Agatha Christie:

Dogodilo se na dan svih Svetih ili

Uoi svih Svetih,Zabava u noi

vetica

Naslov originala

Agatha Christie :Hallowe'en Party

1. poglavlje

Ariadna Oliver pola je sa svojom prijateljicom, kod koje je bila u gostima, da

pomogne u pripremama za djeju zabavu to se prireivala te veeri.

U tom trenu kuom je vladala zbrka i uurbanost.

Odrjeite ene ulazile su i izlazile, gurajui stolice i male stolove,

razmjetajui vaze i unosei mnogo utih bundeva koje su postavljale na odreena

briljivo odabrana mjesta.

Radilo se, naime, o pripremama za djeju zabavu prigodom Dana Svih svetih,

za uzvanike od deset do sedamnaest godina.

Gospoa Oliver se odvojila od glavne skupine i naslonjena na prazan dio zida,

HALLOWEEN - 31. listopada; u starokeltskom kalendaru bio je to posljednji

dan u godini, u noi kojega - vjerovalo se - svi arobnjaci i sve vjetice izlaze i

bacaju ini.

Kranstvo je taj dan preuzelo kao znaajan i dalo mu naziv Dan Svih svetih

ili Svisveti. Na anglofonom podruju, osobito u kotskoj i sjevernoj Engleskoj,

odrale su se neke tradicije kojima je podrijetlo u toj i slinima drevnim

praznovjericama: tako se i danas upriliuju sjedeljke na kojima se igraju razne igre,

kako za djecu tako i za odrasle, u kojima se naziru izravni ili preobraeni tragovi

pukih obiaja.

Promatrala je veliku utu bundevu to ju je drala u ruci. -

Posljednji put sam ovako neto vidjela prole godine u Americi - ree

odmaknuvi sa svog ispupenog ela sijedi uvojak. - Na stotine. Po cijeloj kui.

Nikad u ivotu nisam vidjela toliko bundeva. - U stvari - doda zamiljeno - nikad

nisam doznala pravu razliku izmeu bundeve i tikve. Bog zna to je ovo tu?

Oprosti, draga - ree gospoa Butler spotaknuvi se o nogu svoje

prijateljice.

Gospoa Oliver priljubila se jo blie zidu.

Ja sam kriva - ree. - Stojim ovdje i svima smetam. No zaista je bilo pomalo

udno vidjeti toliko bundeva, to jest tikava, ili kako se ve ti plodovi zovu. Bilo ih je

posvuda, u duanima i u kuama, a u njih su stavljali svijee ili male none svjetiljke

ili su ih pak vjeali o konopce. Zaista zanimljivo. Ali to nije bilo za Svi-svete, ve za

Dan zahvalnosti. Ja sam, dakako, bundeve uvijek dovodila u vezu sa Svisvetima, a to

je krajem studenog, dok Dan zahvalnosti dolazi mnogo kasnije, zar ne? Nije li Dan

zahvalnosti u studenom, tonije, negdje u treem tjednu studenog? Bilo kako bilo,

izgleda da su ovdje Svisveti 31. listopada, je li? Najprije su Svisveti, a zatim, to

dolazi zatim? Duni dan? To je onaj dan kad se u Parizu ide na groblje i stavlja

cvijee na grobove. Nije to nimalo alosna prigoda. Hou rei, i djeca se zabavljaju

na taj dan.

Najprije svi idu na trg cvijea pa kupe mnogo, mnogo cvijea. Nigdje cvijee

ne izgleda tako lijepo kao na trgovima cvijea u Parizu.

Nekoliko se uurbanih ena spotaklo o gospou Oliver, ali one nisu na nju

obraale pozornost, niti su sluale njeno izlaganje. Bile su isuvie zaokupljene onim

ime su se u tom trenu bavile. Bile su to uglavnom majke i nekoliko spretnijih

usidjelica. Bilo je i nekoliko korisnih tinejdera.

Djeaka od esnaest i sedamnaest godina, koji su se penjali po ljestvama ili

stajali na stolicama postavljajui na odreenu visinu razne ukrase ili bundeve, to

jest tikve, ili obojene kristalne kugle.

Djevojice izmeu jedanaest i petnaest godina motale su se naokolo, stajale

u grupicama i hihotale.

A nakon Dunog dana i groblja - nastavi gospoa Oliver naslonivi se na

naslon sofe - dolaze Svisveti. Jesam li u pravu?

Nitko nije odgovorio na njeno pitanje. Gospoa Drake, lijepa ena srednjih

godina, domaica ove zabave, izjavila je:

Ne smatram ovu priredbu zabavom prigodom Svisveta iako je, naravno,

prireujemo na taj dan, ve sam je nazvala zabavom "Jedanaest plus"1, jer sam je

priredila za djecu te dobi, ponajvie za one koji zavravaju kolu

"Brijestovi" i odlaze u razne druge kole.

Mislim da taj naziv nije sasvim u redu, Rowena, ne misli li? - upitala je

gospoica

1 Osnovnu kolu u Engleskoj djeca zavravaju s jedanaest godina. ELEVEN

PLUS je ispit koji acima omoguava prelazak u srednju kolu. Ukoliko ga ne poloe,

moraju se upisati u vrstu kole koja se zove Secondarv Modem.

Whittaker, popravljajui naoale s prkosnim izrazom lica.

Gospoica Whittaker, kao sve uiteljice u malim mjestima, veoma je pazila na

tonost svih podataka.

Pa zar nismo ve pred dosta vremena ukinuli grupu

"Jedanaest plus"?

Gospoa Oliver ustade sa sofe ispriavajui se:

Nisam ba bila korisna. Samo sjedim ovdje i priam gluposti o bundevama i

tikvama. - "I odmaram noge", pomisli s osjeajem grinje savjesti ali s premalo

osjeaja krivnje da bi to i naglas izrekla.

Mogu li sada neto pomoi? - upita i usklikne: - Krasnih li jabuka!

Netko je upravo unio veliku zdjelu jabuka. Gospoa je Oliver osobito voljela

jabuke.

Krasne crvene jabuke! - uklikne.

Nisu ba dobre - ree Rowena Drake. - Ali lijepo izgledaju, ba za zabavu.

Kao stvorene su za igru hvatanja jabuka. Dosta su mekane pa e ih djeca lake

hvatati zubima. - Odnesi ih u biblioteku, Beatrice, hoe? Molim te. Od igre

hvatanja jabuka uvijek je sve mokro, ali nije vano. Tepih u biblioteci ionako je star.

Ba ti hvala, Joyce.

Joyce, krupna trinaestgodinja djevojica, uzela je zdjelu s jabukama. Dvije

su se otkotrljale i stale kao da su zaustavljene arobnim tapiem pokraj noge

gospoe Oliver.

Volite jabuke, zar ne? - upita Joyce. - Negdje sam to proitala, ili sam

moda ula na televiziji. Vi piete knjige o ubojstvima, zar ne?

Jest - odvrati gospoa Oliver.

Trebali smo vas zamoliti da priredite neto to je u vezi s ubojstvom. Kako

bi, na primjer, bilo da smo zamislili da se na dananjoj zabavi dogodilo ubojstvo, pa

da ga ljudi rjeavaju?

Ne, hvala. Nikad vie - odgovori gospoa Oliver.

Nikad vie? to ste time htjeli rei?

Eto, jednom sam na to pristala, ali nije ba imalo mnogo uspjeha - odgovori

gospoa Oliver.

Pa vi ste napisali mnogo knjiga - doda Joyce - na njima zaraujete mnogo

novaca, nije li tono?

Donekle - odvrati gospoa Oliver, pomislivi odmah na porezne organe.

A detektiv vam je Finac.

Gospoa Oliver priznade ovu injenicu. Jedan omanji djeak tupa lica koji jo

po miljenju gospoe Oliver nije pripadao u grupu "Jedanaest plus", upita ozbiljno:

Zato ba Finac?

I sama sam se esto pitala - ree gospoa Oliver iskreno.

Zadihana, u sobu uleti gospoa Hargreaves, orguljaeva ena, nosei veliko

zeleno plastino vedro.

Kako vam se ovo ini za igru hvatanja jabuka? - upita. -

Vesela boja, to mislite?

I

Gospoica Lee, lijenikova asistentica, izjavi:

Mislim da je emajlirani kabao pogodniji. Nee se tako lako prevrnuti. Gdje

ete to organizirati, gospoo Drake?

Uini mi se da bi hvatanje jabuka najbolje bilo prirediti u biblioteci. Tepih

je star, a uvijek se prolije mnogo vode.

U redu. Stavit emo ih tamo. Rowena, evo jo jedne koare jabuka.

Dajte da vam pomognem - javi se gospoa Oliver.

Pokupila je one dvije jabuke to su se zaustavile kraj njene noge. Zagrizla je

jednu od njih ni ne znajui zapravo to radi i poela polako vakati. Gospoa Drake

odluno joj uze iz ruke onu drugu jabuku i vrati u koaru. Do njih dopre iznenadni

agor.

Dobro, a gdje emo postaviti ognjenog zmaja1?

Mislim da bi ognjenog zmaja trebalo postaviti u biblioteci jer je to

najtamnija prostorija.

Ne, ognjenog zmaja emo staviti u blagovaonicu.

Morat emo najprije neto staviti na stol.

Da. Najprije emo staviti navlaku od zelenog sukna a zatim gumeni stolnjak.

A to e biti sa zrcalima? Hoemo li u njima zaista vidjeti lica naih buduih

mueva?

1 Ognjeni zmaj je igra koja se obino prireuje o Boiu a sastoji se u tome

da se iz zapaljene rakije vade groice.

Kradomice skidajui cipele i jo uvijek spokojno grickajui svoju jabuku,

gospoa Oliver se ponovno spustila na sofu i kritiki promatrala ljude to su ispunili

prostoriju. Svojim spisateljskim duhom zamiljala je kako bi bilo kad bi o ovim

osobama napisala knjigu. "Sve u svemu dobri ljudi, ini mi se. No nikad se ne zna."

Pomislila je kako je zapravo divno to o tim ljudima nita ne zna. Svi su oni

ivjeli u Woodleigh Commonu i samo je o nekima imala poneku mutnu predodbu jer

joj je o njima ve ranije priala Judith. Prisjetila se sada neke gospoice Johnson

koja je bila u nekakvoj vezi sa crkvom. "Ne, ona nije vikarova sestra, pa da, ona je,

naravno, orguljaeva sestra. Zatim Rowena Drake koja, ini se, upravlja svime to se

zbiva u Woodleigh Commonu, pa onda ona ena to je stalno otpuhivala a koja je

donijela vedro, izuzetno odvratno plastino vedro." Gospoa Oliver nikad nije

trpjela stvari od plastike. I na kraju, bili su tu i svi ti tinejderi u dobi od jedanaest

do petnaest godina.

Za gospou Oliver svu su oni zasada bili puka imena.

Neka Nan, pa Beatrice, Cathie, Diana i Joyce koja se pravi vana i postavlja

pitanja. "Ne svia mi se osobito ta Joyce", pomisli gospoa Oliver. Bila je tu i neka

visoka djevojica, Ann, koja se ponaala nadmono. Zatim dva odrasla djeaka koji

su se ini se, bavili isprobavanjem raznih frizura, to bi jadno zavravalo.

Neki omalen djeak ue poneto stidljivo.

Mama je poslala ova zrcala da vidite je li vam odgovaraju ree, ubrzano

diui.

Gospoa Drake mu ih uze iz ruku.

Mnogo ti hvala, Eddie - ree.

Pa to su sasvim obina runa zrcala - usklikne Ann razoarano. - Zar emo u

njima zaista vidjeti lica naih buduih mueva?

Neke hoe, a neke nee - ree Judith Butler.

Jeste li vi ikad vidjeli lice svoga muza kada ste odlazili na zabave, mislim, na

ovakvu vrstu zabava?

Naravno da nije - ree Joyce.

A moda jest - primjeti superiorna Beatrice. - To se zove E. S. P., ekstra

senzorna percepcija - doda tonom u kojem je bilo zadovoljstva to se unijela sluiti

ovako modernim izrazima.

Proitala sam jednu od vaih knjiga - obrati se Ann gospoi Oliver. - Bila je

to knjiga "Zlatna ribica na samrti".

Dobra knjiga - ree ljubazno.

Meni se ta knjiga nije svidjela - ree Joyce. - Nije u njoj bilo dosta krvi.

Volim ubojstva s mnogo krvi.

Krv stvara prljavtinu, ne misli li? - upita gospoa Oliver.

Jest, ali zato uzbuuje - odvrati Joyce.

Uvijek ne - usprotivi se gospoa Oliver.

Vidjela sam jednom jedno ubojstvo - izjavi Joyce.

Ne govori gluposti, Joyce - upozori je gospoica Whittaker, uiteljica.

Jesam - ree Joyce.

Zaista? - upita Cathie zurei u Joyce irom otvorenih oiju. - Vidjela si

ubojstvo bogme?

Ma svakako da nije - ree gospoa Drake. - Ne govori gluposti, Joyce.

Doista sam vidjela ubojstvo. Jesam, jesam, jesam.

Sedamnaestogodinji djeak koji je stajao na ljestvama pogleda je sa

zanimanjem.

Kakvu vrstu ubojstva? - upita je ozbiljno.

Ne vjerujem - ree Beatrice.

Naravno - brzo upadne Cathina majka. - Ona samo izmilja.

Ne izmiljam. Vidjela sam.

Zato onda nisi otila na policiju i prijavila? - upita Cathie.

Jer tada nisam slutila da je ono to sam vidjela bio zloin. To mi je postalo

jasno mnogo kasnije. Hou rei, kasnije sam postala u to sigurna. Neto to je netko

prije mjesec ili dva rekao natjeralo me je da odjednom pomislim: Pa naravno, to to

sam vidjela bilo je ubojstvo.

Vidite da sve izmilja - ree Ann. - To su gluposti.

Kada se to dogodilo? - upita Beatrice.

Prije nekoliko godina - odvrati Joyce. - Bila sam tada jo mala.

Tko je koga ubio? - upita Beatrice.

Nikome od vas neu nita rei - naljuti se Joyce. - Svi ste tako antipatini.

Gospoa Lee je ula s drugom vrstom vedra. Razgovor je skrenuo na temu

vedra i dokazivanje jesu li plastina ili emajlirana vedra bolja za igru hvatanja

jabuka. Veina prisutnih pola je u biblioteku kako bi sudjelovali u odabiranju

najpogodnijeg mjesta za postavljanje vedra.

Oni mlai svakako su htjeli pokazati sve tekoe ove igre, ali i svoju

umjenost. Pomoili su kosu i isprolijevali vodu pa su je onda runicima morali kupiti

po podu. Na kraju je ipak utvreno da emajlirano vedro ima prednost pred blistavim

arima plastinoga, koje se nekako previe lagano izvre.

Stavljajui na stol zdjelu jabuka koju je donijela da bi za zabavu pripremila

dovoljnu koliinu, gospoa Oliver opet uze jednu jabuku. itala sam u novinama da

volite jesti jabuke - ula je kako joj se obraa Ann ili Susan, nije bila sigurna koja,

tonom u kojemu je bilo predbacivanja.

To je moj neiskorjenjiv grijeh - ree gospoa Oliver.

Bilo bi zgodnije da umjesto jabuka hvatamo dinje - prosvjedovao je jedan

od djeaka. - One su tako sone.

Pomislite kakav bi ovdje nastao svinjac - rekao je unaprijed uivajui u tom

prizoru.

Osjeajui se pomalo nelagodno zbog javnog napada na svoju lakomost,

gospoa Oliver ode iz sobe da potrazi jednu odreenu prostoriju, ije se mjesto u

stanu obino vrlo lako nae. Pola je uza stepenice i, doavi do prvog hodnika,

skrenula lijevo. Iznenada se sudarila s jednim parom, djevojicom i djeakom, koji

su se vrsto zagrljeni naslanjali na vrata za koja je gospoa Oliver bila skoro

sigurna da vode u prostoriju koja je bila cilj njezina istraivanja.

"JABUKOVAC je dosta prostrana kua. Ima dosta ugodnih kutova i

zakutaka", pomisli gospoa Oliver. "Kako su ljudi sebini", razmiljala je dalje

gospoa Oliver. "Nemaju obzira prema drugima." Ta dobro poznata fraza vratila joj

se sada u sjeanje. Ponavljale su je redom njezina djeja njegovateljica, dadilja,

odgojiteljica, baka, dvije pratete, majka i jo nekoliko osoba u njezinom ivotu.

Oprostite - ree gospoa Oliver jasno i razgovijetno.

Djeak i djevojica vre su se stisnuti nego prije, sa sljubljenim usnama.

Oprostite - ponovi gospoa Oliver - hoete li mi dopustiti da proem? Prola

bih kroz ova vrata.

Nevoljko su se razdvojili i promatrali je kao da im je uinila veliku nepravdu.

Gospoa Oliver ue, zalupi vratima i zakljua se.

Vrata se nisu mogla vrsto zatvoriti pa je do gospoe Oliver dopirao

razgovor.

Vidi kakvi su ljudi - oglasi se pomalo nesiguran tenor. -

Pa mogla je shvatiti da ne elimo da nas se smeta.

Ljudi su tako sebini - zapiskuta djevojica. - Misle samo na sebe.

Nemaju obzira prema drugima - odvrati glas djeaka.

2. poglavlje

Pripreme za djeju zabavu obino organizatorima zadaju vie muka nego

zabave predviene za odrasle. Dobra hrana i dobra alkoholna pia, s neto limunade

u priuvi - to je za prave ljude dovoljno da bi se dobro zabavili. Stoji, dodue, malo

vie, ali je zato gnjavaa neusporedivo manja. U tome su se Ariadna Oliver i njena

prijateljica Judith Butler odmah sloile.

A to misli o zabavama za tinejdere? - upita Judith.

O tome ti ja nita ne znam - odvrati gospoa Oliver.

Mislim da se za te zabave - nastavi Judith - ovjek zapravo mora najmanje

muiti. Zna, oni nas odrasle jednostavno izbace iz kue i izjave da e sve sami

prirediti.

Pa prirede li?

Ne ba u naem smislu te rijei - odgovori Judith. -

Zaborave naruiti mnoge stvari, a dogodi se da nitko ne voli ono ega mnogo

nabave. Nakon to su nas uklonili, obino se tue da se za njih nismo dovoljno

pobrinuli.

Obino razbiju podosta aa i drugog posua, i gotovo po pravilu uvijek

pozovu ponekog nepoeljnog gosta ili pak netko dovede nekog nepoeljnog prijatelja.

Ma zna ve kako je to. A onda, bude i nekih udnih droga, kako se ve ono zovu,

trava, marihuana ili L. S. D., to mi se uvijek inilo kao naziv za novac ali izgleda da

nije.

S novcem je povezan utoliko to mnogo stoji - primjeti Ariadna Oliver.

Vrlo je neugodan, a marihuana strahovito smrdi.

Sve je to alosno - slozi se gospoa Oliver.

Bilo kako bilo, ova e zabava sigurno uspjeti. Rowena Drake ti je jamstvo za

to. Odlian je organizator. Vidjet e.

Zapravo nemam volje ii na tu zabavu - uzdahne gospoa Oliver.

Idi malo prilegnuti, pa e onda vidjeti. Bit e ti ondje ugodno. Zao mi je to

Miranda ima temperaturu, tako je razoarana to ne moe ii, jadno dijete.

Zabava je poela u pola osam. Ariadna Oliver je morala priznati da je njezina

prijateljica imala pravo. Dobro se osjeala. Svi su doli na vrijeme. Sve se sjajno

razvijalo.

Sve je bilo dobro zamiljeno, dobro organizirano i ilo je kao po urici. Postavili

su crvena i plava svjetla na stubitu te posvuda mnotvo utih bundeva. Djeaci i

djevojice dolazili su nosei ukraene tapove metli za natjecanje.

Nakon to su se svi pozdravili, Rowena Drake je objavila program veeri. -

Najprije natjecanje za najljepi tap metle - ree. - Tri su nagrade: prva, druga i

trea. Zatim dolazi na red rezanje kolaa od brana, to e biti u malom stakleniku.

Onda emo igrati igru hvatanja jabuka. Na zidu visi popis partnera. I na kraju - ples.

Kad se god ugase svjetla, promijenite partnere. Onda neka djevojice odu u mali

salon, gdje e dobiti zrcala. Nakon toga emo veerati, pa pojesti ognjenog zmaja, i

najzad, podijeliti nagrade.

Kao i sve zabave, i ova je u poetku bila nekako ukoena.

Svi su se divili ukraenim tapovima metli. Bile su to doista male minijature

metli i, sve u svemu, ukrasi nisu dosizali neku hvale vrijednu razinu: - to nam

olakava situaciju - apatom je objasnila gospoa Drake jednoj svojoj prijateljici. -

To je vrlo korisno natjecanje jer, zna, uvijek ima dvoje-troje djece za koje se

unaprijed zna da nee osvojiti niti jednu nagradu, pa onda tu malo zamirimo i

dademo im nagradu.

Kako si neskrupulozna, Rowena.

Ne posve. Jednostavno se brinem da svi budu zadovoljni i da se nagrade

podijele svima. Sva tajna lei u tome to svatko eli neto postii.

to je igra kolaa od brana?

Ti, naravno, ne zna kakva je to igra jer nisi bila ovdje kada smo je

pripremali. Eto, napuni au branom, dobro natiska, preokrene na pladanj i stavi

na vrh novi. Zatim svatko odree kriku, veoma oprezno, da novi ne padne, im

nekome padne novi, taj mora odustati. To je igra na osnovi eliminacije. Tko je

zadnji, dobiva novi. Hajde, idemo dalje ...

I tako se zabava nastavljala. Uzbueni povici uli su se iz biblioteke, gdje su

se igrali hvatanja jabuka, a natjecatelji su izlazili mokre kose i promoene odjee.

Jedno od najomiljenijih natjecanja, makar meu djevojicama, bio je dolazak

vjetice, ulogu koje je preuzela gospoa Goodbodv, po zanimanju istaica, koja ne

samo da je imala toliko potreban zavinuti nos i iljastu bradu to su se gotovo

doticali nego je bila u stanju govoriti izvjetaenim glasom, s onim izriito

zlokobnim prizvukom, a izgovarala je i magine, besmislene stihove.

Ajde doi, zove se Beatrice, zar ne? Beatrice. Veoma zanimljivo ime. Eto,

ti hoe znati kako e izgledati tvoj budui mu. Dobro. Sjedni ovdje, drago dijete.

Evo ovdje, ovdje, ispod ovog svjetla. Sjedni i dri ovo zrcalce u ruci, i odmah nakon

to se ugasi svjetlo, vidjet e ga. Vidjet e kako gleda preko tvog ramena. vrsto

dri to zrcalo.

ABRACADABRA, tko e vidjeti lice ovjeka koji e me oeniti. Beatrice,

Beatrice, ti e vidjeti lice ovjeka koji e ti se svidjeti.

Iznenadni snop svjetla zasja preko sobe iz pravca Ijestava to su bile

postavljene iza zavjese. Bio je usmjeren na odreenu toku u sobi i odradio se u

zrcalu to ga je drala uzbuena Beatrice.

Oh - usklikne Beatrice. - Vidjela sam ga! Vidjela sam ga!

Vidim ga u zrcalu!

Snop svjetla nestane, u sobi se upali svjetlost, a fotografija u koloru to je

bila priljepljena o strop, pone pa dati.

Beatrice je uzbueno skakutala.

Bio je to on! Bio je to on! Vidjela sam ga - uzvikivala je.

"- Ima krasnu; svijetlu bradu.

Potrala je p;tema gospoi Oliver, koja joj je bila najbliza.

Pogledajte, pogledajte! Zar nije divan? Slian je Eddiju Tressweightu, pop

pjevau, to mislite?

Gospoi Olivei se inilo da izgleda poput nekih lica zbog kojih je svakog dana

morala patiti kad je itala jutarnje novine. Brada je u svakom sluaju izraz

genijalnosti, pomisli.

Otkud im sve ovo? - upitala je.

Ma, Rowena je natjerala Hickvja da napravi te fotografije, a njegov

prijatelj Desmond mu pomae. Nicky se bavi eksperimentalnom fotografijom. On i

neki njegovi prijatelji naminkali su se i maskirali kosom, bradom i zaliscima. A onda

svjetlosnim trikovima tjeraju djevojice u ludilo.

Ne mogu se oteti dojmu - ree Ariadna Oliver -da su djevojice danas

dosta blesave.

Ne mislite li da su uvijek i bile? - upita Rowena Drake.

Gospoa Oliver razmisli.

Pa, moda ste u pravu - prizna.

Hajde! Veera! - povikne gospoa Drake. Bila je to dobra veera. Ukusna,

pikantna predjela, raii, sir, bogati kolai sa sladoledom i kolaii od oraha. Grupa

"Jedanaest plus" trpala je u sebe sve do ega je dola.

A sada - ree Rowena - zadnja toka dananje veeri.

Plamtei zmaj. Poite onamo preko sobe. Eto, tako. No, dobro, najprije emo

nagrade.

Nagrade su podijeljene, a onda se zauo alobni glas kakvim se obino

navjeuje smrt u kui. Sva su djeca potrala preko predsoblja u blagovaonicu.

Ostaci hrane bili su ve uklonjeni. Na stolu se pojavila presvlaka od zelena

sukna, a na nju je bila postavljena velika zdjela puna groica u plamenu. Svi su

vriskali jurei prema zdjeli, grabei plamtee groice i uzvikujui:

Opekla sam se! - To je sjajno! - Malo-pomalo plamen ognjenog zmaja poeo

je podrhtavati, jenjavati i konano je ugasnuo. Svjetlo se upalilo. Zabava je zavrila.

Bio je to velik uspjeh - ree Rowena.

Nije ni udo, kad se uzme u obzir sav tvoj trud.

Bilo je krasno - ree Judith tiho. - Krasno.

A sada - ree skrueno - moramo to malo poistiti. Ne moemo sve ostaviti

tim jadnim enama za sutra ujutro.

3. poglavlje

U jednom stanu u Londonu zazvoni telefon. Vlasnik stana, Hercule Poirot,

pomakne se u svom stolcu. Spopade ga intenzivan osjeaj razoaranja. Jo prije no

to je podigao slualicu znao je o emu se radi. Sigurno je njegov prijatelj Solly s

kojim je namjeravao provesti veer i nastaviti njihovu uobiajenu prepirku o tome

tko je pravi poinitelj zloina u Gradskom kupalitu u ulici Canning Road.

Poirot, koji je sakupio nekoliko dokaza u prilog svojoj pomalo nategnutoj

teoriji, bio je duboko razoaran. Nije raunao na to da e Solly prihvatiti njegovo

miljenje, no istodobno nije ni trena sumnjao da e on, Hercule Poirot, isto tako lako

oboriti fantastina uvjerenja svog prijatelja Sollvja, u ime zdrava razuma, logike te

osjeaja za red i metodu. Srdila ga je, da ne kae to drugo, mogunost da Solly ne

doe te veeri. Istina je, dodue, da je Solly, kad su se danas sreli, trpio od

napadaja kalja i zapravo bolovao od zaraznog katara grla.

"Veoma se prehladio", pomisli Hercule Poirot, "i usprkos svim lijekovima to ih

ovdje imam, vjerojatno bi i mene zarazio. Jo je i bolje da ne doe. Tout de memen,

doda s uzdahom, "to znai da u provesti dosadnu veer."

"Mnoge moje veeri sada su dosadne" prisjeti se Hercule Poirot. Njegovu

izvanrednu duhu (u briljantnost kojega on sam nikad nije posumnjao) trebala je

stimulacija iz vanjskih izvora. Njegov um nikad nije bio filozofskog formata. Bilo je

trenutaka kada je gotovo poalio to nije studirao teologiju umjesto to je u svojim

najranijim godinama poao meu policajce. inilo mu se zanimljivim smatrati kako je

to vano koliko anela moe plesati na vrcima igala i o tome uljivo raspravljati s

kolegama.

Njegov sobar George ue u sobu.

Zvao vas je gospodin Solomon Levy, sir.

Doista? - zaudi se Hercule Poirot.

Veoma mu je zao to vam se veeras nee moi pridruiti. Mora ostati u

krevetu jer ima jaku gripu.

Nema on jaku gripu, ve samo jaku prehladu. Svi uvijek govore da imaju

gripu jer to zvui ozbiljnije pa raunaju na vee saaljenje. S prehladom je nevolja

to teko izaziva pravu pozornost i simpatiju prijatelja.

Usprkos tomu, on danas nee doi ovamo, sir - ree George. - Te prehlade

to zahvataju glavu veoma su zarazne. Ne bi bilo dobro da dobijete takvu prehladu,

sir.

Da, bilo bi to krajnje nezgodno - sloi se Poirot. Telefon ponovno zazvoni.

Tko se sada opet razbolio? - ljutito e Poirot. - Nisam vie nikoga pozvao.

George krene prema telefonu.

Javit u se odavde, George - ree Poirot.

Posve sigurno nije nita zanimljivo. Ali moram se javiti, to se moe - slegne

ramenima.

Uostalom, moda mi bre proe vrijeme. Tko zna?

Razumijem - ree George i izie.

Poirot pruzi ruku i dohvati slualicu, pa zvono naglo uuti.

Ovdje Hercule Poirot - ree u slualicu, pomalo svisoka, elei

impresionirati svog sugovornika, bez obzira tko to bio.

Divno je da sam vas nala kod kue - javi se jedan nestrpljiv enski glas,

pomalo oslabljen zbog uurbana disanja. - Ve sam pomislila da posve sigurno neete

biti kod kue.

Zato ste to pomislili?

Jer se u zadnje vrijeme ne mogu oteti dojmu da se danas sve dogaa upravo

na nain koji ljude razoarava.

Na primjer, treba vam netko veoma hitno, zapravo ne moete ekati, a

morate ekati. Morala sam s vama hitno razgovarati, veoma hitno.

A tko ste vi? - upita Hercule Poirot radoznalo.

enski glas s druge strane inio se iznenaen.

Zar zaista ne znate"? - upita ne vjerujui.

Jest, znam - ree Hercule Poirot. - Moja prijateljica Ariadna.

Koja je u tekoj situaciji - izjavi Ariadna.

Da, da, ujem. Jeste li trali? Sasvim ste bez daha.

Ne, nisam trala, nego sam uzbuena. Mogu li doi k vama, i to odmah?

Poirot je nekoliko sekundi priekao s odgovorom. inilo se da je njegova

prijateljica, gospoa Oliver, krajnje uzbuena. Bez obzira to se s njom zbivalo,

vjerojatno e joj trebati mnogo vremena dok istrese sve svoje jade i brige, svoja

razoaranja i sve to ju je titalo. Kad se jednom doepa njegove radne sobe, nee

je biti lako nagovoriti da ode kui a da ne bude do stanovite mjere neuljudan.

Problemi koji su obino muili gospou Oliver bili su i brojni i neuobiajeni, tako da

je ovjek morao biti veoma oprezan kako da se s njom upusti u diskusiju.

Neto vas je uznemirilo?

Jest, uznemirena sam. Ne znam to da radim. Ne znam.

Nita ne znam. Sigurna sam, ipak, da odmah moram doi k vama i ispriati -

ispriati tono to se dogodilo. Jer vi ste jedina osoba koja e znati to treba

uiniti i koja e mi rei to ja treba da radim. Onda, mogu li doi?

Ma svakako, svakako. Radovat e me da vas vidim.

ulo se kako je gospoa Oliver zalupila slualicu. Poirot je pozvao Georgea.

Razmislivi sekundu, zamoli ga da donese bitter lemon za gospou Oliver i aicu

konjaka za njega.

Gospoa Oliver e stii za desetak minuta - doda.

George izie. Vratio se sa aicom konjaka za gospodina Poirota koju on sa

zadovoljstvom uze, a onda je poao po pie koje se, izgleda, jedino svialo gospoi

Oliver.

Poirot paljivo gucne svog konjaka kako bi se okrijepio da izdri gnjavau to

e se uskoro sruiti na njega.

"teta" pomisli, "da je tako smuena, jer ideje su joj originalne. Moda e me

zabaviti to to mi bude ispriala.

Moda," Poirot razmisli koju minutu, "moda e mi to njezino prianje

odnijeti vei dio veeri, a moda e to biti same gluposti. Eh bien, ovjek se u

ivotu mora upustiti i u poneki rizik."

Oglasi se zvono. Ovaj put na vratima. Nije to bio samo jedan zvon, ve

dugotrajna zvonjava koja je stvarala stranu buku.

Mora da je uzrujana - ree Poirot.

uo je kako George odlazi prema vratima, kako ih otvara i prije no to ju je

George uspio slubeno najaviti, vrata njegova salona irom se otvore i Ariadna

Oliver jurne kroz njih, dok se George vukao za njom drei u rukama neto to je

bilo nalik na ribarski nepromoivi eir sa irokim obodom i kaput od gumirana

platna.

Zaboga, kakva je to odjea? - zaudi se Hercule Poirot. -

Dajte to Georgu, mokro je.

Dakako da je mokro - ree gospoa Oliver. - I vani je veoma vlano. Nikad

ranije nisam razmiljala o vodi.

Strano je misliti o vodi.

Poirot je pogleda s interesom.

Hoete li malo bitter lemona - upita. - Ili bih vas moda mogao nagovoriti da

popijete aicu eau de vie1?

1 Eau de vie (franc.) voda". "rakija", doslovce "ivotna

Mrzim svaku vodu. Poirot je pogleda iznenaeno.

Mrzim vodu. Nikad ranije, naravno, nisam razmiljala o vodi. Nevjerojatno

to sve voda moe uiniti.

Draga moja prijateljice - ree Poirot dok joj je George uzimao iz ruku krut

i mokar kaput od gumirana platna. -

Doite i sjednite ovamo. Dajte konano Georgu taj va - kako ste ono rekli da

se zove?

Kaput od gumirana platna. Nabavila sam ga u Cornwallu. To je pravi ribarski

kaput.

Veoma korisno za ribare, ali nije ba pogodno za jednu gospou. Teka

odjea. Hajde doite i ispriajte mi sve po redu.

Ne znam kako da ponem - ree, teko se sputajui u naslonja. - Ponekad

mi se uini, znate, da to to se dogodilo nije stvaran dogaaj. A ipak se dogodilo.

Zaista se dogodilo.

Priajte - ponuka je Poirot.

No, pa konano, zbog toga sam i dola. Ali sada kad sam ovdje, teko mi je

priati jer ne znam odakle da ponem.

Kako bi bilo da ponete od poetka? - upita Poirot. - Ili je to za vas isuvie

konvencianalan poetak?

Ne znam, zapravo, gdje je poetak. Zaista ne znam. Jer poetak moda nije

u onome to se dogodilo nedavno, ve u onome to se moda dogodilo prije mnogo

vremena.

Smirite se - blago joj ree Poirot. - Koncentrirajte se i razmislite o svim

pojedinostima, pa ponite priati, to vas je u stvari uznemirilo?

I vas bi uznemirilo - ree gospoa Oliver.

Meni se bar tako ini. - Pogleda ga sumnjiavo. -

Uostalom, ovjek zapravo ne zna to vas moe uznemiriti.

Vi toliko stvari primate mirno.

To je vrlo esto najpametnije - odvrati Poirot.

U redu. Poelo je na jednoj zabavi - sveano izjavi gospoa Oliver.

Dobro - uzdahne Poirot, sretan to je konano uo neto tako obino i

razumno. - Kaete, na zabavi. Znai, bili ste na jednoj zabavi, i tamo se neto

dogodilo.

Znate li to se zabave koje se prireuju prigodom Svisveta? - upita gospoa

Oliver.

Znam to su Svisveti - odgovori Poirot.

To je 31. listopada. - A onda, namignuvii, doda: - To je dan kad vjetice jau

na metlama.

Bilo je i tapova metli - odgovori gospoa Oliver. - A dijelili su i nagrade.

Nagrade?

Da. Za tapove koji su bili najljepe ukraeni.

Poirot je pogleda u nedoumici. Njegovo prvotno ushienje sada je naglo

splasnulo. Budui da je znao da gospoa Oliver nikad ne pije estoka pia, nije

mogao donijeti zakljuak koji bi sasvim sigurno bio donio da se radilo o ma kojoj

drugoj osobi.

Bila je to djeja zabava - nastavi gospoa Oliver. - Ili, jo tonije, zabava

"Jedanaest plus".

Jedanaest plus?

Pa, tako su je nazvali. To je kolski zargon, znate. Ona pametnija djeca koja

su u stanju poloiti prijelazni ispit mogu se upisati u srednju kolu. A ako netko nije

dovoljno pametan, upisuje se u kolu koja se zove moderna srednja kola. Glup naziv,

koji zapravo nita ne znai.

Moram priznati da zaista ne shvaam o emu govorite - ree Poirot. inilo

mu se, naime, da su s podruja zabave preli na podruje obrazovanja.

Gospoa Oliver duboko uzdahne i zapone iznova.

Poelo je, zapravo, s jabukama.

Doista? - pecne je Poirot. - Mogao sam to i misliti kad je rije o vama.

Zamislio je mala kola na vrhu brda iz kojih izlazi krupna ena. Otvorila se

vrea jabuka i sve su jabuke skotrljale niz brdo.

Da, Ariadna, rekli ste jabuke.

Igra hvatanja jabuka - proslijedi gospoa Oliver. - To vam je jedna od igara

to obino prireuju na Svisvete.

Jest, da, ini mi se da sam uo neto o tome.

Znate, svata su radili na toj zabavi. Priredili su, kao to sam vam ve rekla,

igru hvatanja jabuka, onda igru rezanja kolaa na vrhu kojega je novi, onda

gledanje u zrcalo ...

Da bi djevojka vidjela lice svog budueg muza? - pokae Poirot kako mu je

to poznato.

O, vidim da napokon poinjete shvaati.

Da, ima na takvim zabavama podosta starih narodnih obiaja - ree Poirot. -

I sve se to, kaete, odigralo na toj vaoj zabavi?

Da. Bila je to zapravo sjajna zabava, a zavrila je ognjenim zmajem. Znate

ve to je to. To vam je kad se groice zapale u velikoj zdjeli. Pretpostavljam - i tu

joj glas zadrhti - da se ono dogodilo upravo u to vrijeme.

to se dogodilo u to vrijeme?

Ubojstvo. Nakon plamteeg zmaja svi su otili kui - ree gospoa Oliver. -

Tada su je nali.

Koga su nali?

Jednu djevojicu. Zvala se Joyce. Svi su je dozivali i posvuda traili i

zapitkivali je li tko vidio nije li s nekim otila kui. Njezina majka bila je pomalo

uznemirena i rekla da se Joyce sigurno loe osjeala ili da je umorna kad je samo

tako otila, te da je neobazrivo s njene strane to nita nije rekla. Ma znate to sve

majke govore u takvim prilikama. No usprkos svemu, Joyce nigdje nismo mogli nai.

No, onda? Je li sama otila kui?

Ne. - Odgovori gospoa Oliver. - Nije otila kui... - glas joj opet zadrhti. -

Nali smo je naposljetku - u biblioteci.

Tamo se to dogodilo - tamo je to netko uinio, znate. Igra hvatanja jabuka.

Nalazio se tamo i jedan kabao. Veliki emajlirani kabao. Nije im se svialo plastino

vjedro. Da su kojim sluajem izabrali plastino vjedro, to se sasvim sigurno ne bi

dogodilo, jer bi plastino vjedro bilo prelagano. Sigurno bi se prevrnulo.

to se dogodilo? - upita Poirot strogim glasom.

Tamo smo je nali - nastavila je gospoa Oliver. - Netko joj je gurnuo glavu

u kabao, razumijete, u kabao u kojem je bila voda s jabukama. Gurnuo joj glavu u

vodu i drao je tako dugo dok se nije uguila. Utopila. Utopila, shvaate, u

emajliranom kablu, i to ne posve punom vode.

Vjerojatno je kleknula i sagnula glavu da bi zubima dohvatila jabuku. Mrzim

jabuke - naglo ree gospoa Oliver. - Ne elim nikad vie u ivotu vidjeti ni jednu

jedinu jabuku ...

4. poglavlje

Gospoa Oliver spusti aicu i obrie usne.

Imali ste pravo - prizna. - Ovo pomae. Ve sam bila gotovo histerina.

Vidim da je to za vas bio straan ok. Kada se to zapravo dogodilo?

Sino. Zar doista sino? Pa da, naravno.

I zatim ste doli k meni.

Poirot nije to pitanje postavio da bi dobio precizan odgovor, ve da bi

potakao gospou Oliver da iznese jo vie podataka o ovom sluaju.

Zbog ega ste doli k meni? Moete li mi na to odgovoriti?

Mislila sam da u tomu vi moete pomoi. Jer sluaj nije sasvim jednostavan,

razumijete?

Moda jest, a moda i nije - filozofski izjavi Poirot. -

Zavisi od mnogih okolnosti. Morate mi dati vie podataka, znate.

Pretpostavljam da je policija preuzela sluaj. A i lijenika su, bez sumnje, pozvali.

to je on rekao, da li se sjeate?

Povest e se istraga - odgovori gospoa Oliver.

To je prirodno.

Ve sutra ili prekosutra.

Znate li koliko je bilo godina toj djevojici?

Sasvim tono ne znam. Vjerojatno dvanaest ili trinaest.

Siuna za svoje godine?

A, to ne bih rekla. Prije bih rekla da je izgledala zrelo, ak malo nezgrapno

- odvrati gospoa Oliver.

Razvijena? Hou rei, je li djelovala seksi?

Da, zapravo, jest. Ipak, ne mislim da se radi o takvoj vrsti zloina. Jer, to

bi bila ona jednostavnija verzija, zar ne?

To vam je, draga moja, zloin o kakvima svaki dan itate u novinama.

Silovana djevojka, ili dijete napadnuto na putu od kole do kue - pa to je

svakodnevna pria. Ovdje je posebno to to se zloin zbio u privatnoj kui. No tko

zna, moda i nije tako poseban. Ali sluajte, nisam siguran da ste mi sve ispriali.

Ne, ne, svakako da nisam. Nisam rekla pravi razlog.

Hou rei, razlog zbog kojeg sam dola k vama.

Jeste li poznavali tu Joyce? Jeste li je dobro poznavali?

Uope je nisam poznavala. Bolje da vam odmah protumaim kako sam se

uope zatekla na toj zabavi.

A gdje je to bilo?

U mjestu koje se zove Woodleigh Common.

Woodleigh Common - zamisli se Poirot. - Tamo gdje je nedavno ... - i

zastade.

Nije to daleko od Londona. Nekih pedesetak kilometara, tako neto. Jedno

malo mjesto blizu Medchestera, jedno od onih mjestanca to imaju nekoliko lijepih

kua a ostalo su uglavnom novogradnje. Mahom obiteljske kue. Blizu je dobra kola

iz koje se na daljnje kolovanje moe ii ili u Medchester ili u London. Ukratko,

jedno sasvim obino mjesto u kojem ive ljudi s prosjenim dohotkom.

Woodleigh Common - ponovi Poirot zamiljeno.

Bila sam tamo u posjetu kod moje prijateljice Judith Butler. Ona je udovica.

Upoznale smo se i sprijateljile ove godine na krstarenju po Grkoj. Ona ima kerku

koja se zove Miran-da, dvanaest ili trinaest godina. Eto, pozvala me na netko

vrijeme u svoju kuu. Rekla je da njezini prijatelji prireuju tu zabavu za djecu, i to

na Svisvete.

Pitala me imam li kakovu dobru ideju.

Znai, ona nije tada spominjala hvatanje ubojice ili tako neto?

Zaboga, ne - odvrati gospoa Oliver. - Zar mislite da bih se opet neim

takvim bavila?

Nisam to smatrao vjerojatnim.

Ali, ubojstvo se ipak dogodilo. To je ono strano u itavoj prii - ree

gospoa Oliver. - Znate, moda se to ubojstvo zapravo dogodilo samo zato to' sam

ja bila prisutna.

Joyce.

A to je rekla? ini se da sad dolazimo do glavne stvari, odnosno do pravog

razloga vaeg dolaska, zar ne?

Jest. Mislila sam da na ovakav podatak policajac ili lijenik ne bi obratio

pozornost, ali sam bila posve sigurna u to da ete ga vi smatrati vanim.

Eh bien - uzdahne Poirot. - Recite mi, dakle. Je li to neto to je Joyce

rekla na zabavi?

Ne, ve mnogo ranije, ali tog istog dana. Zapravo, u toku poslijepodneva, dok

smo ureivale kuu za zabavu. Rekla je, nakon to je netko spomenuo da piem

kriminalistike romane, da je ona jednom vidjela jedno ubojstvo, a zatim je njezina

majka ili netko drugi rekao: ,Ne budi luda, Joyce, kako moe tako neto rei?' A

jedna starija djevojica rekla je: ,Samo izmilja' a Joyce je opet ponovila: ,Jesam,

jesam, vidjela sam, kad vam kaem da sam vidjela nekoga kako izvrava zloin'. No

nitko joj nije vjerovao. Samo su se smijali, pa se ona jako naljutila.

Jeste li joj vi vjerovali?

Dakako da nisam.

Shvaam - ree Poirot. - Da, da, shvaam. - Netko je vrijeme utio lupkajui

prstima po stolu, a onda upita: - udno. Zar nije spomenula nikakve pojedinosti ili

imena?

Ne, nije. Nastavila je da se hvali i da vie, srdita zbog toga to je veina

djevojica ismijava. Mislim da su se majke i ostali odrasli gosti naljutili zbog tog

njezinog ispada, a djevojice i djeaci su se samo smijali. Dovikivali su joj: ,Hajde

Joyce, rijei kad je to bilo. Zato nam nikad ranije o tome nisi priala?' A Joyce je

odgovorila da je to bilo davno i da je na to potpuno zaboravila.

Aha, je li rekla kako davno?

Prije nekoliko godina', rekla je. Dakako, nastojala je govoriti kao odrasli.

Jedna ju je djevojica, mislim da se zove Ann ili Beatrice, svakako jedna bistra i

superiorna djevojica, tada upitala: ,Zato nisi otila na policiju i prijavila Sto

zna?'

Aha, a to je Joyce odgovorila na to?

Rekla je: ,Zato to tada nisam znala da se radilo o zloinu.'

Vrlo zanimljiva primjedba - ree Poirot uspravivi se u svom naslonjau.

Mislim da se u tom dijelu prie ve bila malo zbunila - ree gospoa Oliver.

- Znate, htjela je s jedne strane objasniti, a s druge strane se ljutila to joj se svi

rugaju.

Stalno su je ispitivali zato nije otila na policiju, a ona je ponavljala: ,Zato

to tada nisam bila svjesna da je to zloin. Tek mi je kasnije, sasvim iznenada,

postalo jasno da je ono Sto sam vidjela bio pravi pravcati zloin.'

Ali, nitko je nije shvaao ozbiljno i nitko Joj nije povjerovao, je li tako? Ni

vi joj niste povjerovali. Ali kad ste je nali mrtvu, iznenada vam je palo na pamet da

je sve ono to je govorila moglo biti istina?

Da, da, upravo tako. Nisam u tom trenu znala to bih trebala ili mogla

uiniti. A kasnije sam se sjetila vas.

Poirot duboko sagne glavu i tako ostade zamiljen netko vrijeme, a tada ree:

Moram vam postaviti jedno veoma ozbiljno pitanje i molim da dobro

promislite prije no to odgovorite. Mislite li da je ta djevojka doista vidjela zloin?

Ili mislite da je samo mislila da je vidjela zloin?

Mislim da je tono ono prvo. Nisam tako mislila u poetku. Mislila sam da se

mutno sjea neega to je jednom vidjela, da je onda tome neto dodala i izmislila

uzbudljivu priu kako bi se napravila vana. Bila je veoma uzrujana kad je govorila:

Vidjela sam, vidjela sam kad vam kaem. Vidjela sam kako se dogodilo.

I onda?

I onda sam dola k vama - ree gospoa Oliver - jer mislim da je njezina

smrt shvatljiva samo onda ako se prije toga doista dogodilo ubojstvo kojemu je ona

bila svjedok.

To bi, svakako, podrazumijevalo jo neto. Znailo bi na primjer, da je jedna

od osoba to su bile prisutne na zabavi poinila zloin te da je ta ista osoba bila u

kui prije zabave i ula to je Joyce rekla.

Valjda ne mislite da mi se to sve samo ini? Moda mislite da je sve to sam

vam ispriala plod moje bujne mate?

Jedna je djevojka ubijena - ree Poirot. - A to je morao uiniti netko tko

je bio dovoljno snaan da joj dri glavu zaronjenu u kabao. Veoma runo ubojstvo.

Jedno od onih koje nam da je naslutiti da ubojica nije mogao gubiti ni trenutka.

Netko je osjetio opasnost i, tko god on bio, stupio je u akciju, im mu se pruio prvi

pravi trenutak.

Joyce, po mom miljenju, nije znala tko je poinio zloin to ga je bila

vidjela - ree gospoa Oliver - jer inae ne bi rekla ono to je rekla da je znala da

se osoba na koju se to odnosi nalazi u sobi.

Ne, nije znala. Tu ste u pravu. Mora da je vidjela ubojstvo, ali ne i lice

ubojice. Moramo u daljnjem istraivanju krenuti s tog polazita.

Nisam sigurna da sam vas dobro razumjela.

Moda je netko tko je bio u kui prije zabave i uo to je Joyce rekla znao

za to ubojstvo, moda je znao tko ga je poinio, i moda ak bio u bliskoj vezi s tom

osobom.

Moda je taj netko mislio da je on sam jedini koji zna da je to uinila njegova

ena, ili majka, ili kerka, ili sin. Mogla je to biti i ena koja je znala to je uinio

njen mu, ili sin, ili majka, ili kerka. U svakom sluaju, netko tko je mislio da nitko

drugi o tome nita ne zna. Sve dok Joyce nije progovorila...

I tako ...

I tako je Joyce morala umrijeti?

Da. to ete sada uiniti?

Upravo sam se sjetio - ree Hercule Poirot - zato mi se ime Woodleigh

Cornmon inilo tako poznatim.

5. poglavlje

Herculu Poirotu ponestalo je daha. Navirio se preko ulaznih vrataca na

ogradi imanja "Borik". Moderna, lijepo graena kuica imala je prikladno ime:

"Borik". Sagraena je, naime, na vrhu brda po kojemu je raslo nekoliko ratrkanih

borova. Pred njom je malen, dobro njegovan vrt, a u vrtu krupan, postariji ovjek,

vue po puteljku emajlirani sud za polijevanje.

Kosa gospodina Spencea, vieg policijskog inspektora, bila je posve sijeda; a

kad ga je Poirot zadnji put vidio, bili su mu tek zalisci srebmasti. Nije mnogo

ostario. Zastao je i spustio na tlo sud za polijevanje, da bi bolje vidio posjetitelja

koji je stajao na vratima. Hercule Poirot se nije ni maknuo.

Za ime boga - ree Spence. - Bogami jest! Ne mogu vjerovati, ali jest.

Hercule Poirot, tako mi ivota!

Aha, sjetili ste me se. To me veseli.

Tko bi zaboravio vas i va snani brk! Ostavi sud i poe prema vratima.

Prokleti korov - promrmlja. - A to vas je, zaboga, dovelo ovamo?

Ono isto to me ve dovelo na toliko mjesta u mom ivotu - osmjehne se

Poirot. Ono isto to je prije vie godina vas dovelo k meni. Ubojstvo.

Ne bavim se vie ubojstvima - ree Spence - osim kad je u pitanju korov.

Sad se bavim time: upotrebljavam sredstvo za ubijanje korova. I nemojte misliti da

je to jednostavna stvar. Uvijek neto loe ispadne. Ponekad je to, recimo, vrijeme:

ne smije biti odvie vlano, ne smije biti odvie suho; i tako dalje. Kako ste doznali

gdje ivim? - upita otvarajui vrata.

Poslali ste mi za Boi razglednicu i na njoj napisali svoju novu adresu.

A, da. Imate pravo. Znate da sam staromodan. Volim za Boi slati

razglednice starim prijateljima.

Bilo mi je drago kad sam je primio - ree Poirot.

Ostario sam - uzdahne Spence.

Obojica smo ostarjeli.

Vi nemate toliko sjedina - primjeti Spence.

Postiem to s pomou jedne boice - namigne mu Poirot.

Jer nema nikakva smisla pojavljivati se u javnosti sa sjedinama - ukoliko to

ovjek sam ne eli.

Nisam ba siguran da bi mi pristajala potpuno crna kosa - ree Spence.

Slaem se - ree Poirot. - Izgledate dostojanstveno s tim sjedinama.

Nikad mi nije palo na pamet da izgledam dostojanstveno.

Kako to da ste se nastanili u Woodleigh Commonu?

Ja sam zapravo doselio svojoj sestri. Odluili smo da spojimo nae prihode.

Ona je izgubila muza, djeca su se poenila, jedan ivi u Australiji, drugi u Junoj

Africi. I tako sam se onda ja doselio. Mirovine, kao to znate nisu previsoke. A

ovako, u zajednici, ivimo sasvim dobro.

Izvolite sjesti.

Poveo ga je na mali poploani trijem na kojem su bila dva-tri stolia sa

stolicama. Jesenje sunce ugodno je grijalo taj kutak.

to da vam donesem? - upita Spence. - Nemam ba osobitih pia; a, dakako,

nemam ni sok od kupina ni sok od ipka, to ste ih vi patentirali. Hoete li pivo? Ili

da zamolim Elspeth da pripravi aj? Mogu vam smijeati jedan shandy? A moda

elite coca-colu? ili kakao? Moja sestra Elspeth svaki dan pije kakao.

Zaista ste ljubezni. Dajte mi shandv. U obino pivo stavi se malo

dumbirova piva. Tono?

Upravo tako.

Ode u kuu i ubrzo se vrati nosei dvije velike ae za pivo. - Pridruzit u ti

se.

Povue stolicu blie stolu i sjedne, stavljajui ae preda se i pred Poirota.

to ste ono maloprije rekli? - upita dizui au. -

Neemo valjda kliknuti: ivio zloin! Ja se time vie ne bavim. A za zloin na

koji pretpostavljam da mislite - a nekako drukije ne moete ni misliti jer ga u

zadnje vrijeme, koliko se sjeam, nije ni bilo - moram vam odmah rei da mi se

nimalo ne svia nain na koji je izvren.

Nisam ni oekivao da e vam se sviati.

Govorimo o djevojici kojoj su gurnuli glavu u kabao, zar ne?

Da - odgovori Poirot. - To je zloin o kojem ja govorim.

Ne znam zato ste doli ba k meni. Znate i sami da vie nisam u policiji.

Prestao sam raditi prije mnogo godina.

Jednom policajac - do smrti policajac! - ree Hercule Poirot. - To znai da

uvijek postoji razlika izmeu miljenja jednog policajca i miljenja obinog

graanina.

Upravo zato elim s vama razgovarati. I ja sam poeo kao policajac...

Da, znam. Sjeam se kad ste mi priali o tome. Sigurno da je stajalite

jednog policajca obino drugaije, ali ja ve tako dugo nisam aktivan.

Ipak ujete to se u mjestu pria - ree Poirot. - Osim toga, imate

prijatelje iz iste struke. Nadam se da ste ve uli to misle, na to sumnjaju i to

znaju.

Spence uzdahne.

ovjek esto i previe zna - ree. - To je danas jedan od problema. Dogodi

se zloin izvren na ve poznat nain, pa ovjek zna, to jest aktivni policajci veoma

dobro znaju tko je zloinac. Ipak nita ne kau novinarima, koji onda vode istragu na

svoju ruku. Tako i oni doznaju. Ali veliko je pitanje hoe li poslije toga neto uiniti.

Nisu takve stvari ba jednostavne, znate.

Mislite na ene, prijateljice i sline sudionike?

Pa i to, jest. Naposljetku, moda i uhvate zloinca.

Ponekad proe i godina ili dvije. Openito govorei, mislim da se danas vie

djevojaka udaje za loe momke nego ikada prije.

Hercule Poirot razmisli, upkajui svoj brk.

Jest - ree. - Shvaam to hoete rei; premda mislim da su djevojke

uvijek bile pomalo slabe prema propalicama.

Ali prije je bilo naina da ih se zatiti.

To je tono. Ljudi su prije pazili na djevojke. Osobito majke; pa onda tete i

starije sestre. Tako su mlae sestre i braa tono znali s kim imaju posla. Oevi se

nisu ustruavali izbaciti iz kue nepoeljne mladie. Dogaalo se, dakako, da

djevojka pobjegne od kue s nekim propalicom. Danas im to nije potrebno! Majke

niti ne znaju s kim se njihove keri prijatelju. Ocu se to takoer ne govori. Braa

dodue znaju s kim je sestra, ali ih se to ne tie. Ako se roditelji usprotive braku,

par ode matiaru i dobije dozvolu za enidbu. Pa kad ta propalica pone svima

dokazivati da je zbilja propalica, onda je to samo dolijevanje ulja na vatru. Jer

ljubav je ljubav. Djevojka obino nee ni sama sebi priznati da njezin Henry ima te

gadne navike s kriminalnim tenjama i sve drugo to uz to ide. Ona e zbog njega

lagati, zaklinjati se da je crno bijelo, i tako dalje. Komplicirano je to; posebno za nas

koji kasnije moramo sluaj razmrsiti.

Nije osobito pametno govoriti kako je prije bilo bolje. Jer moda mi samo

tako mislimo. No, pustimo to. Radije mi recite, Poirot, zato ste se vi umijeali u tu

aferu. Koliko ja znam, ovdje nije va okrug. Vi stalno ivite u Londonu, zar ne?

Da, stalno sam u Londonu. Ovaj sam sluaj preuzeo na molbu svoje

prijateljice, gospoe Oliver. Sjeate li se gospoe Oliver?

Gospoe Oliver? Ne sjeam se.

Ona pie knjige. Kriminalistike romane. Upoznali ste je onih dana, toga se

sigurno sjeate, kad ste me nagovorili da preuzmem istragu u vezi s ubojstvom

gospou Mcgintv.

Valjda niste zaboravili gospou i Mcgintv?

Nisam, ni govora. Ali davno je to bilo ... Puno ste mi pomogli, zbilja puno.

Doao sam vas zamoliti za pomo i niste me iznevjerili.

Bio sam poaen i polaskan injenicom da ste doli ba mene pitati za

savjet. U toku te istrage bio sam jedanput ili dvaput na rubu oajanja. Za ovjeka

koga smo morali spasiti, ili, bolje reeno, spasiti mu glavu, po tadanjem se zakonu

nije moglo gotovo nita uiniti. Tipian primjer osobe koja sve to radi, radi protiv

sebe.

Kasnije se oenio onom djevojkom, zar ne? Ne onom pametnom koja je

izbjeljivala kosu, ve onom drugom.

Zanima me kako su se slagali. Jeste li ita uli o njima?

Nisam - ree Poirot. - Pretpostavljam da je sve u redu.

Ne shvaam to je u njemu nala.

Teko je to rei - odgovori Poirot. - Ali velika je utjeha u tome to je

priroda tako uredila stvari da i najneprivlaniji ovjek nekim enama bude

privlaan, ak izuzetno privlaan. Preostaje nam, dakle, nada da su nakon enidbe

ivljeli sretno kao dva goluba.

Ne vjerujem da su ivjeli sretno kao dva goluba ako je s njima ivjela i

njezina majka.

Da, imate pravo. Ili pooim - doda Poirot.

Eto - ree Spence - cijelo vrijeme govorimo o prolosti.

Sve je to davno prolo. Znate, uvijek sam mislio da se onaj ovjek, ne mogu se

sada sjetiti njegova imena, trebao baviti pogrebnikim poslom. Imao je

odgovarajue lice i ponaanje. Moda je kasnije ak i otvorio pogrebno poduzee.

Djevojka je imala novaca, je li? Da, da, bio bi sjajan pogrebni poduzetnik. Ve ga

vidim u crnini, kako izdaje zapovijedi u vezi s pogrebom. Moda bi ak bio sretan

kad bi odabrao dobru vrstu drveta za mrtvaki sanduk. Nikad, ipak, ne bi bio dobar

trgovac policama osiguranja ili nekretninama. Ali nema smisla da stalno pjevamo

stare pjesme. - Zatim iznenada ree: - Gospoa Oliver. Ariadna Oliver. Jabuke. Da

li se zbog jabuka umijeala u ovaj sluaj? Jer djevojici su na onoj zabavi zagnjurili

glavu u kabao s vodom po kojoj su plivale jabuke. Jesu li jabuke opet privukle

gospou Oliver?

Ne vjerujem da su je ovaj put posebno privukle jabuke - odgovori Poirot -

ali bila je na zabavi.

Hoete rei da ona ovdje ivi?

Ne, ne, ne ivi ovdje, nego ju je prijateljica, gospoa Butler, pozvala u

goste.

Butler? Da, poznajem je. Stanuje blizu crkve. Udovica.

Mu joj je bio pilot. Ima dosta zgodnu kerku. Lijepo se ponaa. Privlana

osoba, ta gospoa Butler, zar ne?

Jedva da sam je i upoznao. Ali mislim da je veoma zgodna.

A kako ste vi upali u to? Niste bili ovdje kad se dogodilo ubojstvo?

Nisam. Ali je gospoa Oliver odmah dola k meni, u moj stan u Londonu. Bila

je veoma uzrujana. Molila me da neto poduzmem.

Mali smijeak pojavi se na licu biveg policajca Spencea.

Shvaam. Stara pria. I ja sam doao k vama, onomad, prije toliko godina,

jer sam htio da neto poduzmete.

Ja sam u toj prii napravio korak dalje: doao sam k vama - osmjehnu mu se

Poirot.

Jer elite da je neto poduzmem? Kaem vam da ne mogu nita uiniti.

O da, moete, moete. Na primjer, moete mi rei sve o ljudima koji ovdje

ive; pa o ljudima koji su bili na toj zabavi; onda o roditeljima djece koja su bila na

zabavi; o koli, uiteljima, pravnicima, lijenicima. Netko je, kao to znate, prisililo

tu djevojicu da klekne, govorei joj, moda u smijehu: .Pokazat u ti kako e

najbolje zubima dohvatiti jabuku. Znam trik.' A onda je ta osoba poloila ruke na

glavu djevojice. Vjerojatno nije bilo ni puno opiranja, ni puno buke.

Gadna stvar. To mi je prvo palo na pamet kad sam. uo za zloin, to

zapravo elite znati? ivim ovdje godinu dana. Moja sestra, ipak, ivi neto due -

dvije ili tri godine. Mjesto nije veliko niti, ima stalne stanovnike. Ljudi dolaze i

odlaze. Mu obino radi u Medchesteru ili Great Canningu, ili u nekom drugom

oblinjem mjestu. Djeca im idu u ovdanju kolu. Kad suprug dobije netko drugo

zaposlenje, odu svi, Neki ljudi ipak ovdje dugo ostanu. Na primjer gospoica Emlyn,

uiteljica, pa doktor Ferguson.

Ali, govorei u cjelini, to je stanovnitvo koje fluktuira.

Pretpostavljam - ree Poirot - da ete mi, nakon to smo se sloili da se

radi o gadnoj stvari, moi kazati koji gadni ljudi ive ovdje.

Da - slozi se Spence - to je prva stvar koju ovjek obino provjeri. A onda

provjerava sumnjive maloljetnike ako se radi o ovakvu zloinu. Jer, kome je u

interesu da ugui, da utopi jednu djevojicu od trinaest godina? Nije bilo tragova

seksualnog nasilja ili neega slinog, to je, dakako, prva stvar koju valja ustanoviti.

A danas su veoma esti takvi sluajevi po malim mjestima i gradiima.

Meni se ini, ponavljam, da tih stvari danas ima vie nego u doba moje

mladosti. I mi smo imali nae mentalno poremeene, ili kako ih ve zovu, ali ni u

kojem sluaju toliko koliko ih ima danas, ini mi se da ima previe onih koji slobodno

hodaju, umjesto da ih dre zatvorene u institucijama to su za to odreene. Istina

je da su sve nae bolnice za mentalne bolesnike prepune, pa lijenici esto kau:

,Neka ide kui i neka ivi svakodnevnim ivotom, u kontaktu sa svojom obitelji.' Tu

priu ve znate.

A onda taj gadni tip ili jadni bolesnik, kako ve gledate na to, opet osjeti

potrebu za ubijanjem, opet jedna mlada ena proee sama i nakon toga je nau u

jami iz koje se vadi pijesak; ili je pak toliko glupa da prihvati poziv na vonju

automobilom. Dogodi se da se djeca ne vrate kui jer su ula u automobil nepoznatih

ljudi iako su ih roditelji upozoravali da to ne ine. Danas ima mnogo takvih

sluajeva.

Uklapa li se to u obrazac to ga ovdje imamo?

Svakako, to je prvo to ovjeku padne na pamet - ree Spence. -

Pretpostavimo da je netko na toj zabavi osjetio zelju za ubijanjem. Moda je on tu

zelju sebi jednom ranije ve ispunio. Skoro bih rekao da je to nasilje izvreno nad

jednim djetetom dogaaj koji se ve morao zbiti, mnogo ranije. No nitko nije nita

prijavio; bar ne slubeno.

Dvojica mladia koji su bili na zabavi upravo su u godinama kad delikti takve

prirode nisu nikakva rijetkost.

Jedan je od njih, Nicholas Ransom, zgodan deko, sedamnaest ili osamnaest.

Ba prave godine! Doao je odnekud s Istone obale; djeluje u redu. Izgleda sasvim

normalno; ali tko zna? Onda Desmond, kojega su zadrali u istranom zatvoru zbog

psihijatrijskog vjetaenja. Ali nemam dojam da je bio u neto upleten. Pa ipak,

zlodjelo je uinio netko tko je bio na toj zabavi; premda valja uzeti u obzir i to da

je svatko mogao u kuu ui i opet izii, jer kue za vrijeme zabave nikad nisu

zakljuane. Obino bona vrata ili neki prozor u prizemlju ostanu otvoreni. Moda

je jedan od naih polujakih proao onuda da vidi to se dogaa i uvukao se u kuu.

Premda je to, moram rei, dosta riskantno. Ne znam da li bi netko dijete uope

pristalo na igru hvatanja jabuka s nepoznatom osobom. Ali, Poirot, jo mi niste

tono objasnili to vas je zapravo navelo da se bavite tim sluajem? Spomenuli ste

gospou Oliver. Jedna od njezinih bijesnih ideja?

Ne bih rekao da je rije o posve ludoj ideji - ree Poirot. -

Iako priznajem da su pisci skloni takvim idejama. Ili, bolje reeno, skloni

idejama koje su daleko od vjerojatnoga. Ali u ovom sluaju rije je o neemu sasvim

konkretnom: o jednoj izjavi djevojice Joyce.

Koga? Joyce?

Da.

Spence se nagne naprijed i upitno pogleda Poirota.

Objasnit u vam - ree Poirot.

Sabrano i jezgrovito ispria mu Poirot priu koju je uo od gospoe Oliver.

Shvaam - ree Spence trljajui brk. - To je, velite, izjavila djevojica? Da

je vidjela ubojstvo? Je li rekla kada i gdje?

Ne - odgovori Poirot.

'A to je navelo Joyce da to kae?

Izgleda jedna primjedba u povodu ubojstava o kojima pie gospoa Oliver.

Netko je razgovarajui s njom rekao da u njezinim knjigama nema dovoljno krvi ili

dovoljno leeva.

Tada je Joyce izjavila da je jednom vidjela zloin.

Hvalila se? Tako mi se ini, prema vaem izlaganju.

Isti je dojam stekla i gospoa Oliver. Da, hvalisala se.

A moda je, ipak, istina?

Premda, uope i ne mora biti istina - ree Poirot.

Da, imate pravo. Djeca veoma esto daju takve nepromiljene izjave samo

zato da bi na sebe svratila panju. Pa, ipak, moda je u pitanju istina, jeli tako?

Zapravo ne znam - odgovori Poirot. - Jedna djevojica se pohvali da je

vidjela ubojstvo i samo nekoliko sati nakon toga ta je djevojica mrtva. Morate

priznati da se u tom sluaju moe opravdano vjerovati u odnos uzroka i posljedice,

premda je to, moda, pretjerano tvrditi. Ako je pak tako, ubojica nije gubio

vremena.

Svakako - odgovori Spence. - Znate li tono koliko je ljudi ulo izjavu male

Joyce?

Znam jedino ono to ma je kazala gospoa Oliver. Ona misli da ih je bilo oko

etrnaestoro-petnaestoro: petoro-

estoro djece, petoro-estoro odraslih koji su se brinuli oko organiziranja

zabave. Ali se za sasvim tone podatke moram osloniti na vas.

To nee biti teko - odgovori Spence. - Naravno, ne mogu ih doznati isti

tren, ali nije teko pitati, to se tie samo zabave, o tome sam ve sasvim dovoljno

uo: preteno ene; oevi se ne pojavljuju na djejim zabavama, navrate samo

ponekad, ili pak dou djecu odvesti kui. Nazoni su bili dr Fergusson i vikar; onda

majke, tete, osobe koje se bave drutvenim radom, dvije uiteljice. Mogao bih vam

ak dati popis, ukljuujui etrnaestak djevojica i djeaka, od kojih su najmlai

oko deset godina a ostali su na putu za tinejdersko doba.

Pretpostavljam da ete mi moi dati i popis sumnjivih? - upita Poirot.

A, to ve nee biti tako lako; ako je istina ono to vi mislite.

Znai, odustali ste od verzije o seksualnom manijaku! !I sad ete se

usredotoiti na osobu koja je poinila zloin, kojoj je uspjelo da do sada ostane

neotkrivena, kojoj ni na kraj pameti nije bilo da bi se zloin mogao tako lako otkriti

pa je doivjela straan ok.

Da me ubijete ne mogu zamisliti tko bi to mogao biti - ree Spence. - Nisam

vam trebao rei da ovdje ima potencijalnih ubojica. Ovo nije mjesto gdje se

dogaaju spektakularna ubojstva.

Potencijalnih ubojica ima svugdje - ree Poirot - ak i onih nepotencijalnih,

pa ipak ubojica. Samo to se na one nepotencijalne rjee posumnja. Protiv takvih

tipova ubojica obino nema dovoljno dokaza. Moete onda zamisliti zaprepatenje

takvog ubojice kad dozna da postoji oevidac.

Zato Joyce onda nije nikome nita rekla? To bi me zanimalo. Da li ju je

netko podmitio da uti? to mislite o tome? Dosta riskantno.

Ne - odgovori Poirot - prema onome to sam zakljuio iz prianja gospoe

Oliver, ona u to vrijeme uope nije shvatila da se radi o zloinu.

O, pa to je gotovo nemogue! - ree Spence.

Ne bih rekao. Jer, pazite, to je djevojica od trinaest godina. Sjetila se

neega to je vidjela u prolosti. Ne znam tono kada. Moglo je to biti i prije tri ili

ak etiri godine.

Vidjela je dogaaj kojemu tada nije shvaala pravo znaenje. To bi se

objanjenje moglo primijeniti na mnoge stvari, mon cher. Na primjer, na neku

neobinu automobilsku nesreu. Jedan automobil juri ravno na nekog pjeaka, rani

ga ili ak ubije. Dijete koje je, moda, vidjelo dogaaj nije tada shvaalo da je to

bilo namjerno.

No, nakon godinu ili dvije netko neto kae ili ono neto vidi, njegovo se

sjeanje probudi i ono pone razmiljati: ,A ili 33 ili X uinio je ono namjerno.

Moda je to bio zloin, a ne prometna nesrea.' Postoje, dakako, i mnoge druge

mogunosti. Na neke od njih potakla me je gospoa Oliver, koja bez ikakve muke u

svakoj minuti moe pruiti dvanaestak rjeenja za svaki problem. Veina je od njih

gotovo sasvim nerealna, ali sva su ipak mogua. Na primjer, pilule koje netko stavi na

tanjuri uz alicu aja, i tako dalje. Ili, netko biva gurnut na opasnom mjestu. Ali

ovdje nema stijenja, to je, s obzirom na mogue teorije, teta. Da, mislim da

postoje mnoge mogunosti. Moda je djevojicu itanje neke prie o ubojstvu

podsjetilo na ono to je vidjela. Do sada ju je taj dogaaj zbunjivao, a kad je

proitala priu, pomislila je: ,Eto, i to je takoer mogao biti takav sluaj. Bog zna je

li ono bilo namjerno.' Da, da, postoje mnoge mogunosti.

A vi ste doli da sve njih preispitate?

To je u opem interesu, zar ne? - upita Poirot.

A vi i ja, mi uvijek moramo misliti na ope dobro, je li?

Vi mi, ako nita drugo, moete dati neke informacije.

Poznajete ljude.

Pomoi u vam koliko budem mogao - ree Spence. -

Uzdam se u Elspeth. Gotovo da i nema stvari koju ona ne bi znala.

6. poglavlje

Zadovoljan onim to je postigao, Poirot se oprosti od svog prijatelja.

Sigurno e dobiti obavjetenja koja su mu potrebna. A kad Spence jednom

pone pratiti trag, nikad ga ne naputa.

Njegova reputacija umirovljenog visokog funkcionara C. I.

D.1 dobro e mu posluziti za stjecanje veza u mjesnim policijskim uredima.

"Sada se", Poirot pogleda na svoj sat, "treba sresti s gospoom Oliver za

tono deset minuta pred kuom koja se zove .Jabukovac'" Ime mu se inilo doista

neugodno adekvatno.

"Zbilja," pomisli Poirot, "izgleda da se u ovom sluaju ovjek nikako ne moe

osloboditi jabuka. Nita na svijetu nije slae od sone engleske jabuke. A ovdje su

te jabuke pomijeane sa tapovima za metle, vjeticama, starim narodnim obiajima

i ubojstvom djevojice! ...

Drei se uputa to ih je dobio, Poirot je na minutu stigao pred kuu od

crvenih opeka, sagraenu u georgijanskom stilu, s urednom ogradom od ivice i

ugodnim vrtom koji se nazirao iza kue.

Pruzi ruku, podigne zasun vrataca od kovanog eljeza i ue. Na dovratku je

bila ploa s natpisom JABUKOVAC.

Jednim; puteljkom dolazilo se do kunih vrata. Ona su se otvorila u trenu kad

je Poirot proao eljezne vratnice. Na njima se pojavila gospoa Oliver poput jedne

od onih automatskih figura to izlaze i ulaze iznad brojanika nekih vicarskih

satova.

Vi ste utjelovljena tonost - ree bez daha. - ekala sam vas na prozoru.

Poirot se okrene i paljivo za sobom zatvori vrataca.

Gotovo svaki put kad je sreo gospou Oliver, bilo po dogovoru ili sluajno,

odmah su se jabuke pojavile kao lajtmotiv. Ili je taj trenutak jela jabuku, ili ju je

upravo pojela, o emu je svjedoila mala kotica na njezinim grudima, ili je pak

nosila vreicu jabuka. Ali danas nije bilo ni traga jabukama. Vrlo ispravno",

odobravajui pomisli Poirot. "Bio bi dokaz veoma loeg ukusa vakati jabuku u ovoj

kui, jer ovdje se nije dogodio samo zloin, ve tragedija. Drugo nita ne moe ni

biti," nastavi u mislim Poirot, "iznenadna smrt djevojice od trinaest godina." Nije

volio misliti o tome. No upravo zato to nije volio o tome misliti, to vre je odluio

da e jedino na to stalno misliti, sve dok na ovaj ili onaj nain ne bude u stanju

rasvijetliti cijeli sluaj, jasno sagledati istinu, to i jest cilj zbog kojega je ovamo

doputovao.

Nikako ne shvaam zato ne prihvatite poziv gospoe Butler i ne doete

ovamo stanovati - prosvjedovala je gospoa Oliver - nego se gnjavite u onom

petorazrednom svratitu.

Zato to je bolje da situaciju prouim s izvjesnog odstojanja. Moram, paziti

da ostanem po strani. Vi me razumijete, zar ne?

Ne znam kako e vam uspjeti da ostanete po strani - zaudi se gospoa

Oliver - kad morate upoznati sve ljude i s njima razgovarati?

Stvarno ... - potvrdi Poirot.

S kime ste do sad razgovarali?

S mojim prijateljem, viim inspektorom Spenceom.

Kako je on?

Tja, ostario je - ree Poirot.

Naravno, a to ste drugo oekivali? to mu je oslabilo: vid, sluh, oboje? Ili

se udebljao? Smravio?

Poirot razmisli.

Mislim da je malo izgubio na teini, i nosi naoale kad ita novine. Ne

vjerujem da je nagluh, a ako i jest, ne opaa se.

to on o svemu misli?

Suvie ste nestrpljivi.

Hou tono znati to namjeravate uiniti.

Ja sam napravio svoj plan - odgovori Poirot. - Najprije sam posjetio svog

prijatelja i s njim se posavjetovao. Molio sam ga da mi pribavi neke informacije, ako

moe, do kojih inae sam ne bih mogao doi.

Raunate na to da su mu policajci zapravo prijatelji pa e od njih doznati i

ono to nije za javnost?

Ne bih ba tako rekao, ali to otprilike mislim.

I onda?

Onda sam doao ovamo da se s vama, ma-dame, sastanem. Moram, naime,

tono vidjeti gdje se to dogodilo.

Gospoa Oliver okrene glavu i pogleda prema kui.

Ne izgleda ba kao kua u kojoj se dogodilo ubojstvo, zar ne? - upita

Poirota.

Poirot je opet morao pomisliti: "Kakav nepogreiv instinkt!"

Ne - prizna - ope ne izgleda kao kua zloina. Kad pogledam ono mjesto,

otii emo zajedno posjetiti majku preminule djevojice. Zanima me to e mi ona

rei. A moj prijatelj Spence jo e mi ovog popodneva ugovoriti sastanak s mjesnim

inspektorom u vrijeme koje ovomu bude odgovaralo, elio bih takoer razgovarati s

ovdanjim lijenikom i, ako je mogue, s direktoricom kole. U est jedem kobasice i

pijem aj s prijateljem Spenceom i njegovom sestrom u njihovoj kui, i tom prilikom

raspravljamo o cijelom sluaju.

Mislite da bi vam on mogao jo neto rei?

Zapravo elim upoznati njegovu sestru, jer ona ovdje ivi due od njega. On

se doselio kad je umro njezin suprug. Vjerujem da ona dobro poznaje sve te ljude.

Znate li kakav dojam stvarate? - upita gospoa Oliver. -

Dojam kompjutora, shvaate. Vi sami sebe programirate.

Tako se to kae, zar ne? Primate podatke, trpate ih u sebe cijeli dan, a onda

ekate da vidite to e izii.

Zgodna misao - nasmijei joj se Poirot, oito zainteresiran za njezin nain

miljenja. - Da, da, ja igram ulogu kompjutora kojega posluzuju podacima...

A to e se dogoditi ako budete davali same pogrene odgovore?

Nemogue, kompjutori nikada to ne rade.

Obino to nije predvieno - slozi se gospoa Oliver - ali ne biste vjerovali

to se sve ne dogaa. Moj posljednji raun za struju, na primjer. Znam onu poslovicu

"Grijeiti je ljudski ... itd., ali ljudska greka nije nita prema onome to kompjutor

moe uiniti, samo ako pokua. Doite da vas upoznam s gospoom Drake.

"Gospoa Drake je zaista izuzetna osoba", pomisli Poirot ugledavi je. Visoka

lijepa ena od oko etrdeset godina, sa alatnom kosom u kojoj je bila samo pokoja

sjedina i sa sjajnim plavim oima. Utjelovljenje sposobnosti. Bilo je oito da svaka

zabava koju ona organizira mora dobro uspjeti.

U salonu ih je ekala bijela kava s kolaiima.

Po svemu se vidjelo da je "Jabukovac" dobro odravana kua. Lijep namjetaj,

tepisi odline kvalitete, sve savreno isto i ulateno. Nije se uope osjealo da

nedostaju neke osobite pojedinosti, ovjek ih zapravo ovdje nije ni oekivao.

Boja zastora i presvlaka na namjetaju bila je ugodna ali uobiajena. Kua bi

se u svakom trenutku mogla iznajmiti za veoma visoku stanarinu a da se ne bi morale

uklanjati nikakve obiteljske dragocjenosti ili unositi neke promjene u razmjetaj

pokustva.

Gospoa Drake pozdravi gospou Oliver i Poirota, posve prikrivi ono

raspoloenje koje je Poirot svakako oekivao.

Gospoa Drake morala je, naime, snano potisnuti nelagodnost zbog situacije

u kojoj se nala: ona je bila domaica jednog drutvenog dogaaja, zabave na kojoj

je izvren tako protudrutven in kao to je ubojstvo. Mora da se osjeala

nesretnom, pomisli Poirot, jer je, kao istaknuti lan opine Woodleigh Common, na

neki nain iznevjerila. To to se dogodilo nikako se nije smjelo dogoditi! - ne barem

njoj, u njezinoj kui. Nekom drugom - to da. Ali na djejoj zabavi koju je ona

predloila, ona organizirala, ona priredila, neto takvo nikako se nije smjelo dogoditi.

Ovako ili onako, ona je to morala sprijeiti. Poirotu se inilo da ona nervozno

razmilja o razlogu koji je izazvao taj nemili dogaaj. Nije toliko nastojala utvrditi

uzrok tog ubojstva koliko ustanoviti i utvrditi tko od osoba koje su joj pomagale

nije bio dorastao situaciji i nije osjetio mogunost takve nesree.

Gospodine Poirot - ree gospoa Drake svojim zvunim glasom, koji se

Poirotu uinio sjajnim za dranje predavanja u maloj dvorani ili mjesnoj

predavaonici - tako mi je drago to ste doli k nama. Gospoa Oliver mi je rekla da

e nam vaa pomo u ovoj stranoj krizi biti od neprocijenjive koristi.

Budite mirni, madame, uinit u sve to je u mojoj moi.

Ali vi i sami znate da e to biti teak zadatak.

Teak? - upita gospoa Drake. - Pa naravno da e biti teak. Izgleda

nevjerojatno, nevjerojatno, da se takva strahota dogodila. Pretpostavljam - doda -

da policija moda ve neto zna. Inspektor Raglan uziva ovdje sjajan ugled. Ne znam

da li moraju zvati Seotland Yard ili ne.

Oni, ini se, misle da je smrt te djevojice imala netko dublje znaenje za

ovo mjesto. Vama, gospodine Poirot, ne moram o tome govoriti, vi isto tako itate

novine kao i ja.

Poznato vam je, dakle, da je u zadnje vrijeme u cijeloj zemlji bilo veoma

mnogo zalosnih nesrea u kojima su stradala djeca. I te su nesree sve ee.

Izgleda da mentalna nestabilnost raste iz dana u dan. Ali, moram rei da majke, da

obitelji ne paze vie na djecu tako kao nekad, alju ih iz kole kui same premda je

ve pao mrak, a ujutro jo za mraka odlaze od kue. Djeca su neoprezna, ma koliko

ih se opominjalo, pa veoma esto prihvate poziv da se povezu kolima - osobito ako su

to neka ljepa kola.

Vjeruju strancima - i tu nema pomoi.

Ali, ono to se ovdje dogodilo, madame, posve je druge prirode.

Da, da, znam. Zato sam i rekla da je to nevjerojatno. Jo ne mogu vjerovati

- ree gospoa Drake. - Sve smo dobro organizirali, sve dobro pripremili. Sve se

razvijalo sjajno, prema planu. Nevjerojatno, ba nevjerojatno. Smatram da je morao

postojati takozvani vanjski faktor. Netko mora da je uao u kuu - to u onoj

situaciji uope nije bilo teko - netko, po mom miljenju, duevno poremeen. Jedna

od onih osoba to ih iz duevnih bolnica putaju kuama samo zato to nemaju

dovoljno mjesta. Tako prave mjesto za nove pacijente. Svatko je mogao kroz prozor

vidjeti da je u kui djeja zabava. Jedan od tih nesretnika - ako ovjek uope moe

takve ljude zaliti, meni je to, moram priznati, veoma teko - odvukao je nekako tu

djevojicu i ubio.

ovjek ne moe ni zamisliti da se takva stvar moe dogoditi, a ipak, eto,

dogodila se.

Hoete li mi pokazati gdje ...

Svakako. Jo malo kave?

Ne, hvala. Gospoa Drake ustane. - Policija misli da se ubojstvo dogodilo za

vrijeme igre ognjenog zmaja u blagovaonici.

Prela je preko predvorja, otvorila vrata i pokazala velik stol i teke zastore

od baruna, poput nekoga tko blagonaklono turistima pokazuje znamenitu kuu.

Ovdje je, naravno, bilo tamno. Gorio je samo plamen ognjenog zmaja. A sada

Opet ih povede preko predvorja i otvori vrata male prostorije pune

naslonjaa, grafika koje su prikazivale scene iz sporta te polica s knjigama.

Ovo je biblioteka - ree gospoa Drake i malo se strese. -

Kabao je stajao ovdje, na plastinom stolnjaku, dakako ...

Gospoa Oliver nije ula s njim u biblioteku. Ostala je u predsoblju.

Ne mogu ui - rekla je Poirotu. - Poslije na to previe mislim.

Sada se nema to vidjeti - ree gospoa Drake. -

Pokazujem vam samo mjesto, kao to ste zamolili.

Pretpostavljam - ree Poirot - da je tu bilo vode, i to dosta vode.

Svakako, bilo je vode u kablu - ree gospoa Drake i pogleda Poirota kao da

sumnja da mu je u glavi sve na mjestu.

A bilo je vode i na plastinom stolnjaku? zar ne? Mislim da je moralo biti

proliveno mnogo vode ako je netko djevojici gurnuo glavu pod vodu.

O, da, ak smo i za vrijeme igre hvatanja jabuka morali jedanput ili dvaput

nadolijevati vodu.

Prema tome je i osoba koja je izvrila zloin takoer morala biti poprilino

mokra.

Jest, da, vjerojatno.

To nitko nije posebno uoio?

Ne, nije. Inspektor me je o tome ispitivao. Ali, vidite, pri kraju zabave ve

su svi bili pomalo neuredni, mokri ili puni brana. Izgleda da tu policija nije nala neki

koristan trag. Bar su tako rekli.

Nije - potvrdi Poirot. - Mislim da je rjeenje zloina u samoj djevojici.

Nadam se da ete mi sve o njoj rei?

O Joyce?

Kao da se lecnula. Joyce se u njezinoj svijesti, ini se, ve toliko udaljila od

stvarnosti da se iznenadila kad ju je na nju netko podsjetio.

rtva je uvijek vana - izjavi Poirot - Jer rtva je, znate, veoma esto

uzrok zloinu.

Da, mislim da shvaam to elite rei - izjavi gospoa Drake, iako je bilo

potpuno oito da ne shvaa. - Moemo se vratiti u salon?

Pa ete mi tamo ispriati sve o Joyce. Ponovno su sjeli u salon.

Gospoi Drake bilo je nelagodno.

Ne znam tono to od mene oekujete, monsieur Poirot - ree. - Jer svi

podaci o njoj mogu se lako dobiti od policije ili od njezine majke. Jadna ena, bit e

joj to bez sumnje teko, ali...

Ali ono to ja elim - prekine je Poirot - nije majin iskaz o mrtvoj keri.

Meni treba odreeno i nepristrano miljenje osobe koja dobro poznaje ljudsku

prirodu. Budui da ste vi, mada-me, veoma aktivni u drutvenom ivotu, budui da

esto sudjelujete u dobrotvornim akcijama, siguran sam da malo tko moe tako

pronicljivo saeti karakter i narav osobe koju poznaje kao vi.

To je ipak malo teko kad se radi o djeci tog uzrasta.

Znate, ona je imala trinaest godina, a djeca od dvanaest-trinaest godina, sva

su jednaka.

A, to nikako ne bih rekao - usprotivi se Poirot. - Ima velikih razlika u

karakteru, u naravi. Jeste li je voljeli?

Gospou Drake ovo je pitanje oito smjelo.

Svakako, svakako, voljela sam je. Hou rei, ja volim svu djecu. Veina ljudi,

uostalom, voli djecu.

Ni u tome se ne slaem s vama - opet se usprotivi Poirot.

Neka djeca nisu osobito ljupka.

Slaem se s vama da djeca danas nisu ba najbolje odgojena. Kao da je sve

preputeno koli. Uglavnom ive preslobodno. Mogu sami birati svoje prijatelje i...

razumijete, monsieur Poirot.

Je li ona bila mila djevojica ili nije? - uporno e Poirot.

Gospoa Drake prijekorno ga pogleda:

Morate se podsjetiti, gospodine Poirot, da je to jadno dijete mrtvo!

Mrtvo ili ivo, taj je podatak veoma vaan. Jer da je ona, recimo, bila mila

djevojica, moda nitko ne bi osjetio zelju da je ubije; ako pak nije bila mila, netko

je moda zato poelio da je ubije - i tu zelju ostvario.

Shvaam ... Ali, zar je tu doista u pitanju njezina umiljatost?

Moda, ujem da je tvrdila kako je jednom vidjela netko ubojstvo ...

Ah, da, to ... - prezrivo odmahne gospoa Drake.

Vi tu njezinu izjavu niste ozbiljno shvatili?

Pa svakako da nisam. Bila je to zbilja glupava pria.

Kako joj je palo na pamet da tako neto kae?

Mislim da su svi bili pomalo uzbueni nazonou gospoe Oliver. - Vi ste

slavna osoba, draga moja, morate to shvatiti - ree gospoa Drake obraajui se

gospoi Oliver.

Rijei "draga moja" izgovorila je jednostavno kao dio reenice, bez imalo

oduevljenja prema osobi kojoj su bile upuene.

Mislim da se o toj temi uope ne bi niti govorilo da djeca nisu bila uzbuena

zbog toga to su upoznala slavnu spisateljicu ...

I tako je Joyce rekla da je vidjela ubojstvo - ree Poirot zamiljeno.

Da, rekla je neto takvo. Nisam je zapravo sluala.

Ipak se sjeate da je to rekla.

Da, da, rekla je. Ali nisam joj vjerovala - ree gospoa Drake. - Njezina ju

je sestra odmah uutkala.

A nju je to smetalo, zar ne?

Jest. Stalno je ponavljala da je to istina.

Zapravo, hvalisala se.

Pa kad ste ve tako rekli... jest.

A moda je to ipak istina... - primjeti Poirot.

Glupost! Nimalo ne vjerujem u takvu mogunost - gotovo se naljuti gospoa

Drake. - To je njoj svojstveno, da kae takvu besmislicu.

Je li bila glupa?

Spadala je u onu vrstu djevojica koje se vole praviti vazne - ree gospoa

Drake. - Znate, uvijek je eljala da se misli kako je ona vie vidjela ili uinila nego

ostale djevojice.

Nije ba simpatian karakter.

Ne, nikako - pouri gospoa Drake. - Stalno ste je morali uutkivati.

to su druga djeca na to rekla? Jesu li bila impresionirana?

Smijali su joj se - odgovori gospoa Drake. - To je nju, dakako, jo vie

naljutilo.

Dobro - ree Poirot ustajui. - Drago mi je to ste me uspjeli u to tako

vrsto uvjeriti.

Uljudno se nakloni nad njezinom rukom.

Zbogom, madame, zahvaljujem vam to ste mi dopustili da vidim poprite

onog nemilog dogaaja. Nadam se da vas zbog toga ne mue neugodni osjeaji.

Svakako je - odgovori gospoa Drake - veoma neugodno sjetiti se takvih

stvari. Unaprijed sam se veselila da naa mala zabava dobro proe. A i bila je to

dobra zabava, svima je bilo ugodno, sve dok se nije dogodila ta strahota.

Sada, nakon svega, ovjeku preostaje jedino da to prije sve zaboravi. Zbilja

je nesretna ta glupa izjava male Joyce o ubojstvu to ga je toboze vidjela.

Da li se u Woodleigh Commonu ve dogodilo netko ubojstvo?

Ne sjeam se - odgovori gospoa Drake odrjeito.

Zvui gotovo nevjerojatno, zar ne, budui da ivimo u vremenu sve veeg

broja zloina.

Bio je jednom jedan sluaj. Voza kamiona ubio je svog kolegu, ili neto

slino; pa ona djevojica to su je nali zakopanu u jami za ljunak, dvadesetak

kilometara odavde. Ali to je bilo prije nekoliko godina. Oba su zloina bila prljava i

nezanimljiva. Vjerojatno posljedica pia.

I vi smatrate gotovo nevjerojatnim da je neka djevojica bila oevidac

takvih zloina?

Jest, rekla bih, gotovo nevjerojatnim. A ja vas uvjeravam, gospodine Poirot,

da je Joyce ono rekla samo zato da bi impresionirala svoje prijateljice i svratila na

sebe panju jedne ugledne osobe. - Ona uputi gospoi Oliver dosta hladan pogled.

Kako stvari to je - ree gospoa Oliver - izgleda da sam svemu kriva ja,

naprosto zato to sam bila nazona.

Ma ne, draga moja, naravno da nisam tako mislila.

Poirot uzdahne odlazei iz kue s gospoom Oliver.

Veoma prikladno mjesto za ubojstvo - ree dok su silazili puteljkom prema

vrtnim vratima. - Nikakve atmosfere, nikakva pritajenog nagovjetaja tragedije, ni

jedne za ubojicu privlane usobe ... premda sam, dok smo razgovarali s gospoom

Drake, nekoliko puta pomislio kako bi netko mogao poeljeti da ubije gospou Drake.

Jest, razumijem vas. Ona ponekad djeluje veoma izazivaki.

Samozadovoljna i zapravo umiljena.

Kakav joj je suprug?

Ona je udovica. Suprug joj je umro prije gol-dinu-dvije.

Dobio je polio, pa je godinama bio bogalj. Prije je bio bankar. Zanimao se za

sport,

pa je bolest posebno teko podnosio jer je morao sve napustiti i ivjeti kao

invalid.

Da - slozi se Poirot i vrati se na temu o djevojici Joyce. -

Recite mi ovo, Ariadna: je li ijedna osoba koja je ula to je Joyce rekla o

ubojstvu shvatila to ozbiljno?

Ne znam. Mislim da nije.

Druga djeca, na primjer?

I ja sam ve o tome razmiljala. Ali mislim da joj nitko nije vjerovao. Svi su

smatrali da izmilja.

I vama se tako uinilo?

Da, zapravo je - odgovori gospoa Oliver. - Dakako da bi se gospoa Drake -

doda gospoa Oliver - najradije pravila kao da ubojstva nikad nije bilo. Ali dotle se

ipak ne moe ii, zar ne?

ini mi se da joj je zbog svega toga teko.

Da, na neki nain - odgovori gospoa Oliver. - Ali, ini mi se da je istodobno

poela pomalo uivati u tim priama.

Mislim da joj ne bi bilo drago kad bi morala uutjeti.

Svia li vam se gospoa Drake? - upita Poirot. -

Smatrate li da je ona dobra osoba?

Postavljate mi najtea pitanja na svijetu, pitanja koja su osim toga i

nezgodna - ree gospoa Oliver. - ini mi se da vas je dosad zanimalo jedino jesu li

ljudi ljupki, dobri i umiljati. Rowena Drake je tip ene koja voli upravljati stvarima i

ljudima. Ona, ini mi se, na neki nain, upravlja cijelim mjestom. To joj zbilja sjajno

polazi za rukom. Pitanje je, dakle, volite li takve ene ili ne. Ja ba ne volim ...

A Jovcina majka, kakva je ona?

Ona vam je, vidite, dobra ena. Dodue, malo priglupa, gotovo za

saaljevanje. Uasno je kad vam netko ubije ker, je li tako? Osim toga, gotovo svi

misle da se radi o seksualnom deliktu, to majci itavu stvar samo oteava.

Pa, koliko sam ja shvatio, nije bilo dokaza o seksualnom nasilju?

Ne, ali ljudi svejedno misle da je to razlog. Njima je tako uzbudljivije.

Znate kakvi su ve ljudi.

esto mislimo da znamo kakvi su ljudi... a onda, ponekad, ipak nita ne

znamo.

Zar ne bi bilo bolje da vas moja prijateljica Judith Butler odvede gospoi

Revnolds? Ona je dobro pozna, dok sam ja za nju samo strana osoba.

Uinit emo kao to smo planirali.

Raunarski program se nastavlja - promrmlja gospoa Oliver u znak pobune.

7. poglavlje

Gospoa Revnolds bila je suta suprotnost Roweni Drake.

Niim nije pokazivala nikakve osobite sposobnosti, a vjerojatno ih nije ni

imala.

Nosila je uobiajenu crninu i stiskala u ruci mokar rupi: oito je bila

spremna da u svakom trenutku brizne u pla.

Veoma je ljubazno od vas - obrati se gospoi Oliver - to ste doveli svoga

prijatelja da nam pomogne. - Pruila je Poirotu vlanu ruku i sumnjiavo ga

pogledala. - Ako nam bilo kako pomogne, bit u vam naravno veoma zahv