca vodi potraga za tom bijelom vješticom.- Istina, i ja sam o tome vrlo spretno šutjela. Ali kad bi sesaznalo, recite mi, tko bi mogao predmijevati da sam vješticai da sam ubila dijete! Svi bi se tome nasmijali.Nera se obazre Sandi i mirno reèe:- Kad bi vaš otac i saznao da sam ono bila ja, on me, valjda,ne bi smatrao vješticom.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Oh, konteso, on vas silno mrzi.- Znam, od mog roðendana. Onda sam se s njim i gradskimodvjetnikom porjeèkala zbog vještica, jedanput kad je pripovijedao kako su vještice nekome prolile vino, ja sam mu senasmijala i smrtno ga uvrijedila.- Pa zar ti, kao njegov sin, ne možeš nikako djelovati naoèevo praznovjerje? - upita Kukiæ Tita.- Sve mi se èini da ga netko u tom praznovjerju još višepodjaruje. Ljetos je mnogo gore nego prošle godine.Pas koji je ležao do Franceskovih nogu zalaja i htjede skoèiti na vrata.- Dolazi netko tko nam nije sklon. Inaèe Hektor ne bilajao.Brzo se latiše jela i napuniše èaše.- Vivat, vivat! - stane vikati nekolicina mladenaèkih glasova kad je netko izvana pokušao otvoriti vrata.- Do bijesa, vrata smo ostavili zatvorena - srdito æe Tito iskoèi odvrnuti zapor.Na vratima se pojavi gradski sudac Krajaèiæ. Jedan èas bili su svi kao ukopani. Onda se prvi sabere Èiku-lini i oduševljeno klikne:- Živio gradski sudac Krajaèiæ!- Kakva je to lovaèka družba koja se zatvara? - upita sudac.- Htjeli smo da nas ne smeta seoska djeèurlija koja neprestano dolazi prosjaèiti - primijeti Nera.- Oèito ste nešto vrlo zanimljivo pripovijedali kad je bilotako dugo sve tiho?- Oh, gospodine suce - nasmije se Nera - to je gospodinTito prikazivao tragediju prostrijeljenog zeca. Pokazivao jekako izdiše i kako umire, a mi smo ga svi pobožno slušali i

gledali. Tito je roðeni glumac.- A što ti radiš ovdje, Sando? - upita Krajaèiæ svoju kæer neodgovorivši Neri.

- Donijela sam zajutrak.- Ne biste li na èasak s nama, vaša milosti? - upita Neraudvorno suca.- Hvala, dolje me èeka gradski odvjetnik. Pošli smo k fratrima, pa smo vidjeli dolje sluge koji vas èekaju. Zbogom, gospodo juratuši.Mladež je buèno otpravila gradskog suca iz kolibice, nazdravljala mu i klicala. Dolje pod kolibicom stajao je gradski odvjetnik. Mladež i njega burno pozdravi, a onda se opet vrati u kolibicu. Svi posjedoše oko stola, pritvoriše vrata i pogledaše se pitajuæi. Svima je na licu ležala jedna misao.- Djeco, ovaj izlet bio je namijenjen nama, a nipošto samostanu - upozori Tito. - Nisam li rekao da sumnja? Jadni mojotac, on je tim strašnim praznovjerjem okužen. A gdje jeFranjo?U taj èas zažarena obraza bane u kolibu mali grof.- Braæo! Sakrio sam se i gledao idu li u samostan. Nisupošli onamo! Vratili su se na Griè.- Djeco, sad valja da smo na oprezu - opomene ih Tito ozbiljno.Za malo nastaviše razgovor. Najviše su se bavili sudbinom Jelice Kušenke o kojoj su veæ svi znali daje sud traži. Nera isprièa svojim drugovima daje djevojku zaštitila grofica Ratkav i kako je sirota djevojka od straha pred Krajaèiæem gotovo poludjela.- I zato se baka dosjetila - reèe Nera - te dade djevojkuu Grièki samostan gdje je zaista nitko neæe tražiti. Sad jeKušenka djevica Helena i ondje mirno živi veæ dva tjedna injeguje samostansko cvijeæe.- Vidite, braæo - reèe Tito - kakav je to uspjeh! Veæ imamoljudi koji se usuðuju da optuženu nesretnicu zaštite. Nadamse da æemo u plemstvu naæi još više takvih ljudi, je li, Nero?Doskora æete nam donijeti vesele vijesti daje i barun Skerlec- MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

u našem kolu. On sigurno misli isto onako kao i njegova vjerenica.- Da nije tako, ne bi ga kontesa sigurno nikada uzimala zamuža - primijeti Sanda. Njezin se pogled sukobi s pogledomstasitog Franceska.- Jest, Sanda je pogodila - reèe Nera i ustane. - Meni jepoæi.Mladež odluèi da svi otprate Neru u Bukovac. Veselo krenuše na put, natovariše na leda puške i tobožnju lovinu. Svi su pošli pješice.Mala Sanda i Nera stupale su zajedno.- Hoæete li se skoro udati? - upita znatiželjno ljepušna djevojka Neru.- Imam još vremena.- Lijepo je biti zaruèen, je li? - tiho æe Sanda?- I vi ste zaruèeni? - upita Nera.- Da, ali samo potajice. To je Francesko. Mi se tako silnovolimo. A znate li gdje smo se sastali? U našem urotnièkomdruštvu u Beèu. Zbližili su nas zajednièki nazori. Kako je lije

po kad oni koji se vole jednako misle!Nera je osjeæala neku prazninu u duši kad se spominjalo Skerleca. A ipak postat æe njegovom ženom! Zašto? - pitala se. "Zato što sam htjela kapetanu Siniši dokazati da neæu s njim plesati i da se on mora pokoriti mirno mojoj volji?..."SPLETKEUz Mesnièku kulu, koja je nekoæ služila za obranu grada Grièa, prislonila se golema raskošna palaèa gradskog odvjetnika i plemiæa Dvojkoviæa. Zgrada je bila sagraðena na jedan kat s tri tornjiæa. Lijevo je bila spojena s Mesnièkom kulom, a

desno spuštao se niz zgradu golemi prekrasan perivoj. U sredini visokim zidom opasanog perivoja dizao se poznati staklenik o kome je prièao cijeli grad. U tom je stakleniku jedan Nijemac zimi njegovao Dvojkoviæevo cvijeæe i južno bilje, a ljeti bijaše preureðen kao ljetna dvorana u kojoj su se održavale zabave na èudo èitavoga grada.I danas skupio se znatiželjni svijet na Grièu i gledao preko gdje se s vrha kule sjala crvena svjetiljka, a dolje pod njom, na mesnièkom brijegu, titrao perivoj u èarobnom svjetlu raznobojnih svjetiljaka, dok se staklenik blistao poput kristalne palaèe. Sve je izgledalo u noænoj tami kao zaèarani dvor.U vrtu i u stakleniku vrvio je otmjeni grièki svijet i divio se èudovištima što ih je izmudrio Dvojkoviæev raskošni plemiæki ukus.Bilo je veæ poslije veèere što se održavala u palaèi i mladež je nagrnula u staklenik gdje su glazbenici, odjeveni u fantastièno crveno odijelo, svirali za ples.Nera je šetala u samotnom dijelu perivoja pod ruku sa svojom novom drugaricom Sandom koju je od juèer zavoljela.- Jeste li veæ pripovijedali svojoj baki gdje smo juèer bili? -upita Krajaèiæeva kæi Neru.- Još nije bilo prilike, ali možda sutra.- Naši su Remetinci svi ovdje. Ne vidite li Franceska kakose ogledava? To mene traži. Neæete li se ljutiti ako poðem knjemu?- Nimalo. Samo poðite kad vas srce k njemu vuèe.Sanda pohita prema mladom plemiæu koji je neprestanonekoga oèima tražio. Kad je opazio Sandu, poðe brzo prema njoj i uhvati je za obje ruke.Nera je vidjela kako mu se odluèno lice raznježilo i kako je zaronio pogledom u njezine oèi. Dirnuta tim prizorom povukla se pod jednu sjenicu u kojoj je èarobna ružièasta svjetiljka bila veæ dogorjela, pa je u sjenici bilo polutamno.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Kontesa osjeti da je tužna, a da nije znala uzroka. Bilo joj je kao da je neizrecivo usamljena i da zavida maloj Sandi na njezinoj sreæi i ljubavi. Sjedne na klupu, kad opazi pred sobom grofa Vojkffvja koji se pojavio kao daje niknuo iz zemlje.-Vi se sakrivate? - upita on.- Hoæu da se odmorim.- Vrebao sam da vas naðem nasamu. Otkako je neèijaprokleta ruka posegnula za vama, mi se nismo vidjeli.- Što želite od mene, grofe?- Htio sam vas upozoriti da vas je Bog kaznio. Sjeæate li seonih dana kad je pod vašim prozorima šetao jedan èovjek,pun èežnje i ljubavi? Sada on više nema prava na to da boravi ispod vaših prozora, jer ste vjereni. A da to niste, on bisvaku noæ bdio uz vašu kuæu, a onda vas razbojnièka ruka ne

bi dosegla. Sad nema tko da vas èuva.- Što želite time reæi?- Da razriješite zaruke, jer nisu vez vašeg srca. Vi, tolikaodvažnost, toliko bistri um, pa da ljubite èovjeka onako mlake duše i mlakih osjeæaja?- Zabranjujem vam da tako govorite o mom vjereniku.- Vaš odgovor nije odrješit, jer i sami uviðate ono što menizabranjujete spominjati. Vi neæete ostati njegovom vjerenicom! Nisam li se zakleo da æu ubiti svakoga kome budete pripadali?- Vi me time hoæete prisiliti da raskinem zaruke?- Ja sam samo htio da spasim život tomu siromahu kojegaionako ne ljubite. No ako vi neæete da ga ostavite dobrovoljno, ja æu ga ubiti još ove noæi.Nera iznenaðeno pogleda grofa. Njegov glas zvuèio je tako odluèno kao daje svoje djelo veæ napola izveo.- Ako ga i ubijete ja ipak neæu biti vaša.-Ali ni njegova!- A zakon? Ne znate li što stiže po zakonu ubojice?

-Alija neæu èekati na to. Vidite! Ovo je moj zakon.Grof izvadi iz svog prekrasnog francuskog kaputa srebrom iskiæeni pištolj.-Vi æete za jedan sat saznati daje grof Vojkffv održao svoju rijeè. Djevojka se zamisli."Zar se zbilja èovjek što stoji preda mnom sprema ubiti Skerleca i sebe? Zašto da ubije Ivu? Meni bi ga bilo žao. On je dobar i pošten mladiæ."- Spremite, grofe, za danas i za sutra pištolj - reèe djevojka.- Dajte mi dva dana vremena. Ja vas molim za to - reèe onablago. - Tko zna nije li vaš život možda kome dragocjen?!Vojkffv se spusti pred djevojku na koljena, uhvati joj ruke i stade ih mahnito cjelivati.- Nero, vi osjeæate kakva silna ljubav kljuèa mojim srcem,vi morate osjetiti plamen žara mojih grudiju.- Pustite me, grofe! - strogo æe djevojka. - Nemam shvaæanja za vaše osjeæaje.

- Neæu vas pustiti - šaptao je grof kao mahnit. - Vi stemoja, vi ste stvoreni samo za mene -ja vas više ne puštam.- A što æe na to vaša supruga, gospodine grofe?Te je rijeèi izrekao duboki impozantni glas. Ogromna, jaka pojava stvorila se pred njima na ulazu u sjenicu.Nera pogleda onamo. Gotovo da nije kriknula...Na ulazu u sjenicu stajao je - kapetan Siniša. Ruke je prekrižio straga, i stao ponosno, jak kao div. Licem mu se rasuo zlobni, ironièni podsmijeh.Grof Vojkffv je sagnuo glavu kao da gaje netko zgodio ta-netom. Zgurio se i ustao. Nera bijesno omjeri kapetana i upita ga strogo:- Tko vas je ovlastio, gospodine, da me štitite? Ja sam semogla zaštititi i od pandurskih prostaštava, znat æu se branitii od ljubavnih izjava jednog viteza.- Djevojka koja noæu luta šumama laglje æe se zaštititi odpandura nego od viteškog pustolova u sjajnim palaèama.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Takvim naèinom želite vi da za sebe pridobijete kontesi-nu sklonost? - upita Vojkffy.

Kapetan se nasmija: - Kontesinu sklonost prepuštam vama i Skerlecu i onome tko god to zaželi, a ja sam ovdje podigao glas u ime jedne plemenite ženske duše, a to je vaša žena.- Gospodine kapetane, ja ovaj èas nemam vremena da svama razgovaram - reèe Vojkffy.- Ali ja imam vremena.-To je drzovitost.- Mislite li? - nasmije se Siniša zlobno. - Onda me izvolitepozvati na dvoboj.- Zaboravljate da ovdje stojimo pred kontesom i da nam nedolikuje pred njom rješavati ovakve poslove.- Kontesi neæe škoditi ako èuje da kavalir koji je prosi nemože da održi rijeè, jer je oženjen.- Ja vas nisam za to pitala - vikne Nera. - Vi se nameæete!Vi ste prostaèina.- Možda. Fino je varati i lagati, ali je prosto zaèepiti lažnugubicu. To je po vašem ukusu. Po mom je opet æefu gospodina grofa upozoriti da mu žena živi od milostinje - povišenimæe glasom Siniša.

- Tko vas je ovlastio da se u to upleæete? - vikne Vojkffy.-Vaš sin, gospodine grofe.- Moj sin ne živi - promrmlja grof poraženim glasom.- Jest, gospodine grofe - on živi. Nije vam uspjelo da gamaknete s puta kako ste željeli.Vojkffv se povukao u tminu krošnjata stabla.-Još samo èasak, grofe. Vaš sin rekao mije sve. Razumijete li, sve. I on vam poruèuje: ako njegovoj majci ne vratite njezin miraz koji ste joj oteli, doæi æe ovamo, na Griè, i baciti vam toliko blata iz vaše prošlosti u lice da vas nitko neæe prepoznati.- To je meni poruèio moj sin? Gdje je moj sin? Recite, gdje?- Ha - ha - ha! Da ga možete odstraniti? Ne, odveæ mi jedrag prijatelj! On æe doæi na Griè kad se i ne budete nadali.

- Neka se samo pojavi! On je ubojica i èekaju ga vješala.- Danas se on više ne boji vješala. Sav æe ga svijet uzeti uobranu, jer ono što je poèinio bilo je u obrani roðene majke.Ja vas u njegovo ime pozivam: odaberite - ili vratite njegovoj majci miraz ili se ustrijelite ovim pištoljem kojim ste prijetili kontesi.- Kapetane, ni rijeèi više - zaprijeti mu drhtavim glasomgrof. - Vi ste se nametnuli sucem i opominjem vas s dobra dame ostavite na miru.- To neæu uèiniti, jer hoæu da još nešto kažem kontesi.- Ne, ni rijeèi od vas ne želim èuti. Želim da me ostavite sgrofom.- Žalim što vam ne mogu uèiniti po volji. Grofe, izvolitesmjesta odavle otiæi, a kontesa æe me slušati, jer mora slušati.- Je li takvo ponašanje pandurski obièaj? - vikne Neradršæuæi od ljutine.- Molim vas, gospodine kapetane, da nas ostavite - osokolise Vojkffv i stupi izmeðu Siniše i Nere. Siniša promjeri grofaposprdnim pogledom i zagrmi:- Mièi mi se s puta!- Gospodine kapetane, vi želite opet izazivati.Ali Siniša nije èekao da grof dovrši. Uhvati ga za prsa, strese ga i rine snažnog grofa iz sjenice takvom lakoæom kao da je slamnata lutka. Onda se okrene k Neri i poluglasno reèe:- Konteso, kad vas nadoh one veèeri u lijesu ruševine stare

kuæe, vi ste me obijedili s lopovštine. Vi ste mi dobacili da samu toj otmici zaprljao ruke.- Da, vi i nitko drugi!-Vi ste, doduše, vrlo lijepi, ali, oprostite, vjerujte: sit sam ljepotica i ne bih posegnuo za vama niti da mi vas ponude. Vi mislite da sam se htio osvetiti, jer ste mi odbili ples?- Ni rijeèi više neæu da èujem - upadne ona.- Vi me morate slušati. Imam vam priopæiti nešto što jesamo u vašu korist i za sigurnost vašeg života.-

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Neæu vas slušati, pa makar odmah umrla - vikne Nera,skoèi preko klupe i ostavi Sinišu koji se zamalo izgubio u tamiprostranog vrta.Kad je Nera ostavila Sinišu, drhtala je od uzbuðenja. U takvom je raspoloženju zateèe Tito Krajaèiæ.- Sto vam je, konteso?- Ovaj èas potvrdila se jedna moja sumnja: daje samo kapetan Siniša bio kadar zamisliti jednu onakvu paklensku osnovu da me živu strpa u lijes i dade oteti po svojim ljudima.Tito se zaèudio njezinoj tvrdnji i obeæao da æe odsad na mladog kapetana pozornije paziti i uhoditi ga.Dok su oni razgovarali o Siniši, stajao je on s dvorskom gospoðom Auersperg i groficom Èikulini u jednom kutu perivoja.- Ovo je neèuveno, Siniša, što ti radiš - ljutila se dvorskagospoda. - Ovako grofa osramotiti pred djevojkom! Tko jetebi grofica Vojkffv da se za nju tako zauzimaš?- A tko je tebi Vojkffv da se ti za njega zauzimaš? - hladnoodvrati Siniša.- Ti si od nekog doba podivljao. Skrajnje je vrijeme da odešodavle!- Draga Alma, ti si zaboravila da nisi ni moja žena ni mojakraljica. A ja se ne pokoravam nikome osim kraljici.- Onda æe ti ona zapovijedati kad odeš odavle.- Poznam tvoju moæ kod kraljice, i ako me kraljica opozoveiz Zagreba, ja æu opozvati tebe. Ne dam sebi zapovijedati odžena, to upamti.Dvorska gospoða ugrizla se za usne i pogledala svoju prijateljicu.- Zašto kvariš Vojkffvjevu sreæu? Kontesa Nera æe se napokon ipak zaljubiti u njega i ostaviti Skerleca.- A onda æeš se ti udati za njega. To bi me veselilo!- Luðak! Ti znaš da osim tebe nikoga ne ljubim.

- Hvala! Ja ne ljubim tebe, niti ikoju drugu. Ja nisam stvoren za muža. To sam ti veæ mnogo puta rekao. Neæu te nikadaoženiti. Nema za to nikakva razloga.Dvorska gospoða problijedila je ispod lièila i pogledala groficu Èikulini koja je još uvijek šutjela.- Èuješ li ga, Julija? On je nepopravljiv. Govori kao da je jošuvijek Trenkov pandur.

- Da još uvijek se nisam medu vama nauèio lagati.- Budi pametan, Siniša, i pusti grofa na miru. Ti ga želišprisiliti da se s tobom bije, pa još zbog jedne grofice Vojkffv.- Ja sam zadao rijeè njegovu sinu koji je moj prijatelj i tu æurijeè održati, bilo ti pravo ili ne.- Ali ne izazivaj neprestano sablazni.- Poštedi me pouka za dvorske gospoðe!S tim rijeèima kapetan ostavi obje gospoðe. One su uzbuðeno nastavile svoj razgovor.Siniša je hodao izmeðu gospoða i djevojaka koje su ga gledale s udivljenjem i pritajenom èežnjom da se zaustavi kod njih. Ali on je pošao dalje i stao kod svog poruènika te mu pri-šapnuo:- Branko, poði na èas sa mnom, hoæu da izazovem na dvoboj grofa Vojkffvja. Još ove noæi! Odmah!- Zar te je uvrijedio?- Ja sam uvrijedio njega, ali lopov èuva svoju kožu. Ipakæu ga poškakljati. Doði, idemo za njim da ponovno izazovemsablazan.Meðutim su grofica Èikulini i dvorska gospoða uzele ispod ruke Neru i povele je u palaèu.Uspeše se mramornim stubama. Kuæedomaæica, Dvojko-viæeva sestra, stala je gospoðama pokazivati sobe kojih je bilo šesnaest, a bile su sasvim novo ureðene, s pravim kraljevskim sjajem. Domaæica je vodila Neru koja je bila prvi put u kuæi gradskog odvjetnika, dok su obje grofice, kao stare znanice, same prolazile sobama.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Kad su ušle u kulu, najednom domaæica posrne. Nera opazi da se uhvatila za stijenu. No prije nego što joj je djevojka mogla priskoèiti u pomoæ, sruši se na pod.Kontesa priskoèi. Domaæica je ležala na podu bez svijesti. U blizini nije bilo ni sluge ni obih grofica i Nera se brzo vrati da dozove bilo koga u pomoæ. Proðe kroz prvu sobu, sretne grofa Vojkffvja i reèe mu uzbuðeno:- Gospodine grofe, domaæica se onesvijestila.- Samo ne recite nikome ništa - odvrati grof - da se gosti ne uznemire. To je njezina obièna bolest. Doðite, pozvatæemo komorkinju, ona je upuæena u to što valja u takvom sluèaju uèiniti.Grof poðe s Nerom, otvori jedna mala vrata i pusti kontesu na hodnik.- Zaboga, tu je mrak - reèe kontesa kad je izašla izdvorane.- Ne znam zašto ne gore svjetiljke.Neru je mrak iznenadio. Ipak je pošla nekoliko koraka. Najednom osjeti da ju obujmiše dvije jake ruke. Htjede se istrgnuti nenadanom zagrljaju, ali ruke je poèeše vuæi kroz hodnik. Nera vikne iz svega glasa i u tren oka plane u tami malo svjetlo.- Tko je tu? - zagrmi kroz tamni hodnik duboki glas.Nera je prepoznala Sinišin glas i opazi da to malo svjetlou dnu hodnika drži u ruci on, a kraj njega stoji poruènik Branko. U isti èas otvore se vrata na koja je prije kontesa izašla. Na vratima stajaše Vojkffv držeæi u ruci svijeænjak koji je rasvjetljavao cijeli hodnik.Svi su stajali iznenaðeni i nijemo su gledali. Kraj Nere nije bilo nikoga. Siniša i poruènik bili su u dubini hodnika, Vojkffv je stajao na vratima sa svijeænjakom u ruci. A ona je ipak vrlo dobro osjetila nemili zagrljaj i pokušaj da je netko nekamo vuèe.

- Gdje ste, grofe, bili do sada? - upita Nera Vojkffvja.- Zaostao sam da uzmem svijeænjak, jer ste se bojali poæipo tami.Sve to nije pravo shvaæala. Grof je bio iza njenih leða, ali joj se èinilo da je najbolje ako odavle izaðe. Domaæica je o-stala u nesvijesti i Nera spozna da joj je prva dužnost nekoga dozvati. Zato se bez daljnjih razjašnjenja vrati u dvoranu iz koje je izašla, ostavivši gospodu u hodniku.- Ovo je zaista fatalan sluèaj - nasmije se kapetan Siniša.-Veæ drugi put, gospodine grofe, što vam kvarim ljubavni sastanak!- Vi ste poludjeli! Ja nisam imao nikakav ljubavni sastanak.- Ne isprièavajte se, mene to ionako ne zanima. Došao samovamo tražeæi s mojim poruènikom vašu milost, a kad, najednom, naðosmo se u tmici.- Mene ste tražili? Što želite od mene?- Molim vas, poðite s nama pa æu vam reæi.Grof je slijedio Sinišu koji poðe u dubinu hodnika, otvori jedna vrata i uðe u prostranu dvoranu srednjeg tornja palaèe.- Kako vidite, dobro poznajem te prostorije - reèe Siniša.- Ovo je dvorana da je bolje ne možemo naæi. Svucite, grofe, svoj dragocjeni kaput, skinite ovratnik i uzmite maè mogaporuènika. Vi ste me nazvali drzovitim pandurom, a ja neèekam na zadovoljštinu ni dva sata.- Vi me kanite prisiliti na dvoboj, a znate da je zabranjen?- Ovako ne govori vitez i plemiæ. I drugi se biju premda jedvoboj zabranjen. Ako odmah ne prihvatite maè, onda æu javno pred svim gostima opetovati ono što sam vam rekao predkontesom.- Udovoljim li vašoj želji, hoæete li onda o mojim stvarimašutjeti?- Zadajem vam svoju èasnièku rijeè.- Onda dajte sablju!- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Poruènik Branko preda svoju sablju Vojkffvju.- Zovni Dvojkoviæa - reèe Siniša poruèniku - da i grof imasvjedoka. Poruènik se uputi do gradskog odvjetnika, a obaprotivnika ostadoše sami.- Za koga se vi sada kanite sa mnom pobiti? - upita grof. -Za moju ženu ili za kontesu Neru?- Ni za jednu ni za drugu nego za vašeg sina.- A što biste vi uèinili kad bi kraljica saznala da krijete mogsina koji je ubio èovjeka?- Vaš sin nije ubio èovjeka nego jednu pelivanku koja bijaševaša ljubavnica i koju ste vi htjeli postaviti na mjesto njegovemajke. Danas se veæ pokajao za ono što je uèinio kao osamnaestogodišnji djeèak. Vi ste kasnije toliko tih ljubavnica promijenili da bi nesretnik morao poubijati polovicu Beèanki. Ašto se tièe kraljice, neka vas ne boli glava. Ja æu i nadalje tajitiboravište vašeg sina, makar me za to stigla i kazna.U to doðe Dvojkoviæ. Kuæedomaæin je uzalud pokušavao Sinišu ponukati da dvoboj odgodi i odvratiti ga od toga da se u njegovoj kuæi ne prolije krv.Kapetan je zahtijevao da se grof odmah bije. I oni zapoèeše dvoboj.

Siniša navali prvi i rani grofa lako u rame. Tada navali grof, ali Siniša odbije. Onda Siniša u tren oka zasijeèe duboko grofu u rame. Njemu ispadne sablja iz ruke i gotovo se bez svijesti sruši na pod.Poruènik Branko i Dvojkoviæ priteknu grofu u pomoæ i po-ložiše ga na divan.- Dozvat æu vam doktora Stillera - reèe Siniša prezirnomsamilošæu i doda: - Ovo vam je tek prva kazna, grofe. Naši raèuni nisu još u redu!Siniša ode iz dvorane, side u perivoj i pošalje Stillera u palaèu. A onda, kao da se nije ništa dogodilo, stade plesati kroz cijelu noæ.

Nitko od gostiju nije slutio da u tornju Dvojkoviæeve palaèe leži teško ranjeni grof Vojkffv. A nitko, a ni on sam, i nije slutio zastoje Siniša silom htio da se još te noæi s njim potuèe.TAJANSTVENO LJUBAVNO PISMODrugog jutra Nera je rano ustala. Nije mogla spavati. Ono što joj se dogodilo u hodniku Dvojkoviæeve palaèe ispunilo je nemirom. I uvreda koju joj je nanio Siniša prožela je ogorèenjem. Ona koju su svi obožavali morala je slušati takve uvrede toga kapetana. Rekao je da dijeli svoju sklonost svakome tko god to zaželi. To ju je tako zaboljelo daje gotovo zaplakala.Kad je ustala baka, odluèi Nera da starici povjeri svoje sastanke u Remetama.Slušala je svoju unuku širom otvorenim oèima i kad joj je Nera ispripovijedala kako se noæu šuljala oko tornja kod Kamenitih vrata, kriknula je starica preneraženo:- Dijete moje, stoje tebe nagnalo da poèiniš takve neèuvene stvari? Zaboga, što te obuzelo?- Bakice, nemoj se ljutiti. Sama ne znam, ali osjeæam usebi neku tajnu silu koja me goni da nešto tražim, da nekogaulovim. Neka me neodoljiva sila tjera naprijed i sve mi neštogovori da moram nekoga raskrinkati, da moram otkriti nekuveliku nepravdu. Jer, zbiva se nešto strašno...Grofièino se lice preobrazilo. Njezine se oèi uprle u djevojku kao daje ne prepoznaje.- Što ti je, bakice? Zašto me tako strašno gledaš?- Nero, idi samo naprijed tim putem. Slijedi glas nepoznatesile, on dolazi iz groba.Djevojka se prestrašila bakinih rijeèi. Stala se pitati što znaèe te njezine rijeèi. Ali starica ostade nepomièna u svojoj šutnji koja je Neru ispunila neizvjesnim slutnjama...

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Još nije vrijeme da ti sve kažem - reèe baka zatim. - Hoæu da uživaš nepomuæenu sreæu mladog života.Kad je Nera vidjela da joj baka ne odgovara, ostavi je i pode u svoju sobu.Sunce se zagledalo kroz prozore u teške sagove i svilene naslonjaèe bogate baštinice. Ali se ona nije radovala jutarnjem suncu. Osjeæala je u duši neku težinu, kao da joj je grudi pritislo olovo.Umorno sjedne uz stoliæ za vezenje i uzme iz košarice vezivo.Stoje to? Pod vezivom pismo. Pisano je crvenim slovima, a glasi na nju. Nikad još nije vidjela takve crte pisma. Otkud je? Kako je to pismo dospjelo ovamo?Dugo ga je ogledavala, a onda raskine peèat i otvori ga. Papir bijaše sav ispisan crvenim slovima. Stade èitati s nekim pritajenim strahom. Pismo je glasilo:"Nero!Hoæeš li se prezirno nasmiješiti ovoj bijeloj hartiji što je samilosno primila šapat jednog srca koje si ti zapalila sunèanim žarom? Nemoj se smiješiti, jer

blijedi æe papir proplakati nevidljivim suzama, a krv kojom su pisane rijeèi, otkinute iz ranjave duše - pro-blijedit æe.Nero, ti ne znaš tko sam i gdje sam. Od tebe me dijeli i zemlja i nebo. Sunce je daleko od tebe, ali ono te grli svojom zlatnom toplinom. Zvijezde su daleko od tebe, ali one ti šapæu drhtavim svojim titranjem u tihoj ljubavnoj noæi. Ja sam još dalje od tebe, a ipak - budim te ujutro glasnim kucajima srca svoga, uspavljujem te uveèe šapatom pjesme zakopane ljubavi svoje. Nero! Kad sjedim osamljen u noænoj tami i slušam sušanj lišæa, tad mislim daje to sušanj tvoje haljine.Kad slušam pjev ptica šumskih, mislim da slušam tvoj èarobni glas. Kad gledam kako se budi sunèani dan, osjeæam da si to ti! Krv iz moje desnice donijet æe ti pjesmu što je moje grudi pjevaju tebi.

Ne, na svijetu nema ništa dragocjenijeg od bijele hartije i rujne krvi iz mojih žila.Da mogu naæi hartiju veliku kao cijela zemlja, i da na nju potrošim svu krv svoga tijela, još mi ne bi moglo srce da iskaže svu ljubav što je osjeæam za te. Znam da si vjerna, znam da si nedostižna, ali sam sretan jer mije sva grud ispunjena tobom..."Potpisa nije bilo.Nikad još nije èitala takvo pismo. Zar je moguæe da je netko ljubi tako žarko, a istodobno tako tiho, skrovito, s toliko samoprijegora?Kakav je to èovjek? Gdje je? Zašto veli da ih dijeli nebo i zemlja? Je li na Grièu ili gdje drugdje? Sva ta pitanja zavrtje-la joj se lijepom glavom. Onda dade dozvati sobaricu i sluge, lakaje, svu služinèad, sve što bijaše u kuæi, pa ispita znaju li što o nekom pismu koje je netko za nju donio. Nitko nije znao ništa ni o kakvom pismu, ni o donosiocu pisma.To je mladu kontesu uèinilo još znatiželjni]om i ona je morala ponovno sjesti i ponovno èitati - dva, tri i više puta...Pismo ju je više uzbudilo nego sve ljubavne èežnje i pogledi mladih kavalira.Poslije podne spremi se Nera da posjeti Jelicu u samostanu.Jedva je izašla, kad se sretne s groficom Èikulini. Ova joj se gotovo baci oko vrata i ispripovjedi joj da je htjela upravo k njoj. Dogodilo se nešto strašno. Grof Vojkffv pobio se s kapetanom Sinišom.- Ali još se nešto dogodilo - reèe grofica povjerljivo. - Grofneprestano bulazni o vama i Skerlecu. Posjetila sam ga i znatestoje rekao? Da bi prije nego umre htio vidjeti vas!- Neumjesna misao!- Ja sam mu, naravno, rekla da to ne može biti. Meðutim,zaklinjao me je neka mu ovu molbu ne odbijete i da to neæenitko saznati, pa ni Skerlec.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Vidim da grof zaista bunca - reèe Nera - inaèe ne bi mogao zamisliti nešto ovako ludo.- Istina je, dijete moje, ja sam vam to priopæila samo zatoda ispunim umiruæem želju.Nera se oprosti i uputi se k opaticama.DJEVICA HELENAU samostanu su kontesu dobro poznavali. Kad god je došla da posjeti svoju štiæenicu djevicu Helenu, dopustiše joj da govori s njom na samu koliko je god volja.I danas uputiše kontesu daje mlada djevica u vrtu gdje neprestano gaji cvijeæe. Kontesa je pošla golemim prekrasnim vrtom.- Vidite - reèe opatica koja je vodila kontesu - ovako još

nikada nije izgledao naš vrt. Zelen krasno uspijeva, a ruže suizvanredno svježe, sve vrvi od pupoljaka i cvjetova. To je sveuèinila ruka djevice Helene.- Mislim da je Helenina majka znala osobito gajiti cvijeæe,pa je to od nje nauèila i kæi.Opatica se oprosti, a Nera pode da potraži Kušenku. Opazila ju je medu gustim grmljem. Nadvila se nad ruže. Bila je visoka tanka, u crnoj haljini s bijelom kapicom na glavi. Èistila je grm od suhih listiæa i korova tako pomno da nije razabirala išta oko sebe.Došavši veæ posve u njezinu blizinu Nera odjednom opazi da se iza djevice Helene poput maèke šulja neki pristali muškarac, oèito vrtlar. Zato se sakrije da vidi što to znaèi. Kad je došao posve blizu k djevojci, ona podigne glavu i reèe:- Vidite, ipak neæe propasti ni ovaj grm. Doskora æe posveozdraviti.

A,

- A ja? Nije vam stalo hoæu lija propasti?- Molim vas, budite pametni. Ja æu postati opatica, pustiteme na miru.Vrtlar se sav zažario u licu i upro strastveni pogled u Jelicu.- No prije æete biti moja, pa makar morao do vas preko samostanskih oltara. Danas uveèer u 9 sati èekam vas na ovommjestu. A ako ne doðete, prijavit æu sutra opaticama da zamnom trèite kao Putifarka.- Bezbožni èovjeèe! Neæu da vas vidim ni da što èujem ovama.- Heleno - poèe sada vrtlar moliti. - Cijeli dan ne moguraditi, neprestano ste mi vi u pameti, a po noæi neprekidnosanjam o vama. Tako bi nam bilo lijepo kad biste vi to htjeli.Opatice ne bi ništa znale kako je medu nama.Najednom uhvati vrtlar djevicu oko pasa.- Vi ste u mojim rukama i ako samo pisnete, reæi æu da stemi se bacili oko vrata...Sada Nera pohiti naprijed.Èuvši vrtlar korake, pusti djevicu i pobježe.Jelka bijaše sretna stoje pred sobom ugledala Neru. Ispri-povjedi joj kako je napastuje samostanski vrtlar, a ona ne zna kako bi ga se oslobodila. Kontesa je odmah otišla k nadstojnici i sve joj isprièala; na što opatica pozove vrtlara i zabrani mu da dalje radi u vrtu; odsad ima poslovati u samostanskom vinogradu.Dva dana iza toga prijaviše gradskom sucu da neki èovjek želi govoriti s njim na samu. Bio je to pristali vrtlar samostana.- Dvije godine vrtlario sam u samostanu i živio sretno izadovoljno - stade on prièati Krajaèiæu. - Najednom, jednoga dana prije dva mjeseca, doðe u samostan djevica Helena.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Opatice su joj odredile da radi u vrtu. Od onoga dana nemam mira ni spokoja. Neprestano me nešto muèi, ne mogu raditi, ni spavati, ne mili mi se jelo, ni pilo. Cijele noæi sanjam o njoj. A kad sam joj ponudio da ostavi samostan i bude moja, ona me tako strašno pogledala da me odmah zaboljela glava...U noæi, kad spavam, prikazuje mi se u snu napola odjevena i dolazi k meni pa me muèi, tuèe i navlaèi. A kad se probudim, sasvim sam izmuèen, znoj mi curi sa cijelog tijela. Osobito me muèi ova dva dana što su me opatice otpremile u

vinograd. Kamo god pogledam ukazuje mi se ona, a onda me prolaze srsi, u glavi mi se vrti, noge mi klecaju i u sljepooèicama mi kipi krv. Veæ sam posve iznemogao. Vaša milosti, spasite me od nje. Ne mogu se više ni moliti, ni raditi, nigdje nemam mira ni spokoja.- Hm, hm! Ono što ti pripovijedaš pokazuje da bi to moglabiti vještica. A znaš li što još o njoj?- Ne znam, vaša milosti, ali znam, da æete me vi od nje spasiti. Bio sam kod župnika, a on me poslao k vama, jer da tonije bez vraga - govorio je vrtlar, dok su mu oèi plamtjele uvatri.- Kakva je ta žena inaèe? Vesela, mirna?- Uvijek šuti, ne gleda èovjeku u oèi, blijeda je u licu, ali jepristala. Samo katkad me je pogledala, a onda mi se zamaglilo i potresla me zimica.- Hm, hm, to je, bez sumnje, zao pogled vještice. A jesi lištogod opazio u njezinom poslu što bi bilo neobièno?- Jest, vaša milosti. Pod njezinom rukom zazeleni se žutolišæe i procvjeta draè. Otkako ona u njemu radi, samostanskivrt procvao je kao raj. A ja sam se uzalud trudio da iz oneilovaèe izmamim cvijet.- Kako ti je ime i što si zanimanjem?- Zovem se Pavao Galoviæ. Zimi sam u samostanu krojaè,a ljeti vrtlar. Nikad, vaša milosti, nisam imao ovakvih èasova,nikad nisam to doživio, dok nije došla ona k nama u kloštar.

- Sad idi - promrmlja Krajaèiæ i reèe: - Kad ustreba, ja æute pozvati.Gradski sudac pošalje odmah u samostan dva pandura i ðaka Mikicu koji je donio nadstojnici pismo gradskog suca s nalogom da preda pandurima djevicu Helenu, jer je sudu došlo do znanja daje vještica. Sud hoæe daje tek presluša.Opatice je iznenadio suèev nalog. Ali odluèe pokoriti se suèevoj vlasti. Nadstojnica naloži djevici Heleni da se preo-djene u ono odijelo u kojem je došla u samostan te joj priopæi zašto su došli panduri. Kad je Helena to èula, htjede se baciti s prozora drugoga kata, ali je opatice u tom sprijeèiše i predaše pandurima.Jelica se bacila na zemlju i vikala da neæe živa na magistrat. To je pobudilo Mikièinu pozornost."Bit æe daje kriva kad ovako vièe!" pomisli Mikica i ispruži svoj dugi suhi vrat i sagne glavu da može bolje promatrati njezino suho lice.Panduri je digoše sa zemlje. Ona je jedva koracala plaèuæi i vièuæi i oko nje se skupljao svijet.Ðak Mikica nekoliko je puta pogledao u lice djevici Heleni. A onda se najednom uspravi, pohiti naprijed na magistrat i, doletjevši gotovo bez daha u Krajaèiæevu sobu, vikne:-Vaša milosti, evo Kušenke, to je Kušenka!- Tko? Gdje? - pitao je sudac, a oèi mu zatitraše.- Evo, ova djevica, to je Kušenka. Prepoznao bih je da je uciganskoj krpi ili u kraljevskom plastu.Otvoriše se vrata. Panduri doguraše u sobu djevojku koja se iznemogla baci na koljena i stane vikati: - Nisam kriva! Ništa nisam uèinila!Krajaèiæevo se lice razvedrilo. U djevojci je prepoznao vješticu koju je toliko tražio.- Ti si Jelica Kušenka? Zašto si promijenila ime i odijelo?- Grofica je to htjela, ja nisam kriva, ništa nisam kriva!- MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Koja grofica - iznenadi se Krajaèiæ.- Mlada grofica Nera - groznièavo je odgovorila djevojkavièuæi: - Pitajte ih, one æe posvjedoèiti, ja nisam ništa kriva,smilujte se!Krajaèiæ se zažario u licu èuvši ime kontese Nere. Ona je, dakle, znala gdje se nalazi Kušenka? Nije oèekivao takvo otkriæe.- Ništa ti neæu uèiniti ako priznaš gdje si bila sve to vrijeme što te je tražio sud. Zašto si se preodjenula i tko te je nato naputio?Djevojka se ponadala da æe sudac doista ispuniti svoje obeæanje. Stade prièati kako ju je Nera sakrila u svoj dvorac, a kasnije u samostan. Krajaèiæ je sam bilježio njezin iskaz. A kad je dovršila, pozove pandure i naloži im:- Odvedite je u toranj.Vrisak prodre iz Jelièinih grudi. Ona se baci na pod i uhvati za stol gradskog suca.Panduri je silom otkinu i odvuku na ulicu. Svijet se za èas skupio i gledao kako Jelicu vuku u toranj. Mikica je stupao za pandurima i hvalisao se svjetini:- Evo, ja sam je uhvatio. To je Kušenka. Da nema mene, nebije imali!U ljudima se probudila odvratnost prema strašnim vješticama. Vještica je, dakle, i ova mlada djevojka koja treba daje nevina, èista i kreposna! Odvratnost se uskoro pretvorila u bijes. Ljudi su sve više vikali, psovali i proklinjali vješticu. Gurali su i pomagali pandurima da je odvuku u toranj. Od silnog straha i užasa sruši se Jelica na zemlju i izgubi svijest. Nitko nije osjetio smilovanja. Panduri i oni koji su joj blizu bili stadoše je tuæi i ciktati:- Vrag ju je uspavao! Gledajte prokletnicu, sad ništa neosjeæa. Vrag joj je pomogao da ništa ne osjeti kad je tuèemo!I još jaèe stadoše po njoj udarati. Svatko je nastojao daje barem gurne èizmom ili batinom.

Nesretnica se od silnih udaraca konaèno probudila. Tad je panduri pograbiše i povukoše prema tornju. Tu se rasklopiše vrata, a na njima se pojavi jaka ljudeskara.- Henkar, henkar!5 - vikala je svjetina. - Dajte je henkaru.On æe protjerati vraga iz njezinih kostiju!Na vratima tornja naslonio se na zid gradski krvnik Marija Puncer. On je ujedno bio glavni upravnik muèilišta u tornju. Uspravio je svoje tijelo, a na licu mu se pojavila ponosna važnost i uvjerenje da sada sav ovaj svijet od njega oèekuje nešto veliko. Mirno je gledao kako masa ljudi tjera u krvnièke šake novu žrtvu.Djevojka se otimala, branila i opirala. Vrata što su se pred njom otvorila prièinjala su joj se kao vrata pakla, vrata groba iz kojega nikada više neæe izaæi. Èitavo joj se tijelo treslo od užasa pred tamom stoje zurila iz vrata, pred èovjekom koji u toj tami èeka na nju.- Zabij joj èavle u vražje tijelo! - vikala je svjetina Puncem- da vrag ima kuda izaæi iz nje.Panduri je gurnuše u toranj, a Puncer je pograbi za kosu, povuèe u tamu. Željezna se vrata zatvoriše za njom.Svjetina je ostala pred tornjem. Skupila se oko ðaka Mikice i obasula ga pitanjima, raspravljala o strašnim èinima što ih je poèinila Kušenka.- Samo èekajte - govorio je Mikica - bit æe tu još svašta.Zinut æete kao onaj lav na gradskoj kuæi kad saznate ono štoja znam. Ali sad moram šutjeti dok ne provedemo istragu.To je ljude još više uzbudilo pa im se nikako nije htjelo raziæi. Neki su ipak skrenuli pod Kamenita vrata u duæan Andrije Palèiæa, dok su drugi pošli k Barici Cindek koja je ispunila svoj prozor svježim kruhom.Svjetina je zapremila èitav prostor pred Kamenitim vratima i uzbuðeno raspravljala.5 Henkar (njem.) - krvnik, izvršitelj smrtne osude.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Najednom zatopotaše konjska kopita. Èeta mladih jahaèa pojavi se pred vratima. Bijahu to Remetinci, urotnici, koji su se vraæali sa svog sijela. S njima bijahu Nera i Sanda, obje na konjima.Opazivši toliki svijet mladež se iznenadila i zaustavila konje.Kad je Mikica opazio Neru, lice mu se zlobno nasmiješi. Priðe njezinom konju.- Stoje to? - upita kontesa ljude.- Zatvorili su u toranj Jelicu Kušenku - odvrati Mikica zlo-rado.Mladi jahaèi nijemo se pogledaše, a Nerino lice problijedi.- Kušenku?! Gdje su je našli?- Kod opatica - odvrati Mikica. - Pronašao ju je samostanski vrtlar.Nera pogleda svjetinu. Ova je bila tako uzrujana da je jedva opažala jahaèe što su stajali pod stropom Kamenitih vrata. Pogled joj zapne o muškarca koji se prislonio o duæan Barice Cindek. U njemu je odmah prepoznala samostanskog vrtlara. Bio je blijed, oèi su mu uzbuðeno titrale. Nera se spusti s konja, preda uzde Francesku koji je jašio uz nju i poðe k vrtlaru:- Vi ste optužili djevicu Helenu? - upita ga ona poluglasno.Vrtlar je pogleda i namršti se:- Jesam. Nešto mije uvijek govorilo da ona nije pravednica. Ali da je ta djevica kæi vještice Kušenke, to ipak ne bihnikad pomislio. Sad znam zašto nije mene htjela! Imala je svragom posla, pa sam joj ja bio mrzak. To je kao na dlanu!- Neæe li vas zaboljeti savjest što ste je optužili iz osvete?- Nisam iz osvete. Tražio sam pomoæi. Veæ sam posve bolestan - muèila me dan i noæ! I sad još nemam mira. Sve me nešto tišti u prsima. Kamo god pogledam, svuda je vidim i èujemkako je vode u toranj. Ne znam što da poènem sa sobom.Dok je to govorio, bio je Pavao Galoviæ blijed, obrve mu podrhtavale. Nera je iznenaðena gledala u njegovo lice u kojem

se odražavala patnja. Usta su mu bila suha, kao daje u vruæici, a oèi plamtjele.- Èovjeèe, vi ste sišli s uma. Vi ste se u nju zagledali, pa zarje ona tomu kriva?- Tko je kriv da me muèi u snu i po danu? Ja nisam! Eto, namagistratu su mi dali cekine za nagradu što sam, ne znajuæi,otkrio Kušenku. Napit æu se za taj novac da sebi olakšamdušu.- Prodali ste za novac poštenu djevojku.- Vaša milosti, kako možete reæi daje vještica poštena?- A kad bi se doznalo da nije vještica, da vam nije uèinilaništa zlo i nije vas mrzila, veæ poštena djevojka koja nije htjela da vam bude ljubavnica?Pavao je èudno gledao Neru i odvratio:- Onda bi mi bilo jako teško. Ali zašto bih ja onda tolikotrpio od nje? Kad gospoda na magistratu vele da je vještica,onda je to kao amen u Oèenašu! Gospoda su uèenija od menepa znaju.Nera opazi da se oko njih vrti neki èovjek. Okrene se i raza-bra da je Mikica prisluškivao njihov razgovor. Oštro ga pogleda:- Tko ste vi? Što hoæete ovdje?- Ja sam od magistrata!-Nosite se odavle!

Mikica je bio iznenaðen. Ovako još nitko nije govorio s njim, èovjekom od magistrata. Uspravi se i reèe važno:- Ja ne mogu otiæi, vaša milosti, jer sam od magistrata,a mi vodimo istragu i zato moram paziti na svjedoka. - Pritome je Mikica pokazao na samostanskog vrtlara.Neri je Mikica bio odvratan, pa se zato vrati svome konju, uzjaši ga i zabrinuta lica krene s drugovima put dvorca svoje bake.Dok je dolje svjetina još uvijek proklinjala vješticu i tražila Kušenkinu smrt, sjedilo je u salonu grofice Ratkav neobièno

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

društvance. Izmeðu mladih Remetinaca bijelila se staraèka glava grofice Ratkav. I otac Smole koji se jedva pridigao od teške rane i grof Oršiæ bili su s njima.- Vi æete, djeco, doživjeti - govorila je stara grofica - da æese ta ista svjetina jednoæ isto tako buniti protiv onih koji danas progone nesretne i nevine žrtve. Zato vam savjetujem dase dulje ne sakrivate! Glasno i jasno ispovijedajte svoje uvjerenje, a ja æu vas podupirati makar pošla sve do kraljice.- Evo, sad nam se pružila prilika da se otvoreno borimo zaistinu i pravdu. Moramo uništiti tog prokletog zlotvora kojiprogoni nevine žene.KOD BABE URSEGusta tama pokrila grièke ulice. Tek kroz okance jedne kuæice na Opatovini zuri u noæ malo blijedo svjetlo.Grièani dobro poznaju tu kuæicu. Tamo baba Urša èeka da joj donesu koji groš, koju forintu, pa i zlatnik, i odnesu od nje kakav ljubavni napitak ili lijek.Ulicom koraca troje ljudi. Noæ i tamni ogrtaèi sakriše njihove pojave. Šute i stupaju naprijed brzim koracima, kao da im se jako žuri.Pred okancem kroz koje viri svjetlo stadoše i tiho pokucaše na prozor. Pokaže se okrugla kuštrava glava djeèaka koji upita:- Tko je? Koga tražite?- Babu Uršu i njezinu pomoæ.Prozor se zaklopi. Malo iza toga otvore se vrata na drvenoj ogradi. Sve tri pojave uðoše u dvorište, puno tame, jama i kamenja.- Vi ste danas prvi put ovdje - reèe djeèak koji je pošaopred njima lakim korakom. - Ne poznate naših jama.

Stranci ne odgovoriše.Po dvorištu pružio se drveni trijem, crn poput strašila. Mala vrata po trijemu bila su otvorena, a blijedo svjetlo pokazivalo je strancima put. Udu u sobu. Crni strop spustio im se do glava. Po stijeni vise crne, zaprljane svete slike. Ormari puni tanjura, vrèiæa i svetih kipova, a u kutu na ognjištu tinja žeravica, podgrijava pljesnivi zadah sobe. U sredini nagurali se ljudi, žene, djevojke i dva muškarca. Žene sakrivaju svoje lice povukavši rupce do nosa.Pred tom gomilom stoji žena od kojih pedeset godina. Visoka je i široka. Glavu je pokrila crnim rupcem, a ispod njega vidi se mrko, široko naborano lice s debelim podbrat-kom. Lijevim je okom žmirnula, a desno joj nemirno titra i sumnjièavo promatra mušterije. To je baba Urša, najglasovitija vraèarica na Grièu.- Dakle, muž ti je nevjeran? - govori stara nekoj ženi što seposve izgubila u velikom ogrtaèu.Stara jaèe žmirne lijevim okom, cmokne ustima i reèe: -Uzmi maèe što se iskotilo na veliku subotu, zakolji ga i iscijedi mu krv, onda uzmi krv i poði onim putem kojim ti muž ide k svojoj dragoj. Poškropi taj put maèetovom krvlju. Kad ti muž bude opet došao k dragoj, s pola æe se puta vratiti k tebi.

- Ali gdje da uzmem maèe i njegove krvi?- Mala boèica stoji dvije nove forinte - reèe baba Urša.Žena segne u džep, a baba Urša na ormar za jednom boèicom. Dade je siromašnoj ženi.- Što želiš ti? - upita baba starca koji je stajao prvi naredu.- Od nekog doba hoæe krtice da mi unište cijelo zemljište.Ne znam što æu. Ako ima za to lijeka, dat æu ti forintu.- Ima lijeka, ima. Star si, siromašan, dat æu ti ga za forintu.Starac je veæ imao pripremljen novac i odmah joj ga preda.Kad gaje baba spremila, uputi starca:

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Skuhaj u ponoè rezance koje ti mora zamijesiti mladasnaha u braènoj noæi. Onda metni rezance u zdjelu, odnesi ihu polje i stani nogom u rezance. To uèini u petak naveèer prijepozdravljenja.Starac ode zahvaljujuæi Urši i blagoslivljajuæi je.- A što je tebi? - upita baba Urša mladog muškarca koji sezgrbio kao da je bolestan.- Žutica me muèi i nitko mi ne može pomoæi ako me tiodbiješ.Mladiæ joj stao prièati svoju bolest, ali ga starica prekine i reèe:- Dosta su mi dvije rijeèi. Daj ovamo forintu.On joj pruži novac, a stara uzme boèicu s ormara:- Ovo je žuèno korijenje: Sad pazi! Gledaj èvrsto u mene ipodaj mi ruke.Mladiæ ispruži obje ruke, suhe i žute kao vosak. Starica uzme iz boèice nešto tekuæine i stade mladiæu trti ruke, a onda sljepooèice govoreæi pri tom:- Bježite, bježite, vi pogane žuèi, suhe i sirove, kakve stegod, bježite iz tog tijela!Kad je to tri puta ponovila, istrese svoje ruke nad zemljanim podom. Naloži mladiæu da svaki dan doðe k njoj poslije pozdravljenja i da ne zaboravi donijeti forintu. On joj se zahvali, pokupi svoj zobunac i izaðe.Starica podigne glavu. U dubini sobe opazi tri nove pojave zaogrnute u crne ogrtaèe.- Želimo s tobom govoriti na samu - oglasi se muškarac.- Lovro - okrene se stara k djeèaku koji je sjedio u kutu imirno drijemao jer ga sve to nije zanimalo. - Doði ovamo!Mali priskoèi k Urši, a ona ga nešto tiho upita.- Dvije žene ijedan muškarac. Fina su roda. Pod ogrtaèemimaju svilena odijela - izvijesti je tiho Lovro.Baba Urša namigne Lovri, a ovaj povede sve tri crne pojave u pokrajnu komoricu.

Bila je mala, praznih stijena i èaðava. Usred komorice stajao je tronožac, a na njemu drvena okrugla zdjela. U kutu je bio stol pun boca i boèica, a na stijeni visjele neèim napunjene vreæice. Jedna klupa bijaše cijelo pokuæstvo. Na tu klupu sjedoše sve tri pojave i stisnuše se zajedno.- Morat æete malo prièekati - reèe im Lovro. U taj èas zadrn-da opet prozor. Lovro potrèi iz sobice, proðe kroz prvu sobu ipohiti na dvorište. Kad otvori mala vrata, visok muškarac zakrabuljena lica uðe u dvorište.- Jeste li vi naša konta? - upita Lovro.- Jesam. Reci mi, mali, nisu li èas prije ušle ovamo dviježene s jednim muškarcem u crnim ogrtaèima?

- Jesu. Što hoæete s njima?- Htio bih èuti što æe govoriti s babom Uršom. Vidiš, ovo tije zlatnik.Mali uzme novac i povede èovjeka u dvorište.- Reci babi Urši - šaptao mu èovjek - da sam došao tražitiod nje savjeta i da želim s njom govoriti kad svi odavle odu.Ali pazi, hoæu da èujem što ono troje s njom govori.- Dobro! Doðite za mnom.Lovro poðe naprijed i otvori mala vrata, a onda zapali uljanicu i posvijetli.U crnoj smrdljivoj komorici bilo je svakojakog zelenja i bilja. Zaèaðeno ognjište bilo je natrpano loncima.- Uðite onamo na ona vrata i sjednite u kut. Ondje vas onetri konte neæe vidjeti.Èovjek se zgurio kao daje grbav i star. Ude, zamotavši se u svoj plašt, u komoricu u kojoj je na klupi sjedilo troje ljudi.Blijeda uljanica bacala im svjetlo na crne krinke što su im skrivale lice. I oni su se od glave do pete zamotali u ogrtaèe.Èovjek u crvenom plastu sjedne u kut iza otvorenih vratiju. Odavle je mogao razabrati sve troje, a da ga oni uz uljanicu nisu mogli opaziti.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Za malo ude u sobu baba Urša, žmirne sumnjivo na svoje nove goste lijevim okom i upita ih:- Po kakvom ste poslu došli k meni?- Možete li pomoæi djevojci koja ljubi mladog viteza, a onjoj ljubav ne uzvraæa? - upita ženski glas.- Mogu - reèe starica i cmokne ustima. -Ali ljubav je skupastvar, draga moja!- Evo vam novi cekin - reèe žena i pruži ga staroj. Ona gauzme i požudno ga spremi u njedra.- Dakle, ti ljubiš mladog èovjeka koji tebe ne ljubi? Taj jesigurno èasnik, a ime mu je Siniša. Za njega su me veæ potražile tolike žene i djevojke da bi morao imati stotinu srdaca kad bi ih sve mogao ljubiti. Ali ima jedno sredstvo koje jošnisam nikome rekla, jer je odveæ skupo.- Ne radi se o Siniši - odvrati ženski glas.- Ne? Onda mi moraš reæi tko je, jer inaèe sredstvo ne pomaže.Žena u krinki trenutak ušuti, pogleda nekoliko puta pi-tajuæim pogledom svoju drugaricu, a onda odvrati tiho:- Kad mora biti, reæi æu. Zove se Skerlec!- Za njega sam dala ljubavni napitak samo jednoj. Bit æe,dakle, posao lakši.- Kome? - upita ženski glas iznenaðeno.Baba cmokne ustima i nasmije se:- Misliš li da me jezik svrbi? Ako si zato došla, onda nemamnikakva posla s tobom.- Pa dobro. Ne tražim od tebe ništa nego da mi pomogneš.- To je drugi posao. Ponajprije donesi mi komadiæ košuljetog mladiæa, a onda se ubodi iglom u lijevu ruku, istisni nekoliko kapi krvi u malu boèicu i to mu umiješaj u piæe. Neka toispije, ali prvog petka u mjesecu. To æe usplamtjeti njegovuljubav. Onda mi donesi komadiæ užeta na kojem je ispustiodušu èovjek na vješalima i, napokon, jedno srce od golubice.

- Otkud da ti pribavim uže?- Možeš ga kupiti od mene. Doði sutra kad odzvoni po-zdravljenje, pa æemo raditi dalje.- A što tražiš ti? - upita drugu ženu.- Ja sam došla tek da ispratim svoju drugaricu.Stara namršti lice i žmirne na muškarca što je sjedio uz žene.- Valjda i ti nisi tek u pratnji?- Ne. Ja imam tešku bol. Ljubim gospodu.- Tko je ta gospoda? To moram znati.- "Bijela sova."Baba Urša tako se iznenadila da je lijevo oko malo otvorila i upiljila u stranca.- Otkud ti znaš za nju?-Ja sam iz "pakla".Stara iskesi svoja duga dva stršeæa zuba i prezirno odvrati.- Previsoko letiš! "Bijela sova" nije peèenka za takva lovca.No, èekaj malo. Ako si od njih iz "pakla", zašto onda dolazišk meni pod krinkom?- Jer neæu da me poznaš. Neæu da mi se rugate ti i "Bijelasova".Starica još više zažmiri. Promotri okrinkanog neznanca sumnjivim pogledom desnog oka, a onda uzme sa stijene bat i lupi tri puta o pod. Muklim štropotom napuni se cijela ko-morica.- Zaboga, poðimo, ja strepim - prišapne manja gospodasvome pratiocu. - Pošli ste predaleko.- Sad je veæ prekasno. Ne bi bilo dobro bježati - šapne druga žena.Jedva su izmijenili te rijeèi kad se u podu podignu daske kao vrata. Kroz njih pojave se crne glave s rogovima. Kao da dolaze iz podzemlja. Obje žene stisnuše se k prozoru, a muškarac ustane.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Iz podruma po ljestvama uspela se dva muškarca sa crnim kapucama.- Stoje, babo? Zašto nas ne puštaš da poèinemo? - upitašeljudi.- Ovaj èovjek ovdje tvrdi da pripada vama.- Neka kaže lozinku! - zapovjedi mrki krupni glas.Stranac je šutio.- Ne zna je! Baš imam fini nos - nasmije se starica. - Sadmu sudite kako znate.- Tornjaj se dolje! - zapovjedi krupni glas prvog muškarcai pokaže strancu ljestve u podrum.- Dobro. No prije toga moram izvesti iz kuæe ove dviježene.- Aha! Ne bi li još što? Ne boj se za njih, lupežu - nasmijese drugi. - Doðite amo, golubice.U taj èas lupnuše vrata u dnu komorice. Na njima se pojavi visok èovjek zaogrnut crvenim plaštem do ustiju zastrt krinkom.Muškarci upitno pogledaše babu Uršu.- Tko ste vi? - upita stara došljaka. - Kako ste ušli ovamo?Lovro, gdje si?Djeèak je za èas dotrèao. Lice mu je bilo mirno i bezbrižno.- Tko je taj èovjek? Kako je ušao u kuæu? - vikne baba nadjeèaka.

- Sigurno naša konta, došao je s drugima. Ima punu šakucekina - šapne mali staroj. To je promijenilo njezino držanje.- Jeste li došli k meni po savjet ili po lijek? - upita ga stara.- Doðite u drugu sobu.- Ja sam dopratio svoje prijatelje - oglasi se èovjek glasomkoji je odmah odavao daje iskrivljen.- Dolje krinke - zapovjedi krupni glas onoga što je došaoiz podruma.

Još nije ni izgovorio, kad prasne hitac. Prozor se rasprši na sitne komadiæe, a u komori zavonja pušèani prah. Okrinkana žena što je stajala do prozora ispalila je kroz staklo hitac iz pištolja. U isti èas pojavi se na prozoru glava Tita Krajaèiæa, a u dvorištu zamniješe muški glasovi. Oba muškarca sa crnim kapucama spustili su se u podrum kao da ih je progutala zemlja. Nad njima se zaklope daske kao da su ondje prikovane.Èovjek što je stajao u dubini komorice išèezne, a u kuæu babe Urše navališe Remetinci u sveèanim odorama kao da su došli s kakve sveèanosti.Baba Urša problijedi. Ali je ostala mirna, samo joj je lijevo oko titralo.- Podignite ta vrata - reèe okrinkani stranac koji je dopratio žene i skine krinku. Bio je Francesko.Dvojica Remetinaca bace se na pod da podignu daske. Uzalud, pod je bio ravan, a nigdje ništa za što bi uhvatili da podignu.- Plemenita gospodo - reèe baba Urša - ne znam tko vamje dopustio da ovako provaljujete u moju poštenu kuæu?- Uzalud šaraš, babo, sad ti više neæe nitko pomoæi!Otvori ovo ili æemo pozvati gradskog kapetana - zaprijetiFrancesko.- Dozovite sve gradske kapetane i sve gradske pandure akovas je volja. Ja se ne bojim nikoga - reèe stara i sjedne bezbrižno na tronožac.Mladiæ se najprije pobrinuo da povede obje gospode iz kuæe. Kad su prolazili dvorištem, stajao je ovdje visoki èovjek u crvenom plastu. Povukao je k sebi Lovni i prišapnuo mu:- Reci onoj visokoj gospodi da ne doðe nikada više ovamo.Drugi put neæe izaæi odavde.Lovro je bio spreman za novac uèiniti sve.- Jeste li se prestrašili, Nero? - upita Francesko.- Nisam, ali Sanda još uvijek dršæe.- MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Lovro priðe k njima i pogleda najprije koja je gospoda viša. Onda joj tiho isporuèi poruku èovjeka u crvenom plastu, a Nera i Sanda izaðu na ulicu.Tu im dotrèi u susret grof Èikulini.- Naši æe ostati u vraèarinoj kuæi dok ne doðe Sale s pandurima. A vi ste nas pustili odveæ dugo èekati na znak.- Stara je imala mnogo mušterija - odvrati Nera. - Ja samrazabrala da nam je zaprijetila pogibelj èim je grof spomenuo"Bijelu sovu", ali nisam htjela odmah ispaliti hitac, jer me jestara oštro gledala.- Baba je posumnjala da smo uhode. Bit æe da je "Bijelasova" vrlo važan èlan te proklete družbe kad se baba tako uzrujala.- A ipak nismo saznali tko je - reèe Sanda.- Ne boj se, saznat æemo i to. Otkrili smo više nego smo senadali. Sad bar znamo dvorove u kojima stoluju neprijatelji

- reèe Nera.Èikulini pohiti naprijed da obavijesti Lacka Salea što se dogodilo, a Francesko, Nera i Sanda krenuše u "Crveni dvorac".- Francesko, niste li opazili da je onaj èovjek u crvenomplastu govorio pred Uršom kao da hoæe da nam pomogne? Asada mije poruèio po Lovri da nikada više ne poðem ovamo,jer da drugi put neæu odavle izaæi - upozori Nera.- Konteso, onda vas taj èovjek pozna po glasu, a to znaèidaje vaš znanac.- Kad sam ga gledala meni se nekako èinilo daje pod onimplaštem netko koga poznajem. Ali ne mogu se nikako dosjetiti tko bi to mogao biti.U razgovoru poðoše dalje. Na uglu bane pred njih èovjek. Nera se trgne i prišapne Francesku:- To je onaj isti. Jest, ja ga poznam. Obišao nas je i pošaoi putem.

Èovjek im poðe u susret. Sanda se prestrašila i prigušeno viknula.- Okrenite natrag - šapne im èovjek kroz krinku - ondje nazaokretu èekaju vas trojica sumnjivih ljudi.- Tito, koji je bio s njima, stane i pogleda stranca. Ali tamaje bila tako gusta da nije ništa mogao razabrati.- Ima li to biti stupica? - upita on stranca. - Ja se ne bojimnikoga.-Vratite se natrag i okrenite drugom ulicom! - ponovno æe stranac. - Uèinite to radi gospoda.U prvi èas nije znao što da uradi. Èinilo mu se vjerojatno da se ovaj èovjek za njih iskreno zauzima, a opet, ako hoæe pomoæi, zašto se skriva?- Kojim putem da poðemo? - upita da èuje što æe reæi.Kojim god hoæete, samo ne ovim.- Poslušajmo ga - prišapne Nera. - Osjeæam da govori istinu.I oni okrenu putem na Markov trg.Èovjek je ostao za njima i prislonio se na zid neke kuæe.Iz jednog vrta skoèe tri èovjeka s kapucama na glavi:- Odoše drugim putem - primijeti jedan od njih i opsuje.- Idemo dalje i prièekajmo ih kod Vojkffvjeve palaèe.Oni poðu dalje. Ali se u taj èas od zida otkine èovjek što se prije ondje naslonio, stupi pred njih i drsko ih upita:- Tko ste vi? Što radite ovdje u to doba?- A tko ste vi? - odvrati isto tako drskim glasom jedan odtrojice.

- Natrag! - zapovjedi onaj u plastu i trgne dva pištolja.-Ni koraka dalje!- Pograbimo ga, momci!Tito i Francesko èuli su dva praska, povik i nekoliko kletvi, a onda kako netko trèi. Pobrzaju s gospoðama i sretno dospiju u dvorac gdje ih je grofica veæ zabrinuto èekala žaleæi stoje Neru pustila iz kuæe u to kasno doba.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Mladež ispripovjedi sve stoje vidjela i èula. A onda su èitav sat s nestrpljenjem èekali Remetince koji ostadoše kod babe Urše. Ali njihov izvještaj nije nikoga razveselio. Sale je odmah doveo pandure i pretražio cijelu kuæu babe Urše, razgledao i podrum, ali nikoga nije našao. Podigoše i vrata. Sale je

mladež izvijestio da su to obièna vrata koja vode u podrum. Baba Urša dala ih je napraviti da može zimi iz sobe u podrum gdje ima živež.I na kraju dojuri mali Èikulini. Ispripovjedi da su se pred kuæom Lacka Salea pobili neki ljudi i daje neki visoki èovjek ondje dvojicu ranio. Tko su ranjeni i tko je napadaè - ne zna se.Mladež se oprosti i pode kuci. Tito je uzeo ispod ruke svoju sestru Sandu, a uz njih je koracao Francesko Malakoczv. Bio je sretan stoje vjetar lepršao s vrpcom djevojèina šešira i nekoliko puta se dotakao njegova lica.NOVA IZNENAÐENJAKad je Nera pošla u svoju spavaæu sobu, uzela je svijeænjak da posvijetli kroz hodnik u kome je veæ bilo tamno. Najednom joj se prièini da su se vrata njezine sobe naglo zatvorila i daje netko pohitao niz stube.- Tko je ovdje? - upita ona glasno. Ali se nitko ne odazva.Kontesa je ponovila svoje pitanje. Nitko joj ne odgovori.Neru je èula grofica i ona otvori vrata svoje sobe.- Netko je bio ovdje - reèe Nera grofici.Grofica pozvoni, pojavi se komorkinja s još jednom sobaricom. Grofica dade pozvati svu služinèad. Pretražili su stube i sve sobe, da se nije možda sakrio kakav tat. Ali ne naðoše nikoga.

- Netko je ipak bio ovdje - tvrdila je Nera. - Moje uho nijeme prevarilo.- Sad mi pada na um - reèe jedan od slugu. - Èas prijedošao je u družinsku sobu naš novi sluga. On uvijek luta noæupo kuæi.Grofica naredi da ga odmah pozovu. Pred nju i Neru stupi muškarac srednjega stasa, prosijedih kosa, obrijan, prijatna lica i jakih prsiju. Bio je miran. Lice mu je bilo tako tvrdo kao daje isklesano. Ni okom nije trepnuo.- Vi ste bili malo prije gore u hodniku?! - oštro æe Nera.- Jesam, vaša milosti.- A što ste tamo radili?- Ugasio sam svjetiljke u blagovaonici i spremao srebrnoposude.- A zašto ste bježali dolje? Zašto se niste odazvali kad samvas zvala?- Nisam vas èuo, vaša milosti. Valjda sam bio veæ zatvoriodonja vrata kad je vaša milost izvoljela zvati.Obje gospode nisu mogle da ga dalje ispituju. Njegovo im se lice èinilo tako prijatno i pošteno, a odgovori tako mirni da nisu mogle u njega posumnjati.Kad je Nera ušla u svoju spavaæu sobu, bila je uvjerena da joj se samo prièinilo kao daje netko malo prije zatvorio vrata. Sjela je u naslonjaè da razmišlja o svemu onome stoje danas doživjela. Još uvijek joj je pred oèima lebdjela stara Urša, ljudi što se pojaviše iz podruma i onaj èovjek u crvenom plastu koji joj se uèinio tako poznat. Konaèno odluèi da pode spavati. Najednom se trgne. Na stolu ležalo je isto onakvo pismo kakvo je veæ jednom našla u svojoj sobi. I naslovljeno je bilo crvenim slovima kao onda. Iznenaðeno gaje gledala. Opet se ogledala po sobi kao da traži nevidljivi stvor koji je to pismo postavio na stol. Padne joj na um novi sluga koji je svakako danas bježao niz stube. Da nije on to pismo ovamo metnuo? Nera je razderala omot i stala èitati ove rijeèi:

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

"Nero!Danas sam te vidio! I sutra æu te opet vidjeti! Poznaš li dane kad tmurni oblaci zaklone sunce i kad je sve sivo, mutno i tužno? Ja ih poznam. To su dani kad ne

vidim tebe. Nero! Zašto nisam svjetlost dana što te obasjava od jutra do mraka? Zašto nisam crna noæ što te uspavljuje od veèeri do zore? Nero, ti si prošla ulicom. Da sam se mogao pretvoriti u crnu zemlju da me dotakneš svojom svilenom cipelicom! Vidio sam te, Nero, i srce mi klièe kao ševa o izlazu sunca. Lijepa si, Nero, ali stotinu su puta ljepša èuvstva što si ih probudila u mom srcu.Crne tvoje oèi ponori su i ja sam se strovalio u njih i ležim tu raz-bitih grudi. Vjeèno bih htio ležati ovako i krvlju što teèe iz mog ranjenog srca pisati svoje uzdisaje.Nero! Zašto nisam sunce što te cjeliva svojim vruæim cjelovima? Zašto nisam mjesec što miluje u snu milo tvoje lice? Samo sam èovjek, i od tebe me dijeli pakao i raj...""Opet nikakav potpis!" pomisli Nera. "Tko je èovjek što joj piše ta pisma? Zašto ih piše kad zna daje ona vjerenica drugoga? Ne - ona ih više neæe èitati. Ne smije ih èitati. Ivu bi to sigurno žalostilo."Nera spremi pismo, uvjerena da joj je pismo podmetnuo novi sluga po nalogu nekog kavalira i odluèi da æe na tog èovjeka bolje paziti.Priðe k prozoru. Vani je bilo tamno i pusto. Oèi joj se zaustave na nekoj crnoj toèki u blizini kapucinskog samostana. Ondje pod krošnjatim kestenom kao da je netko stajao. Jest, to je èovjek. Maknuo se i povukao se opet pod stablo. Èinilo se da u nju gleda, daje vidi. "Tkoje to? Što radi ondje onako nepomièno? Da Vojkffv nije bolestan", pomisli Nera, "onda bih bila uvjerena daje to pisao on. Ovako je to nemoguæe".Zurila je u tamu èitav sat, ali taj je èovjek ostao pod stablima i nije odanle izašao. Napokon je svlada umor i ona legne.

Drugo jutro èekala je Nera baruna Skerleca. Odluèila je da æe mu danas ispripovijedati sve što se zbilo s Kušenkom i povjeriti mu tajne sastanke s Remetincima.Ivo je bio mrk, žalostan. Nera gaje nekoliko puta pitala što mu je leglo na dušu. Na to joj Skerlec isprièa kako je èuo da se Vojkffy zbog nje potukao sa Sinišom i daje obasipa ljubavnim izjavama. Nera mu iskreno isprièa sve što se zbilo izmeðu nje i Vojkffyja i ovoga i Siniše, a onda ga upozori da se grof prijeti da æe ga ubiti ako ona ne razriješi zaruke.- Neæe imati za to vremena! - reèe Skerlec. - Dok on o-zdravi, mi æemo se vjenèati i nastaniti u Beèu. Ovih dana stiæiæe moje imenovanje za kraljevskog komornika.Kontesa se tome nije nadala. O svadbi nisu još ni govorili.- Kad sam iz tvojih usta èuo što je s Vojkffvjem, sad samopet miran - nastavi on.- Ja se nadam, Ivo, da ti ne bi nikad vjerovao onome što biti o meni drugi kazivali?- Kako bih mogao o tebi zlo misliti! - reèe barun.- A tko ti je govorio o grofu?- Dobio sam pismo od nepoznate osobe koja mi to javlja.Grof joj doista pokaza pisamce napisano ženskom rukom.Tko ga je pisao, nije mogao ni slutiti.Sad poèe kontesa prièati Skerlecu sve što se zbilo s Kušenkom. Skerlec je slušao i njegovo se lice sve više mraèilo. Kad je svršila, on je bio tako uzrujan da se jedva suzdržavao.Kako ste smjeli uèiniti tako strašnu stvar? - reèe on mrko. -Zar nisi pomislila daje sakriti vješticu kažnjivo djelo?- Ali ona nije vještica, dragi Ivo. Ta sama pamet nas morauèiti da sve to što ljudi govore o tim ženama nije istina!- Ali, zaboga, Nero, valjda neæeš tvrditi da suci sude nevine žene?- Jest, Ivo, nevine ih sude!Skerlec je ustao. Razgovor gaje silno uzbudio. Ali Nera to nije opazila. Naprotiv, èinilo joj se da je upravo sada došao

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

èas da mu kaže kako ima cijela èeta mladih ljudi što isto misle kao i ona i s kojima prijateljuje. Skerlec ju je, meðutim, pretekao.- Molim te, Nero, da ne govoriš ovako o zakonima o kojima nitko ne smije da izrièe takav sud, a najmanje vjerenicakraljevskog komornika, buduæeg pronotara, buduæa kraljièina dvorska gospoda.- Stidi se tih rijeèi, Ivo! Ovako nisu nikad govorili Skerleci!- reèe Nera oštro.Skerlec nije dospio odgovoriti. Na vratima je stajala grofica Ratkav i ljutito mjerila svog neæaka.- Govoriš kao ukoèena lutka koju su napravili i nacifralidvorski lakaji! - reèe mu ozbiljna lica stara grofica.Barun problijedi. Pred tom odvažnom, ponosnom i dostojanstvenom ženom uvijek je poniknuo kao školsko dijete pred uèiteljem.- Uvjerena sam - nastavi grofica - da ti tako ne misliš kakosi rekao. Mi Skerleci nismo nikad sjedili na svojoj pameti, panam neæeš valjda ni ti nanijeti sramote. Misliš li da ljudi u visokim službama nemaju svoga mišljenja o zakonima ako suloši? Molim te, Nero poði u drugu sobu, hoæu da mu nešto kažem u èetiri oka.Komeša se digne i ode iz sobe. A grofica oštro pogleda svog neæaka i reèe mu još oštrijim glasom:- Bojim se da si svoje nazore pokupio u društvu svoje majke, kojoj svaka èast, ali koja svoje znanje crpi iz glava groficeAuerspergove i grofice Èikulini. Znam i to da me tvoja majkanije nikad voljela, a prema tome, ne voli ni moju Neru. Zatote upozoravam, Ivo: uvjerim li se da sam se u tebi prevarila, jaæu Neri otvoreno savjetovati da ne pode za tebe.Barun se uznemirio. Modre mu se oèi zasjeniše nekom tihom tugom.- Tetko - reèe on - nisam zlo mislio. Govorio sam Neri zatojer se bojim da ne bi opet gdjegod onako postupila kao one

veèeri na svoj roðendan kad si ti morala popravljati njezine izjave da ne vjeruje u vještice.- Danas su se vremena promijenila. Mi æemo otvoreno uborbu protiv sredovjeènog praznovjerja, pa od tebe tražim dane budeš protiv nas, ako veæ neæeš biti s nama.- Ja æu vam pomoæi koliko mogu, ali ja nisam došao ovamoradi toga veæ radi mnogo ljepše stvari, no ti si me prekinula.Tetko, ja æu za mjesec dana u Beè. Zovu me u dvor. Moj otacima još nadalje ostati pronotarom, a ja æu biti imenovan ko-mornikom njezinog velièanstva.- Tako? Tome se nisam nadala veæ sada.- Nešto su se u Beèu predomislili. Alija neæu Neru ostavitiovdje. Molim te, tetko, neka naše vjenèanje bude veæ za mjesec dana.Grofica je bila još više iznenaðena.-A ja? Daje tako brzo izgubim? Ivo, ti odviše zahtijevaš.- Ti æeš s nama, tetko - ti je neæeš izgubiti.Grofica je neko vrijeme razmišljala, a onda reèe:- Govorit æu s njom.Kad je barun otišao, raspravljale su baka i unuka vrlo dugo o Skerlecovom prijedlogu. Na kraju reèe grofica:- Upamti što ti velim. Ivo æe biti savršen èovjek ako doðeu dobre ruke. On nema ništa od Skerlecove odluènosti, ali je

ipak dobre æudi. Pomisli Nero, ako zapodjenemo boj protivspaljivanja vještica na samom dvoru kod kraljice, mi æemo u-spjeti. Kraljica je umna, a ti æeš nastojati da joj uðeš u volju.Nera nije imala kada da odgovori. U taj èas je u sobu ušao sluga i navijestio grofici daje dobila pismo od suca Krajaèiæa. Grofica ga otvori. Krajaèiæ ju je uljudno molio da bi se u vrlo važnoj stvari što prije potrudila s Nerom u gradsku vijeænicu. Grofica i Nera se pogledaše.- Bit æe zbog Kušenke. Idemo odmah - reèe grofica.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

PRED GRADSKIM SUCEMGradski sudac Krajaèiæ i gradski odvjetnik Dvojkoviæ sjedili su u jednoj sobi gradske vijeænice kad im najaviše da su prispjele grofica Ratkav i njezina unuka. Dvojkoviæ je ostao u sobi da i on bude prisutan na preslušavanju.Sudac ponajprije zamoli da grofica ude sama, a kontesa Nera da prièeka u pokrajnjoj sobi.Sijeda starica ušla je u crnoj svilenoj haljini i sa crnim klobukom na bijeloj glavi. Ponosito i uspravno stupila je pred suca koji joj se smjerno naklonio.- Bio sam prisiljen - reèe gradski sudac - da vašu milost zamolim neka bi se potrudila ovamo. Prije par dana zatvorenaje u toranj neka tobožnja djevica Helena za koju se ispostavilo daje, zapravo, mnogo tražena vještica Jelica Kušenka. Onaje u svom iskazu spomenula i vašu milost, a jedno i kontesu,tvrdi daje bila u vašoj kuæi i da ste je vi poslali u samostan.- Jest, to je istina - odrješito æe grofica.- Ja sam gotovo uvjeren da vaša milost nije znala koga imau svojoj kuæi.- Naprotiv, ja sam vrlo dobro znala daje ta djevojka kæi spaljene Margarete Kušenke i upravo zato sam je primila u kuæu.Sudac i gradski odvjetnik upriješe u groficu iznenaðene poglede.- Ne znam kako bih to shvatio. Vaša milost zna da je naspomenutu Kušenku pala opravdana sumnja daje vještica. Neznam kako bi bilo moguæe da ju je vaša milost ipak sakrila?- Jest, ja sam je ipak sakrila, a da je što bolje sklonimdadoh je u samostan.- Mislim da ne moram vašoj milosti tek predoèavati posljedice koje biste morali snositi zbog tog èina ako ga ne opo-zovete ili se ne isprièate da niste znali...

- Niti što opozivam, niti se isprièavam. Izvolite mi samo suditi, gospodine suce - ironièno æe grofica.- Vaša se milost može iskupiti od svake kazne ako nam štoiskaže protiv te Kušenke - reèe sudac blaže.- Gospodine, vi me tom ponudom vrijeðate. Ja æu jasno iglasno priznati da sam Kušenku htjela oteti vašoj kazni, jer Kušenka nije vještica i kad biste je osudili poèinili biste zloèin.Krajaèiæ ustane, uozbilji se.- Molim vašu milost da u vlastitom interesu ovako ne govori i da ne zaboravi da stoji pred sudom.- Ako stojim pred sudom koji je pravedan onda taj sudmoje rijeèi ne mogu uvrijediti. Ja æu, štoviše, gospodinu sucureæi još i ovo: ne samo da Kušenka nije vještica nego su i svežene koje ste veæ osudili bile nevine spaljene.Sudac je porumenio od ljutine.

- Usuðujem se savjetovati vašoj milosti da ono stoje rekla- opozove - reèe gradski sudac.- Što sam rekla, ne opozivam nikada. Ja mislim da smotime svršili.- Jest, gospodo grofice! - reèe sudac.Kad je grofica izašla, u sobu ude kontesa Nera. Djevojka je ušla odluènim koracima. Oko nje šuštila je crvena haljina od blještave svile. Lijepu plavu glavu uzdigla je ponosno, kao i njezina baka.- Molio bih vas, konteso - reèe sudac - da biste mi izvoljelireæi kako je Jelena Kušenka dospjela u vašu kuæu?- Kad je èula daje traži sud, utekla je k meni za pomoæ.- Kako to da ste upravo vi bili ona u koju se toliko pouzdavala?- Valjda nije mogla doæi k vama da u vas traži pomoæ -ironièno æe Nera.-Vi ste znali kakva je kazna proglašena za one koji bi zatajili Kušenkin boravak, a ipak ste je sakrili?

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Naravno da jesam i uèinila bih to ponovno sa svakom ženom koju vi proglasite vješticom.- Ne znate li vi, konteso, da se oni koji sakrivaju vješticesmatraju njihovim sukrivcima?- Poznate su mi sve te besmislice kojima se zaluduje svijet.- Konteso, vi vrijeðate sud - oštro æe Krajaèiæ.

- A vi vrijeðate zdravu pamet. Kušenka je isto tolikovještica kao i gospodin sudac i gradski odvjetnik.- Pazite što govorite. Kušenku je odala vlastita njezinamati.- Naravno. Na muèilima je morala priznati sve, samo da seriješi muka!- Što vi znate o muèilima?!- Varate se ako mislite da ne znam. Èesto sam bila u blizinikule na Kamenitim vratima i slušala te bijedne žene kako ja-dikuju.Sudac pogleda znaèajno gradskog odvjetnika.- Kad ste sve bili kod gradske kule?- Vrlo èesto. Onuda jašim na šetnju - reèe Nera. Razabralaje da ne bi bilo dobro kad bi sucu rekla da je bila jedne noæina Kamenitim vratima.- A znate li vi, konteso, što su to vještice?- To su pripovijesti za glupe i praznovjerne ljude.Krajaèiæ se od zgražanja gotovo srušio sa stolice. Gradskiodvjetnik se pridigao, pošao s negodovanjem prema kontesi, ali joj pomirljivo reèe:- Vi oèito ne mislite ozbiljno. Razmislite malo o tome štogovorite.- Zar vi ovako govorite i drugima? - upita je Krajaèiæ.- Jest, gospodine suce.- Znate li vi da to znaèi pobunu protiv zakona?- To znaèi slijediti glas prosvijetljenog razuma, a vjerujtemi da ima u našem gradu još ljudi koji tako misle.

- Onda ste ih vi na to naputili, sami ste ih na to nahuškali.Veæ onaj dan kad ste prvi put stupili u društvo izrekli ste dane vjerujete u vještice i rugali se meni, èuvaru zakona. Ali jasada želim da mi kažete imena onih koji su se odmetnuli odzakona kao i vi.- To æe oni gospodinu sami reæi - nasmiješi se Nera znaèajno. - Ne treba da ih ja odajem.U taj èas uðe pandur koji najavi gradskom sucu da svijetli podban želi s njim odmah govoriti.Krajaèiæ prekine preslušavanje i izaðe, a gradski odvjetnik reèe kontesi tiho:- Zašto ste se ovako neoprezno optužili, konteso, kad znateda Krajaèiæ ne gaji prema vama prijateljstvo? Vi, èini se, ne slutite da bi to za vas i vašu baku moglo imati teških posljedica.- Zašto da ne govorim istinu?- Menije to vrlo žao, jer sam vam iskreno odan.- Gospodine odvjetnice, mi se ne bojimo.- Znam da vaša baka ima moænu zaštitnicu u kraljici, alivas ponovno molim da se Krajaèiæu ne zamjeravate. Kraljicaneæe nikad dirati u zakone.Dvojkoviæ je Neru otpratio do grofice koja je èekala u pokrajnjoj sobi, te se oprostio i otišao u svoju uredovnicu.Tu je zatvorio oprezno za sobom vrata, izvadio iz pisaæeg stola ženski pojas od crvene svile opšiven draguljima. Bio je to onaj isti što ga je našao na Kamenitim vratima one noæi kad je vidio bijelu vješticu. U mislima je usporeðivao crvenu Nerinu haljinu i crveni pojas što gaje držao u rukama. Licem mu preleti smiješak zadovoljstva.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

LJUBAVNI NAPITAKU palaèi grofa Ivana Draškoviæa u Plebanuškoj ulici održavala se te veèeri velika sveèanost. Slavio se dvadeseti vjenèani dan grofa Draškoviæa s njegovom ženom groficom Draškoviæ, roðenom Suzanom Malatinski.Grofovski par živio je u Varaždinu, ali kako im je kæi bila u Zagrebu kod tetke, grofice Cikulini, odluèila je grofica da to ovdje proslavi.Prekrasna palaèa što je stajala u blizini gradske vijeænice sjala je u hiljadama svjetiljaka i svijeæa koje su rasvjetljavale raskošni sjaj i nametljivu rasipnost kojom je grof Draškoviæ uredio svoju palaèu.Bilo je pozvano sve plemstvo s Grièa i okolice. Svuda je šuštala teška svila, sjali se obiteljski dragulji. Gospoda u raznobojnim velikaškim odijelima sa zlatnim gajtanima oštro se isticala od onih koji su se odijevali u francuske kapute raznobojna baršuna, kratke hlaèe, visoke èarape i izrezane cipele.Prije veèere skupili se gosti u grupe i oèekivali sveèare. Posljednji je ušao u dvoranu kapetan Siniša u sveèanom odijelu kapetana slavonskog bataljona. Kad je prišao gospodi i s njima se pozdravio, uoèile su gospode daje od svih viši, pleæatiji i u grupi vitkih tananih kavalira izgleda poput diva. Nera je stajala u dnu dvorane sa svojim vjerenikom okružena Remetincima. Siniša je hladno pozdravi i pode dalje.- Gle, i ban Nadaždi je došao iz Varaždina - tiho æe Sinišasvom poruèniku Branku s kojim je bio nerazdruživ.- To je naravno kad je ovdje grofica Draškoviæ.Grof Nadaždi pode prema Siniši i reèe mu:- Vi ste kapetan Siniša? To sam odmah pomislio. Gospodesu mi toliko o vama prièale. Ali nisu pretjerale. Kraj svegatoga Ja vas ipak moram pozvati na red.

Ban ga povede ispod ruke po dvorani, a Siniša upita:- Zašto, vaša preuzvišenosti?- Jer ste uznemirili srce moje kæeri Terke.-Varate se. Kako bih seja usudio da joj udvaram?

- Znam, vi niste potomak velikaškog roda - upadne mu urijeè ban - ali mogli biste tu èast i dobiti.- Moj obraz je moje plemstvo, a moja sablja moja žena.- Takav odgovor mogao sam od vas oèekivati. Ali, recite mizašto vas svi zovu samo kapetan Siniša, vaše pravo ime kaoda i ne znaju?- Vaša preuzvišenosti, vojniku ne treba imena. On trebasamo hrabrosti i oštru sablju, pa æe svatko znati za nj.- Neæu vas dalje ispitivati. Vi ste, eto, i bez plemiækoggrba osvojili srca naših žena i djevojaka. Ako se što prije nesklonite u tvrðavu braka, muškarci æe se protiv vas pobuniti.Evo, ide Terka. Meni æe biti vrlo drago ako vam se svidi - reèeban i prepusti Sinišu svojoj kæeri.Lijepa djevojka crnih vatrenih oèiju priðe k Siniši, uhvati mu se ispod ruke i pode s njim dvaput dvoranom, a onda povede kapetana u mali salon. Tu su na stoliæu stajale dvije boce šampanjca sa dvije èaše.- Gle, upravo kao stvoreno za mene. Silno sam žedna -reèe ona i natoèi jednu èašu iz lijeve boce pa je ispije, a ondanatoèi iz desne boce drugu èašu. Siniša je pozorno promatrao što djevojka radi. Kad mu je pružila èašu sa šampanjcem,on je na njezino veliko iznenaðenje baci o tle i uzme njezinuèašu pa je napuni iz one boce iz koje je i ona pila.- Hoæu da pijem iz vaše èaše! - reèe on i ispije do dna.Terka je bila u isti èas razoèarana i sretno uzbuðena.Sjedne i ponudi Siniši naslonjaè.- Recite mi, konteso, zašto ste me doveli ovamo? - upitaSiniša djevojku.Terka porumeni do èela.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ovo je pitanje doista ružno - spoèitne mu.- Zar bi ljepše bilo da se s vama igram kad se ionako nikadneæu ženiti? To sam vam veæ rekao.- Onda æu seja udati za drugoga - klikne strastveno djevojka.- To bi mi, svakako, bilo mnogo draže.Ali Terka kao da nije ništa èula. Njom je posve ovladala blizina mladog èasnika. Ustane, pogleda ga s èežnjom i stade mu govoriti:- Èujete li me, Siniša? Zbog vas æu se udati, zbog vas æuprevariti muža kog odaberem. Prevarit æu stotinu muževa zavas, Siniša, razumijete li?- Veæ unaprijed žalim onog nesretnika koji æe vam bitimuž.- Nemojte ga žaliti! Samo vas ljubim. I kad se vi neæete dastegnete u jaram braka, dobro - ali ja hoæu da budete moj.Mislila sam da æu izaæi iz ove sobe kao vaša vjerenica, ali isada - ja sam vaša vjerenica. Razumijete li? Drugi æe dobitivjeridbeni prsten, a vi mene! Neæu da budem dulje s vamaovdje na samu da tko ne posumnja. Zbogom! - šapne ona strastveno i pohiti iz sobe.

Siniša se nasmije, poravna crnu kuštravu kosu, a onda natoèi iz desne boce malo šampanjca u èašu, podigne je prema svjetlu i opazi da je nekako zelenkaste boje.- Oèito su to kapljice babe Jane ili babe Urše - reèe Sinišasam sebi. - Ali mene neæeš opijati svojim ljubavnim napicima!Iz druge sobe, koja bijaše tek pritvorena, zaèuo se uzbuðeni ženski razgovor.- Nemoj se ljutiti, Julija. Svim sam silama nastojala da baruna imenuju kraljièinim komornikom, samo da ide u Beè.To mije, kako znaš, uspjelo. Ali sad se Skerlec hoæe vjenèati sNerom! Mi, dakle, nismo ništa postigle. Bila sam uvjerena daæe u Beè bez Nere. Onda bih ga lakše pridobila za tebe.- Ne boj se, nisam klonula. On Neru neæe vjenèati prije polaska u Beè.

- Kako æeš sprijeèiti vjenèanje?- Vrlo lako. Danas se u gradskoj vijeænici dogodilo neštošto mi ide u prilog. Grofica Ratkav i Nera bile su preslušane,jer su sakrile vješticu Kušenku. To mi je povjerljivo šapnuoDvojkoviæ. One su se na preslušavanju silno opteretile. Ti æešSkerlecu prišapnuti da se o tom preslušavanju govori na svestrane i da æe se na dvoru zgražati kad saznaju da njegovavjerenica skriva vještice. Tada mu prijateljski savjetuj nekaodgodi vjenèanje dok se, tobože, sve to ne zaboravi.- Ako Skerlec privoli Neru da svoj iskaz oporeèe?- Ne boj se. Ona je odveæ tvrdokorna da bi oporekla štoje jednom rekla. Pa onda, ona zna da unuku grofice Ratkavneæe, bome, ni Krajaèiæ dirati.- To bi doista bio izvrstan uzrok da vjenèanje odgodimo, aon ipak mora u Beè.- Jest. Ja æu rasplesti sve svoje mreže. Nisam tako lijepakao Nera, ali imam iskustva i žara, pa mi neiskusni mladiæ slabe volje mora pasti u naruèaj.- I tada æe se ispuniti tvoj san da budeš dvorska gospodakao što sam ja. Ali se u tom sluèaju moraš odreæi svih užitakau paklu.- Pusti to! Paklenih užitaka ima svagdje.Siniša je napeto slušao ne maknuvši glavom i ne trepnuvši okom. Tada se vrata otvoriše, a u sobu uðoše grofica Auer-sperg i grofica Èikulini.- Što ovdje radiš, Siniša?! - zaèudi se dvorska gospoða.- Dvije èaše i šampanjac. Što to znaèi? - usklikne groficaAuersperg. Grofica Èikulini diskretno izaðe i ostavi ih nasamu.- To znaèi da se ovdje odluèilo zabavljati dvoje mladih ilimožda samo jedno od njih. Ili se pravio ražanj bez zeca, pasad, eto, nema nikoga.- Siniša, moram s tobom govoriti.-

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- To je najgore što si odabrala.- Ovako dalje ne može biti. Hoæu znati zašto ne dolaziš k

meni! Što radiš?- Tražim grièke vještice.- Siniša, ti znaš što mislim. Nisam li zbog tebe došla iz Beèana dopust? A ti od nekog doba više ne dolaziš k meni. Zar meviše ne ljubiš?- Koliko ti ljubiš mene, ljubim i ja tebe.- Ja te ljubim kao što nisam ljubila nikog drugog.- Otkad si ti najednom poèela osjeæati? Nemoj govoriti opravoj ljubavi, jer bih mogao posumnjati da si našla u kosi sijedu vlas...- Mogao bi se okanuti tako zlobnih rijeèi!- Iskrenost zoveš zlobom! Kako te volja. Ali hoæeš li praveljubavi, draga moja, onda se obrati na koga drugoga. Ja samza to još premlad.- Siniša, tako mi nisi nikada govorio.- Jesi li me ikad pitala? Nismo nikad govorili o kakvoj "ljubavi"! Hajde, molim te, idemo u dvoranu.- Neæeš da te tko vidi sa mnom na samu?Siniša mrko pogleda lijepu groficu i reèe joj hladno.- Oprosti, ljubomorni prizori medu nama bili bi æuška upošteni obraz, a ja ne znam hiniti. Ako ti je tako mnogo stalodo mene, izvoli mi reæi kada da te posjetim. A sad mi pružiruku - da idemo. Veæ se spremaju k veèeri.Dvorska gospoda stisnula je usta i poslušala.Kad se opet sastala s groficom Èikulini, prišapne joj tiho:- On misli da me neæe oženiti! Alija imam u ruci oružje kojim æu ga na to prisiliti.- Ne znam što bi moglo slomiti njegovu tvrdoglavost.- Može nešto, a to je njegova tajna! On i ne sluti da ju jaznam i èuvam. Kad je više ne budem htjela èuvati, onda jekocka pala, i on æe ipak biti moj muž.

U raskošno ureðenoj sobi grofice Draškoviæ grof Nadaždi naslonio se na kamin. Lijepa grofica, srednjeg i dosta nježnog stasa stajala je pokraj njega. Sveèana haljina od crvene svile isticala je njezinu tamnu put i strastvene male crne oèi. Gustu kosu naprašila je bjelilom, a na tjemenu sjao joj dijadem od golemih dragulja.- Zašto te nisam poznavao prije dvadeset godina, Suzano?- reèe ban. - Danas bismo nas dvoje slavili vjenèani dan!- Zar nismo i ovako sretni?- Kakva je to sreæa kad se moraš neprestano skrivati?! Danam se barem kæeri udaju!- To je bio jedini razlog što sam pristala na današnju proslavu. Moj je muž samo zato htio da se naše vjenèanje proslavi damože opet potrošiti nekoliko stotina forinti. Ali ja sam imaladrugi cilj: da se pobrinem kako bismo se riješili svojih kæeri.- Govorio sam sa Sinišom. On je vrlo lijep i pristao èovjek,ali Terka je morala odabrati kakvog velikaša. Siniša nemaprezimena...- Još æemo o tome govoriti. Sad moram po svoga muža daprimimo goste.- Meni baš nije ugodno kad te vidim s njim.- Pusti mu to veselje da mu barem pred ljudima budemžena. Ionako pripadam sva tebi - nježno æe grofica, privine sek barunu i poljubi ga.Nekoliko èasaka iza toga pojavi se grofica Draškoviæ ispod ruke sa svojim mužem. Kraj nje, još èvrste i lijepe žene, izgledao je grof izvanredno slabašan. Na mršavom licu opažalo se daje boležljiv. Uza sve to, on je odjenuo sjajno generalsko odijelo, opšiveno zlatom, draguljima i odlikovanjima.- Domaæica je zaista još lijepa! - reèe Siniša grofici Èikulini

koja je stajala uz njega kad je braèni par ušao u dvoranu i staoprimati èestitke k dvadesetogodišnjoj braènoj proslavi.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Pa kako je garava, kao ciganka! - primijeti Siniša.- I jest ciganka. Varate se ako mislite daje po krvi grofica.Grof Draškoviæ upoznao ju je u Ugarskoj, u liptovskoj županiji, kad je ondje bio zapovjednik. Njen otac i mati prodavali suzelenje, a danas je, kako vidite, grofica i žena kraljevskog ko-mornika, viteza reda Marije Terezije i križevaèkog velikog župana. A iz osobite zahvalnosti prema njemu ljubaka s banom!- reèe zlobno grofica Èikulini.Braèni par primio je èestitke, dok je Nadaždi razgovarao s grofom Oršiæem: Kod veèere braèni par bio je na èelu stola, odmah do grofice Draškoviæ grofica Ratkav, a uz nju ban. Stara gospoda isprièala je banu sve što se zbilo s Jelicom Kušenkom i upozorila ga da æe se u ovoj stvari poèiniti velika nepravda ako se Kušenka osudi na lomaèu.- Vi znate - reèe ban - da gradski sudac ima vlast u kojunitko ne smije i ne može dirati, pa ni ja. Iskreno vam velim date nesretne vještice uzrokuju svojom zlobom velike neprilike iugrožavaju svakoga. Ipak æu, meðutim, pokušati da privatnoupozorim suca na sve što mije rekla vaša milost.Poslije veèere gosti se razišli po dvoranama da se pozabave.Grof Petar Oršiæ tako se silno najeo da nije mogao ni disati. On potraži zaklonjeno mjestance da može malo poèinuti. Opazivši otvorena jedna mala vrata, ude u salon u koji je prije veèere Terka povela kapetana Sinišu.Grof smjesti svoje omašno, prezasiæeno tijelo u veliki naslonjaè. Bilo mu je upravo udobno. Opazivši na stolu dvije o-tvorene boce pjenušca pomisli u sebi:"Zašto ne bih još malo zalio veèeru?! Bit æe mi lakše pro-variti."I on natoèi iz jedne boce šampanjca, poène malo pijuckati, a onda zadrijema.Kad se probudio, opazi pred sobom ljepušnu kæer grofice Draškoviæ koja gaje gledala i smijala se.

Grofovo se lice raznježilo. On ustane i u tren oka mladenaèkim žarom djevojku zagrli i stade je cjelivati.- Zar ste poludjeli grofe? To vam baš ne pristoji! - reèeŽenka i jedva se istrgne iz zagrljaja starog grofa i potrèi izsobe.Na vratima sva zapuhana doðe joj u susret njezina tetka ba-ronesa Linèika.- Reci mi je li tko u salonu? Rado bih se odmorila, plesala sam s kapetanom. Oh, kako vatreno pleše, sva sam se zagrijala.Prije nego je dobila odgovor pobrza prema salonu, uleti u sobu i baci se iznemogla u naslonjaè, pravo u krilo grofu Petru.- Ah, tu si, mala! - nasmije se starac i obim rukama obuhvati Linèiku.U prvi mah htjela je da vrisne, ali se prije obazrela da vidi tko je. Kad opazi lice grofa Petra, prièinilo joj se da gleda za-žareni mjesec. Htjede mu se istrgnuti iz naruèja, ali je on èvrsto privine k sebi:- Oho! Neæeš mi uteæi, golubice!- Grofe, što to znaèi? - upita Linèika zgražajuæi se.- Što to znaèi? Ha, ha! Ta valjda znate.- Vi me ljubite, grofe? Je li?- Naravno da vas ljubim.- Oh, grofe, nisam ni slutila da vi umijete tako strastveno

grliti, nisam ni sanjala da me obožavate.-Ni ja!Linèika se konaèno izvije iz grofova naruèja.- Zašto uzmièeš, golubice?- Grliti se smiju samo vjerenici!- Ja nemam vjerenice i neæu je imati!- Grofe, pustite me. Ja bih vas morala smatrati svojim vjere-nikom kad bi vam dopustila da me grlite. Imate li sa mnomozbiljne namjere?- MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Naravno!- Oh, grofe, okitite moju ruèicu najdragocjenijim nakitomvjerenice.Starac joj pruži svoju ruku punu prstenja, a Linèika odmah uzme dva.- Ovo je prsten vjerenièki, a ovo je vjerenikov dar - reèeLinèika i zagrli grofa.Ovaj se gotovo rastopi od miline i privine Linèiku tolikom silom da joj se raskuštrala gotovo sva frizura. Linèika od sreæe nije znala govoriti.Napokon se, dakle, ipak našao netko tko æe joj dati naslov gospode.I Linèika stade grofu prièati kako je još u kratkim suknjicama sanjala o njemu i ljubila ga. Uvijek je željela debelog muža. To grofa oèito nije zanimalo. On ju je tek grlio i privi-jao na svoje široke grudi.Polako se otvoriše vrata salona. Iza njih se pomoliše dvije ženske glave.Ženka je iza onog zagrljaja, kojim ju je grof iznenadio, pošla k Neri i sve joj isprièala. Sada doðoše da vide što se to zbiva sa starim grofom. Zaprepastiše se kad su vidjele Linèiku u grofovu zagrljaju.Linèika vrisne i izvine se iz naruèja svoga vjerenika, a Nera i Ženka, susprežuæi smijeh, uðoše u sobu. Linèika stupi slavodobitno pred njih. Kosa joj bijaše raskuštrana, lièilo na licu razmazano starèevim cjelovima, a njegova usta od lièila nenadane vjerenice posve crvena.- Moj vjerenik - predstavi Linèika grofa, srdita što su sedjevojke smijale. No prošao ih je smijeh. Nera je iznenaðenogledala u grofa Petra koji je ustao i prišao k njoj pa stao i njugrliti i cjelivati. Linèika je skoèila poput zmije ljutice. Dugo jojse lice još više produljilo.Jedva se Nera istrgla strastvenom zagrljaju svoga skrbnika, naglo uðe u kabinet Terka. Još se nije pravo ni ogledala

po sobi kad veæ osjeti debele ruke staroga grofa kojima ju je ogrlio ne puštajuæi je.- Zaboga grofe, što to radite? - opomene ga Nera. - Kakveto zbijate šale?Ali grof Oršiæ nije nikoga slušao veæ je i dalje cjelivao. Kad je Terki uspjelo da se oslobodi njegova zagrljaja, pogleda grofa. Njegovo lice bijaše raznježeno, a oèi mu gorjele èudnim žarom. Neka slutnja obuzme Terku. Pohiti k stolu, pogleda u napola praznu bocu pjenušca i prestrašeno zapita grofa:- Vi ste pili iz te boce, grofe?- Jesam, dušice. Daj mi još jednu èašicu. To je èudotvornovino!Terka pograbi èašu u kojoj je bilo još nešto pjenušca i baci ga na sag. Onda uzme bocu i htjede s njom pobjeæi. Lice joj bijaše blijedo i prestrašeno.Nera je sve pratila. Poðe k Terki pa je tiho upita:- Stoje bilo u tom pjenušcu?- Ne znam, pusti me!

Mnogo jaèa od Terke, Nera joj oduzme bocu i reèe strogo:- Terka, neæeš dobiti te boce dok mi ne kažeš što je bilo upjenušcu!- Ništa strašno - šaptala je Terka u neprilici. - Mali napitakkoji nije bio namijenjen grofu veæ nekom drugom. Molim te,uèini nešto da grofa odvedu kuæi i vrati mi tu nesretnu bocu.- Reci mi kome je bio namijenjen napitak - upita Nera - paæu ti bocu vratiti.- Tvoga vjerenika ne kanim osvojiti, a za drugoga nije tebriga.- Reci mi barem gdje si taj napitak nabavila.- Kod jedne vraèarice. Bude li i tebi kada trebalo, povestæu te onamo.Nera joj da bocu i Terka je brzo odnese. Meðutim je grof ovio ruku oko Linèikina struka i stao joj šaptati neku pjesmu. Kontesa Nera zamoli Ženku neka dozo-

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

ve grofova slugu koji je uvijek èekao na svog gospodara kad je bio gdje na veèeri.I sluga je dobio nekoliko zagrljaja, no grof se ipak dao otpratiti kuæi. Vrlo nježno oprostio se od svoje vjerenice Linèike.Ženka je zamišljena otišla iz salona. Kao da ju je morila briga: za koga je to Terka pripravila onaj ljubavni napitak? Nera je ostala sama u salonu. Saletjele je misli. Terka je nekom namijenila ljubavni napitak, a mjesto njega ispio ga grof Petar. Dakle, ipak ima takvih napitaka? Terka je potražila taj napitak kod vraèarice. To æe biti samo baba Urša ili baba Jana. Dakle, i Terka zalazi vraèaricama kao i tajanstvena "Bijela sova"?Ona æe ipak uæi u trag toj tajanstvenoj ženi, bilo što bilo!Iz tih je misli trgne Dvojkoviæ koji je ušao u salon.Udvorno joj se nakloni i srdaèno reèe:- Cijelu veèer nastojim da vas negdje zateèem. Uèim mladež novu igru. Hoæete li se malo potruditi sa mnom?Dvojkoviæ ponudi Neri ruku i odvede je u dvoranu u kojoj je mladež svirala glasovir. I Remetinci su bili ondje.Dvojkoviæ navijesti da æe ih nauèiti igru vrlo ugodnu za društvo u kojem ima mnogo lijepih dama.- Želio sam - reèe Dvojkoviæ Neri - da i vi, konteso, igrates nama.- Sada molim pozor, gospode i gospodo - reèe Dvojkoviædok je mladež pažljivo slušala. - Jedna od dama okrivljena jeda je zaèarala nekog mladiæa u društvu. Ovu tužbu podnosiposebno povjereništvo gospode. Ta se gospoda ima opasatijednim pojasom o kojem visi lanèiæ i svezati za stup. Na to sesastavi sud koji joj sudi: ili smrt ili pomilovanje, ili tamnica.Na smrt osuðena mora pronaæi mladiæa koji æe je iskupiti, asud odreðuje kako. Ona koja je osuðena na tamnicu mora poljubiti jednoga i cijelu veèer ostati njegova zarobljenica, onakoja je pomilovana mora izljubiti sve mladiæe redom. A sadamolim gospode za jedan pojas.

- Koja æe vam dati, ovdje u salonu, svoj pojas? Morali stega donijeti sa sobom...- Imam jedan pojas što sam ga dobio od nekog gospodina,ali taj je pojas izgubljen pa nije lijepo da ga upotrijebim za

igru.- Amo s njim - vikali su mladiæi. - Mi hoæemo da se igramo.Dvojkoviæ sagne glavu, prekriži ruke na prsima kao sveti apostol i nasmije se:- Dobro, ja se pokoravam!Uzme iz džepa omot i stade prièati da je neki njegov znanac našao taj pojas pa mu gaje predao ne bi li on mogao pronaæi lijepu vlasnicu. Pritom raširi pojas od crvene svile, opši-ven draguljima...- To je moj pojas! - iznenaðeno klikne Nera.- Uistinu? - upita Dvojkoviæ, a glas mu je zvonio od zadovoljstva.- Evo, pogledajte! - Djevojka uzme pojas i prikopèa ga ostruk.- A gdje ste ga izgubili? - upita Dvojkoviæ.- To ne znam. Oèito mi se otkopèao i ispao.- Dakle, smijemo li se igrati s vašim, toliko sretno naðenimpojasom? - upita jedan kavalir Neru.- Naravno. To se samo po sebi razumije.- Ali onda mi dopustite - reèe Dvojkoviæ Neri - da vam gaovih dana osobno donesem i predam. Bit æu sretan što æe ovajpojas biti povod da vas mogu ponovno vidjeti.Smiješeæi se barun je Skerlec promatrao taj prizor i onda pristupi i on igri koju je mladež buèno povela.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

ÈIJA SU LJUBAVNA PISMADrugi dan došao je Petar Oršiæ grofici Ratkay slomljen, blijed i postiden. Lice mu je bilo namršteno smrknuto. Neru je našao u vrtu, pozdravio je i onda pokajnièki upitao:- Što je to bilo juèer sa mnom?- Zaruèili ste se s baronesom Linèikom! - odvrati ona i prasne u smijeh.- Èuješ, Nero, nije li se to tko našalio sa mnom? Bio samnešto neobièno pripit.- Da kume, malo, malo. Ali to ništa ne èini - reèe ona hti-juèi pred grofom zatajiti što se dogodilo.- Vraga ne èini! Danas mije ono strašilo, baronesa Linèika,poslala ruže i pozvala me na ruèak. Poziva k sebi svog milogvjerenika. I prstenje sam joj dao! Èuješ, Nero, ja sam je uistinu zaruèio. Nemoj mi se smijati, to nije šala. Meni se èini dajeu šampanjcu bilo nešto što nije bilo namijenjeno meni!- Nije, kume - reèe Nera. - Ali ne razbijajte glave za to!- Ja i ne bih, ali Linèika æe mi razbiti glavu.Grof se izjadao Neri i tada se uputio grofici da se i njoj potuži na juèerašnji dogaðaj.Nera je ostala u vrtu sama. Sunce je pripeklo i ona pozove slugu Filipa koji se nešto vrzao u blizini da joj donese neku knjigu. Filip se za nekoliko èasaka vratio i predao joj željenu knjigu.Nera otvori mjesto gdje je dan prije prestala èitati. Ali skoèi s klupe i pogleda za slugom koji je odmicao u zgradu. U knjizi bijaše opet isto onakvo pismo kakvo je Nera veæ dva puta dobila. Zovne natrag slugu. Kad je stao pred njom, pogleda mu ona pažljivo u lice i strogo mu reèe:- Kako si se usudio ovo metnuti ovamo?Sluga nije ni okom trepnuo. Gledao je mirno Neri u oèi.

- Ja nisam, vaša milosti, ništa stavio u knjigu. Ne znam štoje to.- Lažeš. Ova pisma mi donosiš ti. Evo, uzmi i reci onometko ih šalje da ih ne želim èitati.Sluga je stajao mirno kao da ništa ne shvaæa.- Kome da nosim i što, vaša milosti? - upita on.- Onome koji ti je pismo dao.- Neka mi vaša milost oprosti, ali ja ne znam ništa ni okakvom pismu.- Tko to šalje? Hoæu da znam!- Kako bih ja to znao, ako ne zna vaša milost.- Ti se vješto pretvaraš. Ili priznaj sve, ili æu te odmah otpustiti.- Ako vaša milost tako želi, ja æu se pokoriti i otiæi, jer nemam što priznati.- Dobro. Odmah da si ostavio ovaj dvor!- Slušam, vaša milosti, makar ste otjerali najvjernijegslugu.Filip se okrene i pode u dvor.Nera nije mogla zatajiti da je veæ požalila što je ovako postupala s tim èovjekom èije su mirne, bistre oèi gledale tako vjerno.Spusti se na klupu i upre pogled u to tajanstveno pisamce koje kao daje, poput onih prijašnjih, bilo pisano krvlju umjesto crnilom. Ne razmišljajuæi dugo skine ona omot s pisma i poèe ga èitati:"Nero!Priroda je zakitila svijet božanskim ljepotama, ali nijedna nije kao ti! Nijedna nema tako lijepih rijeèi, tako umnih misli i tako odvažan hod. Moæ tvoja nije ljepota tvoja, Nero; tvoja moæ si - ti. Ti si snaga orkana, žar sunca, svježina proljetnog jutra. Ti si tajnovitost tamne noæi obasjane dalekim zvijezdama. Ti si iskra s neba stoje izgubila zvijezda putujuæi beskrajnimjsvejnirogi.^ ,

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Nero, sjedim sam u noænoj tami i gledam gore u nedohvatne visine. Tamo sjaji zvijezda - moja zvijezda i gleda zlatnim svojim okom u tamu. Sto ona zna tko to dolje u toj tami èezne za njom? ... I vjeèno æe ovako sjati, ponosito, daleko gore. Nikad neæe progledati tamu, nikad opaziti suzne oèi ispunjene èežnjom. Nero! Koliko god je zemlja udaljena od neba, toliko sam ja daleko od tebe. Kad bi vjeèno vladala tama da u njoj sakrijem sebe i kad bi nebo bilo vjeèno osuto zvijezdama da mogu gledati tebe!""Zašto mi to piše? Èemu? Tko je taj èovjek?" pitala se Nera osjeæajuæi da bi ipak htjela znati tko je to biæe koje je tako pjesnièki ljubi. U mislima je stala nagaðati.Vojkffvjeve rijeèi i pogledi posve su drukèiji nego što su ova pisma. Sjetila se pojedinih mladiæa. Da nije onaj od mladih grofova Erdodv koji je uvijek tako neobièno gleda? Ilije možda Tito Krajaèiæ? Mladi Malakoczv? Možda mali Èikulini? Ili možda Stiller?Prešla je mislima sve Remetince, sve znance i kavalire. Ali nije mogla na ikoga od njih posumnjati."Valjda nije otac Smole ili možda gradski odvjetnik?" pomisli ona i nasmije se sama sebi. "Ja æu to ipak saznati", odluèi djevojka.Sad joj zapnu oèi o èovjeka koji je prolazio kroz vrt. Bio je to Filip. On se obazreo na kontesu i stao, a Nera ga zovne. Sluga pode k njoj. U ruci je imao svežanj rublja.- Filipe, možda ti èinim krivo, ali ljudi su pogrešivi.

Kontesa opazi da su se Filipove oèi ovlažile.- Vaša milosti - reèe on mirno, ali toplim glasom - uvijek æuvam vjerno služiti, i onda kad ne budem više na vašem dvoru.- Ako nisi ništa kriv, možeš i dalje ostati kod nas.Sluga poljubi Neri ruku i reèe:- Još æe se vaša milost osvjedoèiti o mojoj vjernosti.S tim rijeèima vrati se on u dvor. Nera se nije mogla oteti sumnji daje ipak on taj koji donosi neobièna pisma.

Uveèe, morala je Nera s bakom na veèeru što ju je na svom imanju u Bukovcu priredio grof Nadaždi. Tu je on uvijek stanovao kad je dolazio iz Varaždina u Zagreb.Nadaždi je bio ljubazan domaæin pa je pozvao u svoj dvor sve stoje pripadalo velikaškim i plemiækim krugovima.Grofici Ratkav nije bilo dobro, ali je to zatajila samo da ne mora odbiti banov poziv. Nera je ponijela sobom malu knjigu u crvenoj koži i pomno je sakrila u ogrtaè. Kad se poslije veèeri mladež razigrala, donese Nera knjigu, otvori i reèe znatiželjno gospodi:- Mislim da neæemo više dugo boraviti zajedno.- Zar æete se uistinu za mjesec dana vjenèati i otiæi u Beè?- saletješe je sa svih strana.- Jest. - Zato bih htjela da imam od svih znanaca uspomenu. Vidite li ovu knjigu? Bijela je, prazna. Neka mi svatko odgospode napiše nekoliko oproštajnih rijeèi i neka se potpiše.To æe mi u tuðini biti draga uspomena. Ali, molim, svi.I svi prionuše da ispune želju lijepe Nere, da u toj knjizi ovjekovjeèe svoje ime i svoj um. Mala Sanda, na Nerinu molbu, preuzela je knjigu i išla od gosta do gosta moleæi za Neru nekoliko rijeèi i potpis.Kontesa je dotle sjedila u društvu grofice Èikulini i dvorske gospode grofice Auersperg i veselo èavrljala.Sakupljajuæi potpise, pristupi i Sanda društvu u kom su bili poruènik Branko, kapetan Siniša i Skerlec. Svi su se redom potpisivali. Poruènik Branko potpiše najprije sebe, a onda kapetana Sinišu i pruži mu vršak držala. On uhvati sa dva prsta držalo i onda ga opet spusti, a poruènik kod Sinišinog potpisa uèini križ.- Što to znaèi? - iznenaðeno æe Sanda.- To znaèi, lijepa gospoðice - reèe Siniša - da ja ne umijempisati.Mala Sanda poðe dalje. Gospoda, oko Siniše umuknuše.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Oèito im je bilo neugodno kapetanovo priznanje. Barun Skerlec se nasmiješi, ali okrene glavu da sakrije smijeh. Bijaše prekasno. Siniša je to opazio. Osine prijeteæim pogledom baruna i reèe:- Ja nisam uèio pisati po papiru perom nego sabljom poglupoj koži raznih diplomata i buduæih kandidata za dvorskelakaje.Gospoda se uzbuniše. Skerlec problijedi, priðe Siniši i upita ga:- Koga ste htjeli time uvrijediti?- Svakoga tko se ruga vojniku što ne zna crnilom mazatigluposti. I vi ste se smijali!Gospoda što su bila u društvu nastojahu da to izravnaju. Ali Siniša ustane i reèe:- Neka mi gospodin barun pokaže umije li tako dobro baratati sabljom kao perom, pa æu mu iskazati èast.S tim rijeèima izaðe kapetan sa svojim poruènikom iz sobe.

Oko pola noæi donese Sanda Neri knjigu ispisanu stihovima i reèenicama. Nera je pozorno promatrala pojedina pismena. Mislila je da ovako mora pronaæi onog koji joj je pisao ona ljubavna pisma. Ali nijedna crta nije nalikovala slovima kakvim su bila pisana tajnovita ljubavna pisma.To je silno iznenadi. Dakle, taj muškarac pripada onim graðanskim slojevima koji nisu imali pristupa medu plemstvo? Kad se još sjetila da joj neznanac uvijek piše da ga od nje dijeli nebo i zemlja - tada se sve više uvjeravala da je taj èovjek jednostavni graðanin. A ipak, kako mu je pismo oštro i èvrsto, rijeèi otmjene i pjesnièke!- Što znaèi ovaj križ? - upita Nera Sandu.- To je Sinišin potpis. Pomislite, konteso, on ne zna pisati.Glasovit je vojnik, ali kako vidite, vrlo neuk.- Pravi Trenkov pandur! - reèe Nera.

Kad je drugi dan prije podne pomno i uzalud usporeðivala pisma velikaša i plemiæa s tajnovitim ljubavnim pismima, uleti u sobu barunica Skerlec. Ugojena gospoða jedva je disala. Bez pozdrava stala je pred Neru:- Što si uèinila, nesretnice, od mog sina? Što si uradila?Koji ti je zao duh prišapnuo tako ludu misao?- Ali, zaboga, tetko - iznenadi se Nera - što vam je? Štosam vam skrivila?- Zašto si donijela onu prokletu knjigu? Znala sam ja daæeš ti biti njegova nesreæa?- Kakvu knjigu? Èija nesreæa?- Nisi li tražila da ti ljudi pišu neke ludosti u nekakvu knjigu? Zbog te luckaste tvoje zamisli posvadio se Ivo s onim razbijaèem Sinišom. Prosti pandur ne zna ni pisati i zbog togasada moj sin mora da leži ranjen. Ako to sazna kraljica!- Ranjen? - klikne Nera. - Ivo ranjen?- Pobio se na dvoboju sa Sinišom. Ako to sazna kraljica,bit æe zatvoren, a njegova buduænost zauvijek uništena. Atrebalo je samo još nekoliko dana da mu stigne imenovanje.Svemu si ti kriva! - nastavila je barunica svoje predbacivanje.- Osjeæala sam da æeš ga ti uništiti, ali on mi nije vjerovao!Nemojte me tako okrivljavati, tetko, radije me povedite kuæi k njemu!- Kuæi? Ni kuæi ga ne mogu ponijeti. Potukli su se nedalekood ljetnikovca grofice Èikulini i sad kod nje leži. Oh, što sammorala doživjeti!... - jadikovala je barunica i izašla da potraži groficu Ratkav.Nera je ostala sama. Ona baci svoju crvenu knjigu s pismima nepoznatog zaljubljenika u ormar, uzme klobuk i ogrtaè i izaðe na hodnik.Tu susretne Franceska.- Vi veæ znate sve? - upita je mladiæ.- Znam! Èini mi se da je taj kapetan došao ovamo samozato da razbija - srdito æe Nera.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ja sam bio prisutan dvoboju.- Je li Ivo teško ranjen?- Ne mislim. Ni èaskom nije izgubio svijest.- Bože moj, taj pandurski razbijaè mogao gaje ubiti.- Nemojte se ljutiti, konteso. Siniša nije kriv.-Vi zagovarate toga èovjeka, a ja sumnjam daje zlotvor?- Ne, prevarili ste se. Èuo sam kako se izazov dogodio i vidio na svoje oèi kako je dvoboj prošao. Bilo je sve tako da ga

je Siniša mogao na mjestu usmrtiti, no on je u posljednji èaspovukao sablju i spasio Skerleca od oèite smrti.- U svoju korist. Da ga je ubio ne bi izbjegao tamnici, amožda ni smrti!- Pravom razbijaèu bilo bi to svejedno. On u takvoj borbine misli ni na što nego mahnito sijeèe.- Pustite me. Ne mogu slušati kad ga zagovarate. Zašto jezvao na dvoboj? Je li Skerlec kriv što on ne zna pisati?- Bio sam prisutan kad je došlo do prepirke. Barun se možda i nehotice narugao, a Siniša je preponosan da podneseikakvu porugu. Trenkovca ne smiješ ismijati, jer æe te ubiti!Otvore se vrata, a iz sobe izaðe barunica s groficom Ratkav. Nera je odmah opazila da su se obje gospode ozbiljno po-rjeèkale. Grofica je ipak pozvala Neru da se s barunicom odve-zu k ranjenom barunu.Kad su stigle onamo, barun je zahvalno stisnuo ruku svojoj vjerenici i žalosno rekao:- Ne boj se, Nero, neæu umrijeti, ali naše je vjenèanje odgoðeno. To me boli više nego rana.Kontesa je žalila svog vjerenika. Premda sebi nije mogla predbacivati nikakve krivnje, ipak ju je boljelo. I nehotice i ona je povod dvoboju. Osjeæala je krivnju i grižnju savjesti što je juèer sve to uèinila samo zato ne bi li pronašla nepoznatog pisca ljubavnih pisama. Nera odluèi da æe svoj grijeh iskupiti time što æe ranjenog vjerenika njegovati i paziti. Do kasne

veèeri ostala je s bakom kod grofice Èikulini koja ih je izvanredno ispratila sve do stuba svog dvorca.- Ja æu vas uvjeriti - reèe grofica Èikulini Neri - koliko samvam iskrena i kako vas volim. Mislim da æu to najbolje posvjedoèiti time što æu paziti na bolesnika, kao da mije brat.Kad je grofica Ratkav s unukom otišla, vratila se mlada udovica k svojoj prijateljici Auerspergovoj koja je bila njezin gost i oduševljeno joj šapnula:- Reci, nije li nam sluèaj sretno pomogao? Tvoj rabijatniSiniša i ne sluti kakvu mije uslugu uèinio. Od ovog èasa barun Ivo je moj!CRVENI POJASDvojkoviæ je veæ treæi dan uzalud dolazio u dvor grofice Ratkav. Sa svojom unukom ona je boravila kod grofice Èikulini gdje je ležao Skerlec. Barun je ponovno zahtijevao da ga odvezu kuæi i osjeæao se za to dosta jakim. Ali lijeènik Stiller nije dopustio da se barun makne iz dvorca. Nitko nije slutio daje to lijeènik odredio po želji lijepe udovice koja se mnogo vrtjela oko bolesnika i sama preuzela svu brigu nad njim, a na osobito srdaèan naèin onda kad nisu bile prisutne grofica Ratkav i njezina unuka.Kad je grofica èula da ju je Dvojkoviæ više puta tražio, bila je uvjerena da se radi o njezinom iskazu radi Kušenke. Poruèi gradskom odvjetniku daje potraži poslije podne. Zato se grofica brzo vratila iz vinograda grofice Èikulini, dok je Nera s grofom Oršiæem još ostala kod Skerleca.Dvojkoviæ je toèno došao. Bio je u odijelu od crnog baršuna, oko vrata prikopèao je poput snijega bijele èipke, a glavu pokrio finom vlasuljom iz koje se napadno isticalo njegovo svježe rumeno lice. Visoka pojava, nešto ugojena, o-

.i-i im^"^

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

stavljala je uvijek ugodan dojam, a njegov oduvijek prijatni smiješak nije davao nasluæivati grofici da bi odvjetnik imao kazati što zla.

- Što mi dobro nosite? - upita grofica Dvojkoviæa.- Upozoravam vašu milost da sam danas došao k vama iskljuèivo kao vaš prijatelj i da naš razgovor mora ostati najstroža tajna.- Što to znaèi?- Odmah æu vam razjasniti i neæu okolišati, vaša milosti.Stvar zbog koje sam vas veæ nekoliko puta tražio u vezi je svašim preslušavanjem kod suca Krajaèiæa. Mislim da je vašojmilosti prilièno jasno u kakav ste položaj dospjeli pred sudomkad ste vi i kontesa Nera izvoljeli sakriti Kušenku koju je sudtražio i proglasio da æe svakoga tko je ne bi predao sudu smatrati njezinim sukrivcem.- Da, gospodine gradski odvjetnice, to imate pravo. Kolikoje Kušenka vještica, toliko smo i ja i Nera.- O tom sam tvrdo uvjeren - odgovori Dvojkoviæ - ali neradi se ni o meni, a ni o vama, svjetla gospodo, nego o vašojunuci kontesi Neri koju vi toliko ljubite, a kojoj sam i ja duboki poklon.- O njoj? - ponovi starica i podigne glavu kao zvjerka kadnanjuši da se njenim mladima približava pogibelj.- Jest, o njoj! Hoæu da vas kao prijatelj upozorim na ono štone bih smio uèiniti kao branitelj zakona. Kontesa je na preslušavanju priznala da je ona obilazila oko kule kod Kamenitihvrata i slušala kako muèe vještice. Kako znate, vještice semuèe samo u noæi, iz èega je jasno daje kontesa morala obilaziti kulu u noæi. A to je dosta da sudac Krajaèiæ posumnjakako je kontesa takozvana bijela vještica koju veæ tri mjeseca tražimo, a viðena je pred kulom. Ja sam o tom, naravno,drugog mnijenja, ali ja nemam vlast, a vaša milost poznaKrajaèiæa. On je kadar posumnjati i u mene, i u svog oca, a

svoju bi majku mirna srca osudio na lomaèu daje tko optuži kao vješticu.-Vjerujem. On je praznovjerni luðak i trebalo bi ga poslati u ludnicu, a ne u sudnicu.- Ali narod ga baš drži i obožava, jer on vjeruje u sve štovjeruje puk. To, naravno, velim samo vama. Sa svoje samstrane uvjeren da ima vještica, ali Krajaèiæ u svakoj ženi gleda vješticu. Meðutim, to je za danas sporedno. Vratimo se nastvar.Dvojkoviæ izvadi iz džepa pojas od crvene svile i upita groficu:- Zna li vaša milost kome pripada ovaj pojas?- Mojoj unuci. Nera mi je pripovijedala o tom pojasu. Otkud vam to?- Donio mi ga je jedan otmjeni gospodin kome sam zadaoèasnu rijeè da æu mu prešutjeti ime. On mi je kazao da je tajpojas izgubila na Kamenitim vratima - bijela vještica. On gaje podigao pošto je ona prošla pred njim.Grofièine se oèi sa strahom upiljiše u gradskog odvjetnika.- Gospodin o kome je rijeè dao mije taj pojas da tražim tragbijeloj vještici. Držao sam da taj pojas pripada kojoj bogatojgraðanki, pa sam tog dana prema veèeri pošao Draškoviæu i,na nesreæu, imao pojas još kod sebe i u zao èas ga upotrijebio u jednoj igri. Èim ga je kontesa opazila, kliknula je predsvima daje pojas njezin. A znate li tko je bio meðu onima kojisu to èuli? Taj gospodin! On me drugi dan potražio da mu dadem pojas, jer ide Krajaèiæu da sam stvar prijavi i položi svjedoèanstvo. No, nemojte se uzrujavati grofice - reèe Dvojkoviæ- još nije sve propalo. Krajaèiæ, doduše, misli da je kontesabila one noæi pod kulom...- Pa ako je i bila? Zar je nisu onamo mogle dovesti jadi

kovke utamnièenih vještica?- To je vjerojatno, ali Krajaèiæ je uvjeren, a s njim i svi senatori i prisežnici, daje baš ona bijela žena umorila dijete koje je

Hn

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

naðeno pod Kamenitim vratima i za svoje èarolije izvadila mu srce. Ukratko: oni su uvjereni daje ona žena prava vještica.Grofica problijedi. Posljednja kapljica krvi išèezne joj s lica.-Vi hoæete time reæi, daje moja Nera...- Upravo zbog toga što sam uvjeren o protivnom došao samovamo. Slušajte me, dakle, Krajaèiæ misli o kontesi najgore.Tu je i onaj gospodin koji mi je dao pojas i on æe se prijavitikod suda da svjedoèi. A vi znate, dovoljan je jedan takav svjedok. Sudac me može prisiliti da podignem tužbu.- Gospodine, vi ste došli ovamo da mi priopæite što se sprema mojoj unuci?- Jest, da vam to priopæim i daje pomognem spasiti.- Spasiti? Zar njoj treba kakav spas? Onom èistom anðelu,unuci grofice Ratkav? Ne, to ne može da bude.- Na žalost, grofice, ipak je tako. Vi poznate Krajaèiæa.Povrh toga on kontesu mrzi od one veèeri kad je rekla da nevjeruje u vještice. On ima vlast u ruci, a ako se nade samo jedan svjedok - a taj je veæ tu - stvar je izgubljena. Vi znate dataj svjedok ne treba ništa da dokaže, a da njegovi iskazi budupravovaljani. A kad ima u ruci još i takav dokaz kao stoje ovajpojas, onda pogotovu.-Moju unuku da optuže kao vješticu? Znate li vi, gospodine, što to znaèi? - klikne grofica gušeæi se od uzbuðenja. Sva je drhtala, lice joj postajalo sve bljeðe i bljeðe. Najednom ona skoèi uvis i vikne kao da veæ vidi svoju unuku na lomaèi:- Ne, ne, to se neæe dogoditi. Ja idem kraljici!- Da, to sam i ja mislio. Vi biste kod kraljice sigurno postigliuspjeh ali samo stoje za to veæ - prekasno!- Prekasno? Jeste li sišli s uma? Kako prekasno, zaštoprekasno? Nera! Nera! - stade vikati grofica dozivajuæi svojuunuku oèajnim strahom kao da se boji da su je veæ odveli utamnicu.

- Ne bojte se, grofice - mirio ju Dvojkoviæ. - Vaša je unukajoš na slobodi, ali joj prijeti strašna pogibelj. No ako hoæetemi je još možemo spasiti - tiho æe odvjetnik.- Spasiti? Moje unuèe da spasim? Ako je istina što ste rekli,onda recite smjesta kako da otklonim od nje tu strašnu sumnju.- Ono što æu vam sada predložiti ne bih smio uèiniti. Jasam ovdje branitelj zakona i moja je dužnost da èuvam pravdu naše zemlje, ali ja æu kao vaš prijatelj uèiniti ono što nisamjoš nikad uèinio. Pogazit æu svoju dužnost samo da pomognem spasiti kontesu.- Kako? Kako? Govorite?- Onoga èovjeka koji je našao pojas i koji hoæe da svjedoèi

protiv kontese valja podmititi.Grofièine odluène oèi upriješe se u gradskog odvjetnika.- Vi to velite? Vi? - krikne ona.- Osjeæam, grofice, da je to strašna rijeè za èuvara zakona.Meðutim, ja sam ovdje vaš prijatelj i velim vam: to je jedinispas. Za koji sat, za koji èas, može taj svjedok stupiti predKrajaèiæa i kontesu optužiti, a onda nema sile koja bi je mogla spasiti. Ona æe u tamnicu, a dok vi uèinite korak za nju,dok poðete kraljici, nju æe veæ staviti na muèila, a možda, ina lomaèu...Grofica je upiljila pogled kroz prozor koji se žario od sunca što je zalazilo. Prigušen krik oteo se njezinim grudima. Ona ustane i poleti k prozoru. Lice joj se posve iskrivilo, oèi iskoèile iz oènica kao onda kad je gledala žar s Kušenkine lomaèe.- Zaboga, grofice, smirite se.- Gdje je taj èovjek?! - krikne grofica. - Neka doðe!- Vi znate da su takve hulje velike kukavice. On se sam neusuðuje doæi. Nagovarao sam ga da to sam obavi s vama, alinije htio, nego me je ovlastio da pregovaram s vama umjestonjega.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ko-li-ko? - Jedva izgovori grofica. - Ko-li-ko hoæe?- Dvadeset hiljada forinti!Grofica pokaže rukom na ormariæ stoje stajao u kutu sobe. Bio je otvoren, a u ladici se crvenila svilena kesa. Ona se otisne od prozora i teturajuæi pohiti k ormariæu. Htjede kesu pružiti gradskom odvjetniku, ali joj ova padne iz ruke.Grofica je zurila preda se izoblièenim licem, kao da u daljini vidi nekakvu strašnu prikazu.- Što vam je, vaša milosti? - upita je Dvojkoviæ pristupivšibliže. -Vama je pozlilo!U taj èas izoblièi se lijepo grofièino staraèko lice. Njezino visoko, èvrsto tijelo klonu i ona se sruši na sag.Gradski odvjetnik bio je prvi èas iznenaðen, no onda uhvati crvenu kesu, a s njom i pojas, i sve spremi u džep. Tada o-tvori vrata i stade dozivati u pomoæ.Upravo u taj èas dovezla se u dvor kontesa Nera s grofom Petrom Oršiæem. Ušla je mirna i ništa ne sluteæi, ali èuvši što se dogodilo poleti uz stube. Kad je vidjela svoju dragu baku ležati na podu kao daje mrtva, vrisne i baci se k njoj, podigne joj glavu i pogleda joj u lice. Na svoj užas opazi da joj je lice iskrivljeno, a tijelo leži kao da je obamrlo. Grof Oršiæ gotovo se sam srušio u nesvijest vidjevši svoju staru prijateljicu u takvom stanju.U kuæi se sve uskomešalo. Sve je trèalo po sobama i hodnicima kao daje izgubilo glavu. Sluge pohitiše po lijeènika Stillera, a gradski odvjetnik je nastojao da im bude od pomoæi.- Što se tu zbilo - upita Nera sabravši se i opazivši Dvoj-koviæa.- Razgovarali smo posve mirno kad, najednom, grofici po-zli i ona se sruši na pod.Dvojkoviæ pomoæu sluge Filipa položi staricu na divan. Nera je hodala po sobi hvatajuæi se za glavu narièuæi.Kad je došao lijeènik Stiller i uz drhtavo oèekivanje Nere i

Oršiæa pregledao groficu, izjavi im da još uvijek ima nade da æe joj se svijest vratiti.- Gospodine doktore - reèe Nera sklopivši ruke - spasite mi baku.

Lijeènik je dao groficu položiti u postelju i poduzeo sve da je dozove k svijesti.Dvojkoviæ je, oprostivši se suæutno, malo zatim otišao kuæi. Lijeènik, grof Oršiæ i Nera ostadoše uz groficu koja je veæ opet pokazivala znakove života.BAKINA TAJNAU "Crvenom dvorcu" se sve najednom preobrazilo. Sve je u dvoru bilo žalosno, svaèije lice odavalo je zabrinutost. Svi su hodali oprezno, zatvarali vrata tiho, a govorili poluglasno.Grofica je još uvijek ležala onako bez svijesti kako ju je Nera našla podveèe. Unuka je pala na koljena pred bakinom posteljom, sakrila glavu u jastuke i plakala. Sitna kiša udarala je po prozorima.Grofa Oršiæa svladala je žalost. Netremice je gledao u lice svoje prijateljice, obliveno smrtnim bljedilom.Za jedan sat opet se pojavio lijeènik. Kad je odlazio, izrazio je Neri svoju èvrstu nadu da æe baka opet ozdraviti.Nera je sjela k svojoj baki i pazila na svaki pokret bolesnice oèekujuæi kad æe se osvijestiti.Napokon grofica otvori oèi i pogleda oko sebe.- Bakice! - klikne Nera kao da se s njom sastala nakon dugog rastanka. - Kako ti je, draga moja bakice?- Ti si tu?! - prošapæe starica. - Ti si tu, Nero?!- Zašto te to tako silno èudi, bakice? Gdje da budem drugdje nego kraj svoje bakice koju tako silno volim!- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Grofièine oèi uprle se u lijepu unuku što se nadvila nad nju svom svojom djetinjom ljubavi.- A on je otišao? - upita starica.- Tko, bakice?- Dvojkoviæ.- Jest, otišao je veæ odavno. Zašto pitaš za njega, bakice?- Ništa! Ništa. Razgovarali smo...- Sto ste razgovarali, bakice?- O Kušenki.- Nije li te taj razgovor uzbudio?- Ne. Sasvim smo lijepo govorili kad mi se najednom zavrtjelo u glavi. Pogledaj je li ondje na podu negdje moja crvena kesa?Neru to zaèudi. Ipak uèini baki po volji.- Nije, bakice. Tu nema ništa.Licem starice prijeðe neki mir, kao da joj je taj odgovor ugodio. Dakle Dvojkoviæ je uzeo novac. Sad je bila mirna. Neri se neæe ništa dogoditi!- Hoæeš li bakice što založiti? - upita je Nera.- Rado bih malo mlijeka. Ali zašto ne mogu maknuti ruku?I noga mije obamrla.- Strpi se, draga bakice. Još si slaba, ali ti æeš brzo ozdraviti, vrlo brzo, a onda æemo opet biti sretne i vesele.- Jesi li poruèila Ivi da sam bolesna?- Pisala sam mu. Ujak Skerlec bio je ovdje, i tetka je došla,ali su veæ otišli. Kum Petar je još tu. I otac Smole.- Dobre, vjerne duše.- Idem im reæi da ti je veæ bolje!- Idi, ali neka me još puste s tobom na samo. Hoæu da ti nešto kažem.- Nera je pobrzala u blagovaonicu i tiho uskliknula:

- Kume, bakica je progovorila i posve je pri svijesti. Ali o-stanite još ovdje, ja æu vas pozvati kad bude htjela da vas vidi.

Onda se opet brzo vrati u spavaæu sobu. Starica je ležala nepomièno i gledala u vrata na koja je ušlo njezino lijepo mezimèe.- Nero, zatvori vrata i doði posve blizu k meni!Djevojka joj ispuni želju i priðe k starièinom krevetu.- Bojim se da su došli posljednji èasovi mog života.- Ali bakice, zašto me rastužuješ? Ti æeš ozdraviti!

- Dijete moje, mi smo ljudi siromasi. Ni to ne znamo što æese s nama dogoditi za pola sata. Zato je došao èas da ti kažemono...- Što to misliš, bakice?- Znaš ono o èemu me nisi smjela pitati.- Danas? Prièekaj, bakice, dok se oporaviš.- Ne, hoæu da ti to kažem danas. Jednom treba da znašsvu istinu. Tko zna što me sutra èeka? Sjeæaš li se one veèerikad smo bili u onoj dvorani s balkonom što ima izgled naMesnièku ulicu?- Sjeæam se, bakice - reèe Nera, a srce joj se stislo od nekogstraha. Onu je veèer molila baku da joj reèe zašto se onesvijestila i zašto ju je tako uzrujala ona lomaèa. A danas je zastre-pila pred onim stoje imala èuti.- Budi jaka - reèe starica - i slušaj me pomno.- Bilo je to prije deset godina, tebi se navršilo tek sedmoproljeæe. Tvoj otac zvao se grof Kegleviæ. Bio je dobar i ljubioje tvoju majku, ali je baštinio od oca lakoumnost. Èesto je pošao u lov i u veselo društvo, pa se nije vraæao kuæi po dva,tri tjedna. Na imanje gdje su živjeli tvoji roditelji dolazili sumladi sa svih strana. Tvoja mati bila je lijepa i vesela i mnogisu izgubili za njom oèi i srce. Ali ona je ljubila tvog oca i odbijala redom sve napasnike.Jednog jutra, kad nije bio tvoj otac kod kuæe, doðoše u dvorac nekakvi lovci i najaviše tvojoj majci da je otac u lovu na-strijeljen; neka odmah doðe, jer da je on želi vidjeti. Ni èasa

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

nije èasila. Odvezla se s nepoznatim lovcima u koèiji za koju rekoše da ju je poslao tvoj otac. Bila sam tada u gostima tvojih roditelja i èekala sam dršæuæi kad æe se vratiti s ranjenim tvojim ocem... -A je liše vratila?- Èekaj dijete, polako, umorna sam.Starica je nekoliko èasaka poèinula. U sobi je vladala tišina. Samo je kiša udarala po prozorima. Zelenkasto svjetlo osvjetljavalo je grofièino lice tužno od bolnih uspomena.Za nekoliko èasaka baka ponovno prekine tjeskobnu tišinu.- Èekala sam zabrinuta, a dušu su mi ispunjavale neizvjesne slutnje. Najednom bane u sobu tvoj otac.Nera se trgne i klikne: -Zdrav?!- Zdrav, tek omamljen piæem. Još nisam dospjela da mu štokažem, kad me upita:-Gdjeje Olga?- To pitam ja tebe - rekoh. On se stane smijati.- Nemoj zbijati šale - razljutih se. - Gdje si ostavio ženu? -Njegovo lice posta ozbiljno.

- Ne razumijem vas, majko - reèe on.- Zašto si poslao po Olgu i poruèio da si nastrijeljen kad tonije istina?- Ja? Što vam pada na um, majko! - klikne on. - Nisam janikoga poslao niti što poruèio. Gdje je Olga?Dršæuæim glasom ispripovjedih što se dogodilo. On probli-jedi. Iz ruku padne mu puška o koju se upirao.- To je netko uèinio šalu ili - lopovštinu - reèe promuklimglasom. Odmah sazove svu služinèad i sve što bijaše u dvorui ispita ih, ali nitko nije poznavao te ljude.Još smo neko vrijeme èekali, a onda se tvoj otac vrati na lovište. Mladi velikaši još su uvijek u šumi pili i zabavljali se,

nitko od njih nije znao ništa o tom da bi tko poslao u dvor tvoga oca kakvu koèiju ili poruku.Nastadoše za nas strašni dani. Tvoj se otac promijenio, hodao po dvoru kao luðak, a ja sam bila izgubljena.Ljudima smo rekli da je majka otputovala u Beè, u pohod svojoj svekrvi.Jednog dana nestalo je i tvog oca. Meni je ostavio pismo, eno tamo je u ormariæu, desno. Potraži ga, svezano je crvenom vrpcom.Nera je potražila u ormariæu i našla pisamce. Dršæuæom rukom otvori i stade èitati:"Mila moja majko,Sve sam skrivio ja. Mjesto da sam živio za svoju obitelj, tražio sam zabave, ali prisižem vam da sam Olgu ljubio svom dušom. I baš zato ne mogu dulje podnositi taj život bez nje. Ne znam je li me ostavila što sam bio tako lakouman ili je pala žrtvom lopovu koji se u nju zagledao. Uzalud je bila moja potraga za njom, dulje ne mogu živjeti. Ušuljao sam se u sobicu moje drage djevojèice -moje male Nere. Spavala je slatko. Poljubio sam ono lijepo èelo što me tako sjeæa njezine majke. Moje æe malo siroèe, moja Nera, plakati kad upita za svoga oca i majku, ali ne mogu ostati uz nju -svaka me crta njezinog lišæa sjeæa moje izgubljene sreæe. Uzmite je, majko, èuvajte je i recite joj da joj je oca ubilo srce koje je mnogo bolje nego njegova lakoumna æud. Recite joj neka mi oprosti što sam je ostavio u svijetu samu.Zbogom majko, èuvajte mi Neru, moje drago, lijepo, nesretno dijete!Vaš nesretni zet Nikola Kegleviæ."U tišini bolesnièke sobe zadrhtao je jecaj. Nera je privinula posljednje pismo svoga oca na grudi i plakala èitavom svojom dušom. Grofica je šuteæi slušala kako se od mladog, djetinjeg srca otkida bol.Djevojka se odjednom trgne, podigne prema baki zaplakano lice i upita je sa strahom:

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- A kamo je otišao, bakice?- Nekoliko mjeseci iza toga oglasili su u gradskoj vijeænici na Grièu da je u ratu protiv Njemaèke pao grof NikolaKegleviæ. Otada ga oplakujem mrtva.- A moja majka?

- Tvoja majka? Èekaj dok odahnem - opet æe grofica.Ispruži malo vrat kao daje nešto guši, a onda nastavi:- Prošlo je deset mjeseci od njezinog nestanka. Jednogdana doðe k meni neka starica i reèe mi da neki koèijaš, kojiumire u Stubici, želi sa mnom govoriti. Prije nego umre hoæeda mi priopæi nešto o mojoj kæeri.

Krenula sam na put u Stubicu. Našla sam tog èovjeka, ali veæ mu je smrt bila na ustima. Dršæuæim srcem priðoh k njegovoj postelji.- Vaša milosti - šaptao on umiruæim glasom - veæ pet danamuèi me smrt, ali duša mi se ne može odijeliti od tijela, jer jetišti veliki grijeh.- Govori - zapovjedih mu ja. Srce mi ispuni strah.- Oprostite mi, vaša milosti - stade on moliti - ja sam biomedu onima koji vam jednog dana odvedoše kæer.- Govori gdje je? - pitala sam uzbuðeno.- Bio sam koèijaš kod našeg župnika. Jednog jutra moraosam s koèijom po njega u peto selo. Putem me sastali nekilovci i zamolili da ih odvezem na vaš dvor, jer da se dogodila neka nesreæa u lovu, a moraju po mladu groficu. Ništa nesluteæi, uèinim im tu uslugu, dovezem ih do vašeg dvora, aonda opet povezem lovce i groficu, natrag. Rekoše mi da jelovište uz put kojim kreæem i ja. Najednom, kad smo bili ugustoj šumi, stvori se preda mnom neki gospodin. On mahnerukom, a lovci mi zapovjediše da zaustavim kola. U taj trenrazabrah da mi je netko bacio na glavu vreæu, svezao mi jeoko vrata i zapovjedio da ostanem miran. Ako se maknem,ubit æe me.

Obamro od straha sjedio sam na kolima. Èuo sam vrisak grofice. Razabrao sam kako su joj svezali usta. Negdje u blizini imali su pripravljena druga kola i groficu odnijeli onamo. Kad je sve bilo svršeno, rekoše mi:- Ako kome pisneš što se dogodilo, doæi æeš u tamnicu. Nasneæe nitko naæi, ali mi æemo razglasiti da si ti sam groficu orobio i ubio.Onda se nešto vrtjelo oko mojih kola, a jedan od njih reèe tiho drugome:- Sad je sve u redu, Kegleviæ neæe nikada ni slutiti da si tionaj jastreb koji mu je razorio gnijezdo. Samo moraš pazitida dvorska gospoða ne nanjuši kakvu ljepoticu èuvaš u kulisvoga dvora.- Ne boj se - odgovori drugi glas. - Grofica zna da sam janestalan i nevjeran ljubavnik, pa me neæe ni pitati za uzrokako neko vrijeme ne doðem k njoj.Onaj stoje tjerao moje konje, najednom zaustavi kola, od-veže konja koji je bio svezan za koèiju, uzjaši ga i ostavi me usred šume. Nekako sam se oslobodio spona oko vrata i skinuo vreæu s glave. Šutio sam od straha da ne bih na koncu još ja bio kriv da sam groficu doista orobio. Tko bi vjerovao bijednom kmetu?!Nesretnik je sakupio još nešto snage i nastavio prièati:- Prije mjesec dana susreo me neki nepoznati èovjek, odjeven na graðanski, upravo kad sam vozio kuæi župnikov kukuruz. Nosio je dijete zamotano u rubac i zamolio me da gamože metnuti na kola, jer mu je dijete teško, a nosi ga u selosvojoj šurjakinji! Položili smo dijete na kola. Kako mu to nebih dopustio! Onda se upusti sa mnom u razgovor. Hodalismo uz kola pješke. Kad smo došli do šume, najednom èovjekstane i reèe:- Sto misliš, èije je to dijete?Ja sam se zaèudio.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- To je dijete vaše šurjakinje - odgovorih.- Ludo - reèe mi on posprdno. - To je sin one grofice što si

je prije deset mjeseci vozio s Kegleviæeva imanja. Što me gledaš? I ja sam onda bio s tobom. Ne poznaš me, je li, onda samimao bradu.- A gdje je grofica?- Zar nisi èuo kako je stara Ratkavica razglasila da joj jezet umro u ratu, a kæi se bacila s gradske kule od žalosti zamužem!- Ako je to sve istina, gdje je onda grofica?- Nije joj se dopalo kod moga gospodara, pa je htjela pobjeæi. Ali smo je još u pravi tren ulovili i namjestili joj mekupostelju s vješticama na lomaèi! Ona je veæ mjesec dana prahi pepeo.Nera je pala na koljena. Onda je na postelji svoje bake grèevito zajecala.Starica se žurila da što prije svrši svoju tužnu pripovijest.- A sad - reèe taj neznanac preneraženom koèijašu - tu tije dijete. Odnesi ga grofici Ratkav i reci da joj šaljemo unuka.Neka joj bude na veselje.- Odluèio sam - pripovijedao mi je koèijaš - da toga èovjeka pograbim i svežem, da ga predam sudu. Ali on je tonaslutio, pa me udario, polomio mi rebra i nestao u šumi.Odonda, eto, umirem.- Zar je koèijaš umro? - upita Nera kroz plaè.- Htjela sam da ga spasim i povedem po èitavoj zemlji danaðemo tog nepoznatog èovjeka koji je donio dijete. On bi gasigurno bio prepoznao. Ali prije nego sam mogla poslati polijeènika, nesretnik je izdahnuo.- A ono dijete, bakice?!Grofica zatvori oèi i tiho prošapæe:- Ostalo je u selu. Ni vidjeti ga nisam htjela.-Oh, Bože moj!

- Èesto me je muèila savjest. Htjela sam otiæi u ono seloi upitati za dijete. Ali onda mi se pred oèima pojavio nekimuškarac kako mi se smije i podruguje što mu odgajam dijetenjegova zloèina. U mojoj se duši tada porodila mržnja i prema tom nevinom i nesretnom djetetu.A onda sam ispitivala je li na kojem imanju bila spaljena kakva vještica.- Zar mogu gospodari imanja vještice paliti sami i bezsuda?- Svi koji imaju pravo maèa mogu da spale ženu koju optuže kao vješticu. Štoviše moraju, jer im zakon nalaže da svoju kmeticu spale ako je optužena i ako imaju svjedoka. Dakle,da sam ga pronašla, ne bih ga mogla ni optužiti, a osramotilabih bila tvoje ime. Zato sam šutjela. Èula sam samo to daje uStubici spaljeno više vještica, ali imena nisam mogla saznati.Bilo je medu spaljenima takvih kojima nitko nije znao ni zaime. Sada shvaæaš, dijete moje, zašto sam se povukla iz ovogsvijeta i zatvorila u tišinu. Sad znaš zašto sam bila onako uzbuðena one veèeri kad su spalili Kušenkinu mater i zašto samdala zatvoriti onu dvoranu. Odanle se vide lomaèe...Lice starièino odražavalo je neizmjernu tugu. A Nerine oèi postadoše vrelo suza koje se nije moglo zaustaviti. - Majku moju spališe poput vještice?!- Plaèi samo, dijete drago, suze olakšavaju boli - šaptalaje starica. - Sjeæaš li se, Nero, kako si mi jednog dana govorila u istoj ovoj sobi: Bakice, u meni ima nešto što mi šapæe daje spaljivanje strašan zloèin. Njime se èine velike nepravde ineka me tajna sila vodi da istražujem, da nešto otkrijem...To je u tebi progovorio glas tvoje matere što se diže iz pepela lomaèe...- Oh bakice, sad i ja osjeæam zašto me tako silno zaokupljalo to strašno spaljivanje, zašto sam se toliko time bavila.

Majku moju spališe!

MARIJA JUR1Æ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Deset je godina prošlo što se to dogodilo i stoje izdahnuoonaj koèijaš. Tebi je onda bilo tek sedam godina.- Onda je ono dijete, moj brat, sada navršio deset godina.Bakice što mi sada pada na um? Ona gospoda stoje kod babeJane, znaš, one noæi, govorila je o mom bratu. Ona je reklababi Jani: Groficu Ratkav kaznio je Bog što nije htjela priznatisvog unuka.- Jest, dijete moje. I kad si mi ono rekla, ja sam jedne veèeri, zastrta gustom koprenom, otišla k babi Jani i ispitivalaje i mitila novcem. A ona mi ne htjede ništa reæi. Tada sam zatražila pomoæ gradskog kapetana Salea, ali ni on nije mogaoništa saznati. Babaje pred njim sve poricala. A u Stubici nitkoviše ne zna o djetetu.- Zar je zbilja moguæe da ostane nekažnjen onaj sotonakoji je upropastio moju majku i oca i razorio naš tihi sretnidom? - klikne Nera, a glas joj zadršæe.- Nero, doði bliže - šapne starica. - Èuj me. Ne znam štome èeka. Možda neæu više ustati iz ove postelje... Nemoj plakati - samo sam tako rekla. Dok sam deset godina živjela zatebe i dala ti svu ljubav svoga srca, sakupljala se u mojoj dušistrašna mržnja na èovjeka koji mije uništio kæer i zeta. Samasam bila nemoæna, ali mišljah: kad ti budeš sretna, kad budešimala muža koji æe te ljubiti i braniti, koji te neæe nikada o-stavljati samu - onda æe doæi tren da tražimo èovjeka koji jerazorio život tvoje majke i oca - i da se osvetimo.- Bakice, taj èas veæ je tu. Ako se još nalazi medu živima,mi æemo ga naæi i on mora da skupo plati život moje majke ioca.- Kad su ono tebe ugrabile zloèinaèke ruke, èinilo mi se dase dižu iz pakla crni vrazi koji se zakleše da baš meni otmusve što mi je život dao. I onda se zarekoh da æu ti sve otkritièim budeš sretna i zaklonjena jakim ramenima svoga muža.A ipak, kao da me hvata strah da Ivo nije dosta odvažan da teštiti i da s tobom ustraje na tom putu...

Nera je šutjela. Njezino je srce bilo tako ispunjeno tugom nad sudbinom njezinih roditelja da nije mogla ni misliti o onome stoje baka govorila o Skerlecu.- Što veliš na to, Nero? - upita starica.- Ne znam, bako, što da kažem.- Slušaj. Sutra æeš poæi s grofom Petrom k njemu. On jeveæ napola zdrav, neka ga, makar na nosilima donesu k meni.Hoæu s njim govoriti u èetiri oka. A sad mi zovni grofa Petra.On jedini zna moju tajnu.Nera je otrla suze i slomljene duše pošla u blagovaonicu gdje su èekali Oršiæ i otac Smole.Kad je za malo vremena prišao grofièinoj postelji njezin stari prijatelj Oršiæ, ona ga pogleda i prošapæe tiho:- Petre, osjeæam daje sve svršeno.- Ne kloni duhom, Suzano. To je tek prolazna boljetica.- Spremna sam na sve. Osjeæam da mi se bliži posljednjièas. Petre, jesi li mi oprostio?Grof Oršiæ je šutio. Niz starèevo lice kliznuše debele suze...

- Mnogo sam ti izmamila suza - tiho æe ona. - Znam, alinisu ostale nenaplaæene. Ti i nisi slutio da se iza veselogsmiješka nekoæ mojih mladih usana sakrivalo teško pokajanjei - možda - nešto više...- Suzano!

- Sad, evo, to priznajem. Kad se raspršio san moje usijane mlade duše, tek sam onda osjetila potrebu za tvojom dobrotom, vedrom i odanom ljubavlju. Onda sam je željela ièeznula za njom. Ali bilo je prekasno. Oboje smo bili vezaniuz druge... To je jedini grijeh moga života. Živjela sam uz drugoga koji mi se omrazio, a ljubila tebe koga sam nekoæ odbila.- Suzano, zašto si mi to tajila? Zašto si dopustila da živimpustim i ispraznim životom, zašto si mi sve to tajila i poslije?...- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Kad smo oboje obudovjeli? Dragi prijatelju, onda smo biliveæ prestari. Onda mi je srce bilo sretno da smo mogli provoditi dane u tihom prijateljstvu što gaje ostavila ljubav.Petar je pokrio lice rukama. Njegovo omašno jako tijelo podrhtavalo je pod tihim jecajem. Grofica je zaklopila oèi. Ispod vjeda izmiliše joj tihe, tople suze.Tišina što ih je okružavala osvijesti grofa. On uhvati suhu, staru ruku koja gaje nekoæ, dok je bila meka i mlada, odgurnula i stade je cjelivati.- Hvala ti, Suzano, što si mi sve rekla. Sad znam da si meipak nekad ljubila. Menije tako kao da si mi nešto vratila.- Pribavila sam ti zadovoljštinu u posljednjem trenutkusvoga života.- Ne, Suzano, ti æeš ozdraviti, ti moraš ozdraviti.- Osjeæam da mi je cijela lijeva strana tijela obamrla. Polovica mi tijela više ne živi, a tko zna neæe li za koji èas zamri-jeti i ona druga polovica moje snage. Petre, obeæaješ li mi danikad neæeš ostaviti Neru? Hoæeš li joj biti skrbnikom i ocem?Ja sam joj rekla sve. Ona æe biti dosta jaka da sve podnese, alitreba oèinske ljubavi. Budi joj drugi otac.- Prisižem ti to, Suzano, na svoju sijedu glavu, na zakopanu našu ljubav.U sobi zavlada tišina. Grof je još uvijek držao starièinu ruku. Oboje su šutjeli, kao da su se izgubili u davno minulim èasovima svoje mladosti. Oboma se èinilo da stoje pred otvorenim svojim grobovima i da se opraštaju na pragu vjeènog poèinka...Dugo su šutjeli kao da mole posljednju uspomenu na grobu minulih dana. Onda grofica otvori oèi:- Petre! Neri je prijetila pogibelj. Pazi da o tom ništa neèuje - to je slomilo moju snagu. Zar se na nas survalo prokletstvo, Petre? Zar da i ona - poput majke...- Zaboga, ne govori tako, to je prikaza tvoje uzbuðeneduše.

- Nije prikaza, nije.- Suzano, molim te, sutra æeš govoriti o tom, sad morašmirovati.Ne, ne! Dvojkoviæ je bio tu - on mije rekao...- Tiho! Nera ide - šapne grof Petar.

Kontesa je ušla u sobu i na prstima se približila baki.- Draga bakice, je li da ti je veæ mnogo bolje? Treba da opetuzmeš lijek.Djevojka nalije iz jedne boèice u vodu nekoliko kapi i dade ih baki.Grofica je pogledala u oèi svojoj unuci i prišapnula joj:- Nero, drago moje dijete, jesi li razmišljala o onom štosam ti pripovijedala?-Jesam, bakice.- Ti neæeš mirovati dok ne naðeš onog zlotvora?!- Mi æemo ga tražiti zajedno, bakice!- Pazi što ti velim, dijete moje. Sve što znam o njemu jestto daje bio ljubavnik dvorske gospode - a to može biti samogrofica Auersperg. To se razabire iz razgovora one dvojice štosu oteli tvoju majku, a njihove je rijeèi èuo koèijaš. "Samopazi da dvorska gospoda ne nanjuši kakvu ljepoticu èuvašu kuli svoga dvora" - rekao je jedan. A drugi je odgovorio:"Ona zna da sam nestalan ljubavnik." - To je trag kojim trebada poðeš, Nero. Grofica je najviše u Beèu i ja sam onamo odlazila da doznam tko je njezin ljubavnik. Ali ona je to umjelavješto sakriti i ja ne doznah nikad ništa.- Imala je ona tako mnogo ljubavnika - reèe grof Petar - dabi bio vrlo težak posao naæi našeg zlotvora.

- Ali vi ga morate naæi! - klikne grofica tako èvrstim glasom da su se Nera i grof Petar nehotice pogledali. To je bioopet onaj jaki, snažni glas grofice Ratkav koji je ukroæivao, zapovijedao i lomio svaèiji otpor.- Hoæemo - reèe grof Petar.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Nero - nastavi grofica odluènim glasom - ako hoæeš dabudem mirna, prisegni mi na plameni grob svoje nesretnemajke da neæeš mirovati dok toga èovjeka ne dobiješ u šake.- Prisižem ti, bakice!Odgovor Nerin bijaše tako odluèan i sveèan kao da je pri-segla pred Božjim licem. -1 da æeš se osvetiti, Nero?- Osvetit æu se, na to ti prisižem bakice, èitavom svojomdušom.- Ako mi jednom budeš htjela postaviti spomenik svoje ljubavi, Nero, onda neka to bude osveta. Hoæeš li?- Hoæu, bakice! Prisižem ti na uspomenu svoje majke i svogaoca - i na sreæu moga života. Dok ne osvetim razorenu sreæunašega doma, dotle tvoja Nera neæe biti mirna ni sretna.Rijeèi mlade djevojke zvuèale su poput prijetnje jake, snažne duše.- Da - da - to je pravi onaj glas. Tome glasu vjerujem - šaptaše starica i zaklopi oèi. Onda ih opet otvori, stade zuriti uzelenkasto svjetlo i govoriti kao u snu:- Zato sam te odgajala na èistoæi zraka da ti bude duša itijelo jako, da podnese prošlost i uzdrži buduænost. Zato samte i nauèila da se ne bojiš noæu, da se ne plašiš ni živih ni mrtvih. Zato sam ti dala, umjesto društvenih propisa, sloboduda izoštriš svoj um, mjesto igraèke uzde divljeg konja, mjestolutke pištolj. Zato sam te odgojila ovakvu kakva jesi. I ne bojim se za tebe, Nero! Zlotvor æe ti pasti u ruke. Svaka kapljica njegove krvi ispunjena je mojim prokletstvom, svaki dan

njegov, svaki korak njegov sto puta je zaklet i proklet. Mojekletve moraju ga nanijeti u tvoje osvetnièke ruke. Nero! Ja gaproklinjem i sad pred otvorenom rakom svoga groba, a kletæe ga svaki prašak istrunulog moga tijela...Sablasno su odzvanjale bakine rijeèi u noænoj tišini.- Bog zna tko je onaj na koga padaju te strašne kletve? - pomisli Nera, a onda se zagleda u lice svoje bake koje je prožela

strašna neobuzdana mržnja. Tek sada bilo je Neri jasno koliko je ljubila nju i kako je mrzila zatornika obiteljske sreæe...Kiša je još uvijek udarala po prozorima. Taj šum ispunio je bolesnièku sobu tihom sjetom.Starica je zaklopila oèi i usnula.Unuka je bdjela nad njom tjeskobnom dušom i dršæuæim grudima u kojima je svaki udarac vapio, molio i šaputao:- Zdravlje - vrati se opet u tihi naš dom!A u blagovaonici je sjedio otac Smole, prebirao èislo i uzdisao:- Zdravlje, zdravlje joj vrati, dobri Bože!KOBNI POSJETSatovi su prolazili. Groficu je još neprestano krijepio duboki san što je Neru i Oršiæa ispunjavalo dobrim nadama. Najednom, u tihoj noæi, zabruji zvonce na vratima dvora.- Stoje to? - pitali su se pogledima Nera i Oršiæ.Grof je izašao iz sobe da vidi tko to dolazi u ovo doba noæi. Na stubama je prièekao vratara da èuje tko zvoni. Ali mjesto njega pojavi se Dvojkoviæ.- Što vas nosi u to doba? - upita ga grof.- Dolazim od grofice Èikulini. Barun Ivo silno je uzbuðenzbog grofice, pa me zamolio da mu još ove noæi svakakopošaljem glas kako joj je.- Izvolite u sobu, ondje je i otac Smole.- Hvala - reèe Dvojkoviæ - samo æu napisati barunu pismoi poslati mu po sluzi.Dvojkoviæ se pozdravi s ocem Smoleom i sjedne.- Nadamo se da æe biti bolje - reèe Oršiæ kad je Dvojkoviæupitao za grofièino zdravlje. Lijeènik nam je rekao da ga pozovemo ako bi pošlo na zlo.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Barun i barunica takoðer su kod svog sina, pa i oni železnati kako je grofici. Je li kod svijesti?- Posve. Sad je èak tvrdo usnula.- Izvrsno. Ona je žilava, preboljet æe i još posve ozdraviti.Ja sam veæ èesto vidio ljude koji su se, udareni od kapi, moglisasvim dobro kretati kao da im nije ništa ni bilo.Neko su vrijeme još razgovarali, a onda upita Dvojkoviæ:- Smijem li kod vas napisati barunu pismo?- Izvolite onamo, u drugu sobu. Samo, molim, tiho, da neprobudite groficu.Uðoše u mali kabinet uz grofièinu spavaæu sobu. Tu je stajao veliki pisaæi stol.- Ovdje ima papira i crnila - reèe grof Oršiæ i ostavi gradskog odvjetnika na samu.On je brzo uzeo crnilo i pero i stao pisati barunu Skerlecu onako kako ga je izvijestio Oršiæ.Pritom se nekoliko puta ogledao po sobi i držeæi pero u ruci osluhnuo. Svaki èas obazirao se prema blagovaonici kao da nešto èeka.

Najednom se u kuæi nešto uzbunilo. Po stubama se netko ustrèao, u blagovaonici se pomakli stolci, sa svih strana èuli su se povici i strka, onda trèanje niz stube. A iz vrta dopirali su glasovi: -Vatra, vatra!Dvojkoviæ naglo ustane i ukoèi se. Uha mu se napela kao zecu. Okrene se prema blagovaonici, otvori vrata i kad je vidio da u njoj više nema nikoga, okrene se i s nekoliko koraka prevali put do vrata grofièine spavaonice. Tu opet malo pri-sluhne, a onda naglo otvori.Pred njim stvori se Nera, gotovo da se ne sukobiše.- Što je? - prošapæe ona iznenaðeno ugledavši Dvojkoviæa.- Èuo sam gdje u vrtu vièu daje izbila vatra.- Bože sveti - dahne Nera - a baka spava!- Ako je pogibeljno, iznijet æemo je odmah iz dvora.

- Pogledajte što je - reèe Nera. Dvojkoviæ pohiti naprijed iotvori vrata kroz koja su se èuli povici: Vatra, vatra! Nera potrèi niz stube da vidi gdje se zapalilo.A Dvojkoviæ, kad je Nera potrèala pokraj njega, krene ravno u grofièinu sobu. Ona je još spavala dubokim okrepljujuæim snom.On prijeðe neèujno preko debelih sagova, približi se k stolici na kojoj je stajala boèica s lijekom, posegne oprezno za njom, saspe nekakvu tekuæinu, pa se naglo okrene i izgubi u drugoj sobi. Veæ je èuo Nerine korake. Brzo se spusti na koljena i povuèe svom silom s poda debeli sag i stane ga slagati.Nera je došla natrag i zastala opazivši gradskog odvjetnika.- Što to radite?- Spremam nosiljku za groficu ako bude potrebno.- Hvala vam na dobroti, gospodine odvjetnice, nema pogibelji. U kuhinjskoj zgradi nešto gori.- Vidio sam, ali tko zna. Vatra je pogibeljna stvar i èovjeknikad ne zna gdje bi mogla planuti iskra.- Imate pravo, ali nadam se da æe ipak sve dobro proæi.- Onda æu radije pogledati dolje, možda bih tamo mogaošto koristiti.Dvojkoviæ se spusti niz stube, a Nera opazi na stolu zapoèeto pismo gradskog odvjetnika. Ona ga proèita i razabere daje upuæeno njezinom vjereniku. Sad je shvatila zastoje Dvojkoviæa našla u ovoj sobi. Ništa zla ne sluteæi uðe u spavaonicu svoje bake.Starica se probudila i pogledala oko sebe.- Ti si to, Nero?- Jesam bakice.- Kakva je to buka?- Ništa. Služinèad se štrcala, jer je jednom pozlilo - reèedjevojka znajuæi da bi se baka uzbudila kad bi joj rekla istinu.Starica opet zaklopi oèi, a Nera sjedne pokraj postelje.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Dolje u dvorištu služinèad je pogasila vatru koja je tek poèela plamtjeti u uglu kuhinje. U blizini ograde derao se neki muškarac kojeg je Filip gušio.- Zašto si htio potpaliti kuæu? Govori, jer æu te zadaviti,huljo.- Jao, jao - ubit æe me! - vikao je èovjek, a glas mu se opetizgubio pod jakim Filipovim rukama.Upravo u to stigao je Dvojkoviæ. Èuvši jauk pohita onamo odakle je èuo zapomaganje. Tu nade kako Filip guši palikuæu i od njega prijetnjama traži da prizna zašto je htio potpaliti kuæu.- Pusti ga - reèe Dvojkoviæ sluzi.

- Mora reæi zastoje podmetnuo vatru.- Ne boj se, priznat æe veæ on sve kad mu metnemo ruke upalèenice. Odvedite ga na magistrat.Sluge se skupiše oko gradskog odvjetnika štujuæi njegovu zapovijed. Mladiæa odvedoše na magistrat.Malo iza toga oprosti se Dvojkoviæ s Oršiæem i Nerom, uze sobom pismo za Skerleca i ode ravno na magistrat. Tu odmah dade predvesti uhapšenika u jednu sobu. Kad je bio s njim na samu, reèe:- Kako si vraga mogao biti tako nespretan da su te ulovili!- Onaj lopov Filip bio je negdje u blizini. Èim je planuo prviplamen, veæ me držao za vrat.- Zahvali meni i sluèaju što si iznio živu glavu. Sad skini toodijelo i ne pokazuj se. Evo ti plaæe - stvari si, konaèno, ipakdobro izveo. Zadovoljan sam.Mladiæ skine seljaèko odijelo koje je Dvojkoviæ spremio u jednu ladicu. Onda izvadi graðansko odijelo i preda ga mladiæu.Ovaj se odjene, a na glavu metne kapu i navuèe je do ušiju, pa brzo izaðe iz gradske kurije.Sad se i Dvojkoviæ spremi na odlazak. Pred njegovim vrati-

ma tvrdo je spavao pandur i on se pokraj njega tiho i neèujno odšulja s magistrata.U "Crvenom dvorcu" gorjelo je još uvijek zelenkasto svjetlo.Grof Oršiæ sjedio je s ocem Smoleom u blagovaonici i raspravljao tko bi mogao biti onaj mladiæ koji je htio zapaliti kuhinjsku zgradu i zastoje to uèinio.Nera je ustala, pogledala na sat, nagnula se nad svoju baku i upitala je tiho:- Bakice, hoæeš li lijek? Veæ je vrijeme.- Hoæu, dijete moje. Osjeæam da me krijepi.Djevojka priðe k stoliæu na kojem je stajala boèica s kaplji-cama. Bila je zaèepljena i sve bijaše onako kako je Nera na stoliæu ostavila kad je baki prije tri sata davala lijek.Nera nalije nekoliko kapljica u vodu, pridigne glavu svoje bake i prisloni joj èašicu na usta. Baka srkne lijek, pogleda u oèi svojoj unuci i reèe dršæuæim glasom:- Drago, dobro moje dijete! Tako mi je tjeskobno u dušikao da te sada gledam posljednji put...- Zašto te salijetaju tako crne misli, draga moja bakice? Tiæeš ozdraviti, ta što bih ja bez tebe! Ti moraš ozdraviti -jerja to hoæu, jer osjeæam da bih bez tebe bila nesretna i ostavljena.- Ne, ne, dušo moja. Ja te ne smijem ostaviti u svijetu, hoæuživjeti, hoæu da te branim i èuvam. Preko moje lešine došli bido tebe crni gavrani...Starica klone.Nera se zagleda u blijedo starièino lice. Ona je sklopila oèi i usnula.Nera je otišla u blagovaonicu i uputila oca Smolea i grofa Oršiæa da poðu malo otpoèinuti. Ona æe bdjeti do jutra, a onda æe je oni zamijeniti.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Djevojka je odjenula svoje noæno odijelo, povukla zeleni zaslon sasvim na svjetiljku, sjela u naslonjaè i naslonila na njega umornu glavu.Svjetiljka sa stropa bacala je po sobi zelenkaste sjene. U tim sjenama izgledala je baka na postelji kao sablast. Samo je njezino odmjereno disanje pokazivalo da je živa.

Nera je netremice gledala u zelenkastu svjetiljku, a glavom joj se križale misli.Nikad nije ni pomišljala da bi jednom mogla izgubiti baku koja joj bijaše i ocem i majkom.Vjetar je vani tiho zviždukao plašeæi noæ i njezine sablasti...Kad bi djevojci san sklopio vjeðe, vjetar bi zazveèio o prozore trgnuvši je opet kao daje opominje:"Ne spavaj, bdij!".TUŽNI DANZora se pomolila na istoku, ali je zastrla svoje bijelo lice sivim oblacima. Tužno je gledalo nebo dolje na Griè i prosipalo na zemlju tihu sitnu kišu. Kao da se rasplakalo...Nera se prenula i bacila pogled na bakinu postelju. Baka je široko otvorenim oèima buljila u strop i nešto nejasno govorila.Djevojka skoèi s naslonjaèa, priðe k postelji i upita staricu nježno:- Bakice, je li ti bolje?Starica je nije pogledala, niti joj odgovorila. Samo je ukoèeno zurila u strop.- Bakice, je li ti dobro? - upita ponovno Nera.Opet nikakva odgovora.Unuka pogladi bijelu kosu svoje bake i opet upita:

- Zar me nisi razumjela, bakice?Starica je dalje èudno micala usnama.Neki hladni drhtaj preleti tijelom mlade djevojke, a lice joj se zamraèi. Ponovno stade dozivati baku, ali sve uzalud.Strašna tjeskoba obuze joj srce. Poleti iz sobe, pozvoni ko-morkinji i dade probuditi grofa Petra. On je spavao odjeven, pa je došao odmah.- Sto je? - upita on snenim oèima.Nera mu se baci na grudi i prošapæe:- Kume, ja ne znam što to znaèi. Bakica zuri u strop i neodazivlje se. Stoje to, zaboga?Grof je brzo pošao u spavaæu sobu. Našao je groficu u istom položaju. Njegovo uvijek rumeno lice najednom probli-jedi:- Ne znam stoje, ali dobro nije. Pošalji po Stillera.Za pol sata došao je lijeènik i pregledao bolesnicu. Ona se nije ni odazivala, niti promijenila svoje držanje. Samo je zurila u strop i katkada usnama micala ili nešto mrmljala.Lijeènik pogleda samilosno Neru i grofa i reèe:- Ne znam, ali mislim da joj je nešto udarilo u mozak. Onaje izgubila svijest svoga duha.Poput munje ošinule su Neru te rijeèi. Uhvati se za glavu i sruši se na divan.Grof Oršiæ zanjihao se kao da æe pasti na zemlju.- A što æe biti sada? - upita lijeènika nakon nekoliko èa-saka.- Vidjet æemo. Nastojte joj ulijevati ovaj lijek u usta da barem gutne koju kap. Ako joj to ne pomogne, onda neæe bitibolje.Lijeènik je otišao, a grof Oršiæ i Nera ostadoše slomljena srca i potištene duše. Nisu mogli govoriti, premda im je oboma lebdjelo na duši strašno pitanje: Što æemo mi, sirote, sada zapoèeti?

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Djevojka nije mogla gledati na postelju. Prazni usahli pogled starice ispunjavao je stravom. To nije bio pogled njezine bake, kroz te oèi nije više gledala u svijet bakina duša. Kao da je umrla i od nje ostadoše samo prazne, hladne oèi.

Nera nije mogla dugo da se sabere i da pojmi što se to najednom zbilo u njihovom dragom i veselom domu. Nije mogla vjerovati da je zaista u ove sobe, ispunjene sreæom, ušla nesreæa sa cijelom pratnjom tuge i žalosti.Probudiše i oca Smolea. Sve troje tih vjernih duša, što su groficu tako iskreno ljubile, stajaše tu preneraženo, bespomoæno.Odmah dadoše pozvati staroga baruna Skerleca, brata gro-fièinog. I on bijaše teško poražen kad je vidio što se dogodilo. Ali lijeènik koji je opet došao i proboravio cijelo prije podne uz staricu, uvjeravao ih je da bi još moglo biti dobro. Samo valja strpljivo èekati.Poslije podne uzjaše Nera svoga konja i u pratnji dvaju sluga uputi se u ljetnikovac grofice Cikulini.U predsoblju nije bilo nikoga od služinèadi, pa je ona ušla ravno u veliki salon.Tu je našla baruna Ivu, groficu Cikulini i groficu Auersperg. Sve troje bilo je u živom razgovoru. Èim su opazili Neru umuknuše. Barun Ivo porumenio je, a Nera opazi da joj je vje-renik u neprilici. I obje grofice su bile oèito zateèene, ali su to brzo prikrile pohitivši djevojci u susret. Obje je stadoše grliti i cjelivati, izricale joj svoje duboko sauèešæe zbog nesreæe što je stigla njezinu baku. Kontesi je u taj èas ovo milovanje bilo neugodno. Osjeæala je da su te žene u trenutku kad je ušla govorile o njoj. Nešto joj je šaptalo da to nije bilo za nju povoljno.Barun Ivo sjedio je u naslonjaèu. Veæ se tako oporavio daje mogao provesti veæi dio dana izvan postelje.Nera priðe k njemu i pruži mu žalosnim licem ruku koju on poljubi.

Obje grofice izadoše iz sobe da, tobože, ne smetaju vjereni-cima.Kad su ostali na samu, upita Nera vjerenika iskrenom suæuti:- Kako ti je, Ivo? Zar ne, više ne osjeæaš boli?- Samo katkad. Inaèe mije dobro.- Hvala Bogu, tako silno želim da opet ozdraviš - reèe muona toplo osjeæajuæi iskrenu žalost što mu je nehotice skrivilatu bolest. - Kako je bilo dobro kad sam mogla uza te sjediti!Bilo ti je lakše!-1 sada bi mi bilo lakše da mi nisi zadala toliko boli.- Ja? Èime?- Što si govorila pred gradskim sucem? Upravo je nevjerojatno da se može zdravim razumom onako govoriti. Što simislila u onaj èas kad si onako govorila? Zar nisi pomislila datakvim iskazom optužuješ sebe i stavljaš u najneugodniju nepriliku mene i cijelu našu obitelj?- Ivo, ovom se pozdravu od tebe nisam nadala. Ja sam tenajprije upitala za tvoje zdravlje i oèekivala sam da æe tebe uprvom redu zanimati kako je baki.- Što da pitam kad znam kako joj je! Ali ti se ne bi smjelauvrijediti kad te korim jer sama znaš kakvih može to imatiposljedica za sve nas.- Ako se ti bojiš za sebe i svoju obitelj, onda je tome lakodoskoèiti.- Nisam ništa drugo mislio nego da svoj iskaz moraš što prije opozvati.-To neæu uèiniti!- Nero, molim te, ne budi tvrdoglava. Zar ne vidiš da te tomože upropastiti! Krajaèiæ ne bi štedio ni svoga sina. Ne pouzdaj se toliko u svoj društveni položaj i u bakin ugled.- Ja se pouzdajem u pobjedu istine i u prosvjetljenjezaluðenih praznovjemika.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Govoriš kao apostol. Ti nisi zvana da dižeš revolucije.Žena si i ljubljena si, pa budi pametna i dobra i oporeci onošto si rekla i sve æe biti dobro. Krajaèiæ se neæe usuditi da neprimi na znanje ako sve oporeèeš.- Ne, Ivo! Što sam jednom rekla, to ne oporièem.- Ali, zaboga, o tvom iskazu veæ svi govore i veæ se koještašapæe. Zar ne vidiš da dotle dok ne opereš ljagu svog iskazane možemo biti svoji?Djevojka je iznenaðeno gledala u mladoga baruna i neko vrijeme šutjela. Onda reèe mirno i hladno:- Žalim, ali u tom sluèaju i neæemo biti svoji.- Ti, dakle, neæeš opozvati svoj iskaz ni pod kakvimuvjetom?- Ne, nizašto. Ono što sam rekla sve je èista istina. Ja neæuda pljujem istini u lice i da se zaprljam laži. Ti, kao vitez, nebi mi nikad smio tako nešto ni predlagati i zato sam oèekivalada æeš me ti podupirati i braniti.- Da te branim kad huliš na zakone!- Tvoje misli zaista ne pristaju mojima. Ti zaštiæuješ svojubuduænost, a ja štitim svoje uvjerenje. To se ne može složiti.Ako me ti kao moj vjerenik ne možeš shvaæati i braniti, ako sene možeš za mene zauzeti ni uvidjeti da imam pravo, onda jeposve naravno, štoviše, da nas dvoje ne možemo da budemosvoji. Mi, štoviše ne smijemo da budemo muž i žena, jer binaš brak bio najveæa i najgadnija laž. Evo ti vjeridbeni prsten,mi više nismo vjerenici!Barun je pogleda kao da joj ne vjeruje. Pred oèima mu se zamagli.Nera mu je meðutim ostavila prsten na krilu, naglo izašla iz sobe i pohitila u vrt. Tu ju je èekao njezin bijelac. Ona ga uzjaši i potjera, a da se od obih grofica i nije oprostila.Kad je prispjela u tužni svoj dvorac, pohitala je k baki, zagledala se u njezine mrtve bešæutne oèi i stala je dozivati:

- Bakice, èuj me, odazovi se svojoj siroti Neri! Èuj me, bakice, ne pusti da ostanem sama na tom svijetu - sama, posve sama!...U to je vrijeme na dvoru odvjetnika Dvojkoviæa kraj Mesnièke kule sjedio grof Petar Oršiæ. Tu se pozdravio s grofom Vojkffvjem koji je ozdravio od rane što mu je zadao Si-niša i primio grofovu sažalnicu nad nesreæom koja je zadesila groficu. Grof se mnogo propitkivao za Neru i mnogo žalio da ju je zadesila tolika nesreæa, a onda izašao iz sobe. Kad su Dvojkoviæ i Oršiæ ostali sami, reèe Oršiæ gradskom odvjetniku:- Prije nego li je groficu zadesila strašna sudbina da jeizgubila svijest, rekla mije nešto o vama. Vi ste joj nešto važno rekli?- Da. Je li vam sve isprièala?- Na žalost, nije. U èasu kad mije poèela govoriti ušla je usobu kontesa pa smo zašutjeli, a poslije se nije više probudila.Molim vas, uèinite mi tu ljubav i recite mi o èemu se radi.- Bio bih vas sam potražio da niste došli. Ne mogu propustiti da grofici i njezinoj unuci uèinim uslugu prijateljstva.Bio sam uvijek odan prijatelj grofici, a u njezinu lijepu unuku gotovo smo svi zaljubljeni. Zato se nemojte èuditi što æuvam ovdje nešto reæi èime se ogrešujem o vlastitu dužnost io zakon. Vi ste jedini koji æe to znati i nadam se da æete znatitajnu èuvati.

Dvojkoviæ isprièa grofu ono isto stoje ispripovjedio grofici i što ju je tako uzbudilo da joj je pala kap. Onda zatraži od njega da potkupe èovjeka koji je našao crveni pojas.I grofa Oršiæa shrvalo je kad je èuo što Neri prijeti. Ali on je stvar shvatio mirnije od grofice i odmah je položio u Dvojkoviæeve ruke dvadeset tisuæa forinti.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Dao bih i cijeli imetak daje spasim od tako strašne pogibelji - reèe Oršiè. - Ali hoæe li taj èovjek koji je našao Nerinpojas doista šutjeti?- Ja vam za to jamèim!- Vi æete od njega zatražiti pojas? Želim ga odmah dobitiu ruke.- On je kod mene i, ako izvolite, mogu vam ga odmah izruèiti. Rekao sam mu da æu samo onda posredovati ako mi dapojas. Znate, takve hulje spremne su na sve, pa bi mogao s pojasom i dalje izmamljivati novac.Dvojkoviæ preda grofu Oršiæu pojas, našto se on oprosti i o-stavi Dvojkoviæa. Odvjetnikovo se lice zadovoljno nasmiješilo kad je spremio novac u svoju blagajnu."Taj sam pojas dobro prodao", nasmiješi se on sam sebi. "To sam naslutio veæ onu noæ kad sam ga podigao kod Kamenitih vrata."NOVA POGIBELJVeæ je drugi put sunce zapalo otkako je Nera uzalud dozivala svoju baku. Njezine su oèi bešæutno kružile po stropu. Njezin pogled bijaše prazan i hladan. Samo katkad bi pro-mrmljala nekoliko nerazumljivih rijeèi, a onda bi opet èitave sate buljila u strop ili zapala u duboki san.Nera je noæila u spavaæoj sobi svoje bake. U lakoj odjeæi legla je na divan i èekala neæe li se, možda, baka ipak prenuti iz nesvijesti koju ljudi zovu poremeæenje uma.U kuæi sve bijaše utihnulo. Grof Petar pošao je na imanje Slavetiæ da ondje uredi svoje poslove kako bi mogao ostati dulje vremena u Zagrebu kod bolesnice. Ona bijaše jedina ljubav iz njegovih mladih dana.Noæ je veæ davno odmakla i pokrila tugu "Crvenog dvorca",

njegov cvjetni perivoj i šumu ruža što su se uspinjale pod sam krov.Na vratima koja su vodila iz vinograda u perivoj dvorca stajaše èovjek. Pritisnuo se o zid kao kip. Noæ gaje sakrivala, izgleda kao sjena. Na vratima perivoja najednom nešto tiho kucne. Èovjek se sagne prema kljuèanici i polako otvori vrata.Na vratima se pojave dvije tamne pojave s kapucama na glavi.Spava li sve? - upita tiho jedan od došljaka.- Kao da su mrtvi - odvrati vratar.- Ti æeš ostati ovdje kod vrata - reèe drugi. Eno, gledaj,vani stoje dvojica naših pouzdanika. Ako si nas izdao, pa nastko ulovi, oni æe ti prerezati grkljan.- Zašto da vas prevarim? Pošteno ste mi platili, poštenovam služim.Oba muškarca imala su ogrtaèe do poda. Poðoše polako naprijed skrivajuæi se u tami drveæa. Hodali su po travi, pa im se koraci nisu èuli. Polako, tiho šuljali se k vratima dvora. Pod jednim drvetom stadoše.- Vidiš ono svjetlo gore? To su prozori stare grofice.Oba muškarca prošuljaše se kroz grmlje do vrata zgrade, uspeše se neèujno stubama i ogledaše vrata.

- Otvorena su - šapne jedan.- Idi naprijed, ti bolje poznaješ kuæu nego ja.- Samo polako. Ako Nera spava, omamit æemo je, a ako nespava, valja joj najprije svezati usta i brzo je odnijeti u vrt.Ondje æemo je lakše opremiti za daljnji put u pakao. Nadamse da æemo posao danas bolje obaviti nego onda s lijesom.- Ono je bila tako naivna osnova da nije mogla uspjeti.- Znaš daje zamišljena pri šampanjcu!- Ako danas ne uspijemo, osramotit æemo Lucifera zauvijek. Onda se mora Filip objesiti o vrat "Bijeloj sovi", a ti æešdobiti babu Uršu.- MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Opet nastade tišina. Onaj prvi stade polako otvarati pritvorena vrata. Najednom se prevrne na onog drugog i obojica se naðoše prevaljeni na stubama kao da ih je oborila neka nevidljiva sila. U isti mah bane iza vratiju pred njih èovjek i baci se na njih. Prvi od zakrabuljenih došljaka koji je pao pod stube naglo skoèi uvis i pohita svom drugu u pomoæ.Nastade strašno rvanje. Jedan èovjek bio je boj s dvojicom, braneæi im ulaz u dvor. Nitko od njih nije dao ni glasa, samo se èulo teško disanje boraca.- Ustrijeli ga - šapne u gužvi jedan od dvojice.- Probudit æemo ukuæane. Daj bodež!Samo još nekoliko èasova trajala je borba. U tami bljesne bodež, a onaj što je bijesno poput lava branio ulaz u dvor baci se prema bodežu i pograbi ga golom rukom. Po bijelim stubama razli se crna mrlja krvi koja mu je briznula iz ruke. Èovjek je kleèao kao da ga ostavljaju sile osjeæajuæi da æe klonuti okrene glavu u hodnik i povikne gromkim, dubokim glasom:-Vatra! Vatra! Izgorjet æete!Povik je odjeknuo glavnim hodnikom dvorca i razlijegao se u prizemlju gdje su odmah pokraj vratiju spavala dva la-kaja.Provalnici su èasak prisluhnuli je li povik koga probudio.Doista, odmah se otvoriše prozori, a kroz hodnik zaèuli se glasovi i zasjalo svjetlo. Oba provalnika bjesomuèno opsuju i pojuriše prema vratima na koja su ušli.Za malo skupila se služinèad koja je spavala u dvorcu. Htjeli su pobjeæi iz kuæe od straha pred vatrom. Ali na stubama se spotakoše o èovjeka.Komorkinje vrisnuše, a sluge osvijetliše na stubama èovjeka.- Za ime Božje, Filip! Koji ti je ðavo?- Ta gledaj, sav je u krvi!

Doletjela je Nera, zamotana u ogrtaè, da vidi kakva je to vatra. Opazivši na stubama zakrvavljenog Filipa silno se iznenadi.- Što se to s njim dogodilo? Tko gaje napao? - upita Neramisleæi da su se sluge meðusobno potukli.- Provalnici, tati, htjedoše u dvor - reèe Filip. - Bježite uvrt, da ih dostignete.Muškarci potrèaše u vrt, a ranjeni Filip stao se pridizati. Reèe:- Ništa mi nije, samo su mi žile malo prerezane.Kontesa mu je svezala ruku i uz pomoæ služavki uvela ga usobu u prizemlju.Malo iza tog vratiše se sluge. Javili su mladoj gospodarici da nisu nikoga našli. Provalnici pobjegoše na mala vrata, a vratara naðoše onesviještenog. Kad je služinèad otišla i Nera ostala s Filipom sama, reèe joj on:- Vaša milosti, vratar je vaš dušmanin. Oduzmite mu kljuèeve od dvora.

- Što je uèinio?- Cijelu današnju veèer vladao se èudno. Neprestano jehodao po služinskoj sobi i tjerao ostale da poðemo spavati.Kad smo polijegali, opazih kako je ušao u našu sobu i pogledao je li sve spava. Osobito je dugo stajao kraj moje postelje.Prièinih se da sam tvrdo usnuo. Tiho je izašao. Polako ustanem i priðem k prozoru. Tu sam opazio da vratar ide po vrtu.Izaðem na hodnik i opazim da su vrata dvora tek prislonjena.Što on to traži u vrtu u to doba? - pomislim i odluèim èekati.U tami nisam ništa vidio. Htjedoh poæi za njim, kad opazimda se vrtom šuljaju dvije sjene. Sakrijem se iza vrata i opazimdvije pojave sa zastrtim licima. Govorili su kako æe vas oteti is vama uteæi. Znao sam da ih je vratar pustio u vrt pa sam ihdoèekao na vratima i sprijeèio im put u zgradu. Borili smo sedugo i kad mi je jedan htio porinuti bodež u srce, pograbiosam ga rukom i tako prerezao žile.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Zašto nisi odmah zvao u pomoæ? - upita Nera koju je pripovijedanje Filipovo jako iznenadilo.- Nisam htio da vašu milost probudim. Ali kad veæ nije bilodrukèije, vikao sam na vatru, jer to ljude najprije prene odasna.Nera je zahvalno gledala u Filipa koji je pred njom sjedio držeæi lijevom rukom ranjenu desnicu. Èvrsto, koštunjavo njegovo lice bilo je nešto upalo, ali smeðe oèi bile su mirne i hladne, a nijedna crta nije pokazivala u njemu bilo kakav duševni napor. Njegovo tijelo željeznih mišica zadivljavalo je Neru. Ona tek sada opazi da je taj èovjek doista kadar da se bije sa dvojicom i više ljudi.- Hvala ti, Filipe - reèe toplo i metnu mu ruku na rame. -Ti si mi dobar, ti si mi prijatelj. Sluga koji nije gospodaru prijatelj neæe za njega nikad izložiti život.Filip nije ništa odgovorio, samo je popravljao povez na ruci. Jedan lakaj ude u sobu noseæi u ruci kapucu od crne svile.- Gdje si to našao? - upita iznenaðena Nera.- Na stubama - vaša milosti.- Ja sam to jednom od provalnika strgnuo s glave - reèeFilip.Kontesa je pomno pregledala kapucu i našla na unutrašnjoj strani zlatom izvezeno:"Svom Luciferu - Kapetanica pakla."To je iznenadi. Dugo je zurila u èudni natpis. Onda složi kapucu i dade odvesti Filipa u jednu sobu te mu naloži da svakako legne. A kad je došao ranarnik, po kojega je poslala i protiv Filipove volje, ona je bila sama prisutna dok mu je povezao žile.Kad je Nera izašla iz sobe svoga sluge, naloži sobarici da pripazi na njega ako bi ga možda uhvatila groznica.- Vaša milosti - reèe sobarica povjerljivo svojoj gospodarici- on je unaprijed slutio da æe nas htjeti orobiti. Otkako je kod

nas, nije noæu stisnuo oka. Tako pripovijedaju oni drugi koji s njim spavaju u sobi. Kažu da se uvijek povlaèi po kuæi kao maèak i sve nešto traži, èeka i pazi. Samo prije zore legne i malo spava dok ne izaðe sunce.Kad je opet bila u spavaæoj sobi svoje bolesne bake, poèela je ponovno pregledavati èudnovatu kapucu i još èudniji natpis izvezen zlatom.

"Što se sve krije iza tog natpisa?" mišljaše ona. "Tako skupocjena svila i zlatom vezeni natpis potjeèe samo iz bogatog dvora."PORUKA GRADSKOG SUCASudac Krajaèiæ šetao je poslije objeda gore-dolje po sobi i pušio lulu. Sanda i Tito gledali su zaèuðeno svog oca. Svaki dan poslije objeda svukao je on suknenu surku i sjeo u naslonjaè da ovako popuši svoju lulu. Danas je neprestano nemirno hodao ovamo-onamo. Njegovo sivo lice bilo je mirno, samo su mu male pronicave oèi svaki èas pogledavale na vrata. Kao da nekoga uzrujano èeka.Na vratima, za kratko vrijeme, netko zakuca.Krajaèiæ stane i upre oèi u vrata na koja je ušao Mikica. Kapu je držao pod pazuhom, a iz džepova su mu virila pisma.- Djeco, ostavite me malo na samu - reèe sudac Sandi iTitu. Oni ustanu i izaðu iz sobe.Kad se za njima vrata zatvoriše priðe Krajaèiæ Mikici i upita ga poluglasno.- Gdje su škapulari?- Evo ih, vaša milosti. Ovaj èas su blagoslovljeni.Krajaèiæ poljubi škapulare, metne ih oko vrata i sakrije ihpod prsluk.- Jesi li sebi dao ponovno blagosloviti škapular?

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Jesam, izvolite pogledati. - Mikica izvuèe ispod staresurke škapular.- A je li sve ostalo u redu?- Da, vaša milosti!- Onda možeš iæi. Samo pazi da se mudro vladaš.- Vaša milost bit æe zadovoljna!Mikica izaðe. Za nekoliko èasaka stupao je Markovim trgom ponosno uzdižuæi glavu. Oholo je koraèao kao da se osjeæa viši od svih ljudi koje je susretao. Tada okrene u Gospodsku ulicu pa na Kapucinski trg i pozvoni na vratima "Crvenog dvorca".Otvori novi vratar. Mikica mu reèe da je došao od njegove milosti gradskog suca i želio bi isporuèiti kontesi jednu poruku.Za nekoliko èasaka Mikica se duboko klanjao kontesi Neri.- Najponizniji sluga vašem visokorodu, svijetla konteso -pozdravi je Mikica. - Njegova milost, carski kraljevski sudacPetar Krajaèiæ moli vaše visokoroðe i svjetlost da biste se izvoljeli potruditi u gradsku vijeænicu.- Što želi od mene gradski sudac?- To je stvar istrage, a dok istragu ne dovršimo, ne bi sesmjelo ništa reæi. Alija bih vašu milost sigurno silno obradovao kad bih joj rekao što to želi od vaše milosti njegova milostcarski i kraljevski sudac.- Dakle, reci - ponuka ga Nera.- Kako nismo našli na Kušenkinom tijelu vražjeg peèata, niti je ona priznala da je vještica, izgleda kao da æe seKušenka izvuæi iz tornja, to više što su za nju posredovale važne osobe. Sad bi njegova milost carski i kraljevski gradski sudac htio da vaša milost pod prisegom iskaže da Kušenka nijevještica. To bi Kušenku znatno odteretilo. Sad vaša milost,svijetla konteso, zna stoje na stvari. Kušenka æe biti prva kojaje iz tornja izašla živa i vratila se kuæi, a to æe imati da zahvalisamo vašoj milosti.

- Dobro, doæi æu odmah - reèe Nera koju je ta vijest ugodno obradovala.Mikica se duboko pokloni, izaðe iz dvora i poðe polako niz Gospodsku ulicu.Nekoliko èasaka iza toga hitala je kontesa u Gradsku vijeænicu. Putem su je zaustavljali znanci i prijatelji i ispitivali je o baki i Skerlecu, žalili je i davali joj savjete kako daje njeguje. Još nitko nije znao kako se Nera rastala sa Skerlecom.Napokon je Nera prispjela pred gradskog suca. On je primi neobièno udvorno, ponudi joj svoj naslonjaè i postavi joj nekoliko pitanja o Kušenki. Nera ju je živo branila.- Sada je samo još potrebno - reèe Krajaèiæ - da vas s njomsuoèim.- Izvolite, gospodine suce.- Ne znam neæe li vam, konteso, biti neugodno poæi samnom u toranj, ali suoèenje se ne može provesti ovdje. Kadbih djevojku dao dovesti ovamo, sakupio bi se èitav grad.- Gospodine suce, ja æu drage volje poæi s vama u toranj -odvrati kontesa koja je svim srcem željela da što prije spasiKušenku.Gradski sudac zamoli kontesu da pode naprijed, a on æe odmah doæi. Samo dok spremi potrebne spise i dok doðu dva senatora pred kojima se suoèenje mora provesti. Još reèe da ni živoj duši ne kaže kamo ide i po kakvu poslu.Nera pode niz Kamenitu ulicu prema tornju. Odmah iza nje doðe Mikica i ponudi joj da ude u stražarnicu, jer da gospoda veæ dolaze. Djevojka ude u sobicu u kojoj je nekoæ Jelica Kušenka slušala jauk i plaè svoje matere. Napokon stigoše sudac i dva senatora.Mikica naloži pandurima da otvore željezna vrata koja su vodila u toranj.Veliki kljuè škljocnu u staroj zarðaloj bravi.- Svjetiljku amo! - zapovjedi Mikica.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Stražar pode naprijed držeæi uvis svjetlo.- Neka vaša milost pripazi - upozori Mikica Neru - ove stube vode dolje.U slabom svjetlu razabere Nera kamenite krivudave stube. Uhvati se za mokre hladne stijene i stade se spuštati dolje.Zagušljivi pljesnivi zrak dopirao je iz tame i bivao sve gad-niji i nesnošljiviji što se dublje spuštala. Kad su stigli na dno, okrene stražar uzanim prostorom. Lijevo i desno razabere Nera dvoja vrata s rešetkama kroz koja su se èuli mukli uzdisaji i jecaji.Neugodno èuvstvo obuzme je. Ona stane.- Samo još nekoliko koraka, vaša milosti - ponuka jeKrajaèiæ - odmah æemo biti na cilju!Krajaèiæ i senator pošli su za njom.Stražar stane. Opet škljocnu brava. Nera osjeti neku tjeskobu, ali pode za stražarom.Došla je u posve uzani i prazan tamni prostor. Odozgo, visoko nad njima, svijetlilo je svjetlo dana kroz guste rešetke. Dolje pred njom bilo je tamno kao u grobnici. Ona se ogleda da vidi gdje je tu Kušenka. Alije nije primijetila.Stražar zatakne svjetiljku na èavao na zidu i Nera opazi kako sa zida visi debeo lanac.Nera se obazre za sucem i Mikicom. Na njezino prenera-ženje njih nije bilo. Pode oprezno prema ulazu da vidi gdje su zaostali. U isti èas osjeti na svom ramenu dvije teške ruke.

- Stoje? - trgne se ona. Htjede se osloboditi, ali je one dr-žahu poput gvozda.Preneražena Nera opazi mrko lice stražarovo i osjeti daju je povukao k zidu. Zazveèali su lanci...- Što hoæete sa mnom? - vikne djevojka stražaru.- Ništa, lijepa gospoðice, malo æu te svezati.- Zar ste poludjeli? Ja sam ovamo došla na suoèenje. Gospodine suce! Gospodine Krajaèiæu! - zovne Nera glasno sa-gnuvši se k vratima.

- Zovi ti ovdje u pomoæ svoga vraga, a ne suca! - narugase stražar.- Ali, èovjeèe Božji, vi ste se zabunili. Sudac je došao samnom da me suoèi s Jelicom Kušenkom, a ne...- Ha-ha! - smijao se grohotom stražar. - Baš te fino dovabio u gajbicu.- Vi se varate, èovjeèe! Pustite me da govorim sa sucem.- Nisam se ja ništa zabunio. Poznajem ja tebe, draga grofice. Sudac mije naredio da te svežem, što æe biti dalje, to æešveæ vidjeti.I stražar sveže Neri oko struka debeli željezni obruè s teškim lancem. Ona se nije opirala. Vidjela je da bi to bilo uzalud. Stražar izaðe, zaklopi vrata. U zarðaloj bravi škljocne kljuè.- Što je to sa mnom? - pitala se napola glasno da se uvjerinije li je uhvatilo ludilo. Ono što je osjeæala bilo je iznenaðenje, preneraženje. Još uvijek nije bila svjesna što se tos njom dogodilo i što æe se dogoditi. Zašto bi nju zatvarali utoranj? Ali nije osjetila nikakva straha, jer je posve sigurnooèekivala da æe veæ za èas doæi sam sudac daje oslobodi.To mora daje samo luda pomutnja stražara - pomisli ona u sebi i prisluhne uvjerena da sudac mora svaki èas doæi.Ali nitko nije došao.U èekanju proðoše èitave ure, a da se nitko nije javio."Pa zar je to moguæe?!" klikne ona oèajno. "Zar je moguæe da su mene htjeli zatvoriti i da su me ovamo namamili? Kako je sudac bio udvoran, kako fin, kako izmijenjen? Zar je to sve bila himba i smišljena laž? Zar stražar ima pravo?"Pred oèima stvorila joj se spavaæa soba njezine bake. Ispod zelenkastog svjetla tu leži ona sama, bez pomoæi."Ne, ne!" govorila je Nera sama sebi. "Danas se sigurno veæ vratio grof Petar, pa kad opazi da me nema, on æe odmah poæi da me traži i mene æe pustiti na slobodu. Ta kako bi mogli za-

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

tvoriti unuku grofice Ratkav, neæakinju protonotara Skerleca - i vjerenicu... Ne, vjerenica nisam više! Zar je moguæe da Ivo Skerlec, ako me je ikad ljubio, ne bi uèinio ništa da me oslobodi?"Ipak se uvjeravala da æe prije nego izaðe mjesec veæ biti u svom dvorcu, kod sirote bolesne bake.Satovi su prolazili. Ona je još neprestano stajala u podzemnoj tami, medu èetiri debela zida. Nad njom, gore u visini, stršile su rešetke."Kontesa Nera pa u tornju?! To je ludost", pomisli ona. "Užasna ludost! Oni æe doæi po mene! Oni moraju doæi po mene!" umirivala je ona neprestano samu sebe. I èekala...

Grof Petar Oršiæ vratio se sa svoga imanja. Zapravo se ušuljao u dvorac grofice Ratkav bojeæi se da ga ne bi gdjegod srela baronesa Linèika. Od one veèeri kad se s njom onako zaruèio bježao je pred njom i sakrivao se kao pred ðavlom.Ne našavši Neru bio je uvjeren da je kod Skerlecovih. Nadao se da su se vjerenici pomirili, pa je Nera opet posjetila baruna Ivu. Ali kad se nije vratila ni podveèer, pošalje on po kontesu barunici Skerlec. Odanle mu javiše da nije kod njih ni bila i grof se zato uputi grofici Cikulini da pogleda nije li možda kod nje.Grofica Cikulini sjedila je u malom salonu. Ušao je Mikica Smernjak.- Dakle, jesi li sucu sve onako isprièao kako sam te nauèila?- Jesam, vaša presvjetlosti.- Pa kako je to na njega djelovalo?- Tako da ga ni Bog ne bi mogao uvjeriti da kontesa Neranije vještica.- A ti æeš se pobrinuti da svijet što prije dozna!- Ne bojte se, vaša presvjetlosti, svijet æe doznati. Neka mi

vaša presvjetlost dopusti da joj najavim nešto što æe je najviše veseliti. Kontesa nije više u dvorcu.- Nego?-U tornju!Grofica kao da se prestrašila te novosti.- To je ipak malo prebrzo.- Ali gospodinu sucu nije u tom poslu ništa prebrzo.

- A gdje imate svjedoke koji o njoj što znaju? Sudac smijezatvoriti vješticu samo onda ako je tko optuži.- Ne bojte se, vaša milosti. Svjedoka, kad ustrebaš uvijek dosta. Kontesu Neru optužile su, osim toga, još i dvijevještice.- Sad idi - reèe ona Mikici. - Ako što ustrebaš, doði. Zasada evo ti nešto sitniša.I grofica dade Mikici modru svilenu kesicu. On se tri puta pokloni i izaðe.Na hodniku opazio je Mikica grofa Oršiæa. Brzo se sakrio i uputio drugim stubama. Kad grofici Cikulini najaviše grofa Petra, sjedila je ona u velikom salonu, lice prekrila svilenim rupèiæem i jecala.- Što vam je, grofice? - upita je grof.-Vi još ne znate? Bože moj, to je grozno.- Stoje tako grozno? - upita grof iznenaðeno. - Zar vam sepastorku što dogodilo?-Ah ne, dragi grofe. Naša draga, nesretna Nera... Grof Petar se lecne.- Nera? Što je s njom? Upravo sam došao da vas upitamnije li možda kod vas - reèe starac s nekim strahom.- Ah, daje bar kod mene! Nesretna djevojka! Ne usuðujemse ni da vam kažem ...- Ali, zaboga, recite. Ja moram znati gdje je i što je snjom?- Ona je u - tornju...- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Stari grof nije mogao da izreèe ni jedne rijeèi. Kao da je onijemio. Usta su mu podrhtavala, a oèi zatreptile. Sav je protrnuo. Dugo je trebalo da se sabere i odvrati:-To nije moguæe!

- Jest, o tom veæ govori cijeli Griè.Grof Oršiæ bio je izvan sebe.- Umirite se, grofe - reèe udovica tobože tronuto. - Uèinitæu sve da se ona izbavi iz tornja. Mi valjda neæemo dopustiti da se naše velikaške zatvaraju kao vještice. Vi znate damožete raèunati na moju potporu, kao i na potporu groficeAuersperg koja ima veliki ugled kod kraljice.Grof se ubrzo oprosti i pode ravno k sucu Krajaèiæu koji je bio još u svom uredu.Tu je grof Oršiæ saznao cijelu istinu. Kad je stao energièno tražiti od suca da Neru pusti na slobodu i zaprijetio da æe poæi do kraljice koja neæe dopustiti da se unuku grofice Ratkav okrivljuje kao vješticu, sudac se osorno otrese i reèe:- Ja se držim zakona koji je kraljica potvrdila. Kontesa jeoptužena i ja joj ne mogu pomoæi!- Tko ju je optužio?- Kušenka i Katica Dolenec, obje vještice. One su kontesuodale, a ja se ne mogu oglušiti tako velikom dokazu. Zakonje za sve jednako stvoren: za graðane i grofice, pa makar vipošliido kraljice!Grof Oršiæ bio je oèajan. Oprosti se i pode k svom bratu Krsti Oršiæu koji je bio veliki župan zagrebaèki i podmaršal. Zamoli ga da nešto uèini za Neru.Podmaršal je bio silno iznenaðen. Njegovo dobroæudno lice, s malim plavim brèiæima, pokazivalo je veliku zabrinutost.- To je vrlo teška stvar, dragi Petre! Ti znaš da sudac imau tim parnicama protiv vještica svu vlast u ruci. Ja ga mogusamo moliti za susretljivost, no on mi, naravno, može molbuodbiti. Sudac je samo purgar, a znaš kako se purgarija veselikad nas dobije u šake.

- Ali, zaboga, valjda su velikaši toliko jaki kao jedan sudac koji ne radi pravo? Ako se svi složimo i zatražimo neka sedjevojka pusti na slobodu, valjda æe se to i uèiniti. Onda nekaslobodno provede istragu da èujemo èime je objeduje.- Ja æu odmah k sucu - reèe veliki župan - a ti me èekaj.Grofu Petru prolazili su èasovi polako, kao da su ure stale.Kad se napokon brat vratio, bijaše Petar isto tako oèajan kao prije. Veliki župan doznao je od suca ono isto što i grof Petar: da neæe i ne može pustiti Neru.- Sudac se izgovara da to ne može uèiniti, jer bi ga svijet kamenovao. Ako dva svjedoka optuže ženu daje vještica,onda je to dosta, a ako prizna na mukama samo jedna ženadaje ova ili ona vještica, onda takvoj ženi nema pomoæi.- Vidiš, Krsto - reèe mu brat - nikad se nismo brinuli što seto u Hrvatskoj radi s tim vješticama. Sad nam se to osveæuje?- Što da uradimo?- Bilo bi dobro obavijestiti groficu Auersperg da ona neštouèini kod kraljice.- Èini kako znaš. Ja putujem. Samo kome da povjerim njegu sirote Suzane?- Govorit æu sa svojom ženom - reèe Krsto. - Ona je dobraduša, pa æeš moæi putovati.- Sva je nesreæa u tome što su Nera i Suzana sakrile tunesretnu Kušenku! - reèe Krsto i zabrine se.- To ne bi bila nikakva nesreæa da je Suzana zdrava. Alinjezina nenadana bolest baš u to doba prava je strahota zaNeru. Krajaèiæ je samo zato imao odvažnosti da je zatvori,jer je Suzana tako strašno nastradala. Kad bi ona ozdravila!Siroto dijete! Kako joj je negdje u tamnici! To æe me ubiti. Nemogu ni pomisliti na to da ona èami negdje u tom strašnomtornju i da æe je možda muèiti...

- To ne ide tako brzo. Najprije je mora sud preslušati.Pošto su oba brata dugo raspravljala, pode grof PetarDvojkoviæu.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- To je strašan sluèaj, grofe. Ali ja vas uvjeravam da onajsvjedok nije ništa govorio - reèe Dvojkoviæ.- Veæ znam sve. Nekakve babe su je optužile na torturi.Žrtvovat æu sav imetak samo da je puste na slobodu, a ondaneka vode istragu.- Ja sam tu posve nemoæan. Moram zastupati zakon. Sveje kriv taj nesretni Krajaèiæ. Ali ne biste li pokušali da ga potkupite?- Ponudio sam mu jamèevinu, ponudio sam èitav svojimetak.-Pa stoje rekao?- Zacrvenio se kao rak i gotovo me izbacio van vièuæi da cijela kraljevina nema toliko novaca za koji bi on pustio vješticuna slobodu. Taj glupan je zbilja uvjeren daje Nera vještica.- Veæ odavna nosi on u sebi žalac protiv kontese zbog njezinih revolucionarnih naèela o vješticama. Ja bih je rado spasio, samo što, na žalost, nemam nikakvih ovlasti.- Kraljica je ipak jaèa od njegove vlasti. Idem u Beè? Molimvas, recite mi kako dugo može trajati proces?- Više tjedana. Uzmite kontesi dobrog odvjetnika, a ja æustvar zavlaèiti tako da dotle može lako doæi od kraljice zapovijed daje puste na slobodu.- Dobro! Ako stvar zavuèete, dok uzmognem ishoditi odkraljice takvu zapovijed, ja æu vas nagraditi sa dvadeset hiljada forinti!- Ja ništa ne tražim.- Vi æete to ipak primiti!Grof se oprosti od Dvojkoviæa i pode k banu koga je našao kod grofa Draškoviæa. Zamolio ga je da nešto uèini za Neru, ali on mu je odvratio da nema upliva na suca. Uza sve to ban je obeæao grofu da æe sam pisati u Beè kraljici, jer je uvjeren daje Nera nevina.Kad je grof Petar otišao, reèe grofica Draškoviæ banu:

- Èuješ, grofe, nemoj se paèati u tu stvar. Ti, napokon, neznaš nije li ta lijepa kontesa ipak nešto skrivila. Svakako nijeu redu što je skrivala vješticu. Kontesu ipak neæe spaliti, jer jegrofica, ali Skerlec je svakako ostao veæ prije vjenèanja udovac. Razumiješ li me? Nakon ovoga što se dogodilo, kontesuneæe uzeti, pa tako opet imam nade da bi mogao oženiti mojuŽenku.- Šteta je mlade djevojke - odvrati Nadaždi. - Ali kraljicaæe je pomilovati i bez moje preporuke.- Tako je - potvrdi grofica - a ti pusti sve kako jest. Skerlecæe je ostaviti, a to nam ide u prilog.Grof Petar odluèio je da pode i do Ive Skerleca koji je veæ bio u svojoj palaèi.Skerlec je veæ sve znao. Mirno je saslušao grofa Oršiæa. Kad gaje ovaj upitao što kani uèiniti za Neru, odvrati Skerlec:

- Ja sam joj htio pomoæi i savjetovao sam joj da opozovesvoj iskaz pred sudom, ali ona je to tvrdoglavo odbila. Iskrenosam je volio, a volim je i sada, ali kad je ona sama potrèala usvoju propast, ja ne mogu za nju ništa uèiniti. Vi znate da tuodluèuje sud. Molio sam je neka stvar popravi dok još nije svijet za to znao. Kako mogu sada to uèiniti kad o tom veæ govorièitav grad?Oršiæ je ustao, pogledao Skerleca prezirno i rekao mu oštro:- Stidi se, Ivo! Ti nisi vitez!S tim rijeèima ostavio je starac baruna Ivu Skerleca, bivšeg Nerinog vjerenika.U velikom salonu susreo se grof s barunovom majkom koja mu reèe:- Suzana je uvijek bila svojeglava i uvijek je radila ono štonije smjela. Tako je unesreæila, eto, i sirotu Neru!- Barunice, vaš um doista nije dorastao da sudi o èinima vašešurjakinje. Ona je tako visoko nad vama da vi nemate prava o njoj izricati nikakvo mnijenje.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Kad je došao u dvor grofice Ratkav bio je posve slomljen. Kako nije bio vièan da mnogo hoda, jer njegovo debelo tijelo nije podnosilo veæih šetnja, bio je izmuèen. U salonu našao je oca Smolea i Remetince. Stajali su svi u jednoj grupi i uzbuðeno raspravljali.Otac Smole pokrio je lice rukama da sakrije suze.- Umirite se, oèe - tješili ga mladi ljudi.- Da Neru pratim na lomaèu? To ne mogu! Volim umrijeti!- govorio je Smole uzbuðeno.- Oèe Smole - reèe Francesko - stvar još nije izgubljena.- Ja sam bijedan nesretnik koji nisam nikad imao odvažnostida se zauzmem za te nesretne žene. Kad biste vi znali kolikosam gledao lomaèa na kojima spališe poštene, nesretne žene,a èesto i luðakinje koje su prièale da su vještice! Osijedio samgledajuæi gdje ginu nesretne nevine žrtve. Jednog dana, kadveæ nisam mogao gledati bijedu, zauzeo sam se za Kušenkinukæer - i s njom upropastio kontesu! Ja to ne mogu preživjeti.Ne mogu! Svemu sam ja kriv. Samo ja!- Umirite se, oèe Smole - hrabrili ga mladi ljudi.- Vi to morate podnijeti, jer mi vas trebamo. Bez vas ne možemo spasiti Neru.Smole je podigao glavu, a grof Oršiæ se uspravio.- Što to znaèi? Vi mislite Neru spasiti? - upita grof.- Iz tornja se ne može pobjeæi - uzdisao je Smole.- Ali mi je ipak moramo spasiti. Ima nas petnaest. Mladismo i odvažni, ne nedostaje nam ni pamet ni hrabrost.- Vi ne možete ništa uèiniti - reèe Oršiæ. - Ona koja bi jemogla jednom rijeèju spasiti leži ondje bez svijesti. Ja æu,meðutim, pokušati da je Neri bar donekle nadomjestim. Sutra u zoru putujem kraljici i nadam se da æe me primiti i neæedopustiti da se unuci grofice Ratkav poèini tako strašna nepravda.Mladi su ljudi još dugo raspravljali i tajanstveno se dogo-

varali, a grof Petar sjedio je uz nesretnu prijateljicu koja je zurila u strop i plakala kao dijete.

Dok se to zbivalo u "Crvenom dvorcu", u gradskoj se vijeænici sakupilo rijetko društvo. Gradski sudac, gradski odvjetnik Dvojkoviæ, notar Lacko Sale i grof Vojkffv koji je danas prvi put iza svoje bolesti izašao na ulicu.- Uvjeren sam da se vi, magnifice, varate - govorio je grofVojkffv uzbuðeno Krajaèiæu. - Ova mlada djevojka ne možebiti vještica, to neæe nitko vjerovati. Nju vole i purgari i puk, ivi æete time samo pokvariti svoj ugled.- Hvala vam na brizi! - reèe sudac. - Ja znam kako moram èuvati svoj ugled. Ako je Kušenka priznala da je Neravještica...- Je li dobrovoljno priznala?- Priznala je na mukama.- Onda je to razumljivo. Da mene razapnete na te ljestve ilime navuèete na kotaè, i ja bih priznao da sam vas zaèarao.- Ako želite, možete se kontesi prijaviti za odvjetnika -reèe sudac. - Uhitio sam je, jer mi to nalaže zakon. Povest æese istraga, pa ako se dokaže da nije kriva, bit æe puštena.

- Grof Vojkffv ima utoliko pravo - reèe gradski odvjetnik - da bismo morali imati nekog obzira prema velikašima.Djevojka je ipak iz najotmjenijih krugova, a svakako je za velikaše sramota što je jedna kontesa dospjela u zatvor!- Mene su za suca izabrali graðani - odvrati Krajaèiæ.Njegova se suhonjava pojava stresla od pritajenog bijesa. - Iodgovoran sam samo graðanskom zakonu.- To imate pravo - prihvati rijeè Sale. - Vas su doista birali graðani i morate raèunati na njihovu sklonost, ali ja bih seusudio savjetovati vam da ne bi bilo zgodno ni to da navuèetena se mržnju velikaša.- Koji su to velikaši? Do sada su se za kontesu zauzeli samogrofovi Oršiæ. Ni vlastiti njezin vjerenik nije se potrudio domene, jer oèito zna kako je pogibeljna vještica.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Što vam pada na um?! - prekine ga grof Vojkffy. - Èimebi ona bila pogibeljna?- Ako nije ništa drugo uèinila, a ono je širila nauku danema vještica i da su to ludosti. Time je okrivila sud daje sudio na smrt nevine žene. To znaèi daje huškala svijet na zakon i na mene.- Ja vas upozoravam, gospodine suce, da æete imati nemilih neprilika. Kraljica neæe dopustiti da spalite unuku groficeRatkav! - reèe Vojkffv.- Grofici je potamnio um, ona ne može do kraljice.- Ali Oršiæ ide u Beè! - reèe Sale.Krajaèiæ je bio tom viješæu nešto iznenaðen. Èasakje razmišljao, a onda sjedne k svom pisaæem stolu i reèe mirno:- Ne znam dolikuje li vama, gospodine Sale, da se zauzimate za vješticu? A i gradski je odvjetnik zaboravio daje èuvar zakona i da mu je sada jedina dužnost da što prije sastavitužbu.- Oprostite, još nemam nièega na temelju èega bih sastaviotužbu.- Dobro. Istraga æe biti za koji dan dovršena - reèe sudac.I, ne pogledavši svoje goste, poène pisati.

Kad su Dvojkoviæ, Sale i Vojkffy izašli iz sobe gradskog suca, prišapne Dvojkoviæ grofu:- Sad joj nema pomoæi, dragi grofe! Ovaj ti je stari luðaksve pokvario. Nera je za tebe izgubljena!- Nije! Sada tek neæu popustiti. Ona neæe izgorjeti na lomaèi nego na mojim grudima!

U MUÈILIŠTUUre su prolazile jedna za drugom. Kao vjeènost. A Nera je još uvijek èekala svoje osloboðenje. Kroz rešetke daleko gore u tornju provirkivale su do nje srebrnaste zrake mjeseca. Nera nije smalaksala. Još se èvršæe nadala da æe je odavle osloboditi."Nije moguæe", mislila je ona, "da æe me Ivo napustiti u ovom trenutku! Ako me je ikad volio, on æe za mene uèiniti sve."Vièna sjediti u svilenim naslonjaèima, morala je sada stajati na hladnoj blatnoj zemlji, na dnu tornja za vještice. Neprestano je zurila u željezne rešetke i mislila na tihu spavaæu sobu svoje bakice koja ondje leži sama i ostavljena i ne može shvatiti daje njezina ljubljena Nera zatvorena u hladnu crnu tamnicu. Tko æe je danas njegovati? Tko æe joj dati lijek? Tko æe joj dati mlijeko? - Sutra æu veæ sigurno biti na slobodi, pa æu sve to nadomjestiti - govorila je sama sebi. Tako je živo predoèila one drage svoje sobe daje gotovo na èas zaboravila da je okružuje tamnica.U kutu nešto sušne. Nera pogleda u tamu, ali nije mogla ništa opaziti.Opet nešto sušne. Kao daje ondje neki živi stvor. Nera pri-sluhne.Jest - nešto se mièe, nešto puža po zemlji.Sad se nešto dotaklo slame što je bila na zemlji. Slama za-šušti kao da se nešto uvlaèi u nju. Nera je napeto slušala.Najednom se ono u slami trgne, zacvili. Nera osjeti da je nešto skoèilo na nju i da je rukom dotakla neku gadnu životinju.Po zemlji se ganjale životinje što su cvilile i množile se kao da nièu iz zemlje. Svaki èas zaletjele se u nju.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Bože, to su štakori! Nera osjeti muènu odvratnost.Štakori su se zavlaèili u slamu i opet se razletjeli po zemlji, skakali preko Nerinih nogu, izvodili svoj divlji lov. Neri se èinilo kao daje muèe po neèijoj zapovijedi. Najednom je iz dubine hodnika èula korake."Konaèno!" pomisli Nera. "Dolaze. Sad æe me izvesti iz tog strašnog prostora."Na njezinim vratima zaškripi brava. Svjetlo baklje rasvijetli Neru koja se svezana lancem pritisla o crni zid. U tamnicu uðe stražar i oslobodi je lanaca.- Nisam li vam rekla da ste me nevinu svezali?- Èekaj, èekaj ljepotice! Nemoj misliti da æeš tako lako proæi, draga grofice!I glas i rijeèi napuniše je neugodnim osjeæanjem. Ali ona je mirno pošla za njim, samo da može izaæi iz tog strašnog prostora u kojem je provela pola noæi.Prolazila je uskim prostorom izmeðu hladnih stijena. Vlažan strop visio je nad njom kao krov od grobnice, èovjek s bakljom okrene najednom na lijevo. Nera stupi na prag neke strašne prostorije. Tu zastane. Ono što je ugledala skamenilo joj noge, pa nije mogla dalje.U širokom èetverouglastom prostoru u koji je stupila nije bilo ni prozora ni rešetke. U sredini su gorjele èetiri baklje i napunjale prostor zagušljivim dimom. Postrance je sjedio sudac Krajaèiæ, do njega je bio gradski senator, pa gradski kapetan, notar Sale, zatim nadglednik uza, a posebno kod malog stola sjedio je, važna lica, ðak Mikica. U sredini je stajao henkar Matija Puncer. Rukave košulje zasukao je do ramena, a preda se svezao pregaèu od debele kože.

Oko njega se vrtjela èetiri grabanta, èetiri jaka košèata muškarca. Lica su im bila užarena od piæa, košulje razgaljene, rukavi zasukani. Izgledali su kao mesari koji se spremaju na klanje.Nera je zaokružila pogledom po toj strašnoj prostoriji i odmah je znala da se nalazi u muèilištu vještica. Ali zašto su je

doveli ovamo? To pitanje ispunilo ju nekim pritajenim strahom. Kad je opazila Krajaèiæa, poðe naglo prema njemu i upita ga oštro i glasno:- Vi ste me doveli ovamo da me suoèite s Kušenkom, gospodine Krajaèiæu?- Ja æu vas s njome suoèiti - reèe Krajaèiæ mirno. - Samose strpite!- Kojim pravom ste me zadržali u tamnici i dali me svezati?- Na to æe vam odgovoriti vaša štiæenica Kušenka - odvratisudac i zapovjedi henkaru da dovedu Kušenku.- Niste li me ovamo doveli samo kao svjedoka? - upita opetNera. - Ili ste se poslužili prostom varkom nedostojnom sudaèke èasti?- Kolike li drzovitosti! - reèe gradski senator.- Proæi æe je odmah drzovitost - odvrati mu sudac.- A gospodin notar Sale! - upita Nera - vi šutite?- Ja nemam ovdje rijeèi - odvrati on tiho.Henkar uvede u muèilište žensko biæe. Neri se uèinilo daje više duh nego zemaljski stvor. A ipak to bijaše Jelica Kušenka. Platnena razderana košulja pokrivala joj tijelo. Kosa joj bijaše rašèupana, oèi upale duboko u lice. Henkar ju je vukao za ruke, a ona je bešæutno koracala za njim hramljuæi.- Jeleno Kušenko - reèe gradski sudac Krajaèiæ - pozivamte da ovdje obnoviš svoj iskaz o svojoj bivšoj gospodarici. Recijoj u lice što si rekla nama. Reci joj da je svake veèeri poslije pozdravljenja sjedila na Manduševcu i ondje sabirala okosebe vještice, reci joj da si ti prava vještica!Jelica se sukobi s Nerinim pogledom. Kad je prepoznala svoju dobroèiniteljicu, sruši joj se do nogu i stade plakati.- Ne, ne - sve to nije istina! Sve je laž! Kontesa nije coprni-ca - sve sam lagala. Nikad nije bila coprnica, nikad je nisamvidjela na Manduševcu.

.Hi -I

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ti porièeš, dakle, sve ono što si dosada iskazala? - pitaoje bijesno sudac.- Lagala sam, sve je laž - laž! Nikad nije moja dobra gospodarica uèinila nikome zla. Nikad, nikad!Krajaèiè mahne rukom henkaru. A ovaj priðe Jelici, povuèe je za kosu i odvuèe po zemlji kao kakvu stvar do sredine mu-èilišta.Nera je zurila u henkara. Sa strahom je gledala njegove koštunjave ruke koje su vukle Jelicu. Tada dva grabanta pri-stupiše Kušenki, svezu joj otraga ruke, a onda prikopèaju uže na željeznu kopèu koja je visila na debelom užetu što bijaše prièvršæeno na okrugli kotaè.Djevojka je ušutjela i staklenim pogledom buljila u Neru.- Povuci! - zapovjedi henkar.Dva momka pograbiše drugi kraj užeta i stadoše djevojku dizati uvis. Ona vikne da se Neri srce skamenilo. Ramena joj iskoèila, a ruke se nadvile nad glavu.

- Zvijeri! Što to radite s njom?! - krikne Nera skoèivši predKrajaèiæa.Ali nitko je nije slušao. Svi upriješe poglede u Jelicu koja je visjela u zraku. Njezino se tijelo dizalo sve više, a kosti joj iskoèiše kao da æe prodrijeti meso i kožu.Nera se naslonila na zid. Tijelom joj preleti drhtavica. Jelica je vriskala. Najednom bivao je vrisak slabiji i slabiji, dok nije posve umuknuo. Krajaèiæ i njegova svojta skoèiše sa sjedala.- Stoje to? Juèer je kod ovih muka sve veæ iskazala? A danas šuti!Krajaèiæ se okrene k Neri koja je ukoèeni pogled upiljila u Kušenku.- Gledajte, gospodo! - reèe Krajaèiæ pokazavši Neru. -Gledajte ovaj pogled! Ona joj daje vražju snagu. Ona joj je pogledom oduzela æutila, zato Kušenka šuti.

- Vi ste poludjeli! - krikne Nera odskoèivši od zida. - Zarne vidite da je onesviještena! Može li govoriti kad je bezsvijesti?Kroz strašni prostor prodre hrapavi smijeh henkara i njegovih grabanata.Henkar se okrene grabantima i zapovjedi:- Utege na noge! Svijeæe ovamo!Grabanti podigoše željezne utege. Zajapuriše se od silne težine. Onda spustiše djevojku do zemlje i privezase joj na noge utege. Podigoše je opet uvis, upališe svaki po jednu svijeæu. Plamen svijeæe prinesoše Kušenki pod tabane i pod rame da joj se stala koža pržiti. Tijelo se djevojèino trgne, ona jaukne dva, tri puta i opet zanijemi, spustivši se kao daje mrtva.- Zvijeri ste, zvijeri! - vikne Nera. - Zar može èovjek kojiima dušu gledati ovako mirno te strašne muke? Zar je u vamaizumrla ljudska samilost?- Ona joj ne da govoriti! - vikne sudac dršæuæim glasom ipokaže na Neru. - Ona joj je donijela u sebi vraga.- Vi ste poludjeli! - vikne Nera.- Šuti, prokleta coprnice - izdere se na nju henkar - ili æuti ispeæi jezik!Nera uvidi da tu zapovijeda Puncer. On je svoju žrtvu muèio s nekim mirom, kao da obavlja kakav obièan posao.- Na konja s njom! - zapovjedi henkar.Jelièino tijelo tresne o zemlju. Ležala je kao daje u njoj život umro. A sudac je bjesnio što još uvijek nije ništa iskazala.-Vrag je ušao opet u nju i ne da joj govoriti! - reèe Puncer pogledavši suca ponosno, kao èovjek koji zna svoj posao. Onda zapovjedi grabantima:- Uzmite blagoslovljene vode da istjeramo vraga!I oni je stadoše polijevati vodom iz èabra stoje stajalo kraj muèila. Hladna voda osvijesti Jelicu, ona se uspravi i pogleda u Neru koja ju promatraše široko rastvorenim oèima.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ova ima Luciferove oèi! - upozori henkar suca. - Nekase okrene k zidu, pa æete vidjeti da vrag neæe više Kušenku u-spavati.Krajaèiæ zapovjedi Neri da se okrene. Ona to rado uèini, jer ju je ono stoje morala gledati ispunjavalo strahom.Grabanti podigoše Jelicu daje stave na treæe muèilo. Izvu-koše iz jednog kuta drvenu gredu koja je stajala na èetiri noge i izgledala kao konj. Na hrptu grede stršila je visoka drvena uzvišica poput piramide. Grabanti podigoše Jelicu na

drvenog konja i prisiliše je da zajaši na piramidu. Dok su je dvojica uhvatila i pritisla na drvenu uzvišicu, druga dvojica staviše joj na ruke i noge željezne utege. Jelicu oblije smrtno bljedilo, lice joj se iskrivi, oèi joj iskoèile.Jelica se previjala i svijala, lice joj se iskrivljavalo i dobivalo najstrašnije oblike, a iz grudi izlazili joj glasovi slièni zvijeri kojoj zarinuše nož u grkljan.Sudac Krajaèiæ stade je pitati:- Jelice Kušenko, reci je li kontesa Nera, tvoja bivša gospodarica, bila dnevno na veèer u Manduševcu. Je li ona pravapravcata vještica?- Jest - istisne se iz njezinih ustiju.Prizanješ li da je ona s tobom umorila tvoja dva brata koji nestadoše iz sela?- Jest, jest! - vikala je ona.- Reci nije li i ona s tobom umorila novoroðeno dijete i ostavila ga kod Kamenitih vrata.-Jest!- Ti si u snu vidjela kako svojoj baki grofici Ratkav dajenapitak da joj oduzme pamet i što prije dobije u šake njezinimetak?- Jesam.- Vidjela sam, sve sam vidjela. Samo me skinite, za imeBožje! Sve, sve, sve je istina! Jao meni, Kriste i Marijo!

Henkar dade znak i djevojci skinuše utege. Skinuše je s konja. Jelica se sruši na zemlju i stade teško disati jecajuæi i savijajuæi se od boli.- Nisam li rekao da æe priznati kad je ona ne bude gledala?- ponosno æe henkar i naloži grabantima da odnesu Jelicu izmuèilišta u njezinu tamnicu.- Sada vam je jasno zašto sam vas ovdje zadržao - reèe Krajaèiæ Neri.- Vi ste luðak! Ovo je nedostojno ljudskoga uma. Vi æeteme jednog dana pustiti iz tamnice, ali kunem vam se, onajdan više neæete biti sucem.Krajaèiæ plane:- Ovako može govoriti samo okorjela vještica!- Bit æe blaža kad je posadimo na drvenog konja! - nasmijese henkar. - Grofice su nauèene jašiti! Priredit æu joj bijelca.Nera se ukoèila. U glavi joj je šumjelo. U ušima joj još uvijek brujio jauk i oni užasni, nikad još èuveni glasovi Jelièini dok je sjedila na drvenom konju. I kad je èula da æe i nju posaditi smuèilojoj se.Sad dovedoše u muèilište drugu ženu i navukoše je na kotaè. Ali ona je šutjela kao da ništa ne osjeæa.- Katice - pitao je gradski senator - priznaješ li da si svojusnahu zacoprala? Da si joj ti skvrèila ruke i noge i da sije oslijepila na jedno oko, a na vratu uèinila da joj izraste kvrga?-Nisam-nisam!- Na muke s njom!I nju postaviše na muke. Onda ona stade vikati:- Priznajem, priznajem! Vragu sam se podala. Sve æu reæi,samo me pustite. Pomozi, Bože!- Zašto si dosad šutjela?! - pitao je gradski senator. Vrag tinije dao govoriti?- Jest, vrag mi je namignuo da ništa ne odam. Obeæao mije da æe trpjeti mjesto mene.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Mikica zamoèi brzo pero i stade pisati.- Kako si stupila medu vještice? - pitao je opet Sale.- Onu veèer prije nego sam se vjenèala bila sam pošla naManduševac po vodu. Tamo je došla k meni nekakva staražena i nagovorila me da stupim medu coprnice, pa da neæutrebati ništa raditi, a imat æu uvijek dosta novaca, svilenih ru-baca, zlatnih naušnica i finog jela. Ja sam tada s njome odmah otišla s Manduševca na križanje gdje je bilo veæ višecoprnica.- Je li bila ova medu njima? - upita gradski sudac i pokažena Neru.- Jest - hitro odvrati Katica Dolenec.- A kamo ste onda otišle?- Vrag nas je odvezao u koèiji i mi smo došle u njegovedvore na Medvednici. Bilo je više vragova, svi su bili lijepoodjeveni, u odijela od crvene i zelene svile. Onda smo jelemesa, lopatice, teletine kuhane i peèene, i pile kuhano vinoslade od meda. Zatim smo plesali i vrag me je zagrlio.- Kako su se zvali ti vragovi?- Jedan se zvao Matek, drugi Filip, onda Karl Lucifer - ine mogu se više sjetiti. Bila je tamo i gospa kapetanica kojaje prva medu coprnicama. Lijepa je, mlada, najfinija i najpametnija.- Pogledaj, je li to bila ova? - upita Krajaèiæ i pokaže naNeru.-Da, ova je bila!- A što je radila ondje?- Ona je bila glavarica! Mijesila je kolaèe, dijelila jelo i piloi zapovijedala nama drugima, smijala se i plesala, a imala jeuvijek bijelu opravu od svile koja se sjala kao sunce. Na glavije imala bijelu kapu a na njoj bijelu glavu od sove.Tu je mlada žena prekinula prièanje. Srušila se na zemlju i ostala nepomièna.

- Vrag je uèinio da obamre - reèe henkar - da ne bi više govorila o kapetanici.Sudbeno povjerenstvo odluèi da se za danas obustavi muèenje i digne se da izaðe iz muèilišta.Opazivši da odlaze Nera stade vikati sucu:- Odvežite me i pustite me kuæi dok je vrijeme, jer æe vasinaèe stajati glave!Krajaèiæ je izvadio svoj škapular, poljubio ga i rekao ostalima:- Èujete li? Prijeti se! Ona se nada da æe mi se vrag osvetitizbog nje. Ali mene štite svetilišta, gospoðice vještice.- Što æemo s tom grofovskom coprnicom? - upita henkarsuca.- Ostavi je, neka gleda muèilište. Možda æe ipak priznatisvoja zlodjela - dobrovoljno.Gradski sudac i Sale, koji su nekoæ bili gosti grofice Ratkav i njezine unuke u sjajnim dvoranama "Crvenog dvorca", ostaviše Neru svezanu u strašnom podzemnom muèilištu.Grabanti i henkar otvoriše mala vrata u zidu gdje se nalazilo njihovo spremište i iziðoše iz muèilišta ostavivši je s napola mrtvom ženom.Mikica priðe i nasmije joj se:- Jesi li vidjela kako mi vodimo istragu? Sad mi reci, vele-poštovana grofice, neka se nosim ispred tvoga lijepoga lica,kao što si me otjerala ondje pred Cindekovkinim duæanom.Danas meni, sutra tebi! - nasmijao se on i onda pošao i samza grabantima.

Vrata je ostavio malo otvorena. Do Nerinih ušiju dopirao je raskalašeni smijeh i prostaèke opaske što su ih stavljali grabanti. Èula je kako jedu, kako se opijaju i kako se junaèe.- Sutra æemo grofici staviti na bijele prste mjesto zlatnihrukavica okove, a mjesto prstenja palèenice.- Prokleto je jaka ta cura! Trebat æe nam dvostruka porcijavina i slanine!

?

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Kad se grofica navlaèi na kotaè, onda bi nam trebali datifinepeèenke!- Ne boj se, stara grofica poslat æe nam peèenog purana igibanice.Grabanti se od srca nasmijaše, a henkar reèe:- Ha, bogme æemo uraèunati sebi dvostruku plaæu za muèenje ovako fine coprnice.Na vratima se pokaže Mikièina glava. On zirne u muèilište da vidi što radi Nera. Kontesa je zurila u zemlju, kao da se izgubila u strašnom oèekivanju što æe se s njome dogoditi.- Zar je moguæe da æe je ovdje ostaviti? Zar je moguæe daje neæe osloboditi iz ovog strašnog mjesta? Gdje su svi njezini prijatelji i znanci? Gdje su svi oni koji su je obasipali ljubavnim rijeèima, ljubavnim izjavama i zaklinjali se ljubavlju?Katica Dolenec, koja je ležala na zemlji u nesvijesti, probudila se, pogledala oko sebe. Htjela se podignuti, ali nije mogla. Puzala je upiruæi se rukama o zemlju, zaustavila se kod Nere.- Ne znam tko ste - poèe ona šaptati isprekidanim glasom- ali nemojte me proklinjati što sam vas optužila. Kad vas metnu na takve muke, onda æete i vi optužiti koga god oni buduhtjeli.- Kako si mogla pripovijedati o gozbi, o kapetanici, o vragovima u crvenom i zelenom odijelu?! Gdje si to èula? - upita je Nera.- Ja to nisam samo èula. Bilo je tako.- Ti si šenula umom, ženo. Kakvi vrazi? Kakve gozbe? Tosu izmišljene stvari.- Nisu, nisu! Dala sam se zavesti od prokletih baba i bilasam na spravišæu i imala vraga za dragoga. Bio je lijep, visoki vrlo fin gospodin.- Luduješ! Gdje si ga vidjela, kada?- Dva puta u tjednu bila sam na gozbi u njegovom dvoruna Medvednici.

- Ti govoriš u snu. Na Medvedgradu nema nikakvog dvora,grad je veæ porušen.- Ne znam, ali rekli su mi da smo na Medvednici. Vozio nasje vrag i bilo nam je lijepo. Ali nisu sve coprnice fino živjele.One koje vragovi nisu više rado imali morale su biti sluškinje.Prale su posude i nosile drva, radile kao djevojke i dobivaleono što je drugima ostalo. Kako je krasno u vražjem dvoru,kakva svjetlost u njem vlada! Zlato sjaji kao sunce.Ti govoriš u vruæici. Sve to nije istina.

- Sve je istina. Samo to sam lagala da ste i vi, lijepa gospoðice tamo bili. Kapetanica je bila jedna druga, takoðer lijepa i visoka kao i vi. Oh, Bog me kaznio što sam se dala nagovoriti od proklete babe. Jednog sam dana došla doma jakopijana. Muž mi je otišao u šumu, a ja sam u pijanstvu svaštagovorila i onda me je svekrva optužila. Sad æe me opet muèitida odam svoje drugarice. Ali neka! Svima æu im zasoliti. Prokleta svekrva! Sažgat æe mene, ali i njoj neæe faliti ognjenapostelja.Nera nije mogla razabrati govori li ova žena u ludilu ili u groznici. Ono što joj je pripovijedala èinilo joj se tako ludo i nemoguæe da nije mogla nikako dokuèiti što ju je nagnalo da tako govori.Prošao je èitav sat kad se pojaviše grabanti, a s njima i Mikica.Smijali su se i zbijali raskalašene šale.- A sudbeno povjerenstvo neæe doæi? - upita jedan grabant.- To sam sada ja! - reèe ponovno Mikica.I on sjedne k stolu i stane poluglasno govoriti: "Preslušavanje vještica Katice Dolenec i Marije Vugrinec obavljeno u prisutnosti gradskog notara Salea, gradskog senatora Pavla Puškariæa i velikog suca Petra Krajaèiæa u dva sata u noæi."- Povjerenstvo je veæ na papiru, sad bismo mogli poèeti -reèe Mikica.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

I oni zapoèeše. Henkar se ogleda za Katicom Dolenec. Opazivši je u Nerinoj blizini primijeti:- Gle, kamo je otpuzala. Bogme, dosta je jaka. Da je po-sjednemo na konja?- Ne, za ime Božje! - branila se ona. - Što hoæete da vamreèem?!- Tko su tvoje drugarice coprnice u coprnjaèkom cehu?- upita Mikica važno se isprsivši. On je sada ovdje zastupaosud, pa je bio silno ohol. - Jesi li èula?! - opetovao je Mikicasvoje pitanje. - Kako se zovu one koje su s tobom bile u coprnjaèkom cehu?- Bila je moja svekrva Barbara Dolenec. Ona je prava copr-nica i ona je dala vragu svoje dijete. Prisilila me da doðemmedu coprnice i zagrozila mi se da æe me oslijepiti ako i ja neæu k vragu. Jednog jutra, kad je išla na prièest, donijela je uustima doma svetu hostiju, pljunula je iz usta i dala je vragu.On je hostiju pogazio i dao svekrvi svileni rubac.- Koje si još coprnice vidjela u cehu? - upita Mikica bilježeæi marljivo njezin iskaz.- Vidjela sam Bolašinku, šoštaricu, onda Doroteju Mlina-riæku, koja je bila draga mojega muža, a onda je opet imalašoštara Pavleka. I moj tast Ivek Dolenec pravi je coprnjak.- Još nisi rekla sve! Govori dalje. Vidiš, henkar je spreman!- Onda - onda - nastavi Katica domišljajuæi se i stade redom nabrajati sve žene koje su joj uèinile što zlo, ogovaraleje ili ju grdile. Nabrajala je nesretne žene: - Lucija Žitariæka,Jaga Sobièka iz Nove vesi, Margareta Dumboviæ, MagdaKrvariæ iz Trnja, Barbara Tordiæ iz Remeta i gazdarica kanonika Pulingara Helena Škrvariæ.- A Barica Cindekovka? I ona je u cehu.- Cindekovka? Nju ne poznam.

- Lažeš? Ona je veæ imala posla sa svim vragovima.

Katica je šutjela i domišljala se tko bi mogla biti ta Cindekovka. To je Mikicu razljutilo. Namigne henkaru. Ovaj posegne odmah svojim željeznim rukama za Katicom, ali ih ona stade moliti:- Dajte poèekajte! Ne mogu se ja odmah sjetiti koja je to.Bilo nas je toliko da im ne znam svima imena. Ima nas copr-nica kao lišæa u gori.- Dakle, priznaješ da je s vama bila i Cindekovka, mladaudovica s Kamenitih vratiju?- A to je ona! Jest, jest! - reèe Katica Dolenec. - Sad se sjeæam. I ona je bila.Mikica odloži pero i proglasi preslušavanje dovršenim.- Za danas je naš posao dobro uspio - doda poluglasno. -Sad imamo sedam novih peèenki.- To æe biti za mene deset forinti, za tebe šest, a za gra-bante sedam groši!- Treba da nam povisi plaæu, dragi moj. Gradski je odvjetnik sebi veæ napunio džepove, a nama - brus. Ova groficamora platiti ono što smo za druge dobili premalo.Mikica i henkar pustiše Dolenèevu na zemlju, a Neru svezanu uza zid, te se opet uputiše u pokrajnju komoricu da se ondje okrijepe.Dok su oni pili, smijali se i zbijali šale, unuka grofice Ratkav stajala je svezanih ruku i nogu u vještièjem muèilištu.NEOÈEKIVANE OBJEDEDrugi dan ujutro uranio je gradski sudac posve neobièno. Veæ u osam sati sjedio je u gradskoj vijeænici. U hodniku je bilo mnogo ljudi. Pred njegovim pisaæim stolom stajala je mlada plaha djevojka.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Krajaèiæ je pogleda svojim malim oèima koje su virile iz suhog njegova lica poput dvije bodljike.- Ti si sobarica kod grofice Ratkav - upita sudac djevojku.- Jesam - odvrati ona drhtavim glasom.- Pazi što èeš iskazati, jer ako te uhvatim u laži doæi æeš utoranj.Sobarica protrne, a oèi joj se napune suzama.- Kakva je bila tvoja mlada gospodarica? Jesi li što neobièno i zlo vidjela u nje?Sobarica stade drhtati. Ne znajuæi što da uradi, padne pred suca na koljena:- Vaša milosti, ja ne znam što bih rekla. Znam samo to dajekontesa Nera u tornjiæu dvorca sakrila vješticu Kušenku i dajena svoj roðendan dobila od hljebarke Barice Cindek kruh kojije bio èudno ispleten, kako ga ne bi mogla splesti ljudska ruka.Znam daje bila živa zakopana u lijes i opet oživjela. Da Bog daoslijepila, ogrbavila i izjeli me živu crvi, ako što drugo znam.Kad sobarica nije ništa više znala reæi, otpusti je sudac, a u sobu dovedoše vratara grofice Ratkav. To bijaše onaj kojeg je Nera otpustila nakon one veèeri kad je pustio u dvor dva okrinkana èovjeka.Vratar je pripovijedao daje uvijek bio uvjeren kako je Nera vještica i da je èesto vidio pod njezinim prozorima nekog muškarca da seta.- Ja sam oduvijek bio uvjeren da je to neèastivi - govorioje on. - Jedne veèeri, kad sam bio u vrtu, uðoše kroz zatvorena vrata dvije pojave u crvenim plaštevima. Zapovjedili su mida šutim i ostanem mirno na mjestu. Ja sam htio pobjeæi, ali

nisam mogao. Kao da me je nešto prikovalo na zemlju. Štosu uradili u vrtu ne znam, no i sad bih prisegao da su to bilineèastivi dusi.Jedne veèeri izjašila je kontesa nekamo pod Sljeme. Tada se podigla bura i oluja i mi smo morali kontesu poæi tražiti.

Našli smo je kod kmeta Miška. I barun Skerlec bio je s nama. On to bolje zna nego ja.Nakon vratara pozove sudac kmeta Miška i njegovu snahu. S njima je ušlo u sobu i djevojèe od kojih petnaest godina.Sudac ih je ispitao kako je to jednom Nera po buri i oluji došla k njima, a starac mu stane prièati:- Nikad nisam slutio da bi naša gospodarica bila coprnica.One veèeri kad je bila kod nas najednom se ugasilo ognjište,pepeo se podigao uvis i stao se vrtjeti po zraku, tako daje svasoba bila puna dima. Na krovu je nešto cvililo i zavijalo, svase kuæa tresla i èuli smo strašni štropot. To su sigurno na tavanu plesale coprnice. Svi smo pokleknuli i molili se Bogu, našto su coprnice otišle.- Samo grofica nije kleknula niti se prekrižila! - upadne urijeè djevojèica.- To je moja unuka - reèe kmet. - Odmah kad je grofica otišla spomenula je mala da se kontesa nije prekrižila. Onda tonisam vjerovao, ali sad vidim daje istina.- A kontesa je došla ispod Sljemena? - upita Krajaèiæ.- Da, vaša milosti! - prihvati mlada snaha. - Odmah zatimje nastala strašna oluja. Osim toga, vaša milosti, odmah drugidan kako je kontesa bila kod nas, krepalo nam je jedno tele, aposlije nam je tuèa potukla cijeli prirod.- Najviše me zaèudilo - reèe opet starac - što je kontesaozdravila moju unuku. Vidite, vaša milosti, ovu djevojèicu?Ona je bila kost i koža i veæ joj je smrt bila na vratu. Kontesaje poslala djetetu lijeènika, ali ni on nije pomogao. Onda je poèela malu sama lijeèiti. Slala joj je svaki dan juhe, mesa i vinai uvijek govorila da dijete mora samo dobro jesti, pa æe se oporaviti. Cijelo je selo znalo da mi je unuku urekla jedna coprnica. A vaša milost zna da uroke može izlijeèiti samo coprnicai nitko drugi. I nakon mjesec i pol moja je unuka ozdravila -kako vaša milost izvolijeva i sama vidjeti.- MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Sudac je upravio na kmeta još nekoliko pitanja, a onda ga otpustio i pozvao koèijaša grofice Ratkav.- Ona je bila kuražnija od nas muškaraca i nije se nikadnièega bojala, a, molim, svi znaju da su žene strašljivije.Uvijek je po noæi jašila, a više puta i rano u jutro. Onda je slugama zapovijedala da je èekaju, a ona bi se negdje izgubila.Jedanput sam bio s njom rano u jutro u Remetama i èuo samod drugih da seje ondje tajno sastajala s nekakvim mladiæimakoji su bili vrazi. Tako sada pripovijedaju ljudi u Remetama.A sobarica grofice Èikulini veli da je kontesa u jutro pobiralarosu i pravila ljubavne napitke za mladu gospodu.Kad je koèijaš svršio svoj iskaz, pozvaše sobaricu grofice Èikulini. Ona je taj iskaz potvrdila i još pridodala kako je ona bila uvijek uvjerena da kontesa opija gospodu ljubavnim napicima, jer inaèe ne bi bili svi u nju tako

zaljubljeni. U gradu da ima i mnogo ljepših djevojaka pa se nije èitav grad u njih zagledao.Konaèno je preslušan i vrtlar i krojaè iz samostana, Pavao Galoviæ koji je prije dva tjedna optužio Kušenku. Pripovijedao je da gaje Nera jedanput kod Kamenitih vrata upuæivala neka opozove svoju optužbu protiv Kušenke. Onda je poèeo prièati o Jelici:- Neka vaša milost samo pogleda što je od mene uèinilaKušenka. Otkako je u tornju nisam imao nijedne mirne noæi.Ne mogu spavati, uvijek mi je pred oèima kako je vuku u toranj. A kad me snaðe san, onda mi opet dolazi u snu sa svojommaterom. Stara mi se grozi i vièe: "Èekaj, èekaj, znat æeš ti štosi uèinio s mojom kæerkom." Onda me tuèe i muèi kao neèastivi, a Jelica joj pomaže. Juèer mi se prikazala u snu i reklami: "Vi æete me imati na duši." Bila je sva blijeda i rašèupana imeni se tako smilila pa sam onda poèeo plakati. I tako sam semuèio u snu da sam jedva danas ustao iz postelje. Gospodinžupnik mi je rekao neka svaki dan platim jednu misu i neka

dadem crkvi jednu kokoš i dva purana, pa æe me Bog spasiti od tih strašnih snova.Napokon je i Galoviæ optušten.Mikica je marljivo pisao sve te iskaze. Sudac je èekao na baruna Skerleca, grofa Vojkffvja i kapetana Sinišu koje je takoðer dao pozvati preda se.Sva trojica sastala se zajedno u sobi gradskog suca.Siniša je ušao posljednji. Bio je iznenaðen kad je vidio svoja dva protivnika koja je prije mjesec dana svojim maèem bacio u postelju. Kad je ušao pozdravio je suca, a Skerleca i grofa Vojkffvja nije ni pogledao.Mikica mu se tri puta nakloni, ali se Siniša nije udostojao da to opazi.- Pozvao sam vas, plemenita gospodo - reèe Krajaèiæ - dapred ovim sudom govorite kao svjedoci iskreno i otvoreno.Gospodin Vojkffv bio je tek nedavno bolestan, a menije došlodo znanja da je bolest vaše milosti bila vrlo èudnovata. Èuosam da je presvijetli gospodin grof obolio uslijed uroka, papostoji sumnja daje to uèinila kontesa Nera koju svjedoci optužuju zbog èarolija.- Moja bolest je bila posve prirodna, gospodine suce - reèegrof- a kako se radi o èasti jedne žene, ja æu vam odati tajnu:pobio sam se u dvoboju.Sudac raskolaèi oèi.-Vi možda zaštiæujete kontesu, ali vas moram upozoriti...- Ne, ja govorim živu istinu.Sudac pogleda mrko grofa Vojkffvja i obrati se Skerlecu koji je zurio preda se. Postavi i njemu isto pitanje. Ali Skerlec mu odvrati:-1 ja sam se pobio u dvoboju.Sudac je još više raskolaèio oèi i uskliknuo:-Vaša presvjetlosti, to nije moguæe! Dvoboj je zabranjen, a vi se sigurno niste ogriješili o zakon!

I

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Skerlec je u neprilici šutio. Videæi da neæe dobiti odgovor Krajaèiæ nastavi:- Vaša svjetlost neke je burne noæi našla kontesu NeruKegleviæ kod kmeta grofice Ratkav. Onda je bila velika oluja,a kontesa je sama izjašila, i to noæu...

Barun je malo oklijevao, a onda odvrati:- Jest, tako je bilo.- A nije li vašoj milosti ikad bilo napadno to stoje u kontesu bilo zaljubljeno toliko plemenite gospode?- Nije! - odvrati barun. - Ja za to nisam znao.- A nije li, možda, kontesa vašu svjetlost omamila kakvimljubavnim napitkom?- To ne znam - odvrati Skerlec poluglasno. - Držim da ipaknije.Krajaèiæ zapovjedi Mikici da pozove u sobu babu Uršu. Baba Urša ušla je zamotana u veliki rubac. Ona žmirne na suca jednim okom i cmokne jezikom èekajuæi na pitanje.- Je li kada k tebi došla kontesa Nera Kegleviæ po ljubavninapitak?- Velepoštovana vaša milosti, u mojoj kuæi i u mojoj rucinije bilo nikada vraèarija. Stara sam žena, mnogo sam pretrpjela u životu i svijet me èesto pita za savjete. To je sve. Alijedne noæi doðoše k meni dvije žene i jedan mladiæ, te su silom od mene htjeli ljubavni napitak. Kad sam ih htjela istjerati iz kuæe, navališe na moju kuæu mladi juratuši i htjedošeme obijediti zbog nekakvih nepodopština. Rekoše da se kodmene skrivaju neki zli ljudi. Ali ja sam poštena purgarka, pakod mene nisu ništa našli. To æe posvjedoèiti gospodin notar Sale koji je one veèeri pretražio moju kuæu. Kasnije samdoznala daje jedna od onih žena što su tražile ljubavni napitak bila unuka grofice Ratkav.Skerlec pogleda iznenaðeno babu Uršu.- A je li ti rekla za koga treba taj napitak? - upita Krajaèiæ.

- Za baruna Skerleca.Te rijeèi pogodiše baruna kao grom.On naglo ustane sa stolice i upita babu Uršu:- Možete li vi na to položiti prisegu?- Sto puta, vaša presvjetlosti. Kunem se živim Bogom damije rekla vaše ime.Krajaèiæ otpusti staru vraèaru iz sobe, a onda se obrati Skerlecu:- Može li sada vaša milost posumnjati da se, možda, ipakkontesa poslužila ljubavnim napitkom?Skerlec je bio blijed i uzbuðen.- Možda - odvrati on i zamoli suca da ga otpusti.Krajaèiæ mu ispuni želju, nastoje barun odmah otišao. Sadse sudac obrati grofu Vojkffvju i isto pitanje upravi na njega. Grof odvrati:- Ne, gospodine suce! Ja sam se, doduše, u kontesu bio silno zaljubio, ali nisam pio ljubavnog napitka. Takvih sredstava kontesa ne treba - ona ima odveæ lijepe oèi, a da bi jojmuškarac mogao odoljeti.- Baš u tom i jest èarolija, gospodine grofe. Vi ste još uvijekomamljeni i opèarani ljubavnim napitkom.- Ako vi tvrdite da su lijepe oèi ljubavni napitak, onda vamne mogu dokazati protivno. Alija æu uvijek tvrditi da kontesanije vještica! - reèe grof.Krajaèiæ ga brzo otpusti. Odgovor grofa nije mu bio po volji.Siniša je cijelo to vrijeme stajao kod prozora i gledao na ulicu. Krajaèiæ ga konaèno pozove k sebi te mu reèe:- Gospodine kapetane, moram vam postaviti jedno vrlovažno pitanje. Sjeæate li se one veèeri kad smo bili kod grofice Èikulini, kad je dala veèeru u èast kontese Nere? Tada stevi, gospodine kapetane, pripovijedali društvu jedan vaš dogaðaj s nekom mladom vješticom u šumi blizu križanja. Ta vas

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

je vještica onda nastrijelila u ruku i vi ste rekli da je to bila neka otmjena dama.- Ali, gospodine suce, to je bio san kojim sam htio zabavitidruštvo.- Oprostite, dragi kapetane, ali ja ne vjerujem da ste vi tosanjali.- Kad vam ja to velim, onda mi morate vjerovati.- Pa dobro. Ako je to doista bio san onda mi recite tko jebila otmjena gospoda koju ste u snu vidjeli i daje na križanjuèekala vještice.- Vaša pokojna baba!Glas kojim je to rekao Siniša morao je suca uvjeriti da mu se kapetan ruga. Takav odgovor silno ga uzbudio.- Ja sam uvjeren daje to bila kontesa Nera i daje vi želitezatajiti.- Oprostite, mene neæe nitko prisiliti da govorim ono što bikome možda išlo u prilog. Ja govorim onako kako jest.- Gospodine kapetane, ja vas sada preslušavam kao sudacnjezinog velièanstva i molim vas da mi kažete tko je bila ženao kojoj ste snivali daje bila na križanju.- Èasnik njezinog velièanstva ima drugog posla nego davam kao baba pripovijeda svoje sne! Nedostojno je da meuopæe takvo što pitate.- Dobro, onda æu vam reæi zašto vas to pitam. Ono što stepripovijedali dogodilo se one veèeri kad je barun Skerlecnašao kontesu kod kmeta grofice Ratkav, pa je opravdanosumnjao daje sve ono što ste pripovijedali prava istina i dajeona dama bila kontesa Nera.- Niti je bila ona, niti koja druga.- Ja mislim da se ne slaže s vašom èašæu...Siniša plane i zagrmi:- O mojoj èasti nemate pravo suditi vi, gospodine suce!Meni su kontesu Neru prvi puta prikazali jedne veèeri kod

grofice Èikulini, a ako ovaj moj iskaz ne date unijeti u zapisnik, ja æu naæi puta da priopæim u Beè kako se ovdje provode istrage.Èim je Siniša izgovorio rijeè Beè, ustane Krajaèiæ brzo sa stolca i poðe prema kapetanu:- Nemojte se žestiti, gospodine kapetane. Kao sudac moram biti malo oštriji, ali vi znate da se vaša izjava poštuje. Evo - moj pisar je veæ bilježi.Siniša je toèno proèitao stoje Mikica napisao, a onda ostavi sobu gradskog suca.PRVI GLAS UTJEHENad mlinom nedaleko od Krvavog mosta diže se žuta gusta živica i uspinje se do Kamenitih vrata. Pod vratima je tamno, samo otajstveno svjetlo pred kipom Bogorodice rasvjetljuje mali prostor oko slike.U kutu, posve blizu Palèiæeva duæana, nešto se mièe. Tihi šapat prenosi se od zida do zida.- Možda i neæe doæi?- Hoæe! Svake noæi vraæa se ovuda s Kaptola na Griè.Sve je tiho i mirno. Samo uljanica pred Bogorodicom dršæe kao da se boji sablasne tame.Dolje, ispod Kamenitih vrata, èuju se s Kaptola koraci. Netko se uspinje prema Grièu.- Eno ga! - šapne sjena pod Kamenitim vratima.

- Pazi!Koraci bivaju sve glasniji, bliži. U Kamenita vrata uðe èovjek. Teško diše i malo tetura. Proðe kroz gustu tamu pod debelim stropom kule.Èasak stane i pogleda u sliku. Onda poðe prema njoj, razotkrije se. Svjetlo uljanice rasvijetli lice Mikice Smernjaka. Vino ga ljulja.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Hvala i dika ti budi, Velika gospo - nakloni se Bogorodici.U tom trenutku banuše pred njega dva èovjeka.Mikica nije bježao. Otvrdnuo kao kamen i prestrašeno zurio u njih. Vidio je tek dvije okrinkane glave, jedan bodež i kesu od mreže kroz koju su sjali cekini. Nije odmah razabrao daje jedan èovjek naperio u njegova prsa bodež, a drugi mu turio pod nos kesu sa zlatom.Mikica je sve šire rastvarao oèi i tijelo mu je poèelo drhtati.Stoje to? Prikaza ili java? Zar gaje vino tako omamilo da ga salijeæu strašne slike?- Ni da si pisnuo! - èuo je šapat jednog èovjeka.Sad mu je bilo jasno da su to ljudi i da mu prijeti zlo.- Gledaj! Ovo je bodež, a ovo cekini. Što hoæeš, bodež usrce ili cekine u džep? Odaberi.Mikica nije mogao odgovoriti premda mu je odmah bilo jasno što æe odabrati.- Cekine bih radije!- Onda slušaj i odgovori: ima li danas kakvo preslušavanjeu tornju?- Nema.- Gdje su sada grabanti?- Kod kuæe, spavaju.- A stražari?- Oni stražare.- Možeš li ti sada uæi u toranj?- Mogu.- Onda slušaj dobro. Znam da si hulja - služiš svakoga zanovac.- Kako bih inaèe živio? Raditi se mora - poèe Mikica braniti svoju èast kad je vidio da ga neæe ubiti.- Vidiš li ovo pismo? Ti æeš ga predati kontesi Neri.

Mikica se preplaši i ne odgovori.- Neæeš li? - upita ga šapæuæi èovjek u tami.-Vije hoæete spasiti? To je nemoguæe. Stražari...- Ništa se od tebe ne traži nego da joj predaš ovo pismo.Gledaj, pismo je na francuskom i neæeš ga moæi proèitati. Pri-štedi sebi trud da ga otvaraš. Kad ga kontesa proèita, dat æešjoj crnilo i papira da nam odgovori. Taj odgovor donijet æešmeni. To je sve. Ne uèiniš li to i upozoriš li stražu na nas, ondati nema spasa. Ja nisam ovdje sam. Eno, tamo u kutu još sutrojica, a dolje pred vratima u živici opet trojica s nabijenimpištoljima.- Dobro. Ja æu pismo predati kontesi i donijeti vam odgovor.- Ako ne izvedeš sve u redu ili ako nas izdaš, znaj da neæešživjeti ni deset sati. Moj æe te bodež naæi makar pred oltarom.Ako izvršiš sve toèno, dobit æeš ovu kesu.Mikica se od straha malo otrijeznio i sasvim dobro shvatio što hoæe neznanac.

- Pa napokon zašto ne bih zaslužio cekine? - pomisli on.Stoje to predati pismo? Stoje pismo?- Naprijed! Za pola sata moraš se vratiti.Mikica pode odmah u stražarnicu. Tu je našao dvostruku stražu. Sam nadzornik sjedio je u stražarnici i pio sa svojim ljudima i kockao se.- Oho! Što to znaèi? - upita ih Mikica. - Kao da èuvate sultana.- Tako je odredio Krajaèiæ zbog one grofice - reèe nadglednik. - A što ti radiš u to doba ovdje?- Neka vrag odnese moju pamet! Ostavio sam danas kodpreslušavanja u muèilištu kljuèeve, pa ne mogu u kuæu. Izvadio sam ih iz džepa i metnuo na stol.- Bio si opet kod Janice na Kaptolu, je li?- Ah, neka je bijes odnese. Otvori mi - reèe jednom straža-ru - i podaj mi svijeæu.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Nadglednik se nije protivio. Mikica je bio tako povjerljiva osoba da ne bi nikome palo na pamet uskratiti mu pravo da u bilo koje doba dana i noæi ude u toranj.On poðe stubama dolje, noseæi u ruci svijeæu. Brzo je prošao hladnim hodnikom u muèilište. Tu je našao Neru koju su hotimice ostavili u tako strašnom prostoru - da gleda sva muèenja. Kontesa je bila svezana dugim lancem uza zid i ležala je na slami. Èim je ušao Mikica, ona podigne glavu.- Tiho - šapne Mikica. - Nešto imam za vas od jednog prijatelja. Zakunite mi se da me neæete odati.- Ako mi nosite poruku od prijatelja, bilo bi ludo da vasodam.To se i njemu èinilo razumljivo i on pruži Neri pismo.Djevojka ga otvori. Srce joj je burno kucalo. Bijaše crvenom krvlju pisano kao i sva ostala, samo što je bilo na francuskom. To je Neru iznenadilo.Pri svjetlosti svijeæe kojom joj je Mikica posvijetlio stade èitati:"Nero, èekaj mirno slobodu svoju! Èujem kroz debele zidove tornja oèajni tvoj glas! Èujem kako tražiš slobodu! Ništa i nikoga više ne èujem, samo tebe! Miruj Nero! Oršiæ je pohitao u Beè kraljici, a prije nego zapale tebi lomaèu, planut æe sav Griè i sve što u njemu živi!Od ovog èasa slavim sve hulje ovoga svijeta, jer je po jednoj od njih moj glas dopro do tebe! Èekaj me -ja æu doæi."- Jeste li proèitali? - upita Mikica kontesu.- Jesam.Mikica uzme papir i pero sa stola na kome je bilježio iskaze vještica.- Èekajte, evo tu je papir i pero namoèeno u crnilo. Tajèovjek hoæe odgovor.- Jeste li ga vidjeli?-Vidio ga jesam, ali poznao nisam. Sakrio je lice krinkom.

Nera položi papir na slamu i uze pruženo pero. Napiše francuski:"U strahovitoj samoæi vi ste uskrsli moju nadu! Hvala vam! Hvala. Èekam vas svaki èas, svaki trenutak."Kontesa je osušila papir na svijeæi, složila pismo i predala ga Mikici.Nikako nije shvaæala kako je neznanac pridobio Mikicu da joj donese to pismo. Ali pismo bijaše doista od njega, od nepoznatog èovjeka, koji joj je poslao prvi glas utjehe i prvi znak da misli o njezinoj slobodi.Sad je dvostruko osjeæala zahvalnost za tog èovjeka i želju da sazna tko je.

Veæ je mislila da su je svi ostavili. Nikako nije mogla shvatiti da joj dosad baš nitko nije dao znaka od sebe.Sad je saznala zašto nije bilo grofa Oršiæa. On je otišao u Beè kraljici. Bože, a kome je ostavio baku - njezinu ljubljenu sirotu baku?Dok je ovako razmišljala, izvukao je Mikica iz džepa pregršt kljuèeva, uzeo ih u ruke i, ostavivši za sobom kontesu u tami, pošao gore, u stražarnicu.- No, jesi li našao kljuèeve? - upita ga nadglednik.- Jesam. Sam neèastivi ih je sakrio da me muèi u to kasnodoba noæi. Umoran sam -jedva èekam da dospijem pod bla-zinu.Mikica izaðe iz stražarnice. Malo je vani stajao da vidi neæe li sluèajno tko za njim izaæi. Ali vrata stražarnice ostadoše zatvorena.Brzo se spusti pod Kamenita vrata. Tu stane. Ispod Bogo-rodièine slike maknule su se opet dvije sjene. Jedna priðe k njemu i upita:- Gdje je odgovor?- Evo ga.

i

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Èovjek mu naglo otme pismo, pristupi uljanici ispod Bogorodice i zaviri kroz krinku u nj. Ruke su mu lako drhtale...Kad je proèitao Nerine rijeèi, smota brzo papir i spremi ga u njedra. Onda pruži Mikici kesu od svilene mrežice:- Evo ti - zaslužio si ih. Prebroj, ovako te još nitko nije platio.- Bogme nije.- Je li još što rekla?- Pitala me je da li sam vas vidio. Drugo ništa.- Koliko ima stražara u tornju?- Šest stražara i nadglednik uza. Èuvaju je kao kraljicu,spasiti je ne biste mogli!- Ludo! To mi nije ni na pameti. Sada idi kuæi, i ako se kadaizbrbljaš, ugrizi se za jezik, jer bi ga mogao izgubiti.Mikica spremi cekine i uspne se zadovoljan na Griè. Oba okrinkana èovjeka ostadoše pod vratima.- Bi li se dalo stražare podmititi? - šapne jedan.- Možda. Ali nadglednika?- Sve te hulje sanjaju o cekinima kao magarac o zobi.Hajdemo.Obojica se izgubiše u tami.Nera nije mogla usnuti. Pod njom je šuštala prljava slama, a bila je nauèena ležati na svilom izvezenim jastucima koji su odisali èistoæom. Nad njezinim krevetom širili su se zastori od modrikaste svile i bijelih èipaka, a sad je natkrivao tamni strop s kojeg je kapala voda.Ali mnogo više nego tvrdi ležaj na zaprljanoj slami, pljesnivi zrak i cvil štakora oko nje, uzbuðivalo ju je pismo što gaje donio Mikica. Zar je moguæe da æe ikad ugledati sunce? Da æe opet udisati svježi zrak i spavati na svojoj svilenoj postelji?Kako zamišlja neznani prijatelj da je oslobodi iz tog strašnog mjesta? Èinilo joj se daje odavle svako osloboðenje

nemoguæe. A ipak, osjeæala je tako živu želju za slobodom. Veæ je bila izgubila svu nadu. Ovo pismo opet je vrati i ona je cijelu noæ mirno slušala cvil štakora i lepršanje šišmiša koji je zalutao u podzemne tamnice i pokušavao naæi izlaz.

Sablasni njegov šum po neprozirnoj tami bio joj je ugodan, jer je prekidao mrtvu tišinu. Tišina bijaše strasnija od leta šišmiša i cvila štakora...Pismo nepoznatog prijatelja spremila je Nera na grudi i osjeæala daje oživljuje i da nije više tako strašno sama... Prièinjalo joj se kao da joj iz tog papira netko govori, da je tješi i bodri.Grofica Èikulini i njezina prijateljica dvorska gospoda Auersperg sjedile su u živom razgovoru.- Grof Oršiæ je pokrenuo sve daje spasi - reèe Èikulinka. -Osim toga, opazila sam da je i Ivo snužden. On je još uvijekzaljubljen u Neru.- Budi strpljiva. On æe je veæ zaboraviti.U taj èas najaviše grofici Mikicu Smernjaka. Ona ga primi u prisutnosti grofice Auersperg.Mikica isprièa grofici potanko sve što se prekjuèer dogodilo u muèilištu i što su iskazali svjedoci.- Siniša ju je branio - klikne grofica Auersperg. - Tomu senisam nadala. - Ona se smrkne.- Molim vašu milost za daljnje zapovijedi - reèe Mikicadovršivši svoje izvješæe.- Sada je tvoja zadaæa - uputi ga grofica Èikulini - da purgari doznaju kako je ona strašna vještica. Evo ti prvi obrok, adrugi æeš dobiti kad vidim što si uèinio.Grofica mu dade nekoliko cekina, a Mikica se pokloni i izaðe.- Jesi li sigurna da Oršiæa neæe pustiti pred kraljicu?

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Pisala sam prvoj dvorskoj gospodi što ima raditi. Ona jepouzdana, pa æe veæ znati zaprijeèiti da grof doðe pred kraljicu.Mikica je, meðutim, pošao kanoniku Pulingaru i zatražio od njega knjiga koje raspravljaju o vješticama. Cijeli dan èitao je Mikica te knjige, a onda se predveèer, uputio na Man-duševac. Sunce se spuštalo na poèinak i njegov krvavi žar zarumenio je male oblaèiæe što su plovili po obzorju. Bistra voda napunila je zdenac, otjecala kamenitim žlijebom. Gradske su žene dolazile s drvenim svojim posudama po vodu. Silazile su stubama, sjedale na kamenite klupe naokolo zdenca i naslonile se na ogradu, ispitivale o gradskim novostima i pripovijedale što se sve zbilo u gradu.Doskora na zdencu se skupila sva sila žena. Bile su tu i baba Jana i baba Urša, žena Andrije Palèiæa i žena henkara Puncara. Jedini muškarac medu njima bijaše zvonar sv. Marka Franjo Žajler. On je bio poznati gradski brbljavac, natkrilji-vao je sve grièke piljarice.Mikica se tobože sluèajno spusti k zdencu i zatraži od jedne mlade snahe vrè vode. Èim ga žene opaziše, navališe na Mikicu pitanjima je li istina daje u tornju grofica Nera i da su je svjedoci teško optužili.- Jest, istina je! - reèe Mikica i ispije na silu vrè vode. Svisu uprli oèi u njega.- Zar je to ona lijepa unuka grofice Ratkav? Ona pavještica!- Da, da, baš ona - zagrižljivo æe Mikica.- Neka, neka - reèe zlobno stara piljarica Benkoviæka. -Zašto bi samo siromašne coprnice vodili u toranj, a fine frajlepuštali da mirno žive i služe vragu?- Zar je njoj bilo potrebno da se proda vragu? Nije li joj bilodosta imanja stare Ratkavice?- Kratka ti je pamet, dragi zvonaru! - reèe Mikica. - Siro-

mašne žene postaju coprnice da se dobave novaca, a bogate zato da im vrag dade svu moæ!- Bože, Bože, ta lijepa mlada kontesa, pa coprnica! - èudilese žene.- Što vi mislite - reèe Mikica - da vrag izabire samo starebabe? Ta grofica je najveæa coprnica od svih koje smo dosadspalili. Kontesa je imala sve moæi što ih ima vrag. Što nije daonijednoj, to je dao njoj. Ona je svoju služinèad i kmete pretvarala u volove i dala ih uprezati pod plug, pa je tako dala izo-rati sve svoje oranice.Žene su ušutjele. Ono što im je Mikica pripovijedao, nisu još nikada èule. Bile su upravo poražene od èuda. Ali onda najednom provali iz njih silan bijes i one stadoše Neru proklinjati.- Takve stvari mogu poèiniti samo grofovske coprnice! -reèe Benkoviæka.- Prokleta coprnica - plane Jalža Puncerka. - Trebalo bi jetri dana peæi na lomaèi.-Još je pitanje hoæe lije spaliti - važno æe Mikica. - Grofovi æe uèiniti sve daje spase.- Šta? Daje spase? Neka se samo usude - planuše žene. -Ako joj neæete vi zapaliti lomaèu, planut æe im kuæa nad glavom. To možeš reæi gradskom sucu.- Ako za osam dana ne bude na lomaèi, potuæi æemo svugospodu, bila kriva ili prava - zagrozila se mesarica ReginaSuhar.-Bogme hoæemo! Nitko od gospode neæe prekoraèiti crkveni prag, ako joj što prije ne nalože oganj pod Mesnièkom kulom.- Najprije moramo provesti istragu - reèe ozbiljno Mikica.- Sutra prije podne bit æe veæ prvo preslušavanje pred sudom.Preslušavat æe je u županijskoj kuæi koja se drži tornja, jerkad bi je vodili po ulici u sudbenu kuæu, mogao bi je koji odvelikaša spasiti.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Neæe, neæe - viknuše žene. - Ona æe gorjeti kao i sve druge.- Zakoni su za sve jednaki! - vikao je Žajler.- Da, da, nikada nije molila - reèe Benkoviæka. - Vidjelasam je u crkvi. Nikad nije micala usnama. Uvijek je gledala uoltar, ali usta su joj bila mirna. Je li onda molila?- Dolazila je u crkvu samo zato da svijet ne vidi daje copr-nica.- Sada mi pada na pamet: kad se prièešæivala, vidjelasam kako se jednom nagnula i metnula rupèiæ na usta - reèePuncerka.- Sigurno je uzela iz usta hostiju daje odnese neèastivom!- A sjeæaš li se - reèe Benkoviæka babi Jani - kako je uvijekonda kad je pokraj nas projahala na konju nastala oluja?- A kako je ono bilo, babo Jano, kad je umrla i opet uskrsnula? - upita Mikica babu Janu.Baba se namršti i stade pripovijedati kako su u jednoj podr-tini našli lijes s kontesom i kako je ona najednom iz njega izašla živa.- Neka mi tko reèe da tu nije imao posla vrag! - zakima glavom zvonar.

- Èut æete vi još koješta - reèe Mikica. - Žalim što još zasada ne mogu o tome govoriti, jer još traje istraga. Ali to vammogu reæi: da je samo ona poèinila sve zlo što je stiglo Griè.Èetiri stotine godina vrag drži na svijetu coprnice, ali takvejoš nije nikad bilo na Grièu.Mikica je još neko vrijeme razgovarao s babama i zvonarom, a onda je otišao.Babe i zvonar odoše ubrzo iza njega i razletješe se po Grièu da svojim prijateljicama i prijateljima pripovijedaju što su sve èuli.

PRED SUDOMPrije podne slijedilo je Nerino preslušavanje pred sudom. Krajaèiæ je radio groznièavom brzinom da se proces protiv kontese što prije svrši i da što prije doðe do osude.Preslušavanje se imalo obaviti u stražarnici odmah uz toranj. Tamo je bio smješten dugi stol sa stolicama za suce. Vani, u Kamenitoj ulici, skupio se svijet i pripovijedao o strašnim nedjelima grofovske vještice. Buèio je èekajuæi da èuje što je pred sudom iskazala.U deset sati prije podne uðoše u stražarnicu sudac Krajaèiæ, senator Brajdiæ, gradski notar Sale, mali sudac Babiæ i èetiri prisežnika. Ponajprije su se dogovorili da æe Neru, jer je kon-tesa, oslovljavati s "vi" da velikaši ne bi prigovarali, a onda zauzeše svoja mjesta. Nadzornik uza pode odmah u toranj i za nekoliko èasova otvore se željezna vrata. Iza njih pojavi se Nera. Njezina kosa bijaše kuštrava i nepoèešljana, svilena haljina blatna i zgužvana, lice blijedo, a ruke okovane lancima. Stala je mirno pred sudaèki stol i omjerila redom svu gospodu. Nekoæ su se svi ovi ljudi klanjali njoj i njezinoj baki. Sada joj, eto, okovaše ruke koje su nekoæ s poèitanjem ljubili.Prvi je postavio pitanje senator.-Kako vam je ime?- Nera Kegleviæ.- Jeste li dobili pozivnicu da se javite na sud?- Nisam ništa primila. Gradski sudac poslužio se prostomvarkom da me namami u toranj. Nije imao odvažnosti da mepozove pred sud kako to zakon propisuje.Krajaèiæ je srdito pogledao senatora što nije propustio ovo propisno pitanje. Ovaj je bio u neprilici, ali je bez obzira na njezin odgovor nastavio pitati:- Znate li zašto stojite pred ovim sudom?

{

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Zato jer je ljudski razum obolio i jer ste vi pogazili zakone.Odgovor je uzbudio gospodu. Ali nastaviše:- Znate li tko vas je optužio?- Ne znam i zato tražim od vas da mi kažete tko me je optužio i zašto.- Na to vam sud nije dužan odgovoriti.- Sud mi, dakle, ne da da se branim? I vi to zovete sudom?To je razbojstvo!- Upozoravam vas da se imate vladati mirno i odgovaratisamo "da" ili "ne".- Vi ste me pozvali ovamo da se optužim, a ne da se obranim?- Pozvali smo vas da nam kažete što ste radili jedne noæina sam utorak u šumi na križanju kad ste navalili pištoljem

na kapetana Sinišu.Ovo ju je pitanje silno iznenadilo."Zar je moguæe da me je taj èovjek ovako strašno optužio?" pomisli ona.U njezinoj se duši uzdigla u zatvoru zaboravljena mržnja prema kapetanu.- Izjašila sam na šetnju, kao svaki dan - odvrati ona.- A zastoje one veèeri snašla cijelu okolicu pod Sljemenomoluja? - upita senator.- To æe vam znati samo gospodin Bog!- Zašto se one noæi u kuæi vašega kmeta, koji vas je primiopod svoj krov, ugasnulo ognjište i pepeo se uzvitlao po cijelojsobi?- Jer je kroz otvor krova udario na ognjište vjetar.- Zašto niste one veèeri kad su udarili gromovi s kmetovima kleknuli i prekrižili se?- Jer se ne bojim ni bure ni gromova. Samo praznovjerniluðaci dršæu pred gromom i olujom.

- Kako to daje vaša baka jednog dana naglo, bez ikakva povoda, pala u bolest i izgubila pamet?-To nisam kriva ja.- Jeste li se bavili lijeèenjem?- Ja sam nastojala lijeèiti samo jednu bolest, a to je: glupost! Kako vidim, nije mi uspjelo.- Onda, dakle, priznajete - primijeti senator i nastavi:- Zašto ste jedne noæi kod babe Urše tražili ljubavni napitak i za koga?- To je bila samo izlika da vidim što se dogaða u kuæi težene.-1 to, dakle, priznajete!-1 pozivam se na svjedoke, na Franceska i grofa Èikulinija da sam rekla istinu.Sudac nije svjedoke zabilježio i preko toga se prešlo kao da ih nije ni navela.- Priznajete li da ste vještica i da ste kapetanica u cehuvještica?- Vještica nema, niti ih je bilo. Samo ih vi stvarate, a vašidžepovi znaju i zašto.Suci se na ovo žestoko razljutiše. Odrediše da se optuženici imaju staviti na ruke i noge teški okovi.Nera ih je izdržala premda su bili gotovo nepodnošljivi.- Istini stavljate okove. Ali pamet ne možete okovati. Ljudiæe jednom ipak uvidjeti da je sve to bila laž i zabluda. I vašadjeca stidjet æe se vaše zablude - dobaci im ona.Gospoda su od gnjeva poskakala sa stolica. Nitko više nije mogao ostati miran. Neki su èak izvadili svoje škapulare - da ih vještica ne bi urekla.- Na muèila s njom! - povikaše sva gospoda ujedan glas.Nadglednik uza povuèe Neru za sobom u toranj tako nagloda je gotovo pala po stubama. Sud pozove odmah pravnog zastupnika Dvojkoviæa da sastavi prijedlog neka se Nera stavi na muèenje.

1

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Dva sata iza tog preslušavanja podnio je gradski odvjetnik Dvojkoviæ prijedlog:"Optužena kontesa Nera Kegleviæ, premda je nepobitnim svjedoèanstvom okrivljena da je vještica, ipak sve jednostavno nijeèe i time nikakvog pravnog i jasnog odgovora niti za svoju obranu, a još manje protiv tobože nepravednog hapšenja i

tamnièenja ne donosi. Za tako velike i teške zloèine kojima je optuženica optužena nije dovoljno samo jednostavno nijekanje, štoviše ono okrivljenicu još više okrivljuje, jer se prosto nijekanje po zakonu naše kraljevine ne može uvažiti. Nijeèuæi èin pokazuje je upravo krivom, a to se potvrðuje još i drugim nepobitnim dokazima kao što su: dobrovoljne i poslije muèenja potvrdne izjave drugih optuženica daje s njima drugovala i poèinila mnogo štete ljudima, mar-vi i usjevima, zatim što je nekakvom nadnaravnom moæi stvarala tuèu i druge zraène nepogode i, napokon, što je sklopila ogavni savez s vragom koji joj je tu moæ udijelio. Dakle, veæ zbog svega toga imala bi se odmah osuditi i smjesta spaliti. Ali da se zadovolji pravici, da se dozna i za druga tajna njezina nedjela i da se otkriju i njezine drugarice, molim i zahtijevam da se prema postojeæem zakonu udari na muke.Blaž Dvojkoviæ pravni zastupnik grada Grièa, v.r."Suci su ovaj prijedlog prièekali u gradskoj vijeænici. Èim je stigao u njihove ruke, jednoglasno ga prihvatiše i odrediše da se sutra u 2 sata noæu stavi Nera na muke u gradskom mu-èilištu.Kad je Dvojkoviæ iza toga došao kuæi, isprièa Vojkffyju što se dogodilo i doda:- Ne mogu ti pomoæi, moje mi zvanje zapovijeda da tako postupam. Ako ti možeš štogod uèiniti za Neru, uèini. Ja æu ti pomoæi samo utoliko koliko to zasijeca u moje zvanje kao zastupnika pravde. Ja ne mogu kršiti zakon pred javnošæu, jer bi na mene graknula, ali potajno mogu uèiniti što hoæeš. Zakon ne može vikati.

NA SAVIMala Sanda hodala je na prstima, tiho i oprezno, i zatvorila sva vrata koja vode u njezinu sobu. Onda je uzela malu ružièastu svjetiljku i metnula je na stoliæ do prozora, pošla tiho na drugi prozor, otvorila ga i pogledala u vrt. Vani bijaše sve tiho i tamno.Sanda se nadvila nad prozor i prisluškivala, a onda se opet povukla u sobu i èekala. Zagledala se u sliku svoje pokojne majke stoje visjela nad velikim divanom. Nekoliko puta je uzdahnula i opet pošla do prozora.U vrtu su se èuli koraci, tihi i oprezni.Muškarac pruži ruku kroz prozor, a Sanda mu šuteæi dade kljuè.Onda brzo zatvori prozore, spusti zastore i otvori vrata.Na pragu se pomoli mladiæ garava lica i sanjarskih oèiju. Tiho pristupi k Sandi, uhvati joj obje ruke i vruæe ih izljubi.- Sanda, jesi li mislila na mene?- Ti znaš, Francesko...- Draga, mila moja.Mladiæ je s toplim ushiæenjem gledao djevojku koja je u bijeloj haljinici, s kuštravim plavim kosama, izgledala kao dijete.- A gdje su drugi?- Evo ih, veæ dolaze.Tiho, hodajuæi na prstima, unidu grof Èikulini, pa redom svi Remetinci, a posljednji otac Smole. Šuljali su se u sobu, šapæuæi pozdravili Sandu i onda sjeli oko stola kao urotnici koji se pripremaju za neki veliki pothvat.Svi su bili ozbiljni, odluèni. Samo se otac Smole sasvim pognuo. Njegova donedavno napola sijeda glava sada mu je posve posijedila. Izgledao je star i slomljen.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Sjedili su tiho, ne progovorivši ni rijeèi. Najednom se iz hodnika zaèuli èvrsti i odluèni koraci.Mladež dignula glave i uprla oèi u vrata. Ova se otvore, a u sobu uðe Tito. Svi u jedan mah krenuše prema došljaku.-Stoje?-Uspio sam!Sva se lica razvedriše, a mladež se uzgibala.- Je li bilo teško? - upitalo ga nekoliko glasova.- Sasvim lako. Došao sam poslije Nerina preslušavanja kocu u Gradsku vijeænicu. Sudbeno je povjerenstvo upravo vijeæalo i odredilo da se Nera sutra u zoru ima staviti na muke.Sanda je tiho ciknula, a oèi joj se napuniše suzama.- A onda? Stoje bilo dalje? - pitao je nestrpljivo Èikulini.- Sjeo sam k ocu i rekao mu: uza sve to stoje preslušavanjetako ispalo, velik dio svijeta ne vjeruje da je Nera vještica.Ovaj put nije èitav puk uz vas.- Na žalost, jest - reèe Sanda. - Služinèad mi prièa upravostrašne stvari o Neri.- Znam - prekine je Tito - ali ja sam oca uvjerio da imajedna stranka koja žestoko brani Neru. Rekoh: "Ova strankahuška puk protiv tebe i suda. Otac si mi pa ti velim: uzdrmanje tvoj sudaèki položaj!"Moj stari izbuljio u mene oèi, pune straha i zabrinutosti.- Jest - rekoh mu ja. - Mnogo ih znam koji ne vjeruju da jekontesa zaista vještica i moram priznati da se veæ i u krugovima dvorske gospode Auersperg govorilo kako je Nera nevinai da sije ti nezakonito zatvorio.Da ste vidjeli lice moga oca! Siromah, problijedio je i posve se zgurio u svom stolcu.- Ja æu im dokazati daje vještica - zaprijeti on.- Nešto bih ti savjetovao - rekoh ja.On me pogleda pitajuæi.- Danas više nije obièaj da se vještice vode na Savu, ali to bi

ipak bio najbolji dokaz. Uèini taj pokušaj potajice. Prije nego je staviš na muke, odvedi je na Savu i uèini pokus. Stari me široko gledao.- Ti znaš kako se vjerovalo u to! Ako je optuženica potonula u vodu, bila je izgubljena, svi su bili uvjereni, da je roðena vještica. Ako to uèiniš danas, osvojit æeš sve nevjerneTomaše.Stari je èasak mislio, a onda mi reèe:- To bi onda morao uèiniti još ove noæi, prije nego doðe namuèila?- Naravno - rekoh ja. - Ona æe sigurno potonuti, a sutraæe se to objaviti puku i time æe prestati sumnjièenje onih kojisada brane Neru da nije vještica.Stari me je ushiæeno uhvatio za ruku. Taj èas bilo mije neugodno što ga ovako gadno varam. Ali radi se o jednom nevinom životu, pomislih ja, i opet postadoh tvrd.- Pomozi mi kako da to udesim - zamoli me otac. - Naðipovjerljiva èovjeka koji umije taj posao.- I mi smo odmah sve dogovorili, do na vlas onako kakoæemo Neru moæi lako spasiti.- Ti si izvrstan intrigant - reèe Francesko mladom Kra-jaèiæu.- Nepravedno me hvališ! Moj nesretni otac tako je lakovjeran da ga možeš na sve naputiti. Samo zato mi je i uspjeloda ga nagovorim na vašu osnovu.-Koliko je sati?- Upravo devet.

- Izvrsno. Sada još imamo vremena da sve udesimo.- Kada æe dovesti Neru na Savu?- U jedanaest noæu. Onda još nema mjeseèine, pa æe stvarto bolje uspjeti.- Reci mi samo što znaèi taj vodeni pokus? - upita Sanda.- Bojim se za Neru.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ne trebaš se bojati. U prijašnje doba vodili su vještice naSavu, svezali ih na dasku i objesili na uže, a onda ih spustiliu vodu. Ako je optuženica potonula, svijet je bio uvjeren daje vještica.- Oni æe je spustiti u vodu? Naravno da mora potonuti!- Ne boj se - utješi ju Tito. - Sve je to udešeno samo zatoda Neru izvuèemo iz tornja. Kad jednom ugleda nad sobomvedro nebo, onda je više neæe voditi natrag u toranj.- Dao Bog - tiho æe Sanda - ali ja sam silno nemirna.- Lezi i èekaj dok ti ne javim da je Nera u Slavetiæu.- Na Oršiæevu imanju priredili ste joj utoèište?- Jest. Danas je odanle došao Francesko i priredio sve štoje potrebno.- Onda se žurite. Mene hvata prava groznica - reèe Sanda.- A sad, djeco, idemo na Savu - pozove ih Tito.Otac Smole poðe prvi. On je neprestano šutio. Otkako je Neru zadesila ova nesreæa, bio je kao izgubljen. Odobravao je osnove mladih ljudi i podupirao ih, no uvijek je šutio i zurio preda se.I mladež pode za kapucinom. Izašla je tiho i neèujno, kako je i ušla.Francesko je toplo poljubio ruku svojoj maloj vjerenici, a onda izašao i on - posljednji. Sanda je zatvorila vrata i još dugo prisluškivala njihove korake koji su odmicali sve dalje i dalje.U tamnoj noæi ljeskala se Sava hiteæi širokom dolinom koju je žubor valova napunio ugodnim šumom.Na obali ispod tornja leže na pijesku èetiri èovjeka. Ispružili se potrbuške, ali ne spavaju. Kao da nekoga èekaju u zasjedi.Kraj živice što je porasla uz obalu zaèuje se najednom sušanj lišæa. Podigoše glave, a iz grmlja izaðe èovjek u dugom crnom ogrtaèu:

- Vivant6 Remetinci!Kad je èovjek izrekao ove rijeèi, skoèiše mladi ljudi na noge. -Stoje?- Upravo sada izvedoše Neru iz tornja i posadiše je u kola.- Kako se držala?

- Tiho i apatièno. Nisam joj mogao ništa dojaviti. OcaSmolea nisu pustili k njoj.- Idemo li?- Hajdemo. Vrijeme je.Èetvorica ljudi u kmetovskim surkama i sa šubarama na glavi poðoše zajedno s onim koji je došao u crnom ogrtaèu. Išli su šuteæi uz obalu i brzo prispjeli k drvenom mostu na debelim stupovima.- Je li splav pripremljen?- Sve je u redu kako smo se dogovorili.Neobièni seljaci izgubiše se pod tamnim mostom, a onaj peti u crnom ogrtaèu poðe prema cesti kojom se dolazilo iz Zagreba.Nekoje vrijeme stajao mirno èekajuæi. Najednom izdaleka zadrndaju kola. On brzo skupi svoj ogrtaè i poðe na most.

Kad su kola stigla pred most, izaðu iz njih Krajaèiæ, mali sudac Babiæ i Sale. Iza njih stajahu još jedna kola. Iz njih siðe Nera s dvojicom stražara.Svi poðoše na most. Dvojica stražara nošahu baklje.- Ti si veæ ovdje, Tito? - èuo se glas gradskog suca.-Jesam!Nera je iznenaðeno zurila u svoga prijatelja Tita. On joj se malo približio i stisnuo joj ruku.Nera je uvidjela da se radi o neèemu što ne razumije, ali je slutila da æe ono što æe se dogoditi biti njoj u prilog.6 Vivant (lat.) - Živjeli.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Stražari uhvatiše Neru i prisloniše je uz jednu dasku koja je imala karike za ruke i noge. Gotovo je razapeše na dasku. Onda je objesiše na jako uže i stadoše je spuštati preko ograde mosta dolje, u Savu.- Netko bi morao dolje paziti da li æe potonuti - reèe Sale.- Sve je u redu, dolje pod mostom je èovjek u ladici - odvrati Tito.Nera je razabrala da je spuštaju u duboku hladnu tamu. Osjeæala je pod sobom i oko sebe prazninu, kao da joj je nestalo dna. Hladni mokri zrak strujio joj oko tijela. Što su je dublje spuštali pod most, bivalo joj sve hladnije. Onda joj bljesne pred oèima hitra Sava, a lice joj poprskaše sitne kapljice savskih valova.Prièinilo joj se da se iz bezdane tame dižu prema njoj ogromne, duge ruke i posižu za njom kao zmajevi. U taj èas uhvate je te ruke i ona osjeti njihov dodir, onda tvrdo tlo pod sobom i šapat nekih poznatih glasova. Sad je shvatila da se nalazi na splavi.Dvije ruke odrezaše uže na kojem je bila spuštena, a umjesto nje objesiše težak uteg. U taj èas otisne se splav po hitroj bujici. Nera je osjeæala da hrli nekamo daleko, da se oko nje vrzu ljudi, daje pokrivaju rupcima i nježno joj šapuæu:- Sad ste opet naši, Nero, sad ste opet slobodni!Ona nije odgovarala. Ležeæi na splavi zurila je preda se u tamu kroz koju su prštale hladne kapljice Save i moèile joj lice.Remetinci su Neru odvezali s daske i oslobodili joj ruke i noge iz željeznih karika, dok je splav hitro i glatko klizio po rijeci.Gore, s mosta, èula se buka i vika. Baklje se maknule i kao da su poletjele tamom. Bakljonoše su trèali, a za njima se èula psovka, prepirka i galama.S Nerom na splavi sjedila su dva njezina prijatelja Fran-cesko i Stiller.

- Zaboga, meni se èini da snivam! - reèe Nera.- Hvala Bogu da to nije san! - reèe Francesko. - Još malopa æemo se iskrcati. Na obali na ugovorenom mjestu èeka nasÈikulini s prijateljima, a onda æemo ravno u Slavetiæ gdjeæemo vas sakriti u dvorcu grofa Petra. Sve je to osnova našegTita.- Tita? - opetovaše Nera u sebi. I pomisli na pismo što gaje dobila u tamnici.

Noæ je bila tamna i hladna. Sava je hitila kao da se i ona žuri da što prije odnese splav onamo gdje se Nera imala iskrcati.Pred oèima spašene Nere izmicale su tamne sjene grmlja što je raslo po obalama. Kontesa je sklopila ruke i tiho pro-šaptala:- Ja sam osjeæala da æe me netko spasiti!... Nisam se bojalasmrti, ali onih muka! To je bilo strašno.Jedva što je Nera s Remetincima progovorila nekoliko rijeèi, uzvrpoljiše se oni i ustadoše. -Evo nas na cilju!- Vidiš crvenu svjetiljku? Ono je Èikulini.Spretno zaustaviše splav i iskrcaše Neru na pijesak. Gore na obali crvenila se svjetiljka oko koje je stajalo nekoliko ljudi. Neru dovedoše na obalu. U susret dolazilo im je više ljudi kojima se lice u tami nije moglo razabrati.- Èikulini! Zovne Francesko.Mjesto odgovora uhvate ga najednom dvije jake ruke iza leda. Lecne se i htjede se istrgnuti. Tada opazi da su dva gradska stražara veæ pograbila Neru i stala je vuæi, a istodobno da su neki ljudi pograbili ostalu trojicu njegovih drugova koji su se iskrcali sa splavi.Nekoliko èasaka zurili su u ljude kojima su pali u ruke i koji su ih u tren oka svezali.Imali su uza se oružje, ali su tako sigurno oèekivali svoje ljude da u prvi mah nisu mogli shvatiti što se to dogaða.

Bi,*

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Èikulinija i njegovih drugova nije bilo. Mjesto njih doèekaše ih ljudi notara Salea."Što to znaèi?" pitao se Francesko. "Samo izdaja mogla nas je ovako natjerati u šake Saleovih ljudi."Izdajica je mogao biti samo Remetinac. Nitko drugi nije znao za njihovu osnovu gdje æe se iskrcati, ni da æe im signal biti crvena svjetiljka. Mladiæa obuzme potištenost. Dakle, medu njima ima izdajica? Gdje je Èikulini? Znali su daje mladi grof zaljubljen u Neru, a sumnjalo se i o Titu da Neru ozbiljno ljubi. Nije li možda ljubomora kriva izdaji?Dok je Francesko razmišljao, povezaše Saleovi ljudi ðake i prisiliše ih da se uspnu na kola. Neru su veæ stražari vozili na Griè, u onu strašnu kulu u kojoj je morala biti još ove noæi stavljena na muke.Potištenost je obuzela Neru kad stražari za njom ponovno zatvoriše vrata groznog tornja na Kamenitim vratima.Još èas prije osjeæala je oko sebe zrak slobode, gledala je i slušala svoje prijatelje, a sada je, eto, opet uvedoše u tamnu rupu kamo je zatvoriše prvi dan njezinog tamnovanja. Nije u prvi mah mogla ni da shvati kako je dospjela u ruke stražara. Tek kad je poèela o tom razmišljati, stade razabirati da se radi o izdaji.No tko je mogao izdati domišljatu zamisao Tita Krajaèiæa?Sin gradskog suca pokušao ju je s Remetincima oteti."Tito?" mišljaše Nera. "Zar da je on njezin nepoznati prijatelj koji joj je navijestio osloboðenje i bio bi ga proveo da ga nije izdao neki bezdušni izdajica?Ako je Tito, onda neæe ni sada klonuti duhom. On æe me možda ipak spasiti", nadala se Nera. "On zna sve osnove svog oca, on zna sve što sudac kani s njom."Sad se Nera sjeti da još ove noæi ima biti stavljena na muke. Taje pomisao prestraši. Pred oèima joj osvanuše muèila što ih

je gledala u muèilištu i trnci joj prodoše tijelom. Bože, sad joj više nema spasa! Noæne ure su prolazile; u dva sata noæu stavit æe je na muke. Sada je shvaæala da su je Remetinci htjeli ove noæi osloboditi da ne doðe na muke."Zar zbilja na muke? Ako me razapnu na strašna muèila, onda sam zauvijek izgubljena. Moj duh æe izdržati, ali tijelo neæe. Oni neæe ništa od mene èuti, ali tijelo æe mi osakatiti. Onda je bolje da me odmah metnu na lomaèu", muèile su Neru teške misli.Oblije je hladni znoj. Pomisao da æe za koji èas ili sat njezino tijelo biti izmrcvareno, ispunjavala je veæim užasom nego misao na smrt.Kad bi samo znala koliko je sati! Sa strahom je prisluškivala oko sebe. Svaki èas je pomislila da æe se, eto, sada otvoriti vrata i pojaviti muèitelji sa zasukanim rukavima i zlobnim is-cerenim licima.Ali oko nje bijaše sve tiho. Samo je katkad prodro kroz tamu do nje prigušeni uzdah vještice što su je prošlu noæ izmuèili. Uzdigne glavu gore, prema rešetkama, kroz koje je mjesec rasipao svoje sjajno srebrno svjetlo."Kako je blizu to svjetlo", uzdahne Nera. "To znaèi da se mjesec digao. Dva sata su blizu, pomoæi nema." Nera se baci na slamu. Štakori što su se sakrili pod slamu zacvilješe i raspršiše se na sve strane. Sad ih se nije više bojala. Nad njom su lebdjela strašna muèila.Èasovi su prolazili. Pred tamnicom razabirali se glasovi. Trenuci muèenja bili su sve bliže...

I

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

SVETAC RAFAELMjesec je veæ visoko plovio na vedrom nebu i rasvjetljavao grièke ulice. Samo duž Benetièke ulice spuštala se tamna sjena što su je bacali izboèeni krovovi kuæa.Po toj sjeni tik uz kuæe šulja se visok èovjek, ogrnut kožnatim plaštem. Glavu je pokrio kapucom i navukao je sve do nosa.Koraca tiho i ogledava se na sve strane. Vidi li ga možda tko? Pred jednom malom drvenjarom stane, prisloni glavu k oknu i pokuca. Jedanput - dvaput.Nitko se u kuæi ne makne. Èovjek pokuca i po treæi put. Za nekoliko èasaka otvori se prozorèiæ, a ispod gusta zastorèiæa pojavi se tamna sjena.- Tko to kuca? - upita glas s prozorèiæa.- Èovjek koji odmah treba tvoju pomoæ - odgovori glaspod prozorom.- Je li kmet ili gospodin?- Imam zlata koliko trebaš.- Poèekaj èasak, da ti otvorim!Èovjek u plastu povukao je kapucu još dublje na lice i zamotao se još opreznije u plašt.Otvore se drvena vrata dvorišta, a noæni posjetnik ude. Malen, suh èovjek uvede ga u drveni trijem kuæe iz kojega su vodila vrata u sobu.Mala svjetiljka na stropu samo je donekle rasvjetljavala siromašno ureðenu sobicu. Na sredini je stajao tek malen stol, a na njemu križ, zemljana posuda sa svetom vodom i mala granèica zelenog lišæa. U jednom kutu slamnjaèa, do nje stolac, na njemu vrè vode.Cijela je soba inaèe prazna. Samo su stijene oblijepljenesvetim slikama tako da se zid zapravo i ne vidi. Slike èine utoj pustoši neobièan dojam. \

Èovjek u plastu ogledao se po sobi. Onda uspravi pogled na svog kuæedomaæina stoje pred njim izgledao kao patuljak. Malen, suh, s duguljastom glavom i oštrim

crtama lica, vrlo pronicavim oèima i dugom plavom bradom, slièio je nekom crkvenom svecu. Samo nos, neobièno dugaèak i hebrejski za-vinut, kao da se ruga njegovu svetaèkom licu.- Što želiš? - upita došljaka.- Jesi li ti Rafael koga ljudi drže svecem i u èije rijeèi svatkovjeruje kao u Sveto pismo?- Jest, ja sam taj - tako je volja Gospodnja.- Unaprijed ti kažem da ja ne vjerujem u tvoja proroèanstva i tvoja gatanja.- Što si onda došao?- Jer æeš mi ipak pomoæi svojim svetaèkim zvanjem.- Ako ne vjeruješ u Boga i u svetu moæ koju on dade svomslužbeniku, ne mogu ti pomoæi.Èovjek u plastu segne u džep, izvadi pregršt cekina i baci ih na stol daje cijela soba zazveèala.- Ali ti vjeruješ i u ovog Boga! - nasmije se èovjek u plastui pokaže na cekine.Lice se malomu èovjeku oteglo, pronicave njegove oèi ska-kale po cekinima kao oèi grabežljive zvjerke.- Slušaj me, Rafaele. Ti bi se sada želio zgražati nad onimšto sam ti rekao, ali sjaj ovih cekina škaklja ti dušu. Predamnom se ne trebaš pretvarati - ja poznajem tvoju svetost itvoja sveta proroèanstva.- Što govoriš, gospodine? - pitao je Rafael zbunjeno.- Govorim ono što znam.- Otkud bi ti znao kad bi to i bilo istina? Moj život je ljudima zagonetka.- Ali meni nije - nasmije se onaj u plastu i onda nastavioštrije: - Hajde, hajde, nemam kada, vrijeme je hitno. Sjed-nimo, pa se ljudski porazgovorimo.

i L*

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Stranac sjedne na stol na kojemu su ležali cekini, a Rafael na jedini stolac što gaje primakao posve blizu strancu.- Èuj me, Rafaele - reèe stranac prekriživši noge. - Nemojmisliti da te preda mnom izdaje samo nos. Mi smo se dvojicaveæ negdje vidjeli.Rafael problijedi i upita:- Što hoæeš time reæi? Reci odmah! Hoæeš li me pred svijetom izdati?- Nije mi ni na kraj pameti, meni je u prilog da ti svijet toliko vjeruje.- Nemoj misliti, gospodine - stade se isprièavati Rafael -da sam ja prosti varalica. Ja sam samo èovjek koji ima maloviše pameti od drugih, pa svoju pamet unovèuje. Jednogadana prorekao sam svojoj gazdarici da æe imati veliku i dobružetvu - a to je lako proreci. Drugi dan razglasili me po graduda sam neko nadnaravno biæe. Kad sam vidio kako ljudi vjeruju svakojakim vraèarijama, stvorio sam sebi od toga zanat.To je sve naravno. Èovjek treba èizme i za to ima èizmara.Svijet hoæe da se služe mise, za to treba popa, puku se hoæepraznovjerja pa za to, eto, ima sveca Rafaela. Buduæi da metrebaju, moram, dakle, postojati. Što ljudi traže, s onim se

trži, ja prodajem robu koju svijet treba. To je kao na dlanu -dovrši s lukavim smiješkom Rafael.- Tako je - potvrdi stranac i udari rukom po stolu da su cekini ponovno poskoèili i zazveèali, a "svecu" zaigrale oèi. -Ja trebam tvoje svete robe - i to odmah. Budeš li moju željuizvršio, ovi cekini bit æe samo predujam, ako je ne izvršiš,onda æu tvoju svetost objesiti na galženicu na Savskoj cesti.Što me toliko promatraš? Htio bi znati tko sam?- Glas mi je poznat, ali lice je odviše prikrito kapucom.- Tko sam, to te nije briga, nego pitaj što hoæu od tebe.- Dakle, govori, gospodine - tiho æe Rafael.- Ti dobro poznaš gradskog suca Krajaèiæa i on te èestozove. \

- Èesto me pita za savjete u svojim sudaèkim èinima.- Izvrsno! - klikne stranac i skoèi sa stola.Rafael je problijedio od straha, a èovjek u plastu zlobno se nasmiješi, prekriži ruke i reèe mu:- Èuj me, Rafaele. Nikad još nisi u životu svoju svetost takoskupo prodao kao što æeš je moæi prodati meni. Dobit æeš toliko zlata da æeš moæi uzeti lijepu Sidu za kojom si jednom izgubio svoje svetaèke oèi.Rafael je protrnuo i prestrašeno pogledao neznanca koji je kao od šale kljuckao po njegovim najskrovitijim tajnama.- Samo se smiri - reèe stranac - ali napni uha i mozak.Sudac Krajaèiæ klanja se tvojoj svetosti. Tvoje proroèanstvonjegovo je Sveto pismo, ti si onaj koji za njega piše zakone.- Tako je volja Gospodnja - sklopi Rafael ruke na prsima.- Tu glupost spremi za Krajaèiæa. Poði sad odmah k njemu,potraži ga gdje god bio, razumiješ li me?- Razumijem.- Ako je u krevetu, izvuci ga ispod pokrivaèa, ako je utornju vještica, prodri u toranj, bilo silom ili križem, kunuæiili moleæi, bilo kako, ali ti moraš za èetvrt sata govoriti sKrajaèiæem.- Nema brige, ja mogu do njega i kad je u ispovjedaonici.- Kad doðeš pred Krajaèiæa, neka se tvoja èasna svetostpretvori u najsvetije svetište. Ti æeš Krajaèiæu utuviti u glavuda je u tornju zatvorena vještica Nera Kegleviæ drukèija odsvih drugih vještica. Vrag da ju je uèinio takvom da je nikadmuke neæe prisiliti da štogod prizna. Da ima samo jedan naèin kako se može dobiti priznanje svih èarolija što ih je poèinila. Naime: ako je bez muèenja osude na smrt i povedu na lomaèu. Ondje neka mole litanije koje sam ja, evo donio. Kadizmole, njezina æe se snaga slomiti i ona æe sve priznati. Tireci da ti se ukazala Djevica Marija i dala ti ove litanije i savjet. Ona æe priznati èarolije i nedjela kakva svijet još nikadnije èuo.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ne znam što time kanite, ali razumio sam što želite.- Tebi i ne treba ništa drugo da znaš nego to da æeš dobitidvostruko onoliko cekina koliko ih vidiš ovdje na stolu. Alisamo onda ako Krajaèiæ izvede ono što ti rekoh. Sad je blizu

jedan sat u noæi, a u dva kane je staviti na muèenje. Prije dvasata moraš svoju zadaæu obaviti. Pazi: Nera Kegleviæ ne smijedoæi na muèila.- Razumijem - reèe Rafael. - Gdje æemo se sastati?- U Kamenitim vratima, pred kipom Majke Božje u tri satau noæi.- Dobro - reèe Rafael - idem odmah na posao.- Pazi da budeš toèan, jer bi mogao izgubiti koje svetorebro.Stranac izaðe iz sobe u dvorište, a Rafael mu otvori vrata kroz koja izaðe na ulicu: Tu se stisne uz ogradu i pogleda oko sebe. Nigdje nije bilo nikoga. Tek je po zidovima i krovovima kuæa drhtala mjeseèina.Stranac se otisne tihim koracima niz ulicu. Prošao je kroz Benetaèku ulicu gore, zaokrenuo uz Opatièku i spustio se na cestu što je vodila s Grièa na Kaptol. Na cesti bilo je pusto, nigdje živa stvora. Na tratini kraj ceste pružili se uvis bagremovi i bacili na tratinu široku sjenu. Stranac sjedne. Pred njim ležali su Griè i Kaptol, prekriveni srebrnim plaštem mjeseèine. Stranac okrene lice prema kuli Kamenitih vrata.Èinilo se kao da nad cijelim Grièem vlada mir i da sve sniva èarobni san u tihoj mjeseèini. Samo iz one kule prodiru uzdisaji.Stranac u plastu naglo se digne i poène hodati po tratini gore i dolje. Svaki èas pogledavao je na mjesec kao što pogledavaju kmetovi u sunce kad hoæe znati koliko je sati.Onda je opet pošao duž ceste i spustio se sve dolje do Kamenitih vrata, sakrio se u sjene drveæa i gledao neprekidno u crnu kulu, obasjanu mjeseèinom. Kroz rešetke njezinih pro-

zora zurila je u sjajnu n&æ tama naviještajuæi da se u toj kuli dogaða nešto strašno.Stranac je postajao/sve nemirniji. Vraæao se opet natrag do bagremova, bacao se na ledinu, nepomièno motrio preda se i opet dizao, hodao po cesti gore-dolje i navlaèio kapucu na svoje lice. Kao da se boji da ga mjesec ne bi prepoznao.GLAS S NEBAU muèilištu bijaše sve spremno. Sudbeno povjerenstvo zauzelo veæ svoje mjesto, a ðak Mikica držao je u ruci svoje pero i vrlo važnim izražajem lica pogledavao gospodu prisežnike, senatora Babica, notara Salea i suca Krajaèiæa. Grabanti su u pozadini muèilišta požudno gutali posljednje ostatke starog vina što im gaje poslao Krajaèiæ kako bi se što bolje okrijepili za današnje muèenje.Svi su se nekako neobièno osjeæali, svi su oèekivali da æe današnje muèenje biti zanimljivije od svih drugih. Svi su bili uvjereni da æe grabante stajati mnogo truda da jaku i èvrstu kontesu navuku na muèila.Sudac Krajaèiæ jedva je èekao èas da mu predvedu omraženu vješticu. Nekoliko puta opomenuo je gospodu prisežnike da se dobro poškrope svetom vodom i izvade svoje ška-pulare iz njedara kako ih vještica ne bi urekla.Napokon su grabanti namjestili kotaèe, pripremili španjolske èizme, izvukli iz kuta drvenog konja i metnuli na drveni stol palèenice.Krajaèiæ dade znak, a dva stražara upute se u tamnicu po Neru.Ona je još uvijek ležala na slami. Izgubila je svaku nadu. Ni Remetinci je nisu mogli oteti, ni vijest da æe je kraljica osloboditi nije se obistinila.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Stražari otvoriše željezna vrata i uðoše u tamnicu.- Ustani! - vikne stražar.Nera ustane.

"Èemu da se opirem?" mislila je u sebi. "Sad je ionako sve svršeno. Neka uèine sa mnom što ih je volja. Možda imam u sebi toliko snage da prepatim, a možda æu i umrijeti."Pošla je za stražarima kroz tamni pljesnivi hodnik i ušla mirno preko praga u muèilište. Pogledom je zaokružila cijeli prostor i odmah znala zašto ovdje sjedi taj sud, zašto sjedi Mikica, zašto su pripremili muèila i zašto su grabanti i henkar zasukali rukave.Sudac Krajaèiæ pozove Neru da stupi u sredinu. Jedan stražar rasprostre pred njom bijelu kabanicu, a sudac Krajaèiæ upita:- Je li to vaša kabanica?- Jest - odvrati Nera.

- Priznajete li da ste u toj kabanici došli pred kulu kodKamenitih vrata i ubili ondje jedno novoroðenèe? Priznajeteli da ste vi bila ona bijela vještica koju smo uzalud tražili.- Što hoæete od mene? - vikne Nera. - Èemu to pitanje kadbih se ionako uzalud branila?- Ali i ovu kapucu vezli ste vi za svog ljubavnika ðavola -reèe senator Babiæ i pokaže joj kapucu koju je Filip istrgnuonapadaèima što su jedne noæi htjeli provaliti u Nerin dvorac.Nera je gotovo apatièno gledala u te dokaze. Da je bilo pred njom sudište razboritih ljudi, ona bi im ispripovijedala kako je došlo do te kapuce i bila bi im obrazložila zašto je u ovom bijelom ogrtaèu dolazila pred kulu. Ali pred ovim bi sudom svaka rijeè bila uzaludna. U njihovim oèima vidjela je veæ sada svoju smrtnu osudu. Zar da se pred njima brani kad su je u sebi veæ osudili na lomaèu?- Na muèila s njom! - povikne cijelo povjereništvo ujedanglas.

- Krvnice, pripremi ognjena kliješta! - vikao je bijesnoKrajaèiæ. \- Svuæi se -zapovjedi krvnik Neri.- Nikad! - vikne Nera.- Pograbite je - zapovjedi krvnik grabantima. Dvojica zanoge, dvojica za glavu i polegnite je na zemlju.Dok su je navlaèili, otkopèa joj se na glavi raspuštena kosa, padne joj niz ramena i pokrije njezino golo tijelo. Svi su usupnuto gledali prekrasnu pepeljasto-plavu kosu stoje njihovim oèima sakrivala gotovo èitavo strojno, krasno djevojèino tijelo.- Zašto joj je pala ta kosa najednom s glave!? - upitaKrajaèiæ šapæuæi svom susjedu.Od svog stola podigao se Mikica, prišao Krajaèiæu i upozorio ga:-Vaša milosti, èast mije upozoriti vas na ovu kosu. Ako se sjeæate, kontesa je nosila uvijek spletene pletenice kako to danas ne nosi nijedna plemkinja. Stare knjige kažu da vrag svojim najmilijim vješticama daje uvijek dugu kosu, jer se u njoj može najlakše sakriti. A onda, neka vaša milost samo pogleda je li ikad vidjela kod ikoje naše ženske takvu boju kose?- Da, ona ima neku pepeljastu kosu! - šapne Krajaèiæ zu-reæi u Neru.- Jest, pepeljastu, a vaša milost zna da se vještice uvijekvrte oko ognjišta i oko pepela, pa pepeo sipaju po tuðim pragovima, daje pepeo žig vještica. Èudno je da baš ona ima pepeljastu kosu.Krajaèiæ je zahvalno pogledao Mikicu i šaptao sam sebi:- Da, da, to je tako! Kako to nisam opazio veæ odavna! Kapetanica vještica, naravno, mora imati pepeljastu kosu.Onda se okrene prema krvniku i reèe mu: - Odreži joj kosu i baci je u vatru.Nera se lecnula i koraknula naprijed.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Što vam je skrivila moja kosa? - vikne ona premaKrajaèiæu.- Vraga nosiš u svojoj kosi! Eto, još malo prije pokrio tenjome da te zaštiti od naših pogleda.- Nisam znala da je vrag tako sramežljiv - prezirno æeNera. - Gospodo - okrene se ona prema ostalom sudbenompovjerenstvu - zar je moguæe da ste baš svi koji ste ovdje slijepi kao ovaj èovjek i da baš svi mislite glavom ovog luðaka?Na èas je nastala tišina. Ali brzo je prekinuše prisežnici oštro prosvjedujuæi.Krajaèiæ, meðutim, ustane i sveèano prozbori propisani govor:- Pošto optužena Nera Kegleviæ ne priznaje dobrovoljnosve opravdane sumnje koje padoše na nju: da je sklopila savez s vragom i èinila zla djela ljudima, usjevima i marvi, odreðujem da se ima odmah staviti na muke.Nera stisne zube, a cijelim tijelom proðu joj hladni srsi.- Dakle, èas je kucnuo! - reèe Nera glasom koji je prodiraou srce. - Pomoæi mi nema ni od kuda. Preda mnom stoji za-glupljeno sudbeno povjerenstvo, iza mene nesmiljeni krvniks grabantima, a oko nas debele zidine crne poput pakla! Nijedan glas neæe doprijeti kroz debeli kamen zida i nitko neæeèuti moje muke. Razderat æe mi mlado tijelo, živu æe me zdrobiti, a živo meso ispeæi bakljama. Uèinit æe od mene kljastistvor, i Nera Kegleviæ æe nestati. Ostat æe samo klupko mesasa zdrobljenim kostima. Ali iz mojih ustiju neæete èuti ono štoželite. Nera neæe nikada priznati ono što nije istina samo zatodaje ne muèite.Još jednom vam velim: Nisam vještica, jer vještica nema. Ima zlobnih ljudi i glupih sudaca! A sad možete èiniti sa mnom što vas je volja. Ja æu šutjeti i šutjeti, trpjeti i umrijeti.Nekoliko trenutaka svi su bili pod dojmom tih Nerinih rijeèi. Onda Krajaèiæ mahne krvniku i ovaj donese palèenice.

Na preneraženje svih Nera sama pruži prema palèenicama obje ruke.Sudbeno se povjerenstvo zgledalo, a Krajaèiæ prošapæe:- To je znak4a ju je vrag svojom moæi uèinio neosjetljivom!- Onda glasno zapovjedi krvniku:- Palèenice tu neæe koristiti, najbolje da je postavimo odmah na kotaè.Grabanti uhvatiše Neru i stadoše je vezati na kotaè.Najednom kroz kulu nešto zatutnji. Kao da je udario grom iz vedra neba. Svi se lecnuše. Još nisu ni odahnuli, kad se tutanj ponovio. Na svim se licima odrazilo preneraženje.- Svete vode ovamo - šapne Krajaèiæ. - To je glas sotonekoji hoæe da nas zastraši.Mikica skoèi, uzme svetu vodu stoje stajala na njegovu stolu i pruži je Krajaèiæu. Ovaj i suci stadoše se njome škropiti i križati.I po treæi put debelim je stijenama odzvanjao neki buèni štropot.- Ne bojte se - bodrio je Krajaèiæ groznièavo. - Na posao,krvnice. Zazovite u pomoæ Boga protiv vraga koji nam prijeti.U taj èas pojavi se na vratima stražar i usopljen od trèanja najavi Krajaèiæu:- Vaša milosti, svetac je pred kulom. On lupa na vrata ihoæe odmah govoriti s gradskim sucem.Krajaèiæ naglo ustane.- Gospodo, bit æe važna stvar kad me je svetac ovdje potra

žio - reèe on. - Ja æu se odmah vratiti.- A mi æemo dotle nastaviti? - upita krvnik suca.- Nipošto, vaša milosti! - savjetovaše Sale. - Ovako važnopreslušavanje na mukama ne možemo obaviti bez vas. Miæemo dotle prièekati.Povjerenstvo je pristalo, a Krajaèiæ odredi krvniku da ništa ne uèini dok se on ne vrati.

Nera je zurila preda se kao bez svijesti. A povjerenstvo se skupilo i raspravljalo o tom kakvu je novost mogao donijeti "svetac" Rafael.Krajaèiæ je ušao u stražarnicu kraj kule u kojoj je veæ stajao Rafael. Bio je gologlav, u bijeloj košulji preko koje je svezao bijelo ovèje krzno. Na nogama je imao sandale, a u ruci štap. Duga plava brada, lijepo zaobljena, spuštala mu se do polovice prsiju, dck su mu duge kose, nešto malo crvenkaste i jako kovrèaste, padale na ramena. Na prsima visio mu iz obiènog drva izrezan križ. Stajao je oborenih oèiju kao daje izgubljen sam u sebe. Bjelina njegova odijela sablasno se odražavala od tamnih zidina stražarnice, kao da su iznijeli iz crkve kameni kip i metnuli ga u tamnu stražarnicu.- Što tražiš ovdje, svece, u ovo doba noæi? - upita gaKrajaèiæ nekim poèitanjem kojim nije govorio ni s kim na svijetu."Svetac" podigne ruku i oèi i odvrati sveèanim proroèanskim glasom:- Nosim ti glas s neba, suce grešnika!- Preponizno slušam što mi poruèuje gospodin!- Gospodin zna da si posvetio svoj život tome da izagnaš izsvijeta vraga i njegove službenike. Ti si izvrgnuo svoju glavupogibelji da spašavaš svijet onih prokletnica koje se združišes vragom da se urote protiv samoga Boga. No koliko god si isam mudar, veæ sam ti mnogo puta savjetovao što da uèiniš stim vješticama.-1 dobro si mi savjetovao!- Moj savjet je glas s neba. Èuj me, suce. Nikad nisi imaou svojoj ruci vješticu kao što je unuka grofice Ratkav. Onaje vještica nad vješticama bez koje ne bi mogao vrag održatisvoje vražje udruženje na Grièu. Ona je kraljica vještica, jer jeu njoj usredotoèena sva moæ pakla. Ti je moraš uništiti.- Hoæu - reèe Krajaèiæ.

- Ali kako? - upita Rafael povišenim glasom.- Sudili smo joj kao i svakoj drugoj.- Zar misliš da onim èime si mogao uništiti bilo kakvuvješticu možeš uništiti i kraljicu vještica?- Mi smo je osudili na muèila.- Misliš da æe vještica koja ima svu moæ pakla priznati namuèilima svojavelika nedjela? Pazi što ti velim, suce. Izrezije živu na komadiæe, zdrobi joj svaku košticu u tijelu, ali onaæe šutjeti. Ništa neæeš od nje doznati.Lice Krajaèiæevo problijedi, a usta mu nehotice šaptala:- Zaboga, to nam je sama rekla da možemo s njome raditi što nas je volja, pa da ipak neæe ništa priznati. Imaš pravo,svece. Ti znaš sve.- Jest, znam i to da ima tolikih moæi da æe je vrag na mukama usmrtiti samo da ništa ne kaže. A èime æeš onda dokazatisvijetu da je nisi nevinu zatvorio? Ti moraš dobiti priznanje,da ne bi tkogod rekao daje nevino optužena i po sudu umorena. Ti znaš daje ona grofovskog roda, pa moraš biti oprezan.- Što, dakle, da radimo, svece? Što da uèinimo? Sad veæ vidim zašto šuti i zašto je onako hladnokrvno pružila ruke prema palèenicama. Ona je znala da æe je vrag spasiti od muka

smræu. Što da uradim?- Dat æu ti savjet. Nije to obièan savjet, suce, veæ je glas sneba! - reèe Rafael i podigne ruke k nebu. - Kad sam ove noæimolio svoje molitve, pojavi se preda mnom Sv. Djevica Marijai reèe mi:"Èuj me, svece s grièkog brijega! Hoæeš li uèiniti dobro graðanima svojim, poteci sucu Krajaèiæu i reci mu:Grofovska vještica ne smije doæi na muke, jer æe je vrag odmah riješiti života i ona æe umrijeti bez priznanja, a onda æe velikaši navaliti na sud i okriviti ga daje muèio nevinu ženu. Tako æe pasti ugled tvoj, gospodine suce. Nera dakle ne smije umrijeti bez priznanja, ako ti je do tvog ugleda, a staviš li je na muke, vrag æe je usmrtiti."

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- O Bože, hvala ti što si poslao sveca!- Slušaj dobro. Kontesa æe priznati sva svoja velika nedjelakad je stavite pred rasplamsam lomaèu.- Kako æu je staviti na lomaèu prije osude? Mogu je osuditina lomaèu samo onda ako je priznala svoja zla djela.- Ako upališ bilo kakvu lomaèu na Zvjezdišæu i nju dovedešpred lomaèu i ondje staneš sa sudom moliti, evo, ove litanije- vrag æe je ostaviti, a ona æe se baciti pred tebe na koljena ipriznati pred cijelim svijetom nedjela i zloèinstva kakvih jošnikad nije èulo uho Grièana. Sveta Djevica mi dade ove litanije, blagoslovi me i nestane. Ja pohitih odmah tebi u kuæu gdjemi rekoše da si u tornju - i eto me tu?- Hvala svetom Marku što si još na vrijeme stigao.- Što æeš, dakle, uèiniti? - upita Rafael suca.- Kušenka je sve priznala i sutra u zoru sazvat æu sud i izreæi smrtnu osudu. Poslije podne u pet sati vodit æemo je naZvjezdišæe, a s njom zajedno i Neru Kegleviæ. Èim zapalimoKušenki lomaèu, reæi æu Neri da je to njezina lomaèa, i ondaæemo moliti litanije. Tako æe ona pred Grièanima ispovjeditisve svoje zloèine i svijet æe vidjeti da sam ja znao koga samdržao vješticom.- Mudar si ti - reèe "svetac" - i dobro si to smislio! I samæu doæi onamo da slušam njezino priznanje i slavlje što æeš gaslaviti ti koji si otkrio vješticu nad svim grièkim vješticama.Samo pazi da tvoji ljudi ne metnu sami kontesu na muèila!Bit æe im krivo što je ne daš muèiti - radi doplatka.- Istina je, pazit æu. Kako da ti to naplatim, svece Rafaele?- Pusti, Bog æe mi platiti!- Kolike li sreæe što si došao u pravi èas.- To je bila volja Gospodnja! - reèe Rafael i opet podigneruku k nebu.Rafael uzme križ što mu je visio o prsima i da ga Krajaèiæu da ga poljubi a ovaj se "svecu" duboko nakloni.

- Sam Bog te poslao, svece, sam Bog neka te prati!Rafael uzdigne glavu i dostojanstveno izaðe iz stražarnice.Krajaèiæ pode natrag u muèilište. Vedra lica stane na pragi zapovjedi:- Optuženica neka se odmah odvede natrag u zatvor. Muèenje æemo nastaviti drugi put. Dogodilo se nešto važno zbogèega molim sudbeno povjerenstvo da se raziðe i prièeka dok

ga opet sazovem.Opaziv mrko lice Puncerovo Krajaèiæ mu šapne:- Ti možeš sebi i grabantima doplatke uraèunati kao da jemuèenje provedeno, a tako i Mikica.Nitko nije shvaæao Krajaèiæeve odredbe, ali se svatko pokorio. Neru su stražari poveli u tamnicu.Kad je spremiše u njezinu usku malu tamnicu, dadoše joj, na Krajaèiæevu odredbu, još i kruha i komad sira, dok je dosad živjela samo od kruha i vode.Na to je gradski sudac zakljuèao svojom rukom Nerinu tamnicu i uzeo kljuè k sebi, ostavivši Neru potpunoj neizvjesnosti o tom što se dogodilo i zašto su je skinuli s muka.Kad je Rafael izašao iz stražarnice, bila je ulica pusta i prazna. On se spusti prema Kamenitim vratima. Bila je duboka tama, ali ipak ne toliko da ne bi opazio pred slikom Bogorodice èovjeka u tamnom plastu.Ovaj mu pode u susret i upita ga:- Jesu li je muèili?- Nisu - odvrati Rafael. - Samo su je objesili za vlasi, ali sudac ju je na moj savjet dao odmah skinuti. Inaèe se nijednimmuèilima nisu dotakli njezinog tijela.- A lomaèa?- Sutra u pet sati poslije podne zapalit æe na Zvjezdišæu lomaèu za Kušenku, a kontesu æe povesti onamo, da vidi njezinžar i prizna svoja zlodjela.Iz stražarnice izaðe u to sudbeno povjerenstvo, a s njima

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

i Mikica i krvnik Puncer koji je dobio dozvolu da može poæi kuæi.- Eno ih, vidiš, odlaze - šapne svetac. - Ja se moram brzosakriti.- Dobro, odvrati neznanac tiho. - Sutra u tri sata poslijepodne, kad budem veæ posve siguran da si toèno ispunio svoje poslanstvo, doæi æe k tebi jedan moj èovjek i predati kesucekina. Da znaš daje novac od mene, reæi æe ti pritom: "Ovoje za grièku vješticu." A sad zbogom! Bit æe možda još prilikeda æu te potražiti.Neznanac ostavi Rafaela koji nije bio odveæ zadovoljan što veæ sada nije dobio novce. Ali je sam sebi morao priznati da stranac ima pravo da se najprije uvjeri je li doista izvršio njegov nalog.Rafael se kroz grièke ulice uputi kuæi. U bijeloj odori, po kojoj se prosipala mjeseèina, koracao je kao duh stoje netom pao iz neba.Uz kulu kod Kamenitih vrata šuljao se èovjek u dugom, tamnom plastu. Tiho je hodao pogledavajuæi katkad na željezne rešetke, a njegovi koraci bivali su sve više neodmjereni i uzbuðeni.Èas je otišao daleko od kule, pa se opet vratio, a onda se naslonio na debeli zid i podigao glavu gore prema rešetkama, kao da nema mira. Kao da ga netko muèi, goni i tjera pa ne može da se uzdrži najednom mjestu.Mjesec je spokojno plovio na zapad. Nera je ležala na slami sva izmuèena, zgrèenih ruku, uperila oèi gore prema mjeseèini kao da u onim srebrnim zrakama osjeæa blizinu prijatelja što je stajao dolje pod kulom i upirao pogled u rešetku njezine tamnice.

STRAŠAN DAN NA GRIÈUVeæ od rana jutra bijaše Griè u groznièavom uzbuðenju. Od Grièa pa do Kaptola od Mesnièke pa do Kamenitih vrata prenosila se vijest da æe danas u pet sati poslije podne spaliti strašnu vješticu Jelicu Kušenku.

No još više uzrujala je Griè vijest što ju je pronio gradom Mikica: da æe spaljivanje morati gledati i najveæa gricka vještica, kontesa Nera Kegleviæ.Sudac je odredio tako da smekša okorjelu vješticu koja neæe da prizna sve o svojim nedjelima.Uzbuðena svjetina, koja je veæ osam dana govorila samo o strašnoj vještici Neri, s radošæu je primila tu vijest.Na Markovu je trgu nastala meðu piljaricama prava uzbuna, jer purgarke nisu dolazile kupovati nego se zaustavljale pred magistratom i željno èekale Mikicu.Kad se ovaj pojavio, važna lica i krcat spisima, nahrupiše svi na njega pitanjima:- Kako æe to biti? Sto æe biti? Hoæe li groficu voziti ili voditi pješice? Kako æe se držati? Kako æe biti odjevena i tko æe je sve pratiti? -1 još stotinu drugih pitanja.Nitko nije ni pitao za Jelicu Kušenku. Ona je najednom išèeznula u purgarskoj mašti. Sve je govorilo samo o grofici Neri koja æe morati proæi kroz redove stotina ljudi da isprati na lomaèu vješticu koju je nekoæ sakrila.Od magistrata sakupljao se svijet sve dolje do Kamenitih vrata. Od Markova trga sve do "Crvenog dvorca" prolazio svijet i znatiželjno pogledavao na osamljeni dvor u kom je bez svijesti ležala nesretna grofica Ratkav ne znajuæi što se dogaða s njezinom unukom.Tu i tamo pojavila se po koja gospodska koèija, krcata velikaša i velikašica. Sve se vozilo nekud izvan grada, pa je narod za njima šaptao:

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Gle, gle, ne bježe li gospoda zato da ne moraju gledatikako jedan od njihovih plemenitaša stupa na Zvjezdišæe?Pred Markovom crkvom sastali su se grof Vojkffy, notar Sale, gradski odvjetnik Dvojkoviæ i kanonik Pulinger. Nešto su uzbuðeno raspravljali.Žene i muškarci stadoše ih obilaziti i pogledavati ih ljubo-pitno ne bi li nešto æuli.Domalo pojavi se na trgu kapetan Siniša s poruènikom Brankom.Piljarice izbuljiše oèi u kapetana šapæuæi jedna drugoj:- Bože, koliki je! Kao toranj sv. Kralja! Bože prosti grijeheonome koga taj uhvati za šiju.Kapetan je prošao pokraj grupe u kojoj je bio grof Vojkffv i tek hladno, vojnièki, odzdravio na njihove pozdrave.Oko njih vrvio svijet da su jedva prolazili.Iz Plebanuške ulice pojuri na Markov trg koèija. U njoj su sjedile dvorske gospode Auerspergova i grofica Èikulini, a uz njih barun Ivo Skerlec.Èim su gospode opazile Sinišu, zaustave koèiju i pozovu kapetana Sinišu bliže.- Doðite s nama - reèe grofica Èikulini - mi idemo u Šestine. Neæemo biti danas poslije podne na Grièu.- Doðite s nama - zamoli dvorska gospoða, dok je Skerlecnekako u neprilici oborio oèi.- Hoæu - odvrati Siniša. - Danas æe moji vojnici održavatired kod spaljivanja vještica, pa moram još dati svom poruèniku naloga, a onda æu odmah za vama.Gospoðe ga veselo pozdrave, a grofica Èikulini, kojoj je nasuprot sjedio barun Skerlec, sretno se nasmiješila.Koèija pojuri dalje, a Siniša poðe na magistrat.Èitav dan vladala je na Grièu takva groznièava uzbuðenost i išèekivanje da nitko nije gotovo ništa radio.Sve je nestrpljivo èekalo podne kad je imala gradom proæi grofovska vještica.

Nera nije o svemu ništa znala. U njezinoj duši neprestano su se ponavljala pitanja što se dogaða i što æe se dogoditi, ali nije znala naæi odgovor. Da se nešto ipak dogaða, to je jasno vidjela, jer su joj u podne donijeli toplog jela i komad kruha, a osim toga od èvrstog platna sašiveno bijelo odijelo, najobiènijeg graðanskog kroja. Dali su joj i èešalj da uredi kosu.Sve to napunjalo je slutnjom da se nešto približuje."Da li smrt na lomaèi", pitala se.Poslije podne nitko od Grièana nije ostao kod kuæe. Sve se rastrèalo po gradu.Na Zvjezdišæu i pod Mesnièkom kulom gradski težaci gradili su lomaèu. Oko njih grnuo svijet i radoznalo promatrao posao. Prièali su pritom stotinu pripovijesti o vještici koju æe danas vidjeti pred lomaèom i moæi se naslaðivati njezinim mukama kad bude morala gledati kako joj plamen proždire drugaricu.Drugi su se opet poredali poèevši od Mesnièkih vrata sve do Kapucinskog trga i "Crvenog dvorca". Njegova nekoæ obožavana vlasnica morat æe danas prolaziti ovuda kao prezrena uznica, kao omražena vještica.Još prije nekoliko tjedana davali su joj u poèast gozbe i zabave, svijet se skupljao oko njezinog dvorca da vidi tu toliko slavljenu mezimicu velikaškog društva. A danas se svjetina gomila daje gleda poniženu, omraženu i napuštenu.Mnoštvo je stajalo i dalje, ispod kapucinske crkve, i po svim ulicama kojima je imala proæi povorka s vješticama. Najviše se ljudi nakupilo ispod Markova trga, a od kapelice sv. Uršule pa do Kamenitih vrata sve do slike Bogorodice natiskala se svjetina da se nije moglo proæi. Èovjek je stajao do èovjeka, a i u duæanima Andrije Palèiæa i Barice Cindek bila je stiska kao na sajmu.Još više gužve bilo je u samoj ulici blizu Kamenitih vrata, od kapelice sv. Uršule do stražarnice iz koje se ulazilo u kulu.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

U metežu nisu se samo isticale purgerke u smeðim suknjama i modrim rupcima, nego i one u svilenim haljecima, s oko glave spletenom kosom i zlatnim ukosnicama. Na drugoj strani ulice virile su izlizane šubare, crnile i šarenile se cehovske kape ponosnih majstora, a izmeðu njih se isticale bijele vla-sulje gradske gospode, trouglati klobuci, a gdjegod i po koji plemiæki kalpak. Nagrnula na ulice i sva sila radoznalih služavki, kalfa, šegrta i piljarica.Svjetina je pogledavala na toranj. Sunèana je ura pokazivala da æe za nekoliko èasova izaæi iz tornja sudbeno povjerenstvo s vješticama.Ljudi su dotle kratili vrijeme pripovijedajuæi o Neri sve grozote što ih je samo mogla smisliti ljudska mašta. Ono što je Mikica prièao ljudima na Manduševcu i ono što su svjedoci iskazali pred sucem Krajaèiæem protiv Nere, putovalo je od usta do usta. I na tom putu dodavali zli ljudi ovim prièama toliko grozote da se narod poèeo silno uzbuðivati i da je ime Nere Kegleviæ postalo najogavnijom rijeèi, obavljenom strašnom mržnjom puka koji je smatraše zlotvorom naroda. Mržnja je bila to veæa stoje strašna vještica, koja je tamanila ljude, usjeve i marvu siromaha, bila grofovskog roda.I dok je svjetina èekala na nju, stojeæi u gustim redovima sve od lomaèe na Zvjezdišæu pa do tornja na Kamenitim vratima, nije govorila ni o èem drugom nego o strahotama što ih je poèinila Nera.Nekoliko èasaka prije negoli je ura na tornju pokazala pet sati, pojave se gospoda od magistrata u potpunoj paradi.Iza gradske gospode pojavi se èeta slavonskog bataljona na konjima pod vodstvom poruènika Branka. Sve oèi uperiše se u njihove modre surke sa svijetlim dugmetima. Još nikada nije pri spaljivanju sudjelovala vojska pa je to svjetinu još više utvrðivalo u uvjerenju da je ta iznimka samo zbog strašne vještice kakve nije nikad dosad bilo - zbog Nere.

Trenkovci razdijeliše svjetinu u dva dijela i podržavahu strogi red.

Notar Sale stiže sav u crnom baršunu s bijelom vlasuljom.- Zar grof Vojkffv i Dvojkoviæ nisu došli? - upita Salea senator Babiæ.- Nisu. Ne znam gdje su.- A naša mladež? Ni njih nema tu? Zar to znaèi demonstraciju?- Oni su još uvijek zatvoreni u gradskoj vijeænici. Ta valjdaznate što su uèinili prije dva dana! - okosi se Sale na senatorai poðe naprijed.Najednom se otvore vrata stražarnice.Svjetina se zatalasala kao more kad se u nj upre bijesni vjetar.Najprije su stupali stražari, onda grabanti, a iza njih ponosno i neprispodobivim mirom krvnik Matija Puncer. Iza njega dolazile su tek vještice.Prva izaðe Jelica Kušenka, polako, hramljuæi. Njezino lice bijaše sivo i zeleno, oèi ugasle i upale, tijelo isprebijano, a jednu je ruku sakrila pod pregaèu. Blijedo, nesretno, izmuèeno lice nije se doimalo ljudi. Svjetina je nije žalila. Neka zlokob-nost i zloradost obuze ljude. Nekolicina smjelijih stade vikati:- Šepaš, je li? Prekinula si noge leteæi na metli?- Što skrivaš ruku? Valjda imaš u njoj kakvu èaroliju?Kušenka uzdigne ruku prema ljudima i pokaže da su joj prstigotovo posve zdrobljeni. Ali ni sad nije našla smilovanja.- Zašto ti nije vrag pomogao?- Zašto nije dao svoje prste zdrobiti mjesto tvojih?

- Dala si dušu i tijelo vragu! Sram te bilo! Gade! - vikalesu žene.- Coprala si s groficom. Htjelo ti se grofovskog vraga!- Èekaj, èekaj, sad æe ga ispeæi iz tebe!- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Jelica je šutjela, oborila oèi i sagnula glavu.Najednom krikne netko u svjetini. Dvije žene zadržaše nekog èovjeka koji se poèeo rušiti u nesvijest.Bijaše to Pavao Galoviæ, vrtlar u samostanu duvna. I on je došao da vidi Jelicu koju je tako strašno optužio. No kad je ugledao njezino izmrcvareno tijelo, srušio se u nesvijest. Svjetina poèela oštro vikati:- Osvetila mu se. Urekla gaje.- Udrite po njoj!Sve se uskomešalo. Masa svijeta nagrne prema kolima uz koja je stajala Kušenka. Ali trenkovci su zadržali ljude i potisnuli ih natrag uz prijeteæe psovke razjarenog mnoštva.Druga se pojavi Marija Vugrinec. Ona je stupala odluèno, snažna neslomiva i žilava, kao da su joj živci od željeza. Prsti su joj bili zgnjeèeni od palèenica, ali ona kao da to nije ni o-sjeæala.Žuta kola u kojima æe se voziti vještice stajala su na cesti pred stražarnicom. Svjetina se natisnula oko njih, ali je poruènik Branko izdao nalog da vojnici potisnu ljude. Sam je stao u blizini kola zaštiæujuæi Kušenku i Vugrinèevu da ih svijet ne zlostavi.Svaki èas èula se po koja grdnja, psovka ili kletva izbaèena prema vješticama što su stajale uz kola pod koja su upregnuli volove.Stražari odrediše najprije Kušenki da se popne u kola. Bila je sva izranjena i nije to mogla uèiniti, a svijet joj se smijao i rugao:- Zovni vraga, neka ti pomogne!- Kad ti je pomogao praviti tuèu, neka ti pomogne i sada.

Za malo je veæ sav svijet zaboravio na Kušenku. Na vratima stražarnice pojavila se Nera, u dugoj bijeloj odjeæi, sliènoj košulji i s raspletenom kosom - kako je to naredio Krajaèiæ da Grièani uzmognu gledati kakvu kosu ima kraljica vještica.

Iz bljedila njezinog lica i crnih kolobara isticale se dvostruko jaèe Nerine velike, crne oèi. Ona ih je upravila ravno u svjetinu. Kao daje svojim pogledom pitala ljude:- Zar je moguæe da ste vi svi podivljali? Da vi vjerujete dasmo mi ovdje vještice i da sam ja zbilja poèinjala zloèine?Ali njezin je pogled pao na svjetinu kao iskra u vruæe ulje.- Kako bestidno gleda!- Ni da bi oborila oèi!- Nema stida, priležnica vražja!- Gledajte kakve su joj vlasi! Posipala ih je pepelom iz paklene pepelnice!Drugi su cerili svoja lica, ražarena od bijesa i buljili oèima zamuæenim od mržnje.- Pravila si tuèu i vjetar - vikao je bivši Nerin vratar gromkim glasom - sad podigni vjetar pa odleti!- Pretvori se u sovu i odleti ako možeš!- Gdje ti je vrag da ti pomogne? Ha? - vikala je jedna piljarica kojoj su se zapjenila usta.- Neka sada ozdravi Kušenku kako je ozdravila moju ure-èenu kæer! - povièe snaha seljaka Miška, kmeta grofice Rat-kay.- Gdje ti je faèuk što si ga rodila s vragom?- Ugušila ga i podmetnula ga pod Kamenita vrata!- Trovaèice prokleta!- Izmete vražji!- Dala je staroj grofici otrova!- Evo ti konja! - povièe jedan kalfa i dobaci joj metlu. - Za-jaši i odleti!- Hoæeš li gospodski pletenog kruha? - vikne hljebarkaPalèiæka i pritom srdito pogleda Baricu Cindek koja je stisnulausta i prikrivenom suæuti gledala lijepu pogruženu kontesu.Dotle se Kušenka muèila da se uspne na kola. Mara Vugrinec stajala je iza nje da i ona ude u kola. Posljednja bila je Nera.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Gradska gospoda i sudbeno povjerenstvo gledali nijemo ovo ogorèenje svijeta. Otac Smole stajao je postrance, blijed, propala lica, posve sijed i pognut kao pravi starac. Nera ga nije ni opazila, tako je bila izgubljena slušajuæi psovke svjetine. Njemu je bilo dopušteno da ispovijeda Kušenku i kad je to uèinio, imao ju je otpratiti do lomaèe. Neprestano je tražio Nerin pogled, ali se nije mogao s njime sresti.I notar Sale nešto se vrtio oko vještica. U jednom èasu približio se neopaženo k Neri i prišapnuo joj:- Budite mirni, još nije sve propalo!Neru su ove rijeèi silno iznenadile. Ali njezino lice nije pokazivalo nikakvu promjenu.

Ona je i dalje gledala u ljude koji su kao razdražene ose nasrtali prema njoj sikæuæi joj izboèenim žalcima u lice otrov.- Još ti nije dosta? - vikale su žene i muškarci.- Još uvijek besramno gleda!- Grdobo vražja!- Krastaèo iz paklene mlake!- Srami se, mrcino grofovska!- Raznijelo te tristo strijela Božjih!-U oganj s njom!

- Zašto gospoda èekaju? Zašto je neæe spaliti veæ danas? -vikali su neki mladi muškarci veæ posve hrapavim glasom.- Jer su gospoda otišla u Beè da isprose za nju kod kraljicemilost - povièe neki postolarski djetiæ. - Zato i jest podiglatako drzovito glavu. Zato je i nije oblio sram!Ove rijeèi padoše kao suho gorivo u plamen.Neki stadoše vikati prema sudbenom povjerenstvu da se Nera odmah stavi na lomaèu, a drugi se prijeteæi potisnuše prema Neri. Ali slavonski vojnici zadržali su raspaljene ljude.Neki su grdili vojnike, drugi ih opet nagovarali da ne brane takvu zlotvorku. No vojnici su, na zapovijed poruènika Branka, svojim konjima napravili oko Nere obruè i potisnuli svijet.

Gradski sudac oèito je s uživanjem gledao bijes svjetine.Sale je davao Mikici znakove neka požure sa smještajem vještica u kola. Otac Smole uzalud je nastojao da se progura do Nere i zaštiti je makar svojim tijelom.Nera je stajala nepomièna, blijeda i odvažna s tvrdokorno uzdignutom glavom, spremna na smrt.- Gledajte, ljudi Božji! Još je više podigla glavu!- Bacite joj kamen u gubicu.- Razderimo obešèašæeno tijelo!- Ubijmo coprnicu!- Neka crkne ovdje na cesti kao pašèe.- Èekaj, okupat æeš se u svojoj krvi!Žene i muškarci tiskali su se i gurali naprijed, tko æe prije doseæi vješticu. S glava im padoše rupci, muškarci izgubiše šubare, znoj im se cijedio po užarenom licu. Svjetina je loma-tala pesnicama i prijetila batinama, a nekoliko kamenova, koji poletješe zrakom, udariše Neru po grudima, po glavi i ramenima. Njezine oèi planuše i ona gnjevno nešto vikne, ali nitko nije èuo što.Iza leda svjetine oko tornja potrese u taj mah zrak stotinu oèajnih vrisaka.Iznad kapelice sv. Uršule valja ljude strava. Jedni se sklo-piše u nepomièno klupko, drugi nagnuše u bijeg, a treæi od strave i užasa popadahu po cesti. Preko njihovih tjelesa jurio je niz brdo podivljali vranac. Oèi mu sijevaju, a iz ralja cijedi mu se pjena. Na njemu sjedi strašan konjanik. Od pete do glave crven je kao da mu je po tijelu izrasla crvena koža. Crven mu je vrat i lice i glava, a na vrh glave ispružio je crvenilo i dugi šiljak. Samo oko oèiju prorezana mu je crvena koža. Kroz otvor sukljaju dva plamena, prijeteæa, strašna oka kao upaljene žeravice.Kao daje nikao iz pakla jurnuo je preko svjetine ravno ulicom na Kamenita vrata. Svjetina vrišti, gura se natrag, jedni

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

padaju na koljena, drugi pokrivaju oèi rukama, žene se ruše u nesvijest, mladež bježi bez obzira, a starci se križaju i padaju na koljena. Jedan kalfa, htijuæi

da pobjegne, izgubi od straha svijest, potrèi konju ravno pod noge i ovaj ga pregazi, jureæi niz brdo kao da ga vjetar tjera.Strašni konjanik dojuri do vještica. Pritegne konja koji se propne baš uz prestrašenu kontesu. U isti mah nagne se k Neri i jednim dobro pogoðenim zamahom pograbi je ispod pazuha, povuèe je strelovito k sebi na konja. Onda jurne dalje preko svega što mu je stajalo na putu, pa izjuri ispod Kamenitih vrata i nestade ispred oèiju svjetine kao bljesak munje.Na ustima mnoštva osušio se krik, u grudima zastao dah. Svjetina je stajala nijema, ošinuta stravom, ukoèena, kao da joj je uz lice zviznula strijela.Ono stoje sada vidjela potreslo je do kostiju.Tu, eto, vidje vraga! Na svoje zdrave oèi! Onog vraga o kome je svaki dan slušala i govorila. Da je to bio doista sotona, o tom nije nitko posumnjao. Onaj podivljali konj mogao je doæi samo iz pakla. Strašni konjanik, s dugim crvenim nogama i rukama, crvenom glavom i crvenim kaputiæem, koji je lepršao na zraku kao da su krila, mogao je biti samo pravi pravcati ðavo. Tako on izgleda! Tako su ga opisivale i vještice. Odijelo crveno ili zeleno, ali najviše crveno! Ovaj je, dakle, bio crven, baš onakav, kakva su ga uvijek zamišljali!U prvi èas zaokupila je ljude više sama pojava neèastivog nego njegova otmica. Toliko su èuli o vragu koji daje vješticama nadnaravne moæi! Još od djetinjstva znali su daje odjeven u crveno, da ima strašne oèi, da vozi vještice na èe-tveropregu sa èetiri vatrena vranca.Sada, eto, vidješe toga vraga po bijelom danu, nasred ulice, kako je na vatrenom vrancu švignuo pokraj njih kao hitac iz puške. I - oteo vješticu. Da, on se sagnuo, pograbio svoju kapetanicu, povukao je na konja i odjurio. Odjurio u

pakao, i sve to u tren oka. Ovaj im je prizor sada zaigrao pred oèima kao prikaza, kao - san. Ali to ne bijaše san.- Eno - vještice više nema!Uzalud se sve oèi upriješe onamo gdje je prije stajala.U žutim kolima sjedi samo Kušenka, napola onesviještena, a uz kola stoji tek Marija Vugrinec. Kraljice vještica nestade, nju je ovaj èas odnio neèastivi i spasio je od lomaèe.Sad se svjetina stala osvješæivati i shvaæati što se zapravo dogodilo. Sad se tek stala micati. Susjed je nijemo pogledavao susjeda, kao da ga pita:- Jesi li ti vidio?Sve je to prohujalo njihovim dušama za nekoliko trenutaka, dok je još sa ceste preko bedema odzvanjao topot paklenog konja.Napokon se zaèuo poluglasni žamor sudbenog povjerenstva i grabanata i, konaèno svjetine. Ljudima se vraæala svijest. Tek sada su spoznali što se dogodilo. Svijet, sudbeno povjerenstvo, grabanti, stražari, èak i hitri trenkovci, prestrašili su se kad je banuo ðavo. Nitko nije pomislio da zaprijeèi ðavlu oteti vješticu!Sa sviješæu vraæalo se ljudima i prijašnje raspoloženje. Opet je uzavrela otrovna mržnja prema Neri, sada i podvo-struèenom snagom. Sada je svjetina osjeæala da je bjelodano potvrðeno ono èime je Neru okrivljavala. Zato je dvostruko razjarena podigla pesnice i batine i dvostrukim bijesom stala vikati, prijetiti se i kleti prema onom mjestu odakle je Nere nestalo.-Vrag je oteo svoju kapetanicu!- Za njim, ljudi - vikao je krvnik Puncer.- Hodi ga loviti ti! - navalio na njega neki krojaèki majstor.- Zašto niste bolje pazili na coprnicu?- Isuse! - kliknuo sudac - Bože smiluj se, ðavo je prevariosvetu Bogorodicu! Tko ima odvažnosti da ide za ðavlom?

II

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Poruènik Branko najednom povikne sudbenom povjerenstvu:- Ja æu progoniti ðavla! Momci, naprijed!I trenkovci pojure kroz Kamenita vrata. Za njima se podigne èitav oblak prašine. Svjetinu to nije umirilo.- Trenkovi panduri neæe uloviti ðavla.- Zašto su dali oteti coprnicu?! - vikali su purgari.-1 mi smo bili zateèeni i nepripravni! - branio je Mikica svoje ljude. - Da je sam Trenk bio tu, i on bi bio nemoæan! Tko je to oèekivao?Svjetina je prihvatila Mikièino mnijenje, pa je svoj bijes opet obratila prema Kušenki i Vugrincevoj koje su preplašene i preneražene sjedile u žutim kolima.Sudac Krajaèiæ posavjetovao se sa sudbenim povjerenstvom. Izda nalog nadgledniku uza:- Povedite obje vještice natrag u toranj!- Vaša milost neka mi dopusti - opomene krvnik suca - lomaèa je naložena, pa æe drva badava izgorjeti, a onda æu opetmorati Kušenku još dulje hraniti na gradski trošak. Njoj nemamo što prodati.- Sada nije zgodno voditi je na lomaèu. Dosta je što smodoživjeli ovu sramotu. Zatvorite vještice u toranj dvostrukimbravama i postavite dvostruku stražu! - naloži sudac nadgledniku uza.Sudbeno je povjerenstvo nastojalo da se što prije ukloni svjetini bojeæi se da ne bi njih okrivili stoje ðavo mogao tako lako oteti vješticu.Èuli su se povici: zašto se vještice ne vode na lomaèu okovane, zašto uza njih nisu stajali stražari s oružjem ili graban-ti, veæ su puštene da ovako same i bez oružane straže ulaze u kola.Za nekoliko èasaka nestalo je suca Krajaèiæa i gradske gospode, a grabanti brzo odvedoše vještice u toranj.

- O, Bože - uzdisao je Krajaèiæ - možda nisam dobro razumio sveca. Trebali smo litanije odmah moliti - sigurno smotrebali litanije moliti veæ putem!A vani svjetina nije u prvi èas ni opazila da su vještice odveli natrag. A kad je to primijetila, bio je toranj veæ zatvoren, a gospode, a s njima i Mikice, veæ je nestalo.To je ljude razbjesnilo. Doðoše pred magistrat i tu poèeše vikati, galamiti i zahtijevati da se Kušenka odmah povede na lomaèu.- Sram vas budi! Bojite se vraga! Na lomaèu vodite Kušenku! -vikalaje svjetina.Mikica se jedini usudio izaæi iz magistrata i stao ljudima dokazivati da sada moraju najprije poslati na sve strane stražu u potjeru za vješticom, a Kušenku da æe spaliti koji drugi dan.- Nije li to sramota daje vrag sudu ispred nosa oteo coprnicu! - vikao jedan purgar. - To se još nikad nije dogodilo!- Po bijelom danu! Kakva je to prokleta straža?-Veæ smo doživjeli kuge i gladi, ali toga nije još nikada bilo kod nas, da bi sam neèastivi jašio našim ulicama.- Zar je tome kriv sudac? - uzvikao se Mikica mašuæi rukama. - Zar je Krajaèiæ kriv ako se na Grièu našla ta prokletagrofovska coprnica? Da nije bilo nje, ne bi se to dogodilo.- Istina je! - vikne nekoliko žena.- To je živa istina - potvrde ljudi.- Jest, samo ona je kriva - povièe Mikica.- Grofovska coprnica, prokleta joj bila krv? Zašto drugecoprnice nije neèastivi spasio?- Sada æe opet tamaniti naše blago - razbjesni se šoštarski

kalfa.- I sipati tuèu nad našim goricama kao pljevu - krièao jeneki kalfa s debelom glavom.- Pazite. Još ove noæi pretvorit æe se u sovu i doletjeti u svojdvor da nam iscopra kakvu nesreæu - reèe Mikica.- Stotinjak pogleda padne u tom èasu na "Crveni dvorac" što se je u zapadu sunca još jaèe zacrvenio i zažario kao da gori u crvenoj vatri.Sva mržnja što je kipjela u svjetini, sav bijes što je provaljivao iz te mržnje odrazio se u pogledima što padoše na dvorac.- Neæe ona više gospodariti u tom dvoru - povièe bjesomuèno nekoliko mladiæa.- U svakoj sitnici koju je coprnica imala u ruci i u svakomkoncu koji je nosila na sebi skriva se neèastivi - povièe debelikovaè.- Svaki komadiæ ovoga dvorca vražje je gnijezdo - dodadrugi.- Neæe više ovdje coprati! - vikala mladež, žene i starci.- Razrušimo coprnièin stan! - povikne jedan glas, a stotinuse glasova odazva:- Razrušimo ga!Kao da je zapuhao orkan podigne se svjetina gore prema dvorcu. Mnoštvo uskipi kao vulkan prije nego što æe provaliti. Za nekoliko èasova provali mržnja i bijes poput kipuæe razorne lave, pustošeæi neumoljivo besmisleno, bjesomuèno, besvjesno.Prozori "Crvenog dvorca" rasprsli se, vrata se slomila, ograda popucala. Sjekire bljesnule kao da su upravo negdje naslagane doèekale razdraženi puk.- Užgite coprnicu? Užgite gnijezdo! - vikalo stotinu glasova.- Kad neæe sudac, užgimo mi lomaèu.

- Neka gori sovino gnijezdo.-Slame dajte!- Žeravicu donesi!I jedva se povici izmijenili, veæ je planuo u zraku neèiji klobuk. Vlasnik ga goruæeg baci kroz razbijeni prozor u dvorac.

Onda se pojaviše ljudi sa slamom što su je donijeli iz grofi-èinog hambara i stadoše paliti strašne baklje od snopova i bacati ih u dvor.Služinèad u dvoru stala vrištati, trèati i bježati, ostavivši sve što je imala u dvoru. Na jednom se prozoru pojavi sijeda glava starog sluge grofice Ratkav. Sklopljenim rukama molio on svjetinu:- Ljudi, budite milostivi! Stara grofica leži udarena od kapii ne može bježati. Smilujte se!- Ha, neka gori stara za mladu!- Hitro, hitro - to Bog tako hoæe.- Nek” se ispeèe stara coprnica.- Ako je izneseš, bacit æemo tebe skupa s njom u žeravicu - povièu ljudi. Plamen sakrije sijedu glavu vjernog sluge istade se hvatati i dizati sa svih strana dvorca strašnom brzinom. Kao da su zidine dvorca samo na to èekale da mogu štoprije izgorjeti.Dvor je izgledao kao golema užasna lomaèa. Svu svilu, svo zlato sve dragocjenosti, svo bogatstvo što je resilo "Crveni dvorac" proždirao je pohlepni plamen naoèigled svjetine koja je osjeæala zadovoljstvo i smirenje. Bar nekako je udovoljeno njezinoj strašnoj mržnji prema grofovskoj vještici.U stisci oko plamteæeg dvora zavièe netko iz svega grla:- Ljudi! Gdje je grofica Ratkav?!Ljudi se osvrnu i opaziše velikog župana zagrebaèkog, grofa Krstu Oršiæa.Pakosni smijeh svjetine bijaše mu odgovor.

- Peèe se na lomaèi umjesto mlade coprnice - zavikne nekapiljarica.Krsto Oršiæ odmah je uvidio što se dogodilo i razabrao da ne smije dirati u podivljalu svjetinu. Pošalje svoje ljude da prodru straga, kroz vinograd, u dvor. Ali ondje je dvorac još jaèe gorio nego prema cesti. Nije se više moglo ni misliti na spašavanje.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Grof je dao tražiti služinèad svuda naokolo ali joj ne bijaše nigdje traga.- Što æe kazati moj Petar?! - zajauèe u sebi Krsto i pokrijelice rukama. Nije mogao gledati u žarki plamen u kome je iz-gibala stara grofica, a nije joj mogao pomoæi.- Noæ se spuštala nad grad. Grièem se pronio buèan glas:- "Crveni dvorac" gori!Sve što bijaše živo štrcalo se s Kaptola, Bukovca i Trnja na Griè da gleda strašan oganj. Svjetina je okružila dvorac, smijala se i zlorado vikala:- Gori vražje gnijezdo kao suha smola!- Neka sad doðe milostiva grofica coprnica.-Ruši se toranj!- Ha-ha-ha, vragovi se koturaju po žeravici.I lijepi, dražesni toranj dvorca, sagraðen od rezbarenog drva, podgrižen plamenom, stropoštao se na garište, a s njim se stao rušiti i krov dvorca uz divlje urlikanje svjetine.Noæ se spuštala, a plamen se u tami sve jaèe žario. Po obzorju skupljali se oblaci. Sa Sljemena puhao vjetar, upirao se u goruæe grede, podigao cijelu kišu iskrica, poigrao se njima nad glavama svjetine i nosio ih dolje, na Mesnièku ulicu."Crveni dvorac" pištio je praskao, a vjetar sve više raznosio iskre po Grièu...- Kriste sveti! U Mesnièkoj ulici gori! - zaèuje se najednomneèiji oèajni glas.Ovaj povik nekog mesara uskomeša naèas svjetinu. Svi oni koji su stanovali u toj ulici potrèaše da vide stoje. I doista. U Mesnièkoj ulici sukljao je plamen iz triju slamnatih krovova, prijeteæi i susjednim kuæama.- Jao, to gori moja kuæa - moja! - klikne žena mesaraCestara i sruši se na zemlju. Nije više ustala. Pade joj kap odsilnog straha..- Coprnica joj se osvetila - vikale su žene usopljene, za-žarene i znojne od silne vike i bijesa.

- Tako. Sad imamo što smo tražili - krikne jedan purgardotrèavši iz Mesnièke ulice. - Sve æe mesnice izgorjeti.- Coprnica ih je užgala!- Coprnica hoæe da nas utamani!- Zašto su je dali oteti? To su kriva gospoda.Razjarena svjetina uzdigne pesti i stade se prijetiti vještici,sucima, grabantima, magistratu i svoj gospodi, okrivljujuæi je stoje neèastivi oteo coprnicu koja im se, evo, sada osveæuje i potpaljuje njihove kuæe.Èuveni, ponosni "Crveni dvorac", bogat i krasan Nerin dom, pretvorio se u krvavo more žara i žive žeravice, a oko njega nagrnula još jaèe svjetina kunuæi djevojku i prijeteæi joj strašnom osvetom.Dolinom sv. Žavera odzvanja topot konja. Crveni konjanik, držeæi pred sobom Neru, juri strelovitom brzinom. Tko ga god susretne, prestravi se, pobjegne ili pada na zemlju, moli se i križa.

Nera se osjeæala kao da leti po zraku. Pred oèima uzmièe joj drveæe poput sjene, zrak joj zviždi oko ušiju, a zapadajuæe sunce titra joj pred oèima. Htjela bi se uspraviti na konju, ali crveni èovjek drži je èvrsto svojom desnicom. Nekoliko puta veæ podigao joj glavu, da joj bude udobnije, i onda je osjetila kako su mu grudi široke, kako mu se brzo uzdižu i padaju, kako mu udara srce.CRVENI KONJANIKObuze je strah i tjeskoba.Tko je taj crveni èovjek? Zašto ju je oteo i kamo je nosi? Ta dva pitanja muèila je i ispunjavala sve veæim strahom. Pokušala se micati, ali je on prikvaèi poput kliješta i prikuje uza se na konja.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Ruke joj bijahu straga svezane kako je zavezaše još graban-ti, pa je bila nemoæna da se s njim bori i da mu se otme. Ona okrene glavu natrag da barem vidi kojim to smjerom konjanik jaši kad najednom opazi da za njima na dvije stotine ko-raèaja jure trenkovci. Pred njima jaši poruènik Branko i tjera svog bijelca kao pomaman."Oni nas progone!" klikne Nera u sebi.I više ne okrene glavu natrag. Tada opazi da iza trenkova-ca juri još jedan konjanik. Ali taj ne bijaše odjeven u vojnièko odijelo. U njem prepozna Nera svoga slugu Filipa. Iznenadila se, ukoèila od èuda.Proletješe veæ cijelu Zaversku dolinu, a onda zaokrene crveni konjanik prema Sljemenu. Neru je obuzimala sve veæa tjeskoba, ali se nadala da je to ipak spasenje. Kad su bili izmeðu dva obronka, Nera opazi da je jedan od trenkovaca zaustavio konja i naglo okrenuo natrag, a oni drugi da su zaostali. Sto je to? Zašto stadoše? Zašto bar Filip bolje ne potjera svoga konja?Samo je crveni konjanik jednakom brzinom tjerao svog vranca.Nera pogleda otmièara. Iz crvene kože sijevala su dva žarka oka i ona protrne. Onda se odluèi i reèe:- Kamo to idemo, zaboga? Tko ste vi?Ali crveni joj konjanik ne odgovori. On je èvršæe obuhvati desnicom i još brže potjera konja.Ako je prijatelj, zašto joj ne odgovara? Neru je obuzimala tjeskoba.Konj je preskakivao polja, livade i potoèiæe što su se žubo-reæi spuštali iz gore, a onda uskim puteljkom zaokrene medu dva sljemenska obronka. Iz daleka plavili se vršci gore u predveèernjem sumraku. Zastruji hladni zrak, a konj poleti još brže, kao da sam želi što prije stiæi na cilj.Najednom opazi Nera pred sobom u šumskoj pustoši lovaèki dvorac svoje bake.

"Stoje to?" pitala se iznenaðena. "Zar ju je ovamo nosio taj divlji vranac i crveni konjanik? Ilije tek sluèajno ovamo zalutao?" Još se nije oporavila od iznenaðenja kad konj preskoèi ljesu i stade u širokom dvorištu ispod krošnjatih stabala.Neki èovjek dotrèi iz dvora i prihvati konja koji je teško dišuæi grizao uzde. Taj èovjek nije ništa rekao niti se iznenadio kad je vidio èudnog konjanika s Nerom. Kao da ih je oèekivao.Crveni èovjek uhvati i spusti djevojku polagano i oprezno s konja.Nera je sakupila sve svoje sile da èvrsto stane na noge jer se osjeæala slabom. Nitko nije progovorio ni rijeèi.Sad skoèi s konja i otmièar i razveže joj ruke.Najednom se Neri zamagli pred oèima. Sve što je doživjela kroz osam strašnih dana u tornju i danas pred svjetinom, a, najposlije, ta nenadana otmica potresla je i njezino snažno tijelo pa se gotovo srušila. Crveni konjanik prihvati je, podigne lagano kao da je tek malo djevojèe i ude u dvorac. Tu se uspne u prvi kat i unese je u veliku, prostranu, lijepom svjetiljkom rasvijetljenu sobu koja

je bila udobno ureðena. Položi je na divan i baci na nju jedan pokrivaè sa stola da se ugrije. Ali Nerina je nesvjestica bila tek prolazna. Ona odmah otvori oèi, podigne se i pogleda oko sebe.Oko joj padne na crvenog èovjeka koji stajaše pred njom. Sad je tek opazila kako je visok, stasit i širokih ramena.Tko je taj?! Je li onaj koji joj naviještaše spas u pismu, koji joj je slao ljubavne uzdahe - je li on sam ili je njegov najamnik, prijatelj ili pomoænik?- Zašto ste me doveli ovamo? - upita ga ona izmuèeno.- Zar bi vam bila draža lomaèa? - upita on gotovo šapæuæimglasom u kome je podrhtavalo nešto tajanstveno.Nera se lecne. Taj je glas veæ negdje èula. Taj isti šapæuæi glas s nekim èudnim drhtanjem. Jest, ona gaje veæ negdje èula. Nera naglo ustane i upita:

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Tko ste vi? Ako ste vitez, pokažite mi lice?On podigne ruke, otkopèa sa glave kožnatu kapucu i baci je na pod.Pred njom stajaše crveni konjanik bez kapuce. Nerin pogled ukoèio se na njegovu licu, dah joj zastao, a rijeè šuštala. Nije mogla progovoriti ni jedne jedine rijeèi, tek je u mislima prestrašeno kliknula:- Siniša? Kapetan Siniša?!...Sad joj bijaše posve jasno gdje je slušala taj drhtavi šapæuæi glas. Bijaše to one veèeri kad se s njim prvi puta sastala noæu u šumi i kad je morala ovoga èovjeka raniti pištoljem.I kad je sada vidjela tko je njezin otmièar, u duši joj uskrsne stara mržnja. Zaboravi da ju je taj èovjek iznio iz nesreæe bilo po svojoj ili tuðoj volji, pa æe mu osorno:- Bila bih vam zahvalna da ste me radije pustili svjetini dame ubije ili Krajaèiæu da me spali na lomaèi!Siniša se nakloni kao da razgovara u kakvom salonu i reèe:- Da sam to znao, ne bih vašu milost doista bio uznemirio.Mislio sam da vam neæe biti žao ako vas tko otme lomaèi.-Ali ne vi!- Da, vaša milosti. To bi svakako imao uèiniti barun Sker-lec. Ali on to nije uèinio, a ja mislim daje èovjeku prilièno svejedno tko je onaj koji ga otme od smrti.- Ima još mnogo groznijih stvari od smrti.- E, onda oprostite. Ali sada vam više nema pomoæi, vaša milosti! Vi, eto, morate ostati na životu, ali to nije još najgore!U djevojci se skupljao gnjev, mržnja i prezir i prema kapetanu. Željela je da mu saspe u lice sve uvrede ovoga svijeta.Ona pristupi bliže k Siniši i upita ga oštro, pogledavši mu izazovno u oèi.- Ako osjeæate bar malo poštovanja prema vojnièkoj èastikoju nosite recite mi otvoreno: tko vas je poslao po mene?

- Kapetan Siniša!- Dakle vi sami od svoje volje?- Oprostite mi tu drskost. Vi ste, eto, željeli umrijeti, a ja...- Ja sam èekala da me spasi netko drugi. Ali sad recite: za

što ste to uèinili vi?Sinišino lice ostade tvrdo i mirno.- Vrlo rado - odvrati on udvorno, najravnodušnijim glasom.- Ljubim pustolovine, a ovo mi je bila najzabavnija pustolovina u životu. Osim toga, uèinio sam dobro djelo. Misliosam: Zašto da prepustim Krajaèiæu da loži svoju lomaèu takolijepim gorivom kakvo ste vi, a znam da æe mi za to biti zahvalni mnogi lijepi kavaliri koji vas ljube. I ja se odluèih na posao.Kroz pet dana bili su moji vojnici - švelje. Šili smo ovu crvenuodoru, baš onako, kako ljudi opisuju vraga! Vi sebi ne možetezamisliti moje uživanje kad sam onako banuo medu svjetinu.Znao sam tako dobro da æe se svi, poèevši od šegrta do gospodina suca, prestrašiti i da æu vas moæi posve lijepo oteti. Svojskom bi se bila svjetina potukla do krvi, ali vraga su se sviprestrašili - nitko ga se nije usudio ni progoniti. I sve je takouspjelo kako sam unaprijed prorokovao. Vi niste osjetili kakovas je poruènik Branko, u èasu kada sam se pojavio, povukaoza rame na desnu stranu? To je uèinio zato da vas lakše mogudohvatiti. A onda je, kako ste vidjeli, pošao Branko za mnomu potjeru!Siniša se iskreno nasmijao i nastavi:- Povukao sam za nos cijeli Zagreb. Neka znaju kad suim trenkovci stražarili vještice pod Sljemenom. A sada seizvolite odmoriti, a onda æu biti tako slobodan da vas ponudim s malom veèerom. Nije odveæ fina, ali svakako bolja odKrajaèiæeve veèere u tornju.- Ja ne želim drugo nego da odmah odem odavle - odluèno æe Nera.- MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Oprostite mi, vaša milosti, ali ovu želju vam ne mogu ispuniti!- Onda æete se vi udaljiti iz ovog dvorca.- To bi bila moja najvruæa želja, ali tu želju opet ne mogusebi ispuniti, jer moram tražiti vještice na Medvednici. Mi dakle oboje ostajemo ovdje.- Vi govorite kao da me smatrate svojom zarobljenicom.- Tako nekako izgleda. Ali, zapravo, vidite i sami da se morate sakrivati. Znate što bi se dogodilo da vas tko prepozna.- Vi se za mene brinete? Vi? - osorno æe Nera i pogleda gas najveæim prezirom.- Vaša milost posve pravo nasluæuje da se ja doista ne brinem za vas nego za sebe. Kad bi ulovili vas, moglo bi se doznati da sam se ja poigrao sa sucem i oteo optuženicu zakonu, aonda bi mi oduzeli vojnièku èast i sudbena gospoda naložilabi lomaèu mojim tijelom. To im, bogme, neæu priuštiti.- Laž je što govorite. Vi se ne bojite nikoga i nikakve kazne,sve je laž.- Vi mi, dakle, ne vjerujete?- Èovjek koji me onako napao u šumi, èovjek koji me je optužio pred Krajaèiæem!- Ja sam vas optužio?

- Jest, vi. Vi ste skrivili moju nesreæu.

-Konteso...- Vi ste me spremili u toranj.- Tko je to rekao?Nera plane i vikne bijesnim glasom:- Hoæete li poreæi i to da ste pred sudom isprièali da sam jaone noæi, kad me je nesreæa nanijela na vas, bila na križanju?Imate li obraza to poreæi?- Imam.- Onda ste najveæi podlac na svijetu. Sudac me zbog togaoptužuje.

Siniša je problijedio. Ali mu je lice ostalo tvrdo i mirno. On je tek gledao u Nerine oèi ispunjene bijesom i mržnjom. Nju je od tog pogleda obuzeo strah pred Sinišom. No ona to pri-krije i odvažno nastavi:- Jedino što još pošteno možete uèiniti jest da me pustiteotiæi.- Kako vidim, vi se ovdje neèega bojite, konteso! Evo, izvolite ovaj moj pištolj. Vi ste vièni braniti se pištoljem - pa æetese ugodnije osjeæati i primiriti se kad budete opet imali uzase ovakvo oružje.Siniša pruži Neri pištolj što gaje povukao ispod svog crvenog haljetka i onda doda:- Ja æu vas pustiti, ali samo onda ako vas mogu predatikome od vaših roðaka. Grof Petar je u Beèu, ja æu dakle odmah odjašiti na Griè i prijaviti vašem vjereniku barunu Sker-lecu, neka doðe po vas.- Ja nemam više vjerenika. Sama sam svoja.- Ali barun vam je ipak krvni roðak, pa æe vas zaštititi.Na njezinu dušu padoše ove rijeèi kao teška ironija."Jest, Skerlec bi me morao zaštititi", pomisli Nera. "A ipak,on bi bio prvi koji bi me predao natrag Krajaèiæu. I taj mi se èovjek ovdje zbog toga izruguje."- Ne! - odgovori ona glasno. - Ne trebam nièiju zaštitu.- Zar biste htjeli otiæi ovako sami po šumi?- Nisam se nikad nièeg bojala.- Znam, ali ja vas ipak neæu pustiti odavle. Izvolite se odmoriti i sabrati svoje misli. Možda se predomislite. Evo - cijeliprvi kat stoji vam na raspolaganju. U ovoj sam sobi prije stanovao ja. Prepuštam je vama.Siniša postavi pištolj na stol i reèe joj ljubazno:- Do viðenja, konteso!Izašao je i zatvorio za sobom vrata. Nera je napeto slušala hoæe li vrata zakljuèati, ali on to nije uèinio. Naprotiv, ona

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

opazi da je kljuè u bravi iznutra. Brzo pode k vratima te ih zabravi. Ali to je još nije umirilo i zato uzme svjetiljku, otvori vrata pokrajne sobe. Tu je bilo sve kao za vrijeme dok je ona dolazila ovamo sa svojom bakom. I pode dalje po sobama.Svuda se snašla. Kao daje tu netko spremao i redio sobe.Da bude sigurnija, ona je sve sobe zakljuèala i onda se vratila u prvu sobu, sjela na divan i zanijela se u misli.Siniša joj je dao pištolj i otišao te ju pustio na samu, ali je rekao: do viðenja!

To ju je strašno uznemirivalo. Bila je uvjerena da Siniša ima s njom zle namjere - kao ono u šumi."On me je doveo ovamo da mu budem ljubavnica! Jest, samo ga je to moglo potaknuti da me otme na takav vratolomni naèin. Sam mije rekao da me je oteo za svoju pustolovinu. A zašto mije dao pištolj? Gdje su ostali trenkovci? Gdje je ostao Filip?"Pomisao daje sada sama s njim u tom dvorcu silno je strašila i ona gaje zato sve više mrzila i prezirala. Netko pokuca na vratima. Ona se lecne i ne odgovori.Kucanje se ponovi.- Tko je? - upita napokon.-Vaš vjerni sluga Filip!Filip? Jest, to je njegov glas!Djevojka pode k vratima i otkljuèa ih, a pred nju doista stupi Filip, primi joj ruku i stane je cjelivati.- Sretan sam, vaša milosti? Vi ste spašeni!- Reci mi, Filipe, kako si dospio ovamo, kako se to sve dogodilo?- Sakrio sam se medu svjetinu i vidio kako vas je ðavo povukao na konja i oteo. Ja sam, dakako, znao da to nije ðavo,jer ne vjerujem u te ludorije, ali sam slutio daje to netko tkovas je htio spasiti. Pohitio sam tada u vaš dvor i uzeo konja.Bio je hitar i dostigao sam trenkovce, ali me nisu htjeli pustiti

naprijed da vas dostignem, što ionako ne bi bilo moguæe, jer je kapetanov konj letio poput vjetra. Slijedio sam ga da vidim kamo æe vašu milost taj neznanac odvesti, da vam budem na pomoæi. Ovaj èas dospio sam ovamo i ispripovijedao kapetanu da sam vaš sluga i zamolio ga neka mi dopusti s vama govoriti.- Zašto si ti bio jedini koji je slijedio trenkovce?- Jer sam bio jedini koji nisam vjerovao da je to ðavo. A ida sam vjerovao, i onda vas ne bih napustio.- Filipe, ti si veæ jednom za mene stavio na kocku svoj život.- Hoæete li da to opet uèinim?- Ti mi moraš pomoæi da iz ovog dvorca pobjegnem, i to jošdanas. Neæu da budem pod istim krovom s tim èovjekom.

- S kapetanom?-Da-s njim!- Kad bi mi vaša milost dopustila da reèem što ja mislim...

- Reci. Vidiš da nemam nikoga tko bi mi sada prijateljskigovorio.- Nigdje niste tako sigurni kao ovdje.- Tebe je kapetan pridobio da govoriš za njega?- Tako mi Bog pomogao da nije. Ali vidite, vaša milosti,bilo bi najbolje kad biste ostali ovdje dotle dok se ne vratigrof Petar. On æe donijeti od kraljice zapovijed da vam sud nesmije suditi nego vas mora pustiti, a onda æete se moæi vratitiopet u svoj dvor.- A moja baka? Moja sirota baka!- Nju njeguje grofica Oršiæ, žena velikog župana.- Ne, ne, ja hoæu odavle. Ja neæu da ostanem ovdje!U taj èas ude u sobu Siniša. On je èuo posljednje Nerine rijeèi.Veæ je bio skinuo svoje crveno odijelo i odjenuo èasnièku odoru.

MARIJA J U R I Æ ZAGORKA- Podi dolje - reèe Siniša Filipu - moj æe ti kuhar dati veèeru za kontesu. Donesi je ovamo.Filip je otišao prije nego što je Nera dospjela da se tome opre.- Molim vašu milost - mrko æe Siniša Neri - da pred svojim

slugom ne govorite o meni prezirno. Bit æe mi draže ako misvoju ljubaznost bacite u lice u èetiri oka. Kad sam ušao govorili ste da želite po svaku cijenu odavle. Noja vas ni po kakvucijenu neæu pustiti iz dvorca. To izvolite upamtiti.- Vi ste, dakle, naumili da me tu zasužnjite? - plane Nera.- Mislite li da nisam progledala vaše podle namjere?!Siniša se nasmije, nakloni se ironièno i reèe drskim glasom:- Nemojte me krivo shvatiti, konteso. Vi ste, doduše, lijepi, ali meni ste se svidjeli samo jedanput, i to samo na nekoliko èasaka. Danas ste mi najravnodušniji stvor na svijetu.Uvjeravam vas da neæete imati prilike da se još jednom branite od mene.Nera mu dobaci prezirni pogled.Filip ude s veèerom. Na drvenom pladnju nosio je juhu, peèenu divljaè, vina i kruha.Brzo i spretno prostre stol i postavi veèeru pred Neru.Ona je gledala u pod dok je Siniša natoèio u dvije èaše vina.- Dopustite da vas skromno pozdravim kao svoga gosta -reèe Siniša i kucne se o drugu èašu koju je Nera prihvatilasamo zbog Filipa.Siniša iskapi èašu do dna i ponudi Neri da založi.- Ostani ovdje - reèe Filipu kad je ovaj htio izaæi. - Podvoritæeš njezinu milost kod veèere.Ona okusi nekoliko žlica juhe koja joj je vrlo prijala. Siniša je dotle stajao kod prozora i gledao van. Najednom opazi da se prema Zagrebu žari nebo. Brzo o-

KONTESA NERAtvori prozor i pruži kroza nj glavu. Nera je to opazila, ustala i pogledala iza kapetana u tamu.- Sveti Bože, to negdje gori.- Mora daje velika vatra - primijeti Siniša.- To je u smjeru Zagreba - doda Filip.- Nemojte se uzbuðivati - primijeti Siniša Neri. - Izvolitejoš malo založiti, mislim da naš kuhar nije posljednji.Ali djevojka nije mogla jesti. Na tamnom obzorju crvenio se oblak krvavoga žara. Nera nije mogla skinuti s njega svoje oèi.- Saznat æete brzo. Moji se vojnici moraju uskoro vratiti.Oni su pošli u grad najaviti sucu Krajaèiæu daje ðavo zajednos vješticom propao u zemlju!...Nera je još uvijek stajala uz prozor i gledala u nebo. Tada zaèuje topot konja.- Evo ih! - reèe Siniša. - Idem da èujem stoje.I on pode dolje. Trenkovci su se doista vratili. Branko odmah skoèi s konja i potrèi k Siniši:- Strašne vijesti!- Šuti - ona je na prozoru.Siniša ga povuèe u dvorac i povede u prvu sobu do ulaza. -Stoje?- Svjetina je u silnom gnjevu što je ðavo oteo vješticu zapalila "Crveni dvorac".- Prokleti glupi svijet?- A sa dvorom izgorjela je i grofica Ratkav.Siniša obori glavu i stane nijemo šetati po sobi. Onda se zaustavi pred poruènikom i reèe tiho:- To sam, dakle ja skrivio...- Da, ova pustolovina bila je skupa.I opet se šetao po sobi, a Branko mu ispripovjedi kako su se zapalile i mesnice u Mesnièkoj ulici.- Pozovi momèad neka ude - naloži Siniša Branku.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Za malo doðe u sobu cijela èetica trenkovaca, sve sami èili, stasiti junaci, širokih grudi i lijepih muževnih lica. Siniša potapša po ramenu prvoga koji je stajao do njega:- Djeco, danas ste uèinili pošteno i viteško djelo. Spasiliste nevinu djevojku, a to je dužnost svakoga junaka. Ne treba vam tek spomenuti da o tom šutite i da našu štiæenicu pazite. Neka nitko od vas ne govori glasno o požaru kod groficeRatkav i o njezinoj smrti. A sad, hajdete na veèeru. Zaslužiliste je!Momci ostaviše svog kapetana zahvaljujuæi mu toplim iskrenim pogledima.Domalo ude Siniša ponovno u sobu i reèe Neri.- Zapalio se neèiji hambar pun sijena. Naši su momci bilina garištu.- Ali to izgleda kao da se zapalio Griè?- To samo tako odavle izgleda. U tamnoj noæi prièinja se požar dvaput veæi - odvrati kapetan i okrene se Filipu:- Želiš li trajno ostati kod njezine milosti?- To mi je jedina želja.- Ako dopustite, konteso, neka Filip ostane uz vas dotledok budete prisiljeni ostati ovdje. Èini se da vam je vjeran sluga i pozna vaše želje pa æe vas bolje služiti nego moji momci.Laku noæ, konteso.Kapetan pozdravi po vojnièki i ostavi Neru s Filipom ne èekajuæi da mu ona odgovori.NA BIJEGUPolako gasnuo žarki oblak nad Grièem, dok napokon nije posve utrnuo.U debeloj tami utonuše Griè i ponosni sljemenski proplanci. U malom lovaèkom dvorcu nastala tišina. Sve su svjetiljke

ugašene. I Nera je ugasila svjetlo, ali nije usnula. Sa svih se strana zakljuèala. Pred vratima u hodniku ležao je Filip poput vjernog psa. Rekao joj je da æe bdjeti i paziti. Nera ipak nije mogla naæi toliko mira da usne. Sjela je uz prozor, zurila u tamu i smišljala što da uradi i kako da se oslobodi iz novog ropstva.Najednom, zaèuje dolje u dvorištu korake. Polagane, odluène i èvrste korake. Nastojala je prozreti tamu da vidi tko to hoda dolje ispod dvorca. Kroz noæ razabrala je tek neku crnu pojavu, ali je nije mogla prepoznati. Po koracima je slutila da je to kapetan. Razabrala je da šeæe gore-dolje, katkad je zasjala u tami njegova goruæa smotka. Pomno je prisluškivala njegove korake. U duši joj bivalo tjeskobno.Tako je prošao èitav jedan sat, kad je napokon kapetan odbacio ostatak smotke i ušao u kuæu, zatvorio je tiho vrata, a onda se èuli po kuæi koraci, kako prolazi hodnikom i ulazi uz stube.Nera protrne od straha. Koraci utihnuše, èulo se samo puhanje kao da kapetan gasi svjetiljku stoje visjela na stubama. Onda se ponovno èulo kako ide niz stube i zatvara vrata sobe.Probudila se kad je sunce veæ bilo visoko. Otvori prozor da joj ude u sobu zrak. Dolje na dvorištu stajao je Filip. Èim je opazio svoju gospodaricu, ude u kuæu i za malo doðe gore noseæi joj zajutrak, isti onakav kakav je uzimala kod kuæe u svom dvorcu.Ona to nije ni opazila, tako je bila zaokupljena mislima.

- Filipe, ja se pouzdajem u tebe - reèe sluzi.-Vaša milosti, prije æu svoj život izgubiti negoli vas izdati.- Ti æeš reæi kapetanu da sam se smirila i odluèila ostatiovdje dok to bude potrebno.- Hoæu, vaša milosti.- Onda æeš poæi odmah na Griè da vidiš kako je baki. Nastojda doðeš do grofice Oršiæ i èuješ što ona misli o meni i o tome-

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

kako me ugrabiše. Razumiješ li? Ali joj ništa ne reci gdje sam. Hoæu prije da èujem je li me i ona odbacila. Kad doðeš u naš dvorac, uði spretno u moju spavaæu sobu. Ondje æeš naæi malu košaricu s vezivom. Na dnu ima nekoliko zlatnika. Uzmi ih i kupi pod jednom izlikom od moje sobarice kakvo odijelo, a u duæanu nabavi jednu graðansku surku i vuneni rubac. Onda nastoj saznati što je s Remetincima koji su zbog mene zatvoreni i stoje uèinilo protiv mene sudbeno povjerenstvo.- Izvršit æu sve, vaša milosti.Malo kasnije vidjela je Nera Filipa kako je odjašio na Griè.Dok je bio odsutan, primijetila je kapetana kako je otišao pješke u šumu, dok je Branko ostao u dvorištu. Do podneva bila je sasvim sama. Poslije podne vratio se Filip.- Kako je grofici? - upita ga Nera željno išèekujuæi vijestio svojoj baki.- Vaša milosti, danas po podne spremila je grofica Oršiænašu groficu u Slavetiæ, a i ona je otišla s njom. Tako nisammogao govoriti s njezinom milosti. Ali naša služinèad veli dastaroj grofici nije ni gore ni bolje. Remetinci su još uvijek zatvoreni, svi do jednoga, a sudbeno povjerenstvo proglasilo jepo cijelom kraju da svatko tko bi se susreo s vama ili saznaoza vas ima to odmah prijaviti sudu pod prijetnjom smrti.Nera je šuteæi slušala, a onda upita?- Bio si u "Crvenom dvorcu"?- Jesam - lagao je Filip.-1 našao novce?- Jesam - evo, vaša milosti, odijelo, rubac i novci što su o-stali od utrška.- Dobro, hvala ti. Ovo tebi - i pruži Filipu zlatnik.- Neka me vaša milost ovako ne rastužuje - reèe on i nehtjede nizašto primiti novac.- Još nešto imam za vašu milost - doda.-Što?

- Jedno pismo.- Pismo? Kako to? Tko zna gdje se ja nalazim?- Kad sam u vašoj sobi "Crvenog dvorca" tražio u košaricinovac, našao sam ondje ovo pismo.Nera ga ogleda.- Crveno pismo? - iznenadi se ona. - Isto onakvo pismo kakvih sam veæ mnogo primila?

Ovaj put nije grdila Filipa što joj je donio pismo od nepoznatog èovjeka nego ga upita:- Reci mi, Filipe, znaš li od koga su ova pisma zbog kojihsam te jednom onako izgrdila i gotovo otjerala?- Ne znam, vaša milosti. Vjerujte mi! Kako vam to ne bihrekao? Doista i ne slutim otkud su.Kontesa mu je morala vjerovati. Dok je pismo otvarala, izaðe Filip ostavivši svoju gospodaricu na samu.Nera je èitala i èitala, razmišljala i opet èitala to malo pisamce koje je glasilo:"Ne vjerujem u ðavle, Nero! Èovjek je onaj koji te oteo smrti! Ili je vitez ili - hulja - ali ja ga mrzim jer je uèinio ono što htjedoh uèiniti ja.Kad bih znao da si spašena! Tamnica bi bila moj raj, zveket okova rajska pjesma!... Oko mene tišina i samoæa, dva draga, jedina pouzdanika moja. Sjedimo tu sami i slušamo kako bukte mlade grudi, kako izgara život mladi od žara plamena i boli bezdane! Neka gine, neka sahne. Usahnuti mora mlado proljeæe kad uzalud èezne za suncem.""Uzalud èezne za suncem? To sigurno misli da ga nikad neæu ljubiti", pomisli Nera. "On osjeæa da mije srce, mladost i život razorilo ljudsko praznovjerje. Gdje da smognem ljubavi u pustom srcu? Gdje da smognem vjeru u ljude kad se razbila i smrvila? Da, sad znam gdje bih morala tražiti onoga koji mi to piše. Govori o tamnici i okovima, dakle se nalazi meðu Remetincima."

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

"Bolje da ga ne tražim. Èemu? Ljubav traži sreæu, a ja sam bijeda, nesreæa i osveta. Samo æu za osvetu živjeti, to sam pri-segla baki."Iz ovih misli trgnuo je Filip koji joj je donio objed. Nera je uzela jelo, a Filip ju je dvorio kao da je u "Crvenom dvorcu" za bogatim stolom grofice Ratkav.- Filipe - reèe mu Nera poluglasno. - Danas u noæi miæemo odavle pobjeæi.- Ali vi ste poruèili kapetanu da æete ostati...- To rekoh samo zato da više ne pazi na mene.- Izvolite zapovijedati.- Znaš li da straga postoje još jedne male drvene stube kojese spuštaju strmo pa se po njima može ravno u šumu?- Znam, vaša milosti.- Mi æemo, dakle, onuda pobjeæi.- A kamo želi vaša milost?- U Slavetiæ, k baki.- Ako vas tko na putu prepozna?- Preodjenut æu se u ovo odijelo što si mi donio. Ti æeš samnom.- Dobro, vaša milosti.- Htjela sam èekati do sutra u noæi, ali sam s prozora èulada kapetan ove noæi kani s momcima u patrolu. To je dobraprigoda.- On æe sigurno ostaviti nekoliko momaka u dvoru.- A ti nastoj da ih opiješ kako bi zaspali.- Uèinit æu sve što želite.- A sam reci kapetanu da želim izaæi malo na zrak, akonema pogibelji da me tko zateèe.Filip je pošao da izvrši Nerin nalog, a ona svuèe svoju bijelu haljinu koju je dobila od Krajaèiæa, odjene na sebe opravu svoje sobarice, prikopèa oko glave svoje duge pletenice i sveže ih tamnim rupcem.

Kapetan joj je poruèio da se u Filipovoj pratnji može prošetati oko dvora.Sunce je bilo visoko kad je Nera prolazila ispod krošnatog drveæa.Filip je ostao kod jednog drveta i naslonjen na debelo stablo promatrao kako se na obzorju skupljaju mali bijeli oblaèiæi. Dotle je njegova gospodarica zamišljena hodala gore-dolje po svježoj mahovini.Poruènik Branko izašao je van, pozdravio je i poèeo razgovarati. Izaðe i Siniša, pozdravi je vojnièki i zapodjene s njom najobièniji razgovor.Nera je s njime razgovarala ravnodušno gledajuæi ga ispod tamnog rupca koji je još više isticao bljedilo njezinog lica. Kapetan i Branko doskora se oproste, a Nera se opet vrati u kuæu.Podveèe vidjela je kako su Siniša, Branko i jedan dio momaka odjašili.U lovaèkom dvorcu bilo je sve tiho kad je Filip pokucao na vrata svoje gospodarice.Spremna sam - šapne ona i otvori vrata.-Vojnici zaspaše kao zaklani.- Onda možemo iæi.Zakopèala je dugi graðanski kaput i tiho izašla iz svoje sobe na hodnik. Filip je išao naprijed, a Nera ga slijedila. Polako otvoriše vrata što su vodila na drvene otvorene stube. Hladni zrak zastruji Neri u lice. Sve je okružavala tama, a pred njom crnila se šuma. Filip se spusti po stubama, za njim side Nera. Filip je stajao uz jedno stablo i èekao. Kad je ona sišla, poðoše oboje naprijed.Nera je brzala samo da što prije odmakne iz dvorišta u šumu. Najednom bane netko pred nju i uhvati je za oba ramena.Ona se trgne i prigušeno krikne.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Tko je? - upita u tami muški glas.Djevojka ne odgovori. Prepoznala je taj glas i te ruke koje je èvrsto držahu.- Mi smo, gospodine kapetane -javi se Filip tiho.- Izvolite se vratiti - zapovjedi Siniša kontesi.Nera niti je odgovorila niti se maknula.- Ako se sami ne vratite natrag, ja æu vas silom odnijeti -zaprijeti se kapetan.Sad je uvidjela da se mora vratiti.Sve troje pode šuteæi u dvor. Kad su ušli u Nerinu sobu, pošalje Siniša Filipa van, a on ostade s Nerom sam.- Vi ste vrlo lukavi i tvrdoglavi, konteso. Prièinjali ste sekao da kanite ostati, a zasnovali ste bijeg.- Zašto hoæete da me silom zadržite? Što hoæete sa mnom?- Zar vam nisam rekao da vas želim predati grofu Petru?- Ne vjerujem vam!- Konteso! Vi ste pametna djevojka. Èemu dopuštate da vasmržnja toliko zasljepljuje. Zar ne uviðate da vam neæu zlo?Siniša je izgovorio ove rijeèi glasom kojim se govori prijatelju.- Gospodine kapetane, vi znate što o vama mislim!- Kako ne, i predobro.- Ako me danas ili sutra pustite otiæi odavle, uvjerit æeteme da sam vam uèinila krivo.- Meni, doduše, ne bi bilo žao kad biste promijenili svojemišljenje o meni, ali ja tu promjenu neæu kupiti. Vi æete ostatiovdje bilo milom ili silom, i to radi vaše sigurnosti.- Èovjek koji je svjedoèio protiv mene najednom se brineza moju sigurnost? Lažete! Vi postupate sa mnom kao hulja.- Molim vas lijepo, recite jedanput da sam lopov, tat ili raz

bojnik, da bude i tu promjene!Sva krv uzavrela je u djevojci. Ona je osjeæala da bi ovog èovjeka mogla sada na mjestu ustrijeliti. Njegove drzovite

rijeèi i još drzovitiji glas kojim je to izrekao izazvale su sav njezin bijes.- Vidjet æemo tko æe koga prisiliti! Vi mene da ostanem ilija vas da me pustite otiæi.- Vi æete ostati, pa makar vas ja morao zatvoriti kao su-žnja.S tim rijeèima ostavi Siniša Neru i izaðe. Kontesa pozove u sobu Filipa, pogleda ga oštro u oèi i reèe ljutito:- Filipe, kako se kapetan mogao vratiti, a da to nismo èuli?- Ne znam, vaša milosti.- Filipe, ti si me izdao.- Krivo mi èinite. Vrlo krivo. Izdala me sreæa kao što samja vas!- Idi i pusti me na samu.Drugo jutro dugo je kucao Filip na kontesina vrata. Ona se tek vrlo kasno odazvala.Filip joj donese zajutrak, ali gaje Nera odbila. On je odnio jelo netaknuto.Tako je bilo i u podne. Uzalud je Filip molio Neru da jede.- Dotle dok ne izaðem ispod ovoga krova, neæu ništa okusiti.Filip je bio tužan. Nera nije više govorila prema njemu onako blago i povjerljivo kao prije. U njezinom glasu bilo je toliko sumnjièavosti da ju je morao opaziti.Uveèe je ponovno molio Neru da nešto založi. Ali ona je odrješito rekla da æe prije umrijeti nego okusiti kakvo jelo. I sluga ode.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

KAPETAN SINISAVrata kapetanove sobice u prizemlju tiho se otvorila.- Siniša!... Siniša, zar ne èuješ? - šaptao je netko u sumraku.- Tko je? - oglasi se zlovoljno kapetan.- Ja sam, Filip. Zašto ne upališ svjetlo?-Suvišno mije.Nekoliko trenutaka vladala je šutnja.- Što si došao? Ako ona zamijeti da dolaziš k meni?- Veæ ionako ne vjeruje u mene...-Tiho!... Èuješ li... Šum ženske suknje.Obojica su prisluhnula. Sa stuba u prvom katu èuli su se tihi i brzi koraci.- Sad nas je sigurno èula. Do ðavola, što si tako neoprezan? - ljutio se kapetan. Onda, zaèas, nastavi:- Je li uzela veèeru?- Nije.Zavladala je opet šutnja, ali ne zadugo.- Ipak je nešto èudno - stane govoriti Filip - kad voli smuti u pogibelj nego ostati kod nas. Ako ode, može pasti u rukeKrajaèiæu...Opet ne bijaše odgovora.- Dobra je kao vedro nebo, ali tvrdoglava. Možda si joj štoskrivio?Siniša ne odgovori.- Zar bi joj ti mogao što nažao uèiniti, Siniša?

- Pusti me.- Ali ipak, meni bi to mogao reæi.- Èuj me Filipe, jesi li se ikada prema mladoj djevojci ponioludo, nepristojno, a kad si stao razmišljati o tome osjeæao sida nisi kriv, a ipak si kriv?

1

- Dogodilo se i to.- A da li te je za to djevojka mrzila?- Kako koja.-Vidiš, to je ono.- Ti valjda nisi nikada bio prema njoj nepristojan?Siniša ne odgovori.

- Tako. Sad mije, naravno, shvatljivo zašto hoæe silom odnas. Sad mije sve razumljivo. Ali ti sije ipak oteo od smrti, pabi mogla misliti da imaš neke namjere.- Što bi mogla misliti?! Oteo sam je smrti jer mi se svidjeloda se nasmijem svijetu i ništa drugo - razumiješ?- Da, da, ali zašto si me onda slao u njezinu službu kad jejoš bila na Grièu?- Pitaš suvišne stvari. Nije li me okrivila da sam je jednomoteo iz kapucinske crkve, jer silom hoæu da bude moja? Anisam li ti rekao da bdiješ i paziš svake noæi da li se tko vereoko kuæe? Htio sam da šèepam nitkove i da joj dokažem: akosam mlad i lud, nisam hulja!- Da, da, tebi je do toga da te ona ne prezire!- Ni ona, niti tko drugi!- Ali zašto o svemu tome s njom ne govoriš? Zašto se neopravdaš kad ti je toliko do nje...- Ne brbljaj gluposti. Do moje mije èasti i ni do èega više.Govoriš kao baba spletkarica.- Sa mnom bi mogao da budeš iskreniji.- Do bijesa, kakve iskrenosti hoæeš? Što bi htio znati?- Uzalud me grdiš, vidim da si uzbuðen.- Valjda shvaæaš da ne mogu biti ravnodušan premastrašnoj smrti grofice Ratkav. Nisam li ja kriv što su ljudi zapalili dvor i što je u njemu izgorjela i grofica? Što æe reæi onakada to dozna? Zato je nisam htio pustiti odavde da ne saznatu strahotu.- Nisi htio? Zar si se predomislio?

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Valjda neæu gledati kako umire od gladi.Obojica su šutjeli. Svaki je bio zabavljen svojim mislima. Prošlo je nekoliko trenutaka. Siniša reèe:- Idi gore k njoj i reci joj neka se umiri! Sutra u noæi putujemo Ti i ja ispratit æemo je u Slavetiæ, ali pod uvjetom dauzme jelo!- Ne znam hoæe li mi vjerovati. Odmah je naslutila da samti odao njezin bijeg.- Grdi me i psuj pred njom, èini što znaš, samo stekni opetnjezinu vjeru. Ti moraš ostati kod nje u Slavetiæu i - paziti.

- Ostat æu. Volim je baš kao i tebe.- Meni je svejedno voliš li je ili ne, ja bih samo htio da sedoèepam lopova zbog kojeg postadoh ja - huljom. A jastrebkoji vreba nju, nanjušit æe je. I on sigurno vjeruje da ju je doista oteo ðavo. Sad idi i ponudi joj veèeru.- Idem, možda æe ipak jesti.- Èuješ, Filipe! Neka joj daju tople juhe i starog vina, aonda je pitaj hoæe li da joj kuhar još što drugo pripravi.Filip je izašao ispuniti Sinišinu zapovijed. Brzo se vratio vedra i vesela lica.- Dakle, uzela je veèeru? - upita kapetan.- Uzet æe, ali hoæe da joj ti sam kažeš što si joj po meni poruèio.Siniša ne reèe ništa. Ostavi Filipa i uspne se uz stepenice. Kad je ušao u sobu, stajala je pred Nerom netaknuta veèera.- Vaša tvrdoglavost mnogo je veæa nego što sam mislio -reèe on nakon pozdrava. - Vi ste me, dakle prisilili da vas pustim odavle otiæi. Pa dobro, ali ja æu vas sam pratiti u Slavetiæ.- To je posve suvišno.- Neæu da mi grof Petar, kad se vrati, spoèitne da nisamizvršio dužnost koju bi u tom sluèaju imao svaki muškaracprema ženi u vašem položaju.- Prema meni vi ne možete imati dužnosti.

Siniša je èas gledao, a onda se nakloni i naglo izaðe iz sobe.Za nekoliko èasaka dvorio je Filip Neru kod veèere, a Siniša je izveo iz staje svog vranca i odjašio u tamnu šumu.Uskim puteljkom nosio ga njegov konj brzim kasom.Okružila ih je hladna jesenska noæ. Na obzorju treperile zvijezde. U šumu nije dopirao ni jedan traèak njihova svjetla. Gusto drveæe sakrivalo se u tami. Konj je hitao, Siniša ga je tjerao kao ono kad je nosio Neru kroz grièke ulice. Lutao je šumom uzbrdice, nizbrdice preskakivao jaruge i uvale sve brže i brže. Konj je u tami posrtao, zastao i opet preskakivao grabe i vodene slapove što se spuštahu niz strmine Sljemena.Jureæi ovako, konj se najednom spotakne, posrne i padne na prednje noge. Siniša side s konja i podigne ga. Životinja je teško disala i drhtala. Prestrašila se od pada. Siniša je potapša po vratu. Onda privine k sebi lijepu vranèevu glavu i reèe mu kao da govori s èovjekom.- A zašto ja tebe muèim? Šta si ti meni, jadnice, skrivio?I onda izvede konja iz jaruge na puteljak, uzjaši i vrati se u lovaèki dvorac.Kad je prispio onamo, veæ je sve tvrdo spavalo. I prozor Nerin bio je veæ u tami.Siniša stade uznojenog konja trti, a onda ga uvede u staju. Tada sjede pod krošnjatu lipu i zapali smotku.Oko njega cvrkutali su noæni kukci, na grani smještale se ptice, vjetriæ bi katkada zašuštio lišæem, a iza staje zadrndao pas lancem na kome je bio svezan.Prošla je veæ davno davno ponoæ kad je ušao u kuæu i tiho zatvorio vrata. Svjetiljka na stubama tinjala je. On je utrne, ude ravno u svoju sobu i sjedne u tami. Nakon nekoliko èasaka zapali uljanicu. Toplo žuto svjetlo obasja ga i zatitra, kao da se iznenadilo kad mu je ugledalo lice.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Bijaše blijedo, ispunjeno grubom bjesomuènom boli, kao da pati od teške tjelesne bolesti koja gaje taj èas napala. Tako je dugo zurio u mraènu stijenu kao bolesnik koji je stisnuo zube da ne vièe. Lice mu se posve preobrazilo, sasvim se sti-snulo, zgurio se kao da ga hvataju smrtne boli. Onda trgne sa stola nož i

mirnom kretnjom povuèe lijevi rukav gore i zareže u podlakticu. Garava, snažna ruka se zacrveni, krv se prosu po stolu. On je gledao krv kao da mu je ugodno i zabavno promatrati kako kaplje po stolu. I sada kao da se kruta, bjesomuèna bol ublažila, a lice mu se pokrilo bolesnim èeznuæem. Prihvati pero, zamoèi ga u krv, ponese na bijelu hartiju i povuèe jedno slovo - pa drugo i treæe."Znaš li, Nero, što je plaè bez suza? Patnja bez jauka? Zašto ove crvene kaplje ne mogu kriknuti? Zašto me muèe nijemo?... Nero! Smiješ li se što param svoju ruku da ti šaljem krvave svoje uzdisaje? Smiješ li se ranjeniku što krvlju piše na samrtnom bojištu u vruæici?Smiluj se, Nero! Plaèuæi dozivlje slavuj slavujicu srca ledena... Sjetna noæ može zaplakati blagu rosu, i oblak može jecati grmljavinom, a grom zatutnji da nade odaha. Samo je moja bol nijema, luðaèki nijema i strahovita.Ne, ne smij se, Nero - pusti ludu neka vièe i luduje, to joj godi, to joj blaži smuæenu dušu."Pero mu izmakne i padne na papir, a Siniša spusti glavu na ruke.Vani pod prozorom igrao se vjetar suhim lišæem, a nad dvorcem šumilo granje i muklo jecala omorika. Noæ je plovila dalje.Siniša podigne glavu. Sumorna bol na blijedom licu susrela se sa žutim svjetlom uljanice. On je utrne.Još èitav sat bilo je u sobi tiho i tamno. Samo se èulo kako Siniša uzbuðeno diše. Nad dvorcem sablasno je zviždao vjetar.

Jutarnje sunce provalilo kroz prozore i ispunilo sobu, a topli traci znatiželjno se povlaèili po bijelom papiru punom krvavih uzdisaja.Siniša skoèi kao da gaje tko naglo probudio i pogleda oko sebe. Podigne lijevu ruku i opazi zakrvavljeni lakat. Trgne glavom kao da mu nije jasno što se to s njim dogodilo.Rukom prijeðe preko èela, stisne oèi i pogleda opet svoj lakat.Kao da se neèemu dosjetio, skoèi s postelje, pohiti k stolu s nekim strahom daje odanle neèega nestalo. Pogled mu padne na pismo ispisano krvlju. Pograbi pismo, zgnjeèi ga, upali svjetlo i približi papir plamenu. Onda oèisti svoj lakat, pode do velike posude s vodom i turi glavu u hladnu vodu.Kad je obrisao lice pokucao je na vrata Filip.- Zastoje kod tebe tako dugo gorjelo svjetlo? - upita on kapetana.- Imao sam nešto posla.- Nemaš kakvo pismo za nju?- Kakvo pismo? Danas je ne moram više opominjati da seèuva svojih neznanih otmièara.- Ti si joj uvijek pisao samo to da se èuva svojih dušmana.-Valjda joj nisam pisao ljubavna pisma!- Znaš, Siniša, ti si vrlo bistar, ali sada si upravo tako glup ismiješan kao i svaki muškarac koji se nalazi u takvom stanju.Što je krv vrelija, to su ludosti veæe, a ti si, èini se, nadvisio sveluðake ovoga svijeta.- Kojeg ðavola govoriš?! Reci jasno što misliš.- Kašalj i ljubav ne mogu se sakriti. A tko hoæe da to sakriva, postaje jako smiješan.Siniša je izustio kletvu i podigao pesnicu prema Filipu.- Da mi nisi bio mjesto oca, zdrobio bih te. Znaš, ne dirajme s takvim ludostima, jer...

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Filip je problijedio.- Siniša! Još me nikad nisi ovako...

Rijeè mu je zapela, zadrhtala.Kapetan se smraèi.Niz Filipovo lice spuštale se krupne suze. Kapetan pohiti Filipu, zagrli ga i poluglasno reèe:- Ne zamjeri mi. Znam da sam lud i nikad te ne bih htiouvrijediti. Ali nešto me je napalo kao padavica. Lupam okosebe i poèinjam ludaštva... Ne srdi se, ali te molim: nikad meništa ne pitaj, makar što se dogodilo. Ne ispituj me, jer me toèini goropadnim. Jesi li razumio? Pusti sve kako jest, šuti i nepitaj ništa -jer ne znam ništa i ne mogu ništa reæi.- Znam, znam i uviðam da sam ludo postupao. Odsad æešsa mnom biti zadovoljan.I oni pružiše sebi ruku i pogledaše se u oèi. Malo iza toga izašao je Siniša u dvorište gdje je našao dva momka.- No, djeco, jeste li noæas ulovili kakvu vješticu?- Jesmo, kapetane. Baš æe vam prijati! Evo je!I momak mu pokaže veliku lijepu srnu.Siniša je pogleda, pozove kuhara i naloži mu kako æe je prirediti, a onda reèe.- Najbolje komade poslat æeš gore kontesi. To se pristoji.U taj èas izašla je iz kuæe Nera zamotana u graðanski ka-putiæ.Siniša je pozdravi i upita:- Jeste li dobro spavali?- Bolje nego prošle noæi. Èini se da na tavanu ima obijesnih životinja?- To su štakori. Mi smo im se veæ privikli, ali u gornjemkatu se i odveæ èuju. Ove noæi neæete ih više slušati.- Kad kreæemo na put?- Èim se smrkne.

Nera ostavi Sinišu i pode s poruènikom Brankom na šetnju, dok je Siniša odjašio u goru.POSJETNICIBilo je o zapadu sunca.Nera je stajala kod prozora. Nebo je bilo vedro, a zrak èist i svjež. Bit æe, dakle, lijepa, ali hladna noæ - mislila je teško oèekujuæi sumraèje kada æe krenuti na put u Slavetic. Jedino je plašila pomisao na njene suputnike. Ona je vidjela Filipa kad se šuljao u kapetanovu sobu. Osim toga, bila je uvjerena daje Filip obavijestio Sinišu o njezinom bijegu. Sada se osjeæala medu njima kao neprijateljima. Kako je bila spremna da0 Siniši misli uvijek najgore, na èas je spopadne tjeskobnamisao:- Ako me ne odvedu u Slavetic!?Nije imala kad da o tome dalje razmišlja. Iz šume èuo se lovaèki rog. Jedan, dva, tri i sva sila lovaèkh rogova zazujiše u njezinim ušima kao da ih je èula sve jasnije1 bliže.U dvorištu nastane uzbuna. Sinišina momèad štrcala se i gleda prema šumi.Siniša, Branko i Filip izadoše do ljese i ostadoše gledati tko to dolazi.- Ovi nam nisu dobro došli - tiho æe Siniša i poðe brzo udvor k Neri.- Konteso, dolaze neki lovci. Trebate se dobro sakriti i nipošto se ne približavajte prozoru. Nastojat æu da odmah odu.- Ako ostanu dulje?- Ja æu ih veæ lijepo otpraviti, a vi se dobro zakljuèajte.Dok se Siniša vratio u dvorište, dojašili su mnogobrojni lov-

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

ci u bogatim lovaèkim odijelima, s puškama o ramenu, vièuæi i klièuæi. Otmjene gospode u dražesnim lovaèkim kostimima i još dražesnijim kapicama na glavi zaustaviše svoje obijesne konje pred dvorcem. Èitav prostor ispunio se vikom, smijehom i srdaènim klicanjem mladih ljudi. Uletjeli su tako naglo u dvorište kao da su pali iz neba. Momèad kapetanova strèa-la se oko gospode i gospoda te im prihvatila konje. Siniša je preneražen gledao neugodne goste i jedva zatomio svoju lju-tinu što su došli ovamo pa im i nije pošao u susret. Za malo èasaka pohiti k njemu cijela èeta mladih dama pružajuæi mu ruke i klièuæi:- Zdravo, kapetane! Dobar veèer, kapetane!- Jesmo li vas iznenadili?- Mi smo danas vaši gosti!Gospode koje su mu ovo govorile nisu bile nitko drugi nego grofica Auersperg, grofica Èikulini, kontesa Terka Nadaždi, kontesa Ženka, lijepa kæerka Draškoviæeva, baronesa Linèika i još desetak mladih plemkinja koje su se okupile oko kapetana kao leptiriæe oko medenog cvijeta.Siniša im je uzvraæao pozdrave, ljubio im redom ruke, pitao za zdravlje i rekao svakoj nekoliko ljubaznih rijeèi.- Rekao sam ja- oglasi se grof Ivan Draškoviæ koji je pristupio veseloj grupi gospoda - èim se pojavi kapetan Siniša izgubili su svi ostali muškarci svoju vrijednost.Grof je istinu rekao. Ostala gospoda ostadoše zaboravljena. Meðu njima bili su barun Skerlec, grof Vojkffv, gradski odvjetnik Dvojkoviæ, notar Sale, grofovi Ivan i Karlo Erdodv sa mnogim svojim prijateljima. Društvo je bilo veselo, razigrano.Gospoda su imala do koljena zaprljane èizme, a i èizmice gospoda pokazivale su da se vraæaju s duljeg izleta. To se vidjelo i po tome što su nahrupili u dvorište i drugi lovci i sva sila gonièa koji su nosili na leðima zeèeve, ptice i nekoliko srna.

- Mi æemo danas ostati kod vas - reèe Dvojkoviæ. - Nadamse da æete nam dati zaklonište.- Vrlo rado - odvrati Siniša. - Samo, ja nisam ovdje kuæe-domaæin. Vi dobro znate kome dvorac pripada.- Da, da - odvrati Dvojkoviæ - ali sada se može smatrati ku-æedomaæinom ovog dvorca barun Skerlec.- Mi æemo danas ovdje veèerati i prospavati noæ - reèe grofica Èikulini.- Oho, i barun Ivo Skerlec je ovdje? - poluglasno æe Sinišagrofici znaèajno se èudeæi.- Prisilili smo ga da poðe s nama, da se zabavi i zaboravina sve.- Vi æete se veæ pobrinuti za to, dražesna grofice, odvratigalantno Siniša.Grofica ga udari drškom bièa po ramenu.Kapetan nije ni najmanje pokazivao da je bio zbunjen. Ali dok se pozdravljao s gospodom, sve su mu misli bile u onoj sobi u kojoj je sjedila Nera kod zatvorenog prozora. Oèito je morala èuti buku i smijeh pred svojim dvorcem.Kapetan je smišljao što da sada uradi! Kamo æe s Nerom?Meðutim, davao je odredbe kamo se imaju staviti konji i savjetovao se s gospodom i gospoðama kamo i kako æe ih smjestiti.- Veèerat æemo u prvom katu, u onoj velikoj sobi, a spavatæe gospode u prvom katu, a gospoda dolje - reèe Dvojkoviæ.- Imate li dobrog kuhara? - zapita grof Draškoviæ.- Imam. Nemajte brige - umiri ga kapetan.- Dakle, hajdemo u dvorac - rekoše gospoda.

Siniša zamoli za oproštenje što mora poæi naprijed, pred gospoðama, i uspne se s grofom Draškoviæem uza stube u prvi kat. Za njima navriješe gospoðe i gospoda. Zaèas su zidovi malog dvorca odzvanjali veselim glasovima i smijehom.Po sobama razišle se gospoðe i njihovi pratioci, te se poèeše smještati, razgledavati i raspravljati gdje æe tko spavati.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Ponašali su se tako kao da su u svome i da sve štogod je u dvoru pripada njima. Gospode nisu mogle propustiti da kritiènim okom ne razgledaju i najmanju sitnicu koja im se èinila nezgodna pa su prigovarale ukusu grofice Ratkav i njezine unuke. U pojedinim sobama sakupile su se male skupine gospoða i gospode. Medu njima se ogovaralo kuæedomaæicu kao da je još živa i odgovorna za sve ono što im se u sobama nije svidjelo.Barun Ivo Skerlec nije pokazivao ni najmanje uzbuðenja. Kao da i ne misli na to da ga sve što vidi u dvorcu sjeæa na njegovu bivšu zaruènicu.Napokon su stvorili osnovu kako æe se smjestiti. Onda po-zvaše kapetanova kuhara da se dogovore o veèeri. Kad je i to bilo svršeno, zamoliše gospoðe svoje kavalire da doðu dolje i da se prošeæu po šumi i malo probrbljaju.Oko dvorca grofice Ratkav bila je prava opsada.Sjedne strane smjestiše gonièe da se odmore. Neki od njih hranili su lovaèke pse, a drugi polijegali na zemlju i zapušili lule. Gospoda i gospoðe buèno su se razgovarali, draškali se i zbijali šale, dok su gospode aranžirale igru s pojasom koju ih je jednom nauèio Dvojkoviæ s Nerinim pojasom.U kuhinji vrtio se kuhar, a oko njega pomagali su vojnici da veèera bude što brže spravljena. U prvom katu nosili su trenkovci suðe iz velikih ormara stare grofice koja je ovdje imala svega u izobilju i èesto prije deset godina dvorila vesela društva.U jednom malom kabinetu zatvoriše se na dogovor Siniša i Filip.- Ovih nam zaista nije trebalo! - reèe Siniša mrzovoljno. -Da sam mogao slutiti, spremili bismo kontesu odmah na put.- Kad bismo je mogli barem kriomice izvesti iz dvora? -reèe Filip.- To je sada nemoguæe. Htio bih znati èija je prokleta zamisao da doðu ovamo.

- Samo ako nije grofice Auersperg!- Bilo tko mu drago, sam ðavo mu je prišapnuo tu zamisao.Ali sad je glavno kako æemo sakriti kontesu.- Ja sam èitavo vrijeme stajao u blizini Nerinih vratiju, ali,na sreæu, nitko se nije na njih ni obazreo. Možda im to neæeni ubuduæe pasti na pamet.- Svakako bismo morali kontesi dojaviti sve da zna kakoovi ljudi kane ostati ovdje preko noæi. A što veliš na to kakosu navalili na dvor?- Prava je sramota. Drugima se i ne može zamjeriti, ali tajmladi Skerlec! Kako je mogao samo dovesti ih ovamo kao daje on ovdje veæ gospodar? Pa da mu duša ne zadršæe u ovimprostorijama u kojima je ona nekad vladala? Najviše bih volioudariti ga u gubicu. Samo jedno me je strah: da æe Nera zbogte drzovitosti planuti i da neæe ostati mirna.- Idi, dakle, k njoj i upozori je na pogibelj.Siniša je pošao hodnikom i kad je vidio da nikoga nema u blizini, tiho pokuca na kontesina vrata.- Konteso - šapne on tiho. - Brzo otvorite!

Vrata su se polako otkljuèala. Kapetan je odmah primijetio da je Nera potresena. Lice joj bijaše blijedo, a u oèima joj je opazio duboko ogorèenje. Kapetan joj s nekoliko rijeèi priopæi da æe gosti ostati ovdje.- Ja bih vam savjetovao da budete posve mirni i da prièekate dok se pruži zgoda da vas sretno izvedemo iz dvora.- Hoæe li to biti moguæe?- Hoæe, kad se gospoda ponapiju i društvo razigra. Ja æuvas izvesti onim stubama kojima ste mi veæ jednom htjeli pobjeæi.- Bit æe od koristi za nas oboje da ih izbjegnem - reèe Nera.-Vi znate što bi se dogodilo kad biste me i nehotice izdali...- Ali, zaboga, konteso! Kad se baš ništa ne pouzdajete umene, bar mi to vjerujte, da æu nastojati oèuvati svoju kožu.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Jamèim vam da æu vas bar u svoju korist izvesti iz dvora. Kako, to prepustite meni. Molit æu vas samo da budete mirni, da se ne mièete po sobi i nikome ne otvarate. S one strane prema pokrajnjoj sobi zabravite vrata vi, a s ove dopustite mi da ja uzmem kljuè. Kad bih vam kucao, moglo bi to pobuditi neèiju pozornost.Kontesa je samo glavom potvrdila da pristaje. Siniša je uvidio da se u njezinoj duši podigla bura. Pogaðao je kakvi su je osjeæaji snašli kad je èula veselje i radost društva kojemu je ona nekada bila središte, a sad se, eto, mora pred njima skrivati. Siniša je osjetio daje on ne može tješiti. Grubo bi odbila kad bi nastojao da joj rekne koju prijateljsku rijeè. Stoga se pokloni, oprezno ostavi sobu i zakljuèa vrata. Jedva što je spremio kljuè u džep, kad mu doðe u susret grofica Auersperg s grofom Vojkfryjem.- Htjela bih vas izmiriti, gospodo - reèe grofica.- Mi se nismo posvadili - odgovori Siniša - pa se neæemo nimiriti. Mi smo protivnici, ali to ne spada ovamo.Grof Vojkffv je opazio da Siniša nema volju da s njim razgovara pa se udaljio.Kad su grofica i Siniša sišli u dvorište, uzme ga grofica ispod ruke i pode s njim podalje od mladeži koja je pjevala.- Znaš li èija je zamisao da smo došli ovamo? Moja!- To sam i mislio - reèe on. - Ali morala si me obavijestiti.- Baš naprotiv, htjela sam te iznenaditi. - Grofica pogledakapetana sumnjièavo i reèe mu tiho, ali žestoko i strastveno:- Što sve to znaèi? Zašto veæ èetvrti dan ne dolaziš blizu?Zašto nisi došao u Šestine kako si mi obeæao? Meni se sve èinida se ti ovdje vrlo dobro zabavljaš. Rekla bih da u ovom krajuima vrlo lijepih vještica...- Oprosti mi, draga, ali ja sam ovdje da vršim svoju službu,a ne zato da sjedim uza te. Pa imaš dosta drugih!- Budeš li ovako sa mnom govorio, ja æu se pobrinuti dasvoje sumnje i dokažem.

- Kakve sumnje? Kojim pravom ti govoriš o sumnjama. Mi,valjda, nismo zaljubljeni par! Ja nisam vodio zapisnik o tvojim ljubavnim pustolovinama, niti æeš ti o mojima.- Pazi, Siniša. Ja nisam više ono što sam bila. Ta valjda vidiš da ljubim samo tebe!- Doista si drzovita kad govoriš o ljubavi. Ili ne znaš što jeto ljubav?- A ti znaš?

- Ako ne znam, mogao bih još znati kad bih se u koju iskreno zaljubio.- Èuj me, Siniša. Hoæu da znaš: ja se tebe neæu odreæi. Izato ti velim: èuvaj me se. Mogu ti razoriti sreæu i sav tvoj u-gled kad bih rekla samo jednu rijeè...Siniša skupi obrve i pogleda groficu istražujuæi.- Èime ti meni prijetiš?Danas ti to neæu kazati, jer za to ima još vremena. Ali upamti da svakako želim postati tvoja žena. Siniša se grohotom nasmije.- Zar misliš da æu ja prekrižiti onih stotinu ljubavnika kojima je ispunjen tvoj dnevnik? Ti si doista poludjela. Niti semeni hoæe ženiti, niti bih se oženio tobom. Tebi se svidjelo dauzmeš èasnika za ljubavnika, i tu sam ti želju ispunio. U Beèunisam imao drugog posla. Mogu iz tvoje službe kad god mebude volja.- Tvoja grubijanština prelazi sve granice. Ja ti, evo, ozbiljno velim: ako se ti ne smatraš mojim vjerenikom, onda æu teja na to prisiliti.Siniša stisne usta, trgne je za ruku i zapita muklim glasom:- Kojim pravom ti meni prijetiš?Grofica slegne ramenima, slavodobitno se nasmije i dobaci mu:- Drugi put, dragi moj, za to imamo još dosta vremena. Jaæu za pol godine najaviti kraljici da si me zaprosio.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

-A ja æu kraljici smjerno reæi da si ti lagala i da volim baciti sablju nego postati tvoj muž.- E, onda ti ništa drugo neæe preostati nego da saznaš èime æu te prisiliti. Uostalom, tvoje lice svjedoèi da i sada vrlo dobro znaš o èemu se radi.Grofica se nasmijala i ostavila Sinišu. On je stajao kao ukopan. Lice mu se smraèilo, kao da su ga obuzele brige.Meðutim, pridoše k njemu mlade plemkinje i povedoše ga za sobom u igru. I on se s njima smijao vedro i veselo, dok mu je u duši bilo mraèno kao u tamnici.Veæ se spustila i noæ i u prvom katu planuše svjetiljke. Iz kuhinje je zamirisala veèera. Gosti se stali uspinjati u prvi kat i okupili se u blagovaonici.Grof Draškoviæ ponio je u lov lijepi broj boca najfinijeg šampanjca, pa je doskora cijelo društvo bilo razigrano i razdragano.Siniša se smijao i šalio. Ali u oèima titrao mu mraèni oblak. Svojim mislima bio je odsutan, a svi oko njega bijahu mu nesnosni i mrski.Buka i smijeh razlijegao se sobom i dopirao do Nere. Izmeðu sobe u kojoj je èamila i blagovaonice kojoj se veselio taj svijet bila je samo jedna omanja soba u koju su katkad dolazile gospode i gospoda da malo proèavrljaju. I dok je društvo pjevalo, a šampanjac se toèio, unuka grofice Ratkav sjedila je u mraènoj sobi, stisnuta o zid, gušeæi se u boli i ogorèenju.Kakve li drzovitosti - govorila je u sebi - kakva bešæutnost! Kako se mogu samo tako veselo zabavljati ovdje, u dvoru moje bake, kad ona leži tako teško bolesna? Ili je, možda, ozdravila? Oh, to bi bila odveæ velika sreæa. Ali njoj je možda ipak bolje, možda je veæ posve zdrava? To je lako moguæe. Zar bi ovi ljudi inaèe mogli pjevati u njezinim sobama? Kad bi samo što prije mogla odavde, da je vidi, da je zagrli. Hoæe li kapetan veæ jednom doæi daje odvede?

Najednom zaèuje iz pokrajnje sobe njegove korake. Ona ih je dobro poznavala. Ali odmah iza njega èula su se dva ženska glasa. I njih je poznavala. Bijahu to glasovi grofice Terke i grofice Auersperg.

- Èujte, kapetane - reèe grofica - mi smo pronašle da namnedostaje jedna soba.- Žalim, grofice, što vam ne mogu poslužiti, ali u gornjemkatu nema više upotrebljivih soba.- A stoje ovdje? - reèe grofica i pokaže na vrata koja su vodila u Nerinu sobu.- To je komora u kojoj se ne može stanovati.

- Zašto ne? U šumi ne tražimo spavaæe sobe s baldahinom.Nera je èula daje škljocnula kvaka.- Pa tu je zatvoreno? - primijeti Terka.- Da, zatvorena je - odgovori Siniša.- A zašto?- Zato jer u komori imamo spremište pušaka i baruta.- To se može lako iznijeti van.-1 to bi se moglo - reèe Siniša mirno - ali onda bismo morali upaliti svjetlo, a meni su vaši životi odveæ skupocjeni, momci su moji malo više pili, pa nije baš poželjno da im povjerim takav posao.Sluga pozove Sinišu van.- Oprostite što vas moram naèas ostaviti. Zovu me.- Ali se odmah vratite! - primijeti Terka.Siniša izaðe.

- Kako vam se dopada ovdje, konteso? - upita groficaTerka razgledavši po sobi.- Da sam ja bila grofica Ratkav, sigurno bih sebi udobnijeuredila taj dvorac.- Grofica se nije ni za što brinula, a Nera uopæe nije mislilana takve potrebe. Ona je živjela u zraku.- Valjda nije letjela na metli? Shvaæam proste žene ako za-žele projahati na metli, ali ona je imala èistokrvnih konja.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Možda joj je ðavo poslao jednog od svojih vranaca da jeugrabi.- Neki drže da to nije bio pravi ðavo. I ja sam uvjerena daje to bio jedan od naših "Lucifera"!- "Lucifera"? Dakle je istina da postoji takvo društvo?- Ali ne onih iz pakla nego iz grofovskih dvora.- Èini se daje onda Nerin ðavo od krvi i mesa.- I ja bih to rekla. Nisam ga vidjela pa ne mogu prosuditi,premda vjerujem u ðavle.- Ja sam uvijek slutila da se s Nerom nešto osobito dogaðai da ona nekakvim èarolijama zaluduje muškarce.- Sad ih više neæe zaludivati. Njoj više nema povratka naGriè, pa se oèito i neæe više nikada vratiti.- A kamo je nestala?- To zna ðavo, onaj koji ju je oteo.- Ako je sud nade - onda je neæe nitko spasiti od lomaèe.- Daje stara na životu, kraljica bije pomilovala. Ovako senema tko brinuti za nju, a meni nije ni na kraj pameti da se uto miješam.- A što æe biti s imanjem grofice Ratkav?

- Ono æe pripasti bratu stare grofice barunu Skerlecu.- Šteta samo za taj dvor na Grièu. Kako ga nisu mogli spasiti.- Kad je svjetina vidjela da je Neru oteo ðavo, tako se raspalila da je bilo nemoguæe njome vladati. Za nekoliko èasakabio je èitav dvorac u plamenu.- Èudim se da se nije našao nitko tko bi groficu iznio iz plamena.- Svjetina nije dopustila daje iznesu. Klicala je od radostikad je vidjela da grofica mora izgorjeti. Nisam nikad mislilada æe poginuti tako strašnom smræu.Iz Nerine sobe prodre prigušeni krik. -Stoje to bilo?

- Èudnovato. Meni se èini daje ženski krik.- Kao da se nešto strovalilo! Poslušajte malo!- Èujete li štogod?- Ništa. Sve je tiho. Moram priznati da me je strah - reèeTerka preplašeno.- Vi se bojite duhova?- Sama ne znam, ali sva sam protrnula.Siniša se opet vratio gospoðama. Opazio je kako su obje prislonile uho o vrata. To gaje zabrinulo. Kad su ga opazile poðoše mu u susret.- Vaš barut, gospodine kapetane, govori, i to ženskim glasom - reèe grofica Auersperg, a u oèima odražavala joj se ljubomorna sumnja.- Nemojte se šaliti, grofice - bojažljivo æe Terka. - Neštosmo zaista èule. Kao daje glas živog stvora. Još me sad prolaze srsi.Siniša je odmah shvatio da su gospode nešto èule i da se Terka ozbiljno prestrašila.- Ah, pustite to - reèe im Siniša. - Izaðimo iz ove sobe.- Naprotiv, ja bih htjela da vidim stoje tamo - odluèno naglasi grofica.- I pravo imate, konteso. Ne bojim se duhova, ali bi vambilo neugodno kad bih vam pripovijedao kakve sve glasoveèujemo noæu u ovom dvorcu.- Zar zbilja, kapetane? - upita Terka?- Jest, konteso. Ja ne vjerujem baš ni u šta, ali zaista svakenoæi èuo sam svakakvih glasova. Doðite na èašu šampanjca,pa æu vam isprièati.Obje gospode pošle su za kapetanom u blagovaonicu. Siniša ih je poveo onamo da Nera ne bi èula što æe im kazivati. Stadoše u blizini grofice Èikulini i baruna Skerleca.- Svake noæi izmeðu dvanaest i dva sata èujemo ja i mojimomci nekakvo jaukanje - kao da netko hoda po tavanu i

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

jauèe. Išli smo da vidimo stoje, ali nismo našli ništa. Kad smo pošli na spavanje, opet nešto zajauèe! Veæ sam mislio daje netko zatvoren u podrumu. Ponovno smo pretražili èitavu kuæu, li nigdje živa stvora. Niti ima u kuæi maèke, niti kakve druge životinje koja bi mogla izvesti takve glasove, a ipak netko po kuæi hoda i jauèe.

- Zar ste to èuli odmah prvi dan kad ste došli ovamo? - upita barun Skerlec koji je takoðer slušao Sinišu.- Ne, veæ samo od one veèeri kad je grofica Ratkav izgorjela. Ja se svemu tome smijem i ne vjerujem ni u šta, ali ipak nemogu poreæi da svake noæi èujem jauk.- Nemojte se smijati - reèe Terka - ali ja neæu ovdje prenoæiti.- Ni ja - upadne grofica Èikulini. - Zašto da sebi pokvarimo cijelu veèer? Što mislite vi, gospodine barune?- Ja pristajem uz vas. Ionako smo blizu grada. Zašto da neidemo kuæi kad je gospoðama ovdje neugodno spavati?- Pa dobro - prihvati rijeè grofica Auersperg. - A vi, Siniša,vi æete nas pratiti?- Ako baš svom silom hoæete da idem, ja sam spreman. Alimislim da se odviše bojite. Bilo bi zanimljivo da to zajednoslušamo.- Ne, ne, mi æemo ipak otiæi - reèe barun Skerlec. -Gospode neæe ni na što drugo misliti nego samo na to kad æepoèeti jauk. A onda nam je èitava zabava pokvarena.- Ali što æe reæi oni drugi? - upozori Siniša. - Smijat æe segospoðama i rugati, i baš zato ostati ovdje da èuju taj noænijauk.- Mi uopæe neæemo nikome kazati zašto odlazimo - savjetovao ih je Skerlec.- Tako je najbolje - potvrdi grofica Èikulini. - Mi smo odluèili da odemo, a drugi nas moraju slušati.Grofica Èikulini poðe sada gospoðama i gospodi i isprièa im kako nije zgodno da ostanu ovdje. Nema dosta mjesta za

spavanje niti ima u sobama potrebne udobnosti. Ona ih poziva sve u svoju palaèu gdje æe mladež u njezinoj prvoj dvorani moæi da pleše. Kad je to mladež èula, listom je pristala uz nju i sada veæ nitko nije htio da ostane. Èitavim društvom pronio se glas:- Idemo grofici Èikulini!Grofica Èikulini imala je osobitu vrlinu: mogla je svakom dokazati što je htjela i svakoga pridobiti za svoju osnovu. Tako je i ovaj puta pridobila cijelo društvo. Svatko je htio iæi u Zagreb, a nitko niti je znao niti pitao zašto.Siniša se nije nadao tolikom uspjehu svoje izmišljene pripovijesti. Jedva je prikrio veselje što æe se riješiti društva koje mu je ovaj èas bilo tako silno na putu.Za èas bili su svi spremni na odlazak. Kapetan Siniša i poruènik Branko poðoše s njima. Siniša je jašio naprijed da im u tami pokazuje put. Kad su jedno vrijeme jašili kroz uski klanac, našao se Branko najednom kraj Siniše. Obojica se, na Si-nišin mig, udalje od društva i izgube se u tami.- Sad budi oprezan, Branko - prišapne mu Siniša. - Kad tebudu pitali gdje sam, ti reci da sam odjašio naprijed da obavijestim kaštelana grofice Èikulini o dolasku gostiju.- A što æu im reæi kad razaberu da te nema u grofièinoj palaèi?- Reci im što hoæeš, meni je svejedno. Samo im ne reci istinu.Izrekavši to Siniša se povukao malo postrance. A kad su došli do zaokreta, skrene konja nalijevo i nestade u tamnoj šumi. Tu je stao u gustom šikarju i prièekao dok su ostali jahaèi projurili kraj njega. Kad je i posljednjeg nestalo, Siniša podbode konja i vrati se natrag u lovaèki dvorac.Èitavim putem mislio je samo na to što se to moglo dogoditi s Nerom. Kakav su to glas èule grofica Auersperg i kon-tesa Terka.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Kapetan je sve brže tjerao konja i osjeæao sve veæu tjeskobu i bojazan.- Da joj se nije dogodilo kakvo zlo?U njegovoj duši skupljao se strah, poèeo je slutiti zlo. Zabavljen teškim mislima dojašio je u dvorište lovaèkog dvorca. Na pragu stajaše Filip.- Jedva sam te doèekao - reèe on plahim glasom.- Što se dogodilo?- Ne znam, ali dobro nije. Pokucao sam na vrata i zvao samje, ali uzalud. Ne javlja se.- Nije moguæe! Možda spava.- Ne vjerujem. Tako sam je glasno dozivao da bi se moralaprobuditi.Sinišu obuzmu teške slutnje. Pohiti stubama, a za njim Filip. Kad su došli k vratima, pokuca Siniša dva tri puta, ali se nitko ne odazove. Brzo segne u džep u kojem je imao kljuè od drugih vratiju i otvori ih.Pred njim zijevne tama.Ali nitko se ne odazove. - Daj svjetlo ovamo.Filip skoèi u blagovaonicu gdje su još gorjele svijeæe što su ih upalili u èast gostima i opet se vrati. Svjetiljka osvijetli sve kutove sobe.Siniša pogleda na postelju. Bila je prazna. Pogleda na divan, ni tamo ništa.Nešto ga stegne u srcu. Pode nekoliko koraka bliže k onim vratima kroz koja se prolazilo u drugu obu u kojoj su razgovarale grofica Auersperg i Terka. Tu se lecne, stane.-Što se to zbilo?!I Filip pohiti naprijed. Pred njima na podu ležala je bez svijesti Nera, odjevena i spremna za put. Siniša je podigne, položi na krevet i pogleda joj u lice. Bilo je blijedo, a oèi zatvorene.Ruke su joj bile poput leda, a tijelo ukoèeno i hladno. Kao daje u njemu život veæ davno ugasnuo.

Siniša je blijedim lice i prestravljenim oèima netremice gledao u Neru. -Što je to bilo?- Ne znam, ali slutim.- Na što misliš?- Da je èula kakav razgovor iz pokrajnje sobe. Sve me jestrah...- Da nije možda èula ono o Skerlecu i grofici Èikulini?- Što to o Skerlecu?- To da udvara grofici.- Pusti ludosti. Daj brzo vode ili komovice.- Misliš li daje onesviještena?- Mora da je onesviještena. Drugo nije moguæe, drugo nesmije biti...Filip odmah izaðe da donese nešto èime bi kontesu dozvali k svijesti.Siniša se muèio da smisli što su uèinili drugi kad bi tko bio u nesvijesti. Ali se nije mogao nièemu dosjetiti. To gaje tako razljutilo da se stao udarati šakom po glavi ne bi li što prije prodrmao iz nje kakvu misao. Uzalud!On uhvati Neru za ruku i kad je osjetio kako je ledena pro-doše ga mrzli srsi?Da nije ipak?...Dalje se nije usudio misliti. I pomisao na strašnu rijeè koja mu se nametala potresla ga u dno duše. Bio je satrven, izgubio smisao za svako prosuðivanje. Spustio se na koljena, u-hvatio hladnu Nerinu ruku i stao šaputati:- Mrzi me, Nero, preziri me koliko hoæeš, samo živi, živi!Što æe jadna nesretna zemlja, ako ugasne sunce?! Sve æe u-mrijeti kad ohladi sunce...Ona je ležala nepomièno, nijemo... Tada prisloni uho na njezine grudi ne bi li èuo kucaj srca. Njena grud bila je hladna i tiha - kao smrt.

MARIJA J U R I Æ ZAGORKA

KONTESA NERA

To ga gotovo izbezumi. Obim rukama uhvatio se za kosu, kao da èe je išèupati. U oèima zadrhtao mu užas. Usta mu stala blijediti, iz grudiju provalili mu glasovi boli i straha.U to stupi u sobu Filip. Siniša skoèi:- Daj, daj, pomozi joj brzo. Budale smo, jer ne znamo da jojpomognemo. Trebali smo odmah nešto uèiniti. Znaš li ti štobi bilo najbolje?- Znam, samo ako je to samo nesvjestica.- Ne buncaj, veæ mi reci što da radim.- Natari joj sljepooènice octom.Siniša je pokorno slušao njegove zapovijedi i stao Neri trti sljepooènice, dok je Filip tro žile na njezinim rukama. Za malo dade Siniši neku boèicu i reèe mu:- Metni joj ovo pod nos. Ako je živa, probudit èe je!Siniša uzme boèicu i posluša Filipa. Držeæi joj boèicu podnosom upiljio je oèi u njezino lice, oèekujuæi napeto da li æe se probuditi. Èinilo mu se daje prošao èitav sat otkako je uzalud èekao na znak da Nera živi. Najednom opazi da njezino lice gubi bljedoæu, da joj se usta polako otvaraju i da joj se grudi dižu i spuštaju.- Opažaš li i ti štogod? Ili me vid ostavlja? - upita SinišaFilipa.- Šuti, šuti! - tiho æe Filip. - Ipak je samo nesvjestica.Sinišina ruka u kojoj je držao boèicu zadršæe i on dodirneboèicom Nerino lice. Èitavim tijelom proðe mu neki neobièni osjeæaj.Nerine su oèi bile otvorene. Gledala je ravno u njegove.Njezin pogled bio je posve nesvjestan, plah i prestrašen. Kao da nije ništa osjeæala ni razabirala što se oko nje zbiva.Oba su muškarca šutjela i èekala hoæe li štogod reæi. Ali ona i nije odavala da ih raspoznaje. Siniša se još uvijek nadao da æe podiæi glavu i reæi što se to s njom dogodilo. Ali ona je tek zaklopila oèi i usnula. Siniša i Filip sjeli su kraj nje vrlo

zabrinuti. Muèila ih je neizvjesnost što se je to s njome dogodilo, a još više ih je muèio strah nad tim što æe biti.- Što nam je sada uèiniti? - upita Siniša.- Prièekat æemo dok se prespava.- Trebalo bi ugasiti svjetiljke da ne izgleda kao da slavimosveèanost. Idi Filipe, ja æu ostati kod nje.Filip se udaljio, dok je Siniša ostao sjedeæi uz Nerinu postelju i slušao je kako diše.Svoj pogled upravio je u nju. Pomno je pazio na svaki pokret njezinih usnica, svaki drhtaj njezine ruke i brojio teške uzdisaje kojima je katkad uzdahnula.Najednom opazi da joj po èelu padaju kaplje znoja, da joj se usnice rumene, prozirnu put njezina lica probija bolesni požar. Katkad bi se trgnula kao da se prestrašila, katkad je micala usnicama kao da nešto govori.Sinišu je oblijevao znoj. Vidio je da Neru hvata vruæica i to ga je silno strašilo. Ako je snaðe bolest teška, opasna? Kako æe je lijeèiti, a ne odati gdje se nalazi? To da doznaju i opet je odvuku u tamnicu? A što æe uèiniti ako oboli? Što æe s njom u tom pustom dvoru gdje su na okupu sami muškarci koji je ne mogu njegovati?

Stotinu briga prohujalo mu je grudima i stotinu raznih o-snova kako æe i što uèiniti. Uzalud se tješio daje njegov strah isprazan. Svakim èasom sve se više uvjeravao daje Nera zaista zapala u tešku vruæicu.U dvorcu je sve utihnulo. Momèad polegla spavati. Samo je Filip hodao po dvoru, gasio svjetiljke, razmišljajuæi o Nerinoj nesvjestici.Vani se dizao vjetar noseæi tmaste oblake iz kojih se doskora spustila sitna jesenska kiša.Prošao je gotovo èitav sat stoje Siniša sjeo uz Neru i uzdrh-tala srca oèekivao kad æe se probuditi.Najednom se djevojka trgne, podigne ruke uvis kao da nekoga hoæe da ulovi, onda opet spusti ruke i stane se smiješiti.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Neprestano je micala usnicama kao da s nekim razgovara. Malo se opet umiri, ali za èas prodrma sobu oèajni vrisak iz njezinih usta:-Ne dajte je, ne dajte je! Bakice, nemoj izgorjeti... Pomoæ, pomozite!...Nekoliko èasaka ležala je mirno nauznak, ali onda podigne glavu i stane zuriti u Sinišu.- Nije to ðavo - nije ðavo! Nemojte se ljutiti - nije moja bakica ništa kriva, kapetan je kriv...Èas zatim zaklopi oèi i baci se prema zidu, ali je za malo uhvati nova strava. Poène vikati iz svega grla:- Nemojte, pomozite, ljudi! Vatra, vatra, bakica gori...Uhvati rukama svoju prekrasnu kosu i stade je trgati:- Ja idem u vatru! Mi æemo zajedno! Bakice nemoj, tvojaNera je kod tebe! Mamica je tu, tata je s nama, mi æemo zajedno u plamen! Bakice, peèe? Odmah æemo te osloboditi...Umukne teško dišuæi. Kaplje znoja curile joj niz lice. Jabuèice su joj gorjele, ruke su joj bile znojne, a èitavo tijelo savilo se u klupko. Siniša je uzeo pokrivaè i pokrio je, ali ga ona odbaci, sjedne na krevet i upre u mladiæa smuæeni pogled. Pred tim pogledom lecnuo se Siniša. Sve više je k njemu sagibala glavu i sve šire otvarala oèi. Najednom vikne:- Kapetan je kriv! Kapetan je zapalio dvor! Kapetan jekriv!Siniša je ustao. Prièinilo mu se da se èitava soba vrti. Sav je zadrhtao, sklopio ruke i progovorio moleæi:- Molim vas, konteso, umirite se!Ali ona nije èula njegove rijeèi niti ih je shvatila. Siniša je morao uvidjeti da govori uzalud, jer je ono što mu je rekla bilo takoðer nesvjesno. Ali ipak je vidjela da je kraj nje on koji ju je onoga dana oteo u odijelu ðavla i time razbjesnio praznovjernu svjetinu. Nerine rijeèi pale su na Sinišinu dušu poput olova.

Došlo je, napokon, ono pred èim je tako silno strepio. Ona je, dakle, saznala daje podivljala svjetina zapalila njezin dvor u kojem je izgorjela njezina baka, jedini oslon što gaje imala na svijetu.Siniša se osjeæao kriv i nije se nièim pred sobom isprièavao. Sagnuo je glavu i razmišljao o onom strašnom danu:"Ja sam samo mislio na to kako da nju spasim i nisam nikada ni slutio da bi se mogla dogoditi takva strahota. Da sam to mogao slutiti, ostavio bih svoju momèad da brani dvor stare grofice.Prokleta, zavedena svjetina! Tko bi mislio da je tako otrovana? Bio sam lud što to nisam predvidio. Ne, to nisam nikada ni u snu mislio, to nisam predmijevao. Ja nisam uopæe ni na što drugo mislio nego na nju i na strašnu lomaèu koja bije

progutala. Bože moj, ja bih je bio spasio pa daje izgorio cijeli Griè i cijeli Kaptol!Ali što æu sad? Moje djelo urodilo je strašnim posljedicama. Što æu, zaboga, sad, što?"Kad je njegov pogled opet pao na djevojku, koja je ležala mirno i teško disala, srce mu se stislo, a grudi ga zaboljele. Takvih boli nije još nikad osjetio. Otkopèa ovratnik jer mu je bilo kao da æe se ugušiti.Filip je stajao iza njega kod otvorenih vrata. Njegove su oèi bile pune suza. Kad gaje Siniša zamijetio, ustane, pode k njemu i stavi mu obje ruke na ramena:- Što sam skrivio Bogu da je moje djelo tako strašno kaznio? !- Ti nisi kriv!- Ali sam to mogao drukèije uèiniti. Trebao sam razrušitikulu kod Kamenitih vrata. Trebao sam sve njezine stražare,sve suce i grabante postrijeljati i tako je oteti i ne bih bio uèinio toliki zloèin kao što sam uèinio tada kad me napala misaoda se odjenem u ðavla i zaigram opasnu igru. Ali sad je veæprekasno. Vidiš što se dogodilo!- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Mladiæ pokaže na postelju. Nera je opet bulaznila, govorila o svemu i svaèemu i svaki èas opetovala ne strašne rijeèi koje su parale Sinišino srce:- Kapetan je kriv...- Sada nema druge nego da se posavjetujemo što æemouèiniti - reèe Filip.- Slušaj me, prijatelju. Trebali bismo ponajprije neku žensku koja bi je njegovala. Ali koga? Prijeti opasnost da je prepozna, a onda je opet tu nesreæa. Trebali bismo lijeènika, aligdje da ga uzmemo? Svatko je pozna.- Ne bi li bilo dobro da povjeriš sve Krajaèiæevoj Sandi? -posavjetuje Filip.- Da, veæ sam i sam mislio na to, ali kako æe Sanda doæi ovamo i ostati kod nas? To nije moguæe. Njezin je otac neæe pustiti iz kuæe. Napokon, pod kakvom izlikom da ode? Ona nije zato ni dosta odvažna.- Sad mije palo na pamet - klikne Filip. - Znam ženu kojavoli Neru i koja ne vjeruje daje ona vještica. To je pametna irazborita žena koje æe sve prije uèiniti nego odati svoju bivšugospodaricu. Upoznao sam je u dvoru grofice Ratkav kad jeonamo dolazila. Idem k njoj.- Dobro, idi, ali samo što brže. A što æe biti s lijeènikom?- Stillera ne možemo dovesti; tko zna bi li šutio. Uostalom,ne brini se, ja æu urediti sve što bude potrebno. Ona žena kojuæu dovesti zna i lijeèiti. Sve æe biti dobro.- Brojit æu èasove dok se vratiš.Siniša je sjeo uz Neru, brisao joj s lica znoj i slušao kako bulazni što mu je i prouzroèilo tolikih patnja.Sve je u dvorcu bilo tiho. Samo su Nerine oèajne nesvjesne rijeèi katkad uzdrmale tišinu i potresle Sinišino srce, ispunjeno brigama i bolima. A jesenska kiša padala je po prozorima dvorca sjetno i tužno...

HLJEBARKA BARICA CINDEKMikica se èitavo poslijepodne motao oko duæana Barice Cindek. Ona je bila najuglednija hljebarka na Grièu. Premda udovica, umjela je ona podiæi svoj posao tako da je svatko najradije kupovao kod nje i njezin je kruh bio na glasu. Mnogo

joj je pomogla u tome i grofica Ratkav koja je Barici otvorila sva velikaška vrata, pa su se u jutro u nje s košarama skupljali inoši svih grièkih palaèa.Zbog toga mrzile su udovicu sve hljebarke, a ponajviše njezina susjeda Palèiæka. Duæan Andrije Palèiæa, prvi od Bo-gorodièine slike, bio je tik uz Cindekovkin, dakle drugi duæan po redu ispod Kamenitih vrata. Odmah do njega trgovao je mladi Adam Suliæ svoje gumbe i pokost.Duæani su bili maleni. Polovica vrata služila kao izlog, a druga kao ulaz.Mikica je odavno bacio oko na lijepu udovicu koju je svaki dan viðao kad bi važno, krcat spisima stupao u toranj.Ali ona bi ga jedva pogledala.Kako od onog dana kad je Nera oteta nije bilo preslušavanja ni muèenja, imao je Mikica dosta vremena pa se i danas èitavo popodne vrtio oko duæana.Napokon je podveèe stao pred vratima, zapalio lulicu i pogledao ispod oka u duæan. Videæi da je udovica sama, otvori vrata i ude.- Dobar veèer, gospo Barice - pozdravi Mikica.Udovica je sjedila u kutu i plela èarape.- Dobar veèer. Stoje dobra, dijaèe?- Došao sam na svježi kruh. Nitko u gradu ne zna umijesitikruh kao vi - reèe Mikica.Udovica mu dade kruha, a Mikica sjedne da založi.- Što se to po gradu pripovijeda - upita udovica - da su nazgarištu "Crvenog dvorca" vidjeli kako noæu plešu vrazi?

¦

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Dakako da su ih vidjeli.- To je ludorija. Ljudi vjeruju u svakojake gluposti.- Ne tako glasno, gazdarice - opomene je Mikica. - Vi znate da vas ja neæu odati, ali mogao bi netko drugi èuti i okrivitivas.- Ja se nikoga ne bojim. Pošten èovjek nema ni pred kimstraha. A ja imam svoju pamet.- To ja znam, ali, vidite, nije dobro ovako govoriti u savglas. Reæi æe da zato ne vjerujete ni u šta jer ste i vi coprnica.Mlada se udovica nasmije: - To o meni ne može reæi nitko na svijetu.- To se razumije. Zato sam vas i htio na nešto upozoriti.Kad je ono bila preslušana Katica Dolenec, spomenula je daste i vi bili u cehu!- Ja? - iznenadi se Cindekovka. Njezino svježe rumenolice problijedi. - Neka joj Bog rasvijetli pamet! Kako je moglamene spomenuti kad me i ne pozna? Ja sam poštena žena idržim se svoga reda. A što su rekla gospoda na to?- Oni to nisu ni èuli, jer sam ja bio sam kod preslušavanja.A vi znate, Barice, da vas ja neæu odati. Ja to èak nisam ni zapisao. Za vas sam spreman i suca prevariti. Vi znate što samvam rekao prije ri dana.- Pusti to, Mikice. Ti nisi èovjek za mene.Njegovo lice se smrkne i on priðe k udovici.- Barice, vi ne smijete ovako govoriti sa mnom. Zastoja nebih bio za vas? Zar nisam ja èovjek od magistrata i uèen kaomalo koji?

- Protjerani popovski ðak si ti, dragi Mikice!- Nisu mene otjerali, nego sam ja sam otišao. To govoresamo oni koji su mi jalni, jer znam latinski kao gospoda.Barica se nasmije. No u isti mah Mikica je uhvati naglo za obje ruke, na što udovica skoèi sa stolca. -Pusti mi ruke!

- Stavi ih meni oko vrata, Barice - tiho æe Mikica upiljivšisvoje male oèi u lijepo udovièino lice.- U kraj ludo. Nisam još na to spala.- Barice, vi æete to požaliti!- Ne bojim se nikoga.- Ako ja hoæu, vi æete ipak doæi u toranj. Ako me poslušate...Barica se upre i htjede dijaku istrgnuti ruke, no on ih držaše èvrsto i pokuša Baricu privuæi na svoje grudi. Ali udovica bijaše jaka i èvrsta, gurne Mikicu svom snagom od sebe i pohiti k vratima. No on stane na vrata i dvostrukom snagom uhvati udovièine ruke nastojeæi je silom poljubiti.- Barice, u mojim je spisima vaše ime. Birajte: hoæete li utoranj ili u moj zagrljaj?- Ne znam što mije više mrsko - reèe ona i pokuša mu seistrgnuti.Mikica se stao s njom boriti. Žilave udovièine ruke odluèno su se branile, ali dijak bijaše ipak jaèi. Mikica je Baricu veæ posve privukao k sebi kad se na pragu pojavi gumbar Adam.Samo jedan pogled kroz staklena vrata razjasnio mu o èemu se radi. On gurne vrata i uðe u duæan, otkine Mikicu od Barice, rine ga do vrata i zagrmi:- Bestidni lopove, da mi više nisi prekoraèio ovaj prag!Mikica Smernjak našao se na ulici. A gumbar zatvori vrataod duæana.Barica je stajala posve u dnu sobe i gledala iznenaðeno gumbara.- Valjda vam nije krivo što sam vas obranio? - upita Adam.Njegovo mlado lice porumeni. Bio je više godina mladi od Barice, i uvijek se pred njom nekako zastidio.- To je ludo pitanje - odvrati mu udovica uvrijeðeno,sjedne na stolac i stade na svojim rukama brisati tragoveMikièinih prstiju. Gumbar je ostao pred njom stojeæi. Nakonkratke šutnje reèe:

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Barice, zar vam je drago živjeti ovako bez obrane? Svijetje zao, a udovici se svatko usudi uèiniti zlo.- Ako naðem èovjeka kakvog želim opet æu se udati.Adam je uzdahnuo, a Barica ga pogleda ispod oka.- Zar ga niste još našli? - upita on plaho.- Jesam. Ali kad je on tako lud pa šuti... Valjda ga neæu jamoliti.Adam se zacrveni do ušiju. Priðe bliže k njoj nasloni se na stol tako da mu se lice približilo njezinom:- Tko bi vas znao, Barice? Uvijek govorite drugaèije, a jasve gutam i gutam. Vi to ne vidite ili vam se dopada kad se jatoliko žalostim.- A što biste vi rado? No? Recite!On se zarumeni i promuca.-Vas, Barice!

Udovica se nasmiješi:- Ja sam najskuplja roba u svom duæanu, dragi moj - odgovori mu ona.- Za koliko biste je dali?

- Za dobro srce i poštenu dušu.Gumbar se još više zarumeni:- A zar ja to nemam? - upita on potištenim glasom.

- Da ste poštena duša, to znam, ali za srce ne znam. Zarzbilja imate dobro srce?- Samo za vas, Barice! - Tako toplo i iskreno izrekao je terijeèi da je ona nježno pogledala u lijepo žalosno njegovo licekoje je posve k njoj približio. I kao daje minula šala, obori oèii zagleda se u pod.Njega je to razjunaèilo i on nastavi govoriti još uvijek onako naslonjen na stol:- Veæ su prošla dva Miholinja što mislim uvijek na vas. Alioko vas su se motali toliki majstori koji su veæ stare firme, pašto sam mogao? Morao sam šutjeti, èekati što æete vi, jer mi

se èinilo da se vi, Barice, sa svakim samo šalite, ali nikoga od njih ne gledate.-Toje istina!On ušuti i smete se, ali ipak nastavi:- Ja nemam bogzna što, nisam dugo majstor i nemam joštako veliku rijeè meðu purgarima, ali mi se èitav dan motapo glavi kako bi mi lijepo bilo poslovati u duæanu kad bih seuveèe mogao s vama vratiti doma, kad bih vam mogao ujutropomoæi nositi košaru sa hljebom u duæan, kad bih smio doæi kvama na razgovor kad god to zaželim.Barica ga gledala žarkim pogledom i šutjela. Adam je od tog pogleda sav protrnuo i gotovo nehotice metnu svoju ruku na njezinu.- Hoæete li mi biti uvijek dobri, Adame? - upita ga onatiho.- Neæu se kleti i neæu vam o tom govoriti. Vi æete vidjeti.Ništa drugo ne želim na svijetu, samo vas, pa kako vam ondane bih bio dobar?Mrak je pao po sobi. Barica ustade da zapali malu svjetiljku.Jedva što ju zapalila, otvore se vrata duæana. Na pragu stajaše Mikica s jednim pandurom.- Što hoæeš? - otresito æe Adam Mikici.- Ovdje je poziv za gospu Baricu Cindek.- Kakav poziv? - upita Adam.- Što se to vas tièe? - posprdno æe Mikica. - Što ste joj vi?- Njezin buduæi muž, a ti se odavle nosi ako hoæeš imati cijele kosti. Daj amo poziv.Mikica se prestrašio jakih Adamovih šaka i reèe panduru neka ga preda.Adam proèita poziv kojim se Bara Cindek u roku od osam dana poziva na magistrat.- Što hoæe s njom gospodin Sale? - upita Adam.

Li

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- To pitajte njega - odvrati Mikica, pogleda zlobno Cin-

dekovku i izaðe zajedno s pandurom iz duæana.Kad su Adam i Barica ostali sami, ispripovjedi mu ona sve što joj je isprièao Mikica i kako je jedna vještica na mukama rekla daje i ona u "cehu".- Vi da ste u cehu, Barice?! - klikne Adam uzbuðeno - Ti?To je bilo prvi put da ju je oslovio s "ti". A sam to nijeopazio.- Ne vjeruješ li u to, Adame?- Niti Bogu ne bih to vjerovao, ni stotini svjedoka, ni svimcoprnicama! Ti si najbolja i najpoštenija žena, Barice. Ja æuiæi mjesto tebe Saleu. Ti mi se ne boj nikoga. Ja æu te braniti,samo prepusti sve to meni.Mlada je udovica bila ganuta. Suze joj napuniše oèi. Gumbar je svojim jakim košèatim rukama pogladi po licu, sagne se k njoj, ovije joj ruku oko ramena reèe:- Ne žalosti se, Barice! Ja æu gospodi reæi što ih ide. Ti simoja i nitko se tebe ne smije dotaæi ni malim prstom. Znaš li?- Da sam prije znala da me tako rado imaš, ne bih se bilauvijek onako držala od tebe - uzdahne. - Uvijek su mi babegovorile da bi me ti uzeo samo zbog mog duæana.Adama su te rijeèi kosnule.- A ti si to vjerovala?- Da sam vjerovala, ne bih te bila ni pogledala.- Hoæeš li da se k Božiæu vjenèamo?- Hoæu - odvrati ona tiho.- Nikada to neæeš požaliti, Barice.- Dao Bog - odvrati ona. - Ali vrijeme je da zatvorim duæan- tiho æe ona i izvine se iz njegova zagrljaja. - Ljudi su zli...- Ja æu te otpratiti do tvoje kuæe.Za nekoliko èasaka zatvorila je Barica duæan, a isto tako i gumbar Adam svoj, pa se oboje uspeše put Markova trga. Nikad još nije Adam tako sretan krenuo kuæi iz svog duæa-

na. Prema svakome tko je mladi par susreo bio je Adam ljubazniji nego obièno. No u isti mah ponosniji i odvažniji. Pred Barièinom kuæom Adam stane.- Sutra æu ujutro doæi da ti pomognem nositi košaru s hljebom. Mogu li?- Doði - reèe ona.I oni sebi pružiše ruke i razidoše se spokojni, sretni.Davno je prošla ponoæ. Jesenska kiša poplavila grièke ulice. Sve je spavalo u dubokom snu, samo su se prozori grofice Cikulini još uvijek svijetlili. Veseli zvuèi glazbe prodirali su kroz zatvorene prozore i odavali daje društvo veselo.Uz Kamenita vrata uspeo se konjanik i skrenuo u Opatièku ulicu. Tu je stao pod malom kuæicom, sišao s konja i pokucao na prozor. Morao je dosta dugo kucati dok se prozorèiæ otvorio i na njemu se pojavila ženska glava.-Tko je?- Ja sam, Filip. Poznajete li me, gospo Cindekovka?- Za ime Božje, što vas nosi amo u to doba noæi? Otkudaste došli?- Èut æete, pustite me u dvorište.-Ali, zaboga, ta ja sam sama, udovica. Što æe svijet?- Ne brinite se za svijet, gazdarice. Radi se o jednom životukoji vi možete spasiti.- Govorite li istinu?- Bog mije svjedok. Vi znate da nisam lažac.Nekoliko trenutaka vladala je tišina. Barica kao daje neko vrijeme razmišljala što da uradi, a onda se zaèuo njezin glas:- Doðite.Doskora se otvore vrata u dvorištu i Filip uðe s konjem. Tu ga sveže i za malo naðe se nasuprot Barici Cindek koja se zamotala u dugi ogrtaè. -Stoje, dakle?- Recite mi, Barice, vjerujete li vi da je naša gospodarica,

kontesa Nera, vještica?

1

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Što vam pada na pamet! -Ako je ona coprnica, onda je iKrajaèiæ coprnjak.- Volite li još uvijek kontesu kao što ste je nekoæ voljeli?- Kako je ne bih voljela! Nikad nije bilo na Grièu bolje grofice.- A što mislite je li ono bio ðavo koji ju je oteo?- Tako mi poštenja, mislila sam u prvi mah. Ali kasnije samshvatila: - Možda se samo netko pretvara daje vrag daje može oteti.- Zakunite mi se, gazdarice, da neæete nikada nikomu kazati ono što æu vam sada povjeriti.- Usahnuo mi jezik, ako bih se izbrbljala.- Ja znam gdje je naša gospodarica!- Zaboga, gdje?- Njoj prijeti veliko zlo. Zapala je u vruæicu i sada leži bezpomoæi i bez njege. Mi muškarci ne možemo joj pomoæi i akoima u vas, Barice, srca, poðite sa mnom i to odmah.- Vi mnogo tražite. Znate da sam hljebarka i...- Sva vaša šteta bit æe namirena, za to se ne brinite.- Nije baš samo to. Morala bih prije nekome reæi. Ali kadje tako zlo kako vi velite, idem. Mnogo dobra uživala sam iod stare i od mlade grofice. One su mi pomogle, da nije bilonjih, ne bih ja danas imala tako lijep duæan. Dobro hoæu danaplatim dobrim. Vi ste pošten èovjek. Poèekajte samo maloda nekome napišem pismo.- Znam kome želite pisati. Gumbaru Adamu?- Napisat æu samo toliko da sam otišla po važnom poslu ksvojoj sestri u Bukovac. Neka bude miran i neka mi vjeruje dasam otišla u poštenom poslu.- Dobro! - reèe Filip. - Uèinite to.Barica se spremila i postavila pismo tako da ga je Adam mogao naæi kad ujutro doðe da joj pomogne nositi kruh.Hljebarka je imala kola s jednim konjem kojima je razvozila hljeb. Filip je upregnuo, a dotle je Barica nabrala u svom

vrtu raznog bilja i uzela od svojih kuænih ljekarija kojekakvog korijenja.Barica je uvjeravala Filipa da æe kontesu ostaviti vruæica i bez lijeènika. Ta koliko je ona bolesnika ozdravila "božjom plahticom", "ovèicom" i raznim drugim zemljama i zelenjem i korijenjem!Za èetvrt sata poðoše oni po kiši i vjetru put Sljemena. Barica je sama upravljala svojim konjem, a Filip je jašio pred njom pokazujuæi joj put. Uz velike teškoæe, po debelom blatu, vozeæi se jarugama i lošim kolnim putem napokon su prispjeli pred vrata lovaèkog dvorca.Barica je bila iznenaðena kad je vidjela gdje je njezina gospodarica, a još više ju je zaèudilo kad je uz nju našla lijepog kapetana Sinišu kojega je željela svaka gricka gospoda i djevojka.Kad je ušla u sobu, mladiæ je pošao k njoj i pružio joj ruku. Barica se iznenadila nad njegovom ljubaznošæu i odmah prišla k Neri. Ona je još uvijek

ležala u neprestanoj vruæici i još je bulaznila. Hljebarka joj poput lijeènika opipala ruke i zabrinuto pogledala u lice.- To je groznica, dragi gospodine - reèe ona. Poznam ja tovrlo dobro. Kad bih imala toliko forinti, koliko sam ljudi veæizlijeèila od te bolesti!- Ja nipošto ne prezirem vaše znanje, draga ženo - primijeti Siniša - ali se još uvijek bojim da ne bi bilo dobro davatijoj lijekove koje nije propisao lijeènik.- Ne, gospodine, to vam je vrlo jednostavno. Dat æu jojsamo na èelo "božje plahtice", onako ledene, to joj moramèesto mijenjati. Imam još i drugog bilja kojim æu joj obložitiglavu i prsa, pa æe sve biti dobro. Evo, vidite, ovo je korijenjekoje se mora skuhati i ohladiti i kad bude hladno, dat æu jojga popiti. Ako vas je strah, a vi okusite malo od toga pa æetevidjeti da je vrlo dobro i korisno. A sada me ostavite malo s- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

njome na samu daje položim u krevet kako treba. Ako joj ne bi bilo bolje, još uvijek možemo zvati lijeènika.Siniša i Filip poðu u drugu sobu gdje su sjeli i šuteæi gledali preda se. Donekle im je odlanulo stoje Barica bila u dvorcu. Bili su uvjereni da æe je ona njegovati. Ali Siniša se nije mnogo pouzdavao u njezine lijekove.- Ne boj se, Siniša! - reèe napokon Filip. - Poznam hljebar-ku. Lijeèila je sve naše žene na grofièinom dvoru i razumije se u to. Bila je u službi ljekarnika i od njega mnogo nauèila.Barica je, meðutim, obložila glavu svoje bivše zaštitnice hladnim lišæem i neprestano ga mijenjala. To je hladilo Nerino èelo i uvlaèilo u sebe vruæinu tako daje veæ prema jutru zapala u miran san.Drugi dan osvanuo tmuran i siv, pravi turobni jesenski dan. Siniša je sjedio u sobi zadubljen u misli. Svaki èas oèekivao je vijest iz prvog kata gdje je Nera ležala još uvijek bez svijesti. Cijelu noæ nije prospavao nijednog èasa. Ali ni sada nije mogao zaspati. U duši mu je bilo tamnije i tužnije nego vani, na obzorju, na kojemu su se objesili debeli, tamni oblaci te je bilo kao daje sumraèje.U dvorcu je bilo tiho kao u crkvi. Sve je hodalo na prstima, sva momèad kao daje shvaæala što se dogaða, kao daje znala što trpi kapetan i kakva se velika nesreæa strovalila na njegovu dušu.Pred veèe bilo je Neri znatno bolje.Siniša se nije ni maknuo iz svoje sobe. Sakrivao je pred svima svoju bol koja gaje tako vidljivo slomila. Meðutim je pod-veèer primio pismo od suca Krajaèiæa kojim ga poziva da odmah doðe u grad. Zapovjedi Filipu da se ne makne iz dvorca i da svakoga tko bi god došao da se skloni u dvor naprosto odbije.Kad se spustio mrak, Siniša odjaši na Griè.

SPLETKEU kuæi suca Krajaèiæa vladala je veæ više dana tišina.Umuknula je svakidašnja pjesma male Sande. Od jutra do mraka hodala je djevojka po kuæi nijema i žalosna. Služinèad je šapæuæi pitala:- Što se dogodilo s našom mladom gospodaricom da jeprestala pjevati?Još nikada dosad nije zapalo sunce, a da dražesno djevojèe ne bi ispunilo kuæu svojim zvonkim pjevom. Sada veæ nekoliko dana šuti. I sada redi i èisti sobe svoga oca, radi u kuhinji, izlazi u prostran vrt, posluje i nadzire. Ali ne pjeva. I sam sudac Krajaèiæ opazio je da mu se kæi promijenila. Znao je daje žalosna što joj je zatvoren brat, ali nije mogao dokuèiti zašto je tako blijeda

i tako silno potištena. Krajaèiæ nije ni slutio da je mlado Sandino srce bolesno zbog Franceska Malakoczvja. Nije ni slutio kako je njezino srce on sam ražalostio, a ipak Sanda bijaše jedini stvor na svijetu kojeg je Krajaèiæ ljubio i kojem je iskreno vjerovao. Otkad je njegov sin Tito htio da s ostalim Remetincima otme njemu ispred oèiju Neru, strašnu tu vješticu, izbrisao je Krajaèiæ iz svoga srca vlastitog sina.Otac i kæi upravo su sjedili uz veèeru kad se sucu najavio kapetan Siniša. Sudac poðe u drugu sobu u kojoj je obièno radio i tu primi mladoga kapetana.Kad je Siniša pogledao suca Krajaèiæa, uzdigla mu se u duši mržnja na tog sitnog suhonjavog, malog èovjeka koji je svojim praznovjerjem skrivio svu Nerinu nesreæu.Sudac ga odmah upita:- Stoje, gospodine kapetane. Vaša potjera još nije donijelanikakva uspjeha? Mislio sam da æete nam odmah dovesti cijelu èetu vještica kako ste to jednom rekli, a njima ni traga.- Ja nisam kriv, gospodine suce, što se vještice neæe roèiti

1

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

njome na samu da je položim u krevet kako treba. Ako joj ne bi bilo bolje, još uvijek možemo zvati lijeènika.Siniša i Filip podu u drugu sobu gdje su sjeli i šuteæi gledali preda se. Donekle im je odlanulo stoje Barica bila u dvorcu. Bili su uvjereni da æe je ona njegovati. Ali Siniša se nije mnogo pouzdavao u njezine lijekove.- Ne boj se, Siniša! - reèe napokon Filip. - Poznam hljebar-ku. Lijeèila je sve naše žene na grofièinom dvoru i razumije se u to. Bila je u službi ljekarnika i od njega mnogo nauèila.Barica je, meðutim, obložila glavu svoje bivše zaštitnice hladnim lišæem i neprestano ga mijenjala. To je hladilo Nerino èelo i uvlaèilo u sebe vruæinu tako daje veæ prema jutru zapala u miran san.Drugi dan osvanuo tmuran i siv, pravi turobni jesenski dan. Siniša je sjedio u sobi zadubljen u misli. Svaki èas oèekivao je vijest iz prvog kata gdje je Nera ležala još uvijek bez svijesti. Cijelu noæ nije prospavao nijednog èasa. Ali ni sada nije mogao zaspati. U duši mu je bilo tamnije i tužnije nego vani, na obzorju, na kojemu su se objesili debeli, tamni oblaci te je bilo kao daje sumraèje.U dvorcu je bilo tiho kao u crkvi. Sve je hodalo na prstima, sva momèad kao daje shvaæala što se dogaða, kao daje znala što trpi kapetan i kakva se velika nesreæa strovalila na njegovu dušu.Pred veèe bilo je Neri znatno bolje.Siniša se nije ni maknuo iz svoje sobe. Sakrivao je pred svima svoju bol koja gaje tako vidljivo slomila. Meðutim je pod-veèer primio pismo od suca Krajaèiæa kojim ga poziva da odmah doðe u grad. Zapovjedi Filipu da se ne makne iz dvorca i da svakoga tko bi god došao da se skloni u dvor naprosto odbije.Kad se spustio mrak, Siniša odjaši na Griè.

SPLETKEU kuæi suca Krajaèiæa vladala je veæ više dana tišina.Umuknula je svakidašnja pjesma male Sande. Od jutra do mraka hodala je djevojka po kuæi nijema i žalosna. Služinèad je šapæuæi pitala:- Što se dogodilo s našom mladom gospodaricom da jeprestala pjevati?Još nikada dosad nije zapalo sunce, a da dražesno djevojèe ne bi ispunilo kuæu svojim zvonkim pjevom. Sada veæ nekoliko dana šuti. I sada redi i èisti sobe

svoga oca, radi u kuhinji, izlazi u prostran vrt, posluje i nadzire. Ali ne pjeva. I sam sudac Krajaèiæ opazio je da mu se kæi promijenila. Znao je daje žalosna što joj je zatvoren brat, ali nije mogao dokuèiti zašto je tako blijeda i tako silno potištena. Krajaèiæ nije ni slutio da je mlado Sandino srce bolesno zbog Franceska Malakoczvja. Nije ni slutio kako je njezino srce on sam ražalostio, a ipak Sanda bijaše jedini stvor na svijetu kojeg je Krajaèiæ ljubio i kojem je iskreno vjerovao. Otkad je njegov sin Tito htio da s ostalim Remetincima otme njemu ispred oèiju Neru, strašnu tu vješticu, izbrisao je Krajaèiæ iz svoga srca vlastitog sina.Otac i kæi upravo su sjedili uz veèeru kad se sucu najavio kapetan Siniša. Sudac poðe u drugu sobu u kojoj je obièno radio i tu primi mladoga kapetana.Kad je Siniša pogledao suca Krajaèiæa, uzdigla mu se u duši mržnja na tog sitnog suhonjavog, malog èovjeka koji je svojim praznovjerjem skrivio svu Nerinu nesreæu.Sudac ga odmah upita:- Stoje, gospodine kapetane. Vaša potjera još nije donijelanikakva uspjeha? Mislio sam da æete nam odmah dovesti cijelu èetu vještica kako ste to jednom rekli, a njima ni traga.- Ja nisam kriv, gospodine suce, što se vještice neæe roèiti- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

niti na križanju, niti na Medvednici. Možda nije sada njihovo vrijeme.- Veæ je nekoliko dana prošlo što je oteta najveæa našavještica, a o njoj ni glasa. Vi ste mogli uhvatiti otmièara.- Gospodine suce, ne mogu za ðavlom u pakao.- Ne vjerujem da ju je ðavo odnio u pakao. On ju je sigurnosmjestio negdje na zemlji. Ta èuli ste daje onu veèer, kad ju jeðavo oteo, prokleta vještica zapalila pola Mesnièke ulice.- Ali, gospodine, to su zapalili sami ljudi. Vjetar je nosioiskre i žeravice pa se samo po sebi razumije da su se slamnatikrovovi u Mesnièkoj ulici morali zapaliti.Sudac je iznenaðeno pogledao u kapetana.-Vi ne vjerujete da su to uèinile vještice da osvete svoju kapetanicu?"Prokleti glupan", pomisli Siniša u sebi, "kako bih ga rado udario po toj æelavoj šupljoj glavi!"- Ne, gospodine suce - reèe glasno - ja u to ne vjerujem.U prvom redu znam kako se to dogodilo, a onda zar to nijetako razumljivo? Žeravica mora zapaliti slamu, tu ne trebavještièjih ruku.- Nemojte tako govoriti jer mi se èini kao da i vi neæete daprogonite vještice. Vi znate da je sam podban odredio da semora jednom uèiniti kraj zloèinima što ih poèinjaju te vražjebabe.- Što, dakle, želite od mene?- Pozvao sam vas ovamo da vam kažem što se opet dogodilo. U svom vinogradu u Bukovcu imam u klijeti mnogo vina.Ovih dana pronašli su moji ljudi ispod klijeti otvor, tako velik da se može kroza nj provuæi èovjek. Ustanovili smo da mimanjka lijepa mjera najboljeg vina.- Bit æe da su vrlo spretni lopovi koji su vam provalili uklijet.- Ne gospodine kapetane, to su uèinile vještice.

Siniša se jedva uzdržao da mu ne kaže kakvu grubost.- Pitajte samo notara Salea. I on je u to uvjeren, a i Dvoj-

koviæ mije isto rekao.- Što, dakle, da radim? - upita Siniša suca.- Trebate postaviti oko klijeti stražu. Vaši momci sigurnoimaju uza se svetinje pa im vještice ne mogu nauditi. Želiobih da zloèinke uhvatite na djelu.- Dobro, gospodine suce. Mene zaista zanima ova stvar.Najdulje za osam dana znat æete tko se gosti vašim vinom.Samo bih primijetio da bi se, zapravo, gospodin Sale moraopobrinuti za to.- Ja sam uvjeren da æete vi to bolje uèiniti. Ali, molim vas,ne recite mu da sam vas za to zamolio.- Imate li mi još štogod reæi, gospodine suce?- Danas ne. Ako bi vam to bilo ugodno, ostanite malo kodnas.Siniša se zahvalio na ljubaznom pozivu, oprostio se i izašao. Jedva je pošao nekoliko koraka kad se susretne s gradskim notarom Saleom i gradskim odvjetnikom Dvojkoviæem.- Što radite vi ovdje, gospodine kapetane? - upita ga Dvoj-koviæ. - Upravo sam pošao na magistrat da vam pošaljemporuku grofice Auersperg.- Što želi grofica?- Da doðete odmah grofu Draškoviæu gdje je danas velikazabava u èast Draškoviæeva imendana.Siniša je odluèio odmah poæi onamo. Držao je daje to bolje nego da grofica šalje nekoga za njim u lovaèki dvorac.Sva trojica odoše u palaèu Ivana Draškoviæa.Sve su dvorane sjale u moru svjetlosti. Gospoðe su blještale svojim svilenim haljinama i draguljima kojima su okitile lijepe naprašene glave.Zrak je odisao razlièitim mirisavim vodama, kroz dvorane pronosio se cilik glazbe, a mladi parovi njihali se u laganom plesu.

I

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Kapetan se pokloni domaæici i ostalim gospoðama koje su se okupile oko njega i radoznalo ga ispitivale zašto ga nije bilo kod grofice Èikulini. On im je opet isprièao pripovijest koja je bila sasvim lažna, ali je djelovala tako prirodno da su mu morale vjerovati. Isprièao im je kako je njegov konj putem nastradao, koliko je imao neprilika i kako se žalostio što nije mogao doæi. Tokom veèeri ugrabila je kontesa Terka u zgodan èas Sinišu i povukla ga sa sobom u jedan pokrajnji salon. Kad je kapetan sjeo u naslonjaè, kontesa ga uhvati za ruku i dršæuæim glasom reèe:- Siniša, ja se udajem.- Èestitam konteso.-Vi zlobni èovjeèe! Zar se ne radujete? -Vaša mije sreæa vrlo mila.- Siniša, nemojte se šaliti. Ta vi znate što sam vam rekla pri

je mjesec dana?Kapetan je veæ na to sasvim zaboravio.- Vi znate, Siniša, zašto se udajem: samo zbog vas.- Ne vjerujem. Vi niste tako zla djevojka.Kontesa je uzdigla svoju lijepu crnu glavu. Iz njezinih oèiju zraèio je ljubomorni bijes.- Stidite se! Zar je to zlo "što vas ljubim?"-Alije zlo, što hoæete prevariti svoga muža!- Otkad ste vi, Siniša, postali fratar? Ili možda mislitedrukèije? Vi znate da nema èovjeka na svijetu za koga bih seviše voljela udati nego za vas. Hoæete li biti moj muž?- Nije mi ni na kraj pameti.Terka je problijedila. Strastveno mu stisnula ruku.- Ružno je što govorite.-Alije iskreno.- Zar vi mene zaista ne ljubite?- Ne, konteso, ja vas zbilja ne ljubim.- Koju, dakle, ljubite?

- Nikoju.- Ne vjerujem vam. Vaše oèi mi govore da ljubite. Kad bihje znala.- Što bi bilo?-Otrovalabihje.Ova rijeè iz njezinih usta zvuèila je kao krvna osveta, i Siniša je po tom zvuku shvatio da bi doista bila kadra poèiniti ono što je rekla. I kad je pomislio na Neru, koja leži u pustom dvorcu, osamljena i od svih prezrena, gotovo se prestrašio Terkine prijetnje.- Kad bi ona znala da ljubim Neru? Kad bi ona znala gdjese sad nalazi? Otrèala bi Krajaèiæu i odvela ga onamo da jeopet dovuèe u toranj. A kako bi bilo lako saznati gdje je Nera!Svaki dan i svaki èas prijeti pogibelj da je otkriju. Svaki èasmogao bi u dvor doæi Skerlec koji se drži vlasnikom dvorca,prirediti ondje lov i...- O èemu razmišljate? - upita ga kontesa Terka. - Meni sesve èini da vas nešto neobièna privlaèi onamo pod Sljeme.Mislite da nisam progledala da ste prije po cijele dane i noæiboravili u Zagrebu, a sada je veæ šesti dan što ste uvijek vani,u dvorcu? Veæ o tome šapæu: da vas ondje ne drže samovještice.- To su bablje pripovijesti. Vi ste pametna djevojka pa seèudim da vjerujete naklapanjima. Ja se ne brinem ni za kakvužensku, ne ljubim nijednu, ali nije iskljuèeno da æu možda jedanput ljubiti...- Zar ne bih mogla ja biti ona koju biste vi ljubili?- Ne znam, konteso. Možda da, no možda i ne.Terka je požudno slušala ove rijeèi, opet se približila kapetanu i tiho mu šapnula:- Ta ja ne tražim da me bogzna kako ljubite. Samo malo,malo me volite.Siniša je odsutno pogleda.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Barem toliko me volite da vas ja smijem ljubiti. Vidite, Si-

niša, zbog vas hoæu da se udam za drugoga, samo zbog vas!Gledajte, me, Siniša. Zar nisam lijepa? Nisam li stasita? Kažuda sam zamamna. Ne biste bili muško kad to ne biste zapazili.- To sam ja veæ odavna zamijetio.-1 niste planuli željom da sva ova moja ljepota bude vaša?- Ljepota me vaša nije ostavila slijepa, ali ja nisam stvorenza supruga. Ja sam vucibatina koja se voli potucati po svijetu,ja sam luðak, draga konteso - pravi trenkovski hajduk. Pa štoæete s takvim èovjekom?- Zato vas baš tako silno i ljubim. Ljubim vašu snagu, vašepustolovine, ljubim vaše hajduštvo!Iz njezinih oèiju sipala je vatra, lice joj se žarilo, u oèima bljeskala strast. Svladana neobuzdanim osjeæajima baci se Terka Siniši oko vrata.- Ti si moj, ti moraš biti moj! - klikne ona strastveno.Još prije mjesec dana bio bi Siniša uzvratio njezin zagrljaj iz same osvete koja je onda u njemu kiptjela jer ga je Nera tako silno prezirala. Ali danas je bio toliko prožet svojom pritajenom ljubavlju da nije mogao prema Terki biti ljubazan.Meðutim sinula mu je misao. On uhvati Terkine ruke što mu ih je savila oko vrata, polako ih otkloni od sebe i reèe joj blago:- Hoæete li, konteso, da vam dam jedan pametan savjet?- Vi mi dajete savjete kad vam ja dajem svoju ljubav?- Žena pobuðuje ljubav kad nije podatna. Kad biste bili lukaviji i koketniji, pobudili biste prije ono za èim težite.- Vi imate pravo, ali moja je ljubav poput vatre. Izgaram,muèim se i ne mogu je zatajiti. Siniša, ako me ne možete ljubiti, morate se dati ljubiti od mene. Za mjesec dana ja æu bitižena drugoga i vi æete biti moj.U taj èas uðe u salon grofica Auersperg. Kad je pogledala kontesu Terku, opazila je njezino zažareno lice i oèi što su plamtjele.

- Vi udvarate mladom kapetanu, konteso? - zlobno æe grofica. - Ali znam da to nije ozbiljno. On veæ nije svoj.Terka bijesno pogleda groficu. Grofica je zamijetila taj pogled i dobro ga razumjela, no ona se osjeæala pobjednicom. Nasmiješila se i pozvala Sinišu da poðe s njom na ples.- Oprostite, ali danas ne mogu plesati - odgovori joj Siniša.- Moram još porazgovarati o važnim poslovima s grofomDraškoviæem.Kapetan je osjeæao da su ove gospoðe postale sada smrtne neprijateljice. A to mu je bilo drago, jer mu se èinilo da se time opasnost osvete udaljuje od Nere."Neka se sada meðusobno grizu. Neka sumnjièe jedna drugu, bar neæe nijedna posumnjati da imam koga kod sebe u dvorcu."K Siniši priðe Dvojkoviæ i zamoli ga da poðe s njim.Kapetan zamoli dame da ga otpuste.- Ja želim s vama još govoriti - reèe Terka Siniši.- Ja sam uvijek prema gospoðama vitez, ali gradski odvjetnik ima sa mnom službenih razgovora.Siniša ode, a grofice Terka i Auersperg ostale same. Èas se gledale ubojitim pogledima.- Molim vas da se ne trudite osvajati Sinišu, konteso - podrugljivo æe grofica. - On je veæ zaruèen.- Ne, on se neæe ženiti.- To vam je on rekao? Vidite kakav je kavalir! Mudro seriješio vašeg udvaranja.- Ali i vašeg tereta - reèe Terka ljutito i ostavi groficu.Meðutim je Dvojkoviæ pošao sa Sinišom:- Zašto, gospodine kapetane, tvrdite sucu da u njegovu vinogradu nema vještica?- Kako vi to znate?

- Ovaj èas došao je ovamo i ispripovijedao mi stoje s vamarazgovarao.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ja ne vjerujem da su to uèinile nekakve babe. Dobro vinoide prije u slast muškarcima.- Ali kad sudac tvrdi da su vještice, èemu protusloviti?- Èudim vam se, gospodine odvjetnice! Sudac je ionakodosta praznovjeran, pa èemu ga još više u tom potpirujete?- To nije praznovjerje. I ja sam uvjeren da su to doista mogle uèiniti vještice.Siniša prekriži ruke na prsima i pogleda Dvojkoviæa oštro u oèi:- Gospodine gradski odvjetnice, vi u vještice ne vjerujete!- Kako možete tako o meni misliti? Zar ja nisam braniteljzakona koji tvrdi da vještice postoje?- Svejedno. Vaše mi lice svjedoèi da u to ne vjerujete. Menise èini da se vi u sebi rugate svima onima koji u vještice vjeruju. Ali zašto vi suca Krajaèiæa još više huškate na vještice?Dvojkoviæ se malo lecne pa æe uvrijeðeno:- Oprostite, gospodine kapetane, vi me odveæ smjelo objedujete. Vaše su rijeèi vrlo èudnovate.- Shvatite ih kako vas volja. Ali kad tvrdite da su u Kraja-èiæevu vinogradu pokrale vino vještice, onda moram držatida pravite iz suca ludu ili da imate nekakav cilj radi kojega podržavate i uspirujete u njemu to ludo praznovjerje.- Gospodine kapetane, vaše me rijeèi vrijeðaju.- A vi tražite zadovoljštinu.- Ne kanim se s vama tuæi.- To vam ne bih ni savjetovao.- Ali ja vas uvjeravam da su u Krajaèiæevu vinogradu ipakvještice i da mu one iz osvete kradu vino.- Možda "vještice" - pijanice muškog roda.- Ali, gospodine kapetane, vi ocrnjujete i gradskog kapetana i mene i suca; kao da hoæete da kažete da su to poèinili neki drugi ljudi, a mi da ih nismo mogli ili nismo htjeliuloviti.

- Ilijedno ili drugo!S tim rijeèima ostavi Siniša Dvojkoviæa, a ovaj pohiti grofici Auersperg i stane joj nešto važno pripovijedati.Siniša je prošao sjajnim dvoranama u kojima je vrvio svijet u svili i draguljima, buèno i veselo se zabavljao, plesao u potpunoj bezbrizi, èavrljao i ogovarao, ljubakao, diplomatizirao i kovao politièke i društvene spletke. Gospode su nastojale da jedna drugu natkrile svojim odijelom i ljepotom, a djevojke hlepile za tim kako bi što prije našle prikladna muža.Kad je Siniša izašao na hodnik, opazi dvije pojave koje su šetale po debelom sagu usred bogato iskiæenih zidina. Zaostao je malo na vratima da vidi tko su. Doskora dopre do njega prigušeni razgovor. Bijahu to grofica Èikulini i barun Skerlec.- Nemojte, gospodine barune nije dobro da se žalostite. Tose više ne da promijeniti - govorila je grofica Èikulini mladom barunu.

- Ja se ne žalostim zbog nje, ali mije teško što sam moraodoživjeti takvu sramotu.- To æe se zaboraviti, gospodine barune. Napokon, vidite,nije ona svemu tome kriva. Nije imala odgoja. Grofica Ratkavprepuštala je samoj sebi i djevojka je radila stoje htjela.- Ali bila je razborita.- Pustite to, gospodine barune. Mislite na ljepše stvari! Tkozna nema li na svijetu duše koja æe vas razumjeti i ljubiti?Ona ionako nije pristajala k vama.- Mislite li da æu naæi takvu dušu?- Ja æu vam je pomoæi tražiti, veæ iz zahvalnosti koju osjeæam prema vašoj majci.- Zar vi, gospodo barunice? Vi ste mladi i trebate misliti nasvoju sreæu.- Da, gospodine barune, ja sam mlada udovica, ali sreæaneæe više na moja vrata. Podala sam se posvema cilju da pomažem drugima k sreæi. Ja živim od tuðe sreæe i kad bih mogla vidjeti vas sretna, bila bih vrlo, vrlo zadovoljna.-

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

-Vi ste plemeniti, grofice.- Ne znam je li to plemenitost, ali ja sam uvijek bila takva.Zaboravite na sve što vas je vezalo s Nerom.- Zaboravit æu i zaboravljam. Ali ipak volio sam je, bila jelijepa i otmjena.- Samo odviše tvrdokorna, premalo delikatna i odviše samosvjesna, a da bi se mogla podvrgavati propisima kojih semora držati gospoda našeg staleža.- Da, ona je bila odviše svojevoljna, a možda se i nije znalaponašati kako bi to pristajalo buduæoj dvorskoj gospoði. Alikamo je dospjela? Mislite li, grofice, daju je doista oteo praviðavo, onaj koji otima vještice?- Sve stoje ona radila pokazuje daje bila vještica - mogao jedakle biti i pravi ðavo. Neki opet tvrde daje to bio "Lucifer".- Kakav "Lucifer"?- Ni sama ne znam pravo. Èula sam da u našim krugovima postoji takvo društvo radi zabave - ali ne znam ništa onjemu.Siniša nije htio dalje slušati ovaj razgovor pa je pošao hodnikom nadesno u želji da ode iz kuæe.Tu ga susretne grof Nadaždi i srdaèno ga pozdravi.- Što se to s vama dogodilo, dragi kapetane? Sav se svijetèudi što se tako klonite društva.Siniša se isprièa poslom, a onda navede razgovor na Remetince.- Baš sam sada razgovarao s grofom Draškoviæem. Nastojatæemo da nam sudac mladež pusti na slobodu. Držim da mislite na one mlade ljude što su htjeli da spase Neru. SudacKrajaèiæ nije žalio ni vlastitog sina. Ta to je ludost. Mladi ljudi zagledali se u krasnu djevojku pa im se osobito dopalo dabudu njezini spasitelji. Želja za viteštvom razigrala je mladeglave, ali taj je naš Krajaèiæ vidio u njima urotnike i što ja sveznam.

, L.

- A hoæe li ih doista pustiti na slobodu?- Ja sam uèinio svoje. Bilo bi ludo da djecu pustimo èamitiu tamnici za ovakvu malu pustolovinu. Ja æu veæ naæi naèinada Krajaèiæa na to prisilim.- On misli daje grofica Nera doista nekakva strašna vještica- reèe Siniša ne bi li od bana saznao kako on misli o Neri.- Da li je vještica ili nije, to ja ne mogu prosuditi - reèeban. - Svakako, bila je neobièna djevojka. Nešto u nje nijebilo naravno! Ali uza sve još bi više bila šteta da zbog nje našimladi plemiæki sinovi èame.Siniša nije htio dalje govoriti o Neri. Nadaždijevo mnijenje nije ga obradovalo.Ban ga je sada poveo opet u dvoranu u krug plemiæa gdje se upravo raspravljalo o grofu Petru Oršiæu.- Stoje to s Petrom Oršiæem? - zapita Nadaždi gospodu.- Htio je kod kraljice posredovati za Neru, ali kažu da nijebio primljen.

- Kako to? On je barem uvijek imao osiguran pristup nadvor.- Ovaj put netko je grofu zaprijeèio da doðe do kraljice -reèe Dvojkoviæ.- Valjda kakva spletka? - upita Nadaždi. Dvojkoviæ slegneramenima i odvrati:- Svakako, nekome nije bilo pravo da Nera doðe na slobodu.- Tko vam je to kazao? - upita Siniša koji je dosad šutio.- Moji glasnici, gospodine kapetane.Dvojkoviæ se nasmiješio, a neki stari plemiæ zasuèe brkove i reèe:- Ne treba ni reæi tko. Daje žensko, to svi vidimo. Ja mislimda nema muškarca kome ne bi bilo žao da onako lijepo dijetespale na lomaèi.- Ne znate li vi, gospodine grofe - upita plemiæ Malakoczvgrofa Vojkffvja - tko bi mogla biti ta žena?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Otkud bih ja znao? - odvrati Vojkffy - Meni nisu poznatespletke naših dama.- A ja mislim da bih pogodio - uplete se ban. - Možda lijepa mlada udovica?- Samo je pitanje koja. Ja poznajem više lijepih mladihudovica - reèe Vojkffy.- Mi bismo odmah pogodili tko je kad bismo znali zašto jojje Nera bila na putu.- Sigurno zato jer joj je otimala onoga kojeg je ona željela- naglasi Dvojkoviæ.- Sad istom ne znamo ništa. U Neru je bilo zaljubljeno polovicu naših kavalira, pa mi se sve èini da ju je jedan od njihoteo - primijeti Malakoczv.- A možda je ipak ðavo. Što velite vi, gospodine kapetane?- upita grof Vojkffv Sinišu.- Ja ne vjerujem u ðavle.- Vaši momci ili nisu sebi dali dosta truda da ga ulove -

zlobno æe Dvojkoviè - ili je zbilja ðavolski jašio pa ga nisu mogli uhvatiti.-Vamaje to silno žao? - Siniša èe grofu Vojkffvju posprdno.- Zašto niste vi potekli za njima? - nasmije se kapetan grofuu lice.- Zašto baš ja?- Jer ste joj na koljenima prisizali ljubav.- A vi ste se zato sa mnom tukli - i nije li sve u redu?-Ako vam je drago, mogli bismo još jednom pokušati.Nadaždi je odmah prekinuo ovaj razgovor, grofa Vojkffvjapoveo u stranu i rekao mu:- Nemojte, zaboga, opet s njime zapoèinjati! Vi bar znatekakav je. Jednom ste veæ ionako nastradali, a meni se èini davas opet hoæe izazvati na dvoboj.- Ova mu se želja neæe više ispuniti. Ima netko tko æe Sinišibrzo podrezati krila.

- Grofica Auersperg? Eno upravo s njom sad govori. Kaoda lijepa gospoda baš nije zadovoljna s mladim kapetanom.Gledajte samo kako se mrgodi.Siniša je upravo stajao pred groficom koja gaje srdito gledala i zlovoljno mu rekla:- Siniša, to mora veæ jednom prestati. Ja sam ti prije nekoliko dana obrekla zaruèni prsten tek nakon pol godine, alisam se predomislila. Mi æemo se vjenèati za mjesec dana.- Možeš se vjenèati i danas, ali ne sa mnom. Nemaš nikakvopravo od mene zahtijevati da te oženim.- Zar te je možda Terka omamila? Misliš da nisam opazilakako se Nadaždi oko tebe ulaguje? Gospodin ban morat æeodustati od svoje namjere da te oženi svojom kæerkom.- To i ja potvrðujem.- Siniša, posljednji put te pitam: Hoæeš me uzeti ili ne?-Ne!- Ti i ne slutiš da si u mojim rukama. Pamti: za mjesec danabit æemo vjenèani. To je moja posljednja rijeè.- Èime æeš me na to prisiliti?- Sjeti se malo svoje prošlosti, pa æeš odmah znati. Ili se nadaš da nitko ništa ne zna?Siniša je problijedio, pogledao mraèno groficu.- Što ti znaš? - upita je grubo.Nasmiješila se i ljubazno mu odvratila:- Budi pametan, dragi Siniša!U taj èas pristupi k njima grof Vojkffv i pogleda Sinišu uz zlobni smiješak. Kapetan, ne pogledavši Vojkffvja, reèe:- Laku noæ, grofice!- Neka ide - šapne Vojkffv grofici - vratit æe se.Bilo je kasno u noæi kad se Siniša vratio u lovaèki dvorac. Svuda je bilo tamno, samo je u njegovoj sobi još gorjela svjetiljka. Filip je èekao.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Kako joj je? - upita ga Siniša.Vrlo dobro. Spava posve mirno, vruæica je popustila.- Hvala Bogu! - reèe on i stade šetati gore-dolje po sobi.

- Ti si nešto zlovoljan - primijeti Filip.Kapetan ne odgovori. Šetao je dalje. Onda se najednom zaustavi pred Filipom i upita ga mrko i tiho:- Kako bi mogla Auerspergovica znati - ono?- Ona? Ja ne znam. To mije gotovo nevjerojatno!- Prokleta ženetina. Prijeti mi, hoæe daje oženim.- Ti? Onakvu... Ali ako ipak zna?- Oženit je neæu pa da i zna.- To je strašno. Ona je opasna žena. Može te tužiti kraljici,a onda si izgubljen i nitko te više neæe izbaviti.- Pa što? Izgubit æu samo svoju glavu! Ionako mi nijedraga.Obojica su ušutjeli. Siniša je opet šetao gore-dolje, a onda naglo stane.- Filipe, ne mislimo na to; idi spavati.Filip izaðe iz sobe.Siniša skine sa sebe kaput i nastavi hodati po sobi dok ga ne svlada umor i san.NERA I SINIŠARano ujutro probudi Filip Sinišu.- Što se dogodilo?- Ona se osvijestila i hoæe s tobom govoriti.- Sa mnom?Siniša skoèi s kreveta i stade se brzo odijevati. Kad se odjenuo, pode u prvi kat. Na hodniku doèeka ga hljebarka Cinde-kovka i veselo mu reèe:

-Vidite, gospodine kapetane, znala sam da æe moj lijek koristiti. Nikad nisam bila tako sretna što sam nekoga izlijeèila kao danas.- Kontesa želi sa mnom govoriti.- Izvolite uæi.Siniši je zadrhtalo srce kad je otvorio vrata.Nera je ležala na postelji zaklopljenih oèiju. Krasne, velike njezine oèi propale su u crnim kolobarima. Bujna pepeljasta kosa uokvirivala blijedo lice i prosipala se po bijelim jastucima. Siniša ostane u blizini vrata.Ona otvori oèi i sukobi se s njegovima. Nekoliko trenutaka potrajala je šutnja. Nikad u životu nije osjetio takvu po-tištenost, toliki strah kao sada, pred onim što æe ona kazati. Ali mirni njezin pogled iznenadio ga i on je bio gotovo sretan što je poèivao na njemu. Zaželio je da mu ona ništa ne kaže i da ga uvijek gleda ovako, bez ljutine i mržnje.Djevojka otvori usta, i on je morao opet slušati njezin opori glas:- Mi imamo krvav raèun, gospodine kapetane.On je zadrhtao.- Slušam vas.-Vi ste se jednog dana htjeli da se pozabavite i povuèete za nos suca Krajaèiæa.- Da vam velim da nije bilo tako, vi mi ne biste vjerovali -poluglasno æe on.- Niste li one veèeri isprièali da vas je samo želja za pustolovinom kopkala da projašite Grièem poput ðavla?- Rekao sam.-1 tvrdili ste da niste imali nikakvih zlih namjera da mene otmete?-To tvrdim i sad.- Ali vi znate, gospodine kapetane, što ste time uèinilimeni! - reèe Nera i podigne svoju lijepu glavu. Iz njezina pogleda sukljao je plamen mržnje kao nikad do sada.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Od toga je pogleda bio Siniša gotovo poražen. Sad je, dakle, došao èas obraèuna!

- Zar sam vas imao prepustiti Krajaèièu?- Da! Morali ste me ostaviti i pronaæi kakvu drugu pustolovinu, a ne mene! Trebali ste potražiti drukèiju zabavicu kojavas ne bi uèinila ubojicom moje bake... Dok ste se vi zabavljali pustolovinom, jecala je moja bakica živa u plamenu!...Rijeè joj je zapela i plaèno zadrhtala. A s njom i Sinišino srce. On pristupi korak bliže.- Ja vam se kunem... Konteso, zar zbilja mislite da sam zvijer, a ne èovjek?Ona je iznenaðeno pogledala u njegovo blijedo i mutno lice i slušala taj njegov neobièni glas iz kojega je provirivalo neko duboko tronuæe i bol. Njegove oèi koje su se upiljile u nju tako neobièno i èudno, dojmile je se drukèije. Èinilo se kao da to nije onaj ironièni, zlobni, posprdni pogled kojim ju je drugda gledao."Ako se za sve pokajao?" pomisli Nera. "Možda je strašna smrt bakice potresla njegovu dušu, pa mu je sada žao što je imao s njom zle namjere. Možda se za sve to kaje. Možda ima i on negdje na svijetu dobru baku pa gaje zapeklo?"-Vi se sada, možda, kajete, ali veæ je prekasno. Nikad više neæete moæi vratiti što ste uèinili.Siniša nije odgovorio. Gledao je u prozor kroz koji je u sobu virio sumorni jesenski dan. Nera, kao da ga nije htjela više koriti, najedanput upita:- Kako to da niste pozvali ovamo koga od Oršiæevih? Zarme oni preziru? Nadam se da æete mi reæi istinu.- Grof Krsto je otputovao sa ženom u Beè odmah poslijeonog dogaðaja, a Petar leži bolestan.- Kod kraljice nije bio?- Ne. Vele da je netko zaprijeèio da dobije kod kraljiceaudijenciju.

A.

- Dakle, sve se survalo na mene. Sad bar znam da samsama. Hvala vam što ste mi sve rekli.Siniša je razabrao da sada mora otiæi. On se nakloni bez rijeèi.Dolje naloži Filipu da nikoga ne pusti u dvorac, a momcima da sasijeku svakoga tko bi htio da provali. On je pak iz-jašio na svom vrancu u šumu.Èitav dan jašio je Siniša po gori pa nije došao ni na objed. Vratio se tek podveèe. Konj mu je bio izmuèen, gladan i znojan, a on sam blijed i mraèan.- Kako je gore? - upitao je Filipa.- Dobro. Sutra Cindekovka odlazi. Nera se veæ sasvim oporavila. Molim te, doði s nama k veèeri. Momci misle da si bolestan što ne dolaziš k njima.Poslije veèere Siniša se zabavljao s momcima kao sa svojim prijateljima, a onda se povukao.U svojoj sobi zakljuèa vrata, baci sa sebe kaput i sjedne k stolu. Svjetlo uljanice ispružilo se prema njemu kao od znatiželje, osvijetlilo mu lice i zagledalo mu se u oèi.Srdito gurne uljanicu na stranu, pokrije lice rukama i ostane nepomièan. Èasovi i satovi su prolazili, a on je sjedio ukoèeno, sagnute glave i pokrivena lica.Veæ je bila duboka noæ kad je Siniša spustio ruke s lica. Bijaše tako izmuèen kao daje netom proživljavao najstrašnije trenutke. Crte lica mu se posve promijenile i razvukle, oèi mu gorjele kao od vruæice. Najednom se sagne i stade pisati kao u nekoj besvjestici:"Ti mi veliš da si sama, Nero? Ti sama? Ti? Ta sve misli moje uvijek su kod tebe. Nero, osjeæaš li kako te oblijeæu milo, tiho, da te ne probude? Ne èuješ li kakve ti uzdisaje šapæu, kako plaèu?... Mrziš me, Nero!Zašto moram ja pogibati za tobom? Zašto mora sunce grijati krutu zemlju? Zašto mora slavuj tražiti slavujicu svoju? Ali, usahnut

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

æe zemlja kad je ne grije sunce i uginut æe slavuj ako ne dozove slavujicu svoju."Pisao je sve dalje i dalje, sve dok uljanica nije poèela dogorijevati.Onda pograbi ispisanu hartiju, primakne je k uljanici i posljednji plamièak pretvori je u pepeo.Drugi dan ujutro zasjalo toplo sunce. Nera je bila veæ ustala i osjeæala se tako dobro da je zaželjela izaæi na zrak. Tu joj želju ispuniše. Pod krošnjato drveæe u dvorištu lovaèkog dvorca iznesoše stolac, a Nera sjedne da udahne svježi gorski zrak.Oko dvorca vladala tišina. Na pragu stajao je poruènik Branko i upustio se s Nerom u razgovor. Siniša bacio se iza Nerinih leda na zemlju i šutio. Cindekova je hodala po dvorištu tražeæi u djetelini znak sreæe: èetverolist.Nera je bila blijeda, izmuèena. Njezin glas, nekoæ tako zvonak, snažan i odluèan, zvuèio je slomljeno. Siniši je to palo u oèi i on je razabrao daje u njezinoj duši nesretna bakina sudbina prouzroèila teški preokret.Razgovarala je s poruènikom o posve obiènim stvarima. Siniši nije rekla ni rijeèi. On je podupro glavu lijevom rukom, a desnom je èupao i trgao travu na kojoj je ležao, gnjeèio je, drobio i odbacivao. Èas bi prestao i prisluhnuo, kao da oèekuje da æe ga Nera pozvati i što god mu reæi. Ali ona se nije na njega ni obazirala.Siniša ustane. Branko mu pogleda u lice i priðe k njemu.On bi mu najvolio odgovoriti kletvom, ali se svlada i odvrati grubim glasom:- Nisam dosta spavao ove noæi.Ni sada mu Nera ništa ne reèe. Gledala je žalosno u zemlju i promatrala mrave koji su se sakupljali u velikom mravinjaku spremajuæi se za zimu.

"Kako im je lijepo", pomisli ona. "Oni imaju svoj dom i imaju se gdje spremiti za zimu. A ja nemam nigdje nikoga, nemam ni krova ni kuæišta. Baš ništa i nikoga!"Iz tih misli trgne je Siniša. Stane sasvim blizu k njoj i raširi svoj kaput.- Stoje? - zapita ona kapetana i pogleda ga iznenaðeno.- Tiho, konteso! Opazio sam iza plota dvije bapske glave.- Dvije babe? - poluglasno æe Nera i sagne se bliže k Sinišikoji je stajao pred njom držeæi ruke u džepu kaputa i raširivšiga tako da je bila posve sakrita.Iza plota pomolila se doista dva gadna i stara ženska lica: jedno suho, duguljasto i zašiljeno, a drugo okruglo, mesnato, s jednim zažmirenim okom. Bile su to baba Jana i baba Urša.Poruènik Branko pohiti prema njima, ali dok je došao do plota, babe su pobjegle i izgubile se u šikari. Cindekova se zgurila pod plotom i prestrašeno gledala po dvorištu, a kad je baba nestalo, potrèala je k Siniši i Neri.- Ako su vas vidjele, vaša milosti?- Onda su i vas vidjele, Barice - odvrati Nera.- Ako su vas, konteso, i vidjele, nisu vas mogle prepoznati u ovom odijelu i rupcu - reèe Siniša. - Što su samo ovdjetražile?- Znam da èesto polaze na Sljeme brati ljekovito bilje - pripovijedala je Cindekovka. - Proklete su ove babe. Cijeli svijetna Grièu i po selima dršæe pred njima. Uvijek nešto motaju išaraju, a nitko ne zna što rade i kako žive. Svaka ima kuæu anitko ne zna otkud.Siniša je slušao Barièino prièanje i neko vrijeme razmišljao, a onda pozove k sebi poruènika Branka.

- Èuješ li, ne bi li bilo dobro da ove dvije babe malo pograbimo? Što to one ovdje rade? Mene bi baš zanimalo da li zbilja beru bilje?- Dobro - reèe Branko. - Uzet æu dva momka, pa æemo zanjima.- MARIJA J U R I Æ ZAGORKA

KONTESA NERA

Tko zna nisu li kakve uhode? Mogao ih je tko poslati ovamo da prinjuše što mi ovdje radimo. Sumnjam da bi babe došle ovamo po kakvom poštenom poslu.- Konteso, molim vas, poðite gore - obrati se sada SinišaNeri. - Bilo bi najbolje da se uopæe ne pokazujete. Vidite, niste ni ovdje baš tako sigurni, makar smo u šumi.Kad se Siniša htio s kontesom oprostiti, ona ga zaustavi:- Ako nemate drugog posla, doðite malo u sobu.Siniši je srce jaèe zakucalo. Pošao je iza Nere.Kad su bili u sobi Nera ga zapita:- Uvijek razmišljam o tome kako to da niste do danas jošnikad pronašli nijednu vješticu. Vi ste zbilja redovno stražari-li na križanju?- Prvi mjesec gotovo svaki dan.Kod tih rijeèi malo sustane: sjetio se nemilog susreta s Ne-rom u šumi. No brzo nastavi mirnim glasom:- Mene je zanimalo da vidim te vještice.-1 niste nikada nijednu vidjeli?- Nikada. Ni na križanju, niti na Medvedgradu. Meni se sveèini da tih sastanaka uopæe nema. Ja ne vjerujem u vještice,ali sam mislio da ipak nešto jest medu ženama, da se negdjesastaju ili možda štogod šaraju. Ali uzalud. Nigdje nisam ništa pronašao.- Meni sve to izgleda vrlo sumnjivo.-1 meni. Sudac mi se tužio da su mu vještice u klijeti popile vino.- Tako? Vidite, kad bi se pronašlo da te zloèine i provalenisu poèinile vještice, bilo bi to veliko djelo. Pomislite kolikobi to rasteretilo te nesretne vještice.- Èudim se da mi to nije palo na pamet.-Što?- Da istražujem.- Zbilja biste to uèinili, kapetane?

- Uèinit æu, konteso. Ionako nisam do sada još ništa uèinio,a mislim da bi mi bila dužnost pokazati kako nisam ovdje badava.Siniša razabra da se na njezinom licu javila neka vedrina. Neru su njegove rijeèi doista tako obradovale da joj se lice gotovo posvema razvedrilo. Ona radosno klikne:- Kapetane, to bi bilo veliko djelo.Sinišino srce brže je udaralo, njegove se grudi napunile pritajenom radošæu. To je bila prva vedra rijeè iz njezinih usta. To bijaše prvi njezin glas, prvi pogled, koji nije bio ispunjen mržnjom prema njemu.U taj èas stupi u sobu Cindekovka spremna na put da se vrati u Zagreb. Nera joj se ganuto zahvali što joj je uèinila toliko dobra.- Samo jedno se bojim - reèe Nera. - Što æe kazati vašAdam da ste tako nestali iz grada?- Ne bojim se ja, konteso. On vjeruje da sam otišla po poštenom poslu i nitko ga neæe razuvjeriti.

Siniša je izašao iz sobe i prièekao dolje Cindekovku. Htio joj je dati nagradu, ali je ona odbila.- Barice, jeste li dobro razmislili da bijedna vaša rijeè mogla kontesu stajati glave? - upita još jednom Siniša.- Neka se vaša milost toga ne boji. Takvih muèila na svijetunema koja bi mi otvorila usta.Još je sunce bilo visoko na obzorju kad je Barica u Filipovoj pratnji ostavila dvorac i pošla na Griè.NA MEDVEDNICIMrak se spuštao po šumi i zaklonio mali dvorac. Sve se smirilo, dan se spremao na poèinak.Sinišina se momèad razišla. Neki su pošli na križanje, ne-

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

koji u Krajaèiæev vinograd, a ostali se sabrali u dvorištu. Pušili su lule ili prièali uspomene s bojišta.Siniša je sjedio u svojoj sobi, naslonio glavu na ruke i razmišljao o Neri. Sasvim se izgubio u sreæi što mu je danas govorila tako blago, bez mržnje, onako kako govori s drugima. To ga je usreæivalo. Ona koja mu je još prije osam dana rekla u lice da je podli lopov i hulja? Zar je promijenila svoje mnijenje o njemu ili ga je tek stavila na kušnju? Zar je htjela da vidi hoæe li zbilja nešto uèiniti? Te su ga misli progonile cijele veèeri.Tama je bivala sve gušæa. Vjetar je šuštio suhim lišæem što se nakupilo pod drveæem, a omorika nad dvorcem poèela fiæukati. Branko se još uvijek nije vratio iz šume kamo je pošao tražiti babe što su se tako sumnjivo šuljale oko dvora. Ni Filip se još nije vratio s Grièa.Iz njegovih misli Sinišu trgnuše momci koji banuše u sobu i pozvaše ga neka doðe u dvorište. Kapetan izaðe da vidi stoje.- Gledajte onamo, kapetane - reèe jedan vojnik- gore, prema vrhuncu Sljemena! Vidite li ono gore? Sto to može biti?Siniša je opazio kako se kroz tamu s brda svijetli neki pla-mièak. Nije to bila vatra veæ nekoliko malih plamenova koji su se dizali uvis i tajanstveno svijetlili kroz tamnu noæ.- Možda kakvi lovci pale vatru i pripremaju veèeru?- Ne vjerujem da su to lovci. Èuli bismo barem lovaèki rogili pucnjavu. Cijeli dan nismo zamijetili da bi tko god u šumilovio - odvrati Siniša.- Nešto ipak mora biti.- Da vidimo hoæe li plamen porasti.Stajali su u skupini i napeto pazili kako se plamen razvija. Èas gaje vjetar puhnuo na jednu, èas na drugu stranu, ali se nije poveæavao. Samo je katkad postao manji, pa se vidio samo dim pun iskrica, a onda bi opet prosukljali plameni jezici. No plamen se vidio samo s jednog mjesta u dvorištu. Veæ dva koraèaja dalje nije se vidjelo ništa.

- Poðimo vidjeti što je - reèe Siniša. - Netko živ mora daje gore.Momci su pošli odmah u kuæu, uzeli svoje puške i brzo se vratili da æe s kapetanom u šumu.- Valjda neæete svi sa mnom? - reèe kapetan. - Trojica nekaostanu ovdje i da mi niste nikoga pustili u kuæu.Siniša pogleda na Nerin prozor i opazi da kod nje tinja još malo svjetlo. To je znak daje ona još budna.

- Kontesi ne trebate ništa kazati - zapovjedi Siniša. -Možda bi se zabrinula.Vojnici su smatrali zapovijed svoga kapetana svetinjom, pa su pošli u kuæu i zatvorili vrata. Èetvorica pak poðoše s njim.U šumi je vladala gusta tama. Oni poðoše kroz šikarje izmeðu gustog drveæa prema svjetlu koje im se svaki èas gubilo pred oèima, a onda se opet pojavljivalo.Vjetar je sve više lamatao suhim granama. Preostalo lišæe padalo je i lepršalo po tami poput šišmiša, a pod njihovim nogama šuštilo grmlje i pucketalo granje. Siniša je išao prvi, pazeæi neprestano na plamen koji je uvijek bio jednako velik. Nikako nije mogao da se domisli što bi to moglo da bude."Valjda nije Branko gore udario tabor, pa se kod vatre grije? Što bi on uopæe gore radio? Ako nije mogao naæi babe, morao se vratiti kuæi. A ipak se nije vratio. Možda je zalutao u šumi. Svejedno, bilo što mu drago, ja moram vidjeti što se gore dogaða."Malo kasnije snaðoše ga veæ druge misli:"Da nisu možda kradljivci koji se uputiše u goru da podijele plijen, ili drugi zloèinci?"Stoje dalje hodao i više se uspinjao uzbrdo, to gaje više zanimalo kakav je to plamen koji tako mirno i jednako gori. Kao da su pastiri zapalili malo ognjište, a ipak u gustoj šumi nitko ne pase. Veæ su hodali više od sata ne pazeæi na put, tek su se uspinjali u pravcu tajanstvenog plamena koji se sakrivao i

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

opet pojavljivao. Oko njih zviždao je vjetar i sve jaèe lomatao golim granama. Tama je bivala sve neprozirnija, a šuma sve gušæa. Katkad bi zastali i prisluhnuli da li se što èuje. Nigdje nadaleko nije se èulo ljudskoga glasa. Samo je vjetar zviždio i lišæe šuštilo. Najednom bane iz grmlja nešto crno i zaleti se ravno prema njima.- Nemojte pucati, to je srna - zapovjedi Siniša. - Mogli bismo prestrašiti one gore kod plamena.- Ako mi doðe koja u blizinu - reèe jedan momak -ja æu jenožem zaklati. - Drugi se nasmijaše i stadoše ga draškati štoto nije odmah uèinio.Opet su pošli dalje dok ne opaziše nad sobom crne, napola porušene zidine.- To je Medvedgrad - reèe Siniša. - Hajdemo, momci, daopsjednemo tvrðavu.Siniša nade puteljak i povede momke za sobom. Po kamenu poraslo trnje i draè, ali im to nije smetalo. Kapetan se verao prvi ne mareæi za bodljikavo trnje, a vojnici su znali: kad on nešto utuvi u glavu, moraju svi za njim.Veruæi se došli su na strmu peæinu pod kojom je zijevnuo tamni ponor.Siniša pogleda dolje u tamu, ali nije razabrao dno.- Svejedno - reèe on - tamno je i dolje i ovdje gore. Nekakoæemo se veæ proverati.Hvatao se kamenja tvrde peæine, grmlja i drveæa i uspinjao se na peæinu poput divokoze. Kroz gustu tamu iza povišenog zida zabliješti mu nešto pred oèima.Stane zadržavši se za jedan grm.-Stoje to?Sasvim gore na peæini lepršalo na vjetru nekoliko plami-èaka.- Sad smo na cilju - veselo æe Siniša i stade se hvatati starih ruševina, plaziti sve više i više. Svaki èas bi malo po-

postao i prisluškivao, ali nije èuo ništa nego šum vjetra i sušanj lišæa.- Èudnovato. Da su lovci, veæ bi nas psi nanjušili.Uspeli su se do širokih zidina koje su obrubile jedan dio

brda. Sad su veæ mogli ustati, peli su se tiho i oprezno, provlaèili pokraj zida oèekujuæi da æe doæi do nekakva otvora.- Ne bismo li se popeli na zid? - upita tiho kapetana jedanmomak.- Èemu? Valjda æemo naæi kakvu rupu ili prozor na zidu dase provuèemo u ruševinu.On pode naprijed držeæi u ruci kuburu.Za nekoliko èasaka naiðe na otvor. Tu je zid bio porušen, pa se moglo uæi u ruševinu. Pred njim zijevala tama. Stupiše u uski hodnik pa opet u jedan otvor. Duboko u zidu zinula im pred oèima rupa, a kroz nju bijesnu plamen. Siniša se okrene, digne ruke prema momcima u znak da ostanu na mjestu.- Ni rijeèi! - šapne on.Onda tiho, polagano, pode bliže, prisloni se sav o zid i zaviri u rupu.Dolje pružilo se dvorište opasano visokim zidinama bez krova, a na zemlji, uz jedan porušeni zid, gorjelo malo ognjište. Suho granje, naslagano jedno na drugo, plamsalo je polagano, a na ognjištu stajao je crn ogareni kotao u kojem se nešto pušilo. Uz ognjište sjedile dvije žene. Siniša ih je vidio samo s leda, ali je odmah razabrao da su to babe Urša i Jana.- Neka provre i uskipi svako mlado srce koje okusi ovaj ljubavni napitak - govorila je Urša. Onda je uzela nekakvu boèicu i posipala po vatri neku tekuæinu, a tada je vatra planula ipodigla se uvis.- Neka plane svakom našem neprijatelju kuæa, neka gorisvakom krov nad glavom tko god nas se dotakne.- Neka poleti s Medvednice do Okiæ-grada i od Okiæ-gra-da do Susedgrada svatko tko se namaze ovom èudotvornommasti.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Babe su zurile u lonce, šaputale kojekakve rijeèi, podizale užarene šipke s ognjišta, pravile po zraku krivulje, a onda opet goruæe šipke spuštale u lonce i ponovno šaptale èudnovate rijeèi.Tada uzeše iz jednog vrèa vode, stadoše se okretati lijevo i desno i govoriti:- Neka se saberu vražji oblaci i neka ih razbije Lucifer, aiz njih neka padne tuèa i potuèe i uništi usjeve naših neprijatelja!Baba Urša je svaki èas žmignula okom i cmoknula jezikom, dok je baba Jana bila mirna, a lice joj izgledalo važno. Ona uzme opet suho granje, metne ga na ognjište, a iz njega sukne gust dim, pun žarkih iskra.- A što misliš - reèe baba Jana - hoæe li nas Lucifer uslišati?- Mislim da hoæe - odvrati Urša.- A za koga ti to tako pošteno spremaš?- Za jednu Luciferku!- Je li otmjena?- Beno, kad su Luciferke nosile rupce?! Pod crnim ogrtaèembliještili su joj dragulji, a usta joj mirisala.- A što ti je rekla?- Uršo, ti mi moraš pomoæi, šaptala je ona moleæi. Hoæu posve svježi, posve novi napitak koji æeš skuhati na Medvednicikod zapada sunca.- Za koga? - upitam je ja.- Zaljubila sam se u krasnog mladiæa!- E - rekoh ja - kad je tako, platit æeš trostruko. - Osjeæalasam da joj usta gore za njegovim cjelovom i poviših cijenu.Platila bi ona i pol imetka da ga može zagrliti.

- Pa stoje onda bilo? - nestrpljivo æe baba Jana.- Stoje bilo? Zazvonili cekini na mojoj polici.- Urša - moljaše me ona, a glas i ruke drhtale joj kao daih trese groznica. - Naèini mi takav napitak da za mnom po-

mahnita, da poludi. Razumiješ li? Ako to uèiniš, Urša, neæeš moæi prebrojiti koliko æu ti zlatnika sasuti u pregaèu. - A ja je upitam:-Je li jako mlad?- Mlad kao kaplja, visok kao gora, a lijep kao sunce. Nikadjoš nisam vidjela takvog mladiæa.- E, pa dobro - rekoh ja - ali bit æe skupo. Treba šišmiša izgore Medvednice.- Ne pitaj za cijenu veæ radi što brže možeš.- Nije tebe badava rodila mati u petak. Blago tebi!- Šuti, krezubo, jal ti se cijedi iz ustiju. Ali, povuci jezik.Dok imam ja, bit æe i za te.- Napitak je na pola gotov. Kako æemo sada? - upita Jana.- Metnut æemo šišmiša da se ohladi, zdrobiti ga kamenjemi onda skuhati sve ostalo, a sutra zorom poæi doma.- Da, ali ja sam veæ ogladnila - reèe Jana.- Proždrljivko! Želudac ti nema dna, dublji je od zdenca.Hajde, uzmi tamo gibanice i peèenog purana. Baš neæe škoditi ni meni. Tamo je i vino.Babe se spremale k masnoj veèeri i pritom razgovarale kako æe sve metnuti u taj ljubavni napitak.Baš su zagrizle u batak kad se kroz rupu pomoli Sinišina glava. One se trgnuše i prestrašeno upriješe oèi u nenadanu prikazu.- Eno ðavla! - vikne baba Jana.Urša je gurne u rebra i povièe:- Šuti, stara beno. To je èovjek.Kapetan je veæ bio kod garišta, a za njim pohitaše i ostali momci. Jedan pograbi babu Janu koja je stala bježati i povuèe je natrag, a drugi opkoliše garište i Uršu.Ali ona nije pokazivala ni najmanje straha. Poduprla se obim rukama o struk, gledala u vojnike kao u svoje mušterije na Grièu i samo neprestano žmirkala manjim okom.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

- Što vi tu radite? - upita Siniša strogim glasom.- Što radimo? Sabirale smo po gori ljekovito bilje - odvratiUrša. - Otkad je to zabranjeno?- A što je ovo? - upita Siniša pokazujuæi na lonac što je biona ognjištu.- To je naša veèera, gospodine. Ako ste gladni, ponudit æuvas.- Nije potrebno - odvrati Siniša. - Tom æu veèerom ponuditi ja tebe! Tko ima od vas uže? - upita on momke. Svežitejoj ruke, da joj bude veèera slada!- Zar nemate drugog posla nego vezati stare žene, sirotekoje sabiru ljekovito bilje za ljekarnike?- A što æeš reæi onda ako ti kažem da smo èuli sve što stevas dvije razgovarale? Kuhate napitak za mladog junaka kojeg je poželjela neka lijepa djevojka.- Mi smo to govorile, vaša milosti? Vas je opsjeo neèastivi;dao Bog da oslijepim, pamet mi potamnila, a govor zanijemio,

ako je to istina! Mi nismo coprnice, gospodine kapetane!- Uzalud se kuneš, stara vještice.- Zar ja da sam coprnica? Ta što vas je napalo? Vi ste ovdjestran pa ne znate s kim govorite. Nema pobožnijih žena naGrièu od nas. Mi da smo coprnice koje idemo svaki dan ucrkvu? Pitajte samo gospodina župnika koliko puta se utjednu ispovijedamo i prièešæujemo. Da smo mi coprnice, nebi nam župnik dao svete hostije.Dok je Urša ovako govorila, zgurila se baba Jana i škiljila ispod rupca svojim malim sitnim oèima oèekujuæi što æe se sada dogoditi.- Momci, svežite obje babe.- Ne bojim seja nikoga - odvrati Urša. - Samo me odveditekamo god hoæete. Pravedna sam, pa æe mi pravdu dijeliti!- Vodite ih ravno na Griè - odredi Siniša. - Pozdravite gospodina Salea i Krajaèiæa i predajte im coprnice. Bit æe im drago!

Dva momka povedoše babe. Siniša je s dvojicom momaka pošao za njima i tako se lako spuštali niz Medvedgrad.SJENE PROŠLOSTINera je zamišljeno sjedila u sobi lovaèkog dvorca i razmišljala o onom stoje razgovarala sa Sinišom.Hoæe li on zbilja uèiniti stoje obeæao? Valja ludom sucu dokazati da vještica nema.Razmišljajuæi utrne svjetiljku. Ali nije mogla usnuti.Vjetar je sablasno zviždao nad dvorcem, bilo joj je tjeskob-no u duši. Sjela je uz prozor zureæi u tamnu neprozirnu noæ. Najednom joj oko zapne o nešto crno, crnje od noæi što se micalo pod prozorom. Ona sagne glavu bliže prozoru da što bolje uoèi što se dolje gibalo kao skupina crnih duhova. Za malo èasaka pokuca netko na kuæna vrata, a do ušiju joj dopru poznati glasovi.- Mi smo se vratili, otvorite - èuo se glas poruènika Branka.Vrata se otvorila. No kao da se u hodniku nešto uskomešalo.Kroz dvorac odzvanjale kletve, èuli se prigušeni glasovi, teško disanje, kao da se netko tuèe i rve. Ona pohiti do vrata i prisloni uho na kljuèanicu.Iz hodnika u prizemlju dopirali su èudni glasovi.Nera je veæ èula kako se netko uspinje stubama i kako neki strani glas zapovijeda:- Naprijed, gospodine poruènice. Ako ne naðemo vašecoprnice, pogodit æe vas u šiju vruæe tane.- Ako me ostavi pamet - reèe sama sebi - izgubljena sam.Brzo odjene svoj dugi graðanski kaput, sveže oko glave veliki rubac i navuèe ga na oèi tako da joj je pokrilo pola lica.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Onda pobrza u kuhinju koja je bila u prvom katu. Brzo upali svjetlo, sagne se u kamin u kome je vatra bila davno zapretana, zavuèe ruke u pepeo, zaprlja njime lice i stane razmetati posude kao daje upravo poèela pospremati kuhinju.Kad je èula korake po hodniku, otvori brzo vrata kuhinje, nasloni se na prag i zagleda se glupo u došljake. Pred njom je stajao Branko svezan, a iza njega stupalo je šest ljudi. Svi su bili odjeveni u duge ogrtaèe, a preko glave bile su im prebaèene crne kapuce. Nera se lecnula. Ove je ljude veæ vidjela one veèeri kad je s Remetincima bila kod babe Urše. Jedan od njih išao je iza poruènika i držao u njega uperen pištolj.Kad je poruènik opazio Neru, nije ni okom trepnuo. Ona je, meðutim, stajala mirno kod vrata i pitala poruènika:

- Kakva su to gospoda, vaša milosti?Nera je govorila posve mirno. Njezin glas bio je sasvim promijenjen. Izgledala je kao prava pravcata služavka sa sela.- Gle, kuharice - nasmije se jedan od crnih pojava. - Kakoti je ime?- Zovem se Eva - odvrati Nera, zavlaèeæi svaku rijeè kaoda je slaboumna i bedasta pa ništa ne hvaæa što se oko njedogaða.- A gdje ti je, curo, ona druga što je bila popodne ovdje? -upita opet crna pojava.- Ja sam sama služavka, imamo samo još jednog kuhara.- Ne pitam ja za kuhara nego za onu lijepu udovicu koja jebila poslije podne ovdje.- A? Ona je otišla u grad.

- A kako je dugo bila ovdje?Nera slegne ramenima.- To ja ne znam. Gospoda mi ne polažu raèune.Najednom se crna pojava okrene i reèe svom drugu:- Èini se daje ona druga ženska bila ova cura.- To se razumije. Cindekovka je utekla.

- Donesi nam, curo, jela i vina. Valjda imate nešto u kuæi?- Dolje ima.- Onda nosi.Nera pode niz stube u prizemnu kuhinju i tu, kako je i predviðala nade tri svezana momka i kuhara. Pred njima je stajala jedna crna pojava s uperenim pištoljem. Ona uzme sve što je u kuhinji našla i stade nositi gore.Crne pojave sjedoše oko stola, a Nera ih je dvorila. Nisu se na nju ni obazirali, veæ su razgovarali uvjereni da ona ništa ne razumije i ne shvaæa.- I opet ti je lijepa Barica umakla, dragi Matièek. KapetanSiniša oteo ti je ispred nosa.- Teško se natjecati s Luciferima!- Oho, i kapetan je njihov brat?- Tko bi bio onaj visoki stasiti Lucifer koji je tek prije dvamjeseca došao u pakao? Valjda nisam slijep!- Na, sad bi nam trebalo da nas tu zateèe.- Kojeg bi vraga ovdje tražio? Znaš daje baba Urša rekla dasu svi otišli u Krajaèiæev vinograd na stražu.- A da nas ipak zateèe?- Ako je Lucifer, još æe nam pomoæi da pobjegnemo!- A poruènik? Njega smo svezali i prisilili pištoljem da nasuvede u dvor. Misliš da nas neæe tužiti kapetanu?- Neka tuži.- Onda æemo opet mjesec dana sjediti u zapeæku!- Zašto praviš takve bedastoæe, Matièek? Zašto luduješ zaudovicama koje su sebi izabrali Luciferi?- Vrag ih odnio! Zašto da se mi uvijek davimo s onim štooni odbace. Ja æu Baricu naæi, pa makar kapetan Siniša desettisuæa Lucifera nahuškao na mene.- Hajde, pijmo, pa se požurimo odavle. Zašto Lucifere dahuškamo na sebe?- Kad ima dosta drugih djevojaka koje možemo uzeti.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ja hoæu Baricu - udari Matièek po stolu oèito veæ malopripit.- Ti si lud. Ti si htio i groficu Neru.Svi se nasmijaše grohotom.- To si ti izmislio. Ali ona je i Luciferima otprhnula prednosom.- Kako otprhnula? Ti bedak!- Zašto bih bio bedak? Nju je odnio vrag u pakao.- Valjda si vidio daje bio Lucifer - naš Lucifer!- Nemoj, ni oni ne znaju za nju!- To ti je tako. Jedan je od njih djevojku ukrao i sakrio je daje drugi ne ukradu.- Pravo ima. On se muèio, neka mu i bude.- A sad jedan na drugoga sumnja da je Neru oteo, a ni jedan ne zna - koji. Veæ se i svaðaju zbog toga - i na sablje.- A bogme i traže po dvorovima.- Sve su jedni drugima premetnuli.- A našli su prazno gnijezdo!- Lopov je djevojku dobro sakrio.- A što misliš zašto ga nisu mogli uhvatiti trenkovci? A?- Da nije kapetan...?- Aha - to je ono pravo!- A ona djevojka koju je baba Urša vidjela s kapetanom?- To je bila ova tu gadura - reèe jedan i mahne glavom prema Neri stoje u svom neobiènom kostimu i zaprljanim licemdvorila èudne goste.Donesi još vina.Ona pode hitro dolje, a kad se opet vratila s punim vrèem govorili su veæ o Auerspergovoj.- Njezine sluge pripovijedaju da se u Mokricama dogaðajuèudne stvari. Vele da je neèastivi u podrumu, pa svake noæilarma kao daje bjesomuèan.- Samo ako to nije duh kæeri grofice Ratkav:

- Kakve kæeri?- E, to vam je velika pripovijest. Jedan grofièin dragi poma-mio se za materom kontese Nere, ali ga je grofica Auerspergulovila i onda je lijepu mladu groficu od straha pred ljubomornom Auerspergovom poslao na drugi svijet.- Vražja baba! A tko je taj njezin dragi?- Aha! Baš æu ti ga objesiti na nos. Dok držim jezik za zubima, dotle se ne trebam brinuti što æu sutra pojesti i popiti.- Dakle te debelo podmazuje?- Ima i zašto. Da samo rijeè pisnem, ne manjka im uže okovrata.Dok su to govorili, stajala je Nera kod ormara za suðe. Cijela soba zavrtjela se oko nje i ona se uhvatila za ormar. Pri tome je zazveèalo suðe, a jedan od crnih ljudi pogleda k ormaru i povikne: - Hej, što radiš tu, curo? Hajde, doði amo. Oprat æu ti prljavo lice.Djevojka je ostala stajati kod ormara, dok nije èovjek pošao prema njoj i grubo je potegao za ruku.- Èekaj, èekaj! Stoje to? - i on zvizne kao daje pronašaonešto zanimljivo.- Èuješ, djevojko, otkud tebi tako fine i male ruke?Crne pojave oko stola uzvrpoljiše se i sve se glave okrenuše prema Neri.- Doði ovamo, da te bolje pogledamo.Nera se prestrašila. Ali, pomisli u sebi, sada je uzalud da se opire.

Lagano pode sa èovjekom koji ju je vodio za ruku k stolu dok se crni ljudi skupiše oko nje, zagledavajuæi joj ljubopitno u lice.- Skini rubac! - zapovjedi jedan od njih.Kontesa protrne. Osjeæala se izgubljenom. Njezine pepeljaste kose, koje je poznavao cijeli Griè, odat æe je.U tom èasu prasne hitac i potrese cijeli dvorac. Crni se ljudi lecnuše, uskomešaše.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

-Štoje to?- Netko je došao u dvorac.- S prozora se ne vidi ništa.Onaj koji je dolje pazio s naperenim pištoljem pohiti i stade mahati rukama:- Tiho! Dolje je netko. Hoæe da im otvorimo i lupaju navrata.- Ako je kapetan, ne bismo trebali bježati. Pogledajte.- Bježimo! - zapovijedao je visoki suhi èovjek.- Ali kuda æemo? Valjda kroz prozorske rešetke?- Brzo. Dolje razbijaju vrata.Oni se nagurali na vrata i svaki je htio biti prvi. Visoki suhi èovjek vodio je kroz hodnik na drvene stube dvorca.Nera je ostala skamenjena. U ovo nekoliko trenutaka u kojima se sve to zbilo nije mogla ništa misliti. Ona je tek gledala visokog suhog èovjeka kojemu je glava bila tako pomno sa-krita kapucom, a koji je tako dobro poznavao tragediju njezine majke i njezinog zavodnika. Sada je odveo crne pojave stubama za koje su mogli znati samo oni koji dobro poznaju prostorije dvorca.I kad je sada uvidjela da su pobjegli, stade trèati po sobama nade poruènika Branka.On je još uvijek bio svezan. Nera mu poène brzo odvezivati ruke i noge.- Bježite za njima, pobjeæi æe! Poðite u potjeru za tim vrazima od kosti i mesa! Molim vas, ulovite ih. Ali kapetana nemojte povesti u potjeru.Poruènik je iznenaðeno gledao u Neru. Ali nije ništa rekao, jer su dolje sve više lupali na vrata. Branko pohiti dolje, otvori vrata. U hodnik bane Siniša:- Stoje? Gdje je kontesa?Branko mu brzo isprièa što se sve dogodilo u dvorcu. Onda mu ispripovjedi da su ga u šumi poslijepodne ulovili ljudi u

crnim ogrtaèima i kapucama i svezali njega i njegova dva momka. Bilo ih je osmorica, a zatekli su ih nenadano, iza leda. Onda prisiliše Branka da pode s njima u dvorac i da on pozove momke neka otvore vrata. Branko je to uèinio uvjeren da je Siniša kod kuæe pa se veselio kako æe im crni razbojnici pasti u ruke.- A sad bježimo za njima - dovrši Branko koji je pripovijedajuæi odrješivao momke što su ležali u hodniku svezani.- Njih ima osmorica, a nas samo petorica - reèe kapetan. -Netko mora ostati u dvorcu zbog kontese.- Ostani ti! - reèe Branko.- Što ti pada na pamet? Hajde, momci, ustajte, pa za mnom.Samo, mislim da naša potjera neæe imati nikakva uspjeha.Siniša se s petoricom momaka izgubi u tamnu noæ.Branko se nije usudio poæi k Neri, jer je ona željela da on pode za razbojnicima, a Siniša je odredio drukèije. Nije pravo znao što da uèini kad se najednom pojavio Filip. Vratio se iz grada kamo je pred veèer otpratio Cindekovku.

Branko mu sve isprièa i ponuka ga neka poðe kontesi i reèe joj da su svi otišli u potjeru za razbojnicima, ali neka ne kaže daje on ostao.Filip izvrši njegovu želju i pode k Neri koja je upravo oprala svoje ugljenom zaprljano lice.- Kad bi ih samo ulovili?! Kad samo ne bi pobjegli! - govorila je ona uzbuðeno i stala k prozoru zureæi pohlepno utamu.Za nekoliko èasaka padne u tami nekoliko hitaca.Ona je kod svakog hica zadrhtala od straha da æe one ljude poubijati. Veæ je u duši doèarala sebi sliku kako æe razbojnike dovesti ovamo u dvorac, kako æe ona vidjeti njihova lica i saznati od njih sve što su govorili o dvoru grofice Auersperg. Cijelim je tijelom podrhtavala od želje da sazna ime onog strašnog èovjeka koji je razorio njezin dom i uništio njezinu

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

majku i oca. Sad mu je, napokon, na tragu. Tako iznenada i neoèekivano. Do danas je èesto mislila da ga nikad neæe pronaæi.Nije se mogla maknuti od prozora. Sustežuæi dah i kucaje srca, upiljila je oèi u noæ, nadajuæi se da æe se trenkovci vratiti vodeæi nepoznate provalnike.Meðutim, proðe i èitav sat, a Nera je još uvijek uzalud stajala kod prozora i èekala. Vjetar je valjao po zemlji suho lišæe. Kad god bi jaèe zamahnuo i lišæe zašuštilo mislila je da dolaze.Filip je stajao iza Nere. Nije znao zašto ona tako nepomièno stoji kod prozora i tako teško oèekuje da dovedu crne provalnike. Nije se usudio ni zapitati je.Najednom se ona trgne, kao daje nešto opazila.- Dolaze, dolaze - klikne ona, a radost joj obaspe lice. - Nevidim ništa, silno je tamno, ali èujem korake. Vode ih. Sad æuga vidjeti licem u lice.- Koga to?- Onoga koji pozna zloèinca kojega tražim! Samo da njega naðem! Samo dotle ima svrhe moj život dok on bude kažnjen.- Ali, zaboga, konteso, vi nemate za što živjeti? Vama jecijeli svijet otvoren.- Krajaèiæev toranj! Samo taj mije otvoren u svakom èasuživota.- Mislite da nema na svijetu ljudsko srce koje vam je otvoreno u svakom èasu života?Ovo je pitanje iznenadi.- Ti misliš na onoga koji mi je pisao ona pisma?- Da, na njega.- Kad bi se morao sa mnom uspinjati po trnju i siromaštvu,prošla bi ga ljubav o kojoj mi piše.Dakle, pisao joj je o ljubavi, pomisli Filip. Sad bar sigurno znam.

Onda reèe glasno:- Ima i velike požrtvovne ljubavi u svijetu, samo je valjatražiti.- Ja samo tražim onoga koji mora biti kažnjen.Najednom se ona trgnula. "Što to razgovaram sa slugomo tako ozbiljnim stvarima! Èudno! A on govori kao daje pismen èovjek", pomisli ona u sebi.Na stubama su se zaèuli koraci. Filip ih je prepoznao pa brzo izaðe iz sobe u koju je za malo ušao Siniša.- Jesu li ih ulovili? Zar ne da jesu? - zapita ga odmah uz

buðeno Nera.- Nije bilo moguæe!-Što? Nije bilo...?- Ne! Nestali su u šumi. Oni sigurno imaju dobro zaklonište,pa bi ih bilo uzalud tražiti. Ispalili smo prema pravcu kamo supobjegli nekoliko hitaca, ali nijedan nije pogodio. Kao da supropali u zemlju i mi se vratismo.- Zar ste vi bili u potjeri, kapetane?

- Da, ja, s petoricom svojih momaka.Njezine oèi planuše ljutinom.- Onda je razumljivo da ih niste ulovili.- Što ste to rekli, konteso?- Da ih niste ni progonili.- Vi govorite kao u groznici. Što vam je, zaboga?- Govorim pri punoj svijesti. Vi ste ih pustili da pobjegnu!

- Ovo je krvava uvreda, konteso - reèe Siniša povišenimglasom. -Vi me možete nazvati huljom, ali ne kukavicom.- Ne radi se o tom.- O èemu se onda radi? Ja hoæu to znati.- Vi to znate bolje od mene.- Ne igrajte se rijeèima koje pale gore od svih uvreda.Kako mi smijete spoèitnuti da sam razbojnike pustio pobjeæi?Zašto?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Jer ste u društvu Lucifera!- Lucifera? Ja? Kad vi to takvom sigurnošæu tvrdite, ondaje doista nemoguæe da se branim.- Oni to tvrde, a ne ja.- Oni koji su bili ovdje? Pa da je to istina, zašto bih ondapustio te ljude bježati?- Suvišno je da se pretvarate. Ja znam da su Luciferi i oviljudi u vrlo dobrom prijateljstvu.- To sam sada prvi puta èuo.- A zašto su oni rekli da vas se ne moraju bojati, jer biste imvi još pomogli da mogu umaæi?- Zašto su ipak pobjegli?- Jer nisu znali da ste vi ispalili hitac i da to vi lupate navrata.- Konteso, ja tražim od vas da mi dokažete: je li istina daste sve to èuli od onih ljudi koji su bili ovdje?- Od njih sam èula.-1 oni su izrièito izrekli moje ime?- Jest, vaše ime.-1 vi u to vjerujete?- Imam li razloga da ne vjerujem?- Nemate razloga? Onda je suvišno da se pred vama branim.- Zašto biste se vi preda mnom branili?- Zašto?Tvrdoæa u njegovu licu kao da se rastopila. On je sagnuo malo glavu i podigao k njoj oèi. U njima je nešto zadrhtalo, kao da ga ostavlja svijest. Jedan trenutak svlada ga slabost. Bilo mu je da reèe:

"Zato hoæu da se branim jer ništa drugo ne želim nego da vi o meni ne mislite zlo."To je htio da joj reèe - samo to.Nije više mogao suspregnuti svoje osjeæaje koji su ga taj tre-

nutak tako svladali da su mu potisnuli ove rijeèi na usta. I on ih otvori da izreèe što je osjeæao, pa upre u nju ovlažene oèi i zakoraèi dva koraka bliže k njoj.Nera se trgne i podigne ruku kao da se hoæe obraniti.Siniša stane, stisne usta, a oèi mu se ukoèe. U njima se sledila bol, mrtva i kruta kao željezo. Uspravi glavu i ostane dva-tri èasa poput kamenog lika, nepomièan i nijem. Sad je bio opet hladan i leden, miran i sabran. Rijeèi što ih je kanio izreæi zamrle su mu u grudima i dok je iz Nerinih oèiju virio strah pred njim, on se mirno pokloni i reèe tvrdim oporim glasom:- Neæu vam dulje dodijavati. Laku noæ, konteso!Izaðe iz sobe i spusti se po stubama. Filip i Branko stajali su u hodniku i razgovarali. Siniša poðe kraj njih ravno k vratima.- Kamo æeš sada, Siniša? - upita ga Filip prestrašeno zureæiu njegovo lice. - Sto ti je?- Što bi mi bilo? Oduèi se glupih pitanja - odgovori mu oni okrene se poruèniku:- Neka mi opreme konja.- Kamo æeš sada, Siniša? Tebi nešto nije pravo? Ostani,mogu te i razbojnici iznenaditi.Filip i Branko gledali su preneraženo, ali se ni jedan nije usudio ništa primijetiti. Obojica su stajali kao ukopani. Za nekoliko èasaka èuli su kako je Siniša izveo iz staje konja. Zrakom je zviznuo biè i konj je divljim trkom pojurio u tamnu gustu šumu.LADISLAV SALEVeæ je zapalo sunce kad se Cindekovka pred Grièem oprostila s Filipom. Zato udovica pobrza da što prije doðe u grad.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Upravo je zvonilo pozdravljenje kad je ušla pod Kamenita vrata. Pred slikom Bogorodice poklekne i pomoli se. Kad je ustala opazi daje iz Palèiæeva duæana gleda troje ljudi. U polutami je razabrala šiljasto Mikièino lice, æelavu glavu Andrije Palèiæa i nakazno, zlobno lice njegove žene. Nešto su govorili, a Palèiæka se zlorado nasmijala.Barica pode ravno svom duæanu. Na svoje èuðenje opazi daje otvoren. Kroz staklena vrata primijeti Adama kako sprema u košaru hljebove kruha.- Dobar veèer - pozdravi ona vjerenika.Adam se okrene, a lice mu se razvedrilo.- Hvala Bogu da si došla! Nisam ja spretan u tom poslukao ti.- Zar si duæan imao otvoren!?- Pa kako æu ga pustiti ovako? Koliko sam znao, toliko samprodavao.Barica se èudila stoje on ne pita gdje je bila.- Dobar si, Adame, i hvala ti! - reèe mu ona. - A nisi li mizamjerio što sam onako nenadano otišla?- Zašto bih ti zamjerio?- A nisu ni ljudi pitali gdje sam?- Ah, što ljudi! Briga me za njih.

- Adame, neæu te varati. Ja nisam bila u Bukovcu.- Nisi bila ondje?- Ne. Ali gdje sam bila, to ti ne smijem reæi. Prisižem ti dasam bila u poštenom poslu, da sam pomagala jednoj dobrojduši; samo tko je ona, to ti ne smijem kazati.- Pa kad ne smiješ, a ti ne reci.- Vjeruješ li mi što sam ti rekla?On je pogleda toplim oèima i odvrati:- Kome da vjerujem, ako ne tebi?Adam se obim rukama dotakne njezinih ramena.- Bilo mi je samo to žao što te nisam našao kroz dan u

duæanu. Jako sam se dosaðivao. Sad si opet došla. Hoæeš li danas k mojoj majci? Ondje bismo mogli malo pripovijedati.- Hoæu. I ja sam te se zaželjela.Ove rijeèi tako su ga razblažile da mu se lice zarumenilo i on je pogleda odano i iskreno. Sav sretan spremi s njom duæan, a onda se uputiše k njegovoj majci.Starica je bila dobra i blaga lica. Primila je svoju buduæu snahu vrlo prijazno i odmah pošla u kuhinju da spremi veèeru.Njih dvoje ostadoše u sobi, sjedeæi kraj stola i èavrljajuæi. Adam joj isprièa tko je sve došao i tko je sve naruèio kruha, a onda su stvarali osnove za svoju buduænost. Nijedno od njih nije zapodjelo razgovora o tome gdje je Barica bila i stoje radila. Adama kao da to i nije zanimalo. Bio je posve miran i spokojan i u deset sati naveèer otprati je do kuæe.- Sutra ujutro doæi æu da ti pomognem nositi hljeb.- Doði - reèe mu ona toplo, izvuèe svoju ruku iz njegove ipohiti u kuæu.Drugo jutro uranio je Adam i pošao k Barici. Veæ na poèetku ulice opazi da pred Barièinom kuæom stoji mnogo ljudi. To gaje neugodno iznenadilo, gotovo ga obuzeo neki strah.Kad je došao onamo, stadoše ga ljudi radoznalo gledati.- Što tu stojite? - upita.-A ništa! Odvedoše hljebarku Baricu.- Kamo je odvedoše? -Adam æe zaprepašteno.- Gospodinu Saleu na magistrat.- A zašto?- Ne znamo! Kažu da ju je odala jedna coprnica.Adam se sjetio poziva što gaje prije dva dana Sale poslao Barici i srce mu je jaèe zakucalo. Obuzeo ga strah i bijes. Nije ni pošao u kuæu svoje vjerenice nego se uputi ravno na magistrat.Gospodin Sale bio je važnija osoba od gradskog kapetana. On je zapovijedao nad cijelom sigurnosnom oblasti. Osobito

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

je, pak, bio važna osoba jer je vodio sve istrage protiv vještica. On ih je pozivao, prvi preslušavao, zatvarao, pozivao svjedoke i vodio predistrage.Danas je rano sjeo za svoj pisaæi stol. Na glavi mu se bijelila vlasulja, ispod koje se ugodno isticalo pravilno mršavo lice s tamnim oèima. Nije bio lijep, ali visok i vitak, otmjen u držanju, vatren u udvaranju gospoðama. Oko izboèenih usta titralo mu nešto tajanstveno što se ženama osobito sviðalo.Njegovo lice bilo je uvijek posve mirno i spokojno, pa je i sad kad je sjeo za pisaæi stol, izgledao potpuno zadovoljan.

Pred njim stoji Andrija Palèiæ sa ženom. Hljebar je u velikoj neprilici i neprestano u rukama gužva šubaru, ali njegova žena, suha i visoka ustoboèila se odluèno pred Palèiæem, kao da je ona njegov sudac. Siromašni mali i debeli meštar dršæe više pred ženom nego pred notarom kojemu mora odgovarati na pitanja.Bojažljivo, pogledavajuæi u svoju energiènu ženu, muca:- Jest, vaša milosti, ona je sigurno coprnica. Jest, jest, mogao bih na to priseæi?- A po èemu to sudite? - upita Sale.Palèiæ je pitajuæi pogledao svoju ženu koja ga gurne, pogleda ga strogo i šapne:- Bedak, govori sad!- Jest, to vam je tako, gospodin notariuš. Barica je imalamali duæan Pod zidom. Nitko od graðana nije kod nje kupovao kruh nego samo kojekakve skitnice. Onda je najedanputpoèela pohaðati staru groficu Ratkav i mladu Neru. Uvijek sunešto šuškale, dok se nije najedanput Barica preselila na Griè.Uzela je duæan kod Kamenitih vrata, baš u mojem susjedstvu,a taj bogme nije jeftin. Otkud njoj najednom toliko novaca zanajamninu?- Valjda joj posao ide dobro - reèe Sale.Palèiæ je uèinio kretnju kao da bi htio reæi:

"Pa valjda." Ali srditi pogled njegove žene odmah gaje ispravio. On stane kašljati i pripravljati se na odgovor.- Da, vaša milosti, dobro joj ide, i baš je to èudno. Ona imamnogo goru robu nego mi, a ipak prodaje više. Kad idemo nasajam, ona stoji kod svojega stola, podupre se obim rukama,smijucka se na sve strane i ljudi bježe k njoj kao da prodajemed. Kad god se vraæa kuæi sa sajma ne vozi niti komadiækruha natrag - a mi bogme polovicu.Palèiæ je sustao, kao da više ne zna dalje. Pogledi njegove žene uprli se u njega i bockali ga kao bodljike. On stade trza-ti obim ramenima, namještati se sad na jednu sad na drugu nogu, okretati u ruci šubaru. Onda se opet nakašlja i nastavi:-1 na trgu je isto tako. Sve se gura oko njezinog stola kao da joj je kruh od šeæera. U duæan hrle ljudi kao da dijeli kruh badava. A vjerujte, vaša milosti, moj kruh je mnogo bolji. Pitajte samo dijaka Mikicu. On jede samo moj kruh. I druga gospoda od magistrata hvale moj kruh.- A zašto onda svi kupuju kod nje?- Jer ima vraga u džepu!- Možda je ipak njezin kruh nešto bolji - reèe Sale.Palèiæ ponovno ušuti. Samo mahne glavom. Nije se usudioprotusloviti Saleu, ali se nije ni usudio pogledati ženu. Gledao je u pod, ali je osjeæao njezine poglede, pa mu je sve bilo zima u duši. Sad je ona stala kašljati i gurkati ga u leda. Svega ga je oblijevao znoj. U svojoj velikoj neprilici neprestano je gužvao jadnu šubaru i namještao noge.- Ne, ne - nikako nije bolji, vaša milosti. Kako bi bio boljikad ima isto brašno koje imamo i mi? Samo, ona peèe kruhu noæi. Dapaèe, poslije pola noæi. To svi u susjedstvu znaju.Zašto ga ne peèe po danu, da je cijeli svijet vidi?- Tko nema ništa da sakriva, taj radi po danu, kao i svi midrugi pošteni ljudi - uplete se Palèiæka koja je veæ bila sva naiglama.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Dobro - reèe - Sale -ja èu veæ stvari ispitati.- Neka vaša milost ispita kao svjedoka i moju ženu - predloži Palèiæ. - Ona mnogo više zna nego ja. Samo vas molim,gospodin notariuš, da ne biste rekli Barici da sam ja protiv njesvjedoèio, mogla bi mi zamjeriti.Andriji je odlanulo kad je pomislio da veæ može otiæi. Ali najednom mu žena zakrèi put i pogleda ga tako bijesno da se siromašni Andrija ukoèio i nije mogao ni koraknuti.- Još nije sve rekao, gospodin notariuš - primijeti Palèiæka.- Dakle, što imate još reæi? - upita Sale.- To, vaša milosti - poène sada Palèiæ kao navinut - daBarice nije bilo dva dana i dvije noæi kod kuæe. Prije dva danapredveèe dobila je poziv od magistrata, a istu noæ nekamo jenestala. Nitko ne zna gdje je bila, a kad su je pitali kamo jeotišla, slegnula je ramenima, smijala se i odvratila: "Što vasto briga?"Ona je sigurno pobjegla pred vašim pozivom. Jer kako bi inaèe hljebarka koja ima duæan samo tako na dva dana otišla iz grada? Ja imam ženu pa ne mogu ostaviti duæan.- A kamo je otišla? - upita Sale.- To zna moja žena.-1 ti znaš! Što, vraga, prtljaš kao da ne znaš govoriti? - iske-si se na njega Palèiæka.- Da, da, veæ sam se sjetio. Ona je sigurno bila dva danau cehu coprnica. Vjerujte, vaša milosti. Barica je prava copr-nica. Na to mogu priseæi. - Ali posljednja rijeè zapne mu ugrlu.Mali debeli meštar našao se na koljenima, oèi mu prestravljeno iskoèile, a licem mu se prelio užas.Sale je skoèio sa stolca, a Palèiæka stala kriještati držeæi se za glavu.Kod zadnjih Palèiæevih rijeèi ušao je u notarevu sobu gum-bar Adam. Palèiæeve ga rijeèi tako raspališe daje zaboravio da je u notarevoj sobi i pograbio je Palèiæa za vrat.

- Prokleti bablji potplat! - vikne Adam. - Zadavit æu te, bab-ska krpetino! Baba te je nauèila da tužiš Baricu, a ti govoriškao magarac.- Pusti ga! - povikne Sale gumbaru.- Neka crkne kad laže - bjesnio je Adam.- Neæu više, neæu... gušio se Palèiæ pod jakim rukama bijesnog Adama, moleæi sklopljenim rukama.- Sve si lagao. Priznaj da si lagao! - povièe Adam.- Jesam, jesam. Pusti me, neæu više nikada. Nemoj mezagušiti, dragi Adame. Ja nisam kriv - prosjakao Palèiæ i tresao se poput šibe gledajuæi prestravljeno u razjarenog gum-bara.Adam podigne ruke s Palèiæeva vrata na kojem su ostali utisnuti njegovi prsti. Palèiæ skoèi brzo na noge i kao da ga vjetar otpuhnuo za èas ga nestade iz sobe. Palèiæka je pošla za njim i tiho klela.Notar Sale stade pred Adama i strogo mu reèe:- Što ste to uèinili Adame?- Lagao je i ako još jednom slaže zdrobit æu mu kosti.Sale je sa zanimanjem gledao u mladog gumbara i blagomu reèe:- Ali, dragi Adame, vi ste graðanin i prisežnik, pa nije lijepo da se ovako ponašate na ovom mjestu. Ja bih vas sadamorao kazniti.

- Zato što sam branio poštenu ženu?- Kako vi znate daje Barica poštena?- Obadvije ruke položit æu za nju u vatru.- Gle, gle. Vas je mlada udovica baš jako zaèarala. Moždaljubavnim napitkom?- Ne, gospodine notare, nego svojim poštenjem.

- Vi ste se, dakle, u nju zagledali?-Ja samje vjerio.- O, o, to nisam znao. Sad, naravno, razumijem.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

-1 zato sam došao ovamo po nju.-Vrlo mije žao, dragi Adame, ali ona je veæ u tornju.Od nemile vijesti mladiæu se steglo srce.- Kako možete, vaša milosti, zatvoriti u toranj poštenu graðanku kojoj ne može nitko ništa prigovoriti?- Jer protiv nje predleže tužbe koje su vrlo ozbiljne.- Èuli ste na svoje uši daje Palèiæ lagao.- E, ali nije samo on.- Tko još ima protiv nje štogod izreæi?- Meni je vrlo žao, ali Katica Dolenec na mukama je iskazala da je i Barica u cehu.- Neæemo tako, gospodine notare! Znam ja otkud taj vjetarpuše. To je skuhao onaj lopov Mikica, jer Barica nije htjela dase s njim splete.- Mikica ju je napastovao? - upita sa zanimanjem Sale.- Jest, ali sam ga ja bacio na ulicu. Barica nije nikada bilau cehu.-A recite mi zastoje dva dana i dvije noæi izbivala iz grada, a da nitko nije znao gdje je?! I to baš poslije toga stoje dobila poziv? To izgleda kao daje pobjegla.- Da je pobjegla, onda bi bila ostala i sakrila se. To morauvidjeti svaki razuman èovjek.- A gdje je bila?- Po svom poslu.-A što je imala posla u lovaèkom dvorcu pod Medvednicom? Vi valjda znate da se ondje nalaze trenkovci. Ondje su je vidjela dva svjedoka.To nije istina. Neka mi svjedoci to kažu u lice.- Ja vam svjedoke ne mogu odati, jer biste im se vi mogliosvetiti. Evo što ste uèinili s Palèiæem!- Dozovite onda trenkovce, neka oni kažu je li Barica bilaondje.- Pa dobro, mi æemo ih pitati.

- Ali molim, gospodine, da to uèinite odmah. Ja hoæu dase to razjasni.- Samo se malo strpite.- Ja sam, gospodine notare, graðanin i prisežnik i neæu mirovati dok se ne dokaže da Barica nije bila pod Medvednicom ida nije ništa kriva.Još je bio u rijeèi kad se otvore vrata i u sobu stupi kapetan Siniša.

Sale je sa zaèuðenjem pogledao u došljaka. Bio je kuštrav, blijed i mraèan, odijelo mu je bilo neuredno i vlažno, a èizme blatne do koljena.- Evo, vaša milosti - prišapne Adam. - Možda æe gospodinkapetan znati da nam to kaže.- Iziðite malo! - reèe Sale. - Ja æu s njime govoriti.Gumbar se povukao iz sobe da prièeka u hodniku.- Gdje ste to, zaboga, bili? - zapita Sale kad su ostali nasamu.- Tražio sam po gori vaše vještice. Mislim da ste zadovoljnis juèerašnjom mojom lovinom.- A da, vi mislite na one dvije starice.- Jeste li ih spremili u buharu?- Na žalost, gospodine kapetane, ovaj put ste se prevarili.- Kako prevario?- One dvije žene nisu vještice.- Kako nisu? - upita Siniša iznenaðeno.- Obje Duganke poznate su graðanke i o njima se ne znaništa nepovoljno. Lijeènici kažu da im one beru po gori ljekovito bilje. Vi ste ih sigurno ondje našli pa ste mislili da suvještice.- Ako ima vještica, dragi gospodine, onda su to zaista ovedvije babe.- Zato jer malo èudno izgledaju? - nasmije se Sale. -1 meniizgledaju kao vještice, no vidite kako se èovjek èesto prevari.-

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Sam župnik, kojega sam danas pozvao ovamo, zauzeo se za njih i rekao da su one najpobožnije žene u gradu. A zauzele su se za njih i druge uplivne liènosti.- Kakve su to liènosti?Grofica Èikulini, pa i sam Krajaèiæ koji tvrdi da one nisu vještice. I Rafael je bio ovdje. Vi ga valjda poznate? To je neki pobožni èovjek o kojem svijet drži daje svetac, pa što on veli to je puku Sveto pismo.-1 sve te ljude ste vi dosad preslušali?- E, to vam je tako. Još nisam pravo ni oèi otvorio, veæ jecijeli grad znao da su Duganke dovedene na magistrat.- A jeste li, gospodine notaru preslušali i moje momke?- Naravno da jesam.- Nisu li vam kazali da smo ih našli kako pripravljaju nekakav ljubavni napitak za neku otmjenu damu.- Jesu, ali ja mislim da su se momci prevarili. Starice susebi pripravljale veèeru. A kako je to bilo na Medvednici, mislili su da one pripravljaju napitak.Siniša je bio silno iznenaðen, ali je prikrio svoje iznenaðenje. U taj èas ušao je u sobu sudac Krajaèiæ da potraži Salea.- Baš ste dobro došli, gospodine suce - pozdravi Sale Kra-jaèiæa. - Kapetan tvrdi da su na Medvednici vidjeli Dugankegdje vare napitke za ljubavne èarolije.- To nije moguæe - odvrati on.- Alija sam ih vidio - reèe Siniša.- Ja nikako ne vjerujem da bi one bile vještice. To veli i

Rafael i župnik. Imate li još posla, gospodine notare?- Molim vas da me malo prièekate u pokrajnjoj sobi, bit æuodmah gotov.Kad je Krajaèiæ otišao u drugu sobu, upita Siniša Salea:- Vi ste, dakle, one babe pustili kuæi?- Što drugo da uradim? Èuli ste sami kako ih brane. Ali molim vas, kažite mi, dragi Siniša, je li istina da je juèer poslijepodne kod vas bila neka hljebarka s Kamenitih vrata?

Kapetan je odmah znao o èemu se radi. Baba Urša i Jana vidjele su i prepoznale Cindekovku pa su je prijavile.- Otkud bih ja poznavao vaše hljebarke?- He - nasmije se Sale - ali ona je vrlo lijepa i mlada.- Onda mije žao daje ne poznam.- Da je nije možda koji od vaših momaka dovabio onamo?- U tom sluèaju ne bi oni to meni pripovijedali. A tko vamje to kazao?- Dva svjedoka - odvrati Sale - ali to su službene tajnekoje ne smijem odavati. Ja sam se u prvi èas pobojao da stese možda vi s mladom udovicom onako malo spleli, a u tombih sluèaju bio u neugodnom položaju. Ne bi, naravno, baš nivama bilo ugodno da za to sazna vaša vjerenica.- Moja vjerenica? A koja je to?- No, no, nemojte se skanjivati. Sve se to zna, ništa se neda sakriti. Grofica Auersperg odnijela vam je srce. Pa, to je inaravno."Dakle, ona me kani prisiliti?" pomisli Siniša.Kapetan nije htio dulje razgovarati sa Saleom. Sad je znao da su babe Urša i Jana na slobodi. No više nego to bilo mu je neugodno što je èuo o grofici Auersperg.- Dakle, hljebarka nije bila kod vas? - upita Sale. - Toje, naime, za nas važno, jer protiv nje predleži tužba da jevještica.Siniša se iznenadi i odvrati:- Ne, kod nas nije bilo nijedne žene. To æe vam potvrditisva moja momèad.Sale je ispod oka sumnjivo motrio Sinišu kao da mu ne vjeruje. Kapetanu kao da je nešto palo na pamet, te se naglo oprosti i brzo ostavi notarevu sobu.Meðutim je Sale pozvao u sobu Adama.- Što je rekao gospodin kapetan? - upita Adam.-On je nije vidio.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Dakle, vidite, gospodine notare, da su vaši svjedoci lagali.- Ali izjava kapetana nema nikakve vrijednosti. Ako je onnije vidio, pitanje je nije li ona bila ondje s njegovim momcima?- Nemojte tako govoriti, vaša milosti. Rekao sam vam daje ona moja vjerenica. I ja vam velim da neæu mirovati. Samnom neæete tako lako izaæi na kraj. Hoæu da se dokaže daništa nije istina od onoga što se o Barici govori.- Znate li što, dragi Adame? Ja bih vam rado pomogao, jeri ja mislim da Barica nije vještica. Samo me je strah: ako seKrajaèiæ uplete u stvar, onda æe se Baricu teško izbaviti.- Vidite, gospodine notare, vi i sami ne možete vjerovati u

te tužbe. Pustite je na slobodu, a ja vam jamèim da neæe pobjeæi. Onda možete mirno dalje voditi istragu.- To je vrlo teško. Vi znate da onoj koja jednom doðe u toranj više nema spasa.Adamovo rumeno lice problijedi i on zamišljeno obori glavu.- Da. Ja vrlo dobro znam što to znaèi. Ali, gospodine notare, kad vi sami ne vjerujete da je Barica zla žena, ondaneæete valjda dopustiti da bude veæeg zla. Dajte nešto uèiniteili recite što da uradim. Kako daje izbavim?Sale je složio ruke otraga, prošetao se nekoliko puta po sobi i razmišljao. Onda se zaustavi pred gumbarom, uhvati ga za kaput i reèe mu poluglasno i povjerljivo:- Ja znam kako vam je. Vi ste sin ugledne obitelji pa vam jevelika sramota što vam je vjerenica u tornju.- Nije meni do sramote, ali žao mi je nje. Vi je morate izbaviti, gospodine notare!- Samo je jedan naèin kako bi se mogla izbaviti iz tornja,bar dotle dok ne bude dovršena istraga.- Molim vas, recite mi kako.- Biste li vi htjeli štogod za nju uèiniti?

- Kako ne bih! Radije da mene zatvorite nego da ona èamiu tornju.Saleove oèi zasjaše kao da je Adam rekao nešto što mu je bilo vrlo ugodno.- Ali ono što æu vam sada reæi mora ostati medu nama.Dajte mi ruku i rijeè da æete šutjeti.- Glavu vam zalažem, gospodine notare.- Mi smo muškarci, pa možemo iskreno razgovarati. Viznate, dragi Adame, da kad jednom Krajaèiæ primi tu stvaru ruke, Barici neæe biti spasa. No ja bih mogao ishoditi da jepustim na slobodu.- Molim vas, notare, da to uèinite.- Kad biste vi položili èetiri stotine forinti, onda bi se moglo uèiniti da se Barica pusti iz tornja. To je samo za sigurnostda Barica neæe pobjeæi.Dakako, da vi to ne biste smjeli nikome reæi.- Šutjet æu i novce odmah donijeti.- Dajte mi ruku da æe to ostati meðu nama.Mladiæ pruži notaru desnicu i ode.Izašavši na ulicu našao je pred magistratom skupinu ljudi koji su ga zajedljivo gledali.Neke žene stale su se podsmijavati. Jedna se èak usudila doviknuti mu:- Gdje ti je tvoja Barica?Adam se okrene, zamahne prema njima šakom i upita povišenim glasom: -Kojaje to rekla?- Žene su zanijemile, a Adam im dovikne:- Samo neka se ijedna usudi da s Baricom sebi jezik brusi!Poklopit èuje ovom šakom da æe pobirati èeljusti po ulici.Žene se prestrašile i pobjegle, a mladi gumbar uputi se kuæi da nabavi novac kojim je htio da spasi Baricu.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

SINIŠAIz tmastih oblaka sipio je po sljemenskoj gori prvi snijeg kad je Siniša, vrativši se od Ladislava Salea, došao u lovaèki dvorac.

Od sinoæ, kad se onako rastao s Nerom, nije ga vidio nitko u dvorcu.Kad je sjašio, nije bilo nikoga u dvorištu pa je pozvao momka da odvede konja u staju. Životinja je bila blatna, mokra i izmuèena. Kad je momak otišao, pogleda Siniša na Nerin prozor. Bio je otvoren."Zašto je njezin prozor otvoren kad je tako hladno?" pomisli on. "Zar se preselila u drugu sobu? Ili sjedi kod otvorenog prozora?"Prošeta se po dvorištu i nekoliko puta kriomice pogleda na prozor. Nadao se da æe je vidjeti, pa je dugo hodao dvorištem gore-dolje."Jedanput æe ipak zatvoriti prozor", pomišljao je on. "Bit æe joj hladno."Hodao je neprestano po dvorištu i èekao da se Nera pojavi na prozoru.Iz kuæe nije izašao nitko pa ni Filip ni Branko."Kako to da ni Filip ne dolazi da mi što kaže?" srdio se Siniša. "Sve je tiho i mirno, kao da su svi pomrli."Napokon ga ostavi strpljivost, ude u kuæu i pode ravno u svoju sobu.Tu je kod prozora zatekao Filipa."Tako! Sjedi kod prozora, a ne zna doæi pred mene. Drug-da je znao dolaziti i javiti mi što god o njoj", mišljaše Siniša. Okrene se Filipu i reèe mu tiho:- Nisi vidio da sam došao?- Jesam - odvrati on tiho. - Nije te dugo bilo.

^JL^.^***^.

- Reci neka mi donesu nešto za jelo.Filip izaðe, pa se za kratko vrijeme vrati s jednim momkom koji je kapetanu donio butine i kruha.Siniša od juèer nije ništa okusio, pa je pohlepno jeo. Filip je, meðutim, opet sjeo uz prozor i gledao kako pada snijeg.Obojica su šutjeli. Siniši dodijala šutnja. Ljutio se što mu Filip ništa ne kazuje o Neri. Na kraju poène sam ispitivati:- Stoje rekla kontesa kad si joj pripovijedao kako smo ulovili Uršu i Janu? Nije li se tome radovala?- Nije, jer joj to nisam mogao pripovijedati.- Valjda su ti momci kazali što se dogodilo?- Naravno da jesu.- Koji ti je ðavo? Što se držiš kao èangrizava baba?Siniša odgurne jelo od sebe i zapali smotku. Nekoje vrijeme šuteæi pušio, a onda se okrene Filipu.- Idi gore i reci kontesi neka zatvori prozor. Mogla bi se na-hladiti.Filip nije ustao.- Zašto ne ideš? - rasrdi se Siniša.- Zato jer joj tvoju poruku ne mogu odnijeti.- Zašto ne?- Jer nije gore.- Valjda nije otišla po tom vremenu na šetnju?- Ne znam kamo je otišla.Siniša se zabrinuto zagleda u Filipa.- Ti ne znaš gdje je Nera?- Ne znam.- Zar si poludio? Valjda je nisi pustio samu izaæi iz kuæe?- Nisam je mogao pratiti, a ne znam ni kada je otišla.- Ne znaš kada je otišla. Neka ti vrag zatvori usta. Govorijasno. Što to znaèi?- Mogu li jasnije govoriti? Otišla je.- Ali kako je mogla otiæi? Zar nisi mogao na nju paziti?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Filip ustane i pode prema Siniši. Žalosnim glasom reèe mu:- Uèini sa mnom što hoæeš, ja nisam kriv. Dosta sam zbogtoga prepatio. Nisam se usudio ni da ti izaðem u susret.- Što se dogodilo? - upita Siniša. U glasu mu je zadrhtalatjeskoba.- Evo što je bilo. Ujutro sam pokucao na njezina vrata kaoobièno, daje zapitam hoæe li zajutrak. Kucao sam dugo, ali nebijaše odgovora. Mislio sam da spava i vratim se opet dolje.Ali nešto mi nije dalo mira.Ponovno poðem gore i stanem kucati. Sve je bilo tiho. Pokušam otvoriti vrata. Nisu bila zakljuèana... Soba prazna. Poðem kroz cijeli prvi kat, pretražim cijelu kuæu, ali njoj ni traga.- Nigdje je nisi našao?- Nigdje. Kamo je dospjela, to zna sam Bog. Izgleda da jeotišlajošunoæi.- Valjda si nešto morao èuti?- Ništa nisam èuo. Dugo sam bdio èekajuæi tebe i prije negosam usnuo prisluhnuo sam na stubama. Èuo sam njezine korake, hodala je po sobi. Onda sam se opet povukao u tvojusobu i èekajuæi na tebe zaspao.Siniša je nekoliko èasaka zurio preda se. Onda ostavi Filipa i uspe se u prvi kat.Na hodniku nije bilo žive duše. Kapetan je stao i gledao u vrata sobe u kojoj je stanovala Nera. Tada se polako približi i otvori ih.Soba bijaše prazna, postelja netaknuta, divan prazan, svi kutovi pusti. Siniša je stao usred sobe i gledao oko sebe. Èinilo mu se kao da je soba strašno velika i da nema u njoj nikakvog pokuæstva. Kao da još nikad nije vidio tako praznu sobu kao stoje bila ova. Osjeæao se kao daje èitav svijet pust, a on stoji sam usred te beskrajne pustoši.Sve je izgledalo kao da je Nera sama otišla. Ponijela je sa sobom sve sitnice što ih je imala, èak i rupèiæ što gaje ostavi-

la Barica Cindekovka. U tom je rupèiæu imala Nera svezano nekoliko zlatnika što ih je donio Filip, tobože iz njezine sobe na Grièu, a zapravo ih je Filipu dao Siniša.U sobi je bilo sve tako kao da ju je Nera sama uredila prije nego je otišla.Razgledao je sve kutiæe, stol, ormariæ i sve ostalo pokuæstvo ne bi li našao gdjegod kakvo pismo ili kakav drugi znak njezinog odlaska. Ali nigdje ne nade ništa.Izmuèen baci se na divan i pokri rukama lice.Ona je, dakle, otišla. Kamo? Zašto? Na sve to nije znao sebi odgovoriti.Neko je vrijeme ovako prosjedio. Tada ude u sobu Filip. Nije se usudio išta zapitati, ali je sjeo na stolac u nadi da æe Siniša zapoèeti razgovor.Vrlo je dugo ovako èekao, dok Siniša podigne glavu, pogleda Filipa i reèe:- Donesi mi ovamo sve moje stvari.Za malo vremena donio mu je gore sve stoje znao da Siniši treba - èak i neke knjige koje je rado èitao.- Ni s kim neæu govoriti - reèe Siniša. - Ostavi me dok tene zovem.Filip kimne glavom i izaðe.Èitav dan prošao je tiho i žalosno. Branko je otišao na Griè, a Filip je sjedio u Sinišinoj sobi i zurio preda se.Momèad je u velikoj družinskoj sobi poluglasno razgovarala. Nitko im nije dao nikakav nalog što da rade i kamo da idu. Nitko nije znao što se dogodilo s kapetanom, ali su momci bili tihi. Nitko nije zapjevao, kako je to obièno

bivalo. Nitko nije glasno govorio. Svi su osjeæali da nešto teško leži u zraku pa da bi smetali pjesmom i glasnim razgovorom.Snijeg je padao po gori, a vjetar sipao pahuljice u male prozore.Noæ je doplovila kao ogromna, tiha neman i crnim krilima pokrila zemlju.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Siniša je ležao na divanu. Satima se nije ni maknuo sa svog ležišta. Znao je da bi, ipak, trebalo poæi na Griè i prijaviti gradskom kapetanu noænu provalu u dvorac, da bi valjalo nešto odrediti momcima i poslati ih na stražu za razbojnicima ili u Krajaèiæev vinograd. Ali nije imao snage da ustane, da pode dolje i s kim razgovara.Smetao gaje svaki glas što bi dopro do njega iz prizemlja. Želio je ostati sasvim sam. Da nikoga ne vidi, da nikoga ne èuje.Izvana je èuo kako netko loži peæ, èuo je pucketanje vatre. Veæ od toga zaboljelo ga u glavi. Jedva je èekao da svi podu spavati i da u dvorcu zavlada tišina.Sa sjevera navrla zima i snijeg pokrio goru. Noæ zasjela na svoje crno prijestolje i uljuljala u san sve što bijaše živo. Tek Siniša je budan. Leži nepomièno zureæi u tamu i sanjari...... Braniš se od mene? Zato jer te želim braniti? Pogledaj u moje srce! Zar ne vidiš da svaki njegov udarac šapæe tvoje ime. Svaki trzaj diše tobom, Nero... Ja te vidim i èujem tvoje korake - slušam tvoj glas i gledam te kako se mene plašiš...... Cijela soba ispunjena je tobom -ja te osjeæam i æutim te.... Slušam tvoje korake tihe, lagane, odluène.... Šum ženske haljine šušti po sobi.Bože, ja tu ležim, a ona je ovdje! Oprostite, kako je to drzovito, konteso, da sam legao na divan. Dugo sam èekao na vas i umorio se.Zašto u vašim oèima dršæe strah? Ništa ne želim, ni za èime ne èeznem, samo za tim da me ne smatrate svojim zlotvorom! - Nemojte otiæi. Ostanite. - Prezrite me i mrzite me, ali ostanite, da vas mogu svaki dan vidjeti - da èujem vaš glas, makar sa mnom govorili oporo, makar me objeðivali! Sve mi to godi, samo kad znam da æu vas opet vidjeti, kad znam da ste živi, da vas nije zateklo nikakvo zlo, da vam je toplo u sobi i da sjevernjak ne puše oko vaših ramena.

1

Hoæete li da idem odavde? Ja æu otiæi. Neæu vam na oèi. Dosta mije što znam da ste tu.Oprostite, konteso, što sam ovako govorio i što sam se usudio doæi ovamo. Strah me bilo za vas što ste tako dugo izostali.U sobi zaštropoæu koraci. Plane svijeæa, a Sinišino blijedo ukoèeno lice pomoli se u tom svjetlu kao sablast.Sumoran, izmuèen njegov pogled upilji se u vrata. Onda Siniša poleti kao da æe ih otvoriti. Uhvati kvaku. Ali vrata bijahu zabravljena.Smuæeno pogleda po sobi. Sve mu je titralo pred oèima. Po zraku lepršale dugoljaste iskre, pretvarale se u modre èrknje i gubile u tami. Svijetli kolutiæi vrtjeli se pred njegovim oèima, a svijeæa, koju je èas prije upalio, kao daje blijedila.On pritisne ruke na sljepooèice. Zatim protare oèi i sjedne. U nogama osjeti bol, a u cijelom tijelu mlohavost i umor. Kao daje ustao od dugotrajne teške bolesti.

Izmuèenim pogledom zaokruži sobu i reèe sam sebi:"Ja sam vrata zabravio iznutra. Da to nije, prisegao bih da je bila ona u sobi. Kao da sam je živu vidio!"Vjetar je sve jaèe puhao i prskao snijeg po prozorima. Sinišino tijelo zadrhti od zime."Gdje je sada i kako joj je? Nije li na tom vjetru i na toj zimi?" pitao se poluglasno. Opet je utonuo u misli koje su mu raðale slike i prikaze i muèile ga cijelu noæ.Sunce je veæ bilo visoko, a Branko i Filip još uvijek nisu zavirili u Sinišinu sobu. Nisu se usudili da podu gore. Šetali su po dvorištu po kojem je noæas pao debeli snijeg i razgovarali što da urade. Bilo im je èudno što Siniša nikoga ne zove, ne traži jela i neæe ni s kim da razgovara.- Osjeæao sam veæ davno - reèe Branko - daje Siniša izgubio srce za kontesom. Ali sada vidim daje izgubio i pamet.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Šuti! - tiho æe Filip. - To ne smiješ govoriti. Jednom megotovo istukao kad sam mu to spomenuo. Nisam nikad ni usnu pomislio da bi Siniša mogao toliko ljubiti. Taj grubi i opori èovjek najednom se rastalio na toj ljubavi kao djevojèica.- Grub je i opor, to je istina, ali u dubini svoje duše isto jetako tankoæutan. Bojim se za njega.Razgovarajuæi uðoše u kuæu. Filip odluèi da pode gore, makar ga Siniša i grdio.Našao ga je gdje seta po sobi gore-dolje. Na veliko njegovo zaèudenje nije ga primio goropadno. Poèeo mu je govoriti kao da je jedva èekao da mu kaže svoje misli.- Znaš li, Filipe, o èemu mislim?- O èemu?- Da Nera nije odavle otišla sama. Sve mi se èini daje s nekim taj bijeg ugovorila.- Veæ sam ti juèer htio to reæi. Da nije Barica Cindek bilanjezina pouzdanica?- Ali hljebarica je u tornju.-Za ime Božje!- Jest, treba da svi svjedoèite da nije bila ovdje. Ali, ipak,neka mi opreme konja.Za malo pojuri on prema Grièu.Upravo je zazvonilo podne kad je Siniša ušao pod Kamenita vrata. S Markova trga upravo je silazila Barica Cindek s gum-barom Adamom. Siniša je opazio da ih svjetina èudno gleda pa zaustavi konja da vidi hoæe li hljebarka u duæan. Ali ona se uputila svojoj kuæi. Siniša ih je slijedio izdaleka. Pred kuæom oprostila se Barica s Adamom koji se uputi svom domu. Siniša pode ravno do Barice.Ona se vrlo zaèudila kad je opazila kapetana. Pomislila je daje, možda, opet došao po nju. Siniša joj ukratko reèe što se dogodilo, a onda je upita:- Recite mi ako smijete: znate li kamo je kontesa otišla?

- Tako mi oèinjeg vida - to ne znam.- A je li vam barem govorila da kani ostaviti lovaèki dvorac?- Nije! A da mije rekla, ja bih je od toga odgovorila, jer jepoèinila veliko zlo kad je otišla sama, bez zaštite. Kod vas jebila tako sigurna. Nitko je ne bi mogao braniti kao vi.

- Jeste li kad u razgovoru opazili da nije bila rado u dvorcui da želi odanle otiæi?- Malo je sa mnom razgovarala. Jedan jedini put poèelami je govoriti da se nada kako æe kapetan Siniša dokazatiKrajaèiæu da nema vještica. To bi bila za mene velika sreæa -rekla je kontesa.Siniša ustane i spremi se da ode. Na odlasku reèe još hlje-barki:- Ako vas tko ikada upita da li ste bili u lovaèkom dvorcu,ne smijete to priznati. Ja sam dao nalog mojim momcima dai oni to zataje.Barica mu zahvali i Siniša se oprosti. Zatim je obišao Sandu i oca Smolea. Ali ne mogavši nigdje ništa saznati o Neri, požuri pod Sljeme.Jedva je èekao da se vrati. Usred šumske tišine èekala gaje prazna sobica u kojoj je stanovala Nera. To mu je bilo dosta da zaželi što prije otiæi onamo.Kad se našao u toj sobi, opazi Filip da Sinišino lice nije više tako mraèno kao što bijaše kad je otišao.Siniša je sjeo na naslon divana i pozvao Filipa da doðe bliže.- Dosta smo ovdje sjedili, smijali se Krajaèiæu i dangubili.- Odlazimo li odavle?

- Naprotiv. Ostat æemo ovdje dok ne izvršim ono što samnaumio.- A što je to?- Dokazat æu Krajaèiæu i svim svecima da nema vještica i daNera nije ni mogla biti vještica.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- To je težak posao i neæe ti uspjeti.- Mora, pa makar sam postao vješticom. Ne èuješ li zvoncesaonica?Obojica pristupiše k prozoru. Razabrali su da su pred dvorcem stale saonice. U njima su sjedile grofica Auersperg i Èiku-lini i barun Skerlec.- Ovih mije trebalo! - mrmljao je Siniša. - Idi dolje i reciim da nisam kod kuæe.Jedva je to izgovorio. Gospode su dolje pitale za Sinišu i stale se uspinjati stubama. Filip im je pošao u susret, dok je Siniša ostao u sobi. Za malo ude grofica Auersperg. U crnom krznu stoje odijevalo njezino visoko strojno tijelo izgledala je kao kraljica. Siniša joj se nakloni i poljubi ruku. Suspregnuvši svoj bijes upita:- A gdje su oni drugi?- Valjda ti nije krivo što smo ovdje sami?- Ni izdaleka. Htio bih samo pozdraviti groficu i baruna.- A ja bih željela da ostanemo ovdje.- Oprostit æeš mi, ali ja ne želim razgovarati u ovoj sobi.- Zašto?- To je svetište, a ja znam da æeš sa mnom razgovarati o bez-božnim stvarima.Grofica se nasmijala. Oštro je pogledala po sobi pa kad nije vidjela ništa sumnjivo, udovolji èudnoj Sinišinoj želji i pode s njim u drugu sobu.Siniša ponudi svojoj gošæi stolac. Ona pogleda kapetana ironièki nasmiješenim licem:- Ti sigurno više ne znaš gdje stanujem...- Zar nisi još uvijek gošæa grofice Èikulini?- Ali ti si zaboravio put do njezine palaèe.Sad se nasmije kapetan.

- Put su mi zamele vještice. Sigurno si èula kakav sam lovimao na Medvednici.

- To zaista nije posao za tebe, dragi Siniša. Hoæu te spasititakve dangube. Evo, èitaj!Grofica pruži kapetanu pismo. On ga razmota i razabere da njegov zapovjednik piše grofici o njemu. U pismu je stajalo: "Ako želite, ja æu kapetana Sinišu odmah opet pozvati u Beè!"Ova vijest neugodno ga dirnula. Ali njegovo lice ostalo je mirno, kao da se to njega i ne tièe. Smota pismo i reèe:- A što si pisala zapovjedniku?- Da se uvijek tužiš kako nije za tebe dolièno stražaritiKrajaèiæeve vještice.- Ali sada je stvar postala ozbiljnija.- Otkad je na Grièu grofica Terka?Siniša se nasmijao i slegnuo ramenima.- Ti se valjda nadaš, dragi kapetane, da grof Nadaždi ima uBeèu veæu moæ od mene? Došla sam te upitati što ti je draže:da božiæujemo u Beèu ili u Mokricama?Takvo pitanje i glas kojim je to izrekla pobudiše u Siniši ogorèenje. Gotovo ga spopala želja da bude grub i osoran. Ali se svlada i odvrati s udvornim smiješkom:- Mislim da æe svakako biti ugodnije u Mokricama.-Vrlo dobro. Oèekujem te dakle dan prije Badnjaka. Ali dane zaboraviš: èekam te s objedom.- Bit æu toèan.- Zasad neæu pisati zapovjedniku. Vidim da ti je draže daostanemo ovdje, a to je i meni milije. Ja sam, naime, produljila svoj dopust kod kraljice za dva mjeseca.- Tako dugo? Neæeš li se ovdje dosaðivati?- Ne dragi moj. Uživat æu medene tjedne svoga braka!Dakle, do viðenja, u Mokricama.Grofica izaðe iz sobe, a za njom Siniša. U blagovaonici naðoše groficu Èikulini. Ona je sanjivo gledala u Skerleca i nešto mu govorila stoje on pozorno slušao.

*.*.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Prezirnim pogledom pozdravio je Siniša baruna Skerleca, a ljubaznim rijeèima groficu Èikulini rekavši joj da se vrlo raduje što je opet vidi. No on se mnogo više radovao kad su gospode izjavile da æe se odmah vratiti.Isprati ih do saonica. Za nekoliko èasaka zvonce saonica izgubilo se u šumi. To je Siniši bilo vrlo ugodno.- Stoje htjela? - upita Filip.- Ljubomorna je na Terku pa bi me htjela otpremiti u Beè.-1 baš sada kad si htio da se latiš tako važnog posla kao štosi mi prije pripovijedao?- Ne boj se, nisam ja tako lud. Ponudila mi je Mokrice iliBeè. A znaš što to znaèi? Ako ne doðem k njoj na imanje, onaæe onda mojem zapovjedniku pisati da hoæu u Beè. A ja samljubazno primio poziv za Mokrice.- Samo ako nije sebi utuvila u glavu da je zbilja morašoženiti. Mogla bi ispuniti prijetnju.- Ne mogu shvatiti kako bi ona znala... Nitko nije mogaoništa vidjeti ni saznati. Ti si jedini bio prisutan kad sam uda

vio onu prokletu ženu...- Ipak, nije sigurno. Tko zna je li mrtvo truplo doista izgorjelo?- To nije posve sigurno. Ako nesretnica nije izgorjela, zna liAuerspergova za to i od koga je mogla saznati?-Ako zna, onda ti nema spasa. Ona æe te, ako je ne oženiš, odati. Što bi ti moglo drugo preostati?- Ovo! - odvrati Siniša i trgne iz džepa pištolj.- To bi bilo strašno! - reèe Filip.- Zašto? Imam li ja koga na svijetu tko bi za mnom žalio?Imam li oca, majku, sestru ili dragu koja bi me ljubila?Svakako mi je draže ako sam sebi prosviram glavu nego daèekam dok me osude.Siniša je stao kraj prozora i zagledao se u šumu. Filip je želio da povede razgovor o Neri, pa se uskoro i domislio kako da zapoène.

- Ti æeš odsad stanovati u toj sobi?- Zašto to pitaš?- Moglo bi se dogoditi da se ona ipak vrati.- Neæe se ona vratiti...- Što ju je samo moglo nagnati da nas je ovako ostavila?- Uvjerena je da sam zlotvor. Pa, napokon, ima pravo. Nisamli zloèinac? Nad mojom glavom vjeèno lebdi smrtna osuda.- Ali ona o tom ništa ne zna.- Svejedno. Drži me opakim èovjekom.- Zašto nisi pokušavao dokazati suprotno?- Pokušao sam, ali ona mi nije dala da govorim. Mislila jeda æu izrabiti njezinu osamljenost...

- Ali zar nije vidjela što si sve za nju uèinio? Da si jepoštivao ovdje u dvoru gdje si mogao uèiniti sve što si htio?- Možda bi to bila uvidjela da nisu došli oni crni ljudi, kojisu govorili o meni tako daje ponovno povjerovala samo zlo.- Kako ti ljudi dolaze s tobom u vezu?- Ne znam. Ali pusti me sada na samu.Filip je želio razgovarati o provalnicima, ali se morao pokoriti: Siniša je želio da ga ostavi na samu.VJEŠTICESpustila se veèer. Na Grièu je sve bilo pusto. Siniša je jašio praznim ulicama po debelom snijegu. Kroz okanca purgar-skih kuæica zirkalo spokojno svjetlo, a prozori velikaških palaèa sjali se i naviještali bogatstvo i veselje. Kapetan je sišao s konja pred palaèom grofa Draškoviæa. Tu je potražio bana grofa Nadaždija.Sluga povede Sinišu u salon gdje je sjedio ban.- Znate li, gospodine kapetane, zašto sam vas pozvao?

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ne znam, preuzvišenosti.- Možda vam je poznato da grofica Draškoviè ima uBukovcu imanje. Dvor je posve prazan i nitko u njemu ne stanuje, osim nešto služinèadi. Upravitelj i svi drugi stanuju uposebnim zgradama. Kad je danas ujutro upravitelj imanjadošao u dvor da vidi što se to dogodilo sa slugama da ne dolaze na marof, imao je što vidjeti i èuti. Na dvoru su se zbile

takve stvari da je upravitelj bio prisiljen sam doæi ovamo danam to javi. Poveo je i obje sluge da osobno pripovijedajušto se zbilo. Pozvat æu ih, neka vam sami kazuju. Ovako æetelakše prosuditi što to može da bude.Nadaždi naredi lakaju da dovede sluge što su danas prispjeli iz Bukovca. Uðoše dva mlada momka, visoka, na izgled dosta odvažna.Ban im naredi da prièaju kapetanu sve što su prošle noæi doživjeli.- Slavio sam svoje godovno, pa smo malo više pili i zabavljali se u našoj sobi koja je odmah kraj velikih vrata u dvor. Okopola noæi naši drugovi otišli su na marof, a ja i Štefan zakljuèalismo velika vrata u dvoru i legli spavati. Vrata smo samo malopritvorili. Nismo dugo spavali, kad se probudim. Èinilo mi seda netko vani hoda. Slušao sam jedno vrijeme misleæi da je,možda, koji od naših drugova ostao u dvoru što bi se lako dogodilo - bili smo svi malo pripiti. Ali mi se nije htjelo ustati dapogledam. Glava mi je bila teška i htio sam spavati dalje. Aliopet èujem korake. Sad sam razabrao da pred vratima našesobe netko šapæe i da nešto oko brave šuška. Pogledah premavratima. Bilo je tamno. Nisam ništa vidio, samo sam èuo da jenetko pred vratima. Brzo probudim Štefana. Obojica skoèimos kreveta i stanemo slušati. Badava, netko je pred vratima.- Tko je to vani? - viknem ja.Umjesto odgovora otvore se vrata, a pred nama se stvori cijela procesija baba. Dvije su imale u ruci svjetiljke, a iza

njih bilo je više baba koje su imale u ruci metle. Sad sam znao da smo zapali u ruke coprnica. Poèeli smo se križati i moliti Boga. Spopao me takav strah da nisam mogao ni stajati, pa sam kleknuo i neprestano se križao.- A kako su izgledale te babe? - upita Siniša.- To ne bih znao reæi. Na njima su visjele nekakve dugesuknje i nekakvi rupci. Na glavi su imale peèe i tako su ih na-vukle na lice da im ga nismo mogli vidjeti. Možda sam koju ividio, ali me je bilo tako strah da mije sve pred oèima titralo.Štefan se isto tako bojao. Sam bi se župnik morao prestrašitida ih je vidio.U tren oka povališe me na pod i svezaše mi ruke straga kao nemoænom djetetu. Strah me sasvim preuzeo pa nisam ni pomislio da se branim. Da je to bio razbojnik, veæ bih mu ja pokazao tko sam. Ali od coprnica ne može se nitko obraniti. Zakolju èovjeka na mjestu. Druge su, meðutim, svezale Štefana, a onda su nas bacile na pod i metlama nam se grozile i stale krièati - Bože prosti - kao živine. Èinilo mi se da su se razletjele po dvorcu. Nikad u životu neæu zaboraviti što smo te noæi èuli i doživjeli. Sva se kuæa tresla, sve je gr-mjelo. Nisam se usudio ni dahnuti niti dozvati svojega druga. Coprnice su gore po sobama plesale, skakale, vriskale i smi-jale se paklenim smijehom. A meni se dizale kose. Bojao sam se da æe se vratiti, zaklati nas i srce nam izvaditi. Gotovo dva sata trajao je taj pakleni ples i strašna grmljavina, a onda najednom sve utihne, kao da su odletjele zrakom. Kad su nas drugi dan našli svezane, otišli smo s ostalim slugama gore pa smo imali što vidjeti. Odnijele u sve zlato i srebro i zdrobile sve što nisu htjele odnijeti. Po podovima ležalo je crepovlje, rublje, potrgani stolci i što sve ja znam. Prozori su bili o-tvoreni - sigurno su onuda odletjele. Ostavile su i nekoliko metla.- A kako su ušle u dvorac?

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

-Vrata smo našli otvorena. Kako su ih otvorile, to sam Bog zna.Kad je sluga sve to ispripovijedao, a onaj drugi na Sinišina pitanja to potvrdio, otpravi ih Nadadži iz sobe. Onda reèe Siniši:- Isto takav sluèaj, kako se sjeæate, dogodio se prije nekoliko mjeseci. A ipak odonda do danas nije gospodin notarSale ušao u trag onima koji su to poèinili. Ako postoji takvaženska coprnjaèka èeta, možda ipak ne leti po zraku?- O tom sam ja posve uvjeren: da hodaju po zemlji.- Pozvao sam vas ovamo i molim vas da uzmete tu stvar uruke. Nemojte se oslanjati na ono što vele gospoda od grada.A kad biste mogli uæi u trag što je na stvari, bio bih vam silnozahvalan.- Do danas mi je sve uspjelo što sam sebi utuvio u glavu, aovo me doista draška. Preuzet æu, dakle, ulogu našega gradskog kapetana.- Ali molim vas da mu to ne kažete, osjeæao bi se uvrijeðen- zamoli ga ban, a onda pozove Sinišu da ostane na veèeri.Društvo što se sabralo na veèeri nije bilo veliko. Osim domaæice i domaæina, zatim bana Nadaždija, Ženke Draškoviæ i Terke, banove kæeri, bio je prisutan još samo Terkin vjerenik Karlo Erdodv, njegov brat i Siniša.Èitavu veèer govorilo se o dogaðaju u Bukovcu. Svi su bili mnijenja da su taj èin ipak poèinile vještice.Terka je mnogo razgovarala s vjerenikom, samo da može prikriti vatrene poglede što ih je dobacivala Siniši. Poslije veèere razišlo se društvo po salonima. Siniši je postalo dosadno pa se s domaæicom potajice oprostio. Ona mu to nije zamjerila, jer je držala da sigurno ide grofici Auersperg. Kapetan je prolazio dugim praznim hodnikom koji je vodio na glavne stube. Najednom iza Siniše netko ugasi svjetiljku i on ostane u mraku. Iznenaðen stane. U isti èas osjeti na svom laktu neèiju ruku.

-Tko je?- Tiho, zaboga. Ja sam.-Vi? Što radite tu?- Niste li opazili zašto sam se tako oprostila s gostima? Htjela sam vas doèekati.- Èemu? Zašto?- Siniša, vi ste mi dužni razjašnjenje. To je sve. Odgovoritemi sve.- Pa dobro. Izvolite.- Ovdje bi nas netko mogao èuti. Uðite malo u salon.Pred Sinišom se otvore vrata i zasja ružièasto svjetlo.Kapetan odmah opazi da to nije salon, veæ Terkina soba puna raskoši. Zagasito crvene tapete i pokuæstvo od svile utapljalo se u tajanstvenom svjetlu što se prosulo po sobi kao ružièasta magla. Pogled je bio èaroban, zamaman. Terka bijaše odjevena u kuænu haljinu koja je otkrivala sve ljepote njezinog tijela. Grudi napola otkrivene, a rukavi prorezani do ramena. Crna kosa s koje je bijeli prašak veæ bio išèešljan, bila je tek lako spletena, pa se spuštala do ramena. Siniša je morao priznati da je ovako ljepša nego u salonu u sveèanoj odori.- Vi se izvrgavate suvišnoj opasnosti da me ovdje naðu -reèe Siniša. - Ja sam spreman doæi sutra prije podne.- Ne. Hoæu da sada govorimo. Nitko nas neæe naæi, društvoje veselo i buèno, i ne sluti gdje smo. Sjednite malo, gospodine kapetane, i dajte da vas ponudim èašicom šampanjca.U èašama obrubljenim zlatom zapjenušalo se vino. Ali Siniša ga se nije ni dotaknuo.Da nije ovo napitak što ga je baba Urša varila na Medvedgradu? - pitao se.- Neæete, dakle èašicu šampanjca?- Hvala, ne. Volio bih da odmah kažete zašto ste me ovamo pozvali.

- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Pa dobro. Vi ste mi rekli jedne veèeri, kad sam vam sesama ponudila da me uzmete za ženu, kako se vi ne kanite ženiti, jer vam se brak ne mili.- To i sada velim.- A ipak uzimate groficu Auersperg? Ona se ne bi usudilato govoriti kad to ne bi bilo istinito.Terka se primakne bliže i upita ga strastveno:- Zar je moguæe, Siniša, da vi ljubite ženu koja je uvenulaod poljubaca stotine ljubavnika?- Tko veli da je ljubim?- Vi je ne ljubite, a ipak je uzimate? Ako kanite vjenèatiženu koju ne ljubite, onda ne smijete uzeti drugu nego mene.- Vi raspolažete sa mnom kao da ste me iznajmili!- A ona? Ako vam je pribavila sklonost kraljice, to ja mogujoš više.- Konteso, ako ovako proslijedite sa mnom, neæu više bitiprema vama uljudan. Vi valjda osjeæate da ste me ružno obi-jedili.- Ali èime, zaboga?- Èime? Ja sam stekao naklonost kraljice svojom sabljom ukrvavom boju, a nipošto bapskim uplivom.- Što vas onda veže s tom ženom kad nije ništa za vas uèinila? Radi èega je ljubite?- Ljubavnicu se ne mora ljubiti.

- Onda je ne smijete ni oženiti. A vi je i neæete oženiti.Terka ga pogleda vatreno i šapne mu:- Siniša, zar ne osjeæate koliko vas ljubim?

- Ne osjeæam. Ljubav je èuvstvo veliko i lijepo, pa ga vi nemožete osjetiti.- Vi ste poludjeli. Vi ste slijepi. Ja izgaram od vaše blizine,a vaše su oèi tako vedre i èiste. To me vrijeða, to me razdražu-je. Vi se pretvarate, vi hinite - samo da pobjesnim.Bijele njezine ruke ovise se oko njegova vrata. Vruæe lice

prisloni Terka na njegova usta, ali Siniša se trgne, gurne je od sebe i ustane.Terka gaje gledala preneraženo. Oèi joj planuše. Ali s vruæih, žednih ustiju, provali bjesomuèni jad:-Vi ste obezumili, Siniša...- Kad vi niste prema sebi dosta razboriti, dopustite da budem ja.Siniša se nakloni, pode k vratima i htjede izaæi, ali ih nije mogao otvoriti.Vrata su bila zakljuèana, a kljuè nije bio u bravi.To ga iznenadi. Stisnuo je usta i nekoliko èasaka gledao nijem u zakljuèana vrata. Onda slegne ramenima, okrene se k Terki koja stajaše kao bijeli kip obasjan ružièastom maglom. Polaganim korakom vrati se kapetan i sjedne u naslonjaè. Nekoliko su èasaka oboje šutjeli a onda prozbori on nehajno i hladno:- Što sve to znaèi? Što ste to nakanili?Terka pohiti k njemu, metne mu ruke na ramena i groznièavo prošapæe:- Za nekoliko dana se udajem. Vi ste sišli s uma, Siniša. Viste luðak! Vi ste zloèinac!

Šuteæi gledao je mladi kapetan ljepoticu koju je potresala groznièava želja za njegovim cjelovom. Ona je vidjela samo njegovo garavo lice i tamne oèi u kojima je plamtjelo nešto duboko i zatajeno. Poput maèke što èeka na svoj plijen, stajala je kraj njega i piljila mu u tamne zjenice. Njegov mir i hladnoæa uspirivali su u njoj vatru u požar. Prepustivši se mahnitoj volji svoje strasti, baci mu se pred noge i ogrli ih šapæuæi:- Ljubim vas, Siniša. Ljubim vas!- Šutite. Ne govorite o ljubavi.- Zašto ne? - upita prestrašena njegovim grubim glasom.- Vašim ustima ne pristaje ova sveta rijeè.- Sveta rijeè? Vi govorite - o svetoj rijeèi? Vi... takvim glasom? Vi ljubite, Siniša? Vi nekog ljubite...

*l

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Terkin je glas drhtao od oèaja. Siniša podboèi glavu i ne odgovori.- U toj sobi, blizu mene, tako blizu moje ljepote, vi mislitena drugu?- Obešèastio bih je kad bih ovdje mislio na nju - šapne on.- Obešèastili? - nasmije se ona grohotom. - Auerspergovubiste obešèastili?!- Ah, o njoj možete govoriti koliko vas volja! Ona vam jeravna.Kao grom osinu Terku ove rijeèi. Podigla je glavu, ispružila vrat poput zmije spremne na obranu.- Nije ona? Dakle je druga? Ljepša, mlada i zamamnija odmene? - pitala je groznièavom strepnjom.- Ne govorite o njoj! - zaprijeti Siniša uzdignutim glasom.- Ne može biti ljepša od mene! Zamamila vas je, proklet-nica, èarolijama.U Siniši plane bijes. Sjeæala gaje Nere.- Šutite, zapovijedam vam.-Vi ste opèarani, vi ste omamljeni! Samo vas vještica može ovako smutiti - samo...Kapetan joj zaguši rijeè, pritisnuvši joj ruku na usta. Ona problijedi.To Sinišu osvijesti. Brzo spusti ruku s njezinih usta.- Oprostite što sam tako grub, ali ne mogu podnositi da seijednom rijeèju dotaknete onoga što mije sveto.- Sveto? - iznemoglo i prestravljeno ponovi Terka. - Zarima nešto stoje svetije od mlade ljepote, od vruæih usana i žarkih cjelova? Zar je ona božica?- Budete li me dalje sjeæali nje, morat æu opet biti grub prema vama.Terka je zamuknula. Teško je disala. Nekoliko èasaka stajala je pred njim šuteæi i upijala oèima njegovo lijepo muževno garavo lice, njegovu rusu glavu i ponosan stas. Drhtala je.

Snaga je ostavila pa se opet spustila pokraj njega na koljena i tiho prošaptala:- Zašto ne smijem govoriti o njoj?

- Zato, jer su mi, kad na nju mislim, i najslaða usta - gadna.- Ne shvaæam vas - šapne ona. Ali nije mogla dalje šaptati.Siniša joj grubo zatvori rukom usta.SJENE POD MESNIÈKOM KULOMCrna krila noæi pokrila su grièke ulice. Noæobdija poput duha prolazi grobnom tišinom. Njegova mala blijeda svjetiljka sablasno tinja kroz tamu. Iz dvora Terkinog oca izaðe Siniša u pustu ulicu. Od njegovih koraka zadrhtala noæna tišina. Pred njim strše uvis gole stijene izgorjelog dvorca grofice Ratkav. Još prije nekoliko tjedana stanovala je tu u sjaju obožavana i ponosna kontesa Nera. Plamen je ugasio sjaj, progutao dvorac, a gole stijene ostadoše kao nadgrobni spomenik Nerinog doma. Siniša se odrine od te strašne slike i spusti se niz Mesnièku ulicu. Ni sam ne zna kamo je pošao. Osjeæa želju da pode gradom po mrkloj tami, da bude sam, posve sam, ni od kog viðen. Nad Mesnièkim vratima mala svjetiljka, svjetionik gradskih vrata. Ali vratar spava. Njegovi su prozori tamni.Siniša pode ulicom. S obih strana crne se mesnice, èvrsto zatvorene. Nigdje budna stvora. Hladni zrak brije mu u lice i hladi mu èelo. Sad skrene lijevo i stane se uspinjati uskim puteljkom na brdo iznad Mesnièke ulice.Stane pred malom podrtinom koju je zasuo snijeg.Ovdje je prije više mjeseci našao Neru. Tu je ona prvi put posumnjala da je on onaj zlotvor koji ju je zlonamjerno

1

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

dao odnijeti iz kapucinske crkve. U duši oživjela mu slika i dogaðaj one veèeri. Zamisli se.Trgne ga škripanje snijega stoje dolazilo iznad podrtine.Netko gore hoda po snijegu. Jest, toèno se èuju koraci. Pod njima škripa snijeg. Kao da ima više ljudi! Èuje se svaka noga kako propada u snijeg i kako se opet izvlaèi iz snijega.Kakvi su to ljudi gore?Nije mogao odoljeti znatiželji. Izaðe iz ruševine i polagano pode pravcem kojim je èuo škripanje snijega. Ali brzo stane i široko otvori oèi ne bi li prozro crnu noæ. Gore na brdu po bijelom snijegu nešto se zacrnilo."Prièekat æu da vidim kamo idu."Ali, uzalud je èekao. Crne sjene mièu se neprestano, èuje se svaki dodir nogu po snijegu, hodaju, ali ne polaze ni prema Grièu ni prema Mesnièkoj kuli. Neprestano hodaju, a uvijek ostaju na istom jestu."U duhove ne vjerujem, ali ljudi zdrave pameti neæe se vrtjeti kao vrzino kolo. Idem vidjeti!" odluèi Siniša.I on pohiti po najdubljem snijegu prema sjenama koje izmeðu bijelog šikarja izgledahu kao sablasti.Ovo kao da je povorka luðaka. Jedan stupa iza drugog i obilaze šikarje. Sad se opet vraæaju natrag, onda ponovno obilaze isti krug. Ma koji je to bijes! Nitko ne govori ni rijeèi.Obuzme ga groznièava želja da izbliza vidi i gotovo se pobojao da æe dotle dok prispije gore prikaze išèeznuti. Zato jur-ne naprijed. No sad se povorka smela. Eno, bježi - i veæ je nestala s druge strane Mesnièkog brijega. Siniša svom snagom potrèi za njima. Ali sad ga zgrabiše èetiri ruke. Kao da su nikle iz zemlje. Laktovima udari Siniša u neèija rebra i osjeti da mu pokrivaju oèi i

vežu nekakvu tkaninu oko vrata. To ga razjari, poène lomatati oko sebe, oslobodi desnu ruku, lati se sablje i zamahne oko sebe.Ništa ne vidi, ali razabire da su napadaèi pobjegli. Lijevom

rukom pokuša skinuti povez s glave. Bio je to ženski rubac. Ni traga napadaèima, niti tajanstvenoj povorci.Dogaðaj se zbio tako brzo daje Siniša tek sada poèeo o njemu razmišljati."Sada se odavle neæu maknuti", odluèi. "Kad se malo razdani, potražit æu tragove u snijegu." Naslonivši se na stablo s pištoljem u ruci, naumi èekati.Opet je sve zapalo u noæno mrtvilo. Bilo je mirno i hladno. Èasovi prolazili u grobnom muku. Ruke su Siniši ozeble, pa je jedva osjeæao pištolj što gaje èvrsto i pripravno držao. Ali kao da ga neæe trebati. Tama se prorjeduje. Tiho, neèujno, ostavlja zemlju noæ. Na istoku proviri zora. Sada je veæ dobro razabirao tragove u snijegu. Svanuli dan mu posvijetli i on poðe tragovima stopala u snijegu. Ono što je pronašao upravo ga prenerazi.Opazio je kako tragovi stopala pokazuju nepravilan krug. Sasvim se toèno razabire da je èudna noæna povorka koju je vidio hodala neprestano jednim te istim krugom, da taj krug vodi izmeðu grmova i drveæa i da ga je povorka obišla gotovo nebrojeno puta. No još ga više iznenadi kad opazi da su stopala u snijegu od ženskih nogu. Samo nekoliko tragova odaje muške èizme."Ta to je gotovo bezumno!", mislio je u sebi Siniša. "Da su to muške stope, mislio bih da se nekakvo društvo opilo na smrt i pripravilo takvu luðaèku zabavu. Ali onda bi društvo galamilo, smijalo se. A taje povorka bila nijema! Što da napokon mislim o tome? Kakve su to žene i što su ovdje radile? Da to pripovijedam èovjeku zdrave pameti, rekao bi mi da sam omamljen vinom. Ali idem dalje. Sad æu vidjeti kamo su to pobjegli."Siniša se uvjeri da tragovi vode nizbrdo, prema šumi i stade ih slijediti dolje ispod Zvjezdišæa, pa opet prema Mesnièkim vratima. Ali tu su se tragovi na kolnoj smrznutoj cesti izgu-

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

bili. Snijeg je na cesti povožen i smrznut kao kost, stopala se ne mogu raspoznati. Kamo je povorka krenula? Na Griè ili u Ilicu? To se nije moglo ustanoviti. Siniša pode opet natrag na mjesto odakle je slijedio trag. Nije mu bilo teško naæi tragove njegovih napadaèa. Njihove èizme ostavile su u snijegu duboke rupe.Bježali su na Mesnièka vrata, ali tu se tragovi na cesti gdje nije bilo snijega izgubiše."Što je to zapravo bilo?" pitao je ponovno sam sebe i krenuo pješice pod Sljeme, u lovaèki dvorac.Po ulicama žurile su piljarice i nosile živež na Markov trg.U MOKRICAMACestom prema Samoboru jašu dva konjanika.Ne žuri im se. Konje su pustili da idu korakom. Šute i promatraju prekrasni kraj. Oko njih pruža se dolina prekrivena debelim snijegom. Pred njima ponosno se uzdižu pobijeljene samoborske gore, medu njima Okiæ što se zaodjeo kraljevskim plaštem od snježnog hermelina.Sva dolina ledeno je more. Iz njega dižu se bijele gore kao ledene sante. Nad njima zaplavilo se nebo, puno sunèanog zlata. Bijeli snijeg ljeska se kao da je posipan zlatnim praškom, a zamrznuti potoci sjaje kao stakleni puteljci.Gore na vrh Tepca-brijega sjedi samoborski grad. Šiljaste kule zure u modro nebo, a hladne im stijene upijaju toplo sunce.

Konjanici prodoše ispod grada, uz kuæice samoborskih purgara i svrnuše cestom prema Mokricama.- Kako je èaroban dan, Siniša, zar ne? To opaja i blaži?- Mene ne. Ja volim sivo nebo, gustu maglu i mrklu noæ.

- Sumoran si. To je zato što si probdio tolike noæi naMesnièkom brijegu èekajuæi tajanstvenu povorku.- I ti si bio sa mnom pa nije na tebe djelovalo. Da smo barem mogli koga doèekati? Ali ništa. Kad se vratim u Zagreb,opet æemo loviti neobiène noæne ptice što plešu kolo pozamrznutom snijegu.- Samo pazi da tebe u Mokricama ne ulovi Auerspergova.- Ne brini. Uvidio sam da je uludo žene upuæivati na razbor. Što ih više nastojiš dovesti k pameti, to pamet od njihbrže uzmièe. Da nisam došao u Mokrice, grofica bi mahnitala; da sam došao toèno u roku kad me pozvala, primila bi meljubazno. A jer, evo, dolazim prije roka, vidjet æeš da joj neæebiti pravo što sam tu.Od jednog do drugog kraja brda naviještalo zvono podne, kad su posred snježnog humka iz bijele šume provirile okrugle crne kule grada Mokrice. Siniša i Filip skrenuše u dvorište. Pred njim se pružio dvor s visokim proèeljem i dvama krilima s obih strana. Nitko ih nije doèekao. Dvije žene stoje kod zdenca i nešto èiste. Odjevene su u crne haljine kranjskog kroja. Glave su svezale bijelim rupcima, ispod bradice, pa su im lica napola sakrita.Siniša zaustavi konja. Napola u šali šapne Filipu:- Neæe biti dobro, Filipe. Susreli smo na prvom korakužene.- Ako su lijepe i mlade, onda ništa ne èini.-Vraga su lijepe! Jedna je stara kao Metuzalem, a ona druga ima žuticu. Lice joj je strahovito žuto. A šteta je, pogledaj samo kako je stasita.Napokon pojavi se sluga i prihvati konje. Došljaci poðoše gore.Siniša je imao pravo. Grofica Auersperg bila je u neprilici. Isprièavala se da neæe moæi provesti dan s njime, jer da još ima vrlo mnogo posla za blagdane.

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

Dala gaje smjestiti u lijevu kulu. Tu je bila oružana. Zidine je pokrivalo staro oružje, lukovi, koplja, sablje, maèevi i puške. Stijene se gotovo nisu vidjele od mnoštva oružja, ali je soba bila ispunjena stolicama i divanima podobnim za ugodno èavrljanje.Podveèe razgledao je Siniša s Filipom oružje što gaje osobito zanimalo.- Da znaš kako imamo lijepu sobaricu! - reèe on Filipu. Onu što smo je vidjeli na zdencu. Malo sam je bolje pogledao. Liceje siroti strašno propalo i žuto, kao daje ustala iz groba. Oèito zato sakriva i obara oèi.-Valjda nam ju je grofica zato odabrala - odvrati Filip - da se ti ne bi mnogo zadržavao u ovoj kuli.Obojica se nasmijaše i nastaviše razgledavati oružje.Podveèe je dvor oživio. Prispjeli su novi gosti: grofica Èikuli-ni, barun Skerlec, grof Vojkffv i gradski odvjetnik Dvojkoviæ.Siniša se oko pola noæi povukao u svoju kulu, vrlo zadovoljan što se riješio gostiju koji su mu cijelu veèer dosaðivali. Sjeo je, ali nije zapalio svjetiljke. Kroz prozor je rasvjetljavala sobu mjeseèina. On je rado sjedio

ovako sam, gdje ga nitko nije smetao, pa se mogao po volji podati svojim mislima. Mislio je na Neru. Kad god je noæu u tami ostao sam, nije mogao misliti o drugom nego o njoj.Veæ je bilo kasno kad mu se prièini da hodnikom netko koraca. Nekoje vrijeme slušao.Valjda ga grofica ne kani uhoditi?Laki, ženski koraci èuli su se još glasnije. Primijeti da su prošli pokraj njegove sobe. To ga naljuti. Upali svjetiljku i otvori vrata. Svjetlo podigne uvis, ali ne vidje nikoga. Opet se vrati u sobu uvjeravajuæi se da su neprospavane noæi krive što mu se prièinja da netko koraca po hodniku. Zato pode u postelju i pokuša zaspati. Ali nije mogao usnuti. Ležao je na jastucima i buljio u mjeseèinu stoje tajanstveno rasvjetljavala sobu.

Tišinom prodre neki tihi štropot. Kao da se nešto pomièe po zidu na koji je prislonjena njegova postelja.Trgne se, upilji oèi u stijenu i prisluhne."Ludost! Sve je tiho, ništa se ne èuje. No ipak se giba, mièe se, plazi. Sad je stalo.To je u blizini, kao da je u zidu? Jest, kad prislonim uho o zid, èuje se još jaèe.Da, u zidu je! Što to može da bude? Kao daje zid oživio."Brzo ustane, upali svjetiljku i poèe istraživati zid. Nigdje ništa. Pode u hodnik. Ni ondje ništa.Srdit vrati se Siniša u sobu, ugasi svjetlo i legne.Èudnovato. Kao da se sada šušketanje èulo iz daleka.Napokon je sve utihnulo. Mjeseèina se polako šuljala s prozora. Sinišu obujmi san.Drugo jutro bio je Siniši prvi posao da ponovno ogleda zid u sobi i hodniku. U sobi nije našao ništa, ali u hodniku, sasvim nisko nad podom, otkri u zidu dugme koje bijaše obijeljeno vapnom, samo se okrhnuo komadiæ vapna pa se zacrnilo. Odmah je bio nacistu da dugme saèinjava samo rub jednog zavora, prièvršæenog na nekim vratima koja su takoðer bila okreèena pa se nisu razlikovala od zida. Okrene zavor i otvori niska vrata. Morao se jako sagnuti da bi mogao pogledati u tamni prostor što je zijevnuo kroz vrata. Bio je èetverouglast i produljivao se u visinu, a na stijeni su bile prislonjene ljestvice kakve su rabili oni što su èistili dimnjake. Siniša brzo povuèe glavu natrag i nasmije se sam sebi.Baš sam se povukao za nos. Ta to je dimnjak koji se ne rabi. Sigurno je propuh prouzroèio taj noæni štropot, ukori sam sebe. Buèno zatvori vrata, ostavi svoju kulu i uputi se medu ostale goste gdje je posve zaboravio svoj noæni doživljaj.Èitav dan prošao je buèno, no za Sinišu jednolièno i dosadno pa mu je bilo vrlo ugodno kad se opet našao sam u oružani tik uza svoju spavaæu sobu. Uvukao se u udubinu zida u kojoj

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

je bio prozor. Cijela je udubina izgledala kao mala izba u kojoj se je jedva mogao okrenuti jedan èovjek. Stojeæi kod prozora promatrao je kako je mjeseèina posrebrila cijeli kraj. Sasvim se zadubio u svoje misli kad se, najednom, naglo okrene."Kakav je to štropot? Netko je otvorio vrata oružane."Brzo se povuèe u udubinu prozora da se sakrije mjeseèevu svjetlu. U tamnom dijelu sobe, kamo nije dopirala mjeseèina, zaèuju se koraci i zašušti ženska haljina."Stoje to? Škljocnulo je oružje? Kao daje uzela pušku? Što li?" Samo trenutak bilo je tiho, a onda se vrata polako zatvore i nešto zašušti po hodniku.

Siniša se brzo išulja iz svoga kuta i pohiti za šumom ženske haljine. Otvori vrata oružane. U hodniku je tama kao u grobnici, ali u zidu se nešto povlaèi, mièe, plazi. Nekoliko koraka pode naprijed i prisloni uho na zid."Jest, tu je!" Siniša napipa željezna vrata koja su bila pritvorena i brzo ih otvori. Po ljestvicama vukla se gore neka žena.Uhvati je za rame i povuèe. Prigušeni glas straha zamnije kroz dimnjak. Siniša je držao ženu za rame. Ona se branila, ali je on uhvati još èvršæe i povuèe u oružanu. Osjetio je daje jaka, ali mu se nije mogla oprijeti. Silom je dovuèe k prozoru na mjeseèinu da joj pogleda u lice. No ona ga je skrivala. To ga je još više podjarivalo da vidi tko je ta žena što se noæu potkrada u kulu, uzima oružje i povlaèi kroz dimnjak. Jednom rukom uhvati Siniša njezine obje ruke, a drugom joj silom pridigne glavu. U prvi èas bio je iznenaðen. U suhom propalom licu prepoznao je onu djevojku koju je danas sastao kad je ušao u dvor. Ali nije pustio iz ruke tu glavu. Nešto ga sililo da zuri u ovo lice, tako silno propalo i požutjelo. Njezine oèi, u koje bijaše tek ovaj èas zagledao, smutile su ga.Zar je to bolesna prikaza? Je li pomjerio pameæu ili mu je šampanjac smutio vid? Te oèi, tako lijepe i tamne, tako mu-

dre i odvažne nije imao nitko nego ona. I tako visoko èelo stoje naviještalo neustrašivost nije imala nijedna žena nego ona. Ali, ona nije imala tako strašno propalo lice, tako strašnu žutu put!Ne, to nije nikada njezina prilika. "Ja sam zaista izgubio pamet", pomisli Siniša.Ali još uvijek je držao njezinu glavu prema mjeseèini i sa strahom piljio pogled u njezine oèi.- Za ime Božje, tko ste vi? Vaše oèi poznam, ali vas ne poznam!- Pustite me, gospodine - plahim, tihim glasom šapne neznanka.- Ne mogu vas pustiti. Nešto ima u vama što tako dobropoznajem. A ipak...- Vi se varate, gospodine, vi mene ne možete poznavati! -šapne jedva èujno.Sad se Siniša neèemu dosjeti. Kako je neznanka bila u dubini prozora, nije mogla izaæi jer je on stao pred nju. On se okrene upali svjetiljke i prinese je k djevojci. Svjetlo se prosulo po njoj."Stas, taj visoki stas, obli i snažni, da, takav stas imala je -ona! Samo oèi, ove oèi! Zar je moguæe da na svijetu ima takve oèi još koja druga žena?"Stoje dulje gledao u te oèi, to gaje više snalazio neki oèajni strah daje možda ovo lice ipak njezino. Spopala ga vrtoglavica. Pristupio je k njoj, obim rukama prihvatio njezina ramena i u strahu rekao:- Ove me oèi ne mogu prevariti. Zar je moguæe da ste to vi?- Èini mi se da me sudbina strašno progoni - reèe ona glasno.Od toga glasa trgnuo se Siniša kao da gaje pogodila oštrica noža. Da, taj glas, to je njezin glas. Takve oèi doista nema nijedna druga žena. On ih je prepoznao.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Mjesto da klikne od radosti što ju je našao, on je preneraženo gledao u njezino strašno promijenjeno lice i oèajno uskliknuo:- Nero, Nero, što se to s vama dogodilo? Koje vas je zlo zadesilo?- To da ste me prepoznali!- Zar vas samo to tako strašno unesreèuje? A mene ispunjaužas kad gledam vaše lice!

Ona se ironièno nasmiješi?- Zar ne, nisam više lijepa? Sad me više nitko neæe otimati.-Vi ste strašno bolesni Nero, a ja se osjeæam krivim da ste ovako nastradali. Ja sam kriv da sam vas pustio bez nadzora, pa ste mogli otiæi iz lovaèkog dvorca. Shvaæate li moj èin? Ta, požaliti bih morao svaki ljudski stvor da ga je takvo zlo zadesilo.- Vi mislite da me kakva bolest ovako promijenila?- A što bi drugo, zaboga?- Ako vas to uzbuðuje onda æu vam priznati istinu, da nemorate sebi više ništa predbacivati. One veèeri kad su u lovaèki dvorac provalili oni ljudi našla sam dobru zamisao. Kadsam èula da provalnici dolaze, potrèala sam u kuhinju i licenamazala ugljenom. Izgledala sam kao zaprljana služavka.Premda su oni ljudi poznavali kontesu Neru, nisu me onakvuprepoznali. Kad sam pobjegla iz dvorca, prolazila sam selimaprema Samoboru gdje me nisu ljudi poznavali. U selu samgovorila s raznim ženama koje su vrlo rado pripovijedale osvemu i svaèemu. Tako mije prièala neka žena o korijenju štoga neki èovjek u selu pripravlja i njime si ispire lice. Za nekoliko dana lice mu je propalo i požutjelo kao limun. Tako ideonda na proštenja i po selima prosjaci. Ljudi misle daje zaistabolestan pa ga uzdržavaju. Pošla sam k tom èovjeku i za cekindobila od njega taj blagotvorni korijen. Vidjela sam èovjeka

kako izgleda, pa sam se uvjerila da je ona žena govorila istinu. Ali ja nisam samo nakvasila lice ovom tekuæinom od kuhanog korijenja nego i kosu i od toga je potamnila. Vi najbolje znate da bi me pepeljasta kosa mogla stajati glave. Evo, sad znate da me nije nikakva bolest morila. To, uostalom, i vidite jer u tijelu nisam nimalo propala.- Ali zašto ste to uèinili, Nero? Zašto se niste radije povjerili Krajaèiæevoj Sandi? Ona bi vam bila pomogla. Mogli steotiæi daleko u svijet gdje vas ne može stiæi Krajaèiæeva ruka.Mogli ste se povjeriti ocu Smoleu da vam on pomogne. Moglose na sto naèina, ali ne ovako! Ta vi imate prijatelja koji bivam rado pomogli.- Ja ne tražim da mi tko pomogne. Meni nije do toga dapobjegnem Krajaèiæevu bijesu i svojoj smrtnoj osudi. Imamdrugi cilj života.- Vi imate drugi cilj života?- Da! I zato vas molim, kad ste me veæ morali ovako zateæi, da me ne spreèavate u osnovi koju imam izvesti. Nitkone smije saznati to što ste danas otkrili, niti smijete upozoritikoga na ovaj dimnjak. Nesretnim ste me sluèajem prepoznali,ali od ovoga èasa vi me ne poznajete.- Ako to zaista želite od mene ja æu se pokoriti.- Tražim vašu èasnu rijeè i molim daje održite.- Ne znam hoæete li mi vjerovati - gorko æe Siniša - ali javam tu èasnu rijeè zadajem.- Mi se, gospodine kapetane, nismo vidjeli. Laku noæ!- Još jednu rijeè vas molim. Znam da nemam prava pitati za vaše osnove, niti za povod zašto ste došli upravo u ovajdvor. Ipak, u mnogom osjeæam se sukrivcem svega što vas jezadesilo. Vi me smatrate huljom, ali morate priznati da i huljeimaju èasova kad se u njih probudi savjest. Meni je žao štosam, možda, bio povod da vas je zadesila nova nesreæa. Htiobih da to ispravim. Ne znam što kanite, ali htio bih vam bitina usluzi.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- U onom što ja imam da izvršim ne može mi nitko pomoæi.Ja nekoga tražim.- U ovom dvorcu?- Da, ovdje.- Èuo sam kad ste ušli u oružanu i uzeli oružje.- Vi ste to èuli? Imam vašu èasnu rijeè da niste ništa vidjelii ništa èuli.Nera izvadi iz džepa svoje haljine pištolj i pokaže ga Siniši.- Evo, to sam uzela. Bude li to tko opazio, vi ne znate ništa,vi niste ništa èuli ni vidjeli. Vi ne poznate služavku groficeAuersperg.S tim rijeèima izaðe Nera iz sobe.Siniša se baci u naslonjaè. To što se ovaj èas dogodilo doista mu se èinilo da je bio samo san, kratak trašan san. Zar je mogao sanjati da æe je naæi ovdje, pa još takvu?Zastoje uèinila na sebi takav zloèin? Tko je taj èovjek koga traži? Kome je namijenila ovaj pištolj? Možda Krajaèiæu ili Dvojkoviæu?Da nije možda Skerlecu? To bi moglo biti najvjerojatnije. On ju je ostavio u èasu kad bije mogao braniti. Da, on je možda najviše kriv stoje ona zapala u toliku bijedu. Mogao ju je lako obraniti. Daje pošao kraljici, sve bi bilo u redu. Možda je saznala tko je sprijeèio grofu Petru audijenciju kod kraljice.Dok je ovako razmišljao, stvori mu se pred oèima njezino lice i on zadršæe.Kako je mogla da to uèini? Zar je zbilja obraèunala sa životom?Te noæi Siniša nije legao. Hodao je sobama kao luðak.Duboka žalost, potištenost, bijes na sudbinu, oèaj i strah od onoga što bi imalo doæi, vitlahu se njegovom dušom poput vihora. Nije se smirio ni drugi dan kad se našao medu gostima koji su bili buèni i veseli. Nisu ni slutili što se dogaða u Sinišinoj duši. Jedino su ga pitali zastoje blijed i zašto mu je pogled smeten. No on je umio opravdati se kakvom šalom.

Cijelo prijepodne osjeæao je silnu uzbudenost. Kad god su se otvorila vrata, svaki put mu je zatreperilo srce. Mislio je da æe uæi - ona.Kad je poslijepodne pošao u svoju sobu da se odjene za izlet u šumu, susreo ju je nenadano u hodniku. Bila je odjevena u isto ono crno odijelo u kojem ju je vidio na zdencu, a na glavi je imala onaj isti rubac koji joj je tako vješto sakrio lice. Dah mu je zastao kad ju je spazio. Sav je protrnuo, ali je prošao kraj nje mirno i ne pogledavši je, upravo kao što je i ona prošla pokraj njega, a da se nije obazrela. Brzim korakom otišao je u svoju sobu i ondje se zakljuèao. Stajao je neko vrijeme usred sobe, ali nije ništa vidio. Pred oèima mu je lebdjela samo ona, u onoj crnoj odjeæi, s rupcem na glavi, na poslu sluškinje, s onim licem.A ipak, kako bi bio sretan kad bi ga prijateljski pogledala?Èas kasnije stao se odijevati, veæ su kucali na vrata."Nisam praznovjeran", reèe sam sebi, "ali ipak dršæem od neèega! Bojim se! Svuda vidim neku pogibelj, kao da u zraku stoji pisano da æe se dogoditi nešto strašno! Što? Zar ima još nešto strasnije od onoga što sam juèer doživio?"NAVJEŠTAJ BORBENa Badnjak o podne ušao je u prostrano dvorište grada Mokrice cio niz otmjenih saonica u kojima su se dovezli novi gosti. Siniša i Filip stajali su na hodniku lijevoga krila dvora i promatrali kako se iz saonica iskrcavaju gospoðe i gospoda iz otmjenih velikaških krugova.- Pogledaj! - šapne Filip. - To je ban Nadaždi, grofovi Erdodv, kontesa Ženka i Terka, grofica Draškoviæ, grof Draškoviæ i plemiæ Malakoczv. Pa tko je to još dolje? Upravo cijela èeta. Kao da æe biti svatovi!

i

MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Ne znam što æe svi ovdje. Grofica mi nije rekla daje kogapozvala - mrko odvrati Siniša. - Još se ne sjeæam da je nabadnje veæe imala toliko gostiju.- Izgleda da sprema nešto osobito.U salonu gospodarice Mokrica grofice Auersperg nastala živa gužva, odzvanjao veseli smijeh i buèno èavrljanje. Siniša je pošao medu goste i redom ih pozdravio. Njegova pojava pobudila je pozornost. Svima je palo u oèi daje nešto omršavio i da mu je lice bilo blijedo. Bljedoæa ga samo još poljepšavala. Oèi su mu u blijedom licu izgledale sanjive, a crna kosa još crnjom. Gospoðe i gospoðice gledale su ga èeznutljivo. Svaka je željela da priðe k njoj i da joj nešto kaže. On ih je redom pozdravio, kavalirski im poljubio ruke i rekao po koju ljubaznu rijeè.Doskora oprostili se gosti, a kaštelan ih poveo u sobe koje su bile za njih spremljene. Samo je Terka malo zaostala i pri-šapnula:- Što znaèi da ste vi veæ ovdje?- Ja bih vas morao pitati kako to da vi dolazite ovamo?- Grofica je pozvala oca i Draškoviæa, pa kako æu ja ostati?Oni i ne slute kakva me mržnja dijeli od grofice. Samo jednome smuæuje. Grofica me je neobièno ljubazno primila.- Ne mogu znati zašto.- Vi se èudno držite prema meni. Od one veèeri niste midošli blizu.- Ni onda nisam ja došao k vama nego ste me vi domamili.A vjerujte mi, to baš nije zanimljivo.- Bit æe zla, Siniša, ako ovako nastavite.- Prijetite se koliko vas volja! Valjda sam ja svoj gospodar.Moj ukus vrijeða kad mi se netko nuða, pa makar to bilo i utami.Kontesa je problijedila od ljutine. Htjede odgovoriti ali su na dvorištu zazvonila zvonca saonica. Siniša je pošao k prozoru i na svoje iznenaðenje opazio Remetince.

KONTESA NERAPoput ptica poskakali su sa saonica i otprhnuli po stepenicama. Siniša im je pošao u susret i pozdravio ih, izrazio im svoje veselje što su pušteni na slobodu.- Banje posredovao - reèe Tito - pa su nas napokon pustili. Èuli smo daje došao ovamo i odmah smo pohitali za njim.Željeli bismo govoriti s njim.Kapetan je sam pošao k banu i najavio mu da su ðaci stigli i da žele s njim govoriti. Ban ih je primio u nekom malom salonu i mladež osobito srdaèno pozdravio. Sa svakim se pojedinim rukovao, potapšao ga po ramenu i rekao mu koju ljubaznu rijeè.- A sad budite pametni! - reèe im Nadaždi. - Mladi ste, zagledali ste se u lijepu djevojku, pa ste držali svojom viteškomdužnošæu daje treba oteti strašnoj sudbini, što, napokon, nijezloèin, ali je u opreci sa zakonom.- Ne, vaša preuzvišenosti - preuzme rijeè Francesko ozbiljnim licem i još ozbiljnijim glasom. - Mi se doðosmo zahvalitiza vaše visoko posredovanje, ali ujedno držimo za dužnostda vam kažemo cijelu istinu. Da smo pokušali spasiti konte-su Neru, bio je samo povod. Nas je na taj èin ponukalo našeuvjerenje. Ne samo da smo uvjereni da ona nije vještica, nego

smo uvjereni i to daje cijeli taj postupak nepravedan.- Pa dobro - odvrati ban. - Vi možete imati svoje uvjerenje,ali ipak niste smjeli takvo što èiniti. Vi znate da ste je htjelioteti vlasti zakona, a to je svakako, kažnjivo.- Ali kad smo došli do uvjerenja da je taj zakon zastario idaje posljedica starih praznovjernih zabluda? - upadne TitoKrajaèiæ. - Koliko je bilo veæ raznih zakona koji su se pokazalilošima pa su ih dokinuli.- Veæ kralj Koloman izdao je zakon kojim se zabranjivalovjerovati u vještice i èarolije, a isto je uèinio i kralj Karlo Veliki.Kaznio je smræu onoga koji bi širio nauk da postoje vještice.-Ali onda se pojaviše razne teološke knjige koje su uvjeravale da vještice postoje. I kad je papa Inocent VIII. izdao bulu

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

kojom je u tu nauku zapovjedio vjerovati, onda su se zakoni opet promijenili.- Ali, preuzvišenosti, mi u to ne vjerujemo i neæemo vjerovati, pa makar ne znam što s nama uèinili. Upravo je strašnogledati što se to kod nas radi. Ja sam uvjeren da ni vašapreuzvišenost ne vjeruje da žene od krvi i mesa lete po zrakui da prave tuèu i grmljavinu.- Ja samo respektiram zakon! - odvrati ban.- Ali mi neæemo mirovati dok ne ishodimo da se taj zakonukine.- Vi hoæete praviti i revoluciju, draga djeco?-Ako je zdrava i prosvijetljena pamet revolucija, onda naravno da to hoæemo! Iskreno vam priznajemo da smo dosad to svoje uvjerenje tajili i usuðivali se o njemu govoriti samo u kolibici u Remetama, ali odsad govorit æemo bez straha javno, pa dogodilo se s nama što mu drago.- Ali, zaboga, djeco, nemojte to èiniti! Vi znate kakve suposljedice...- Mi znamo što nas èeka! Zar vi mislite, vaša preuzvišenosti,da bi kontesa Nera ikad pala pod sumnju daje vještica da nijejavno govorila kako ne vjeruje u vještice?- Vi znate daje sakrila Kušenku koja je bila optužena!- To ne bi nimalo smetalo ni suca ni gradskog odvjetnika.Oni bi bili sve isprièali i unuci grofice Ratkav ne bi se biloništa dogodilo daje nije zamrzio Krajaèiæ.- Samo zato što se rugala praznovjerju o vješticama, štomu je u lice rekla da ne vjeruje u vještice, samo zato ju je zadesila tolika nepravda - nastavi Malakoczv. - Od onog dobazamrzio je Krajaèiæ Neru pa ju je u svojoj mržnji nezakonitodovabio u zatvor. Mi to sve dobro znamo. Eto, i sin Krajaèiæevto zna i on je s nama.- Nera je nastradala samo zbog svoga uvjerenja i svoje pro-svijetljenosti - prihvati rijeè Tito.

- Ali mi æemo slijediti njezin primjer pa makar nas zadesila njezina sudbina. Nerino ime bit æe zapisano na zastavipod kojom æemo hrabro, otvoreno i javno naprijed. Sadavaša preuzvišenost zna naše misli i bude li nas Krajaèiæ progonio i jednog nas dana optužio zbog èarolija, neka vaša pre

uzvišenost unaprijed zna daje to zato što hoæemo da naš puki naše društvo oslobodimo od strašnog zla koje je razorilo toliko domaæih ognjišta i dovelo toliko nevinih žena na lomaèu.- Drago mi je - odvrati ban - da ste barem iskreni. Zasadvam mogu samo savjetovati da budete umjereni i da nepreðete granice zakona koji postoji. O ostalom æemo govoritidrugi put!Mladež je ostavila bana. Siniša ih je èekao na vratima blagovaonice i zamolio da poðu s njim u kulu.Kad je kapetan zatvorio vrata oružane i našao se s mladeži na samu, reèe poluglasno:Nekoliko puta sam pokušao da doðem do vas kad ste bili u zatvoru, ali bez uspjeha.- Rekla nam je Sanda da ste htjeli s nama govoriti - odvratiTito. - 0 èemu, to nismo znali.- Odonda kad sam doznao da ste vi pokušali spasiti konte-su Neru èini mi se da vi ne vjerujete u vještice. A kako sam i jamnijenja da je to zabluda neznanja i gluposti, mi smo, oèito,istih nazora.Ðaci se iznenaðeno pogledaše.- Vama je oèito nevjerojatno da baš ja ovako govorim. Nonemojte gledati moju odoru, dragi mladi prijatelji.- Oprostite, gospodine kapetane - reèe Tito. - Da vi ne vjerujete u vještice, to je, možda, moguæe, ali kad ste veæ govorili o kontesi Neri, onda vas moram podsjetiti da ste upravo vimnogo pridonijeli njezinoj nesreæi. Vi ste svjedoèili da ste jenašli jednom u šumi na križanju.- Ja? - povikne Siniša i skoèi uvis. - Tko vam je to rekao?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ja sam provalio u ured moga oca i našao vaš iskaz u zapisniku.- U zapisniku! - klikne Siniša.Nekoliko je èasaka šutio. Sjeæao se da mu je to isto spoèitnula i Nera.- Gospodo - sveèanim glasom reèe Siniša -ja vam zadajemsvoju èasnu rijeè da sam u zapisnik govorio baš protivno, dasam ga proèitao i potpisao svojom rukom.- Zapisnik koji sam ja èitao nije bio potpisan - odvrati Tito.Ovo je na mladež ostavilo veliki dojam.- Buduæi da mi zadanoj rijeèi gospodina kapetana moramo vjerovati, to je onda jasno daje zapisnik koji je èitao Titokrivotvoren.Siniša isprièa èitav prizor s Krajaèiæem kad ga je preslušavao. Remetinci zakljuèiše daje zapisnik doista netko morao krivotvoriti.Tito je šutio, ali se u sebi bojao da je to uèinio sam njegov otac, dok su drugi tvrdili daje to Mikièin posao.- Zapisnik je doista pisan Mikièinom rukom - reèe Tito.Siniša odmah doda:- Alije pitanje je li on moj iskaz sam preinaèio ili mu je tkodrugi rekao da to uèini.- Mi æemo to pronaæi! Od danas mi poèinjemo svoju borbu protiv progona vještica glasno i javno, to smo malo prije

navijestili banu. Ali mi bismo rado ušli u trag i onome "ðavlu"koji je oteo Neru! Taj je èovjek sigurno onaj isti koji je Neruprvi puta oteo. Mi smo uvjereni da je taj ðavo "Lucifer" i dapripada nekoj družbi koja se naziva "Luciferima".- A zašto bi taj "Lucifer" otimao kontesu?- Poštene namjere nije imao. I ako se jednom s njimesretnemo, on æe svoje djelo platiti glavom - odvrati Tito glasom koji je odavao da mržnja na onog èovjeka ima dubljihrazloga.

Lo.Lt

- Od ovoga èasa vi ste, gospodine kapetane, naš saveznik,zar ne?- Jesam, mlada gospodo - odvrati kapetan.S kapetanom izrukovaše se svi redom i onda se s njim oprostiše. Tito je ostao posljednji i upita Sinišu kad su ostali na samu:- Jeste li možda èuli štogod u vašem krugu govoriti tko nasje izdao kad smo spašavali kontesu?- Nisam. Ali kad bih ispitivao gospodu od suda možda bimi rekli.- Uèinite to! Mene je strah da je izdajica u našoj sredini.Prije nego poènemo našu borbu, morali bismo ga poznati.Kako ste opazili, gospodine kapetane, ja imam prema vamapovjerenja. I onda kad se govorilo o vašem iskazu protiv kon-tese, nešto mi nije dalo da u to vjerujem.- Vi se u meni neæete prevariti - odvrati Siniša i otpratimladiæa iz dvorca.SPLETKE GROFICE AUERSPERGU velikoj dvorani grada Mokrica slavi se badnje veèe. Više od trideset gostiju sjedi u sveèanim odorama oko golema stola. Toèi se šampanjac, redaju se pozdravi i zdravice, a domaæica, grofica Auersperg, sjaji od sreæe i zadovoljstva.Ona sjedi na èelu stola.Kao prva kraljièina dvorska gospoda imala je to poèasno mjesto svuda, pa i kod kuæe. Poslije grofice Ratkav bila je ona po svom položaju prva u društvu, jer je ban bio udovac pa nije bilo banice.Grofica je sebi zdesna posjela bana, a slijeva Sinišu. Gosti nisu još nikada vidjeli groficu tako ljubaznu i sretnu kakva je

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

bila danas. Rekli su, dapaèe, da se pomladila. Tridesetsedma godina nije se ni na èas opažala. Naprotiv, grofica je izgledala ljepša i svježija od djevojaka i mlade grofice Èikulini.- Što to znaèi da vaš stric toliko obilazi groficu Auersperg?- pitala je Terka svog vjerenika, mladog i plahog grofa KarlaErdodvja.- Ne znam - odvrati on.- Zar ne bi bilo moguæe da grofica poðe za Kristofora?- Jednoæ je on bio u milosti grofièinoj, ali sada je to prošlo.Kristofor je veliki kartaš i ne vjerujem da bi ga ona htjela uzeti.- Èekajte - eno, grof ustaje! Hoæe da izreèe zdravicu.Svi su umuknuli i gledali na kavalira koji je ustao držeæi u ruci èašu punu šampanjca.

Otmjena grofova pojava pobudila je veliku pozornost u dvorani grofice Auersperg. Njegovo blijedo lice, obraslo crnom bradom u kojoj se veæ napadno bijelila mnoga bijela vlas, izgledao je vrlo sveèano. Svi su oèekivali da æe izreæi nešto osobito važno i brzo prekinuli razgovore sa svojim susjedima.Grof je poèeo zvonkim glasom:- Visokorodene gospode i visokorodena gospodo! Kako jenjezina preuzvisenost grofica Auersperg mene odlikovala velikom poèašæu povjerivši mi upravu ovog èasnog stola, to mezapala velika èast da vašim visokoroðima objavim nešto štoæe svakoga od vas vrlo obradovati i razjasniti vam zašto nasje njezina preuzvisenost pozvala na današnju veèer u svojedvore.Svi su radoznalo pogledali èas u grofa Erdodvja, èas opet u groficu Auersperg. Samo se grofica Èikulini tajanstveno smiješila; kao da zna što æe grof objaviti.- Osobito sam sretan što ovaj èas imam sreæu objaviti vašim visokoroðima da se njezina preuzvisenost današnjim danom zaruèila s najhrabrijim junakom naše vojske kojega pozna cijela država samo pod jednim imenom: Siniša!

Siniša problijedi.U isti tren ustanu grof Vojkffv i Dvojkoviæ i viknuše:- Živjeli! Èestitamo!Prije nego bi okom trenuo, obasuše groficu i kapetana èestitkama. Ona ih je primala ljubazno se smiješeæi, dok je Siniša šutio i vojnièki se naklanjao gostima koji su dolazili da mu izraze svoje želje.Terka je ostala na svome mjestu. Nije se usudila ni ustati, tako je drhtala od uzbuðenja.Grofica je to opazila pa ju je preko stola izazivala ironiènim smiješkom.Nitko nije više sjedao za stol. Sve se razišlo po dvorani i raspravljalo o velikom iznenaðenju. Svi su pogledom pratili Sinišu koji je stajao miran i blijed i nijemim vojnièkim pozdravom zahvaljivao na èestitkama. Onda se najednom okrenuo svojoj nenadanoj vjerenici, ponudio joj ruku i izveo je iz dvorane.Bez rijeèi vodio je groficu kroz sobe i doveo je u njezine odaje. U malom grofièinom salonu Siniša pusti groficu. Ona gaje gledala mirno i gotovo rugajuæi mu se.- Ti si doista vrlo sveèan!- Veæ sam htio da isto onako sveèano kako je grof Kristofornaše zaruke navijestio sve oporeèem...- Pa si se ipak predomislio!- Ali tvoja garda, gospodin Vojkffv i Dvojkoviæ, bili su dobro pripravljeni, pa su prenaglo izazvali èestitke. Meðutimsam uvidio da bih izazvao veliku sablazan, a to nisam htio uèiniti iz štovanja prema svojoj èasnièkoj odori!- Dakle, svoju odoru cijeniš više od mene.- Tebe nisam imao zašto nikad cijeniti...- Možda. Uostalom, svejedno. Ti si, doduše, drzovit i silovit, ali ja æu ti dokazati kako se za tebe brinem. Nisam sehtjela prije deset godina udati za kneza, a danas sam se pre-

i

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

domislila. Ti, istina, nisi nikakav plemiæ, ali ja sam se pobrinula i za to. Evo, ovdje je tvoja plemiæka povelja. Vladarka ti je podijelila naslov baruna, a na dan vjenèanja dobit æeš povelju na dar.

Lice kapetanovo porumeni do èela. Divlji bijes navaljivao mu iz oèiju i iz svake žilice lica. Istrgne grofici iz ruke povelju, razdere je na komadiæe i baci joj pred noge.- Shvaæaš li što si uèinio?- Shvaæaš li da te ja neæu nikada oženiti? Nikada i ni za štona svijetu. Volim prije umrijeti.Grofica se nasmije.- Na vješalima?-Makar i ondje...- Pa dobro! Pozvat æu ovamo gradskog notara Salea i gradskog odvjetnika. Neka èuju moju optužbu i neka te uhapse.Sad se nasmije Siniša.- Mene? Neka samo polože ruku na mene, prekinut æu obojici kralješke.Grofica je htjela otiæi, a Siniša joj zakrèi put: - Èime mi se prijetiš? Neæeš izaæi iz ove sobe dok mi to ne kažeš!U ovim je rijeèima bilo toliko gnjeva da se grofica povukla malo natrag prema tapetnim stijenama.- Govori! Sto znaš? - ponovio je Siniša.- Znam da si ubojica.

- To mi moraš, prije svega, dokazati.-Vrlo lako. Dva su èovjeka koji æe svjedoèiti.- To je nemoguæe. Nitko nije mogao ništa znati!- Zbilja? Kako bih ja inaèe saznala dogaðaje one noæi odprije deset godina?Siniša je nijemo zurio u groficu, a lice mu se mraèilo.- Znam daje bila zima, kao i sada. U kasnu noæ dogodilo seu jednom malom, osamljenom dvorcu nešto neobièno. Nekisiloviti mladiæ, gotovo djeèak, nasitio se svoje ljubovce, te lijepu i mladu groficu, koju je drugome oteo, ugušio.

Iste noæi nesta mladiæa. U kuæi porodila se vatra. I èudnovato, upravo je izgorjela ona soba u kojoj je bilo truplo ugušene ljepotice. Veli se, dapaèe, da nije bila ugušena, nego je napola živa izgorjela u vatri koju je mladiæ potpalio. Mladi ubojica je pobjegao i jednog dana pojavio se u Trenkovoj èeti i sad služi u carskoj vojsci. Poznaš li ga, Siniša?- Poznam! I bude li potrebno, ja æu ga sam prijaviti vojnièkoj oblasti neka ga strijeljaju, svuku s njega odoru i vješaju.Ali onda æe se on barem moæi opravdati i reæi istinu kako se todoista zbilo, jer ti si dodala proste neistine i podlosti.- Ovako mije pripovijedao onaj koji mije to povjerio!- Tko je bio taj èovjek?- To ti ne mogu reæi ni pod prijetnjom da æeš ovdje meneugušiti.

- Neæu nikada sebi okaljati ruke ovako blatnom krvlju.Netko pokuca na vratima i zaèuje se ženski glas:- Alma, doði! Tvoja je odsutnost gostima zagonetna.

- Odmah! - odgovori dvorska gospoda i upozori Sinišu: -Evo grofica Èikulini me opominje, doði opet k gostima.- Ja sam bio i ostat æu svoj gospodar! - odvrati Siniša.- Valjda neæeš poèiniti sablazan?- Veæ sam ti rekao da odviše poštujem svoju èasnièku odoru, a da bih sada izazvao sramotnu sablazan na žensku glavu.Ali i opet ti velim: uzet te neæu nikada. Tvoja je stvar kako æeši kada ove zaruke opozvati. Prepuštam ti da udesiš za sebeonako kako je najbolje.- A što æeš ti uèiniti?

-To je moja briga.Siniša pode ravno u lijevu kulu gdje je Filip imao svoju sobu.Našao gaje gdje èita.- Što tebe nosi u to doba ovamo? - zaèudi se Filip.- Hoæu da te upozorim da budeš spreman na sve. Moglo bise dogoditi da veæ ovih dana otputujem na drugi svijet.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ti od neko doba nisi zdrav, Siniša. U tebi sve trza i kipi,ti si napola lud.- To i sam osjeæam. Ali kako da ne poludim? Èuj me!I on mu ispripovjedi svoje nenadane zaruke s groficom i ono stoje èas prije s njom govorio u njezinu salonu.- Siniša, ovo æe ti skrhati vrat. Ti æeš biti prisiljen groficuoženiti.- Nikada. Pazi što ti velim: nikada!- Meni sve nešto veli da hoæeš.- Ja sam veæ stvorio odluku.- Ali od koga je to ona mogla doznati?- Možda od - njega?- To je nevjerojatno. Zar on tebe pozna? Nije te vidio sveod desete godine, pa ne može ni slutiti tko si mu ti?- A ipak sluti ili je nekako doznao pa mi se ovako osveæuje?- Onda bi barem znao stvar onako kako se zbila, a ne bi govorio neistinu.- Možda je htio da me prikaže lopovom.- Ne razumijem zašto.- Tko bi to znao? Èemu da sebi time razbijam glavu? Dostaje da grofica ipak glavnu stvar zna. A sad spavaj, Filipe. Jaidem, da ne bude sablazni.Za malo èasaka ušao je Siniša u dvoranu, krcatu gostima.Crveno sukno sveèane odore dobro je pristajalo njegovu garavom licu što bijaše blijedo i preliveno muževnom od-luènošæu. Kad je pogledao svojim tamnim tajanstvenim oèima po gostima, muški spol osjetio je zavist, a žene èežnju. Pogledima su mu slale uzdisaje i cjelove, ne sluteæi što se dogaða u njegovoj duši.

U KULIPonoæ je bila veæ davno odbila. Po dolini zamuknuli su veæ sveèani zvonovi i zamrla pjesma seljaka što su se vraæali s pol-noæke.Siniša je stajao u udubini prozora oružane i gledao po dalekom kraju.Mjeseèina je pala upravo na rešetke prozora i prosula svoj srebrni sjaj po Sinišinoj rusoj glavi.U duši mu je bilo tmurno i oblaèno. Nije mogao da dulje izdrži u dvoranama gdje je odzvanjala buèna zabava. Sklonuo se naèas da se odmori.Ovdje, u kuli, bilo je tiho, pa se posve predao svojim mislima. Imao je toliko toga da misli! Od onog èasa kad je prešao prag ovog dvora survalo se tako mnogo na njegovu dušu. Trebalo mu je samoæe, da se sabere i razmisli što æe uèiniti. No sve stoje zamislio imalo je samo jednu ideju: ostati u tom dvoru kao vjerenik - samo da bude u Nerinoj blizini.Kao daje èuo u sobi neki štropot. Okrene se. Preneraženo upilji oèi u sablasnu sliku.Pred njim stajaše žena sa žutim bolesnim licem iz kojega su u njega piljile velike crne oèi.On se makne da pode prema njoj.

- Ostanite dok vam ne skinem krinku!Ona je poludjela, oèajno æe Siniša u sebi. Neæu joj se opirati, jer to æe je samo razdražiti. Èekat æu da vidim kako bih je mogao umiriti.Ali nije imao kada èekati. Iz njezinih usta ponovno provali isti prijeteæi glas:- Dakle sam vas našla, ubojice!"Ubojice?" ponovi u sebi kapetan i pogleda bolje u Nerino izoblièeno lice.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Ako niste kukavica, ostanite ovdje dok vam ne izreèemosudu.- Konteso, što se to s vama zbiva?!- Slutila sam da ste hulja i da vam ništa na svijetu nijedovoljno podlo što ne biste uèinili, ali da ste ubojica to ipaknisam nasluæivala.- Sto to govorite, konteso? Ja ne znam što se to s vama dogodilo.- Ništa! Baš ništa. Èini se da ste slutili da vam od onog dimnjaka prijeti pogibelj. Zla vaša savjest navela vas je u trag tomskrovitom mjestu za koje možda ne zna ni grofica Auersperg.- Ne shvaæam vas.- Ono radi èega sam došla u ovaj dvor ima se ispuniti!Ona je poludjela, mišljaše Siniša i srce mu se stislo od boli.Njezine oèi strašno su buljile u njega, on je razabrao groznièavo drhtanje njezinih usta.Zato htjede poæi prema njoj, ali ona vikne:- Ne mièite se.Siniša se sve više uvjeravao daje nesretnica pomjerila pameæu.- Ubojice! - vikne ona.- Ubojice? - ponovi tiho Siniša. - Što to znaèi?- Sad to ne znate, ali gore, u grofièinu salonu, mogli ste sesjetiti svega što se zbilo prije deset godina? Gore niste pitališto to znaèi?Mladiæu se èinilo da sada i njega ostavlja pamet.Otkud ona znade što je bilo prije deset godina? Kako zna stoje govorio s groficom? Možda je slušala? Ali u kakvoj je to vezi s njom?A ona je nastavila:- Sjeæate li se kad u lovaèki dvorac provališe oni crni ljudi koji su govorili o vama? Jedan od njih spomenuo je mojuumorenu majku i on zna ubojicu koji ga plaæa da šuti. Ove

ste ljude pustili pobjeæi. I bježala sam iz dvorca, iznakazila svoje lice u neobuzdanoj želji da što prije doðem u Mokrice. Tu sam imala naæi ubojicu. I moja je baka znala daje ubojica ljubavnik grofice Auersperg, a to je rekao i onaj provalnik. Šuljala sam se po kuæi kao sablast, prisluškivala i tražila put do grofièinih odaja. I naðoh ga: evo, onaj dimnjak. Onuda sam se uspela do grofièinih odaja i èekala. I danas mije poslužila sreæa.- Jeste li sve èuli što sam govorio s groficom? - upitaSiniša.- Èula sam da vam je predbacila ubojstvo, da vam se neštotime prijetila. Rekla vam je da ste se zasitili lijepe mlade grofice, ugušili je i zapalili - i, konaèno, daje napola živa izgorjela. Vi se niste branili!- A ipak nije sve bilo onako kako je ona govorila.

- Što nije bilo? Recite? Jeste li ubili mladu groficu iliniste?- Jesam, ali je nisam nikuda odmamio, niti sam je uopæepoznavao prije nego što sam poèinio to nesretno djelo.- Godinu dana bila je moja majka u vašoj kuæi zatoèena!- Konteso, ja je nisam ni poznavao. Nije nikako moguæe daje ona žena koju sam ubio bila vaša majka.U njegovu je glasu drhtala neka tajna tjeskoba. Kao da se sam boji daje ipak bila njezina mati.- Ludo se branite. Groficu Kegleviæ svatko je poznavao. Bilaje lijepa mlada crnka, cijeli Griè ju je nazivao "lijepa Olga".Ove rijeèi padoše na Sinišu kao bat. Njemu se èinilo da mu netko lupa kladivom po sljepooèicama i da pri tom vièe:"Olga!-Olga!..."Sve mu se pred oèima zavrtjelo. Èinilo se da je oružje na stijenama poèelo udarati jedno o drugo, a oružana daje puna ljudi koji vièu:"Olga! Olga! Olga!"

I

- Istina je samo jedno - reèe konaèno Siniša - a to je dasam doista ubio jednu ženu. Ali to bijaše nesretni sluèaj, a nipošto podli èin. Niti sam je prije poznavao niti sam nad njomzapalio dvor. Moj èin nije bio podao. Zašto sam je ubio, tovam ne mogu reæi. Ako je to bila vaša majka, onda æu radosvoj èin oprati svojom smræu.Odluèno, iskreno i muževno zvuèale su ove rijeèi i dotakle se njezine duše kao hladni oblog vruæeg èela.Klonula je na stol i šutjela - da sabere svoju snagu.Na vratima zabliješti svijeænjak u ruci kaštelana, a s njim ude u dvoranu grofica Auersperg.- Gdje si ti, Siniša, tražim te posvuda! Što radiš u tamnojoružani?Njezin glas zvuèio je resko i neugodno.Sada tek opazi grofica da Siniša nije sam. Ona pogleda u njegovo izmijenjeno lice, opazi njegove raskopèane grudi, nasmije se ironièno i okrene se kaštelanu:- Molim vas, zovnite ovamo Matiju!- Što si nakanila? - upita Siniša groficu tiho.- To se tebe nimalo ne tièe. Idi gostima, veæ je svima èudnovato što te nema.-Ostat æu ovdje!- S kakvom sam te grdobom zatekla! Ali ti nisi kriv, odveæsi pio.Kaštelan se vrati. Za njim uðe u sobu golema košèata lju-deskara brutalna lica. Bijaše to strah i trepet služinèadi. Bio je kuæni krvnik, šibao je i zatvarao neposlušnu služinèad i sve one kojima su gospodari grada mogli zapovijedati. S njim uðoše i dva momka. Grofica ga oslovi:- Matija, ova djevojèura ima biti pred cijelom služinèadi kažnjena šibama, a onda je metni dva dana i dvije noæi uklade. Neka razmišlja o djevojaèkom poštenju.Matija pode prema Neri, ali mu Siniša zakrèi put i vikne:

-Van!Svi su u èudu pogledali kapetana.- Odviše je pio! - šapne grofica kaštelanu.- Molim vas, gospodine kapetane - zamoli kaštelan - da nespreèavate slugu u vršenju gospodarièine zapovijedi.-Van! Jeste li èuli?- Ti ne znaš što radiš, Siniša - šapne grofica Siniši tiho. -

Doði.A onda naloži Matiji:- Izvuci djevojku i odvedi je.Visoka ljudeskara poðe prema prozoru i htjede obiæi Sinišu, ali ovaj podigne obje ruke, pograbi ogromnog Matiju za ramena i baci ga u vrata. Grofica je prestravljeno pobjegla, uvjerena da je Siniša od vina pomahnitao. Momci priskoèiše da iza Sinišinih leda dopru do Nere, ali on se veæ okrenuo udario prvog momka, koji mu je bio bliži, u leda da se odmah srušio pred njegove noge. Preðe preko njega i povuèe drugog momka natrag od Nere tako žestoko prema vratima da je i ovaj pao kao komad drveta.Kaštelan je nastojao Sinišu umiriti. Ali on kao da je jedva doèekao da se s nekim potuèe. Zamahne rukom prema kaštelanu, pograbi ga za ramena i vikne: -Van!Kaštelan se htio oprijeti i uhvatio Sinišu za prsa. No èim ga je dotaknuo, plane kapetan, zgrabi kaštelana za obje ruke i stisne ih k tijelu tako daje stajao ukoèen pred kapetanom, te se nije mogao maknuti. A onda ga povuèe k vratima i gurne u hodnik.Kad su svi bili na hodniku, zalupi Siniša vratima i zakljuèa ih, a onda pohiti na druga vrata kojima se ulazilo u njegovu spavaæu sobu pa ih zabravi.Cijelo to vrijeme stajaše Nera stisnuta uza zid kod prozora.Pred oèima lebdio joj još uvijek onaj prizor što se netom pred njom odigrao tako naglo i brzo daje tek sada stala shva-

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

æati što se dogodilo. Kad je Siniša zabravio vrata, ogleda se k Neri. Ona je još uvijek stajala na prijašnjem mjestu.- A što æe biti sada? - upita ona tiho.Ovo pitanje nije oèekivao. Izrekla ga je tako kao da traži od njega savjet.- Što god vi želite - odvrati on odluèno.- Gnjev grofice mora me stiæi ako ostanem dulje u dvoru.- Hoæete li otiæi odavle?- Dragovoljno me neæe pustiti. Šibat æe me.- Vi æete odmah iziæi iz dvora.- Siniša povuèe svilenu vrpcu od zvonca koje je spajalo njegovu sobu s Filipovom.Odmah iza toga èuli su se koraci i kucanje.- Jesi li ti, Filipe?- Jesam.- Siniša se okrene k Neri i reèe joj tiho:- Morate me riješiti zadane rijeèi da vas ne poznam. Filipmora sve saznati.- Pristajem.Siniša otkljuèa vrata, a Filip ude u sobu. Iznenaðeno je gledao Sinišu kad gaje našao zatvorena sa sobaricom kojoj su se još prije dva dana rugali.- Spremi se na put, Filipe. Ali odmah! Ponesi samo oružje imoju veliku kabanicu, a onda se vrati.Filip je otišao, a Siniša je ostao kod vrata.Za nekoliko èasaka vratio se Filip i donio sve što mu je Siniša odredio. Na to se sve troje spremi i izaðu iz sobe.Sišli su mraènim stubama lijevog krila dvorca. Kad su došli do vrata, zapovjedi Siniša vrataru:-Otvaraj!- Neka mi vaša milost oprosti, ali grofica je zapovjedila dane smijem nikoga pustiti iz dvora. Ako vas pustim otjerat æeme.

Siniša pograbi vratara jednom rukom za rame. No on je oèito veæ znao stoje Siniša uèinio s Matijom i njegovim momcima, pa se odmah pokorio. Siniša ga pogleda prijeteæi:- Odaberi: službu ili glavu.Vratar nijemo segne za kljuèem i otvori vrata.- Daj mi kljuè od dvorišta - zapovjedi kapetan. Vratar muga dade i oni izaðu u dvorište.Cijelo proèelje dvora bijaše sjajno rasvijetljeno. Kroz prozore sjali su se stakleni lusteri sa stotinama svijeæa.Siniša prvi poðe prema vratima dvorišta i otkljuèa ih.Nera i Filip izaðu, a za njima Siniša koji zakljuèa dvor i spremi kljuè.- Idi u staju - naredi Siniša Filipu - i opremi naše konje.Neka upregnu saonice grofa Nadaždija, ali skini zvonca.Samo se brzo vrati!Dok je Filip pošao da to izvrši, stajala je Nera sa Sinišom na snijegu podalje od dvora. Nisu progovorili ni rijeèi. Sad je tek Siniša opazio da Nera nije dosta odjevena i da nema toplog ogrtaèa. Skine svoju kabanicu i reèe:- Dopustite, menije odviše toplo...Veæ je osjeæala zimu pa se šuteæi ogrnu Sinišinom kabanicom.Dotle je prispio Filip s konjima i saonicama u koje Siniša posjedne Neru. On i Filip uzjašiše konje i potjeraše cestom prema Samoboru.Zrak je bivao sve hladniji, a mjesec blistao na plavom nebu. Filip nije znao što da misli o tom noænom izletu, ali je šutio znajuæi da ne smije ništa pitati dok mu Siniša sam ne reèe što sve to znaèi. Putem nisu govorili. Siniša je jašio za saonicama, a Filip sa strane. Svatko se zadubio u svoje misli.Napokon stigoše u Samobor.Purgari su veæ spavali, ni živog stvora nije bilo na ulici.Siniša zaustavi saonice i zamoli Neru da siðe, a onda naredi koèijašu da se odmah vrati u Mokrice.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Mi æemo gore u samoborski dvor - reèe Siniša Neri. Ondje imam dobre znance.U TIŠINI SAMOBORSKOG GRADANa snježnom brdu nad kuæicama Samobora ljeska se na mjeseèini samoborski grad. Prednji dio, s malim i veæim kulama, leži na strmini brijega, iza njega uzdigao se drugi dio grada, a nad njim se kao labuði vrat ispružila bijela visoka kula. Uzanim puteljkom uz kapelicu sv. Ane uspinju se gore prema gradu Nera, Siniša i Filip. Ovaj stupa naprijed, Nera iza njega, a Siniša uz nju.Filip se katkad okrenuo i pogledao èudnu djevojku koja je hodala odvažnim, èvrstim korakom. Nijedanput nije posrnula niti se okliznula na strmom puteljku. Na pogibeljnim mjestima posustao gdjekad Siniša da pripazi na nju, ali ona je provalije preskoèila ili obišla, smjelo bi zagazila u debeli snijeg.Kad su se popeli na brijeg, ostadoše ispod ogromnih gradskih zidina.Siniša krene k malom ulazu u dvor i udari sabljom po vratima.Nije dugo trajalo kad se iznutra javi glas:-Tko je?- Carski oficir.Iznad rešetaka pomoli se malo okruglo lice.- Daj, daj, žuri se, Silvio - požurivao je Siniša.- O, o vossignoria?! O, tome se nisam nadao - oglasi seodozgo veseli glas.Odmah se otvoriše vrata. Onizak, tucan mladiæ držao je u ruci svjetiljku i svijetlio došljacima po uskom tamnom hodniku.

Valoviti svod spustio se nisko nad njihove glave.- Jesu li gospodari kod kuæe?- Vero, vero, naravno da jesu, ali...- Dobro, dobro! Ne trebaš im ni javiti da sam tu.- Neka samo vossignoria zapovijeda što želi. Za vas je udvoru uvijek sve otvoreno!

- Dat æeš nam negdje prenoæiti.Talijanèiæ se sagne k Siniši i prišapne mu:- Za vas i onu signorinu jednu sobu...?- Ne! Èemu brbljaš što te ne pitam!-Bene, bene! Što æete, ja sam veliki brbljavac. Molim, izvolite! Ovdje u ovoj kuli ima prekrasna dvorana, a vaša milost je ovdje veæ prenoæila. Baš je naložena! I svjetlo još gori. Malo prije su otišli neki odozdo...- Dobro, dobro, uvijek govoriš previše!Siniša ponudi Neri da uðe prva, a za njom uðoše on i Filip.Soba je bila okrugla, topla i ugodno rasvijetljena. Mali Talijanèiæ pobrza k Neri, jer je bio silno znatiželjan kako izgleda ta žena koju je doveo lijepi kapetan. No kad joj je pogledao u lice, izbulji oèi u Sinišu kao da mu je htio reæi:- Ovaj je izgubio zdrave oèi!Siniša naruèi Silviju da donese kuhana vina i nešto zalogaja, a onda pozove Filipa u drugu sobu. Tu ga povuèe k prozoru i tiho upita:- Što misliš tko je ta žena?- Ja se ne usuðujem ni pogledati je. Kad sam je vidio kakose uspinje uz brdo, pa njezin hod...- Pogledaj joj dobro u oèi, vrat i bradicu. Što slutiš - istinaje-Siniša mu brzo ispripovjedi što se dogodilo. Još se Filip nije oporavio od iznenaðenja, kad ga Siniša opet ostavi i vrati se u sobu k Neri. Ona je stajala kod prozora i gledala dolje. Na

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

stolu pušilo se vino i mirisala butina, hladno peèenje svakojaki kolaèi što ih je donio brbljavi Talijanèiè.- Smijem li vas zamoliti da malo založite? - upita Sinišadjevojku.Ona odvrati:- Samo malo toplog vina.Siniša i Nera sjedoše k stolu. On joj pruži èašu vrelog vina.Mladiæa obuze neki neobièni osjeæaj. Prvi put u životu sjeo je s njom k stolu. Onda kad je bila slavljena, lijepa i od svih obožavana nije nikad sjedio s njom ovako sam i prijateljski.Gledala je preda se u èašu u kojoj se pušilo vino. Filip je stajao kod vrata da ih podvori ako što ustrebaju. Ona ga je opazila tek onda kad je prišao k stolu i opet htio otiæi.Nera ga pogleda, metne ruku na stolac pokraj sebe i zovne ga blago i tiho:- Sjedni, Filipe.On se trgne, a licem mu preleti nešto blago.- Sjedni! - ponovi ona. - Nekad smo nas dvoje bili dobriprijatelji.Raznježen, Filip je prišao Neri i stao cjelivati njezinu ruku."Ja nikad još nisam poljubio ovu ruku", pomisli Siniša. "Nikad mije nije pružila. Ni onda kad smo se prvi put sreli u salonu grofice Èikulini."

- Smijem li? - obrati se Filip Siniši.- Kad kontesa želi, sjedni. Kako vidite - doda Siniša - otkako ste vi otišli iz lovaèkog dvorca, Filip je ostao kod mene.I nisam s njim nezadovoljan. Samo je uvijek uzdisao za vama.Ako ga trebate, ja vam ga prepuštam.- Kako vidite, od sada više neæu imati sluga ni služavki.- Za vas nije još sve propalo. Tu su još Oršiæevi u koje semožete pouzdati. Trebalo bi ih obavijestiti u Beè. Oni neznaju ništa. Bili bi presretni kad bi doznali da ste živi. A ondasu tu još Remetinci koji su mi rekli da se spremaju na veliku

borbu protiv vještica. Bili su kod bana i otvoreno mu rekli što misle o vješticama i zakonima koji odreðuju spaljivanje tih nesretnih žena.- Otvoreno su mu rekli?U Nerinim oèima sijevne:- Zar su zbilja to odluèili?- Da, konteso, oni su to odluèili i mene su pozvali da im budem na pomoæi.Ovo pobudi njezinu pažnju. Siniša opazi daje to osvježuje i oživljuje.- Mene stvar silno zanima, osobito odonda kad sam zatekao one dvije stare Duganke.- Zatekli? Gdje? - upita Nera sa zanimanjem.Siniša joj isprièa sve što se dogodilo na Medvednici i kod notara Salea. Njezino lice kao da se stalo osvjetljavati i kad je Siniša dovršio klikne ona gotovo uzbuðeno:- I Sale i Krajaèiæ pustili su te žene na slobodu? Ne èini livam se to sumnjivo?- Od prvog èasa sam opazio da se tu nešto krije, i to mi neda mirovati. Odluèio sam da se združim s našim mladim urotnicima. Osim toga, ban me zamolio da mimo Salea i gradskegospode istražujem jedan èudni noæni posjet vještica.Kad je Neri isprièao što se zbilo na dvorcu grofice Draškoviæ u Bukovcu, ona je sasvim oživjela.- Prava je sreæa da su te "vještice" posjetile grofièin dvor.Inaèe se ban ne bi toliko zanimao za stvar. Ovo bi se sada moglo izvrsno iskoristiti.Mladi kapetan opazi da njihov razgovor pobuðuje u Neri nove misli i podaje joj novi život. Pošto su o tome dulje razgovarali, ponudi joj da se odmori i da legne spavati.-Vi æete ovdje biti posve mirni i nesmetani.Filip je odmah ustao i oprostio se od svoje bivše gospodarice. I Siniša je ustao da æe otiæi. Ali prije nego se oprostio reèe:

- Konteso, ja neæu da ono što se danas medu nama zbiloostane neriješeno. Onaj koga vi smatrate zatornikom svojegadoma i svojeg života, mora biti kažnjen. Nikad se još nisamni pred kim u životu kleo. Ali sada tu pred vama, na izmakudanašnje badnje noæi, ja vam se kunem svojim poštenjem, kunem vam se svojom viteškom rijeèi, da æu krivca naæi i predatiga vama bilo živa ili mrtva - pa i onda kad bih to bio ja.Mirni njezin pogled posve gaje iznenadio. Nadao se da æe iz tih oèiju planuti mržnja i bijes. Ali one su gledale mirno preda se.Onda se najednom upraviše u njega.- Vi znate, kapetane, da se mnogo toga zbilo što je dalopovoda sumnjama kojima sam vas susretala. Ne znam tkoste, a ono što sam èula o vama i što sam doživjela opravdavasvaku moju objedu. Ali možda ipak niste za sve ono krivi. To

ne znam, ali primam vašu rijeè koju mi zadajete - i rado bihda se ne prevarim.- Vi se neæete prevariti. Zalažem vam svoj život i svoju èast!Nera je prvi put u životu morala priznati da vjeruje njegovim rijeèima.Zašto, to nije mogla da odgonetne. Još prije koji sat bila je uvjerena daje taj mladiæ najveæi zlotvor na svijetu, daje naj-gadniji podlac i hulja. Sada, najednom, vjeruje rijeèi koju joj je zadao.- Još jedno bih vas zamolio, konteso.-Što?- Da mi kažete što ste nakanili uèiniti i kamo želite poæi.- Idem na Griè.- Meðu svoje neprijatelje?- Zar nemam ondje i prijatelja? Sami ste mi to spomenuli.

- Ali oni su još preslabi da vas štite od pogibelji koja vamprijeti. Da vas Krajaèiæ opet dobije u ruke?- Pogledajte me. Može li tko u meni prepoznati nekadašnjukontesu?

Mladiæ nije više opažao to njezino lice. Kad gaje prvi puta ugledao, prestrašio se. Ali sad, kad je ovdje sjedio s njom i kad je ona govorila s njim blago i prijateljski, posve je zaboravio daje s njenog lica nestalo ljepote.- Istina, ovako vas neæe nitko prepoznati. Ali što biste vi radili na Grièu?- Ondje me èeka velika zadaæa. Idem sutra u zoru.- Molim vas, konteso, odgodite svoj odlazak. Sutra još ostanite ovdje! Vama treba odmora, a onda - razmislite, prije svega, dobro što æete uèiniti. Sutra uveèe mogli bismo se ondadogovoriti što æe biti najbolje.

- Ali vi se neæete danas više vratiti u Mokrice? - upita ona.-Ne!- To nije pametno. Vaša vjerenica i njezini gosti osudit æevaš odlazak.- Ja æu pronaæi dobru izliku da svoj odlazak isprièam.- A zašto to?

- Ja sam vas nehotice lišio bake i kuæišta, pa osjeæamprvom svojom dužnošæu da vam poslužim vojim savjetom.Molim vas da mi to ne odbijete.- Dobro. Sutra æu još ostati ovdje.- Hvala, konteso! - odvrati on i pode prema vratima nakoja je izašao. Na pragu se još zaustavi.- Ja æu izaæi na druga vrata. Izvolite se zakljuèati, da vassutra u jutro ne bi služinèad smetala. Laku noæ, konteso!Siniša se nakloni kao da stoji pred njom u kakvom salonu.Nera zakljuèa vrata što su vodila na hodnik i pode k prozoru. Mjesec je veæ bio zašao, a nad zasniježenom okolicom objesila se tama.Njezine misli nisu se mogle otkinuti od svega onoga što je danas doživjela. Dozivala je sebi u pamet kako je stajala u starom tamnom dimnjaku i slušala Sinišin razgovor s groficom. Onda je slušala samo ono što se govorilo o ubojstvu,

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

ali sada se spominjala i drugih Sinišinih rijeèi. Sjetila se da mu je grofica davala neku plemiæku povelju, a on je odbio i doviknuo grofici da je neæe oženiti, veæ da æe radije sam priznati svoj zloèin."Napokon, valja prièekati dokaze. Tko zna, možda ipak ono nije bila moja majka! Možda je istinita njegova obrana daje nije oteo i da mu nije bila ljubavnica. Grofica mu je, doduše, to predbacila, ali tko zna ne èini li mu krivo."Nera je napokon legla. Ali nije mogla zaspati. Stotinu pitanja muèilo je njezinu dušu. Više ju je puta uhvatio bijes na samu sebe.Zašto vjeruje zadanoj rijeèi ovog èovjeka nad kojim lebdi strašna sumnja?Veæ je san zaklapao njezine oèi kad se najednom trgne.Do ušiju dopirali su joj glasovi."Stoje to? Raskalašeni smijeh, vrisak žena i hihot? Otkuda je to?" Ona ustane i stade slušati.Sad opet ne èuje ništa.Nera sjedne na postelju. Opet je èula neobiène glasove kao i prije.Neko je vrijeme slušala."Dolje je zabava! Kako to nismo prije vidjeli nikakvo svjetlo, niti koga èuli!? Kakav je to glas? Sasvim slièan kapetanu Siniši. Valjda je i on tamo."Što je dalje slušala, to joj se više èinilo da izmeðu tih glasova, muških i ženskih, èuje Sinišin glas."Baš njegov glas raspoznajem", pomisli ona.Dugoljasti prozori njezine sobe veæ su se poèeli bijeliti, a ona je još uvijek slušala raskalašeni smijeh i viku koju je polako pokrivala buka što ju je sa sobom donosio dan.Prvi traci sunca probudiše Filipa oda sna. Pogleda po sobi i opazi Sinišu kako sjedi kod stola u drugom kutu sobe. Odjeven je, pred njim tinja svjetiljka, a

glava mu poèiva na rukama. Filip nije mogao razabrati drijema li ili se tek zadubio u misli."Sigurno joj je opet pisao!" pomisli. "Taj æe šenuti umom - kao i ona."Dugo je promatrao Sinišu ne maknuvši se. Nije htio da Siniša sazna da gaje ovako vidio.Napokon se kapetan prenuo, pogledao oko sebe, uzeo sa stola papir i zapalio na svijeæi.Kad je Filip razabrao daje Siniša ugasio svjetlo i ustao, podigne glavu i upita:- Zar si veæ ustao?- Da, ne mogu spavati, ne mogu mirovati.- Zašto?Siniša pode dva tri puta po sobi, onda sjedne uz Filipa na postelju i reèe mu tiho, smrknuta i blijeda lica.- Filipe, na mene je pala strašna kazna.- Kakva kazna? Zašto?- Moj zloèin.- Što si ubio onu ženu? Nije drugo ni zavrijedila!- Znaš li da je ta žena bila Nerina mati?- Ona žena Nerina mati?- Jest, sve više dolazim do tog uvjerenja.- Kako si došao na tu misao?Siniša isprièa stoje sve prošle noæi doznao od Nere.- Nema sumnje, to je bila ona. Reci mi, Filipe, zar se onakoju sam ugušio doista zvala Olga?- Jest. Kad sam onda pitao slugu tko je to došao u dvor,rekao mi je: Lijepa grofica Olga. A kad sam poslije togaunišao za tobom u sobu, našao sam veæ lijepu groficu u tvojim rukama ugušenu.- Filipe, to æe se zlo svršiti!- Zašto?- Volio bih da sam ubio svoju nego njezinu majku.

- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Umiri se, Siniša. Ti nisi više posve pri sebi.- Ne mogu se umiriti. Jesam li ubojica njezine matere iline? To me pitanje ubija.- A ti ga riješi. Upitaj groficu Auersperg, neka ti kaže svešto zna.- Da, neka ona riješi tu strašnu zagonetku.U KRVAVOJ STUPICIBarica Cindek stala je paliti svijeæe na božiènom drvcu. Uz nju je sjedio Adam i s radošæu promatrao njezine oble, spretne ruke kako su užigale svjeæicu za svjeæicom. Lica mu gorjela od uzbuðenja i kad je zapalila i posljednju svijeæu i okrenula se k njemu, pogledavši ga nasmiješenim licem, on joj ovije ruke oko struka i upita je:- Barice, zar ne da me imaš rado?- Ne pitaj me, veæ otvori oèi pa gledaj.Barica mu položi obje ruke na ramena i zagrli ga.- Kad bi ti znala kako je lijepo ovako živjeti! Nikad još nisam imao ovako lijep Božiæ.U to netko pokuca na prozor.- Tko bi to mogao da bude?- Hodi, pogledaj - reèe ona.Adam pode k prozoru i otvori ga. Onda æe poluglasno:- Kapetan Siniša!- Sigurno je nešto vrlo važno kad je došao do mene. Idi, o-tvori mu vrata.Nakon nekoliko èasaka Adam pusti u sobu Sinišu, Filipa i jednu ženu, zamotanu u Sinišinu kabanicu. Barica je odmah bila uvjerena da je to Nera.- Htio bih s vama progovoriti nekoliko rijeèi, Barice - rekao je Siniša.

- Onda izvolite samo reæi sve pred Adamom. On je mojmuž, a pred njim neæu imati tajni!- Vi ste se veæ vjenèali?

- Da, gospodine kapetane - odgovori Adam umjestoBarice. - Vjenèali smo se na brzu ruku. Nije dobro da Baricabude sama u takvim vremenima kad nijedna žena nije sigurna za svoj život.- Onda vam od srca želim mnogo dobra - reèe Siniša skidajuæi s Nere kabanicu.- Ja sam mislila da je to netko drugi, da je to - kontesa. Amolim tko je to?- Zamolio bih vas, Barice, ako možete, uzmite ovu djevojku k sebi na neko vrijeme. Ona je Filipova kæi.- Èini se da je sirota bolesna, ali ništa zato. Ja æu je vrlorado primiti. Ali molim vas, sjednite malo.- Možda biste ispili koju èašicu vina? - ponudi Adam kapetana. I malo društvance sjelo je oko stola u toploj sobi mladog braènog para i zaprièalo se.Samo je Nera cijelo vrijeme šutjela. Sjedila je malo podalje od njih i Barica je svaki èas pogledavala u nju, ustajala i pitala je s velikim sažaljenjem bi li htjela ovo ili ono. Najposlije primila je Nera ponudu da joj skuha vina.

Siniša se uvjerio da Neru doista neæe nitko prepoznati kad je ne prepoznaje ni Barica.Meðutim, kao da nije kanio otiæi. Rasprièao se s domaæinima, pa je na odlazak gotovo i zaboravio. U razgovoru svratise govor i na Krajaèiæa.- Na badnju noæ opet mu je netko iz klijeti odnio vina zaèitavo bure - prièao je Adam. Vele da nesretnik plaèe za vinom. Nitko se od gradske straže ne usudi ostati u klijeti.Svaki put kad mu odnesu vino nadu u klijeti metlu.- A to je znak da vino kradu vještice! - doda Siniša.- Njegov se pogled susretne s Nerinim i on ju stade pozor-- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

no motriti. Èinilo mu se da mu nešto pogledom govori, ali nije shvatio što.- Zar se zbilja nitko ne usuðuje poæi u klijet i doèekativještice? - upita ona tihim glasom koji nije ni malo podsjeæaona glas kontese Nere.- Pokušali su, ali nisu od straha mogli ostati.Konaèno se Siniša stane opraštati od mladog para ostavivši Neru kod Barice koja mu obeæa da æe povjerenu djevojku budno paziti i držati je kod sebe dokle god želi.Po ozborju plaze sivi snježni oblaci, a snijeg škripi od zime. Sve se zavuklo k toploj peæi svog doma. Nadaleko po grièkim ulicama nije vidjeti živog stvora.Male kuæice purgara i goleme palaèe velikaša prièinjaju se u mrkloj noæi kao sablasti.Tek gdjegdje gledaju rasvijetljeni prozori u tamnu noæ kao užarene oèi.Pred slikom Bogorodice tinja kandilo.Siniša i Filip prodoše ispod Kamenitih vrata i skrenuše izvan grada.Siniša krene prema Kaptolu.- Kamo idemo pješice? - upita Filip Sinišu.- U Krajaèiæev vinograd!

- Èekati vještice?-Valjda ih se ne bojiš!- Vraga se bojim, ali sada bi nam trebali naši momci.- Sutra æemo stvar bolje pripraviti. Danas idemo tek onako, na predstražu!Filip je shvatio daje Siniša samo zato pošao u vinograd jer je Nera spomenula da se nitko ne usuðuje iæi u klijet. Njemu se èinilo ludo i nesmotreno da idu ovako sami, ali se nije usudio protusloviti. A i ne bi mu koristilo. Razabrao je da Siniša sada ne bi okrenuo natrag pa da u tami negdje na njega vreba smrt.

Hodali su po debelom snijegu. Na èasove èizme im zapadale u snijeg do koljena. Pred njima se crnila noæ. Nisu vidjeli ni pet koraèaja. Hladni zrak brijao im lice, a nad njima visjeli snježni oblaci.- Znaš put u Krajaèiæev vinograd? - upita Filipa.- Znam smjer u kojem leži. Klijet je na malom brežuljkunad Remetama. Mislim da više nismo daleko.Uspinjali su se i opet spuštali.- Evo samostana. Sad desno gore, pa æemo odmah stiæi doklijeti - reèe Siniša.I oni se uspinjali uz skliski brežuljak. Kapetan bi svaki èas stao, ogledao se na sve strane i prisluškivao da li se što èuje. Ali sve je naokolo bilo tiho i pusto.- Kao da je to klijet - upozori Filip.- Jest, to je. Sad oprezno.

Polako su se približavali klijeti.- Sakrit æemo se u blizini - reèe Siniša i stade obilaziti grmlje da nade zgodno zaklonište.Najednom se spotakne i propade jednom nogom u dubinu, ali se odmah izvuèe i prišapne Filipu.- Odgrnimo snijeg, tu je nekakva jama.Obojica se prihvatili posla i stadoše odgrtati snijeg. Na svoje èuðenje opaze daje ispod snijega, tik uza zid klijeti, iskopan rov kojim se èovjek može spustiti u klijet.-Vidiš, ovo je sigurno ulaz "vještica" u podrum!Siniša se spusti nogama u jamu. Još mu je glava bila vani kad razabra da je nogama udario u bure. Spusti se još niže, provuèe kroz rupu glavu i naðe se meðu buradi.- Doði za mnom - zovne Filipa.Filip se spusti za kapetanom, a onda rukama nagrne nad jamu snijeg da ne bi tko opazio da je kroz rupu èas prije netko prošao.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Imaš lojanicu? - upita Siniša.- Ti znaš da nisam nikad bez svjetla - odvrati Filip i upalisvijeæu. Ogledaše mjesto gdje bi se moglo sklonuti i onda sesmjestiše meðu burad i ugasiše lojanicu da èekaju Krajaèiæeve"vještice".Prošao je èitav sat, a da se nitko nije maknuo. Tijekom drugog sata dopre Siniši najednom do ušiju kako škripi snijeg.- Netko ide. Pripremi pištolj - šapne Siniša.Zaèas u tami razabraše da su kroz rupu provirile neke noge u èizmama. Èovjek se spušta kroz rupu isto tako kako su i oni ušli u klijet.Siniša je pomno prisluškivao. Razabrao je da su noge èovjekove u klijeti, a gornji dio tijela i glava još vani. Držao je u pripremi ruke da èovjeka pograbi i sveže remenom što gaje otkopèao od sablje. Filip je bio bliže otvoru pa osjeti da gaje èovjek udario nogom u bedro.Onaj vani reèe:- Dovraga, kao da sam udario nogom u ljudsko meso.- Izaði natrag - reèe netko vani. I èovjek stade naglo izvlaèiti iz klijeti svoje noge.Ali Siniša priskoèi, uhvati ga za noge i stade ga vuæi u klijet.- Joj! povikne èovjek i opsuje. - Netko me je pograbio zanoge, vuku me dolje, dolje, u klijet...U isti èas osjeti Siniša da nesretnika netko vuèe izvana za glavu, a oni u klijeti za noge. Ali Siniša je bio jaèi i veæ je povukao èovjeka preko polovice tijela u klijet, goruæi od želje da dobije lopove u šake. Sad æe, napokon, raskrinkati vještice gospodina Salea i Krajaèiæa! To je Siniši dalo dvostruko snage, pa je povukao èovjeka strašnom snagom k sebi. Ali najednom tresne Siniša o burad držeæi u ruci èovjeka.- Oni gore pustili su ga tako naglo iz ruke da sam gotovorazbio glavu - klikne Siniša. Najednom razabere da mu seèovjek u rukama trza kao pile kad mu odrežu vrat.

- Zapali brže lojanicu - šapne Filipu. Ovaj ga posluša i zapali. Obojica su se zgrozila.

Na zemlji je ležao èovjek bez glave. Iz trupa mu skakala uvis krv kao iz vodoskoka i pušila se u hladnom zraku kao krop. Truplo je bilo bez glave, mjesto glave ležala je uza nj crna ka-puca.- Ortaci su mu odrezali glavu samo da ne bismo vidjeli tkoje - klikne Siniša. - Ostani tu, a ja idem za njima.- Zar si šenuo umom?! Vani u zasjedi mogu te doèekati sjoš krvavim nožem.U prvoj vatri gotovo je Siniša na to zaboravio pa odluèi da æe najprije prisluhnuti kroz rupu gdje se nalaze ostali.Uzalud je slušao, ništa nije mogao zamijetiti; zato pruži preda se pištolj i oprezno se izvuèe iz klijeti. Nigdje nije bilonikoga.Na snijegu tamnila se velika mrlja krvi, ali glave nije bilonigdje. Lopovi je dakle uzeše sobom.Siniša se vrati u klijet i pomno pretraži truplo.Odijelo mu bijaše od finog sukna, graðanskog kroja, a košulja èista i ovratnik od èiste svile. Po odijelu, dakle, umoreni je bio imuæan èovjek. To su pokazivale i ruke na kojima nije bilo ni traga teškom ili prostom poslu. Ali tijelo je pokazivalo snagu i jake mišice.- Zagrnut æemo jamu i poæi tragom kojim su pobjegli - reèeSiniša Filipu. - Da barem vidimo kamo u otišli.Veæ za nekoliko èasaka oni su pobrzali niz brežuljak tragom èizama. Na veliko njihovo èudo vodio je taj trag ravno na Griè.Sad su ga slijedili s još veæom pažnjom. To je bio trag stopa koje su odavale da su onuda prošla bar dvojica, trojica muškaraca u èizmama.Kako je padao oštar snijeg, tragovi su se jasno razabirali.- Možda su to tragovi nekog drugog - ali svejedno.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

Najednom se naðoše pred kuæicom gdje su tragovi okrenuli prema vratima.- To je kuæa babe Urše - iznenaðeno æe Siniša. - Bez sumnje je sa ceste još netko ušao u kuæu.Kapetan nije oklijevao. Udari po prozoru, ali se nitko ne odazva. Ni drugi ni treæi put nije se nitko odazvao. To ga je razljutilo.- Ako ne otvore, prodrijet æu silom u kuæu.Siniša se popne na vrata koja su vodila na dvorište. Kad je veæ htio skoèiti preko, prasne hitac i zazviždi nad Sinišinom glavom. On segne za pištoljem i uzvrati hitac u tamu. Dvorište je bilo silno tamno i usko. S jedne strane zid Uršine kuæe, a s druge zid susjedne kuæe tvorili su uzani prostor. Ali Siniša skoèi u taj tamni crni prostor. Jedva se dotakao zemlje kad o-sjeti daje netko blizu njega. Uperi pištolj i povikne oštro:- Tko me se dotakne, poginut æe!Isti mah trgne iz korica sablju.Filip je ostao na ulici i prestrašeno slušao što se to zbiva.- Zgrabite ga - zapovijedao je iz tame neki glas koji seSiniši èinio poznatim.- Siniša, zaboga, stoje to? - èuo se Filipov glas s ulice.Kapetan se povuèe natraške k vratima da zaštiti leda ivikne:- Neka doðe tko ima odvažnosti.- Ustrijelite ga - povikne opet poznati glas iz tame.

- Filipe, vikne Siniša, potrèi k banu, neka pošalje vojnike,ovdje se skrivaju lopovi.- Idem, bježim - odvrati Filip i zaèuju se njegovi hitri koraci.Najednom sve zamukne. Kao da je grom udario meðu Sinišine protivnike. Zanijemili su.Njemu se èinilo daje netko na njega naperio pištolj, pa sad, za koji trenutak, prasnut æe hitac i sasuti u njega tane.

Ne èekajuæi ni èasa, Siniša ispali pištolj.Mukli tutanj odjekne kroz dvorište.Što je to? Hitac mu nitko ne uzvraæa."Koji je to vrag? Valjda nisu pobjegli? Ili hoæe da ga namame dublje u dvorište? To vam veselje neæu priuštiti", pomisli Siniša. "Ili su pobjegli? Ali kako? Valjda su se odšuljali kad nisam ništa èuo."- Tati, lopovi! U pomoæ! U pomoæ! - povièe najednom kre-štav ženski glas na ulici."Tko to vièe?" èudio se Siniša stojeæi još uvijek na istommjestu.Po ulici èuo se žamor. Iz susjedne kuæe izašli ljudi i okupljali se oko Uršine kolibe.Za malo se vratio i Filip s više slugu iz palaèe grofa Draškoviæa gdje je stanovao ban. Nastala je gužva i buka. Sve je pitalo što se to dogodilo.Siniša je pošao u kuæu babe Urše koja je kroz prozor vikala:- Provališe mi u kuæu razbojnici. Pucali su, a ja sirota jadnasama u kuæi.- A gdje vam je mali Lovro? - upita Siniša.- Lovro? On je kod svoje bake Jane. Nije on u mojoj kuæi.- A ja sam ga veæ ovdje vidio!- Vi? Vaša milost još nije bila u mojoj kuæi - zaèudi se starica.- Možda sam ipak veæ bio - reèe Siniša. - Hajde, momci,pretražite kuæu i podrum, možda æemo gdjegod naæi tate.Siniša je pozorno motrio babu Uršu neæe li se prestrašiti kad èuje da æe pretražiti pivnicu. Ali njezino lice nije pokazivalo nikakve promjene.Pretražili su sve stoje bilo u kuæi i Siniša je sam pošao u podrum, ali nigdje ne naðe ništa.Stražnji zid susjedne kuæe posve je zatvarao dvorište i onuda nije mogao nitko izaæi osim da se uspeo na kuæu i preko

MARIJA JURIC ZAGORKA

KONTESA NERA

krovova pobjegao, a to bi se moglo uèiniti samo ljestvama. Poprijeko zatvarao je opet dvorište stražnji visoki zid dvora plemiæa Malakoczvja. Dakle bilo je nemoguæe izaæi iz Uršina dvorišta, okružena sa dvije strane zidinama susjednih kuæa, a s treæe Uršinom kuæom èiji su prozori imali rešetke. Zato je Siniša bio uvjeren da su crne pojave koje ga napadoše, u kuæi. No premda je nekoliko puta ponovno pregledao sve, nije ih mogao naæi.Ljudi koji nisu znali za Sinišin sukob u dvorištu rekoše da se Urši prisnilo da su došli tati pa je uzbunila svijet. Ali stara je tvrdila da su tati pucali i otišla je k susjedima, a Siniša dade opkoliti kuæu pandurima koji su došli iz magistrata.Èekali su do zore i onda opet kuæu pretražili, ali nikome ni traga.Drugi dan Siniša je htio truplo bez glave izložiti u mrtvaènici nadajuæi se da æe odijelo netko prepoznati. Ali truplo je nestalo.SAVEZNICI

Isti dan poslijepodne pode Siniša k Barki. Našao ju je samu i zaplakanu.- Što vam je, Barice? - zaèudio se kapetan.- Oh, vaša milosti, znam ja sve - šaptala je hljebarica, asuze joj ponovno navriješe na oèi. - Kontesa mi je sve rekla.Tko bi to mislio?! Ona veli da mi se samo zato danas nijeodala da isproba hoæu li je po danu prepoznati. Ali tko bi jeovakvu prepoznao!- Ali zašto plaèete? - upita je Siniša.- Kako ne bih plakala, vaša milosti? Ona, sirota, nije pri pameti. Kako bi se èovjek zdrave pameti mogao ovako nagrditi?Sve bi èovjek volio dati nego svoju ljepotu.

- Pa nije tako strašno ružna.Barica pogleda Sinišu širokim oèima i prestane plakati. -Vije morate doista silno voljeti kad tako govorite!- Tko vam je rekao da je ja volim?- Zar biste se inaèe za nju toliko brinuli?- To mije dužnost. Vidite, svijet joj je zapalio dvor u kojemje izgorjela stara grofica, njezin jedini oslon, a sve to zato štosu ljudi mislili da ju je oteo vrag. Svemu sam kriv, pa se sadamoram za nju brinuti.Barica je šutjela. Ali, kapetanove rijeèi ipak je nisu uvjerile daje samo dužnost ta koja ga nuka da se brine za kontesu.- Ja ne bih htio da vi moje èine krivo shvaæate i da, možda,još o tome govorite kontesi.Bože saèuvaj, to seja ne bih usudila. Kako bih joj što govorila? Kod nje nije sve u redu - pamet joj se poremetila, vaša milosti. Sjedi, šuti, gleda preda se, i ne mièe se. Ovako sjedi od jutra. Napokon, nije ni èudo. Koliko je nesretnica pretrpjela!- Hoæete lije, Barice, zadržati kod sebe?- Kako ne bih! Nikome nisam dužna toliko zahvalnosti kaonjoj. Ali recite mi, vaša milosti, zastoje ovako nagrdila lice?- Da je nitko ne prepozna.- Pa zar je baš morala uzeti onaj strašni žuti korijen? To jegadna stvar.- Vi poznajete tu biljku? Zar od nje ne može lice više o-zdraviti.- Ne znam, vaša milosti. Samo to znam da ima lopova kojisebi žutim korijenom ispiru lice da izgledaju žuti i bolesni paonda prosjaèe. Lišæem od tog korijena oblažu sebi ruke, pa imsve pocrveni i nabrekne i onda ovako idu na proštenje, pa èaknikad ne znaš jesu li pravi bokci ili lupeži. Znam da crvenepjege koje doðu od lišæa opet nestanu za dva tri mjeseca,no da li ozdravi i lice kad se ispire vodom od korijena, to ne

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

znam. Ali, oprostite što toliko brbljam. Vi biste htjeli s njom govoriti? Izvolite za mnom.I Barica uvede Sinišu u èistu i urednu sobicu s prozorima na dvorište.Nera je zamišljena sjedila u kutu sobe.Barica se povuèe i ostavi ih same.Djevojka se nije ni maknula kad je ugledala Sinišu. On pristupi k njoj i pogleda joj u sumorne oèi u kojima je sada i sam opazio nešto mutno što gaje zastrašilo.Barica mu je govorila da je Nerina duša bolesna i da æe je ostaviti um.

Kad ju je sad ovakvu vidio, èinilo mu se da nema krivo i u srcu ga zazebe pri toj pomisli. Nekoliko èasaka nije mogao progovoriti. Ona ga nije ništa pitala, tek je sjedila zureæi preda se kao da u sobi nema nikoga.- Došao sam vas obavijestiti o vrlo zanimljivim stvarima -reèe Siniša.Ona ga upitno pogleda pa je potom razabrao da æe je zanimati ono što joj ima kazati.Zato joj stade prièati redom sve što se dogodilo.Njezine oèi upiljile su se tako u Sinišu da mu se sva duša zatalasala. Ovako dugo nije još nikad u njega gledala, ovako pozorno nije ga još nikad slušala. Oèi su joj bivale sve veæe, zjenice joj se širile i bivale svjetlije. Osjeæao je da je svom dušom upijala njegove rijeèi i da ono što prièa budi u njoj život. To je veæ jednom opazio - kad joj je prièao kako je ulovio Janu i Uršu. Samo, ovaj put bio je uèinak njegove prièe jaèi. Nera je ustala, prišla bliže i kliknula:- Što mislite kakvim je krugovima pripadao mrtvac?- Izgleda da je graðanin, ali opet mi je èudno zašto bigraðanin koji je ovako dobro odjeven, krao vino. Gotovo bihrekao da je ova kraða imala drugu svrhu. Svakako su lopoviupravo neèuveno oprezni i bezdušni. Pomislite kad oni svom

vlastitom drugu odrežu glavu samo zato da po njemu ne bismo ulovili cijelu bandu! Bit æe, dakle, da im je vraški stalo do toga da ih ne ulove!- Kad bismo mogli barem naslutiti tko su? Kad bi ih se barem moglo uloviti?- To isto mi je danas rekao ban.-Onje ovdje?- Da. Juèer se vratio iz Mokrica i ja sam našao dobru izliku da isprièam svoj nagli odlazak na badnju veèer. Ban me jeovlastio da uèinim sve što držim potrebnim i da upotrijebim ibansku èetu ako mi zatreba.-1 vi neæete šuštati, kapetane? Zar ne da neæete?- To mije sada jedini cilj. A smijem li vas upitati, konteso,što ste nakanili vi?- Èekati dok se hulje ne raskrinkaju.- Možda bi ipak bilo bolje da to prièekate gdje drugdje.- Ne mogu odavle. Ni koraka neæu odavle.- Èuo sam da se Oršiæevi vraæaju u Zagreb. Grofu Petru nebiste se smjeli kriti.

- Ne, ne, ja sad ne živim ni za koga i ni za što drugo negosamo za to da tražim zlotvore. Nitko ne smije saznati za meneosim vas, Filipa i Barice. Ja sam prestala živjeti za one koji sume prije okruživali. Umrla sam za njih i za sebe. Od sada živimsamo za one razbojnike koji sjede na zakonima i ubijaju ljude,uništavaju ljudske duše i progone pamet - zdravu pamet.- Opasan je put kojim ste odluèili poæi.- Znam. Vodi na lomaèu. To æe ionako biti moj svršetak.- To ne smije biti vaš svršetak - odvrati on takvim glasomda gaje ona neobièno pogledala.Ali to je bilo samo zaèas. Onda je opet stala govoriti o mrtvacu i o babi Urši.- Zašto su vas ovi ljudi u dvorištu pustili? Kako to da nistepucali kad je onaj poznati glas komandirao: - Ustrijelite ga?

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

KONTESA NERA

- Kad sam spomenuo bana, odmah su umukli. To mi jesad jasno. A znate li što? Bojali su se: ako me nadu mrtva udvorištu babe Urše, da bi im moglo odzvoniti. Ja sam posvesiguran da sam veæ èesto èuo onaj glas koji je komandirao lupežima. Samo ne znam gdje.- A mislite li da su kod babe Urše bili oni isti koji su pobjegli iz vinograda?- Ako me trag èizama nije zaveo, onda je to sigurno. Samone znam kamo su mogli onako najednom nestati?- Možda u podrum odakle se jedne noæi pojaviše ljudi s ka-pucama. Vidjela sam ih svojim oèima kako su se uspeli ljest-vama iz podruma kad sam jednom bila u kuæi Uršinoj. Da, viznate što se to dogaða kod babe Urše za koju pripovijedajuda prodaje ljubavne napitke. Onda sam tamo vidjela nekogvisokog okrinkanog èovjeka koji je sigurno takoðer došao poljubavni napitak, ali je lice pokrio kao i mi, da ga ne bi vidjeli. Nikada nisam saznala tko je to bio. Samo nas je na putukuæi dostigao i upozorio da nas u zasjedi èekaju nekakvi ljudi.Nosio je crveni plašt.- Nije li on bio u vezi s onim ljudima što su izašli iz podruma?- Ne vjerujem. Meni se èinilo da neprestano pazi na menei da me njegova sjena pratila sve do "Crvenog dvorca". Joškasno u noæi gledala sam kroz prozor i pod jednim drvetomvidjela neku visoku pojavu koja je ondje stajala - kao da èuvamene.- Možda se niste prevarili. A niste nikada o njemu ništasaznali?- Nisam. Pa gdje bih o njemu èula? Svakako se pritajio. Tkobi htio priznati da je bio kod babe Urše?Dršæuæa srca slušao je Siniša to prièanje. Ali nijedan pokret ni pogled nije odavao kako gaje ovo kontesino sjeæanje potreslo. On je jedini znao daje taj èovjek bio on sam.

- I odonda - nastavi Nera - znam da se ovi ljudi s kapu-cama nalaze kod babe Urše. Ni onda ni danas nisu ih moglinaæi. Sigurno imaju nekakvo tajno skrovište do kojega nemože oko doprijeti.- Ja sam danas ponovno sve dobro pregledao i uvjerio seda nisu mogli pobjeæi.- Ali zašto je baba Urša vikala u pomoæ? - upita Nera.- Uvjeren sam daje najprije sakrila lupeže, a onda stala vikati u pomoæ - neka ljudi misle daje zbilja bila napadnuta. Jerda je palo nekoliko hitaca, to je, napokon, èula cijela ulica, asvojim zapomaganjem odvratila je sa sebe svaku sumnju.

- Da, moglo bi biti tako. Na što vi sve ne doðete, kapetane?Sad sam posve umirena. Vi æete sigurno otkriti prave vještice,ja u to unaprijed vjerujem.- To bi za mene bila prava sreæa.- Sreæa? Zar su vam što zla uèinile?- Nisu, ali bih vam time mogao dokazati da ih onom zgodom u lovaèkom dvorcu nisam pustio pobjeæi.Nera ušuti i zamišljeno se zagleda u pod.- Da - reèe nakon kratke šutnje - možda sam vam uèinila

krivo. Ne, sigurno sam vas krivo obijedila. Ali vi me zato nesmijete osuditi.Nikad vas nisam ni za što osuðivao. Nastade kratka šutnja. Siniša je prekine:- Odveæ sam vas dugo zadržao. Konteso, molim vas,dopustite mi da pošaljem svog poruènika Oršiæevima da imjave vaš boravak. Vi ne možete ostati ovdje.- Hoæu ostati. Tu mije dobro.- Vi ste privikli udobnostima...- Ali sam navikla živjeti i o kruhu i vodi u tamnici. Ostat æupo svaku cijenu.- Zašto želite ostati?- Rekoh vam da je jedina svrha mog života tražiti dokazeda vještica nema.

MARIJA JURIC ZAGORKA- Dobro. Ali - dopustite mi jednu molbu.- Recite.- Smijem li vas pratiti na tom opasnom putu?Ona mu pogleda u oèi što su je gledale toplo, moleæi.- Da, gospodine kapetane. Ja vas molim: budite mi saveznik.- Svoj život zalažem da pokažem svijetu strašnu zabluduo vjerovanju u vještice koja je vas, konteso, tako nemilo pogodila.

SABRANA DJELA

MARIJEJURIÆ ZAGORKEKOMEŠA NERA, SVEZAK2.Grafièka urednica Danijela KarlicaKorektorica Paula ŽupanGrafièka priprema Grafièko-likovna redakcija Školske knjige•ŠKOLSKA KNJIGA, D.D. Zagreb, Masarvkova 28NAKLADA MARIJA JURIÆ ZAGORKA, D.O.O. Zagreb, Vlaška 72bZa izdavaèe Ante Žužul, prof. Željko Car Marino SmièiklasTisakGrafièki zavod Hrvatske, d.o.o.ZagrebTiskanje dovršeno u studenome 2004.ISBN 953-0-60248-0 (cjelina) ISBN 953-0-60277-4 (sv. 2)CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèilišna knjižnica - ZagrebUDK 821.163.42-31JURIÆ-Zagorka, MarijaGricka vještica / Marija Juriæ Zagorka. - Zagreb : Školska knjiga, 2004. -(Sabrana djela Marije Juriæ Zagorke)ISBN 953-0-60248-0 (cjelina)Sv. 2: Kontesa Nera ISBN 953-0-60277-4440910022