zuko dzumhur - nekrolog, pisma, hodoljublja
TRANSCRIPT
ZUKO D@UMHUR
PUTOPISI
BO[NJA^KA KNJI@EVNOST U 100 KNJIGA
Urednik
MIRZA FILIPOVI]
Priredio
FAHRUDIN RIZVANBEGOVI]
Recenzenti:
JASMINA MUSABEGOVI]
Likovno oblikovanje
MEHMED ZAIMOVI]
Redakcioni odbor:
\ENANA BUTUROVI], ENES DURAKOVI], HAD@EM
HAJDAREVI], MUNIB MAGLAJLI], EMINA MEMIJA,
JASMINA MUSABEGOVI], FAHRUDIN RIZVANBEGOVI]
ISBN 9958-820-02-1
PJESNIK ZELENE BRADE
Radoznalost je klju~ni pojam za ulazak u stvara-
la{tvo Zulfikara Zuke D`umhura. Kad se pro~itaju mno-
gobrojni intervjui ovoga slikara, karikaturiste, filmskog
i televizijskog scenariste, pozori{nog scenografa i kosti-
mografa, umjetni~kog direktora filma, likovnog kriti-
~ara, a prije svega, autora putopisnih proza, sasvim je
vidljivo nagla{ena njegova duhovna ljubopitljivost. On
je njeguje i preporu~uje drugima, stalno nagla{avaju}i da
je radoznalost skoro jedini otpor prolaznosti i starenju.
Zaista, vitalizam Zuke D`umhura, ako se prati njegovo
mnogostruko stvaranje od prvih crte`a, u sarajevskoj
gimnaziji, do posljednje besjede, o akvarelima Ismeta
Rizvi}a u Stocu, pred samu smrt, proizlazi iz vje~ite
budnosti duha. Me|utim, nije to jednostavna radoznalost
mnogoznalca. ^ega se god dotakao, D`umhur je ostavio
siguran, prepoznatljiv i nesumnjiv otisak svojih prstiju.
Zuko D`umhur se javio kao student likovne aka-
demije svojim slikama i crte`ima, a crta}eg se pera nije
ostavio do zadnjeg dana svoga `ivota. Vi{ekratno je u
intervjuima govorio o zna~aju i ulozi slike i crte`a, a u
Nekrologu jednoj ~ar{iji, ve} na po~etku spisateljske
karijere, sasvim suvereno }e se iskazati: "Samo se slike
dugo pamte, a rije~i ve} sutradan promijene svoj red."
Ovo zrelo razmi{ljanje zapravo je `ivotno opredjeljenje
Zuke D`umhura. Zavodljivosti rije~i nije se mogao oteti,
ali mudrost crte`a i slike ostala je osnova njegova umi-
je}a plastike, ali i umjetnosti rije~i. Odonda, otkad se
upustio u avanturu rije~i, a i to je, i opet, bilo skoro na
samom po~etku stvarala~kog puta, borio se s tim slatkim
izazovom i porokom. Dovoljno je pogledati varijacije
5
iste teme, bilo u reporta`i i putopisu, bilo u ekspresio-
nisti~kim i fantazmagori~nim pri~ama naslonjenim na
putopis, pa da se vidi taj beskrajni niz i spoj, ali i mejdan
rije~i i slika u kome se stvaralac djetinje mu~i i u`iva.
Rije~ je varljiva, pa izazovna, slika stamena, pa nedo-
voljna da obuhvati svekoliku arabesknu razigranost doj-
mova, misli i ~uvstava. Zato }e se kao stilska karakteris-
tika i putopisa i njegove drugostranosti – slike javljati
nizovi asocijacija i udvostru~enih i utrostru~enih kom-
paracija i metafora u poku{aju umjetni~kog pripitom-
ljavanja nepoznatog.
Prva knjiga D`umhurovih putopisa Nekrolog jednoj
~ar{iji zapo~inje zapisom o Po~itelju, a ova pri~a nosi
karakteristi~an naslov Grad zelene brade. Taj simboli~ki
i bajkovito slikoviti naslov, zapravo otkriva izvori{ta
Zulfikarovih, D`umhurovih traganja. Bajkovitost pri~e,
slikovitost i simbolika kazivanja o Gradu, `ivotna je i
duhovna magistrala njegova stvarala{tva. Obredna smi-
renost, a stvarala~ki drhtaj i u`itak karakteristika je nje-
gova umjetni~kog postupka. On se otkriva i stilom is-
to~nja~kog arabesknog veza u prepletu slika i rije~i baj-
kovite omame. Lociranost pri~a u Grad kao opsesivno
mjesto doga|anja i bilje`enja zapravo je svojevrsni locus
amoenus kome se stalno hrli tra`e}i zelenu bradu kojom
}e se bazati i o njoj pisati i `ivopisati. To tra`enje bajke
u zelenoj bradi Po~itelja, a istovremeno i naporedo, i u
zagrade zaklju~ano, takozvano realisti~ko poimanje his-
torije Grada, ekspresionisti~ko je `ivo pjevanje i za-
gradno pri~anje povijesti, ali pri~anje je to koje krasi
svojevrsni nemar, jer i ono, to pri~anje, mora biti ek-
strakt; tra`enje bajke }e nas pratiti kroz sve putopise
Zuke D`umhura, ba{ kao {to }e nas cijeloga na{ega
vijeka ~itanja njegovih knji`evnih ostvarenja pratiti ta
zelena brada koja se spu{ta u rodnu mu Neretvu kao
Rijeku bez koje nema ni Grada ni Pri~e. Smjenjivanje
slika iz ma{te sa slikama iz `ive stvarnosti i historije
6
prapo~etak je svakog razumijevanja D`umhurova stva-
rala{tva. "Davno je pojeo svoje posljednje kapetanske
~ak{ire sa lampasima. Jutros mu pred otvorenim grad-
skim kapijama presvisnu nekoliko posljednjih vojnika
`utih kao taki{e". To je ekspresija historije (iz ekspozi-
cije Grada zelene brade) {to relativizira sve odnose
vremenosti i obezvremenjivanja osnovne poruke, ~ine}i
ih tako zapravo slikama za sva vremena to jest tvore}i
umjetninu. Tako je moderno poimanje relativnosti vre-
menskog proticanja potka pi{~eva do`ivljaja svijeta. Za-
to on skoro da i ne poznaje geografska, nego historijska
prostranstva. Me|utim, osnova toga do`ivljaja je osje}aj
svevremenosti, bezvremenosti, dakle, a to zna~i trajnog
humanizma i kosmi~ke povezanosti ljudskih postupaka,
nespokojstva, traganja, u`ivanja, udivljavanja, mahana i
poroka, svega onoga {to }e D`umhur prona}i na svome
putovanju od zavi~ajnoga Po~itelja do mitskog Babilona.
Isto tako kao {to svoja zapa`anja i dojmove o sada{njem
Gradu bilje`i u umjetni~ki nadahnutim slikama, Zuko
D`umhur i povijest, historijski dokument, bilje`i kao
sliku: "… hiljadu ~etiri stotine ~etrdeset ~etvrte prvi put
ga pomenu{e na dnu stare povelje" (Grad zelene brade).
Iz "zelenog Grada", iz Po~itelja, ovaj }e putopisac i
hodoljub u Nekrologu jednoj ~ar{iji odjezditi u Istanbul,
to duhovno sredi{te njegova svijeta i na Juksek-Kaldrmi
otkrivati cijele scenografije {to nam ih predo~ava ri-
je~ima. Poriv je opet slikarski, ali pozori{na crta putopisa
Zuke D`umhura {to se i u slapovima prelijeva pri~om
Juksek-Kaldrma, ne napu{ta ga ni u Pismima iz Azije, ni
u Hodoljublju, ni u Pismima iz Afrike. Taj mediteransko-
-orijentalni krug kojim se suvereno kretao, uspore|en sa,
recimo, skandinavskim ili, bli`e, evropskim krugom,
gdje se ovaj putopisac mu~io da prona|e odgovaraju}i
iskaz svoga, ipak povr{nijeg, do`ivljaja svijeta, pokazuje
da je prirodni ambijent, pa skoro se usu|ujem re}i, medij
je to u kome se ovaj meraklija rije~i, rije~i – slika i crte`a,
7
kretao. To je duhovni prostor ugra|en u njegov do`ivljaj
`ivota, pa kad krene tom svojom juksek kaldrmom stam-
bolskom, on istovremeno bilje`i i stvara scenografiju
kojom se kre}u u fresko slikama, cijeli slojevi stanov-
ni{tva, a da ~italac nikada ne ostane bez sigurna detalja
{to individualizira i li~nosti i pojave: "Juksek-Kaldrma
je posljednja pritoka ovog ~udovi{nog ljudskog logora
{to je do danas ostao samo skica velike metropole – vi{e
veliki prizor nego veliki grad. Ona je beskrajna sceno-
grafija po kojoj su ispisane zaga|ene kapije dotrajalih
'apartmana' u ~ijim odajama nedjeljom sjede upara|eni
gosti, dok iznad {ifonjera u stjeni~avim okvirima pod
lepezama crnih evnuha lje{kare kao bijele limuzine do-
kone bajadere gojazne od rahatluka i sutlija{a.
U ku}i broj 4, ispod firme s koje se osmjehuje mladi}
u zelenom ka~ketu, ovla{}eni majstor Menahem Safada
{est dana veze maslinove gran~ice po generalskim ka-
pama a sedmog dana, uramljen u malom formatu siro-
tinjskog pend`era, tu`no gleda kako ukru}eni remci rasi-
paju ajluk na ku}ne pomo}nice".
Tu se, me|utim, ne zavr{ava scenografija i `ivopi-
sanje s puta po juksek kaldrmi. Nepogrje{ivom rukom
umjetnika D`umhur je naslikao zemlju, slika nebo i to
tek kada "Menahem Safada zatvori prozor svog malog
svijeta u vrhu Juksek-Kaldrme…
Onda se oglasi mjesec ri| i izgladnio kao Nasrudin-
-hod`ino magare.
Pobrsti sve zelene zvijezde i cijele no}i kunja povrh
bijelih minareta kao iznad ogromnih za{iljenih olovaka
kojima su davno pomrli an|eli ispisivali po nebu grije-
hove tre}erazrednih smrtnika."
Ba{ to pore|enje u slikama od kojih je jedan od
~lanova komparacije iz duhovne sfere – Nasrudin-ho-
d`ino magare, karakteristika je izra`aja ovoga putopisca.
Slika ostaje upe~atljiva, a drugi ~lan komparacije, s
kojim je uspore|en konkretni mjesec, zapravo je meta-
8
fora, da bi i mjesec odmah, u slijede}oj komparaciji,
postao nestvarno personificiran, a sada drugi ~lan pore-
|enja – "bijelih minareta kao iznad ogromnih za{iljenih
olovaka" – sasvim konkretan i plasti~an. Ta vi{estepena
komparacija s metaforama i personifikacijama, jedan je
od temeljnih stvarala~kih postupaka u cjelokupnom dje-
lu Zuke D`umhura.
U slijede}em putopisu zbirke Nekrolog jednoj ~ar{iji
D`umhur se vratio, morao se zapravo vratiti, u Edirne,
Jedrene, da bi prona{ao, a ba{ to je stalno tra`io, u jednoj
od sultanskih prijestonica, svoj historijski ironi~ni po-
gled. Ovdje opet susre}emo slike Juksek-Kaldrme, his-
torijska sa`imanja iz Grada zelene brade, pa tako ovaj
putopisac zapravo nastavlja svoje hodoljublje kome ne}e
biti kraja ni konca, a slike su i rije~i stalno iz jednog te
istog, d`umhurovskog, prepoznatljivog duhovnog pros-
tora. Po~iteljska je slika kad pisac ka`e: "Jedrene me
do~ekalo u velikim zlatnim {alvarama sjede}i u ravnici
kojom te~e i {umi Marica, mlitavo i tromo kao bugarska
himna". Zar nisu to iste one varljive rije~i kojima je
opisao "grad zelene brade", ali zar to nije ne{to sasvim
drugo samo zato {to su rije~i promijenile svoj red. Slike,
a one se pamte, sada su druge iako ih kazuju prepoznate
rije~i.
Od scenografije Juksek-Kaldrme prema filmu, koji
}e biti velika opsesija Zuke D`umhura do kraja njegova
`ivota, a slutio je ogromne mogu}nosti filmskog izraza,
bio je potreban jedan korak nazad, kao da je ne{to zabo-
ravio, ba{ u Edirne, Hadrinopolis. Re~enica koja slijedi
maloprije citiranu: "U prvim kadrovima stajala je dugo
Neimar-Sinanova Selimija, sama i nesretna me|u }epen-
cima i vrbama", donosi klju~nu rije~: kadar i tako otvara
jedan novi pogled i pristup ovoga putopisca. Ba{ to
"kadriranje" sa op}im planom: "Iz kukuruza se tek kas-
nije pojavilo sme|e naselje izgubljeno u tarabama. Kasa-
ba iz koje je iscurio `ivot kao voda iz raspukle stare ~inije
9
po ~ijoj se ivici zadr`ao blijedi trag starinske pozlate",
pa srednjim planom u kome se slika i `eljezni~ka stanica
i d`amija i kasarna, da bi se ta svojevrsna kamera zaus-
tavila na "ugojenom kurbanu", kao krupnom planu pro-
matranja, to, dakle, kadriranje je otkri}e kojega }e se
D`umhur dr`ati grade}i svoje putopise. On je bio pot-
puno svjestan da u "crta~ku bilje`nicu ne mo`e stati
bezbroj varijacija mahalskog urbanizma razapetog od
Slavonskog Broda do Bagdada i Dijar-Bekira" i da "so-
kacima se sada odvija dosadni nijemi film u sto hiljada
~inova pun teferi~a, a{~inica i pospanih statista koji
~ekaju hepiend".
Otkrio je dakle, kadar, ali usprkos tom otkri}u film-
skog pogleda, on je sasvim dobro osje}ao, nepogrje{i-
vo{}u umjetnika rije~i, da je kamera, ma koliko va`na,
nedovoljna da izrazi puninu. Zar kamera mo`e zabi-
lje`iti, nakon {to je otkrila Selimiju, u maloprija{njem
citatu, misao: "Lijepa i rijetka stvar po koju se niko nije
vratio. Ostala je za carstvom koje se nomadski selilo,
nepokretna i bespomo}na!?"
Otkri}e promatra~kog oka kamere ho}e ostati od
sada karakteristika proza Zulfikara D`umhura, a rije~ima
}e se, ba{ kao kamerom udaljiti u povijesnu sliku-meta-
foru, ustrijemiti se na krupni plan-detalj, pa }e to biti
zna~ajka ne samo na~ina gledanja na putovanju nego }e
to biti mogu}nost stvarala~kog postupka, koju ovaj vrsni
hodoljub u svojim prozama ne}e vi{e napu{tati. Nikada
ne}e zaboraviti, isto tako, da njegovo oko i njegova ruka
nenadoknadivom linijom, za koju nikad ne zna gdje }e
se, kao ni misao, zaustaviti, treba da je prisutna bilo kao
crte` – nadopuna rije~i, bilo samo kao rije~ {to }e se
pretvoriti u arabesknu liniju beskona~nu i beskrajnu. Sve
ovo pisanje {to kao da snima kamera i crta ruka i govore
usta, sve je to pretvoreno u rije~ Zukina pripovijedanja
pa ta plastika rije~i daje njegovu putopisu {arm i dubinu
neponovljivosti umjetnine. Ipak otkri}e rakursa i kadra
10
kao eminentno filmskog fenomena, ostat }e jedno od
osnovnih sredstava njegova pogleda i iskaza. ^ak }e i
megalopolis kakav je Istanbul ba{ u Nekrologu jednoj
~ar{iji gledati kroz filmski kvadrat:
"Uramljena u malo okno brodarskog prozora odmi~e
sporo, kao na starinskom filmu, duga~ka siva panorama
starog Stambola. Ivicom vidika prolaze d`amije sultana
i velikih vezira.
Cijeli prozor ispuni Sulejmanija, velika bogomolja
jo{ ve}eg osvaja~a, za koju je neimar godinama odabirao
mjesto. Poslije do|o{e kvartovi drvenih ku}a isje~eni
uskim sokacima po kojima od jutra do mraka, kao u
crijevima ogromnog d`ina, jure ljudi i {evroleti." Putopis
tako postaje svojevrsni scenario, jedna posebna, samo-
svojna i neponovljiva knjiga snimanja Zuke D`umhura.
^ak i kad se ~itaocu u~ini da je to samo ram za sliku ili
crte` u koji `eli smjestiti "slike, ljude i predjele", ~ak i
tada, ako se malo bolje zagleda, vidjet }e da je to zapravo
filmski kvadrat. Pa i onda kad je slika stati~na kao na
fotografijama u izlozima pred kojima je pisac u djetinj-
stvu stajao, a one su vrlo ~esto, kao sje}anje, bile po-
lazi{ta da bi se krenulo na put, i tada je tu fotografiju
zapravo zabilje`ila pi{~eva kamera koja }e od op}eg
plana i panoramskog pogleda na sliku u izlogu filmski
krenuti konkretnim gradom, dijelom grada i predjelom
prema izdiferenciranim likovima. Tako ova panoramska
naracija te~e i te~e, epska je i pomalo troma, ali odjednom
se i iznenada, pa ma kako ~italac bio pripravan u njenom
i{~ekivanju, ustremljuje na detalj, dobija lirsku zgus-
nutost bilo metafore, bilo neo~ekivane komparacije, bilo
paradoksa. Je li to onaj isti, ba{tinjeni, do`ivljaj {to se
javlja kad se pro~ita Hasanaginica u kojoj pri~a stalno
te~e i dr`i nas u zabludi da je to naracija, a odjednom
budemo ulovljeni u najdubljem osje}aju vrhunske li-
rike!? Mo`da je to iskustvo rubaije {to se mogla roditi iz
pustinjske jednoli~nosti, da bi se u oazi, u zadnjem svome
11
dijelu, mogla lirski iskazati!? Sve ovo sukladno je vi{e
puta ponovljenoj Andri}evoj misli o D`umhurovu crte-
`u, to jest "liniji {to gola i tvrda polazi od neo~ekivane
ta~ke, ide pravo i kruto, ~ini vam se da }e tako i u tom
pravcu i}i do u nedogled, ali se odjednom negdje lomi i
neo~ekivano zakre}e kud nikad pomisao ne bi."
Rije~ i crte` su u duhovnoj korespondenciji bilo da
su opis, kroki, `ivotnih pojava i likova, bilo da su kari-
katuralan iskaz. Me|utim, u Nekrologu jednoj ~ar{iji jo{
nemamo na crte`u rije~ kao jedinstven izra`aj. To }e se
dogoditi tek u Pismima iz Azije kada putopisna proza
Zuke D`umhura dobija i ne{to od dra`i srednjovjekovnih
manuskripata, a ~iji je izra`aj sasvim moderan. Svoju
stalnu opsjednutost rije~ima i slikom koje je osje}ao i kao
jedinstvo i razli~itost, poku{ao je ovaj izuzetni putopisac
spojiti u sklad o kome je ma{tao cijeloga svoga stvara-
la~kog vijeka. Skupljaju}i na putovanjima dojmove, his-
torijske reminiscencije i sve to sedimentiraju}i u slike,
likove, ljude i obi~aje, D`umhur je razmje{tao ovaj knji-
`evni materijal u svoje proze, a da pri tome ne samo da
nije uni{tio onu nevinost arome vremenskog i prostornog
do`ivljaja, nego ga je zapravo oplemenio, pa smo tako
dobili jedinstvenu plemenitost duhovnosti kao umjet-
ni~ki izri~aj i u rije~i i u crte`u {to su utkane u `ivo tkivo
putopisa. Sve te slike otkrivaju neku djetinju bezazle-
nost, ali to je bezazlenost "sijedog dje~aka" koji je nata-
lo`io u svoje sjedine dubinsko iskustvo neke istinske
zagledanosti u `ivot. Zato, valjda, njegova razigranost,
paradoksalno, djeluje kao neka elegi~na smirenost {to
ima ne{to od su{tinskog predavanja sudbini, ne{to od
obreda koji niko ne mo`e poremetiti. Zbog toga njegov
u biti humoran pogled u putopisu nije prosta ironija, a jo{
manje podsmijeh. To je onaj oblik humora koji je Zulfi-
kar D`umhur ba{tinio od orijentalskih pri~a i Nasrudin-
-hod`inih anegdota {to ih mi stalno osje}amo kao svoje.
Taj humor jest pomalo iskrenuta perspektiva, to jest
12
paradoks kao stil i pogled, ali nikad nije ~u|enje, nego
je, zapravo, paradoks bez za~udnosti i s duboko hu-
manim, otmjenim osmijehom mudraca. Onda kad je to
karikatura, ona, opet, u Zukinom djelu nije da ismije
nego da potcrta i upozori, da demistificira i aforisti~no
istakne. D`umhurova je karikatura, zapravo, puna razu-
mijevanja za ljude, njihove mahane i zablude, zastranje-
nja i deformacije. (Dovoljno je sjetiti se da su recimo: "U
Jerihonu odjekivale trube automobila" i da "U svetoj
rijeci Jordan nekakav vojnik prao je ~arape", pa da se vidi
kamo stremi i dokle se`e paradoks karikature Zuke
D`umhura.) ^italac, me|utim, i ba{ stoga, ima priliku da
stalno upitno gleda lice i nali~je, pjesni~ki san i javu, ne
te`e}i, pretjerano, da razabere {ta je jedno, a {ta drugo
bez obzira da li pisac govori o ljudima ili gradovima, o
pro{losti ili sada{njosti. Me|utim, crte` kao izra`aj, kao
pogled na svijet, kao likovno saop}enje stava, zapravo
kao tiho razmi{ljanje i smislena pri~a, ako je u Nekrologu
jednoj ~ar{iji i mogao stajati autonomno, od Pisama iz
Azije on sigurno ostvaruje stvarala~ki sklad s tekstom, pa
se pitamo bi li mogao i pre`ivjet bez rije~i s kojima je
usagla{en. Vizuelizacija jezika, slikovitost i ekspresiv-
nost njegova, od samog po~etka D`umhurov je stil, ali
otkada jezik prodire u crte`, otada se ostvaruje ono
prepoznatljivo jedinstvo koje daje siguran pe~at i pri-
jelom u povijesti na{eg putopisa. Tom karakteristikom
Zuko D`umhur kao da je napravio privremeno zabo-
ravljeni priklon tradiciji bo{nja~kog putopisa-manuskrip-
ta i formalno segnuo sve do Had`i-Jusufa Livnjaka.
Kao i svi umjetnici ovaj }e putopisac svoja bilje`enja
s puta ekstrahirati i kao poetski ekstrakt ponuditi u stal-
nim korelacijama sa zavi~ajem, a zavi~aj sa vi|enim
svijetom. Zavi~aj je duboka duhovna mjera, onaj ar{in
koji ne mo`e iznevjeriti emociju, a objektivnost kore-
lacije osigurava usporedba. Zapravo poeti~nost putopisa
Zuke D`umhura uvelike se ostvaruje i kao ona zelena
13
brada sje}anja na fizi~ki i duhovni smaragdni prostor iz
koga je ponikao ovaj pisac, a to {to ne mo`emo nikada
predvidjeti kad }e se takvo "horizontiranje svijesti" pre-
tvoriti u vertikalu, pa smo uvijek iznena|eni {ikljanjem
iz sr~ike duhovitosti, kvalitet je koji rijetko susre}emo, i
to ne samo u putopisu, a putopis jeste knji`evno-teorijski
neuhvatljiva kategorija {to omogu}uje sve oblike i na~i-
ne iskaza. Zavi~ajnost kao dominantni emotivni naboj u
D`umhurovu putopisu nosi sve elemente one melan-
holi~ne, sjetne do`ivljenosti svijeta poznate iz izri~aja
svih dobrih pjesnika. Zapravo je to Zukin prepoznatljivi,
jedinstveni emotivni sediment koji se naj~e{}e pojavi
kao magleno podsje}anje na djetinjstvo sijedog dje~aka
zelene brade. Mo`da se ba{ zato ovaj putopisac nigdje ne
osje}a strancem. Rije~ strano i inostrano u njega ne
postoji kao osje}aj i misao, pa se zato nikada i nigdje ne
~udi. Sve je kod D`umhura ovdje i ovako. Sve on mjeri,
re}i }e u jednom intervjuu, "ar{inom srca svoga za-
vi~aja".
"Presta}u da putujem onda kad zavi~aj prestane da
mi osvjetljava put" – ka`e sugestivno Zuko D`umhur i
time zapravo daje najprirodniji odgovor autenti~nog
pjesnika-putopisca.
A kolika je ta samosvojnost mo`emo se uvjeriti ne
samo u putopisu kao dominantnoj vrsti iskaza, nego i u
onim pri~ama sa formalno putopisnom osnovom, a ~u-
desnim, fantazmagori~nim sadr`ajem kakva je, recimo,
Pustolovina vremena ili cijela serija Ada-Kale. Zuko je
D`umhur u Pustolovini vremena, u historijski milje ula-
zio vrlo suvereno. Njegove probrane, potpuno svjesne
sonde u povijesne tokove, iako se radi o prostudiranim
prozorima jednog fascinantnog znalca, prodori su, za-
pravo, fasciniranog pjesnika. On ne sudi vjekovima,
nego iz njih izvla~i, na prvi pogled, neva`an doga|aj i
ispri~a ga pjesni~ki bezobzirno i plasti~no da mu se, kao
piscu mora vjerovati. Zaokupljen, a kako putovati nego
14
tako, historijskom i poetskom podlogom prostora kojim
se kretao, D`umhur se upustio u jo{ jednu stvarala~ku
avanturu, pa je o Travniku i Bosni napravio cijelu jednu
seriju pri~a u povodu stogodi{njice ulaska Austrije u
Bosnu i Hercegovinu 1878. godine. On je intezivno
osje}ao da je to epohalan doga|aj, ba{ kao {to je fasci-
nantno pri~ao o prijelomnoj 1903. godini u Srbiji i po-
sljedicama tog prevrata na ju`noslovenske prostore. Iza-
zovu kome nije mogao odoljeti skoro nijedan bosansko-
hercegova~ki, a napose bo{nja~ki, pisac do dana da-
na{njeg, nije odolio ni Zuko D`umhur. Me|utim, ovaj
autenti~ni putopisac i pripovijeda~ u Stogodi{njim pri-
~ama, ba{ kao i u monografijama o Mostaru i Sarajevu,
ipak ograni~en namjenom i prigodama nastanka tek-
stova, nije uvijek uspijevao ostvariti umjetni~ki nivo {to
ga je dosegao putopisima i pripovijetkama. Zahtjevi koji
su bili pred njim nisu odgovarali Zukinu temperamentu
i umjetni~kom izri~aju. Op{irni tekst monografije tra`io
je ~injenice, a D`umhur je trebao sa`etak, historijski
pregled je tra`io autenti~nost, a pisac je trebao istinu,
op{irni tekst je `elio saznanje, a pjesnik nudio, cijeloga
`ivota, najfiniju derivaciju simbola i poetskih slika. Stra-
nice na kojima je pisac i `ivopisac u ovim tekstovima
progovorio autenti~no, najbolji su dijelovi ovih, za Zukin
poeti~ni duh, predugih, ostvarenja. Me|utim, kad je na
svome nepo~in polju, kad je povijesna zbilja samo povod
i polazi{te, a kad ma{ta stvaraoca nadvlada puke ~inje-
nice, D`umhur nam ostavlja ono {to je najbolje. Zato su
fantasti~ne pri~e iz ciklusa Ada-Kale samo svojim histo-
rijskim povodom oslonjene na doga|aj, a sve ostalo je
pjesni~ka istina, ekspresionisti~ka i skoro nadrealna.
Taj izuzetni ciklus mo`da ponajbolje upozorava na
literarne pripovjeda~ke mogu}nosti putopisca Zuke
D`umhura. Je li se mogao vi{e i ~e{}e ostvariti pripovi-
jetkom, pitanje je bez odgovora, jer je pitanje sudbine, a
ne htijenja. Bez obzira na to potpuno nepotrebno pitanje,
15
mjesto Zulfikara Zuke D`umhura u knji`evnosti je izu-
zetno. On je objedinjavao u sebi tradicije literatura pi-
sanih jezikom koji je on stvarao, pa se mogu pronalaziti
korelacije i sa Crnjanskim, i Andri}em, i Rastkom Pe-
trovi}em i Krle`om, na koje se on kao uzore ponekad i
pozivao, {to je ina~e i knji`evna kritika ~inila, ali korijeni
njegova stvaranja, uz svo uva`avanje tih korelacija, su u
bo{nja~koj knji`evnosti. Zuko D`umhur se duboko te-
melji u orijentalnim praizvorima, u narodnoj predaji,
pri~i i pjesmi, u hiperboli, paradoksu i ~udesnoj kom-
paraciji, u anegdotskom kazivanju, obratu i karikatural-
nosti iz Nasrudin-hod`ina nasljedstva, u arabesknoj for-
mi iz Hiljadu i jedne no}i…, ali sva ta nesumljiva ukori-
jenjenost u bo{nja~ku literaturu i dubinski sokovi kojima
se D`umhurovo djelo hrani, univerzalno je dobro, jer je
vrijedno.
Fahrudin RIZVANBEGOVI]
16
NEKROLOG JEDNOJ
^AR[IJI
GRAD ZELENE BRADE
Davno je pojeo svoje posljednje kapetanske ~ak-
{ire s lampasima.
Jutros mu pred otvorenim gradskim kapijama
presvisnu nekoliko posljednjih vojnika `utih kao
taki{e.
(… rodio se bezimen, nekr{ten, netur~en… kao
pastirska varda na obali zelene rijeke ~udnog ro-
manskog imena… hiljadu ~etiri stotine ~etrdeset
~etvrte prvi put ga pomenu{e na dnu stare povelje;
Po~itelj – tvrdi grad na Narenti… ~uvala ga je
ma|arska posada, jedna kula i jedan ugarsko-hrvat-
ski kralj…)
Jeza je pro{la rebrima dotrajalih kostura starih
~ardaka i bastiona i procvala u izlokanoj kaldrmi
njegovih mrtvih sokaka.
(… dvadeset sedam godina utvr|ivanja, dub-
rova~kih zlatnika, Matije Korvina i ma|arskih ok-
lopnika… nad`ivi sijedog Hercega Stjepana… za-
vr{i svoju hri{}ansku biografiju i predade se hum-
skom vojvodi i arnautskim ~au{ima poslije kratke
opsade… zadr`a staro ime i dobi novi ~in…)
U tamnom viru Neretve pod vrbama udavio je
odavno obe kazaljke sa crnog broj~anika svoje stare
19
sahat-kule. Potonule su brzo i lahko, kao dvije od-
sje~ene ruke vremena.
(… mijenjao je zastave, posade i molitve na
svojim kulama… zavijao ~alme i turbane, vodio
vojske, dizao bedeme, hareme i {edrvane… opasi-
vao se tabijama, topovima, kumbarama, kapetan-
skim dimiskijama i tepsijama baklava i pilava…
zidao dizdarske konake… i stajao prema Gabeli i
Veneciji na mrtvoj stra`i jedne mrtve carevine…
general Filipovi} pro|e Bosnom… Jovanovi} – Her-
cegovinom…)
Za {aku gro{a prestajao je posljednje dane pred
"Cajsovim so~ivima" i "Kodacima", `alostan i smi-
je{an kao albanski knez Viljem od Vida u nekom
~e{kom cirkusu.
(… slu`io je Be-Ha regimente… dvorio feld-
vebelske {valerke {to su po Hercegovini sadile grin-
cajg, kuhale ajnpren-supe i pr`ile u{tipke po `an-
darmskim kasarnama i od Metaljke do Domano-
vi}a… pisale anzihtkarte sa "doma}im krajobrazi-
ma u boji i nakladi St. Kugli" – "Grüs aus ^aplji-
na…" i ~itale nabo`ne obiteljske tjednike… ~etrde-
set beri}etnih svih svetih godina valcera, lapaloma,
malih i velikih misa, naizmjeni~no – od korotnog
povratka Maksimilijanovog admiralskog broda
"Navare" iz Meksika i od melodrame u Majerlingu,
do pucnjave na Latinskoj }upriji i "gnusnog umor-
stva nadvojvodskog para u Sarajevu…")
Sada mu u ba{tama sru{enih starih hamama veh-
nu posljednje djevojke "s ibrikom u ruci"… pune
mlade`a, viklera i sevdaha.
21
… Utopio se za mnom u crnom viru nabujale
bogumilske rijeke – suvi{an i smije{an!
… U pocijepanoj anteriji zaboravljenih starih
kapetana – sakat i gladan!
… Pod jorganom tre{njevog behara – mrk i
dotrajao!…
… I ovog prolje}a na mrtvoj stra`i mrtvih care-
vina…
Gologlav.
Goloruk.
Golokrak.
Gologuz.
22
JUKSEK–KALDRMA
Prvo je ulica, pa more, pa Mala, pa Velika Azi-
ja…
Juksek-Kaldrma je strmi instanbulski sokak i
posljednja mahala Evrope.
Izvire iz memljivih odaja napu{tene medrese,
gdje su u opremi anadolskih dervi{a vijekovima
bubali, gladovali i onanisali `uti bogoslovi nak{i-
bendinske tekije; proti~e grbavim koritom preko
dvije stotine trideset stepenica mutna bujica ku}nih
brojeva, sivih fasada i polomljenih oluka i sliva
se u sme|e prozorske re{etke kreditnih zavoda po
Galati i Karakeju…
Nedjelju je, prije tridesetak godina, u ovu ma-
halu dovela policija, zajedno sa latinicom, {e{irima,
civilnim zakonodavstvom i laicizmom.
Muslimani su nekad {enlu~ili petkom, hri{}ani
prkosili nedjeljom, a Jevreji se kajali subotom…
Sada svi sedmog dana jedu mel{pajz, igraju
domine, navijaju za "Fener-bak~e" ili "Be{ikta{";
sedmog dana kasnije ustaju, du`e se zadr`avaju u
toaletu i sporije se obla~e…
Sirotinjska nedjelja najamnika po~inje tek pos-
lije podne. Ona stigne u Juksek-Kaldrmu tek poslije
ru~ka kad jutrom isprati ku}evlasnike i bankare,
Pontijake i skupocjene pti~are u lovi{te oko Bosfora
i opere sudove s gradskih trpeza… Do|e bu~no,
23
kao jedra slu`avka nafrakana jeftinim pomadama,
naki}ena {arenim pantljikama po ubogom prazni~-
nom ruhu hizme}ara, pra}ena buljucima zadriglih
~au{a, dje~urlije, kalfica i op}inskih regruta.
Tada sa ledine pred malom sinagogom zacvile
natklasni tro~etvrtinski valceri i d`ambolaje…
Nedjelja pokrene {arene kosture ringi{pila is-
likane uzbudljivim scenama iz lova na lavove u
d`ungli. Vergl zasvira davno zaboravljene fokstrote
iz "starih dobrih vremena D`imi Duranta" i kukovi
u crvenim {alvarama polete u nebo, pokriju sunce
i slije}u u gladne mornarske {ake da opet zavihore
po svodu… Za trideset kuru{a `eljezna pti~urina
petnaest puta uznese na svojim krilima ovaj zaki-
kotani mali svijet koji umije da se raduje prazniku.
Pripucaju strjeli{ta i mali kova~i udaraju u na-
kovanj a plehane rode donose bebe… Ljudi plate
pa vide djevojku bez trupa, tele s dvije glave i
Egip}anina s ~etiri sise. Pred zakrpljenom ceradom
grlati d`inovi reklamiraju vje{tine nedoraslih dje-
voj~ica na `ici… Zagrljeni parovi zure u otvorene
starinske panorame u ~ijim kadrovima prskaju {en-
brunske fontane; Napoleon III komanduje bitkom
kod Solferina; bradati ruski kne`evi predaju zlatnu
sablju nekome pa{i i Talijan Lukeni u {irokom
anarhisti~kom {e{iru okovan ~ami na robiji i ispa{ta
ubistvo nesre}ne carice Jelisavete austrijske.
Juksek-Kaldrma je posljednja pritoka ovog ~u-
dovi{nog ljudskog logora {to je do danas ostao
samo skica velike metropole – vi{e veliki prizor
24
nego veliki grad. Ona je beskrajna scenografija po
kojoj su ispisane zaga|ene kapije dotrajalih "apart-
mana" u ~ijim odajama nedjeljom sjede upara|eni
gosti, dok iznad {ifonjera u stjenji~avim okvirima
pod lepezama crnih evnuha lje{kare kao bijele limu-
zine dokone bajadere gojazne od rahatluka i sut-
lija{a.
U ku}i broj 4, ispod firme s koje se osmjehuje
mladi} u zelenom ka~ketu, ovla{}eni majstor Mena-
hem Safada {est dana veze maslinove gran~ice po
generalskim kapama, a sedmog dana, uramljen u
malom formatu sirotinjskog pend`era, tu`no gleda
kako ukru}eni remci rasipaju ajluk na ku}ne po-
mo}nice. ("O, trijanda trija krajcarija u ova oskudna
vremena…")
Ispod Safadinih prozora promi~u e{aloni veli-
kovaro{kih palan~ana u gluhim nedjeljnim prome-
nadama kada ~inovni~ka djeca u odijelima od pre-
pravljenih o~evih pantalona stupaju na ~elu poro-
di~ne kolone…
Promi~u aveti i onih vje~nih usamljenika {to
ni praznikom nemaju dru{tva i koje uvijek sre}emo
nedjeljom kako zastaju pred svakim izlogom, zavire
u svaku kapiju i satima ostanu na ulici zagledani
u vrhove zvonika ili svojih cipela.
Dokoni antikvari ~ak s Bajazida dovuku ovamo
gomile "popularnih" knjiga za narod, turske Kasije
carice i Dositeji, stari "Lajfovi", "Sinemondi", i
"Epoke", i "Kako se pi{u ljubavna pisma", i "Kako
se osvajaju `ene"…
Za pet kuru{a kirije mogu |aci i vojnici do
mile volje gledati cvjetnu pla`u Vajkiki, tornado
26
na Pacifiku, blehnuti u grudi Rosane Podeste i u`i-
vati u "ameri~kom na~inu `ivota" na flah-papiru.
Kada u sumrak nestane vojnika i narednici za
djevojkama ulete u mra~ne kapije, i{~eznu ispijene
fla{e krahera i sinalka i presamite se umorne ruke
ringi{pila.
Nedjelja iznenada odleti niz mahalu u susret
bankarskim kabrioletima punim mrtvih o~iju po-
bijenih jarebica, a Menahem Safada zatvori prozor
svog malehnog svijeta u vrhu Juksek-Kaldrme…
Onda se oglasi mjesec ri| i izgladnio kao Nas-
rudin-hod`ino magare.
Pobrsti sve zelene zvijezde i cijele no}i kunja
povrh bijelih minareta kao iznad ogromnih za{i-
ljenih olovaka kojima su davno pomrli an|eli ispisi-
vali po nebu grijehove tre}erazrednih smrtnika.
27
KASABA NA GRANICI
Jedrene sam prvi put vidio prije dvadeset godina,
u desnom uglu zemljopisne karte, sasvim pri dnu.
Samo tri crvena kruga na zelenom.
Poslije je Jedrene bilo drugo pitanje na maturi:
{esnaest ~lanova rusko-turskog ugovora o miru pot-
pisanog 24. septembra 1829. u Jedrenu.
Sje}am se jo{ da su Rusi vra}ali Turcima Mol-
daviju, Bugarsku, Vla{ku i Rumuniju, a Turci Ru-
sima Georgiju Mersiju, Mingreliju i Gurijel, i da
je jedan car morao dati drugome milion i po ho-
landskih zlatnika (ne znam vi{e ko kome); i da se
Porta tu obavezala (sve~ano) da vrati Srbiji {est
nahija, i da je sultan obe}ao ferman snabdjeven
hati{erifom, i da je odre|ena ratna {teta za neki
rat od 1806…
To je sve {to je ostalo od petice zara|ene na
Jedrenu prije petnaest godina.
Kasnije se opet spomenulo Jedrene, u kafani.
Iz Jedrena je porijeklom i njegovo preosve{ten-
stvo i ekselencija Fan Noli, mitropolit pravoslavni
i dr`avnik albanski koji se dugo nosio s na{im
radikalima i svojim deficitom i slao telegrame Le-
njinu i Vilsonu, a poslije u Dra~u obrijao bradu i
na talijanskoj la|i – bez mantije i otad`bine – bje`ao
28
ispred kralja Zogua, ka~aka i Pa{i}a, ~ak u Ameriku
da tamo pi{e sonete, i predaje muziku na nekom
~uvenom univerzitetu.
Onda sam vidio Jedrene na starinskoj fotografiji
u kompletima "Malog `urnala". Jedrene 1913. puno
vojnika i {ajka~a. Vojska koju je Srbija ispratila
s pjesmom, i poga~ama, i cvije}em na vrhovima
pu{aka.
I tre}epozivci su i{li kao na svadbu i pjevali:
"Jesam li ti Je-lane…"
Bugarska komanda slala je svakog dana depe{e:
"Utre {te padna Odrine", a [ukri-pa{in asker se na
kraju ipak predao Vojvodi Stepi.
To sam znao o Jedrenu prije vi|enja pravog,
i zemaljskog, balkanskog Edrina, druge prijestonice
Osmanlijskog carstva s d`amijama bez vjernika i
najsjevernije kasabe Turske Republike sa stanicom
bez putnika.
Jedrene me do~ekalo u velikim zlatnim {alva-
rama sjede}i u ravnici kojom te~e i {umi Marica,
mlitavo i tromo kao bugarska himna.
U prvim kadrovima stajala je dugo Neimar-Si-
nanova Selimija, sama i nesre}na me|u }epencima
i vrbama. Lijepa i rijetka stvar po koju se niko
nije vratio. Ostala je za carstvom koje se nomadski
selilo, nepokretna i bespomo}na.
Poslije su u kadar u{li bedemi poru{enog saraja
i dva-tri vla`na prizemna sobi~ka oskudnog Grad-
skog muzeja.
Dugometra`ni historijski film o sultanskom Je-
drenu brzo se svr{io.
29
Bursa je sa~uvala ljupkost i kad je prestala biti
prijestonica.
Istanbul je sa~uvao bogatstvo i ljepotu i kada
ga je zamijenila Ankara.
Jedrene nije sa~uvalo ni uspomene…
Iz kukuruza se tek kasnije pojavilo sme|e na-
selje izgubljeno u tarabama. Kasaba iz koje je is-
curio `ivot kao voda iz napukle stare ~inije po
~ijoj se ivici zadr`ao blijedi trag starinske pozlate.
Sokacima se sada odvija dosadni nijemi film
u sto hiljada ~inova pun teferi~a, a{~inica i pospanih
statista koji ~ekaju hepiend.
U crta~ku bilje`nicu ne mo`e ni stati bezbroj
varijacija mahalskog urbanizma razapetog od Bo-
sanskog Broda do Bagdada i Dijar-Bekira.
Za mnom je ostala besmisleno masivna zgrada
jedrenske `eljezni~ke stanice s kolosijecima izgub-
ljenim u djetelini. Polubarokna d`amija, polupruska
kasarna rodila se u pro{lom vijeku kao arhitektonski
melez u braku izme|u kajzerovoga "Drang nach
Osten" i sultan-Hamidovog: "java{-java{".
Lijevo su bugarske pograni~ne karaule, "med
i mlijeko", i kraj svijeta…
Pred bilje`nicom je samo prorije|ena ~ar{ija iz
koje su tri puta pani~no bje`ali i kupci i trgovci.
Sokacima bez buke prolaze dokoni ljudi, po-
lovni "studebekeri" i ugojeni kurbani.
Istok i Zapad se dodiruju, ali se ne sudaraju.
Sviraju sambe, ro{tilj radi, Grend`ar glumi i
pucaju bajramske prangije.
Istok i Zapad `ive u srda~noj koprodukciji jedne
"import-eksport" stvarnosti pune derta, "Simensa",
31
ov~etine, "Filip Morisa" i Had`i-Bekirovog rahat-
lokuma.
U svakom stotom }epenku pod uvjerenjima i
esnafskim pismima, uz tuce propisno poni{tenih
taksenih maraka, pe~albari po jedan na{ Tetovac,
Gostivarac ili Bo{njak, ubijaju}i godinama bijele
dane za `ute pare.
Pe~albarski se {tedi previ{e, `ivi premalo i raz-
mno`ava pretjerano.
Na sve strane su opet sokaci i bud`aci, avlije,
i }enife, i jablanovi. Jablanovi su ovdje jedina lijepa
zaostala rekvizita s pozornice na koju je zauvijek
pala zavjesa.
Na kraju jedne ulice, koja ide pravo, pojavljuje
se kao obala "Dobre Nade" nekoliko stotina kvad-
ratnih metara kemalizma te{ko otetih od k’smeta,
kapitulacija u ~almi. Komad tvrde zemlje na kojoj
stoji tridesetogodi{nja republika s laicizmom i pros-
vjetom.
Okolo – po mahalama vu~e se iskidan lanac
Otomanskog carstva od Fatihovog majskog ulaska
na konju i s ma~em u Aja Sofiju – do bjekstva
posljednjih sultana s cvikerima, po ki{i i u bol-
ni~kom fijakeru posljednje kategorije.
Jedrene me ispratilo po mraku koji se, kao i
svuda po kasabama, uhvati odjednom u stu{ti be-
somu~no i sa svih strana – i sa evropske i sa azijske.
Tama polegne kao dervi{ka d`uba po ku}ama,
po ljudima, po poslovima, po pokretima…
Istok i Zapad zaspi svakog ak{ama zagrljeni
na u{}u Marice.
Samo tri crvena kruga na zelenom…
32
APRIL NA SIRKED@IJU
April bahne u tijesne sokake Sirked`ija kao pi-
jani kico{ s koferima punim sunca.
April uvijek dugo putuje do Sirked`ija na karo-
serijama automobila.
April uska~e u od`ake }evabd`inice, viri iz na-
bora izno{enih porhetskih haljina, igra na sakatim
repovima pijetlova, ozeleni `alosne vrbe za tara-
bama, uspava sve `ute ma~ore i osvijetli ljubi~asti
"beze" na usnama prodava~ica.
April ostade na pra{njavim tavanicama po Sir-
ked`iju.
Naseli se ovdje tek poslije {etnje glavnim uli-
cama grada, po{to ogrije fasade i izljubi gospodsku
djecu po parkovima.
April otvara vrata du}ana i muhalebid`inica i
puzi memljivim zidovima preko {arenih panorama
obale po kojoj se ko~opere `irardo {e{iri starinskih
kico{a u redengotima.
Dopodne, april daje besplatne predstave sun-
~anih igara za mahalsku dje~urliju.
Igra dugo u zelenim dimijama po krovovima,
dimnjacima, antenama i d`amijskim avlijama.
Igra dugo i tu`no kao ~ar{ijska luda.
Popodne, umoran, su{i}av i `ut, boluje na po-
cijepanim jastucima stjenji~avih kona~i{ta oko `e-
ljezni~ke stanice na Sirked`iju.
33
Posljednjim vidom modrih zjenica aprilski dan
te~e dugo i radoznalo pred nirnber{kim va{arskim
fotografijama po zidovima hotelskih soba na Sir-
ked`iju.
Dugo sanja na zidu pred prizorima davno umrlih
prolje}a.
PRVA [ARENA SLIKA NA VLA@NOM ZIDU SOBE
ILI SIRKED@I APRILA 1285. GODINE GOSPODNJE
Iz svijetle carske pala~e u cvije}u i mirtama
izlazi ohola carska svita – blistava kao orijentalske
{e}erlame.
Sokacima starog Sirked`ija preko svilenih sa-
gova, izme|u dva reda "plavih" i "zelenih", uz glas-
nu viku heralda i pjesmu posta – kora~a car pra-
voslavnih sa tijarom i krstom na zlatnim trijum-
falnim kolima.
Sve}enstvo u zlatu o~ekuje cara u atrijumu Ba-
zilike koju sagradi{e Artemije iz Talesa i neimar
Isidor iz Mileta.
Iza imperatora gami`e ~opor dvorjana, {titono-
{a, patricija, sladokusaca, senatora, degenerika i
zapovjednika. Sva falanga pozla}enih i prepredenih
ljenjivaca sru~i se u dvadeset i sedmoro vrata Aja
Sofije, osvijetljene sa {est hiljada kandelabra.
Sokaci se prolamaju od usklika fukare ~iji su
pradjedovi sedam godina dovla~ili gra|u i hiljadu
osam stotina trideset i sedam dana i no}i zidali na
brijegu Bogomolju pod koju je unijeta vitlejemska
plo~a na koju je odmah po ro|enju bio spu{ten
Sidi Isa, "sin Marijin, apostol Bo`iji, duh koji je
Bogom nadahnut i koji zaslu`i po{tovanje i na ovom
i na onom svijetu".
34
DRUGA [ARENA FOTOGRAFIJA ILI SIRKED@I
APRILA 1885. GODINE GOSPODNJE
Sokacima jure anadolski strijelci sa zelenim tur-
banima i bijelim gama{nama. Oni ~iste put njego-
vom carskom veli~anstvu sultanu i kalifu pravo-
vjernih.
Za carskim fijakerom na Selamliku u Aja Sofiji
tiska se tijesnim ulicama Sirked`ija gomila dvorskih
sobara, generala, pezevenka, kuhara, velikih vezira,
u{kopljenika, pa{a, bozad`ija, {pijuna, ~ankoliza,
dervi{a, begova i ~etiri stotina a|utanata, ministara
i vatrogasaca.
Zlatna ekipa`a i frizirane dvorske brade zaus-
tavi{e se pred fontanom Ahmeda III koja nije ni
~esma ni spomenik, nego igra~ka, }ejf i ljupka {ala
umornog Osmanlije u ljubavnom zanosu.
Sa slike u ~etiri boje muzika tre{ti "Hamidiju",
a poderana gomila sultanovih podanika, besposli~a-
ra i opsjenara arlau~e: "^ok ja{a, ~ok ja{a, padi{ah!"
Umoran od vijekova predve~e, april tiho umire
u berberskim ogledalima i vla`nim olucima sme|ih
stra}ara, uga{en prosja~kim dlanovima u dnu a{~ij-
skog lonca.
Potro{en je u kupljenom zagrljaju i opojan ve-
~ernjim ezanom krezubih mujezina u {alvarama.
36
OSVETA MRTVIH SULTANA
U djetinjstvu, bila je jedna ulica, u ulici knji`ara,
u knji`ari slika, na slici panorama – Sarajevo pred
austrijsku okupaciju – zeleno u magli zelenog }u-
tanja.
Bursa je dugo za mene bila samo ta slika u
izlogu Studni~ke, knji`ara i antikvara, ^eha ili Po-
ljaka, do [tadlerove katedrale – zelenije zelena od
svake Lorkine strofe, zelenija od svih zelja, ze-
ljenica, zelengora i zeleni{a.
Najzelenije zeleno zelenilo.
Samo se slike dugo pamte, a rije~i ve} sutradan
promijene svoj red.
Bozad`inica na proplanku kod izobilnog {edr-
vana zelene bursanske d`amije puna ogledala, tat-
lija, muha i tepsija… Opet uramljena priznanja od-
li~no polo`enih majstorskih ispita i pretjerano tak-
siranih dozvola i uvjerenja sa potpisima mjesnih
vilajetskih veli~ina…
U {lifovanom staklu sme|ih vitrina {e}erna voj-
ska {arenih {e}erlama kao egzoti~ni statisti u holi-
vudskoj {arenoj koloparadi pred rokoko kapijama
nekog maharad`e od Hajdarabada.
Bijeli turbani mrkih indijanera na ~elu dugih
e{alona kraljevskih indijskih kopljanika predvode
37
tvrde oklopnike sme|ih dobo{torti i kolone obi~nog
crnog askera od u`eglog masla i ~okolade.
Eskadron jeftinih poslastica preliven roza kre-
mom sa crnim perjanicama najamnika od pr`enog
badema putuje staklenim mejedanima vitrina…
Iz impozantnog "vestinghuzovog" zdanja `mir-
kaju po sve~anosti pihtijaste o~i muhalebija i bjelo-
puti sutlija{i kao haremi pregojenih bula mo}nog
isto~nja~kog princa u nekoj verziji Diznijeve bajke
za anadolsku djecu i odrasle.
Noga srpskog kraljevskog poslanika Novakovi}
Stojana i supruge mu pohodila je ovu zelenu dolinu
anti~ke Vitinije putevima svetosavskim, preko In|ir
Limana, kuda je najmla|i Nemanji} nekada plovio
u Nikeju.
Godine 1891. maja i juna Novakovi} je bio u
Bursi…
"Hodio sam – pi{e – i prenosio sam se u mislima
svojim u stare vekove, zami{ljao onovremene bro-
dove i tra`io da uhvatim sliku svetitelja Save i
srpske svite njegove kako preko onog mora brode
tamo k onome zalivu me|u gorama na putu Ni-
keje…"
Mu~en radoznalo{}u i kostoboljom borio se dr-
`avnik, pisac i nau~nik srpski u ovoj dolini sum-
pornih vrela s nesigurno{}u svih dokumenata na
Istoku, gdje se i ina~e te{ko sagledaju blijede gra-
nice legende i historije.
^itao je "pismo o hristijanima" i opisao nasta-
janje Burse od Plinija Mla|eg i njenu historiju do
ulaska Orhana, jednog od sinova Osmanovih.
39
Drugovao je sa Ahmed Vefik-pa{om koji je
nekada prevodio Molijera i pregovarao sa knjazom
i Gar{aninom.
I{ao nesigurnim tragovima slovenskih apostola
{to se ovdje pod Ulu-dagom "pokori{e strogim pra-
vilima mona{kog ~ina".
Na prostranim terasama Muradije tra`io je zabo-
ravljene grobove kneginjica srpskih i carica turskih,
Mare i Olivere, a nai{ao je na uspomenu sultanije
Nulufer, Grkinje iz Biled`ika, "~uvene i po ljepo-
tama i po raznim vrlinama svojim"…
Prou~avao je ustanovu ksendohija gr~kih i po-
tonjih imareta turskih, za koje na|e u putnim bi-
lje{kama patrijarha Arsenija ^arnojevi}a: "I vsaki
dan na ve~eru povaseh hod`aceh podavajut hleb i
~orbu musafirom".
Do carskih turbeta ide se kroz vo}njake i vi-
nograde.
Oko d`amije su visoki stari platani i jake ~esme
planinskih voda.
Ulazi se duga~kom stazom, pervazom divljih
ru`a i poljskog cvije}a u visoke zelene trave stepe…
Bilo ih je {est…
Mrtvi sultani {enlu~e ovdje samo u dosadnim
ljetnjim ve~erima.
Mrtvi sultani po~ivaju me|u crnim kiparisima
i koprivom u truhlim zelenim anterijama punim
gu{tera i glista.
Jutrom carski pokojnici tumaraju u~ionicama
lai~kih gimnazija.
Ja{u ugojene bedevije poljanama i mejdanima
bijelih listova kemalisti~kih bukvara i mu~e repub-
40
likanske generacije datumima svojih bitaka, ro|enja
i poraza.
Od septembra do ferija razapinju svoje svilene
{atore na svakoj stranici historije, juri{aju na Tamer-
lane i Lazare, osvajaju bijele carigradske kule, po-
ziraju Beliniju, udvaraju se perverznim kneginjama
vizantijskim, ~itaju Tacita i pi{u sonete izme|u dva
juri{a. Dijele dvojke, ke~eve i mr{ave trojke malim
djevoj~icama i dje~acima {to bubaju njihove titule,
vrline i zlo~ine.
Pi{u doktorske teze, slikaju se za festivale na
serijama obi~nih i taksenih maraka i po trafikama
prodaju likove svoje na kutijama jubilarnih orijen-
talskih cigareta.
U ak{am pokriveni zelenom ~ohom svojih za-
pu{tenih grobova prkose suludo i uporno tridese-
togodi{njoj republikanskoj iluziji svoje negacije i
gvozdenom ~ovjeku svijetloplavih o~iju sivoga vu-
ka na prostranom skveru "Zelene Burse".
Osveta mrtvih sultana je uvijek dosti`na, pri-
sutna i dosljedna…
42
NEKROLOG JEDNOJ ^AR[IJI
Ovdje, sa brijega, vidi se cijeli Zlatni Rog.
Desno je Fanar.
Voda pod Fanarom bila je bajata i stara – vi-
zantijska.
U ovoj vodi vi{e se ne ogledaju stvari sa zemlje.
Po Fanarskom brijegu nad Zlatnim Rogom ~u~e
crvoto~ne ku}e popularnih mu{ebaka, rasute po pa-
dini iznad Vaseljenske patrijar{ije. Izdaleka, ovako
razbacane, li~e na potu~enu vojsku posljednjih oto-
manskih sultana.
Ova propala zdanja gr~kih trgovaca vjekovima
su odolijevala islamu i zemljopisima.
Bogata i mo}na do prije stotinjak godina, desna
obala zaliva bila je gnijezdo fanariota. Ovdje je
bio centar gr~ke akcije na Balkanu i trgova~ke {pe-
kulacije na Levantu. Odavde su se generacije boga-
tih hri{}ana lukavstvom, novcem i intrigama nosile
s turskom vjerom i policijom. Zlatom se kupovao
Sultan i iskupljivao Hrist.
Trgovci su dr`ali novac, patrijarh carigradski
dr`ao je crkvu, car ruski dr`ao je patrijarha. Kada
nije bivalo tako – panduri su globili trgovce, a
dervi{i su vje{ali patrijarha. Srednja vrata Vaseljen-
ske patrijar{ije i danas su zazidana. Na njima je
visio patrijarh Grigorije. Ali, i prije i poslije toga,
begovi fanarski bili su i kne`evi i guverneri oto-
43
manski po Vla{koj i Rumeliji i savjetnici carski
na Saraju i na Porti.
Nema vi{e fanariota… Ni sultana otomanskog…
Ni cara pravoslavnog…
Sa ovog bre`uljka zlato je pobjeglo u banke
po Galati ili ~ak u Urugvaj.
Bogati trgovci `ive na D`ihangiru ili Floridi.
Na Fanaru je ostala sirotinja jevrejska i Patrijar{ija
vaseljenska uboga i preuboga. Prije nekoliko godina
htjela je Patrijar{iji pomo}i i Moskva, ali su je
pretekli protestanti i dolari.
Na padini {to prolazi pored malehnog prozora
le`ao je nekad stari Vizant, i mo`da su janji~ari u
jednom od ovih tijesnih prolaza dotukli osamna-
estog i posljednjeg vizantijskog cara, ra~unaju}i
od Konstantina Velikog ili sto dvadesetog, ra~u-
naju}i od imperatora Avgusta Oktavijana.
Tako pi{e u svim historijama…
Brod okre}e desno, panorama se prekida. Pored
prozora te~e zelena voda. Sve do Ejuba…
Truhle tarabe, drvene ku}e, desetak kubeta, sto-
tine automobila i jablanovi. Sakrivena u {iblje, tur-
beta na gomili dotrajavaju kao neko ogromno, ne-
upotrebljivo i polupano posu|e, ba~eno u korov.
Na Istoku se spomenik ne mo`e uvijek vidjeti
cio. Sve je napuklo i za sve se zalijepio "noviji"
svijet du}ana i da{~ara. Vidi se obi~no kube ili
samo vrh minareta.
Na dnu dvori{ta Ejubove d`amije, u zelenilu
{adrvana i ~esama ima stotinjak kvadratnih metara
stare turske keramike, ljep{e od one u jedrenskoj
Selimiji, i svje`ije od one u Plavoj d`amiji. Na
44
ovim plo~ama sve se ve`e i prepli}e u zelenim
~vorovima i opet nadovezuje u vje~nom ponavlja-
nju teme koja je bez po~etka i kraja kao u staroj
isto~nja~koj bajci.
Ovo je ispjevao pjesnik koji nije znao za granice
dozvoljenog i nedozvoljenog, i bje`e}i jedino od
~ovjekova lika, iskreno i tiho pjevao je po ovom
zidu svoju malu zelenu strofu. Nju mo`e zapamtiti
svako ko voli da ~ita ~udna slova kojima je napisana,
ali niko je ne mo`e ponavljati i recitovati. Ple-
menitom povr{inom sa svih strana tankim plavim
venama isto~nja~kog ornamenta te~e nje`ni krvotok
arabeske.
Iz dvori{ta Ejubovog turbeta svi putevi vode u
stara turska groblja.
Da nema duga~kog naselja na drugoj strani,
ovo bi bio grad mrtvih.
Bez kapija, strogih aleja, bez prodavaca cvije}a,
bez ~uvara, crnine i svije}a, ovo ~uveno tursko
groblje li~i na livadu po kojoj su nakrivo izrasle
velike bijele pe~urke od kamena.
Kao da je ovdje smrt bila obi~na i svakodnevna
stvar, a na drugim mjestima u svijetu izuzetna ne-
sre}a koja se mora uljep{ati.
Penju}i se prema kafanici na brijegu, u~ini vam
se da se grobovi nadovezuju i re|aju kao brojanice
i, odjednom, po`urih, ne zagledaju}i se i ne oba-
ziru}i se.
Pjer Loti volio je Istanbul, Zlatni Rog, Ejub i
ovu kafanicu na brijegu.
Nekada je iz duga vremena prou~avao budizam
i kao Lamartin putovao u Svetu zemlju na had`iluk.
45
Ovdje je povjerovao u lijepu Hatid`u i postao tur-
kofil. Jednom je i sam htio da izmisli neku novu
vjeru – ovdje je zaboravio i staru. Na dugim plovid-
bama, od Polinezije do Boke Kotorske, nije shvatio
narode ni upoznao civilizaciju. Nije razumio ni In-
diju, ni Egipat, a jo{ manje Gr~ku i Italiju. Sve
filozofije i religije zamijenili su na kraju stambolska
bula i orijentalni `ivot.
Ka`u da je Loti u ovoj kafanici na Ejubu sjedio
mjesecima i pisao "Azijadu". Dokazi su u svim
bedekerima, na svim jezicima, i jedna fotografija
na modrom kafanskom zidu.
Iznad {arene litografije po kojoj juri{a i juna~ki
gine konjica neke nepoznate narodnosti i sve se
dimi i pu{i, ba{ kao na slikama iz srpsko-bugarskog
rata u izdanju knji`are Tome Jovanovi}a i Vuji}a
sa Zelenog Venca, upara|en u malom formatu raz-
glednice stoji Loti pun ordenja i brkova. U lijevom
uglu preko lampasa ne~itka posveta i potpis. Na
suprotnom zidu Rita Hejvort reklamira "~uveni mi-
ri{ljavi PURO toalet sapun".
Pjesnik, moreplovac i turkofil bjesomu~no gleda
u nju mjesecima…
Plovim ispred stare otomanske krstarice "Me-
d`idije". Starudija hr|a u pli}aku ispred nezgrapne
`ute pala~e sultanovog admiraliteta.
Bespomo}na carska olupina po kojoj se su{e
ribarske mre`e i danas ponosno plovi svojih dvade-
setak milja, sijeku}i modre talase nekog zami{lje-
nog mora na {arenim lajpci{kim litografijama za-
djenutim u uglove berberskih ogledala u Anadoliji.
47
Plovimo opet sredinom masne vode i sije~emo
glavice truhlog kupusa koje bacaju la|ari sa pre-
punih dereglija.
Uramljena u malehno okno brodarskog prozora
odmi~e sporo, kao na starinskom filmu, duga~ka
siva panorama starog Stambola. Ivicom vidika pro-
laze d`amije sultana i velikih vezira.
Cio prozor ispuni Sulejmanija, velika bogomo-
lja jo{ ve}eg osvaja~a, za koju je neimar godinama
odabirao mjesto. Poslije do|o{e kvartovi drvenih
ku}a, isje~eni uskim sokacima po kojima od jutra
do mraka, kao u crijevima ogromnog d`ina, jure
ljudi i [evroleti.
Na ovim ulicama nema nezaposlenog svijeta.
Tri pertle i dva ~e{lja, jagnje}a glava i malo luka,
vunene ga}e, mahramica ili jedna riba, ve} je trgo-
vina na trotoaru. Trguje se u ku}i, u radnji, pred
radnjom, na ulici, u prolazu, u krevetu.
Jak glas ili diskretan {apat su jedina reklama.
Galama zamjenjuje velike firme, male oglase, pla-
kate i skupa neonska svjetla.
Ovaj svijet po ulicama, kapijama i parkovima
koji nikad nije {trajkovao ipak je uvijek u nekakvom
{trajku bje`e}i po cio dan od velikog posla i dan-
gube}i na sitno.
Da li je du{a ovoga grada kr{tena ili nekr{tena?
Prepirka traje pet stolje}a… U~estvovali su i o~e-
na{i i artiljerija i Kur’an, i motke.
Sva|ali su se carevi, vladike, prosjaci, ba{ibozuk
i krsta{i.
Kemal je, na kraju, spasao {arenu du{u ovoga
grada.
48
Poslije njega ostale su freske bez tamjana i mi-
nareta bez mujezina. Ostavio je za sobom ~ovjeka
u plavoj ~uvarskoj uniformi da prodaje ulaznice i
oduzima fotografske aparate na vratima bogomolja.
Brod plovi pored Mahmud-pa{e, ispod Kapali-
-~ar{ije koja je izgorjela. Kapali-~ar{iju je progutao
plamen.
Ovo je posmrtno slovo hiljadama galanterija,
parfimerija, konfekcija, manufaktura, kolonija, ba-
kala, a{~inica, kafanica, zlatara, krpara, antikvara,
staklara, staretinara, sva{tara i ostalim stotinama
malih du}ana u tamnim svodovima nekada ~uvene
Kapali-~ar{ije u Istanbulu.
Ovo je nekrolog mravinjaku punom jorgana,
fild`ana, ~ipaka, ibrika, fotelja, solitera, fri`idera,
kombinezona i svih najlona, u kome se vi{e od
sto hiljada dana kupovalo i prodavalo, nudilo i
tra`ilo, `ivjelo i bankrotiralo.
Li~ila je na mahove na luksuznu pe}inu u kojoj
se skrivalo od nevremena, reformi, roka i kriza, i
trgovalo uporno i stra{no u rije{enosti da se istraje
do na{ih dana i da se postane jedinstven i nenad-
ma{an.
Ogroman prostor izme|u spoljnih zidova u ki-
selom drvetu i mahovini i beskona~ni broj stubova
pregra|ivao se danima i godinama i kamenom i
krpom i daskom, i tako je sazdano ~udovi{no va{a-
ri{te ~uveno u svakom vijeku od svoga postanka
do ju~e. Svaki esnaf i svaka vrsta trgovine stiskale
se pod jedno kube, pod nekoliko svodova, me|u
desetak stubova, u donji rakurs, u prolaz, u gornji
rakurs, izme|u dva prilaza, u dno }or-sokaka.
49
Oni {to nisu imali stalnih du}ana vri{tali su
pored svoje robe na ulici, u prilazima, u prolazu…
Veliki gradovi se ponose i historijom i no}nim
lokalima i katedralama i lijepim `enama. Istanbul
se ponosio i svojom Kapali-~ar{ijom.
U vla`nom lavirintu piske, ljudi i mirisa {i{-
-keveba, Rev d’or-a, u`eglog masla – sijale su griv-
ne, Solomonove zvijezde, men|u{e, po kojima se
iza ~ekmed`eta kr~milo zlato kao burek. Do njih
su bile katakombe antikvara u ~ijim su vitrinama
bu|ali `u}kasti trbusi indijskih Buda i hr|ale sablje
dimiskije.
Kr~mili su se i falsifikati i originali.
Ta{kent, Buhara, perzeri, Smirna, Samarkand.
Samovar ruskog cara, sijamsko ordenje, mamuze
kralje Amanulaha, ~e{ke ujdurme "a la turka", ~i-
nije, nargile, Bijeli orlovi, kineske vaze, slike Ane
Mej Vong sa autogramom, du{ek Pjera Lotija!…
U malim izlozima dostojanstveni stari ~asovnici
kao nadgrobni spomenici {to stenju i sviraju Lehara
i "Nizamski rastanak".
Kilogrami "[afhauzena", "Omega", "Marvina",
"Helvecija", "Lon`ina".
Opet prolazi, mrak, ~esme, fluorescentnecijevi…
Trgovine u starim sanducima, mangale, ~ajnici,
miris pr`enog {e}era i naftalina – na ulazu najve}i
isto~ni miris pr`enog {e}era i naftalina – na ulazu
najve}i isto~ni arsenal polovnih frakova, redengota,
smokinga i {traftastih pantalona… Tri puta po hilja-
du mlado`enja, makroa, konzula i novinara mo`e
se vjen~avati, slikati i paradirati pod kiriju od dvade-
setak lira!
50
Kuhinjski kredenci, trokrilni ormani, fotelje,
bra~ne sobe, armije stolica. ^a{e, bokali, servisi
za ~aj, karafindli, slanici, servis za dvanaest osoba,
{erpe, nok{iri, stakleno posu|e. "Vestinghauz", "Si-
mens", "Sidol", "Kerting", "Orion".
Svilena mahrama "Suvenir d’Istanbul". Slika
posljednjeg sultana sa leptir ma{nom. Zelena rek-
lama "Devlet hava jolari" i stjuardesa nudi sendvi~e
sa sirom.
Uzvici, krikovi, ~opori…
@u}kasti potoci sladunjave kolonjske vode…
Nekome je nestao nov~anik!
Mideri… Kilote… Tobralko… Korzeti…
Mlinovi za kahvu kao bataljon patuljaka u ok-
lopu.
"Soar d’Pari", "Vakans", "Amur", "[anel", "\u-
lijag",
Pod svodom `ute, plave, roza, bijele, zelene
spava}ice kao zastave na Farukovoj jahti.
Miris pr`enih leblebija i crnih ma~ora… Pro-
davac {tofa ima tri metalna zuba.
Nova ulica…
Kravata sa Aja Sofijom i tri minareta… Oprema
za motocikliste, mu{tikle, "Kontinental" gume.
[oljice za bijelu kahvu sa Ivicom i Maricom.
Komplet za dvadeset ~etiri osobe.
Godinu, mjesec i dan vi{e i ne pamtim.
Bila je zima…
Bilo je to davno…
Bila je ona prava, stara sarajevska zima sa mno-
go snijega i neke ~udne bijele ti{ine.
I bila je no}.
52
Poodmaklo gluho doba nad smirenom kotlinom
oko Miljacke.
Ne znam koliko je bilo sati. Ni kad me je majka
probudila, ni kad sam bunovan pogledao u prozore
nisam pomislio na vrijeme.
U zavijanim oknima na{eg prozora gorio je grad.
Gorjelo je ~itavo Sarajevo.
Na{i prozori bili su okrenuti prema Imaretu.
Sa na{ih prozora vidio se veliki dio Sara~a, {iljati
od`aci na medresi Kur{umliji, mali sarajevski du-
}ani sefarda, Ta{lihan, tri minareta, stara sinagoga
i dio zida i ~esme pred Begovom d`amijom.
Te no}i sve je blistalo u toploj pozlati ognja.
Sokaci su bili puni bunovnog svijeta.
Svi smo tr~ali prema buktinji koja nas je mamila
i omamljivala.
Plamen je nadvisio stare jablanove, minareta i
sme|u sahat-kulu.
Te tihe zimske no}i gorio je Kolobara han.
Dim je bio pun mirisa {tavljenih bravljih ko`a.
Mo`da se ni{ta ne usije~e tako jasno u pam}enje
kao neki veliki po`ar u no}i.
Dok sam crtao starca u lijevom uglu crte`a,
sjetio sam se starog ad`e koga sam posljednji put
vidio te no}i.
Ad`o je imao smije{an mali du}an u jednom
}o{ku starog hana. Njegov du}an vi{e je li~io na
pove}i sanduk za {e}er ili neko limeno posu|e nego
na radnju u kojoj je romanijskim seljacima hamaj-
lijama i ~udotvornim zapisima istjerivao zle du-
hove, ograme, demone i {ejtane. Osim divita i ne-
koliko po`utjelih starih }itaba, koji su izgledali kao
53
ispucani crijepovi sa kakvog zaboravljenog turbeta,
vi{e ni~ega nije ni bilo.
Mo`da je takav nekada davno bio i du}an onoga
Mula Mustafe Ba{eskije, mudrog i veselog hro-
ni~ara starih sarajevskih prilika i ulica.
Ba{eskije, koji se podjednako molio za spas
du{a i onih koji gone i onih koji su gonjeni.
Ad`o je stajao te no}i poguren i nijem.
^itave te no}i ad`o je {aputao neku dugu spa-
sonosnu molitvu.
Dobrih duhova no}as nije bilo.
Vatra je gorjela ~itave duge zimske ve~eri.
Vatra je progutala ~a|ave tavane i divanhane,
jadna imanja siromaha, ~itav jedan inventar fukar-
luka i tuge. Lu~evi direci pucali su kao ramazanske
be{~etalame.
Ujutro je osvanulo zgari{te.
Crno i uko~eno kao duga~ak le{ nekakvog d`ina
koji se ~itave no}i nosio sa crvenim bi~evima og-
njene agonije.
Stara avlija je bila puna mrtvih ptica.
Mo`da je u jednom njenom }o{ku nekada bio
du}an onoga dobrog starca koji je toliko volio Veli-
udin-pa{u ^erkeza, seraskera vilajetskog i nepri-
jatelja Fra Grge.
Gore na spratu bila je divanhana na kojoj su,
mo`da, nekada davno ak{amlu~ili i {enlu~ili rova{ni
Mori}i i po ~itave no}i ken~ijali sa smije{nim i
nesretnim \erzelezom.
Izgorjela je za jednu zimsku no} crvoto~na ve-
lika kutija usred ~ar{ije.
Izgorjela je kutija koja je vijekovima pod svojim
crnim poklopcem okupljala putnike i namjernike.
54
Turke, Grke i Latine.
Kirid`ije i kavgad`ije.
Kekeze i nakaze.
^au{e i fratre.
Hod`e i had`ije.
Ljude koji su putovali svijetom za bogatstvom
i trgovinom, i nesretnike koje su po svijetu vukli
mra~ni i stra{ni nagoni.
Te tihe zimske no}i izgorio je Kolobara han.
Ni{ta se ne usije~e tako jasno u pam}enje kao
sje}anje na veliki po`ar u no}i.
U nekim novinama od{tampana je ~itulja jednoj
rijetkosti. Izgorjela je jedne no}i iza dobro osigu-
ranih zamandaljenih kapija…
Iz bedekera je istrgnuta stranica o mravinjaku,
gdje se godinama i danima zacjenjivalo, ucjenjivalo,
procjenjivalo i cjenkalo, dok gust kiseo dim nije
odnio sve u bescijenje…
Ovo je pomen ogromnoj kamenoj {atri izobilja,
{arenila i asortimana, razapetoj od Bajazidovog mej-
dana do Mahmud-pa{inih mahala i Nuri Osmanlije.
Ovo je pomen tvr|avi jednog mentaliteta, gdje se
trgovalo dugo i iz ubje|enja, novcem, robom, gri-
masama i zakletvama.
Kolika je cijena stvarima koje se vi{e ne mogu
napraviti!
Dobri, stari teatar, ~iji su klovnovi sa historij-
skim zaka{njenjem na svojim ubogim trapezima
pehlivanili pre`ivjelu levantinsku varijantu prvo-
bitne akumulacije, odolijevaju}i falangama ljupkih
prodava~ica i utvr|enih cijena mo}nih savremenih
robnih ku}a, izbjegavao je jednostavnu i tihu smrt
u banalnosti regulacionih planova i urbanisti~kih
56
zahtjeva savremene metropole i nestao u posljed-
njem uzbudljivom spektaklu zapaljenih kulisa.
Po`ar je uzbudio milion ljudi kao u zlim no}ima
stra{nih zemljotresa, velikih strava, ratova, Kon-
stantinove smrti i Fatihovog trijumfa na bijeloj ko-
bili.
Siroti Sulejmani, Avrami i Antigoni koji su jo{
sino} u pet do sedam tr~ali do }o{ka da vam se
jo{ jednom zakunu, do`ivjeli su reprizu Hjustono-
vog "Blaga Sijera Madre" i ostali izbezumljeni i
blijedi u traganju za po`utjelim policama "Uniona",
"Rosije Fonsijer", "Anadolu Sigorta", "La Nasiona-
la" i "Asikuracioni |enerali"…
Siroti poreski obveznici, {to su na domak "atom-
skog blagostanja" godinama drhtali od "Meser{mi-
ta", "Lankestera", konkurencije, policija, MIG-ova,
nuklearnih bombi, Marsovaca i lete}ih tanjira, pre-
`ivjeli su konvencionalno uni{tenje svojih obi~nih
malih sre}a u plamenu jednog klasi~nog istanbul-
skog po`ara bez nade i hepienda.
[etnja po Zlatnom Rogu je zavr{ena. Na izlazu
treba predati kartu.
Neko }e re}i da je Zlatni Rog lijep samo u
prolje}e.
Drugi, opet, ujesen.
Tre}i zimi.
Ustvari, on je ru`an i ljeti, i zimi, i u jesen, i
u prolje}e. Ali je u isto vrijeme i uvijek lijep, ali
samo predve~e.
Danju je ovaj zaljev ogroman rov, pun ustajale
vode po ~ijoj se ivici nahvatao `ivot `ut kao ma-
hovina.
57
No}u, na mjese~ini, ovo je ki~, turisti~ka rek-
lama i ono "rado te se sje}a…" na razglednicama.
U pono}, bez mjese~ine ovo je stra{ilo i crni
bode` u le|ima Evrope.
Popodne ovo je duga~ka ^ukarica, puna do-
kova, la|a i otpadaka.
Lijevo – obala prodavaca i preprodavaca.
Desno – mahala puna ~u~avaca i leblebija po
kojoj se su{i ov~etina, dime nargile, tre{te gramo-
foni i plju{te {amari.
Samo pred sun~ev zalazak ovo je zlatan ma~
na crvenoj vatri.
Samo nekoliko trenutaka svakog dana ovo je
Zlatni Rog.
58
D@AMBAZ–TEPE
Lamartin je krenuo na Orijent da zaboravi Elviru
– Loti da na|e Hatid`u.
Loti da izmi{lja novu vjeru – Lamartin da zabo-
ravi staru.
Lamartin da rje{ava isto~no pitanje – Loti da
postane isto~nja~ki princ.
Lutaju}i svijetom "… sa {tapom u ruci i torbom
na le|ima na raskrsnici divnih vjerovanja pro{losti
i stra{nih neizvijesnosti u budu}nosti", prije nego
{to je pro{ao zemlju u koju je "isto~nja~ki Va-
{ington", Milo{ uvodio slobodu i pandure, Lamartin
je vidio Plovdiv, ove uske, kaldrmisane sokake,
d`ambaz-tepeta i sahat-tepeta i zavolio ovaj "…
skromni, blagi, trudoljubivi i prema svojim sve{-
tenicima pun po{tovanja…" – bugarski narod.
Otmjeni i umni poklonik Hristovog groba, kome
had`iluk nije umanjio rezignaciju, sjedio je na di-
vanhanama gospodske ku}e na sedmom brijegu raz-
mi{ljaju}i o Orijentu, "… tako besplodnom za na-
rode koji na njemu `ive, za carstva koja na njemu
tavore, a tako bogatom za blijede i umorne putnike
iz Evrope".
Ostavljaju}i Balkan, zadivljen je zastao jo{ jed-
nom pred ]ele-kulom pozdravljaju}i pogledom i
srcem "te junake ~ije odrubljene glave stoje kao
59
biljeg nezavisnosti njihove otad`bine", i za`alio po-
sljednji put {to se vra}a me|u prosvije}ene…
"Toliko su varvari azijski i evropski bili izvan-
redno dobri prema nama…"
Uzalud je htio da sti{a sumnje, zaboravi voljenu
`enu i napi{e ep "ogroman kao priroda, zanimljiv
kao srce ljudsko i visok kao nebo…"
Neko se nekog upla{i i dan pobjegne na dno
rijeke.
No} obavija crnim platnom sedam bregova u
Plovdivu, kao u Rimu, kao u Istanbulu.
No} oslijepi sva stakla.
Popadaju svi kapci i sve roletne na du}anima,
kontoarima i robnim ku}ama pred kesicama ar-
pad`ika i "Vima", pred cicom i krepde{inom, pred
kioscima, {ankovima i tezgama…
Mrak ugasi svjetlo nad vodama.
Zasijaju samo ulazi plovdivskih bioskopa na
~ijim plakatima u tri boje u dvojnim redovima mar-
{iraju mornari balti~ke, crnomorske ili dunavske
flote sa uvoznim harmonikama doma}e proizvod-
nje, i pjevaju pjesme o rodini, ljubavi i bratstvu.
Na ekranu bucmasta ljepotica s kiki}ima i vi-
sokom {tiklom puna dva sata spretno odolijeva ud-
varanjima i laskanju lokalnih aparat~ika i lijen{tina,
~uvaju}i do kraja predstave svoje malo ~edno srce
za smjelog traktoristu s najvi{e trudodana.
Svi bilansi su zavr{eni i sve norme preba~ene…
60
Posljednji ~orbad`iluk dotrajava na posljednjem
brijegu Plovdiva.
Svjetlost se skriva od mraka u ispucane cilindere
malehnih petrolejki, u crne mutvake i hajate do-
kusurenih ~orbad`ijskih konaka i magaza.
Potamne d`ombaste avlije i kapid`ici, po~inju
samotna no}na bdijenja jermenskih, gr~kih i bje-
losvjetskih starica koje su, ko zna ~ijom voljom,
odakle, i kuda, i kako, i za{to, zalutale u ove fukar-
ske odaje pod doksatima, zajedno sa svojim `utim
ma~orima, ikonama i vjen~anim slikama…
Nekad se u ovim konacima i magazama nami-
calo, i sticalo, zrno po zrno zrnilo, kamen po kamen
kamenilo, kap po kap kapalo, titizilo i d`imrisalo,
rova{ilo i cicija{ilo, kat po kat, para na paru, dan
za dan, dok i smrt za vrat.
U `utim carigradskim sanducima truhnu im stare
fotografije i davna sje}anja na Isto~nu Rumeliju,
Bagoridis Aleko-pa{u – fanariota istanbulskog, gu-
vernera hri{}anskog i vazala turskog.
Umiru sje}anja na paradne ulaske kroz gradske
kapije fi}firi}a i potporu~nika austrijskih i pruskih
sa akselbenderima i peru{kama, Batenberga i Ko-
burga, potonjih kne`eva i potonjih careva bugar-
skih.
Na ovom brijegu ima no}i za cio jedan grad,
za ~itav jedan svijet…
U deset sati nigdje `ive du{e. Jedan pjesnik je
rekao:
"… U deset sati sva djeca su napravljena, u
deset sati sve `rtve su poklane…"
62
Marica proti~e i {umi Marica, sredinom grada,
paradna rijeka kao stara patriotska kora~nica, po-
nosno, zadovoljno i nacionalno, zelena i mehka.
Dugovoda lijepa balkanska rijeka kao da se ne
ulijeva u obi~no more, nego pravo u historiju.
63
GALIJA POD ]ERAMIDOM
Solun.
"Egejski biser", danju je istovar-utovar.
Tesaloniki, Solun, Selanik.
Mahmurluk starih kapetana.
Katarke zabodene kao ~iode u nebo.
Nostalgije tajanstvenih dalekih putovanja.
Matrikule, mastika, leblebije.
Kr~me i {e{-be{.
Tetovirane ru`e, srca, Havajke i nimfe na mi{i-
cama mornara.
Osmijesi i suze za palubama koje odlaze.
I s kraja na kraj kule vavilonske i palanke bal-
kanske (i gr~ke, i turske i cincarske i makedonske,
i arnautske) prodaja i preprodaja, a{~inice i robne
ku}e, pente, dekapente, "blaupunkt" i ro{tilj, i gr~ko
}ufte, i doner kevap, i janjetina pe~ena i halva
}etena.
I banke, velike malehne.
… "I malehne dragane u kvadratnoj sjenci fasa-
de jedne banke, dunje ranke, kru{ke karamanke…"
I s kraja na kraj duga {arena crijeva sokaka
neke ~udne balkanske urbanizacije koja kao i da
nije druk~ije preno{ena od kasabe do kasabe, nego
se {irila stjenicama i epidemijom.
64
Luka je no}u osvijetljena {koljka na crnom `alu.
No}u je Solun d`inovski splav koji se, gonjen
sretnim vjetrom niz Vardar, kri{om spustio na obale
ovoga mora.
Solun je no}u stara galija pokrivena }eramidom.
Na njenim jedrima spava umorna matrona bogova,
mladoturaka, francuskih generala i srpskih pukova.
Sita od poljubaca – malaksala od usluga – osi-
roma{ila od po`ara.
Sje}a se samo da nije bila "ni nevina, ni tanka"
kada je do{la la|a francuska.
I no}as jo{ pamti Mikru, Zejtinlik, srpske borce,
poali d’Orian i ~edne junake u {ajka~ama koji su
u no}ima solunskim, na istrzanim krilima fronta{-
kog sna prelijetali sve tri vojske mo}nih careva i
mjesecima i godinama dolazili u [umadiju i na
Moravu, svojoj ku}i bijeloj; proklinjali rov i `alili
za ratovanjem u Ma~vi, "kad poginulima nije od-
meravano mesto gde }e po~ivati njihovo telo i kada
je njihov pogled na umoru gledao nebo celo".
Sje}a se:
sanjali su svoja sela ravna i u zati{jima sadili
lijehe luka i paprike;
na domak bugarskih topova, s ve~eri sjedili u
svojoj "ba{ti";
ginuli, pravili ~esme u hladu velikih bukava
Sultanije Kulbeleri;
voljeli Francuze i zajedno s njima umirali od
njema~kih haubica.
U uglovima hrastovih lajsni solunskih du}ana
fotografije vojnika sa nakarminisanim usnama i cvi-
je}em u ruci. Uokvireno zeleno lice oko la`nih
65
crvenih cvjetova. Plavo akvarelisane o~i ~etvrtastog
podoficira i `ute ~au{ke zvjezdice na ramenima.
Ivicama izblijedjele nezgrapne posvete i datumi.
Nad konjanikom ukra{ene ratne zastave u boji i
kliktavi orao u letu nad {apkom.
U gladnim mediteranskim }orsokacima iza be-
az-kula, u uskim izlozima sirotinjskih fotografa pe-
riferije, na formatu {est-devet, kunjao je jesenas
bubulji~av evzon sa brkovima a la general Pangalos
pritije{njen kraljevskim parom u lijevom i desnom
ovalu.
Njeno kraljevsko veli~anstvo iz dubina rasko{-
nog hermelinskog dekoltea smje{ka se na gardistu
srda~nim smijehom njema~ke djevojke sa sela.
Kralj je lijevo, umoran i odsutan s monoklom
na desnom oku i dr`avnim brigama na umornom
~elu monarha. Tri reda doma}ih i stranih ordena
i lenta nekog uglednog pravoslavnog svetitelja.
Dva pje{adinca u avijati~arskim kapama ~u~e
na koljenima u aparatu od debelog papira sa am-
blemima kraljevskog ratnog vazduhoplovstva i pu-
tuju na vijeki-vijekova modrim visinama Levanta
iznad kreveta memljivih gostinskih mutvaka po Epi-
ru, Tesaliji i Trakiji.
Vol{ebni ~arobnjaci periferijskih ulica, skve-
rova i izgubljenih balkanskih mahala u crnom pla{tu
iskrpljenih truhlih ~ar{afa.
Opsjenari {to nedjeljom popodne i subotom do-
podne pla{ljivoj seoskoj djeci pu{taju ptice iz sme-
|ih muzejskih kamera i pola stolje}a uporno ru{e
stroge dvorske ceremonijale na radost i diku malih
poreskih obaveznika i vojnika spretno ukompono-
vanih (bar jednom u svom hudom podani~kom `i-
67
votu!) u dr`avne ambleme, grbove, zastave, ratne
(slavne) i obi~ne (svakodnevne), i pantljike ({arene)
na glatkoj staklenoj povr{ini starinskih fotografskih
plo~a me|u dekorisanim bra~nim profilima i an-
fasima krunskih glava.
Plava svjetla se pale i gase…
"Kit-…"
"Kit-Kat"
"K…-Kat"
[ta je to. "Kit-Kat"?
"Kit-Kat" je bar, kabare, dansing, varijete, "Kit-
-Kat" je "zvijezda sa Majorke" senjorita Kon~ita
del Monte Grande sa kastanjetama, pantljikama,
vje{ta~kim grudima i men|u{ama. "Kit-Kat" su ma-
lehne i velike Lisi, Lulu, Lole, Lele, Mar`enke.
"Kit-Kat" je }umez, pajzl, {pilja, rupa pored pri-
stani{ta. "Kit-Kat" su "…~uveni specijaliteti… naj-
bolja strana jela i pi}a… Za {to bolju posjetu moli
direkcija…"
Ipak, oti{ao sam u "Karavan"…
Neki Nubijac je na podijumu gutao vatru i na
kraju je pojeo sablju dimiskiju.
Aplauz.
Poslije su igrale dvije Arapke, pa {est Njemica,
pa tri Grkinje, pa opet Njemica, pa jedna Grkinja,
pa jedan Arapin, dvije Njemice, pa tri Njemice i
dva Arapina ili obrnuto…
Neki ^eh obu~en kao Meksikanac ga|ao je svo-
ju `enu no`evima i uvijek je proma{io. Na kraju
je uzeo baklju i zapalio `enu.
Uzalud!
@ena nije uspjela da izgori.
68
Aplauz.
U lo`i pored muzike sjedi bogati trgovac sa
veoma mladom djevojkom i zabavlja se… Njene
o~i su zelene kao jezera velikih hidroelektrana. Bo-
gati trgovac mogao bi biti otac mlade djevojke.
On bi mogao biti i vi{e nego njen otac. Bogati
trgovac bi mogao biti njena majka.
Program je zavr{en.
Truba cvili kao isprebijano ku~e.
Ministru su pomogli da ode u toalet.
Neki biv{i ministar koji je sjedio sam u lo`i
pojeo je velike koli~ine kikirikija. Sada se ~isti od
trunja.
U pono} po~inje svetkovina rok en’rola.
Ludilo objave dobo{i.
Truba~ le`i na podu.
@iponi zastiru zadivljene vidike…
Jedan mladi} je skinuo ko{ulju. Vrhovi djevo-
ja~kih cipela dodiruju plafon. Gomila mladog mesa
vrti se kao u ogromnom mikseru ogra|enom {per-
-plo~ama po kojima su islikane neodjevene `ene.
Neko je na zidu naslikao Neptuna bez kupa}eg
kostima. Truba~ se valja po podu… Klavirista kri-
{om jede sendvi~…
Nikad mi ne}e biti jasno za{to se ova igra ple{e
stoje}i.
No}as su ulice puste…
Nema ni lampaza, ni popota, ni papaza.
Mrtvi su "Odeon", "Beaz-kula", "Olimpos Pa-
las", "Kristal", "Floka" i staromodne zavodnice
madmoazel dokter i Mata Hari.
70
U varijeteima nema Francuza, Srba, Senegalaca,
Engleza ni Rusa koji su sedamnaeste ovuda prosi-
pali krv i {ampanj i nazdravljali svojoj smrti.
No}as u baru sjede tri Nijemca.
Neko uvijek putuje na Istok.
Kao vojnik.
Kao turist.
Mornari pjevaju neku pjesmu kao da zapoma`u.
Sve pjesme od Bagdada do Gradi{ke li~e na
kuknjavu.
Bogato uramljenu gojnu ljepoticu u crvenim
papu~icama mazi lepeza presami}ene haremske
crnkinje {iljatih, zava|enih dojki.
U daljini jezero, na jezeru ostrvo, na ostrvu
fontana, u fontani bazen, u bazenu zlatne ribice.
U desnom uglu ime i prezime majstora, datum…
Sme|a stjuardesa sa Kasandrovog plakata neo-
doljivo preporu~uje da holandskim superkostelej{-
nima otputujemo odmah u San Francisko, Buenos
Ajres, Hongkong, Kairo, Pariz, London, Be~…
No}as su sa prastarih ljubi~astih tapeta padale
otrovane muhe.
Mornari pla}aju.
Na rasprodaji ljubavi kupuju djevojke i odlaze…
Talasi na modrim krpama odnije}e pustolove,
galije i luku u daleke tamne dubine Egeja, u naj-
plavlje plavo srce najstarijih voda i pjevati im do
kraja ove no}i serenade.
Samba do~arava krajeve i mora koja, mo`da,
nikada ne}emo vidjeti.
U pono} se oglasi mjesec, izbrijan, bahat i zadri-
gao kao bogati trgovac iz Smirne, pro{eta nebom
Trakije kao svojom ~ar{ijom, pogasi sva svjetla u
71
svodu, obljubi jednu po jednu sve malehne zvijezde
i zaspi sam na bijelim du{ecima Kajmak~alana.
Ostane samo trag njegovog `utog mirisa.
I prati nas odavde do fajronta.
72
PUTOVANJE PO BESMISLU
Vozimo se auto-stopom…
Putevi gospodnji su asfaltirani.
Iz pje{~anog mora rastu granitne stijene arab-
ljanskih bregova. Vrhovi crvenog kamenjara ni`u
se monotono i dugo kao pobo`ni psalmi ispisani
nevje{tom rukom nekih davno preminulih arhan-
|ela. U u`arenim pe}inama ovih bregova gnijezde
se demoni. Neko je rekao da vrhovi ovih brda li~e
na kreste pijetlova. Nebo je mjesecima plavo kao
~elik arabljanskih ma~eva. [teta {to Raki} nije vidio
zalazak sunca na D`ebeli Silbalu.
Dvije beduinske `ene sjede u {oferskoj kabini.
Jedna od njih je mlada… Njihove ode`de su crne
kao grijeh.
Na sjeveru je velika pustinja el Bahar Bil Maji.
Na jugu je okean crvenog pijeska i kovnica ljutih
vjetrova. Na sjeveru su karavanska bespu}a i sa-
tanski vilajeti za pripovjeda~e bajki. Na jugu je
stra{na zemlja Hadramaut.
Oaze su le`ale kao ~iode zabodene u `uto platno
pijeska. Mali, sme|i {atori, mlijeko i meso od ka-
mila, beduini, buljuci goli{ave djece i vizija bes-
kona~nosti koja po~inje na pragu {atora… Jedna
oaza u Arabiji li~i jedino na jednu drugu oazu u
Arabiji i to naro~ito u podne. U podne nastaju
73
orgije svjetlosti i sve se pretvara u usijane bijele
i `ute linije.
Nekada su ovuda vodili stari trgova~ki putevi
Istoka…
Mudri car Solomon slao je svoje bogate kara-
vane u basnoslovnu zemlju Orif. Daleko na jugu
vladala je lijepa Belkis Makeda, ljupka kraljica od
Sabe. Carstvo Pamira ujedinilo je Arape u borbi
protiv Rima. Vojske nomada vodila je ~udesna lje-
potica Zejnab…
Granice izme|u civilizacije i varvarstva le`e
duboko zakopane u pijesku pustinje…
D`ezirat el Arab – zna~i ostrvo Arabljana.
Kamion obilazi litice D`ebeli Rahmeta. U kame-
njaru ovoga svetog brda sreli su se praotac Adam
i pramajka Eva.
Protjerani iz raja zbog nemorala i u~estalih kra|a
sa privatnog posjeda gospodnjeg, na{i nesretni pra-
roditelji lutahu svijetom jalovo i dugo. Odvojeni
i napu{teni, bez blagoslova Gospodnjeg i bez so-
cijalnog osiguranja, potucahu se obalama nepozna-
tih mora i okeana. Poslije dvjesta godina odvojenog
`ivota, jo{ relativno mladi, sreto{e se na padinama
D`ebeli Rahmeta i po~e{e da `ive nevjen~ano. Pra-
majka Eva izrodila je mnogo djece. Me|u njenom
mnogobrojnom djecom bilo je i kriminalaca. @ivot
je tada u Arabiji bio prili~no te`ak, po{to jo{ ne
bje{e prona|en petrolej.
Italijani bi na ovom svetom brijegu podigli crk-
vu, Amerikanci bazu, Francuzi hotel, a Libanci koc-
karnicu. Bugari bi ovdje sagradili veliki nau~ni in-
stitut za borbu protiv zagrani~nog sujevjerja. Turci
74
bi po obi~aju podigli karaulu, a Beogra|ani bi otvo-
rili kafanu "Kod prvog greha". Arabljani nisu po-
digli ni{ta.
Neki dan sam se poklonio sjenima na{e pra-
majke Eve. Njen grob je u D`edi i duga~ak je
osamdeset ar{ina.
Tako je zapisano u knjigama starostavnim.
Njen grob je jedini spomenik kulture u drevnom
primorskom gradu D`edi. Na sva tri njena turbeta
polo`io sam smjerno stru~ak pustinjske mahovine.
Niko ni{ta nije umio da mi ka`e o grobu Ada-
movu. Njegovog groba nema. Kada bi postojao,
diplomati bi tu polagali vijence i o praznicima bi
vojna muzika svirala monarhisti~ke mar{eve pro-
`ete religioznim osje}anjima. Svi teolozi svijeta
dolazili bi ovamo da se poklone. Muslimanska bra}a
i Hri{}anska zajednica mladih ljudi naizmjeni~no
bi ~uvala po~asnu stra`u. Tu bi se odr`avali festivali
bogoslovskih horova i popovi bi se pelcovali protiv
darvinizma. Mo`da bi nekom arheologu po{lo za
rukom da i ovdje ne{to ukrade.
Adamovog groba nema…
Lijevo, na jednom bre`uljku, bio je mauzolej.
Na tom slavnom i pobo`nom mjestu Kain je ubio
Avelja. To je deseto, mo`da dvanaesto, mjesto na
kome se odigrala ova nezaboravna biblijska melo-
drama. Zahvalno potomstvo podiglo je na svakom
mjestu po jedan dostojan spomenik nesretnoj bra}i.
Kamion se zaustavio… Mla|a beduinka tra`i
toalet.
Sunce napada ljude.
Sunce i pusto{ su sudbina beduina.
76
Putevi gospodnji su puni benzinskih pumpi i
servisnih stanica.
Aramko, Mobiloil, [el…
Stare turske hanove po drumovima zamijenile
su automobilske stanice na autostradama. Roman-
ti~nih drumskih razbojnika, koji su nekada napadali
usamljene putnike i karavane, vi{e nema. Zami-
jenile su ih velike me|unarodne kompanije koje
napadaju ~itave narode. Hajdu~ija se polahko sa
carskih d`ada preselila u me|unarodnu politiku.
Kamion uzima benzin…
U oazi se prodaju pepsi-kola i koka-kola, kili-
-kola i veri-kola.
Kiti-kole je nestalo.
Nebesa dave zemlju i prosipaju `ar po mutnom
vidiku. Kamen se raspada i pr{ti i sve se pretvara
u pepeo.
Na po~etku i na kraju svake pri~e o Arabiji
stoji pusto{ i ni{tavilo.
Putujem po svijetu nose}i zablude i naivne slike
iz djetinjstva.
Jo{ kao dijete gledao sam u ogledalu jedne sara-
jevske berbernice sliku oaze. O~i su mi dugo bile
pune boja sa litografisane {arene la`e. U sredini
je bio bunar. Na slici su bile tri ili ~etiri palme.
[ejh je sjedio na mehkim du{ecima. [ejh je bio
lijep kao Ramon Navaro. Okolo je cvjetalo mirisno
cvije}e. Pored bunara poigravao je bijeli arapski
konj. Njegove uzde bile su zlatne. Jedna neodjevena
`ena udarala je u daire. Ostale neodjevene `ene
jele su hurme. Jedna neodjevena `ena bila je plava
77
i sjedila je nepristojno. Na slici je bila no}. Mjesec
je bio `ut kao kifla.
Poslije mnogo godina nestalo je jedne {arene
iluzije sa litografije u ogledalu sarajevske berber-
nice.
Oaza je groblje benzinske buradi.
Sivo, pra{njavao li{}e neke pustinjske travuljine
pokriva kameni otvor bunara. [ejha nije bilo. Nije
bilo ni neodjevenih `ena. ^ovjek nigdje tako in-
tenzivno ne misli na neodjevenu `enu kao u pustinji.
Bile su samo tri ili ~etiri palme. O~erupane i ru`ne,
{tr~ale su u svodu kao ogromne nagorjele metle
kojima se ~isti pakao. Jedan arabljanski vojnik vr{io
je nu`du iza olupine nekog napu{tenog automobila.
Mjeseca nije bilo.
Pred benzinskom pumpom pored oaze sjedila
su tri beduina. Pili su zeleni marokanski ~aj. Jedan
je bio razgovoran, zvao se Abdalah, i radio je neko
vrijeme u Dahranu kod Amerikanaca. Sada se pono-
vo vratio nomadskom `ivotu. Kod Amerikanaca
je nau~io engleski i mrzio je gospodina Dalsa.
Rekao mi je da u njegovoj zemlji ne postoji
politika. Mjesto ustava postoji Kur’an, mjesto par-
lamenta {erijat, mjesto politike monarhija. Prije ~e-
tiri godine uveden je bud`et. Dotle je zemljom
upravljao stari kralj sa svojom djecom.
Abdalah je u svojoj politi~koj ba{~i njegovao
dva kulta. Kult ljubavi prema Gamalu Abdel Naseru
i kult mr`nje prema Davidu Ben Gurionu.
Vjerovao je da je Allah poslao Nasera i da je
Dals izmislio Jevreje. Njegova ljubav je prelazila
u obo`avanje, a njegova mr`nja u histeriju. Izme|u
ljubavi i mr`nje nije bilo mostova. Kad i Arapi
79
ne bi bili semiti, njihova mr`nja prema Izraelu bila
bi antisemitizam.
Vojnik je obavio nu`du i pojavio se iza olupine
napu{tenog automobila.
Abdalah je prestao da govori o politici.
Sumrak me zatekao stotinu kilometara ju`nije.
Sunce se razbilo kao `umance na beskrajnoj platni
usijanog pijeska. Ispratio sam ga psovkama nedo-
stojnim ~ovjeka.
Putevi gospodnji ostali su pusti i ru`ni kao zem-
ljopis.
No} se spustila naglo i sa svih strana. Bilo je
oko mene sve ljubi~asto.
Na nebu su se pojavile zvijezde, krupne i tople
kao pili}i.
80
ZAPISI POD GOROM
^itavo vrijeme provedoh u hladu Getsemanskog
vrta.
Jedino se u sjenci ovih starih maslina nije os-
je}ao miris benzina.
Visoko na brijegu propinjao se grad.
Sve je bilo srebreno i hladno.
Prije mnogo vijekova tri velika cara podigo{e
zidove oko grada. Njihovih imena vi{e se ne mogu
sjetiti. Mo`da }u jednoga dana ponovo u~iti his-
toriju, iako mi to savr{eno nije potrebno.
Grci su u ovom gradu podigli mnogo crkava.
Rim je zidao katedrale i kapele. Jermeni imaju svoje
manastire. Ruski carevi darivali su ikone od suhoga
zlata. Jedan Francuz mi je odr`ao ~itavo predavanje
o ikonama. Njegovo znanje bilo je ogromno i dosad-
no. Imao je prosijedu kosu i kravatu sa ljubi~astim
prugama.
Muslimani su na brijegu podigli jednu ~uvenu
d`amiju. Omerova d`amija je poznata u ~itavom
muslimanskom svijetu. Omerova d`amija li~i na
skupocjenu kutiju za bombone.
Nigdje gotika nije besmislenija nego ovdje. Ni-
jemci su ba{ zato ovdje podigli nekoliko gotskih
tornjeva i zvonika. Njema~ki pop, koga sam jutros
sreo na Kalvariji, nosio je srebreni krst na lancu.
81
Na njegovim prsima je ovo hri{}ansko znamenje
izgledalo kao {majser.
Englezi su u ovom gradu prvo podigli kasarnu.
Poslije su Englezi podigli jo{ jednu kasarnu.
Ne znam za{to sam uvijek mislio da je Jerusalem
na kraju neke pje{~ane kotline i opkoljen nijemim
}utanjem surovih stijena.
Ne znam za{to sam mislio da su sve boje na
paleti jerihonskog neba svijetlosme|e i tople i da
su svi zvonici i tornjevi bijeli i vrlo malehni…
Dugo sam, tako, vjerovao i da su vode Zlatnog
Roga prozra~ne i plave i da je crkva svetoga Petra
mnogo ve}a nego {to mi je izgledala kada sam je
vidio.
Mislio sam da su piramide veli~anstvene i same
kao uklete i skamenjene galije smrti u pje{~anim
talasima, `utim i suhim. Nisam o~ekivao da }u u
podno`ju piramida tako neposredno i blizu vidjeti
toliko fela{ke bijede. Gledaju}i ih sa dosadom, ni-
sam se sjetio nijedne knjige, nijednog faraona, ni-
jedne dosjetke Napoleonove.
Mo`da lutaju}i svijetom i ostanemo vjerni mno-
gim zabludama koje je rodilo na{e srce, ali se sva-
koga dana i s tugom rastajemo od jedne po jedne
slike koju je stvarala na{a ma{ta.
Pored puta bile su policijske karaule.
Ju~e su svi bejrutski listovi pisali o razvodu
kraljice Dine.
Mo`da je ovim putem prolazio i otmjeni i umor-
ni putnik Lamartin u svojim pohodima Getseman-
skom vrtu Via dolorosi i Maslinovoj gori. U svojim
82
lutanjima izme|u Plovdiva i Vitlejema poku{avao
je uzalud da zaboravi Elviru.
Mo`da je Lamartin putovao dolinom Marice,
strmim mahalama Istanbula i preko Sinajske pus-
tinje.
Nekome sva hodo~a{}a ovoga svijeta nisu uma-
njila rezignaciju.
Opet karaula…
Pregled paso{a…
Pregled prtljaga…
U svakoj karauli po jedna slika suverenova.
Kralj na konju, kralj na prijestolju, kralj – civil,
kralj – vojnik.
Kralj – admiral, kralj – general.
Kralj na kamili. Kralj na prijestolju.
Kralj – beduin. Kralj – pilot.
Kralj kraljeva – kralj Ha{emit.
Mali pustinjski kralj, sa brkovima holivudskog
mlado`enje, pobijedio je neki dan sve protivnike
na velikim me|unarodnim automobilskim trkama
~ak u [paniji.
Mali pustinjski kralj je potomak Huseina, veli-
kog {erifa Meke i predvodnika Sunita, prvog gospo-
dara Hed`asa i Ned`da i potonjeg izgnanika sa
Kipra.
Nekad je veliki {erif ratovao protiv umornih
kalifa sa Bosfora i prijateljevao nje`no sa jednim
plavokosim pukovnikom sa Temze.
Kalifat je davno potonuo u hladnim vodama
Bosfora.
Pukovnik se vratio na melanholi~ne obale en-
gleske rijeke.
84
Lukavi {erif, veliki protivnik Vahabita, skon~ao
je u odajama prostranog gluhog konaka u nekoj
bezimenoj mahali Nikozije ili Famaguste.
Jednom mjese~no, u bijelim odajama nervne
klinike na Hejbeli ili na Bujuk Adi, mali pustinjski
kralj obilazi svoga skrhanog oca emira Talata.
Jednom nedjeljno pomoli se za pokoj du{e i
rajsko naslije|e svoga dede velikog emira Abdu-
laha.
Mali pustinjski kralj uvijek nosi bijelu svilenu
kravatu i svaki dan se fotografi{e pored ogromnih
ubojitih trupova "Tandrd`eta".
Podanici njegovog ha{emitskog veli~anstva su
~opori izgladnjelih beduina.
Za mnom je u daljini ostala stara maslinova
{uma.
Kada sam odlazio, crna stabla su {umila kao
horovi nekih starih, davno pomrlih sve}enika.
^itav ovaj predio sivog pje{~ara i rijetkih zelenih
mrlja li~io je na neko duga~ko i dosadno poglavlje
apokrifa.
U daljini kameni zidovi i kapije jerusalemske.
Nad gradom pramenovi bijele izmaglice. Jedan stra-
`ar govorio je francuski.
Nekad su ovim padinama juri{ale i ginule vojske
vitezova, kondotijera, fanatika, probisvijeta i plja~-
ka{a. Zastave sa krstom i zastave sa polumjesecom
mijenjale su se na zidinama iznad Dama{kih vrata.
Pored Dama{ke kapije sahranjeni su pustolovi
i hodo~asnici.
Jedan koptski kalu|er svirao je na nekom in-
strumentu pobo`nu melodiju. Golgota je puna a{~i-
85
nica i ugojenih crnih ma~ora. Dva prosjaka su plaka-
la. Neki nevidljivi sat u daljini otkucavao je podne.
Vrtom je pro{ao jedan stari kalu|er… Mo`da
je stari kalu|er bio Rus.
Na vrhu Getsemanskog vrta ima jedna ruska
crkva. Stari kalu|er dugo je stajao pored ograde i
pa`ljivo posmatrao neku pticu na grani velikog stab-
la. Poslije se okrenuo i po{ao prema izlazu. Ponovo
se zaustavio i gledao negdje na drugu stranu. Ovako
okrenut le|ima i podbo~en, li~io je na neko ogrom-
no crno slovo koje je ispalo iz Biblije.
Na deset koraka od Hristova groba svi zidovi
su izlijepljeni plakatima. ^itava Golgota je postala
jedan veliki reklamni stub.
Danas je nedjelja…
Neko je rekao da je nedjelja ~amotinja bogata{a.
Ako je nedjelja ~amotinja bogata{a, onda su
svih {est dana prije nedjelje i svih {est dana poslije
nedjelje ~amotinja siromaha.
Od duga vremena ~itam novine…
Saudijski kralj stigao je u zvani~nu posjetu Li-
banu.
Ju~e je Njegovo Veli~anstvo otvorilo panarap-
ske olimpijske igre. Sino} je bio basnoslovni pri-
jem… Danas su vo|eni politi~ki razgovori. Danas
je Njegovo Veli~anstvo bilo u d`amiji.
"Maks Faktor", samo "Maks Faktor" – ne zabo-
ravite, gospo|o!
Ku}na pomo}nica, govori ~etiri jezika, lijepe
spolja{nosti, radila bi kod bolje porodice bez dje-
86
ce… Starac u 85. godini postao otac i fotografisao
se sa bebom. Neki Jermenin odsjekao nogu ta{ti
satarom… Dopremljen veliki kontingent jugoslo-
venskih ovaca… Neki ugledni politi~ar otputovao
u Italiju… Rukopisi se ne vra}aju. Po{tarina pla}ena
u gotovom.
^itaoce "Orijana" pozdravlja marokanska prin-
ceza Lale Aj{a. Lale Aj{a je lijepa i provela je
nedjelju dana u luksuznim brdima Libana. Ro|ena
je u Francuskoj i studirala je na Sorboni. Obla~i
se kod Diora i predsjedava kongresima arapskih
`ena. Ona je borac za emancipaciju i ima puna
usta blistavih bijelih zuba. Mala princeza je borac
protiv kontracepcije. Na Kongresu u Damasku pred-
lo`ila je da sve `ene do ~etrdeset godina idu otkri-
vena lica, jer… "o~i arapskih `ena ne mogu nikada
ostarjeti". Aplauz i burno odobravanje.
Predsjednik Republike odlikovao je malu prin-
cezu Ordenom Velikog kedra.
Neki zajedljivi ~i~ica napada Fransoaz Sagan
u feljtonu… Udovica Age Kana davala je parastos
svome pokojnom suprugu… Sveti otac Papa go-
vorio je protiv abortusa… Sveti otac Papa nosi
bijele najlon ~arape i kuca sa svih deset prstiju na
pisa}oj ma{ini marke "Oliveti"… Li~ne i porodi~ne
vijesti: gospo|a Lisijen abu Idriz i gospodin D`ani
abu Nahar, dentista, vjen~ani… ^estitamo!
Jedan maronitski pop, koji se dosa|ivao u hotel-
skom salonu, ubacio je kri{om u raspjevanu kutiju
25 pjastri. Automat mu je odsvirao: "O, mister Tali-
man, Tali mi banana…" Taj pop je mo`da odavno
prestao biti hri{}anin, ali zato je, ipak, ostao katolik.
Hotel je pun ameri~kih nevjesta i |uvegija.
87
Nedjelju provedu u ma`enju ili ~itanju besmis-
lenih romana. Njihove nevjeste su lijepe na neki
naro~iti na~in. U ljepoti ameri~kih `ena ima ne~eg
konfekcijskog.
Svi ovi bogata{i svijeta sve vi{e li~e jedni na
druge. Svi oni pate od obilja istih poroka i od
nedostataka istih vrlina. Izgleda da se me|u siro-
tinjom mnogo vi{e odr`alo {arenilo svijeta.
Uzeo sam i druge novine…
"Maks Faktor", ne zaboravite, gospo|o, "Maks
Faktor", i samo i uvijek i svuda "Maks Faktor".
Jo{ uvijek traje nedjelja…
^uvari javnog reda i poretka u Jerusalemu nose
{ljemove sa starinskim {iljkom na vrhu. Takve {lje-
move sam zapamtio sa fotografija stare njema~ke
carske vojske. Uvijek sam bio iznena|en kad ovi
jerusalemski stra`ari progovore arapski. Iz daleka
oni su mi uvijek izgledali kao ukru}eni Kajzerovi
generali koji su se ovdje obreli poslije propasti
njema~kog carstva.
Zid prolazi posred grada i odvaja Jevreje od
Arapa. S jedne strane Jerusalem Ha{emitske kra-
ljevine Jordana, s druge Jerusalem Republike Iz-
raela.
Stari jevrejski zid je podjelom pripao Arapima,
ali je zato ovaj novi zid mr`nje pripao podjednako
i jednima i drugima.
Ironija historije je htjela da se taj bedem nemira
i zle volje podigne pored jednog groba za koji su
vezivane tolike poruke o dobroj volji i miru me|u
ljudima.
89
Na taj zid se za sada reklame mogu pri~vr{}ivati
jedino kur{umima.
Arapima je pripao Hristov grob, Omerova d`a-
mija, Golgota, Maslinova gora, Getsemanski vrt i
mnogo crkava i kalu|erica.
Predve~e je u arapskom dijelu grada ti{e i mir-
nije. Dokoni putnik, koji zamakne iza starih grad-
skih bedema, osje}a}e se no}as kao na ~asu vjero-
nauke.
Me|u maslinama se hvatala mre`a mraka. Posta-
lo je svje`ije i bilo mi je hladno. Kao da se jesen
uvukla neopa`eno me|u ova stabla. Jesen se spustila
blago me|u bokore ru`a i u stabla mirta kao kakav
veliki i nje`an poljubac od kojeg ne}e zadrhtati ni
uvehnuti nijedan list. U~inila mi se tako blagorodna
kao da jo{ nikada nije trajala nijedan dan na svijetu.
Pored Getsemanskog vrta pro{la je jedna mlada
`ena, ali ona nije imala nikakve veze sa Marijom
Magdalenom.
90
TRUBE U JERIHONU
Izdaleka je mogao biti i Rovinj i Piran i Toledo.
Izdaleka je mogao biti i di`inovska kulisa za
nekakav skup i dosadan film o basnoslovnim stra-
danjima koja me vi{e ne privla~e.
U~inio mi se poslije kao gluha galija nasukana
u maslinjaku.
Jarboli nad gradom ~amili su kao okamenjeni
svatovi iz starih pri~a moga zavi~aja.
Vjetar nije imao ukus tamjana.
Palube kamene la|e bile su pobo`ne i puste…
Lijevo od porte bila su dva du}ana i jedna a{~i-
nica.
U prvom du}anu prodavali su se krstovi od
kosti. Krstovi su bili mali, srednji, veliki i jo{ ve}i.
Drugi du}an bio je zatvoren.
U a{~inici je bilo mnogo pirin~a, mnogo ov~e-
tine i jedna slika Artura Milera sa suprugom. Vlas-
nik a{~inice nikada nije ~uo za Artura Milera. Ne-
pristojnim znacima prstiju a{~ija mi je objasnio da
su pisac i ljepotica u njegovom zagrljaju otprilike
mu` i `ena.
Jedan kalu|er kusao je sutlija{. Poslije mi je
kalu|er pokazao grob nekog ~uvenog krsta{kog ge-
nerala koji je bio vojvoda Lorenski, osvaja~ An-
tiohije i kralj jerusalemski.
91
(Mo`da se zvao Gotfrid Bujonski. Rodio se 1058
i `ivio do 1100 godine. Ratovao sa Saladinom.
Dva puta ranjavan. Poslije njega vo|eni su jo{ mno-
gi krsta{ki ratovi…)
I prije i poslije njega vo|eni su mnogi besmisleni
ratovi.
Grob staroga viteza bio je mali. Nevjerovatno
mali.
Mo`da su stari vitezovi bili patuljci.
Krsta{ki general i kralj jerusalemski imao je
halucinacije i na kraju poludio. Niko se nije rodio
pametan, ali zato svi umiru ludi.
Ulicom su pro{le dvije djevojke. Pjevale su ka-
lipso. Poslije su zadigle suknje i sjele na crkvenu
ogradu.
Oti{ao sam na kraj grada.
Iza maslinjaka i vinograda bila je pustinja.
Na sjeveru ili na zapadu bio je Nazaret. Jo{
dalje na zapad bio je Damask.
Na njegovim padinama Rimljani su dr`ali garni-
zone. Car Konstantin je podigao manastir Svete
Djeve Gazele. Krsta{i su ovamo donijeli sifilis. Tur-
ci su podizali vje{ala. Francuzi su otvarali klostere
~asnih sestara za posrnule djevojke, a Levant je
uvijek i samo trgovao. Poslije rukovanja sa Le-
vantincima treba se izuti i prebrojati i prste na
nogama.
Daleko na jugu bila je Akaba. Tu negdje i po
drugi put kamila je pomokrila Laurensa.
Poslije toga pukovnik se odlu~io da napi{e knji-
gu "Sedam stubova mudrosti".
Mrak se uvla~io me|u masline polahko i na
prstima kao lopov.
92
Bilo mi je `ao maslina. Li~ile su mi na stare
prosjake, nemo}ne i blijede, koji polahko umiru
od neke ru`ne bolesti. ^itav maslinjak bio je ku`na
i prljava bolnica drve}a.
Sjetio sam se kedrova na vrhovima Libana. ^eti-
ri stotine gordih crnih razbojnika. Kada sam ih
ostavio u no}i, bili su lijepi kao posljednja dru`ina
hajduka.
Iz daljine se ~ula pjesma.
Arapska pjesma rodila se u pustinji.
Francuz je propjevao zbog `ene, Italijan radi
publike. Grk pjeva za bak{i{. Nijemac pjeva na
komandu, a Srbin propjeva uz pi}e. Arapin je zapje-
vao od straha.
Pustinja upla{i i junake i divove.
Pustinje se jedino ne boje pjesnici.
Nomad danima gami`e kroz pijesak. Ja{u}i pje{-
~anim paklovima dani i vijekovi prolaze jednoli~no
i sivo. Neko je rekao da je tromost Istoka nastala
u beskrajnim jahanjima u karavanima kroz pusto{
i samo}u.
"Da ne bi bio sam, da ne bi poludio od straha,
da izbjegne stravu pustinje, da se osmjeli i ispravi
u pejza`u nastanjenom demonima"…, beduin je
po~eo da slika i opisuje pustinju koja je pred njim,
kamilu koja ga nosi, nebo koje je jedino u pustinji
cijelo.
Mo`da sve pjesme nomada i nisu ni{ta drugo
nego beskrajne i vje~ite varijacije usamljenog kami-
linog hoda u vrelim okeanima pra{ine.
U pustinjama ~ovjek je propjevao da ne poludi.
Mo`da se svaka poezija i svuda u svijetu rodila u
pustinjama.
94
Vratio sam se u kamene sokake Vitlejema. Za{to
mi ~itavog dana ove ulice li~e na splitski geto?
Sada je i drugi du}an pred crkvom Hristovog
ro|enja otvoren. Ne znam {ta se unutra prodaje.
Djevojaka koje su pjevale kalipso i sjedile na
crkvenoj ogradi vi{e nema… Mo`da su oti{le za
svojim momcima ili su u{le u crkvu. Momci i u
Vitlejemu nose kaubojske ko{ulje i pantalone. Kalu-
|er je opet jeo sutlija{. @ene u Vitlejemu su lijepe,
ili se to meni samo ~inilo. A{~inica je bila puna
gostiju.
Tijesnim sokacima prolazili su magarci i ljudi.
Jutros sam pro{ao pored logora palestinskih iz-
bjeglica. Prilazi bijedi su asfaltirani. Sjetio sam se
odjednom svih siromaha svijeta.
Sjetio sam se vesele sirotinje napuljske. U Napu-
lju i bijeda ima svoju poeziju. Kad god bih zalutao
u predgra|a puna njihove djece, slu{ao bih pjesme
i sva|e, ljubavi i mr`nje, psovke i pozdrave i mnogo
sli~nih stvari koje imaju i bogata{i.
Poslije desetak minuta provedenih na napuljskoj
ulici pokrivenoj ispranim i olinjalim ve{om, kao
zastavama svih svojih dana, uvijek sam pomi{ljao
da }e mi neko pri}i i natjerati me da kupim ulaznicu
kao na kakvoj predstavi.
Vidio sam jermensku sirotinju po Levantu. Ona
u svojim ritama ima dovoljno epidemija za ~itav
jedan kontinent.
Koliko je siromaha kairskih i dama{kih koji
svojim stra`njicama utiru tepihe po d`amijama i
gradske travnjake!
U logoru Palestinaca od bijede ne vidi se ~ovjek.
95
Mo`da su ovi jadnici u komplikovanom i neljud-
skom rje~niku politike prestali odavno i biti siro-
masi. Mo`da su postali politi~ki argument, diplo-
matska busija, trik u poslovniku i ta~ka dnevnog
reda na sjednicama me|unarodnih foruma i }as-
kanja i ~apraz divana.
Prije no}i moram se vratiti u Jerihon.
Put me vodio obroncima sivih kamenjara. Na
vrhovima stijena rasli su ~etinari. Iza prve okuke
vi{e se nije vidio Vitlejem. Na posljednjoj okuci
ukazao se Jerusalem.
Poslije: Maslinova gora, Getsemanski vrt, poli-
cijska karaula, `ena sa kr~agom na glavi, rijetke
skupine mirta i ruzmarina, opet policijska karaula,
pusta i gola brda i Mrtvo more…
U Jerihonu su odjekivale trube automobila.
Zelenilo Jerihona po~elo je da tamni.
U svetoj rijeci Jordanu nekakav vojnik prao je
~arape.
96
PIJESAK I ZVIJEZDE
Nekada Antiohija bje{e lovi{te na glasu i nada-
leko ~uveno i izvan drevne carevine Konstantinove.
Po{ao sam za legendom…
Davno, vrlo davno, lovio je ovom ~amom, na
putu za Jerusalem, Konstantin, car i svedr`ac vi-
zantijski i potonji svetitelj hri{}anski.
Mlada gazela odvela ga je jedanput preko sedam
dolina i preko sedam bregova i na posljednjem,
sedmom, najvi{em brijegu gazela se pred carevom
strijelom pretvori u lijepu, mladu djevojku.
Car Konstantin pade na koljena i iz nepoznatih
razloga ne o`eni se njome.
Pomislio je Konstantin da je to sveta Djeva
Marija i odlu~i da na tom mjestu podigne manastir.
Sjetio sam se Nastasijevi}a:
Korak ih
povazda u lov.
Zamku to zapinje ruka,
noga u zamci.
Love,
a ulovljeni.
Sve~eri, tugo,
ko kome plen?
Na sedmom brijegu Konstantinovom i danas
stoji manastir.
97
Mali, ~etvrtasti i nepravilno raspore|eni njegovi
konaci li~ili su mi izdaleka na gomilu razbacanih
kutija za cipele.
Penju}i se strmim beskona~nim stubi{tem osje-
}ao sam se kao mornar iz Biblije koji se vere na
kamene palube Nojeve barke negdje na Araratu.
Iznad na{ih glava bilo je mno{tvo ikona i sveti-
telja, veliki portreti trojice preminulih patrijarha
Antiohije i zidni kalendar neke gr~ke fabrike mi-
ri{ljavog toaletnog pribora.
Igumanija je govorila francuski i patila je od
{e}erne bolesti.
Od starog manastira Konstantinovog ostalo je
malo ili skoro ni{ta.
U malu kapelu pod zemljom, gdje vje~ito tinjaju
kandila i gore tanke `ute svije}e, ulazilo se bez
obu}e.
To je, valjda, jedini hri{}anski hram na svijetu
u koji se ulazi kao u d`amiju.
De`urna monahinja bila je mlada lijepa i uvijek
je obarala o~i pred pogledima ne~astivog.
Napolju su odjekivali ~eki}i nekih nevidljivih
majstora i neimara.
S terase najvi{eg konaka pru`ao se pogled na
pustinju i rijetka naselja.
Ako bi predjeli mogli li~iti na ljude, onda bi
ovaj kraj bio pust kao ~emerna du{a starog maloum-
nika.
Daleko, preko pustih ravnica, le`e pe~eni pejza`i
isu{ene lave gdje su se propali i izgubljeni ljudi
Sirije skupljali vijekovima.
Na drugom kraju su Druzi, muslimanski hereti-
ci, sljedbenici jednog poludjelog, mrtvog misirskog
98
sultana. Za njih danas pokazuje isti interes sveta
rimska kongregacija za propagandu vjere, kakav
je nekada imao halifat posljednjih sultana na Bos-
foru.
U zapetljani ceremonijal njihovog suludog obre-
da nije upu}en niko.
U kamenjaru D`ebeli Druza proveli su stolje}a
svoga bitisanja.
Nekoliko puta bili su najamnici Francuske. Ne-
koliko puta su izdali Francuze.
Druzi su uvijek mrzili muslimanske Arape, a
Arapi su prezirali Druze.
U hladu jedne ~esme, na kraju prljavog naselja
u dolini, provedoh ~itavo popodne u potpunoj tu-
posti misli i osje}anja.
Duboka jaruga dijelila je malo naselje na skoro
dva jednaka dijela. Ku}e su bile tro{ne i male.
Onako skupljene na brijegu izgledale su kao gomile
starih, iznemoglih prosjaka pred dverima nekakvog
basnoslovnog carskog hrama.
Iznad sela lebdio je miris kozijeg loja i jasmina.
Uzalud sam satima poku{avao da no`nim pal-
cem otkinem jednu gran~icu masline ili nekog dru-
gog drveta.
Predve~e je pro{ao pogreb.
^etiri hitra seoska kostura nosila su le{ neke
nesretne djevojke. Za nosilima je i{ao malehni, pog-
nuti sve}enik. Sve}enikove ruke bile su pobo`ne
i gladne. Njegova brada li~ila je na staru islu`enu
d`amijsku metlu.
U pustinji je smrt obi~na i svakodnevna stvar.
100
Fatalizam je nau~io ove ljude da }e svi koji
`ive umrijeti i da }e umrijeti i oni koji se jo{ nisu
ni rodili.
Niko nije bio uzbu|en.
Niko nije plakao.
Nikoga nije ni bilo.
Na pogrebima bogata{a i uglednih ljudi uvijek
ima ne~eg trivijalnog.
Za`elio sam da {to prije odem u Bejrut i da se
ponovo vratim na obale Mediterana.
…Rano mru na Jugu,
Saloma!
Saloma!
Zvijezde nad pustinjom bile su no}as tako stare
i ote`ale.
Bilo ih je odjednom mnogo, beskrajno mnogo,
kao bezvrijednog sitnog novca nekog starog carstva
koje je odavno propalo.
101
PUSTOLOVINA VREMENA
Nevidljivi ~asnik skrivan iza sedam zelenih hu-
ma ispisivao je ~itavo jutro neke nerazumljive znake
i nemu{te poruke odbjeglog vremena.
Bilo je to jutro. Neko je izdaleka dozivao. Saput-
nik je rekao da su kazaljke daleke Sahat-kule pre-
svisle u pono}. Bile su hiljadama dana i hiljadama
no}i uklete i mra~ne. U duge zimske ve~eri bile
su hladne i tvrde, kao helebarde starinskih oklop-
nika i davnih junaka. Raspete u svodu ostale su
zauvijek ~emerne i puste kao oglodane kosti vre-
mena.
Put se primicao stijeni. Davno, vrlo davno pro{la
su neka kola. Iza njih su ostale dvije duge mrtve
zmije u pijesku. Po avlijama, iza plotova igraju na
vjetru ~arape, ponjava, ga}e i dimije. Igraju na vjetru
u deset bistrih voda oprane, habane, i pohabane,
ispirane i isprane, propirane i proprane, poderane,
derane i doderane. Igraju na vjetru kao izblijedjele
zastave siromaha.
U svodu prkose i propinju se mazgale, kapije
i kule pune zloslutnih ptica, otrovnog bilja i modrih
gu{tera.
Pored puta je~i neko staro bolesno drvo. Nje-
gove grane su prljave i duge kao ruke nekog suludog
prosjaka, njegovo li{}e je okruglo i staro kao bez-
vrijedni novci nekog davno propalog carstva.
Put se uspinjao, gr~io i krivudao.
102
Pored puta tekla je Buna.
Buna je imala duboke zelene o~i.
Sabijena i pritje{njena u tvrdi i neprobojni kalup
jaza strmoglavljuje se u ludom ritmu na te{ke to~ko-
ve vodenice i razbija svoje zelne zjenice u maglu
bijelog slijepila. Ispod Kolakovi}a ~ardaka ona opet
progleda, ali su sada njene o~i prolivene i mutne.
Buna je ogledalo koje odra`ava most. Ona je
mekahno staklo u kome se kupa oblak i jato ptica
u letu. Pod mostom voda je umorna i troma i u
njoj umire bilje.
Na Skakalima potpuno je obnevidjela i slijepa.
Na kraju puta bila je Tekija.
Moj saputnik je iz sveg glasa zapjevao:
Igra baba i dervi{
Me|u njima pendervi{
Bolje igra pendervi{
Nego baba i dervi{.
U svodu prkose i propinju se mazgale, kapije
i kule tvrdoga grada hercega od svetog Save i ne-
sretnog gospodara zemalja humskih.
Sivo i sme|e.
Tvr|ava viteza, ratnika i kavaljera, vjernoga pri-
jatelja `ena i vina, Hercega Stjepana, nje`noga brata
~udesne vezilje An|elije i strasnog ljubavnika bas-
noslovne i po ljepoti i "nad neravnim dra`ima svo-
jim" neponovljive i nadaleko ~uvene premilostive
matrone florentinske, done Elizabete.
U tvr|avi je bunar.
104
U bunaru je |ugum prljave vode kojoj su o~i
popili da`devnjaci i akrepi.
U podno`ju negdje me|u narovima, smokvama
i djetelinom, bio je dvor – odaje pune mirisa, sjaja
i bogatstva i dvorane dubrova~kih poklisara, her-
co{kih komornika, hri{}anskih emisara, vitezova,
sladostrasnika, junaka, bludnika, vojvoda, pa`eva
i kne`eva, kalu|era i dun|era, princeza i kekeza,
dou{nika, peharnika, sve}enika, trova~a i svira~a,
kuhara, sobara, berbera, strijelaca, pajaca, mudraca,
uhoda, rospija, {pijuna, harlekina i kurtizana.
Puta vi{e nije ni bilo.
Saputnik je iz sveg glasa zapjevao i urlao:
I da je htjela
I da je smjela
I da je `eljela
Pored puta
Ne bi mogla
Ne bi smjela
Ne bi htjela
Sjedjeti
Neka baba ljuta.
Uvu~ena duboko u srce stijene, Tekija je li~ila
na ogromno i napu{teno gnijezdo nekih davno po-
mrlih vol{ebnika koji su lutaju}i svijetom gonjeni
sihirima, i sami sihirbazi, ogramama, i sami ograi-
sali, kletvama i sami prokleti, bez hrane i d`ebane,
bez sna i mira, bez roda i poroda, bez hira i obraza
bje`ali i gazili preko usijanih polja, brodili preko
devet vrelih mora i sedam otrovnih jezera do toplog
gnijezda uvu~enog duboko u srce ovih sme|ih sti-
jena.
105
Davno, nekad, sanjao sam jednoga od njih na
kraju krhkog sna, jedne nemirne zimske no}i. U
mome snu izgledalo je ovako:
Siguran sam da je izgledalo ba{ tako.
Imena drugog dervi{a ne mogu se sjetiti. Mo`da
}u se sjetiti docnije. Mo`da se ne}u sjetiti nikada
vi{e.
Tekiju obnovi i podi`e nad vrelom modrooke
Bune biv{i carski i kraljevski podoficir austrijski
i potonji serasker i mu{ir otomanski Mihajlo-Mi}a,
Omer-Omerica, Pa{a-Pa{ica i njegova hanuma-ha-
numica, pjevaljka-pjeva~ica, gojazna moldavska
Vlahinjica.
106
Svijetu su rekli i svijet im povjerava da do|o{e
ova dva smjerna i pobo`na po djelima bogougodnim
na daleko poznata putnika iz daleke i nepoznate
zemlje Hindustana, postojbine bajki, ma|ija, mi-
ro|ija i {arenih la`a.
Nizvodno su nekada bile ku}e, ~ardaci i mu-
safirhane pune pri~e, kafenisanja i eglenisanja. Niz-
vodno su bile cvijetne avlije, ba{~e i perivoji, ne-
kada puni bejturana, sevdisanja i begenisanja.
Pred konacima bila je nekada }uprija.
Pod }uprijom potok.
Preko }uprije ada.
Na adi sofa.
Pred sofom limun.
Do limuna orah.
Pod orahom trava.
Pod travom voda.
U potoku riba.
Ni jedan ni drugi nisu do{li iz daleke i nepoznate
zemlje Hindustana i basnoslovnog grada Ahmad-
abada, postojbine ambre i kobre, ramajana i tam-
jana, balduza i anduza.
Obnovili su Tekiju na vrelu Bune, dun|erisali,
majstorisali i drugovali, {enlu~ili, ak{amlu~ili i te-
feri~ili sa Aleksandrom grofom Iljinskim, nekada
plemi}em poljskim i potonjim Skender-begom, mi-
ralajem seraskerovim i oficirom konjice otomanske.
Svijetu nisu rekli i svijet nije znao da su pratili,
{pijunirali, uhodili, bilje`ili i dostavljali namjere,
planove i pokrete Ali-pa{e Rizvanbegovi}a-Sto~e-
vi}a, kastelana i feudala stola~kog i prvaka herce-
gova~kog.
107
Do Tekije vodi staza osuta krupnim {ljunkom
pod kojim je umrla trava, masla~ak i jagor~evina.
Ostali su samo dlakavi insekti i matore, crne i `ute
bube.
Na nebu orao. Prvo jedan, pa tri, pa sedam, pa pet.
U dnu avlije veliki leander koji je dvanaest puta
umirao.
Bijelo i modro.
Drvene stepenice koje vode na sprat cvilile su
tu`no kao gomila malih pasa koje je neko potrovao.
U jednoj sobi ekser, stjenica i sat. Sat veliki i
lijep, starinski. Sat koji je nekada otkucavao har-
moniju ~udesnih i neodre|enih ~asova dana i no}i
utkanih u monotoniju beskrajnog, a ipak sku~enog
putovanja njegovoga klatna. Klatno se odavno zau-
stavilo. Pustolovina vremena je prestala.
Sada me mu~i stotinu puta svojim potpunim
mrtvilom, svojom nepokretno{}u i paralizom zem-
beraka i uko~enog mehanizma, napu{tenog, nenavi-
jenog, nepodmazivanog, zaboravljenog me|u do-
trajalim i suvi{nim stvarima nekih bezimenih i dav-
no zaboravljenih gospodara.
Tre}e sobe, mo`da, nije ni bilo.
Na drugoj strani mala vrata pred turbetom. U
sredini dva zelena groba. Na spoljnjem zidu bila
su nekada sablja i buzdohan. Sablju je davno ukrao
neki austrijski vojnik ili ma|arski kustos. Buzdohan
jo{ niko nije ukrao.
U grobu le`e dva {eha, dva murtata, dva dervi{a,
dvije uhode, dva baba, dvije protuhe, dva pendervi{a.
108
OD JEGULJE DO @ABLJIH BATAKA
Od Blagaja do manastira @itomisli}a trebalo
mi je tri ili ~etiri sata hoda. Zaboravio sam da
pogledam koliko je bilo sati kada sam po{ao, a
koliko kad stigoh pod manastirski konak.
Prije nego {to sam i vidio @itomisli}e, selo u
dolini Neretve ni`e u{}a Bune, na{ao sam davno
u nekom Krle`inom tekstu kako pominje nekog
debelog fratra iz @itomisli}a, {to se nekud zaputio
po nekakvom kijametu.
Pro{ao sam pored obala hladne vode Bune i
veselo mahao ribarima {to su ~u~ali u vrbacima
nagnuti nad pli}ake u kojima se ogledalo nebo i
kraji~ak ljubi~astog oblaka.
Kraj velikog Muslibegovi}evog to~ka neki de-
beljko se izuo, povadio sve stvari iz auta pa na
tenane pere jednu po jednu.
Neka je blagoslovena ova voda u kojoj se ~ovjek
mo`e okupati, koje se `edan mo`e napiti, u kojoj
mo`e rakiju rashladiti i auto oprati.
Od Muslibegovi}evog to~ka do Neretve prati
me neka kartonska kutiju u raspadanju. Ponekad
od gustog zelenila ne vidim s puta ni Bunu ni
kutiju. Onda se na nekoj ~istini iznenada opet sret-
nemo i obradujemo: kutija, Buna i ja.
Podno negda{njih "Bijelih dvora, ~ardaka, ahara
i avlija" nesretnog hercegova~kog vezira Alipa{e
109
Rizvanbegovi}a, Buna se kao stisnuta {aka odjed-
nom rastvori u sijaset prstiju i tako silovito zarije
u vode Neretve da nestane njenog plavetnila, sva
pobijeli i pretvori se u pravi praznik srebra, koji
kratko vrijeme plovi Neretvom, a onda ponovo te~e
smaragd.
Na samom u{}u ima nekoliko napu{tenih vode-
nica. Vodenice su tako puste i orohnule kao da su
njihovi junaci, mlinari, i sve pri~e koje sam u dje-
tinjstvu slu{ao o vilama, nagluhim vodeni~arima,
hajducima, vampirima i vukodlacima, nestali sa
ovoga svijeta prije hiljadu godina.
Po{to je primila Bunu, Neretva se smiruje i
kao da se sprema na po~inak odmaraju}i se od
tjeskobnih klanaca, debrenta i snje`nih vrhova pla-
nina, ~ijim podno`jima se probijala do ovih zelenih
livada i rodnog vinogorja na svome dugom putu
do sinjega mora. Ko se pa`ljivo zagleda u njenu
maticu, primijeti}e da je hvata dreme` spokojne
ravni~arske rijeke koja je sve muke prebrodila i
najte`e iza sebe ostavila.
U ravnici pred manastirskim konakom i ubogim
hramom hercegova~kih ratara i pastira, mlada mo-
nahinja u izblijedjeloj rizi ~uva dvije {arene krave
i ne{to plete nalik na duge crne ~arape. S druge
strane puta seljanka u farmerkama plijevi lijehe
luka. Pod velikim dudom tre{ti tranzistor.
Mnogi stranci koji su prolazili ovim krajem opi-
sa{e u svojim tefterima crkvu i manastir, koji podi`e
ugledna porodica Miloradovi}a. Bra}a Milorado-
vi}i bijahu stara hercegova~ka vlastela, koja i po
dolasku Turaka osta u hri{}anstvu. Iako hri{}ani,
Miloradovi}i dobi{e od Stambola sve spahijske be-
110
rate i ostado{e na svojoj zemlji u svakoj vlasti.
Tek poslije stotinu godina okrenu{e le|a Stambolu
i odo{e prema Sankt Petersburgu, da od hercego-
va~ke vlastele i osmanlijskih spahija kod cara pra-
voslavnih postanu ruski grofovi. Iz male crkvene
vitrine sa po`utjelog papira ravnodu{no me gleda
jedan grof Miloradovi}, sa bijelom perikom na gla-
vi, sjajnim oklopom na grudima punim kolajni i
svakojakih medalja.
Jedan putnik koji je pod kraj turske vladavine
ovim krajevima prolazio pored manastira @itomis-
li}a, kad sti`e u Sarajevo u svoj dnevnik zapisa:
"U Sarajevu tada bija{e Valija Mu{ir Mustafa
Hazimpa{a civilni vojni guverner. Na|oh tada u
Sarajevu utamni~ene Serafima Perovi}a, arhiman-
drita i igumana manastira @itomisli}a u Hercego-
vini, njegovog brata Jovu, u~itelja i kalu|era Leon-
tija Radulovi}a i kod`oba{u Gavru Vu~kovi}a iz
Sarajeva. Bili su osumnji~eni da {uruju sa Rusijom,
Srbijom i Crnom Gorom. Istragu je provodio Josip
Ke~et, valijin tajnik za spoljne poslove. Napokon,
iz Stambola sti`e naredba da se arhimandrit Serafim
Perovi}, brat mu Jovo, kalu|er Leontije i kod`oba{a
Gavro, otpreme preko Selanika u Aziju. Uskoro
ih jedan oficir i dvadeset zaptija odvedo{e u surgun
u Dijarbekir, na persijskoj granici. Tu su `ivjeli
slobodni po gradu, no nisu smjeli izvan varo{i ho-
dati, a hranili su se i odijevali od svoje zarade i
od milostinje dobrih ljudi".
Turska kasnije pomisli da }e joj ovi su`njevi
biti od koristi, pa ih uskoro pusti na slobodu i jo{
ih obdari, pa onda otpremi u Hercegovinu da mire
narod. Ovi, odlaze}i iz Dijarbekira, obe}a{e Turskoj
111
sve, ali kad do|o{e morem u Dubrovnik ne htjedo{e
dalje, ve} ostado{e u Austriji. Voljeli su mirno
~ekati na svr{etak u ovome gradu, ve} u Hercegovini
bojati se svojoj glavi.
Pomno razgledah crkvenu riznicu i iza|oh u
prostranu portu punu velikih kamenih krsta~a nad
davno opojanim humkama minulih manastirskih
starje{ina.
Na istoku je visoko brdo, u brdu mali gaj, u
gaju veliki hrast, oko hrasta jasen, iz jasena zelena
grana, na grani }uk.
S druge strane le`ale su livade, po livadama
ovce, za ovcama ~obani, iza bijelih stada vinogradi,
za vinogorjem Neretva, na Neretvi ~un.
Zvono na tornju.
Podne u vrijeme ru~ka.
Zamire i posljednji odjek zvona prema Istoku
i prema Zapadu.
Mislim se da li da ru~am jegulje na Karaotoku,
ili da produ`im u Metkovi} na `ablje batake?
112
ALBUM FRATARA, P^ELA I KONDUKTERA
Ki{a i neodre|eni sati dana.
Benzinska pumpa, biciklist, {kola i seljanke u
crnim {alvarama.
Pred Kiseljakom put je skrenuo ulijevo.
Prvo se izgubi bijeli zvonik na brijegu.
Iza drvene vodenice stare "[tefanije" i Kili}eva
hana.
Iza kupine izgubi{e se tri crvena krova.
Put krivuda, izlokan i mokar.
Dalekovod.
Potok.
Drvena }uprija.
Na kraju puta je Kre{evo.
Na kraju puta je samostan.
^itavo vrijeme mislim na fra Petra, na Kirkora,
fra Miju, Haima, ]amila i na Prokletu avliju.
Nekad je na brijegu izme|u Hali~a i Bosfora
bio ~uveni i stra{ni Depozito.
Poku{avam da se prisjetim sun~anih obala da-
lekog Mramornog mora.
Depozito je mogao biti na prostranoj padini vi{e
Tophane.
Mogao je biti i u krugu napu{tenih jednospratnih
kasarni starog Rumelijskog nizama, u malim i vla`-
nim avlijama po kojima se petkom i nedjeljom do
podne skupljaju buljuci izgubljenih i poro~nih cari-
113
gradskih ljudi i nude i tra`e, krijum~are, drijemaju,
kupuju, prodaju i preprodaju ha{i{, opijum i heroin.
Mogao je biti negdje u okolini visoke i tvrde
kule Galate, u onom isprepletenom i dozla Boga
zamr{enom ~voru izlokanih strmih sokaka, dugih
mahala i mra~nih ~ikmi, me|u stjeni~avim drvenim
ku}ama ~udnog izgleda i jo{ ~udnije arhitekture,
me|u du}anima krcatim polovnom i kvarnom ro-
bom, me|u fijakerskim kosturima i olupinama i
vje~no dokonim i pospanim ljudima.
Slike se mije{aju, rastu, prepli}u i gube o{trinu,
istinitost i boju.
Poku{avam da ~itam novine.
Oglasi, konkursi, ~itulje…
Od duga vremena zadriglom halfu sa sedme
strane skidam dres, crtam brkove, obla~im habit,
pravim tonzuru, poja~avam obrve, dodajem kru-
nicu…
Takav je mogao biti fra Rafo, fra Mijo ili neki
drugi kre{evski ili fojni~ki fratar.
Istaknutom diplomati sa tre}e strane uglednog
dnevnika prvo skidam ko{ulju i {e{ir. Poslije za-
crnim kragnu, ostavljam kravatu, crtam fes, crtam
mantiju, popravljam fes, dodajem lanac, pa krst,
pa jo{ jedan lanac, pa jo{ jedan krst… Na kraju
– orden cara austrijskog i visoki ni{an sultana os-
manlijskog.
Takav je izgledao fra Grga.
Sjetih se najdra`e pri~e, Velipa{e ^erkeza, Mare
Milosnice, sarajevske kr{le i razgovora fra Grginog
sa posljednjim carskim seraskerom u Bosni.
Na petoj strani nalazim novu `rtvu. @eljezni~ara
pretvaram u mu{ira, vezira i seraskera.
114
Crtaju}i mislim na djetinjstvo, na porodi~ni al-
bum i ozbiljne ~ike zaustavljena pokreta i uko~ena
pogleda pred krupnim okom so~iva i crnim pok-
rovom provincijskih vol{ebnika. U dugim popod-
nevima mala olovka preobra`avala je oficijale,
praktikante i suplente upara|ene pred "rikvandima"
punim balustrada, stepenica i saksija sa cvije}em
u p~ele, konduktere, generale na konju i tetrijebe
na grani.
Ki{a je prestala.
Kraji~ak plavog neba u daljini.
Desno su velike crne {ume.
Lijevo su prve ku}e kre{evske.
Na rubu puta, opranih malih prozora, okre~ene,
bijele i ~iste pod sme|im drvenim krovovima, ku}e
su neke ~udovi{ne pti~urine staklenih o~iju, bijeloga
trupa i dugih crnih krila.
^ar{ijom idem prema samostanu.
Redovi }epenaka, divanhana, taraba i zastrtih
prozora. Male avlije pune cvije}a i bijele kaldrme.
Nekad je ovo bila ~ar{ija ~uvenih kova~a.
Dugo stojim pred jednom avlijom i brojim kru-
pan kamen kaldrme.
D`amija, berberin, obu}ar, zadruga.
]epenci zatvoreni mandalom i te{kim kre{ev-
skim katancima.
Kod "Lovca" svira muzika…
Na zidu jelen sa velikim rogovima.
U {anku punjena ptica.
"Svaka namjerno razbijena ~a{a…"
"Bogat izbor doma}ih specijaliteta na `aru".
Meso na ra`nju pe~eno, na panju sje~eno.
"Lica u pripitom stanju ne mogu dobiti pi}a".
115
Dva mladi}a igraju tabli}a.
Tiketi, novine, domine…
Prolazim pored po{te, pored posljednjih redova
zatvorenih du}ana, iza nekog razgra|enog i zapu{-
tenog dvori{ta punog `ica i perunike i uskom kri-
vudavom stazom izbijam na malu tvrdim kamenom
podzidom u~vr{}enu zaravan. Na zaravni je crkva.
Iza crkve je samostan.
Mala Albina pokazala mi je put.
Mala Albina ne voli bombone.
Kabasto i ru`no zdanje oja|enih sivih zidova
i bijelo operva`enih prozora, li~ilo je prije na neku
malu fabriku miri{ljavog sapuna, radionicu svilenog
ve{a, ili katastarsku upravu, nego na starinski samo-
stan bosanskih franjevaca sa aharima, musafirha-
nom i }elijama.
Vijekovima gra|en, dogra|ivan, paljen, ru{en
i prepravljan, iznevjerio je zauvijek sliku dugo i
pa`ljivo gra|enu u mojoj ma{ti i zamijenio je krup-
no i vidljivo ispisanom godinom posljednje dun|er-
ske rekonstrukcije pod Austrijom.
Ovako dotjeran, samostan je mogao biti upravna
zgrada nekog poljoprivrednog dobra, arsenal lu~ke
kapetanije ili veterinarska stanica.
Fratar me do~ekao pred vratima.
Fratar nije li~io ni na jednog kanonika sa mojih
crte`a.
Omalen, mr{av ~ovjek pedesetih godina i sijedih
vlasi, pu{io je sarajevsku "Moravu" i nosio nove
`ute cipele na nogama.
Gvardijan je na Kiseljaku.
Fra Grgina soba je na prvom spratu.
Pozdravite gvardijana.
116
Hodnici i{arani ru`i~astim cvjetovima. Uram-
ljena litografija na zidu hodnika. Mladi franjevac
napu}enih rumenih usana svira violinu pod svo-
dovima nekog balkona.
Fratar se pred vratima prebire i dugo tra`i klju~.
Uboga kre{evska }elija fra Grge Marti}a puna
gu{~ijih pera, moleraj na plafonu, drveni krevet u
uglu, tri rasklimatane "alt doj~" fotelje, latinske
knji`ice i narodne pjesmarice. [trosmajer sa pos-
vetom i car austrijski sa bakenbardima. Pu{ka, fer-
mani, hand`ari, turpije, testere i teskere – ~itavo
zlehudo bogatstvo malog brata kre{evskog i po-
tonjeg `upnika sarajevskog.
Prije mnogo godina umro je u nekoj jo{ manjoj,
skromnijoj }eliji samostanskoj i onaj razgovorni
fra Petar koji je bio ~uveni "saha~ija, pu{kar i me-
kanik".
U crkvi, fratar mi pokazuje tri velike slike ob-
je{ene visoko pod svodom.
Tri crne, sme|e i sive povr{ine.
Vrijeme i vlaga oduzeli su slikama svaki smisao,
sadr`aj i boju.
Svaka od njih mogla bi u isto vrijeme biti i
skidanje s krsta, i blagovijesti i sveta porodica u
popodnevnoj {etnji, i ulazak u Jerusalem, i grupa
apostola na vikendu.
Fratar je tvrdio da su sve tri slike skupocjene,
da su pod za{titom dr`ave, i da ih je radio neki
~uveni italijanski majstor ~ijeg se imena niko ne
mo`e sjetiti.
Odlazim razo~aran, ljut i umoran.
Dok smo se opra{tali tri starice su se penjale
uskom stazom prema crkvi.
117
Crkveni muzej u koji su fratri vjekovima i de-
cenijama prikupljali i donosili }upove, testije, bar-
dake, stare katance, sind`ire, kre{evska klije{ta, be-
lenzuke, prstenje, brave i kantare – nisam ~estito
ni pogledao.
Odlaze}i okrenuo sam se jo{ jednom prema
groblju.
Za{to sam dolazio ovamo?
Gdje li je sahranjen fra Petar?
Mo`da njegovog groba i nema.
Ki{a je opet po~ela da pada.
Ve~era}u na Kiseljaku, ili u Fojnici.
Uostalom, kako se dogovorimo.
118
PISMA IZ AZIJE
AFGANISTAN
PUT U BAMIJAN
^itao~e, ako te jednoga dana neki vjetar, kara-
van ili "boing" nanese u centralnu Aziju, neizostav-
no oti|i u Bamijan, dolinu velikih Buda, u sjever-
nom Afganistanu. Bamijan stari Afgani zovu: Doli-
na suza. Budisti ka`u: Klanac jecaja. Jermenci: Mo-
abdik – Prokleti kraj.
Zaputi se od Kabula na sjever sve do ^arikara,
pra{njave i malehne, ali nadaleko ~uvene kasabe
sa svojih nenadma{nih majstora za izradu i obradu
no`eva, makaza i svakojakih sje~iva, pa onda od
benzinske pumpe, na desnoj strani duga~ke ~ar{ije,
prvim putem sa lijeve strane, skreni na zapad.
Zapamti da od ^arikara valja pre}i osamdeset
sedam sela, prebaciti se preko dvadeset ~etiri }up-
rije, obi}i ~etrnaest tvr|ava i sti}i u Top~ider, pos-
ljednje naselje pred ulazak u dolinu velikih Buda.
Top~ider se ni po veli~ini, ni po izgledu, ni po
~emu ne razlikuje od ostalih ubogih naseobina kraj
puta, osim po imenu {to mu je ostalo od davno
pomrlih tobd`ija slavnog osvaja~a hindustanskih
strana, sultana Nadira [aha, "sina svoga ma~a, unu-
ka svoga ma~a, praunuka svoga ma~a, ~ukunuka
svoga ma~a i sve tako redom". On nastani tu hrabre
artiljerce na obroncima snije`nog Hinduku{a pored
jednog brzog planinskog potoka.
123
Ako si dokon, zastani i uslikaj se u jo{ jednom
Top~ideru, ali bez platana, bez stare terazijske ~es-
me i Milo{evog konaka.
Od ^arikara drum je karavanski, lo{, krivudav
i neobezbije|en, neznatno mijenjan i dotjerivan od
vremena Ptolomejevih zemljopisa u kojima je opisi-
van "Svileni put". Ovuda su prolazile povorke bu-
disti~kih i nestorijanskih propovijednika i hodo~as-
nika zajedno sa kirid`ijama i trgovcima {to su iz
Kine podno Pamira prenosili dragocjene tovare svi-
le i adi|ara dolinom Bamijana, ~ak na Levant, u
Mezopotamiju i u Antiohiju. Nepotvr|ene su ostale
vijesti da je ovim stranama pro{ao i sveti Toma
na svom mukotrpnom putovanju u Indiju.
Prolazi}e{ nevi|enim predjelima veli~anstvene
pusto{i i divljine, podno i po vrhu ru`i~astih, sme-
|ih, `utih i crvenih brda, kao kroz zbirke dje~ijih
crte`a obojenih {arenim drvenim pisaljkama, ili mi-
mo slika najnaivnijih naivaca iz rumunskih sela
po Banatu.
Ne}e{ vidjeti ni travke, ni cvijeta – ni{ta {to
ima svoj vijek, trajanje i svoj kraj. Ekran je ispunjen
samo onim {to je ve} umrlo zauvijek, {to je bal-
samovano i skamenjeno, {to se vi{e ne}e mijenjati
dok je ovoga svijeta i vijeka. ^itava ta panorama
zastrta je plavim {atorskim krilom neba boje naj-
krupnijeg i naj~istijeg tirkiza. Vrijedilo je pre}i hi-
ljade i hiljade milja i da nema ni~eg drugog osim
ovog opojnog plavetnila. Samo ovdje shvati}e{ `e-
lju pobo`nih da se na kraju puta sa zemlje zauvijek
vinu u nebo.
Pred samim Bamijanom su ostaci logora neke
filmske ekipe koja je tu nedjeljama boravila i sni-
124
mala film "Jaha~i stepe". U filmu glavnu ulogu
igrao je Omar [arif. On je kao i obi~no glumio
neodoljivog ^apandaza, neku vrstu afganistanskog
kauboja. Slavni glumac je negdje, na nekoj od terasa
Hiltonovih hotela, na konferenciji za {tampu izja-
vio: "Najdublji utisak na mene je ostavio put od
glavnog grada Afganistana, Kabula do Bamijana,
gdje je prije osam vijekova ratovao D`ingis-kan."
Tako su pisale novine.
Kad ve} Omar [arif, neodoljivi ^apandaz, ili
neka vrsta afganistanskog kauboja u koloru i si-
nemaskopu pomenu D`ingis-kana, podsje}a te na
velikog mongolskog osvaja~a D`ingisa, ~ije ime
ni na jednom `ivom ni mrtvom jeziku svijeta ne
zna~i ni{ta, ali na svim jezicima podjednako dobro
zvu~i i ima ne{to {to u sebi sadr`i rat i ima sli~nost
sa rije~ima koje zna~e: veliki, neustra{ivi ili ne-
pobjedivi.
Pri~ali su mi da je ba{ na mjestu gdje je lo-
gorovala ova filmska ekipa poginuo najmiliji unuk
D`ingis-kana Moatugan, sin D`agatajev.
Prvi i jedini put veliki osvaja~, ubica i paliku}a
svetio se u Bamijanu li~no pogo|en i ucviljen. Posli-
je smrti svoga voljenog unuka naredio je da se
pobije i sravni sa zemljom sve `ivo: ljudi, `ene,
djeca, stoka, psi, ma~ke i ptice. Cijela oblast je u
spomen njegovog unuka postala pustinja puna ru{e-
vina i nagomilanog kamenja i stotinama godina
kasnije nekada{nja cvijetna i plodna dolina bila je
pusto i nenaseljeno mjesto, Prokleti kraj: Moabdik.
Jedini pre`ivjeli svjedoci ovog klanja su velike
Bude u stijenama Hinduku{a. Oni su uspravni, vitki
i okrenuti prema rijeci i obroncima Kohibabe. Jedan
126
je visok 56 metara, drugi je ne{to manji i dosti`e
visinu od 35 metara. Obojica su u odijelima gr~kih
plemi}a, nemaju trbuha i nisu zagledani u svoj pu-
pak. Nastali su u vrijeme sna`nih uticaja helenizma
u Afganistanu, kada su granice izme|u Olimpa i
Pamira bile jedva uo~ljive. Obojica stoje u velikim
ni{ama u stijeni, uni{tenih lica do ispod nosa i
veoma o{te}enih nogu do koljena. Ka`u da ih nisu
dirali ni Arapi, ni divlje horde D`ingis-kanove, nego
da su ih oplja~kali i unakazili sitni koko{ari i protuhe
malehnih i bezna~ajnih prin~eva ~ija imena jedva
da je historija i zabilje`ila. Oni su sa njih i oko
njih razvukli zlato, bisere i ostale dragocjenosti,
koje su vijekovima darivali pobo`ni hodo~asnici.
Od podno`ja do Budinog tjemena imaju stepe-
nice. Turisti se penju na glavu bo`anstva i slikaju.
Ja sam odbio da se bogu popnem na glavu.
Pred Prvi svjetski rat suluda baba potonjeg afga-
nistanskog kralja Amanulaha, naredila je da se Bu-
dama potpuno raznesu lica. Hiljade i hiljade budis-
ti~kih kalu|era i sve}enika `ivjelo je u }elijama
iskopanim u velikoj stijeni. Oni su tu bitisali osam
stolje}a u molitvama i razmi{ljanju. U~inilo mi se
da se i sada osje}a miris njihovih uljarica u cijeloj
ovoj prostranoj dolini.
Poku{ao sam dva puta da izbrojim sve }elije i
sva udubljenja u visokoj stijeni. Prvi put sam brojao
do tri hiljade pa sa pobrkao i brojao ponovo. Drugi
put sam imao jo{ manje sre}e, pa sam mirno zak-
lju~io da ih ima nekoliko hiljada.
Danas od ranog prolje}a do kasne jeseni ove
}elije nastanjuju hipici. Oni ovamo dolaze sa svih
127
strana svijeta. Ima ih iz Amerike, Australije, Evrope
i Jugoslavije. Ovdje u }elijama provode duge mje-
sece sami ili sa svojom porodicom.
^itao~e, nemoj se zbuniti kada ovdje sretne{
plavu `enu u {alvarama uvijenu u crnu bo{~u sa
djetetom na le|ima koja govori engleski, francuski
ili {vedski, sa ri|obradim divom kanadskog pori-
jekla u turbanu i u tiftiku. Na njegovim iski}enim
grudima vise brojanice od sedefa sa klju~evima
od kola. Uvjeri}e{ se da danas sveta dolina nije
vi{e pusta i da se u sumrak opet pale uljarice u
}elijama gdje su nekada `ivjeli budisti~ki kalu|eri
od kojih ovdje vi{e nema ni traga, ni glasa.
Do{ao je novi svijet i nastanio Bamijan koji
nije vi{e ni dolina pla~a, ni klanac jecaja, ni Moab-
dik – Prokleti kraj.
128
MRTVA VODA AMURDARIJA
Autobusi i kamioni u Afganistanu pravo su {a-
reno ~udo na to~kovima.
I oni se poput ostalih automobila prave po fabri-
kama, ali za Afganistance fabrika obavi samo jedan
dio posla. Tek kad njima padnu u {ake, ti autobusi
i kamioni dobijaju svoj kona~ni oblik. Nikad nisu
zadovoljni fabri~kom linijom, modelom i izgledom.
Ma{toviti Afganistanci autobusima dodaju jo{ mno-
go svog li~nog "dizajna". Da ih udese po svom
ukusu i svojim potrebama, oni skidaju, zamjenjuju
i dodaju nove dijelove i povr{ine koje u fabrici
niko nije ni slutio, a kamoli predvidio. Pored zavje-
sica, praporaca, lan~i}a i gajtana, oni, metalni auto-
bus ili kamion, pretvore u veliki drveni sanduk
nalik na nekakav ogroman trpezarijski kredenac
pogodan za prijevoz putnika i slikanje svakojakih
prizora iz `ivota i oko `ivota.
Tu su uslikani i njujor{ki oblakoderi, i japanski
{inobusi, i {adrvani u Granadi, i rajske ptice, i {en-
brunski perivoji, i Meka i Medina, i }uprija na
Temzi, i lavovi i tigrovi, i avion sa deset motora,
i maharad`a na slonu, i bojni brod "Misuri" i jo{
sijaset svakojakih kontrafa.
Voza~ka kabina obi~no je ure|ena ne{to druk-
~ije i li~i na bogomolju ispunjenu pobo`nim zapi-
sima i savjetima za `ivot i na ovom i na onom
129
svijetu. Kad sve ispadne kako valja, onda autobus
izgleda kao Tad`mahal, ili neki jo{ kitnjastiji mau-
zolej na to~kovima.
U takvim kulisama prepunim ljudi kre}u vozila
svakoga dana besprijekornim asfaltnim drumom iz
Kabula, preko Salanga, kroz Hinduku{, do Kunduza
i dalje do Amurdarije i sovjetske granice.
Privlegovani se voze na krovu uvijeni u }ebad
i svakojake ko`uhe i prnje, a ostali su nabijeni u
utrobu ove {arene putuju}e kutije. Ja nisam bio
me|u privilegovanim.
Sjedim me|u mrkim gor{tacima ~ija lica nabo-
rana od sunca, vjetra i hladno}e li~e na stare drvene
{krinje ili dijelove pohabanih ko`nih kofera. Na
glavama imaju turbane i svi su u ameri~kim vojnim
uniformama sa ostacima podoficirskih i oficirskih
oznaka i nazivima jedinica jo{ iz vremena ratovanja
ameri~kog Sjevera i Juga. Niko ne nosi ~arape, ali
poneko ima papu~e. @ene su u ~adorima ili {atorima
(kako se ovdje zovu fered`e) uvijene od glave do
pete. Njihovi mu`evi li~e mi na krijum~are mumija.
Jedva sam primijetio i nekoliko hipika na pred-
njim sjedi{tima. Stigli su ~ak ovamo da se izbave
od dosade i ~amotinje raznih Kopenhagena, Mel-
burna ili Amsterdama. Nekim ~udom u ovoj kutiji
nije bilo djece.
Pred Salangom bilo je vrijeme podnevne mo-
litve. Autobus se zaustavio. Neki putnici su se pred
molitvu prali otopljenim snijegom. Sunce je ne-
milosrdno pr`ilo. U hladu je bilo sve zale|eno.
Hipici su me podozrivo gledali. Mo`da su mislili
da sam i ja jedan od njihovih, ali odnekud ovamo
zalutao ~ak iz devetnaestog vijeka.
130
Asfaltni drum ulazi u galerije i primi~e se srcu
Hinduku{a. Ovaj put u Afganistanu gradili su Sov-
jeti i probili tunel kroz planinu na visini od 3364
metra. To je tunel na najve}oj visini u bijelom
svijetu i pravo je ~udo dobrog neimarstva. Poslije
ovog sovjetskog podviga i Amerikanci su gradili
dobre puteve po Afganistanu.
Na drugoj strani planine bilo je i ve}ih sela
kraj puta i mnogo vi{e karavana kamila na asfaltu
i pored asfalta. Pred kamilama su i{li magarci i
predvodili karavane. Nisam se tome za~udio.
Na sjeveru ima sve vi{e Uzbeka i Turkmena.
Njihove ku}e su i ovdje od blata, ali ima i poneko
kube, pa me odnekud podsje}aju na naselja u dolini
svete rijeke Jordana. U ovim tro{nim hud`ericama
jedva da se lak{e i udobnije `ivi nego u crnim
nomadskim {atorima od kamilje ili kozije dlake.
I sve tako, i dalje tako, i sve nalik – do Amur-
darije.
Ima nekih rije~i koje su mi ostale duboko u
sje}anju, a koje nisam ni tri puta u `ivotu izgovorio.
Jedna od tih neobi~nih rije~i je i – Amurdarija.
Pre|oh hiljade i hiljade kilometara da se podsjetim
na jednu takvu rije~ i da svojim o~ima vidim rijeku
iz gimnazije.
U predjelu sumornom i mrtvom, punom `utog
pijeska, le`i jedna ustajala voda uramljena glibom.
U toj rijeci se odavna vi{e ni{ta ne ogleda – ni
nebo, ni ptica, ni ~ovjek. Stolje}ima su preko ove
vode prolazili ratovi, pusto{enja, pokolji i plivali
le{evi. Mo`da na Zemlji ima mjesta gdje se jo{
vi{e ljudske krvi prolilo, ali ne vjerujem da ima
bjednije pozornice na kojoj se sve to odigralo. Pored
132
Medejaca, Skita, Epitalita i Huna ovdje je krvarilo
bar dva puta toliko plemena i naroda koji poput
Medejaca, Skita i Huna vi{e i ne postoje.
Neki dan sam stajao na obalama rijeke Inda i
u`ivao u smaragdnoj boji njegove vode, bjelini nje-
govog pijeska i zelenilu njegovih obala. Ovdje kao
da nema ni boje, ni dna, ni obala. Amurdarija kao
da postoji samo za povijest da opominje na Alek-
sandre, D`ingise, Timure, Envere i hiljade malih
ukoljica i krvopilaca ~ija imena jedva da iko pamti.
U~inilo mi se da ova voda postoji samo za zem-
ljopis, i da se ne bi mijenjali nastavni programi,
{kolski ud`benici i geografske karte.
Na ruskoj obali stoji avetinjski usamljena zgrada
posljednje `eljezni~ke stanice. Daleko iza nje kao
da se naziru oronule kupole Buhare i Samarkanda.
Oko afganistanske carinarnice promi~u opet ne-
ki ljudi u {arenim turbanima i ameri~kim {injelima.
I u centralnoj Aziji gubi se narodna no{nja, pa
dr`ava uvozi godi{nje za milion dolara otpisanih
ameri~kih vojni~kih ~ak{ira, koporana i kaputa.
Jedina utjeha, bajagi, u ovoj beskrajnoj pustinji
bile su mi snije`ne padine Pamira ~iji vrhovi ulaze
pravo u nebo. On je lebdio negdje na istoku kao
krupan tovar izme|u neba i zemlje.
Zagledan u njega obnovio sam jo{ jedan stari
mit. Na ovoj nerazgovijetnoj granici zemlje i neba,
na krovu svijeta, na Pamiru boravili su i razmno-
`avali se praotac Adam i pramajka Eva po{to su
zauvijek najureni iz raja. Na krovu svijeta bila je
prva obljuba; tu negdje je i Kain ubio Avelja; ovdje
su po~eli i prvi bratoubila~ki ratovi.
Daleko odavde na zapad je Ararat gdje se izba-
vio Noje, sedamnaesto koljeno Adamovo.
133
Daleko na jugu je velika pustinja kojom je lutao
Avram, sedamnaesto koljeno Nojevo.
Negdje na sredini puta je Palestina u kojoj su
`ivjeli Josif i Ana, sedamnaesto koljeno Avramovo.
Drugi mitovi govore da je sve to bilo na drugom
mjestu, pa ima i po jedna pri~a o gori Safonu, o
dolini Hebranu i pustinji Arefatu.
134
NI RAJ, NI KRAJ PUTOVANJA
Po~etkom pro{log vijeka `ivio je jedan "Mlad
i sjajan" {kotski oficir, radoznali putnik i neumorni
diplomatski agent. Neobuzdana radoznalost i sklo-
nost tajanstvenim i mra~nim poslovima dovela ga
je u daleki, nepoznati i nepristupa~ni Afganistan.
Putnik je dolazio iz Hindustana u namjeri da
preko Pe{evara, Kabula i Balka ode u drijevnu Bu-
haru. Bio je drugi po redu Evropljanin, koji je ikada
nogom kro~io u ovu zemlju. U zapisima koji su
ostali iza ovoga darovitog pustolova i obavje{tajca
ima i ova re~enica: "Kabul je bio pravi raj svih
mojih dosada{njih putovanja."
Siromah ser Aleksander Berns, "mladi i sjajni"
{kotski oficir tada nije ni slutio da }e ba{ iz Kabula
oti}i pravo u pravi raj i to drugog novembra 1841.
ili 1219. godine po muslimanskom kalendaru, napu-
njen olovom preko svake mjere i potrebe.
Iza prvog Evropljanina koji je boravio u Afga-
nistanu, izvjesnog doktora Vilijama Murkrofa, nije
ostao nikakav zapis, ali ostalo mu je zato tijelo da
u miru po~iva tu negdje oko Balka.
Ja nisam tre}i koji je ovamo stigao iz Evrope,
ali ni Kabul nije za mene raj svih mojih putovanja.
Vidio sam i mnogo ve}ih, i mnogo ljep{ih gradova
po bijelom svijetu, ali nikada nisam bio u nekoj
prijestonici propetoj na visinu vi{u od Lov}ena,
135
ni u gradu ~iji su svi dani u godini vedri i sun~ani,
ni u naselju koje se na moje o~i istovremeno raspada
i gradi.
Kabul je jedan od najstarijih gradova na svijetu,
pominje se i u starostavnim spisima Veda, ali na
moju sre}u za svoj dugi vijek i slavnu pro{lost
nije sa~uvao mnogo vidljivih i opipljivih dokaza,
nego je sve u pri~i i predanju, u legendi i mitu,
po du}anima i po sokacima, ili skriveno duboko
pod zemljom, pa putnik i namjernik bar ovdje ne
mora padati s nogu obigravaju}i sijaset memorijala
i eskorijala, topkapisaraja i versaja, kastela i klos-
tera, koloseuma i muzeuma.
Kabul je velika pijaca centralne Azije po kojoj
vrijedi natenane i serbes bazati i tumarati u gomili
Tad`ika, Pa{tuna, Uzbeka i Hazara kao po nekoj
d`inovskoj vitrini ~ije su stranice sklepane od tro{-
nih zidova ku}a i avlija kao u`ivo i do tan~ina
prenijetih predjela sa crte`a Ljube Ivanovi}a, na-
stalih negdje u Ki~evu ili okolini.
Ovdje se mo`e `ivjeti i bez novina, i bez bio-
skopa, i bez "Gradi}a Pejtona", oma|ijan `ivim
slikama i prizorima sa sokaka, o{amu}en bogat-
stvom bezistana, opijen mirisima bazara.
Tu se na svakom koraku mo`e{ sudariti sa `ivim
~ovjekom koji je upravo pobjegao iz Starog zavjeta
da u ~ar{iji za trenutak ne{to vidi, ili kupi. Ti bib-
lijski mrki starci dugih bijelih brada uvijeni u kaf-
tane i umotani u turbane, `iva su slika i prilika
nekog Mojsija, Avrama ili Josifa koji se izme|u
automobila i zaprega po ovim ulicama i trgovima,
kre}u suvereno i sigurno kao po vjeronauci.
136
Ovdje se za jedan dan odigra vi{e predstava
nego u novinama i na malim ekranima za ~itavu
godinu.
Vijekovima je ovdje tako, jer Kabul je odavno
bio velika raskrsnica karavanskih puteva. Kirid`ije
i trgovci prolazili su sa svakojakim espapom sa
juga na sjever i sa istoka na zapad. Trgovina je
povremeno cvjetala ili opadala ve} prema vremeni-
ma i prilikama, ali uvijek bila cijenjena, njegovana
i razvijena do ne~uvene vje{tine kupovine i prodaje.
Pravo je ~udo {to se po ovim du}anima i oko
njih mo`e vidjeti, na}i i kupiti. Na ogradama i
trotoarima prodaju se ~uveni tepisi nenadma{ne iz-
rade, boje i {ara, pored gomila arpad`ika; astra-
hanske bunde od krzna karakul-ovaca sa Pamira
uz brda bostana; engleski {tofovi od sorte koju je
te{ko prona}i i u Parizu i taze simiti i somuni;
staro oru`je kojim bi se mogle snabdjeti ~itave
vojske za bitku na Marici. Neki dan je na pijaci
bilo i svje`e iskopanih malih i velikih kipova Bude.
Na njihovim tajanstveno nasmije{enim licima os-
talo je jo{ tragova zemlje. Bo`anstva su bila nami-
jenjena {irokoj potro{nji.
Kabul je u svojoj dugoj pro{losti bio i nadaleko
~uvena pijaca robova.
U starom bezistanu, nekada najljep{em i naj-
bogatijem u cijeloj Aziji, prodavalo se roblje do-
vo|eno sa svih strana svijeta. Bezistan je postojao
sve do prije stotinjak i ne{to godina kada su ga
razorili i zapalili Englezi, ne da bi sprije~ili po-
stojanje ropstva i prodaju robova, ve} u pohodu i
namjeri da ove nepokorne i ratoborne Afgane pre-
tvore u svoje roblje.
137
Na toj pijaci nekada su boja, rasa i pol bili
presudni za odre|ivanje cijene, koja je opet zavisila
i od jo{ pone~ega najvi{e od vje{tine prodavca i
lakovjernosti mu{terije. Prije nego {to bi ih doveli
i izlo`ili na pazaru, prodavci su ih ude{avali, uljep-
{avali, {minkali, podmla|ivali na razne na~ine kao
svaku robu. Sve su to ~inili da bi mu{teriju obmanuli
i u godinama, i u ljepoti, i u zdravlju svoga espapa.
Znala su se odre|ena svojstva i osobine svakog
naroda i svake rase. Abisinci su odnekud smatrani
kao kradljivci. Mongoli su se pro~uli po lukavstvu
i istrajnosti. Najbolji kuhari dovo|eni su ovamo
iz Sanda. Turci su bili, kako se vjerovalo, rasipnici.
Persijanci su cijenjeni kao najljep{i i najokretniji
robovi. Za Kineze se govorilo da su }utljivi i mudri.
Mislilo se da crnci jedino znaju da pjevaju i igraju.
U desetom vijeku cjenovnik je izgledao ovako:
za jednog mladog Abisinca pla}alo se bez cjenkanja
dvadeset zlatnih dinara, crnac trideset dinara, a od-
mah zatim crnkinja trista dinara. Bijela `ena hiljadu
i vi{e dinara, i kad ni{ta nije znala da radi.
Izuzetno visoko mjesto u cjenovniku imali su
evnusi, neophodna i sigurna ~eljad za ~uvanje hare-
ma. Dovo|eni su iz Indije, Afrike i sa Sjevera. Na
njihovu cijenu povremeno je uticao jedino ve}i pri-
liv zarobljenih gr~kih kalu|era koje su Vizantinci
po pravilu {trojili da bi njihove `enskinje bezbjedno
posje}ivale crkve ne dovode}i u pitanje doma}inovu
~ast i obraz.
Lutaju}i Kabulom drugoga dana do|oh slu~ajno
do razvalina toga staroga bezistana tra`e}i kujun-
d`ije i prodavce srebra i zlata. Opet nai|oh na staro
oru`je: ko{ulje od pancira kroz koje nijedna strijela
139
ne mo`e da prodre, kacige i {titove od gvo`|a i
debele ko`e, krive sablje majstorski iskovane, hele-
barde, topuze, buzdohane i prangije – najmodernije
ubojito oru`je i posljednju rije~ ratne tehnike!
Po ru{evinama i ugarcima ostalim iza po`ara,
te{ko je zaklju~iti kakav je i koliki je bio taj ~uveni
bezistan. U rupama i bud`acima ima jo{ radionica
i svakojakih zanatlija, ali od njegovog sjaja, rasko{i
i ljepote nije ostalo ni traga. Jedini opis njegovog
izgleda, njegovog sjaja i ljepote ostao je sa~uvan
u zapisima ser Aleksandra Bernsa, "mladog i sjaj-
nog" {kotskog oficira.
Zavidim darovitom [kotlan|aninu {to je vidio
i opisao jednu ljepotu vi{e od mene.
Pomoli}u se ve~eras da ovdje ne bude ni raj,
ni kraj mojih putovanja.
140
^AROBNA VISORAVAN
Dangubim ve} mjesec dana po Kabulu i okolini.
Ne poku{avam ni{ta da u~im, zapanjen ~injeni-
com da u ovoj brdskoj kraljevini narodi govore
trideset dva jezika.
Svijet je mahom nepismen, ali u Kabulu ipak
izlazi ~etrnaest {to dnevnih {to nedjeljnih listova.
Ne idem u bioskope po kojima igraju indijski
kalamburi, ali ni u pozori{te u kome se prikazuju
Molijer i Gogolj.
Po sokacima u pri~i i dokolici za~as se sazna
sve {to se zbiva s kraja na kraj njihovog kraljevstva
dva puta ve}eg od Francuske.
Afganistan je kraljevina. Kraljevstvom kraljuje
kralj. Kralj je umjeren, mudar i pravi~an. Kralj se
zove Muhammed Zahir {ah. Kralj je vojnik i agro-
nom. Kralj je izvrstan teniser, najbolji skija{, naj-
bolji lovac i ribolovac i najugledniji farmer. Narod
voli svoga kralja.
Mnogi velika{i, ipak, sanjaju o republici.
Kraljev je dvor usred Kabula. Oko ba{~e je
ograda, na ogradi je kapija, pred kapijom je stra`a,
iza stra`e je dvor, u dvoru je kralj. On odavde
upravlja sa oko sedamnaest miliona du{a. Od tih
141
oko sedamnaest miliona, tri ili ~etiri su nomadi i
s njima ne upravlja niko…
Svi popisi, inventure i statistike na Istoku su
nesigurni i varljivi, i niko, pa ni sam kralj ne zna
koliko ima svoga naroda.
Njegova prijestonica je razasuta po velikoj po-
ljani i okru`ena vje~no bijelim obroncima Hindu-
ku{a. Kroz Kabul proti~e rijeka koja se zove isto
kao i grad, i dijeli ga na dva dijela. Jedan je drevan
i veli~anstven u svom raspadanju, drugi je nov,
bezli~an i bezdu{an kao i svi novi gradovi na svijetu.
U tom novom dijelu `ive mahom stranci i uljezi,
isto tako bezli~ni i bezbojni. Oni su pravi jad i
~emer u pore|enju sa biblijskim starcima na drugoj
obali rijeke. Svuda po svijetu starost donosi nemo}
i bolest, osim u ovim brdima. Ovdje su ljudi naj-
ljep{i tek poslije {ezdesete godine. Visoki i vitki,
obrasli u duge kovrd`ave brade i uvijeni u platno
li~e na mesije i proroke, zvjezdo~ace i ~udotvorce
koji jo{ lutaju po zemlji i najljep{i su spomenici
u Afganistanu.
S njima se ne mogu porediti ni mostovi, ni
hamami, ni bogomolje. U Kabulu i nema velikih
i bogatih d`amija. Kao da je ovaj narod vjerovao
da je i Bog ubogi siromah poput njih, pa mu nije
ni podizao hramove koji bi ga zasjenili svojom
veli~inom i bogatstvom. Kabulske d`amije jedva
su ve}e i upadljivije od ostalih ku}a. Jedna jedina
d`amija vrijedna je pomena i dostojna pa`nje. Ona
je u jednom novom naselju, ima vitko munare, sva
je u arabeskama i podigli su je prije nekoliko godina
Sovjeti. Sovjeti su podigli tu neku veliku politeh-
ni~ku {kolu, ili neki nau~ni centar dostojan svake
142
prijestonice u svijetu i u sredini tog malog grada
d`amiju nevi|ene ljepote i oblika.
Kabul nije samo prijestonica silnih naroda, rasa
i plemena koji `ive u Afganistanu. Kabul je i glavni
grad velikog me|unarodnog hipi-plemena. Ovdje
borave hiljade mladih Evropljana, Amerikanaca,
Australijanaca, Filipinaca, da bi uskoro postali sna`-
na i jedinstvena bratija.
Nekad je kraljevski grad Katmandu bio premac
Kabulu, ali mnogi hipici napustili su Katmandu
ljuti {to se ovo gnijezdo u Himalajima naglo ameri-
kanizira i kvari, pa se polahko opredijeli{e za stari
dobri Kabul i zemlju, u kojoj je svaki ~ovjek slo-
bodan da se sam opredijeli izme|u dobra i zla.
"Nuristan", "Arijana", "Balk", "Grin", "Gazna-
vi" i jo{ desetine hotela podignuti su ili sklepani
preko no}i da prime jedan mladi narod koji bje`i
od zala civilizacije i mu{terijskog i potro{a~kog
dru{tva. U ovim hotelima rijetke su jednokrevetne
i dvokrevetne sobe. To su mahom odaje sa dvadeset
i vi{e le`aja u koje se mo`e smjestiti ~itavo jedno
bratstvo i do mile volje u`ivati u svakom zabra-
njenom vo}u. Do droge se mo`e slobodno i lahko
do}i kao do svake {e}erlame, ili do hamajlije protiv
uroka. Ha{i{ se prodaje u obliku manjih karamela,
ili nekih sitnijih bombona.
Afganistanci su hrabri i otmjeni ratnici koje je
pro{lost nau~ila da budu nepovjerljivi prema stran-
cima. Oni i danas rijetko i samo od nu`de zalaze
u nove dijelove grada u kojima `ive stranci. Me|u-
tim, hipike su primili u svoju zemlju kao jo{ jedno
prijateljsko, mirno i blagonaklono pleme. Tome je
mnogo doprinijela zajedni~ka sumnja, zazor i prezir
144
prema jednoj umornoj civilizaciji. Spremnost hipika
da `ive na isti na~in kao i doma}a ~eljad otvorila
je srca ovih gor{taka prema do{ljacima.
U velikoj odaji "Grin" hotela, zastrtoj skupo-
cjenim tepisima iz Buhare, upoznao sam jednog
malog Francuza. On i njegova djevojka bili su obu-
~eni kao Afganistanci. Sjedili smo na tlu, pu{ili
145
ha{i{ i pili ~aj. Ovdje je vi{e od godinu dana i
uporno traga za Orlovim gnijezdom, davnom po-
stojbinom ~uvenog Hasana Sabaha koga su krsta{i
prozvali – starac sa planine.
Na svom putu prema dvoru Kubulaj-kana Marko
Polo je u ovim gudurama i klancima nabasao na
Orlovo gnijezdo. Od njega je ostala skoro jedina
bilje{ka "o starcu sa planine".
U mladosti veliki jaran pjesnika Omera Hajama,
Hasan Sabah se docnije odmetnuo u svoju polu-
tvr|avu, polutekiju Kasr Alamut, na jednom pro-
planku vi{em od 3.000 metara. Marko Polo je taj
proplanak opisao kao rajski predio pun mladih `ena
koje su slobodno `ivjele u dru{tvu Hasanovih der-
vi{a potpuno pot~injenih njegovoj volji i vlasti do
smrti. "Starac sa planine" neprekidno je drogirao
svoje pleme i dr`ao ga u potpunoj ekstazi. U dubo-
koj obamrlosti misli i osje}anja, Hasan ih je ubijao
obe}avaju}i im trajno rajsko naselje na nebu, ili
ih je pomo}u ha{i{a nagonio da ubijaju njegove
mnogobrojne protivnike. "Orlovo gnijezdo" bilo je,
istovremeno, tajna i progonjena vjerska sekta veo-
ma naklonjena Ismailitima i zloglasno dru{tvo ubica
i razvratnika. Krsta{i su im dali ime po biljici ha{i{u
– hasasen, asasen – ubica.
U trinaestom vijeku "Orlovo gnijezdo" razbili
su Mongoli, ali bratija se razbjegla na sve strane
i jo{ dugo odr`ala u Indiji, Persiji, Siriji i Africi
kao obnovljena vjerska sekta Nizarija.
Mladi Francuz ljetos je obi{ao pola sjevernog
Afganistana, uzalud tra`e}i rajsku visoravan i ostat-
ke tvr|ave zloglasnog Kasr Alamuta.
146
U Afganistanu je vidio toliko divnih visoravni
da bi svaka od njih mirne du{e mogla biti rajska.
Prezimi}e u Kabulu. @ivje}e skromno i hrani}e
se oskudno poput ostalih Afganistanaca, pa }e na
ljeto opet krenuti na duga i zamorna putovanja.
Ko zna dokle }e ostati ovdje tragaju}i za rajskim
proplankom.
On je u Parizu studirao arheologiju, pa su mu
dodijale sve te starudije i odlu~io je da se posveti
tra`enju istine, meditaciji i zoroastrizmu.
Bila je pono} kada smo se rastali. Ukrutio sam
se od ha{i{a.
Sa sahat-kule u dvorskoj ba{~i izbijali su ~asovi.
Svi mudri ljudi u Kabulu navijaju svoje ~asov-
nike po ovoj sahat-kuli iz dvorske ba{~e.
147
HILJADU I JEDNA TUGA
Valja pre}i Hinduku{, pa dugo putovati ravni-
com dok se u daljini ne uka`u kao ~ivit modra
kubeta Mezari{erifa.
Jutros sam pokupio svoje prnje i sabahile krenuo
na sjever. Grad Kabul je jo{ spavao, pa se od njega
nisam ni oprostio.
Danas treba prevaliti silne klance i klisure, pa
onda dugo putovati stepom dok se negdje sa za-
padne strane ne uka`e ~udesni Mezari{erif, malo
poznat i jedva uo~ljiv u zemljopisu, ali zato velik
i slavan u vjeronauci.
Opet ~itavim putem molitve, nomadi, kirid`ije
i ~obani.
Opet put besprijekorno asfaltiran i opet pokraj
puta grobovi veselo oki}eni {arenim zastavama pri-
vezanim na duga~ke pritke. U tim grobovima kraj-
puta{ima po~ivaju u miru ubogi putnici karavana
~ija se zvijezda naglo ugasila u ovim neizmjernim
daljinama i prostorima da nijemo, ali `ivopisno
opominju prolaznike na neodoljivi, ali i neumitni
kraj svih na{ih tumaranja i putovanja.
Sa obje strane puta su rijetka naselja Tad`ika
iste boje i kakvo}e kao i stepa iz koje su ponikla.
Na~injena su od umije{ane i nepe~ene zemlje, pa
izdaleka ve}ma li~e na goleme izrasline i pri{teve
u predjelu oboljelom i pustom, nego na ~iste si-
148
rotinjske domove `ivahnih i nadaleko ~uvenih ko-
njanika i ljutih mejdand`ija.
Oko naselja spokojno lje{kare kamile i odmaraju
se od napornih dalekih putovanja. Za mnoge Evrop-
ljane kamila je egzoti~na i pomalo smije{na i trapava
spodoba iz Bremovog @ivotinjskog carstva, ili ~ud-
ni stanovnik zoolo{kog vrta, ili grbavo stvorenje
iz romana Karla Maja.
Za `itelje ovih gudura i stepa, ona ako i nije
skoro sve, onda je najvrijednije i najdragocjenije
{to oni imaju. Kamila je prijevozno sredstvo za
putnike i kabaste terete, i po putu, i po bespu}u.
Njena izdr`ljivost prevazilazi svaku na{u zamisao.
Njeno mlijeko se pije. Njenu mokra}u daju djeci
umjesto ribljeg zejtina ili tonikuma. Njena balega
je sagorljiva poput drveta ili lo`ulja. Najzad kad
sve iz nje izvuku, zakolju je i pojedu njeno meso.
Od njene dlake naprave odje}u, pokriva~e i {atore,
a od njene ko`e obu}u, torbe i zastira~e. Kamila
je istovremeno i kamion, i dragstor, i supermarket,
i selfservis. Kad je na kraju izgube, svi je dugo
oplakuju kao trajan gubitak bogatog posjeda. Nisu
joj dali slu~ajno ime: kamila – potpuna, ili savr{ena.
Kako sam prilazio Mezari{erifu bilo je sve vi{e
putnika. Mnogi su glasno molili i plakali. Pribli-
`avao sam se gradu na ~ijem velikom i jedinom
trgu po~iva najve}i junak i najtragi~nija li~nost Is-
lama – Hazreti Alija, Muhammedov ne}ak, prvi i
najvatreniji musliman, mu` Muhammedove milje-
nice Fatime, ~etvrti kalifa muslimana, prvi imam
[iita i otac bla`enih mu~enika Hasana i Huseina.
149
Vidio sam mnogo mauzoleja i Bo`ijih ku}a raz-
nih vjerozakona i na Istoku i na Zapadu, ali grob
i bogomolja sagra|ena ovom velikom Muhamme-
dovom ratniku i apostolu prevazilazi sva moja o~e-
kivanja. Nisam ni slutio da }e ovdje usred stepa
Turana neki neznani neimar smo}i toliko blaga,
mjere i ma{te da stvori ovakvu ~aroliju. Imao je
pravo jedan francuski arheolog kada je rekao da
u Afganistan vrijedi do}i ako ni radi ~ega drugog,
ono da se vidi ljepota stare fajanse kojom je ob-
lo`eno ovo turbe i ova d`amija. @ao mi je {to se
na mome crte`u ne mogu vidjeti i boje Mezari{erifa
– svetoga groba.
Bio sam na mnogim slavnim grobovima gdje
se prodaju ulaznice, i na svetim mjestima gdje se
hodo~asnicima izdaju uvjerenja i potvrde, i na gro-
bovima pred kojima se satima organizovano ~eka
u duga~kim redovima, ali jo{ nisam vidio grob na
kome se i poslije vi{e od hiljadu godina usrdno i
skru{eno moli, pla~e, jeca, uzdi{e i nari~e, kao da
je pokojnik maloprije preminuo, kao da je prije
nekoliko trenutaka ovdje sahranjen i kao da je sva-
kome od ovih ljudi, `ena i djece bio vi{e nego rod
ro|eni. Kao da je djeci bio majka, majkama jedinac,
o~evima mjezimac.
Muhammed je iznenada preminuo i nije stigao
da iza sebe ostavi oporuku, niti je odredio svoga
nasljednika.
Mnogi muslimani `eljeli su da ga naslijedi Haz-
reti Alija, ali umjesto Alije do{li su redom i Abu
Bekir, i Omer, i Osman. Borbe oko Muhammedo-
vog nasljednika bile su dugotrajne i krvave. U tim
borbama u~estvovali su i ro|aci, i `ene, i pristalice,
151
i protivnici. Kalife su jedan za drugim na tajanstven
na~in nestajali ili ginuli. Alijin Kalifat do{ao je
poslije duge i te{ke borbe sa ro|acima iz ku}e
Omajada. Najzad, po{to je postao kalifa kao di-
rektan Muhammedov nasljednik i potomak, Alija
je ubijen u Mezopotamiji, na molitvi, u oazi Kufi.
Zlo~in je djelo jednoga pristalice i pla}enika Oma-
jada.
U strahu da du{mani ne oskrnave Alijin grob,
njegove prista{e potajno na kamili prenije{e nje-
govo tijelo i sahrani{e ga ~ak ovdje. Tako je nastao
raskol me|u muslimanima koji se podijeli{e na Su-
nite i [iite.
Pod najvi{om kupolom postavljen je veliki sar-
kofag prekriven purpurnom ~ohom. Oko ove sveti-
nje stotine i stotine ulema, hafiza i mula glasno
izgovaraju sure iz Kur’ana. Njihova uplakana lica
jedva nazirem u odsjaju mno{tva svije}a. Stigao
sam i prisustvujem najve}em skupu tuge i `alosti
na svijetu.
Jedva se probijem kroz silan svijet i izlazim iz
turbeta kroz zlatna vrata. Na izlazu jedan mi Uzbek
pokazuje jo{ neke zna~ajne grobove. Rukama mi
obja{njava njihov zna~aj i ulogu u povijesti islama.
Po njegovim pokretima ne mogu ta~no da razaznam
jesu li te junake i velikomu~enike posjekli Englezi,
ili su ti junaci i velikomu~enici pobili mnogo Engleza.
Spu{ta se mrak i silan narod se opra{ta od groba
i polahko razilazi.
Odlazim i ja preko trga prema bazarima i uli~i-
cama punim zaprega, ~eza, {arenih fijakera i oki-
}enih konjanika.
152
Ulazim u grad nevi|en i neopisan. @ao mi je
{to nemam vi{e prostora da o njemu pri~am i da
ga natenane proslavljam.
Idem nasumce prema nekom i neodre|enom
mjestu odakle se {iri neodoljivi miris pe~enog mesa.
Putem mi u povjerenju re~e jedan apotekar da
ovo i nije pravi grob islamskog junaka i veliko-
mu~enika Hazreti Alije i da je legenda o potajnom
prijenosu njegovog tijela na le|ima kamile nepro-
vjerena i nesigurna kao i tolika druga predanja.
Ostao sam zaprepa{}en.
Valja mi i}i tri hiljade milja na jugozapad prema
Eufratu do grada Ned`efa, na ivici pustinje Kerbele,
negdje u blizini Bagdada, pa preko Kufe do}i do
pravog turbeta u kome po~iva Hazreti Alija.
153
TAKO JE GOVORILA @UTA KAMILA
^itavo jutro ~u~im na nekom pra{njavom trgu
i gledam borbe pijetlova.
U Balku, glavnom gradu Baktrije, drevnoj pri-
jestonici Arijevaca i "majci svih gradova", valjda
i nema druge pijace. Grad je utvr|en i dobro ~uvan.
Valja pre}i jedan, pa drugi, pa tre}i, ~etvrti, pa
sedmi bedem i u}i u Balk.
U Balku nema ni{ta.
Prvu borbu pijetlova vidio sam jo{ kao dijete
u ~itanci. Poslije sam otkrio sliku Paje Jovanovi}a
na zidu neke rodoljubive prije~anske trepezarije
iznad kredenca. Stoji kr{na djevojka rasko{nih grudi
sa tepsijom prislonjenom na oblo bedro me|u lju-
dinama u arnautskoj no{nji oki}enim kuburama,
jataganima i d`eferdarima, a na tlu oko njihovih
nogu dva zakrvavljena kokota. Mo`da je ta djevojka
bila na nekoj drugoj slici.
Prije desetak godina uporno i uzaludno lutao
sam carigradskim sokacima i i{ao s kraja na kraj
Bosfora, sve u nadi da }u u nekoj skrovitoj i zabitoj
avliji nai}i na skriveni skup ljubitelja ovih neobi~nih
igara. Uzalud sam obijao mahale i tra}io vrijeme
kad je istanbulski valija najstro`ije zabranio borbe
pijetlova prijete}i strogim kaznama i velikim glo-
bama.
154
Umije{an u gomilu vatrenih navija~a, danas ov-
dje u drevnoj prijestonici Arijevaca mogu do mile
volje gledati ove ~udne mejdane.
Mejdand`ije su i mnogo ve}e i mnogo ja~e od
obi~nih pijetlova, ro|enih samo za dobru ~orbu ili
za paprika{. Ovi horozi su od nekog posebnog soja
koji se za tu~njavu naro~ito odgaja. Oni skoro i
nemaju krijestu. Vratovi su im duga~ki i veoma
jaki, a kand`e su im mo}ne i ubojite da ih u supi
me|u doma}im rezancima ili me|u knedlama od
griza nikako ne mogu zamisliti. Kada se odbiju
od zemlje i sko~e ra{irenih krila, podsje}aju me
na mo}ne pti~urine koje su na vrijeme utekle sa
grbova propalih careva.
Pod mi{kom, ili u bo{~ama vlasnici ih donose
na trgove. Dokoni svijet i okorjeli igra~i na sre}u
okupljaju se oko njih. Kad padnu opklade, pijetlovi
se ustrijeme jedan na drugog. Borba se vodi na
runde. Zadnje kand`e na obje pjetlove noge ~vrsto
su uvijene u krpe. Izgleda da bi njihov udarac mogao
biti smrtonosan, pa duge i uzbudljive borbe ne bi
ni bilo. Izme|u rundi su pauze. U predahu svak
uzme svoga pijetla, hladi ga, razgleda povrede, poji
vodom ili pred njim ma{e pe{kirom da mu povrati
snagu i pove}a borbenost. Na ugovoreni znak po~i-
nje nova runda. Na sve strane leti pusto perje, a
okupljeni navija~i padaju u zanos. Kako vrijeme
odmi~e borci su sve umorniji. Udaraju nasumce
jedan u drugog, padaju u klin~ i obavijaju se {ijama.
Na kraju, kad se potpuno isrcpe, sudija progla{ava
pobjednika. Publika odobrava ili protestuje, ve}
prema opredjeljenju ili pravi~nosti presude. I vlas-
nici se polahko smiruju i vi{e ne skaku}u i ne
155
bodre svoje miljenike. Uzimaju, daju, ili dijele no-
vac, pa idu dalje.
Odlazim desetak koraka dalje da ~u~nem pored
novog borili{ta i da opet navijam. Dok gledam
`va}em neki doma}i zeleni duhan pomije{an sa
kre~om i korijenjem od jasena i blago se drogiram.
Taj duhan nosim stalno u d`epu u maloj okrugloj
kutiji. Ponekad mi se od dva pijetla u~ini da vidim
~etiri, ali na taj na~in borba postaje jo{ zanimljivija.
Uskoro }u prisustvovati tu~i ~itavih koko{injaca,
ili }u se podi}i sa zemlje, povjerovati da sam i
sâm pijetao i glasno zakukurikati.
Tome se ovdje niko pametan ne bi ~udio.
Poslije podne provodim u parku. Prote`em se,
podrigujem i kunjam na suncu.
U Afganistanu no}u su zvjezdane i veoma hlad-
ne. Ogrjev je ovdje pravi luksuz. Drvo se prodaje
na kantar. Drvo je ovdje velika rijetkost. ^itave
porodice griju se samo na suncu, pred ku}om, na
ulici ili u parku. No}u ovaj narod silno isprozeba,
pa preko ~itavog dana bez ustru~avanja i ikakvog
zazora mokri na sve strane.
Kao {to na neke druge strane turisti vuku {u{-
kavce, rakiju i slaninu ovamo bi trebali tegliti cje-
panice.
Park pun Afgana koji u {etnju polaze zajedno
sa svojom pticom. Kao {to po Bulonjskoj {umi,
Hajdparku, [enbrunu ili Kalemegdanu otmjeni svi-
jet odlazi u {etnju sa ku~i}ima, ovdje ljudi vole
da se {etaju sa pticama. To nisu ni kanarinci, ni
papagaji, ni slavuji, nego neka sorta kokica crvenog
kljuna koja mi je odnekud nalik na jarebicu. Mnogi
sa njima odlaze na posao i u posjete. Kafezi su
156
drveni, kabasti i pote{ki. Neki svoju pticu i kafez
nose na le|ima kao kov~eg. Kad posjedaju po zem-
lji, kafeze poredaju ispred sebe i tako provode sate
i sate u razgovoru, razmi{ljanju ili u`ivaju}i u cvrku-
tanju svojih ljubimaca. Mo`da se i ove ptice na
neki svoj na~in me|u sobom dru`e.
U ~itavom parku nije bilo nijednog tranzistora.
Pu{e neki zapadni vjetar. Bedemi se krune i
`uta zemlja pada po meni. Nemam ni volje ni snage
da se branim.
U obamrlosti i drijeme`u opominjem se da ve}
cio ovaj bogovjetni dan `ivim u opustjelom i pra{-
njavom gradu opasanom sa sedam obru~a zemljanih
bedema u rasulu i raspadanju.
Tek ve~eras oti}i }u iz grada Balka i zemlje
Baktrije u kojoj se davno nekada za vrijeme jednog
zimskog predaha, umoran od vojevanja i osvajanja
uz velike sve~anosti i obilne gozbe o`enio Alek-
sandar Makedonski.
Dugo sumnji~en i ogovaran zbog svojih na-
stranih sklonosti prema mu{karcima, ovdje je odlu-
~io da vjen~a lijepu Roksanu, k}erku bogatog vel-
mo`e Oksiartesa. Negdje sam ~uo ili pro~itao da
je odavde kasnije jedva `iv utekao da ne padne
kao `rtva neke dvorske zavjere, ujdurme ili ne~eg
sli~nog. Njegove pristalice uvijek su uporno i tvrdo-
glavo isticale kako je ovaj golemi Makedonac samo
u Afganistanu, izme|u ostalog, podigao i tri nove
Aleksandrije, ali ne spominju {ta je sve u svome
pohodu spalio, opusto{io i zauvijek uni{tio. Za sve-
ga nekoliko ~asova osvaja~ je svete knjige Zoroastra
i cijele vladarske biblioteke i arhive pretvorio u
buktinje. Valjda su te buktinje trebale da mu os-
vjetljavaju put do Indije i dalje do kraja svijeta.
158
U Balku je umoran od propovijedi, postova,
dizenterije i potucanja po stepi preminuo i Zara-
tustra.
Kada bih znao gdje je grob velikog prvosve-
}enika vatre, oti{ao bih da se poklonim njegovim
sjenima. Kada bi ovdje bilo cvije}a, odnio bih mu
i buket crvenih ru`a. Ali, sre}om, nema mu ni groba,
a nema ni cvije}a pa vi{e ne}u biti smije{an samom
sebi pu`u}i po grobovima velikih i slavnih ljudi
po svijetu.
U doba kada je Evropa `ivjela u neznanju i
sujevjerju, u vrijeme kada su Grci bili tek u povoju
i kada se Rim nije jo{ ni rodio, sa ovih bre`ulja-
ka Afganistana ukazao se duhovnik koga nazva{e
@uta Kamila, ili Zaratustra, da svijetu oglasi pot-
punu ~ovjekovu slobodu u izboru izme|u dobra i
zla.
Na ovom tlu @uta Kamila propovijedala je da
se ~ovjek samo pomo}u ~iste misli, ~iste rije~i i
~istog djela mo`e uspje{no boriti protiv zla.
U Balku je posljednji put propovijedao, kao
`arki pristalica dobra i protivnik zla – mi{lju, rije~ju,
djelom.
Tako je govorio Zaratustra.
159
PALME I PRANGIJE
Veliko je zadovoljstvo oti}i u neki grad o kome
ste mnogo slu{ali, ~itali ili sanjali, ali je tek prava
radost obreti se u varo{i za koju nikada niste ni
~uli.
Do{ao sam u D`elalabad.
D`elalabad je samo jedan od silnih "abada" u
Aziji. Ovdje ima i Hajdarabad, i Alahabad, i Isla-
mabad. Doskora je bio i Staljinabad, pa su ga uki-
nuli.
Do~ekale su me palme, prangije i pra{ina. Palme
ovdje rastu zbog toplote, pra{inu di`e jak ju`ni
vjetar, a prangije pucaju povodom nekog velikog
praznika.
Dosta je vidjeti jednu ~ar{iju u Aziji, pa znati
kakve su sve ostale.
Raspored du}ana je skoro svuda isti. Imaju soka-
ci u kojima rade kujund`ije, pa sara~i, jorgand`ije,
pa bazerd`ani, sarafi, boltad`ije, pa nalbante, bakali,
pa salebd`ije, halvad`ije i bozad`ije. Rijetko ko
zaluta u tu|i esnaf. Me|utim, u novije doba de{ava
se da izme|u ekme{~ije i {e}erd`ije upadne du}an
u kome se kr~me gramofonske plo~e sa pjesmama
doma}ih Tozovaca, Leposava Luki} i Kesovija, ili
prodavnica Helene Rubin{tajn. Jedino nigdje nisam
nabasao na radnju slavnog doktora [ola, me|una-
160
rodnog neprijatelja `uljeva, kurijih o~iju i svako-
jakih baga i ~ukljeva po tabanima.
U D`elalabadu jedino berberi rade na sve strane
i na ulici. Oni mahom nemaju svojih du}ana. Ber-
beri sjede na zemlji pokraj svoje bo{~e u kojoj su
britve, ~e{ljevi i makaze. Oni glasno dozivaju svoje
mu{terije. Mu{terija nai|e i ~u~ne naspram frizera.
Brija~ skine cijenjenoj mu{teriji turban, opipa mu
glavu i u~vrsti je izme|u svojih koljena. Onda dugo
sapunja mu{teriji glavu, pa o{tri britvu na belegiji
i na kai{u i po{to izgovori kratku prigodnu molitvu
u kojoj preklinje Svevi{njeg da sa ove nasapunjene
glave odagna sve uroke i zle duhove po~inje da
ga brije od tjemena prema ~elu.
Bolji berberi u bo{~i nose i tegle sa pijavicama,
razna klije{ta za va|enje zuba, mehleme za opake
rane i kraste, nekakve ~udne sprave za mjerenje
krvnog ptiriska i ~itave kolekcije polovnih vilica
raznih veli~ina, cijena i starosti. Kada mu{teriji po-
~upa krnjake i o~isti desni, berberin mu odoka bira
protezu. Po{to isproba nekoliko vilica, berberin
obi~no natrapa na zubalo koje dobro pristaje mu{-
teriji. Mu{terija je zadovoljna, smije se u ogledalce,
pla}a i odlazi.
Jedino obrezivanje mu{ke ~eljadi ne radi se na
ulici. Narod je stidljiv, pa tu rabotu berberi obavljaju
pred ku}om ili u ku}i. Osim toga, obrezivanje dje-
~aka je velika sve~anost i pravi praznik, pa se za
tu priliku pripremi i gozba uz pjesmu i svirku.
Dok se dje~ak oporavlja le`e}i u {irokim ga}ama,
obilazi ga rodbina i kom{iluk i dariva svakojakim
poklonima. Otkako su nastala moderna vremena
161
djevojke se sve manje obrezuju, pa se tako jedan
stari obi~aj polako gubi.
Osim frizera i veliki broj ugostitelja radi na
ulici. Na svakom koraku u D`elalabadu su velike
bakrene tepsije pune kuhane mrkve, bundeve, {e-
}erne trske i repe. Za svijet koji ne u`iva u ovoj
vitaminskoj hrani postoje i ro{tilji. Pored tepsija
sa kuhanim karfiolom i kelerabom, peku se ra`nji}i,
}evap~i}i i svakojaka }ufteta. Ne znam za{to, ali
od djetinjstva sam mislio da kelerabu jedu samo
Njemci. Mo`da je to ostalo od neke pjesmice koju
sam ~uo u osnovnoj {koli kod Saborne crkve, u
kojoj se stalno ponavlja ne{to kao [vaba i keleraba.
Zahvaljuju}i ovom blagoslovenom podneblju
jelovnik ovih gostioni~ara se i ne mijenja u toku
godi{njeg doba. Preko cijele godine ima svakojakih
zerzevata. Po{to se najedem pilava sa masnom ov-
~etinom, mogu usred zime pre}i na dinju, ili lube-
nicu.
Higijenske prilike su prili~no sumnjive, tako
da se pla{ljivim Evropljanima ~ini da }e svakog
~asa izbiti neka stra{na epidemija, prenijeti se na
sve kontinente, zavladati u ~itavom svijetu i pro{iriti
se i na okolna nebeska tijela. Evropljani se ovdje
zato ve}ma kljukaju nekakvim pilulama, bodu injek-
cijama i ma`u svakojakim mastima, nego {to u`i-
vaju u dobrom ro{tilju i bostanu. Umjesto svih tih
zavrzlama doma}i svijet se ovdje protiv svih neda}a
i bole{tina brani samo zapisima i hamajlijama.
Neka se nipo{to ne pomisli da je u Afganistanu
samo tako. Za Amerikance i njima sli~ne ima u
Kabulu hotel "Interkontinental". Njemu po veli~ini,
luksuzu i ljepoti nema ravnog u ~itavoj Jugoslaviji.
163
I u D`elalabadu ima restorana i hotela koji bi mirne
du{e mogli stajati u Parizu, Torinu ili Stokholmu.
Afganistan nema mora, ali se u tim restoranima
mo`e dobiti vi{e svje`e morske ribe, nego na ~ita-
vom Jadranu. Ovdje u srcu centralne Azije ima i
minestrona, i buljona, ima i bef ala Stroganov, i
ne{to drugo ala Ro{fuko. Ima i kitnkeza i {artreza,
i svakojakih meza i majoneza. Spao sam s nogu
tumaraju}i po bazarima i zagledaju}i u svaki bu-
d`ak. Ali bud`aci se ne mogu ni izbrojati, a kamoli
opisati. A i kada bih ih opisao ne bih umio nabrojati
sve mirise koji iz bud`aka izbijaju.
Pred zalazak sunca sjedam u {arene ~eze i od-
lazim u veliki park na kraju grada. Ulice vrve od
ruskih "volgi". Prolazim pored dugih perivoja ru`a.
Nikada i nigdje nisam vidio tako krupne cvjetove
ru`a kao u D`elalabadu. One ovdje izgledaju kao
{arene i miri{ljave velike glavice kupusa.
Nije nikakvo ~udo {to je D`elalabad druga, od-
nosno zimska prestonica afganistanskih kraljeva.
Jo{ od vremena slavnog padi{aha Zahirudina Mu-
hameda Babura, gospodara Fergane, Afganistana
i Hindustana i istovremeno potomka slavnog D`in-
gis-kana i Tamerlana, ovamo je prenijeta zimska
prijestonica njegove velike imperije. Vidio sam Ba-
burov lik na nekoliko persijskih minijatura. Slikali
su ga u iranskom odijelu i u cvijetnim vrtovima
pored {adrvana. Nevjerovatno mi je li~io na Nikolu
Pa{i}a sa crnom bradom.
U ovim |ulistanima, Babur je umoran od tri-
jebljenja tigrova u Pend`abu (po ~emu je i dobio
nadimak Babur, {to }e re}i Tigar) prou~avao as-
tronomiju, u`ivao u vinu, pisao pjesme, milovao
164
`ene, bavio se filozofijom, izu~avao teologiju i osta-
vio stihove:
Ovdje je ~arobno prolje}e {to svaki dan ra|a
nove cvjetove.
I mlade djevojke ovdje su uvijek spremne da
uspu u pehar vina.
O, Babure, u`ivaj zadovoljstva koja ti se nude.
Kupa puna rumenog vina ne}e se vi{e vratiti
u tvoje ruke.
165
Baburovog dvora vi{e nema. Iza sebe je ostavio
potomaka dovoljno za sedam dinastija Velikih Mo-
gula. Iza njega su ostale mnoge pjesme i bogati
memoari. U dubokoj starosti odrekao se vina i pre-
{ao na ha{i{.
Dok sam stigao do parka, sunce je ve} za{lo.
U velikoj {umi bio je potpuni mrak. U dnu aleje
nazirale su se avetinjske ru{evine neke stare ku}e-
rine. Odnekud je dopiralo {u{tanje vodoskoka. Pro-
{ao je jedan vojnik. Onda je pro{ao jo{ jedan vojnik.
Vi{e se nisu vidjele palme.
Ju`ni vjetar prestao je da pu{e.
Tek sada su prangijale prangije.
166
KOLIJEVKA ARIJEVACA
Bagi Bala je na jednom brijegu iznad Kabula.
Kad god se za`elim dobrog kineskog zelenog
~aja, odlazim u Bagi Balu.
To mi se doga|a redovno tri puta na dan. Kad
u gostionici Bagi Bala u`ivam u dobrom zelenom
~aju, osje}am se uvijek bla`eno kao stari kitajski
mandarin.
Kad god krenem na ~aj prolazim uvijek ~itavom
kabulskom ~ar{ijom i kroz jedan mali bazar po
kome trguju afganistanski Jevreji. Ovdje su Jevreji
mahom mjenja~i novca, sarafi, mali vrijedni i ok-
retni ljudi. Do{li su ~ak ovamo u podno`je Hin-
duku{a jo{ za drevnog vakta i zemana kada ih je
mo}ni i pravedni vladar Kir na ~elu svojih neus-
tra{ivih Persijanaca izbavio i oslobodio od Nabu-
kodonosorovog vavilonskog ropstva u Mezopota-
miji. Do{li su ovamo jo{ za starozavjetnih vremena
kada se ova brdovita zemlja zva{e Arijana. Arijana
– zemlja Arijevaca.
U ovom bazaru Jevreji sjede pred svojim malim
du}anima, pored sanduka i ~ekmed`a punih sva-
kojakih para, srebrenjaka i dukata. Oni mirno pu{e
svoje nargile, igraju {e{-be{, razgovaraju ili glasno
dozivaju mu{terije i nude im svoj espap.
Prolaze}i ovim bazarom uvijek se sjetim starog
{eher Sarajeva. U malom sokaku izme|u Ta{lihana,
167
Imareta i stare kafane "Aeroplan", u Predimaretu
bilo je nekada mnogo jevrejskih sarafa. U svojim
magazama mijenjali su novac svakojake sorte, veli-
~ine i vrijednosti. I na{i bosanski Jevreji sjedjeli
su pred svojim radnjama, srkali kahvu, pu{ili ~ibu-
ke, divanili, igrali {e{-be{ i dozivali mu{terije.
@ivjeli su mahom po mahalama izmije{ani sa
hri{}anima i muslimanima. Hranili su se kao i musli-
mani i nosili bosansku odje}u sa crvenim fesom
na glavi. Iz daleke Andaluzije prenijeli su u Bosnu
mnoge lijepe vje{tine, nepoznate zanate i mnoge
dobre adete. Bili su sigurno vrijedniji, okretniji i
{tedljiviji od ostalog svijeta, pa su ih ljenjivci, ugur-
suzi i rasipnici napadali i ru`ili za sve {to su vrijedno
sticali i po{teno stekli.
Ovdje u Afganistanu, drevnoj zemlji Arijani
Jevreji `ive slobodno i mirno. Jedinu neprijatnost
do`ivje{e prije stotinjak godina kad im strogi i po-
bo`ni emir Dost Muhamed {ah zaprijeti da }e ih
izgnati iz zemlje, ako ne prestanu da se bave po-
drumarstvom i prodajom vina. Emir bje{e beskrajno
odan slovu Kur’ana i zadojen neopisivom i nera-
zumljivom mr`njom prema svakom alkoholu. Jev-
reji ga poslu{a{e i okani{e se }orava posla.
Prije nekoliko godina nekakav Italijan do|e u
Kabul i po~e da se bavi vinarijom, ali }e po svoj
prilici brzo i zavr{iti, po{to u ovoj zemlji niko `iv
i ne pije osim veoma malog broja najobrazovanijih
ljudi u dr`avi.
Tri puta dnevno prolazim ovim bazarom i mis-
lim kako je sumahnuti njema~ki general Erih fon
Ludendorf ma{tao da proglasi novu arijevsku vjeru
168
i pro{iri je po ~itavoj Germaniji, a nikada nije ni
privirio u zemlju Arijanu. Razmi{ljam kako se mo-
glo dogoditi da nacisti~ki rasista Rozenberg i ~uveni
doktor tame i mraka Jozef Gebels nikada nisu bili
u ovome kraju gdje je i nastao kukasti krst, da
vide kako vi{e od dvije hiljade godina `ive u slozi
Semiti me|u pravim i ~istim Arijevcima. ^iste i
prave Arijevce oni nikada u svome `ivotu nisu ni
vidjeli.
Da je bilo zgode i prilike ne bih `alio ni truda
ni vremena da tim nacinakazama poka`em vrletna
gnijezda sjeveroisto~no od Kabula po kojima `ivi
narod u Nuristanu. Do kraja pro{log vijeka ta zemlja
se zvala Kafiristan – zemlja nevjernika. Po~etkom
ovog vijeka emir Abdelrahman silom ih prevede
u islam i zemlja se prozva Nuristan – zemlja svjet-
losti. Naravno, oni do dana dana{njeg nastavi{e
da se klanjaju kipovima i sjenama svojih predaka.
Kako po~e turizam u Afganistanu, po~e i prodaja
kipova radoznalim strancima obo`avateljima um-
jetnosti naivaca, ina~e pukim naiv~inama. Kipovi
njihovih predaka li~e na bardake i testije sa ne~im
nalik na o~i i u{i, i dvije vrste sramote: mu{ke i
`enske.
Svi Nuristanci su plavokosi, plavooki i doli-
hokefalni po Rozenbergovim propisima. Oni su i
stasiti, i vitki, ali i beskrajno prljavi, pla{ljivi i
vjerolomni. Tome narodu ni broj se ne zna. Onomad
su vlasti poku{ale da iz aviona prebroje njihova
naselja i odrede pribli`an broj `itelja. Do danas je
sve ostalo nepouzdano. Malo vjerovatno i otprilike.
Odveo bih doktora Gebelsa i u Baktriju, naj-
stariju postojbinu Arijevaca da se uvjeri kako nje-
170
govi Tevtonci nisu ni prinijeti ovoj ~eljadi. I{li
bismo i u Taksilu da vidimo najve}u zbirku kukastih
krstova na svijetu i da mu doka`em kako su te
matrakuke nastale iz sasvim drugih razloga i po-
buda, nego {to im je njegovo dru{tvo namjenjivalo
i pridavalo. Oni su od nedu`ne {ale "svastike" na~i-
nili znamenje smrti, razaranja i uni{tenja kakva
svijet nije od D`ingis-kanovih i Atilinih vremena
upamtio.
Upoznao bih ga sa nekim Osmanom ili Hasanom
koji se preziva Vajvanvald, ili Majvander, a rodom
je iz Fergane sa sjevera, ili sa obala Hariruda ili
Helmana na jugu Afganistana. Vajvanvald, Maj-
vander ili Dortveder nikada nisu ni ~uli za nekakve
Nibelunge, Grimhilde, Brunhilde, Au{vice, Buhen-
valde ili Dahau.
Poslije cigar-duhana hoda sti`em do Bagi Bale.
Bagi Bala je nekada bio velelijepni dvor emira
Abdelrahmana {aha. U svojoj ~udnoj i zavodljivoj
ljepoti vi{e li~i na ogromni isto~nja~ki kola~ ili
neki drugi slatki{ od povlake, pr`enih badema, suhih
{ljiva i ananasa, nego na gra|evinu namijenjenu
`ivljenju i stanovanju, makar i jednog orijentalnog
vladara i samodr{ca.
^im popijem prvu {olju dobrog kineskog ~aja
u gostionici Bagi Bala, osje}am se bla`eno kao
stari kitajski mandarin.
Ve} nedjelju dana dolazim u Bagi Balu, izle`a-
vam se po minderlucima i nikako da urazumim
kelnera da mi uz {olju zelenog kineskog ~aja donese
dvije umjesto jedne kocke {e}era.
171
KAJZER I TRI BEZBO@NE PA[E
Kada je buknuo Prvi svjetski rat Nijemci i Turci
bijahu na istoj strani. Nijemci su `eljeli na Istok,
~ak u Hindustan, a i Turci isto na Istok, ~ak u
Turan. Mladoturci koji su tada vladali na Bosforu
odnosno "tri bezbo`ne pa{e" kako su ih nazivali
staroturci: Enver, D`emal i Talat, oglasi{e darul
d`ihad, sveti rat i pozva{e sve muslimane {irom
svijeta da krenu na vojnu. Prvi ih ne poslu{a{e
Persijanci, pa Arapi i tako redom. Kajzer i tri bez-
bo`ne pa{e bjehu stra{no ljuti, ali od ljutnje ne bi
nikakve fajde.
Onda se dosjeti{e jednog lukavstva. Oni }e iz
Bagdada uputiti jednu kao san}im nau~nu ekspe-
diciju, sastavljenu od njema~kih i turskih u~enjaka,
da krene prvo u Persiju, pa onda ~ak u Kabul da
ubijedi persijskog {aha i afganistanskog emira da
im bar ne ~ine smetnje i da propuste njihove vojske
do Hindustana i do Turana.
I Bonaparta je ve} bio slao svoje poklisare sa
sli~nim porukama. Helem, {to bi zami{ljeno, bi i
u~injeno.
U Berlinu se na~ini jedan tajni sastanak. Na
tom skupu bjehu sve sami generali i turske pa{e.
Pade odluka da nau~nici krenu iz Bagdada na svoj
veliki put 21. januara 1915. godine. Na ~elu ek-
spedicije bio je Oskar fon Nidermajer, njema~ki
172
geolog svjetskog glasa, zatim gospodin Cukmajer,
biv{i carski generalni konzul iz Bu{ira u Persijskom
zalivu, pa onda konji~ki major Hojtig i sijaset drugih
oficira. Me|u njima bila su i tri vi{a turska oficira:
Ahmed-Pa{a, ]amil-bej i Mehmed-bej. Povrh njih
jo{ nekakva dva Hindusa i ~etiri Afganistanca. Ek-
spediciju je pratilo 60 naoru`anih ljudi, jer valjalo
je i}i bespu}em preko brda i dolina, preko sedam
velikih i sedam malih pustinja, preko sedam rijeka
i sedamdeset sedam gora. Valjalo se braniti od ha-
ramija i hajduka, od tigrova i {korpiona, od orlu{ina
i svakojakih a`daha. I Turci i [vabe bjehu se pre-
ru{ili u kulturne, nau~ne i dru{tveno-politi~ke rad-
nike. Sam Nidermajer nosio je dva pi{tolja i ~etiri
mre`e za hvatanje {arenih leptirova.
Nau~nike je desetog dana po dolasku u Teheran
primio persijski {ah i zadr`ao ih na ru~ku u srda~-
nom i prijateljskom razgovoru. Ni{ta nije pomoglo.
[ah je podjednako prezirao i Turke, i Nijemce, i
Ruse. [ah je mrzio i `ene, ali je zato obo`avao
dje~ake. U ekspediciji nije bilo dje~aka.
Ekspedicija se zvala geolo{ka i entomolo{ka i
osam mjeseci je putovala do afganistanske granice.
Na samoj granici svi naoru`ani pratioci se razbje`a-
{e i nau~nici ostado{e sami sa svojom naukom. I
her Vasmus je pobjegao, neka ga bude stid i sramota.
Tako pro|e nekoliko `arkih sedmica dok nau~-
nici radosno ne uskliknu{e kada ugleda{e visoka
minareta divnoga Herata.
U Heratu se konji~ki major Hojtig okupao, o~e{-
ljao i obukao svoju bijelu paradnu carsku uniformu
sa germanskom kacigom na glavi. Tako upara|en
oti{ao je prema odajama heratskog kajmakama. Kaj-
173
makam je primio delegaciju petnaestog dana po
dolasku u Herat i zadr`ao je na ru~ku koji je pro-
tekao u srda~nom i prijateljskom razgovoru od obo-
stranog interesa kako i dolikuje dobrosusjedskim
odnosima izme|u Njema~ke i Afganistana. Izmi-
jenjane su i zdravice od {erbeta, ali, avaj, kajmakam
bi volio da skida kajmak sa mladih plavu{a o kojima
je toliko slu{ao, a u ekspediciji nije bilo nijedne
plavu{e.
Poslije godinu dana ekspedicija nekako do|e
u Kabul. Tu su ih veoma lijepo do~ekali. Smjestili
su ih u ljetnji dvorac emira Habibulaha u Bagi
Balu.
Dvadesetog dana po prispje}u u Kabul, ekspedi-
ciju je primio li~no emir i zadr`ao je na ru~ku koji
je protekao u srda~noj i prijateljskoj atmosferi i
razgovoru uz svestranu razmjenu mi{ljenja o do-
brosusjedskim odnosima, bilateralnoj saradnji i {i-
rokoj razmjeni ideja o aktuelnim svjetskim doga-
|ajima, sa posebnim osvrtom na prilike na Medi-
teranu.
Na ru~ku je serviran pilav sa leblebijama i le-
blebije sa pilavom. Pilav u {lafroku i {lafrok u
pilavu. Pilav u pilavu i pilav sa bravetinom. Pilav
ala pilav, te pilav ala Habibulah. Sve~ani ru~ak
trajao je dvadeset sati. Emir Habibulah nije volio
ni Ruskinje, ni Njemice, ni dje~ake, ni djevoj~ice.
Emir je volio pilav. A Nijemci ne kuhaju pilav.
Moja draga Bagi Bala u koju dolazim svaki
dan po tri puta onda je druga~ije izgledala. Nekad
je bila dvor jednog vladara, a ne gostionica u kojoj
svakog dana mogu u`ivati svoju omiljenu drogu
uz {olju dobrog zelenog kineskog ~aja.
174
Umjesto ovih bijednih tvrdih minderluka bile
su mekahne se}ije bogato oki}ene jo{ mek{im svi-
lenim jastucima razli~itih oblika, veli~ina i boja.
Sve je bilo zastrto skupocjenim }ilimima, a zidovi
bjehu oblo`eni bru{enim biljurnim ogledalima. Oko
dvora bilo je desetak {adrvana, a u perivojima su
{etali paunovi i paunice. Na vrhovima {im{ira i
sevlija ko~opere se rajske ptice, a sa grana jorgovana
bulbul poje.
Sada svega toga vi{e nema.
Sada umjesto paunova {etaju kelneri, umjesto
{adrvana po vrtu uokolo mokre kafanski gosti, um-
jesto rajskih ptica nakotili se poljski mi{evi.
Oko mene su rasklimatane stolice i kafanski
stolovi, po zidovima vise upljuvani cjenovnici, a
na tvrdoj se}iji ~u~im ja kao kakav tetrijeb.
Sa ovoga mjesta ekspedicija se razbila u ~etiri
dijela. Jedni se nekako preko Pamira i Tibeta probi{e
do [angaja. Major Hojtig ode sa dvojicom nau~nika
u sveti grad Me{ad, i dublje u Persiju. Tu ih zarobi{e
Rusi. Sve~ano im obe}a{e da }e ih strijeljati, pa
ih objesi{e. Jedna grupica oti{la je do Turkestana
i poku{ala da tamo osnuje baletsku {kolu, ali ih
nekom zabunom pope{e na dobro u{iljen, kozijim
lojem namazan kolac. Dvojica do|o{e do Istanbula
i tu im se izgubi trag. Oskar fon Nidermajer ofarbao
je bradu, izbio sve zube iz glave i kao prosjak
idu}i sa karavanima do{ao do Teherana. U Teheranu
je neko vrijeme prosja~io i nastavio put do Cari-
grada. U Carigradu ga je prihvatio njema~ki am-
basador i posljednjih dana rata nekako poslao u
Berlin. U Berlinu ga je jo{ istoga dana primilo
njegovo carsko veli~anstvo kajzer Viljem II i za-
176
dr`ao ga na ru~ku koji je protekao opet u srda~nom
i prijateljskom razgovoru i u atmosferi srda~nog
razumijevanja. Tom prilikom je her Nidermajer
podnio njegovom veli~anstvu iscrpan izvje{taj o
uspjehu svoje nau~ne ekspedicije po nekim zem-
ljama Azije.
Ovu pri~u od rje~i do rje~i ispri~ao sam dvojici
njema~kih turista, sa kamerama i sa `enama, koji
odnekud svrati{e u gostionicu Bagi Bala na ~a{u
piva.
Bili su veoma ljuti {to je pivo u Afganistanu
tako skupo.
177
PRAH, PEPEO I ZVIJEZDE
Prije nego se pokupim i zauvijek napustim drev-
nu zemlju Afganistan i krenem u Persiju, ho}u da
odem u Gazni. Mo`da, uva`eni ~itao~e, nikada nisi
ni ~uo da u svijetu postoji grad koji se zove Gazni.
Ipak, grad postoji i nekada je bio najmo}niji,
najprosvje}eniji i najsjajniji grad ~itave Azije.
Ne znam vi{e pouzdano na koju stranu se ide,
ali sigurno put ne vodi ni na sjever, ni na istok.
Gazni le`i negdje na preostale dvije strane svijeta.
Kada sam krenuo grijala je sjajna mjese~ina,
a drum je bio ravan, carski.
Gradove kojima je preostala jedino pro{lost,
treba pohoditi samo po mjese~ini. Ako mjeseca
nema, valja ga sa~ekati. Sunce samo remeti, smeta
i ulijeva jalove nade i iluzije u stvari koje su davno
nestale sa ovoga svijeta. Na takvim mjestima mje-
se~ina je kao kakvo veliko, hladno po{tansko zna-
menje nad stvarima koje su ve} davno zape~a}ene.
Putevi u ovoj zemlji nastali su jedanput kao
sovjetski podvig i inat Amerikancima, a drugi put
kao ameri~ki podvig i inat Sovjetima. U oba slu~aja
ostali su na radost i polzu Afganistancima.
Onomad Rusi su ovdje podizali minareta, a
Amerikanci pla}ali mujezine. Sutra }e Amerikanci
178
podizati minareta, a Sovjeti }e pla}ati hod`e. Sovjeti
{koluju oficire, a Nijemci podu~avaju policiju. ^esi
ovdje podi`u bolnice, a indijski ljekari lije~e boles-
nike. Ovdje Kinezi navodnjavaju polja, a Jugosla-
veni podi`u vinovu lozu. Sovjeti daju avione, a
Italijani podu~avaju pilote. Ruka ruku mije, a Afga-
nistanci vladaju svojom zemljom.
Ako nikada niste ~uli za Gazni, grad }e vam
biti havetinjska gomila zemljanih potleu{ica zbi-
jenih u poljani iza sru{enih gradskih bedema. Bi}e
samo gomila uga{enih ugaraka.
Nekada je Gazni bio prijestonica mo}nih musli-
manskih vladara srednjega vijeka i veliki rasadnik
kulture. Gazni je zavi~aj mnogih slavnih ljudi: knji-
`evnika, astronoma, teologa, neimara i filozofa. Gaz-
ni je bio slavom ovjen~ana prijestonica jednog od
najve}ih vladara Istoka Mahmuda Gaznija, osvaja~a
Hindustana i zavojeva~a Persije. Njegov dvor, koji
uzalud tra`im u ovoj srebrenoj no}i, nekad je bio
sredi{te nauke, poezije i muzike. Na tom dvoru
`ivio je i pjevao jedan od najve}ih pjesnika starog
svijeta sijedi Firdusi i Mahmudu ~itao stihove svoje
[ahname, zbirke od pedeset hiljada distiha – knjige
kraljeva. Veliki vladar obe}avao je u odu{evljenju
tovare blaga pjesniku i na kraju mu je dao bijedni
bak{i{.
Negdje u okolini, mo`da ba{ u onom velikom
bunji{tu, bila je slavna Geografska akademija na
kojoj je dr`ao predavanja veliki arapski zemljopisac
Al Buruni, nau~nik koga je u sve svoje pohode
vodio neustra{ivi Mahmud Gazni.
Ni od velike bogomolje, "vjerenice neba" gra-
|ene od crvenog mermera i sivog granita nije ostalo
179
ni traga. Nestalo je svega {to je bilo gra|eno u
mermeru i u granitu od pijeska. Ostali su samo
nejasni i popularni oblici ne~ega {to je ovdje po-
stojalo, i predanje, stihovi i puste rije~i. I toga }e
polahko jednog dana nestati.
Uni{tenje je do{lo tako brzo i iznenadno. Osam
vijekova pro{lo je od dolaska Mongola u ovaj grad.
"Do{li su, prokopali, izdubili, sravnili sa zemljom,
poubijali, oplja~kali i oti{li."
Na ~itav jedan svijet udaren je pe~at D`ingis-
-kanove smrtne presude. Najve}i neprijatelj islama
ovdje je ostvario jedan dio svoga sna. Zatim, sve
po redu, uni{tio zemlje i vilajete, "dokle je doprlo
kopito Muhammedovih ratnika".
Jedan trgovac iz Gaznija koji je pukim slu~ajem
uspio da nekako umakne u Horosan ovako je opisao
D`ingis-kanovu vojsku: "Njegove horde su mno-
gobrojne kao oblaci skakavaca, ili mravi nekog
mravinjaka. Njegovi vojnici su hrabri kao lavovi;
ne vode ra~una {ta je dozvoljeno i {ta nije, jedu
meso svih `ivotinja ~ak i pse}e; ako su pobjednici,
ne {tede `ivot ni velikim ni malim i ~ak paraju
trbuhe trudnim `enama. Ni planina, ni rijeka ne
mogu da ih zaustave. Oni prelaze sva brda, sva
jezera, plivaju}i pored svojih konja i pridr`avaju}i
se za njihove grive i repove."
D`ingis i njegova vojska naro~ito su prezirali
stanovni{tvo gradova. Za gra|ane D`ingis je go-
vorio da su prevrtljivci u koje ~ovjek ne mo`e
imati vjere. Oni se boje za svoja sopstvena dobra
i za svoj bijedni `ivot. Po njemu, Mongoli bi u
gradovima izgubili svoje vrline i osobine stepe:
bezgrani~nu hrabrost, prezir prema smrti, vjernost
181
svome plemenu, svome vo|i i svome gospodaru.
Gradove je zato trebalo pretvarati u ru{evine. Mon-
golima je to sjajno polazilo za rukom.
Do dolaska Mongola, islam je bio najve}a snaga
i jedinstvena mo} u ovoj zemlji. Gazni, prijestonica
islama u Afganistanu, uspje{no se nadmetala sa
sjajnim Bagdadom. Zahvaljuju}i dare`ljivosti vla-
dara iz doma Gaznevida, veliki broj matemati~ara,
neimara i umjetnika dolazio je u Gazni iz ~itavog
svijeta. Njihov prilog nauci i umjetnosti silno je
obogatio stari svijet.
Otkako su prije osam vijekova Mongoli upali
u ovu zemlju i donijeli smrt i pusto{, Afganistan
kao da se nikada nije osvijestio od tog silnog udarca.
Mnogi afganistanski gradovi nekada veliki cen-
tri, svjetionici i rasadnici znanja, trgovine, lijepih
vje{tina i umjetnosti: Balk, Bamijan, Herat i Gazni
– ostali su i danas uglavnom sravnjeni.
Bitka na obalama Inda zape~atila je sudbinu
muslimanskog svijeta. Carstvo Gaznevida prestalo
je da postoji. Glas o porazu muslimanske vojske
dopro je ~ak do Damjeta i izazvao veliku radost
i odu{evljenje me|u krsta{ima. Biskup @ak de Vitri
pisao je tada papi i mnogim evropskim dvorovima:
"Neprijatelji islama, postali su hri{}anski ratnici.
D`ingis-kan postao je kralj David, unuk velikog
sve}enika Ivana. Pokret Mongola prema sjeveru
sve do Kaspijskog mora pretvorio se u `arku `elju
da ubijedi pozadinu u kona~nu pobjedu prije nego
{to hri{}ani preduzmu osvajanje Jerusalema."
D`amijska dvori{ta, avlije oko tekija, trgovi i
sokaci puni su prosjaka. U prvi mah u~ini se putniku
182
da ovdje ima vi{e prosjaka nego vode, povr}a, ptica
i zraka. Bogorade starci, `ene, djeca, mladi}i i dje-
vojke. Ve}ina je veoma pobo`na i svojim molitva-
ma i zapijevanjem glasno i na svakom mjestu podsje-
}a prolaznike na prolaznost svijeta, bogatstva i zdrav-
lja. Kao da izme|u blagostanja i bijede, smrti i
`ivota, zdravlja i bolesti nema ni jedan korak. Sve
je odjednom tu, na sokaku: i sakat i ~itav, i ubog
i bogat, i bolestan i zdrav. Sve je prisutno i sve
je izmije{ano. Bogati ovdje kao da nisu uspjeli da
svoje blagostanje i udobnost za{tite i ograde debelim
i neprobojnim zidovima od o~iju siromaha, ni zdravi
i veseli da otjeraju kljaste i bolesne iza bedema
dobro ~uvanih lazareta, rezervata i karantina.
Neupu}en ~istunac koji ovamo zaluta sa za-
padnih strana svijeta, uvjeren da je u njegovom
vilajetu sve sre|eno, izra~unato, prebrojano i pred-
vi|eno, on }e ostati do kraja svoga puta i isprepadan
i upani~en. Nikada ne}e razumjeti da je prosja~enje
filozofija i nastrana mudrost Istoka. Ne}e shvatititi
da su ovi ubogi i siroti svuda prisutni, da na svakom
koraku opominju sretne na puku slu~ajnost njiho-
vog blagostanja i zdravlja, da ih urazume i pru`e
im priliku da darivaju i pomognu, da ubla`e i pri-
teknu. Imu}ni i zdravi svakog ~asa mogu biti i
dobri i dare`ljivi, i svakoga dana ponovo iskuplji-
vati svoju slu~ajnu sretnu sudbinu. To je prilika
da poka`u svoj merhamet, jednu od najljep{ih ljud-
skih vrlina, da obuzdaju samo`ivot i oholost, da
suzbiju ta{tinu i shvate prolaznost svih ljudskih
poduhvata, namjera i stremljenja.
Imati, ili nemati, primati ili davati, sve se okre}e
u jednom beskrajnom krugu velikog besmisla ljud-
183
skog bitisanja i bezna|u svih `ivih stvorova na
ovome svijetu. Samo dobro~instvo, i to neposredno,
mo`e ozariti ~ovjeka i donijeti mu mir, spokojstvo
i bla`enstvo. Nikakavi veliki programi, ustanove,
ministarstva, ni zavodi ne mogu ovome ~ovjeku
sa Istoka zamijeniti radost darivanja i potrebu sa-
dake. Kao da ovdje i nema vidljive i odre|ene
granice izme|u lica i nali~ja `ivota i kao da svaki
`ivi ~ovjek ima pravo i du`nost da prelazi tu ne-
vidljivu me|u svakog dana i na svakom koraku.
Sjetih se odjednom Van Goga i kao sumahnut
~itavog dana ponavljam njegove rje~i: "Ljudskoj
bijedi nikada ne}e biti kraja…"
Talas pesimizma i dubokog fatalizma obuzeo
je ~itavu ovu zemlju. Misao da je `ivot zlo i da
je bjekstvo jedini mogu}i cilj, postao je filozofija
ovoga svijeta. Svaka nesre}a u `ivotu tuma~ena je
kao neminovna predodre|enost neba. Bolest se use-
lila u njihov na~in mi{ljenja i u mo} njihovog roda.
184
ARIJANA
LANJSKI SNIJEG U TEHERANU
Danas je u Teheranu padao snijeg. Obi~an bijeli
snijeg kao u Beogradu ili u Babinoj Gredi. Krovovi
i vrhovi Teherana su pobijeljeli. Stanovnici Tehe-
rana su se izbezumili.
Snijeg je padao po ru`ama, po jasminu, po ka-
ranfilima. Snijeg je prekrio ~uvene teheranske ba{~e.
O tim naj~udnovatijim ba{~ama na Istoku pisao
je jo{ Andre Godar: "Ba{~a je pravo ~udo u ovom
podneblju surove i suhe klime. Ona je zaklon od
zasvjetljuju}e blje{tave svjetlosti i nesnosne dnevne
vru}ine. Ba{~e pru`aju dva ~arobna osvje`enja. Jed-
nu svje`inu daju kro{nje rasko{nog drve}a, drugu
slatki plodovi sazreli pod tim kro{njama. Ako ovo-
me dodamo jo{ `ubor vode onda }emo razumjeti
Persijance i njihovu veliku potrebu za poezijom i
mudro{}u. Pojava jedne ovakve ba{~e u jednoj ovak-
voj pustinji zalu|uje i ~ovjekovo srce i ~ovjekov
duh. Ovdje se prvo uredi ba{~a, pa se tek onda
misli na gradnju ku}e. Poznavao sam jednog starca
koji se jednom zaustavio na nekom proplanku i
o~aran predjelom odlu~io da tu ostane do kraja
`ivota. Sjede}i pored bistrog potoka odlu~io je da
napravi ustave i bazene. Procvale su ru`e i odlu~io
je da tu podigne kolibu. Iz svoga doma gledao je
Teheran, Rej i zlatne kupole Abdul-Azizove d`a-
mije u podno`ju Kavkaza. Donio je ovamo svoje
187
papire, divit i tepihe. U svojoj ba{~i dru`io se sa
zvijezdama, svojim prvim kom{ijama. Nikad mu
nebo nije bilo bli`e i prisnije i ve}e, a njegov ~aj
nikad mirisaviji, a voljeni pjesnik Hafiz nikad tako
savr{en. Pola vijeka poslije smrti toga mudraca, ja
sam se naselio u njegovu kolibu usred ~arobnog
vrta."
I{ao sam da tra`im tu ~uvenu kolibu u vrtu
jasmina. Od vrta i od kolibe nije ostalo ni traga.
Sada je tamo nekakva ciglana. Ostao je samo pogled
na zlatna kubeta d`amije Abdul-Aziza u podno`ju
Kavkaza, Rej i panoramu Teherana u magli.
Prije mene u ovaj grad vrtova dolazili su ^er~il,
Staljin i Ruzvelt. Oni su ovamo upali, podijelili
zemlju i onda ovdje vije}ali iza visokog zida. "Ve-
liku trojicu" do~ekali su ovdje sa mr`njom i po-
dozrenjem.
Mene je ovaj grad primio ravnodu{no i nepri-
mjetno.
Usred Teherana bilo je mjesto njihovog sas-
tanka. Avlija u kojoj su vije}ali opasana je visokim
ru`nim zidom od proste cigle. Takav zid mogao
sam vidjeti i u Sremskoj Mitrovici ili nekom drugom
gradu. Nisam morao ni dolaziti ~ak ovamo. Iza
tog zida je sovjetska ambasada.
Tu su divanila tri ~ovjeka koji su po nu`di bili
saveznici, ali je svaki ispovijedao svoju posebnu
vjeronauku. U zagrljaj ih je bacio jedan ludak, ubica
i najve}i paliku}a na svijetu. Dvojica su bili obrijani,
a tre}i je bio brkat. Jedan je pu{io lulu, drugi je
pu{io cigare, a tre}i cigarete. Dvojica su bili u
cipelama, tre}i je nosio ~izme. Jedan je imao lep-
188
tir-ma{nu, drugi je nosio kravatu, a tre}i je bio
zakop~an do grla. Jedan od njih nosio je u ruci
{take, drugi je imao {tap, a tre}i je bio golih {aka.
Brka je lju{tio votku, onaj sa leptir-ma{nom tamanio
viski, a tre}i je uzimao lijekove. U mladosti jedan
od njih bio je dobar |ak i redovno polagao ispite.
Drugi je pobjegao iz vojne akademije, oti{ao u
novinare pa se potucao po Transvalu i bje`ao iz
ropstva. Tre}i je izba~en iz bogoslovije, zaglavio
je u Sibiru i bje`ao s robije.
U ovoj avliji, ogra|enoj zidom, njih trojica su
vije}ali kako da slome vrat germanskom razbojniku
kome se pridru`io romanski klovn i samuraj iz
Zemlje izlaze}eg sunca.
Njihov saveznik bio je jedan hajduk i razbojnik
koji se rodio u Bradini kod Konjica.
Izabrali su ba{ ovu avliju da u njoj ponovo
dijele svijet kao staru istruhlu d`amijsku hasuru.
Romanskog komendija{a objesili su za noge
italijanski partizani u Milanu. Pored vo|e klatila
se i njegova vjerna Klara Peta~i. Njoj su iz pris-
tojnosti pritegli u`etom suknju oko butina.
Germanski satana zapaljen je posljednjom kan-
tom benzina koja se zatekla u njegovom paklu.
Skon~ao je u mra~noj avlijetini na velikim grudima
svoje vjerne Eve Braun.
Vrhovni samuraj iz Zemlje izlaze}eg sunca pre-
stao je biti bo`anstvo. Po nare|enju generala Mak
Artura natakario je civilno odijelo kakvo nose obi~-
ni ~inovnici i po{tanski slu`benici.
Katil koji se okotio u Bradini pod Ivan-planinom
pobacao je svoje usta{ko perje i preru{en u fratarsku
189
mantiju motao se i skrivao po mra~nim ganjkovima
franjeva~kih klostera, da na kraju krepa kod svoga
pravog amid`e generalisimusa Franka.
Franklin Delano Ruzvelt nije do~ekao kraj rata
ni slavio pobjedu savezni~kog oru`ja. Na velikoj
paradi zamijenio ga je Hari Truman, mali prodavac
mu{kih ko{ulja.
Staljin je umro kao slavni pobjednik i otac otad`-
bine. Prvo je bio zakopan, pa onda otkopan. Zatim,
ne~ujno i tiho kao o~uha zatrpali su ga u zemlju
kao svakog obi~nog smrtnika.
Njegova k}erka i mjezimica pobjegla je iz Rusije
preko Okeana i zauvijek oti{la u Ameriku da se
tamo udaje i {kraba protiv biv{eg carstva svoga
ro|enog oca.
^er~il je, poslije slavne pobjede u Velikom ratu,
neslavno propao na obi~nim izborima. Za utjehu
ostale su mu duga~ke cigare, {kotski viski i slikarska
platna. Na "Kristini" u dru{tvu gr~kog bogata{a
Onazisa i {vedske bake Grete Garbo plovio je tala-
sima toplih mora.
Sada je u ovom vrtu napadao snijeg i pokrio
perivoje pune katmera i ljubi~ice. Povremeno oslu{-
kujem cvrkut prozeblih ptica pod strehama, pod
strehama velike zgrade u ba{~i. Taj cvrkut umukne
pred urlikom automobilskih sirena i neopisive dreke
uli~nih prodavaca.
Oko ove avlije, koju su nekada ~uvale najbolje
policije svijeta, u strahu od lukavog Skorocenija i
njegovih momaka spremnih na sve, danas tumaraju
u bujici prodavaca i kupaca, fabrikanata, svakojakih
kerefeka i besposlica, {kolska dje~urlija, majke sa
djecom, lopovi, vojnici i slu{kinje.
191
Po pustom vrtu iza stare ograde {eta ~uvar i
svaki ~as se saginje i kupi neke otpatke i papiri}e
po stazama. Onako usamljen i odvojen od ove uli~ne
vreve i ko{mara izgleda kao neki veoma pobo`ni
vjernik koji u ujedna~enom ritmu obavlja ~udan
ritual neke davno i{~ezle magije i religije.
Zagledan u ~uvara umalo se ne na|oh pod to~ko-
vima velikog kamiona, punog `ena, ljudi i djece.
Kamion je bio oki}en i pun atleta, kepeca, balerina
i pajaca. Kamion je pripadao nekom ~uvenom cir-
kusu koji jo{ samo danas gostuje u Teheranu i
najozbiljnije me upozorava da neizostavno jo{ ve~e-
ras do|em na posljednju predstavu koja }e se odr`ati
u osam ~asova pod velikom {atrom u neposrednoj
blizini `eljezni~ke stanice. Balerine su bile modre
od zime. Pomavile su kao {ljive. Pomavile su kao
{ljive ranke, kao {ljive ranke, kru{ke karamanke.
Jedino ~uvar u ba{~i nije se osvrtao na ovu
gu`vu koja se za~as stvorila ispred ove ~uvene
historijske avlije. Kao da je jedini on preostao od
velikog doga|aja koji se u ovoj avliji odigravao i
kao da je jo{ jedini posve}en u sve {to se ovdje
zbilo. Kao da je stajao tu da svojim nemu{tim je-
zikom i misti~nim pokretima skrene pa`nju na smrz-
nuti vrt usred carskog grada Teherana, a u slavnoj
zemlji Pahlavija.
Pred nekoliko godina bio sam na ^er~ilovom
grobu. Sahranjen je na seoskom groblju u parohiji
Blendhajm. Na skromnoj plo~i pi{e da mu je tu
posljednja adresa: ulica i ku}ni broj. Seljaci iz oko-
line po~upali su vo}njake i asfaltirali njive da na-
prave veliki parking za posjetioce ~uvenog groba
u parohiji Blendhajm. Nikada nisu ni slutili kakvu
192
}e golemu fajdu imati od debeljka koji je vodio
ratove, nosio leptir-ma{nu i ispijao viski preko sva-
ke mjere.
Bio sam i na Staljinovom grobu. Da bi se uredio
takav parking oko njegove vje~ne ku}e, morala bi
se sru{iti bar polovina Kremlja.
Na Ruzveltovom grobu nikad nisam bio.
193
NA PERSIJSKOM BITPAZARU
Jutros su u novinama bile slike trojice mladi}a.
Bili su veoma lijepi i mladi. Novine pi{u da su
sva trojica jutros u ranu zoru, poslije ~itanja presude,
dobo{a i vezivanja o~iju – strijeljani. Mladi}i su
oti{li na onaj svijet zato {to su krijum~arili i pro-
davali drogu. Persijske vlasti su neumoljive kad
je u pitanju droga. Svaki ~as se ovdje neki mladi}i
slikaju za novine.
Meni su ulice Teherana poslije Kabula sive i
jednoli~ne. Hipici samo prolete kroz Persiju i gle-
daju da se {to prije do~epaju Afganistana ili zagrabe
~ak u Katmandu. Mnogi se ulaze}i u Iran od straha
obriju i o{i{aju.
Teheran ima velike bulevare kao u Moskvi, ili
u Parizu. Teheran ima prostrane trgove, ve}e nego
u Rimu. Saobra}aj je mo`da gu{}i u Teheranu nego
u Londonu. U ovom gradu televizija ima ~etiri
kanala. Teheranu je malo jedan, pa ima dva Hil-
tonova hotela. Carski grad Teheran je od dvije stoti-
ne hiljada du{a poslije rata, danas dogurao na preko
~etiri miliona `itelja. U carskoj prijestonici ima
du}ana poput onih u Parizu, lokala kao u Madridu,
bioskopa i pozori{ta kao u Rimu, ali ja svakog
dana odlazim samo na bitpazar – buhlju pijacu.
Sve buhe na svijetu su iste, ali su zato buhlje
pijace druga~ije.
194
Gdje god sam putovao tra`io sam buhlju pijacu,
bitpazar. Na buhljim pijacama se putnik najbolje
upozna sa jednim gradom i njegovim `iteljima.
Buhlja pijaca, bitpazar, u Teheranu me je odu-
{evila. Na Istoku putnika zamore silni dvorovi, sa-
raji i velelijepne d`amije, kao {to na Zapadu uma-
raju pala~e i katedrale, a na Sjeveru biblioteke i
spomenici velikim sinovima otad`bine. Buhlja pi-
jaca je `ivi i vje~ni spomenik malom ~ovjeku u
svakoj zemlji.
U Kopenhagenu sam bio na pijaci gdje se pro-
daju samo buhe. Mladi}i i djevojke, ~ija se ko`a
ve} izlizala i ispostila od silnih deterd`enata i de-
zodoransa, kupuju od hipika koji dolaze sa Balkana
buhe u kutijama od {ibica. Uvozne buhe pla}aju
kraljevskim danskim krunama koje imaju zlatnu
podlogu i onda u`ivaju i trnu od zadovoljstva kada
se na sjevernom suncu u luci mogu ~e{ati do mile
volje sretni {to nedu`nim malim bi}ima na neki
na~in mogu bar biti od koristi. Ti mladi}i i djevojke
kao da su nau~ili na{u narodnu mudrost da ko`uh
ne vrijedi ako u njemu nema buha.
U Teheranu, na bitpazaru ima buha koliko god
`elite, ali ovdje ih niko ne prodaje. Nema jo{ potrebe
da se za buhe daju carski iranski rijali koji isto
kao i danske kraljevske krune imaju zlatnu podlogu.
Doskoro sam vjerovao da je najve}a i najzanim-
ljivija buhlja pijaca na Bosforu, na mjestu gdje se
susre}u i u usta ljube Azija i Evropa.
Trebalo je dobiti bar {estomjese~nu stipendiju
svoje vlade, ili bar Fulbrajtovu, da temeljito obi|em
~itavu pijacu, pa da poslije mjesecima sre|ujem
utiske i podatke da bih nadle`nom ministarstvu,
195
ili nekoj nau~noj ustanovi pri Ujedinjenim nacijama
podnio iscrpan referat u buhljoj pijaci. Za tu vrstu
nau~nih studijskih putovanja, na `alost, ni moja
vlada, ni gospodin Fulbrajt nemaju razumijevanja.
Ako ste slavoljubivi i volite priznanja, a niste
u~estvovali ni u jednom od pravednih ili nepraved-
nih ratova, mo`ete kod jednog mudrog Jermenina
na samom po~etku pijace kupiti sve mogu}e me-
dalje i ordenja za hrabrost svih mogu}ih slavnih i
ubojitih armija na svijetu. Stari mudri Jermenin
ima ~itave kolekcije Hitlerovih gvozdenih krstova
s hrastovim li{}em, s dijamantima i s briljantima.
Jermen ima ordenja turskih sultana, {kotskih pu-
kova, velike otad`binske vojne, ^ang Kaj [eka i
kanadske konji~ke policije. On ima i Ogrlicu ve-
likog krsta Malte{kog vite{kog reda. Nai{ao sam
i na Orden kralja Zvonimira i na dva na{a ordena
rada III reda. Prodao mu ih je jedan na{ stru~njak
koji sada radi u Persiji.
Na bitpazaru ima }ebadi kojima su se pokrivali
vojnici Aleksandra Makedonskog {to su do{li ova-
mo da popale i oplja~kaju, a u zamjenu za sve to
da ostave svoj helenizam i recept za kuhanje gr~kog
}ufteta.
Ako ste hitno pozvani u audijenciju kod nekog
guvernera, ovdje mo`ete kupiti: frak, smoking, pa-
radnu admiralsku uniformu sa peru{kom na kapi,
polovnu papinu mantiju, ~almu posljednjeg kalifa,
karabinjersku kapu i bradu zajedno ili odvojeno i
cvije}e za suprugu njegove ekselencije, naravno,
sve polovno. Ako niste pozvani sami, ovdje mo`ete
dobiti polovnu suprugu na sat, dva, ili ~itavu no}.
197
Nju ne}ete na ve~eri predstavljati kao svoju bolju
polovinu, nego kao polovnja~u.
Ako ste siro~e i ne pamtite svoje roditelje, na
bitpazaru mo`ete dobiti dva ili tri polovna roditelja.
Oni }e se na svakom mjestu uz vas privijati i na
sudu sve~ano zaklinjati da ste vi njihov jedinac ili
jedinica. Ako ste u `ivotu usamljeni, mo`ete ro-
ditelje natjerati da vam rode bracu ili seku, ako
su jo{ u stanju.
Ovdje ima i sokak u kome se prodaju polovni
nadgrobni spomenici. "Za uvijek ucvijeljeni i do
groba neutje{ni" poslije izvjesnog razumnog vre-
mena uvide da se "njihovi jedinci", "njihova jedina
nada i ponos", "njihov dobrotvor i hranitelj", "nji-
hova jedina ljubav", mogu jo{ jednom unov~iti i
odnijeti sa groblja u jedan teheranski sokak. Ako
niste mnogo voljeli pokojnicu za `ivota, onda joj
se jo{ jeftinije odu`ite poslije smrti. Treba samo
izabrati jedan kamen sa polumjesecom, krstom ili
Solomonovom zvijezdom i sa njega skinuti ime
prethodnika i urezati ime koje `eli{. Mo`ete ispisati:
ime, prezime, o~evo ime, maj~ino djevoja~ko pre-
zime, ulicu, broj, mjesto stalnog boravka, koga ima
od rodbine u inostranstvu, da li je osu|ivan, broj
`irora~una, broj li~ne karte, broj zdravstvene knji-
`ice, broj voza~ke dozvole i broj cipela.
Tra}im vrijeme me|u polovnim stvarima, me|u
polovnim ljudima i sam sam ve} polovan.
^itavog dana sebi ponavljam stihove starog do-
brog pjesnika Sadija:
O ti, koji si ravnodu{an prema bijedi drugoga,
nisi dostojan imena ~ovjeka.
198
VISOKA [KOLA MARIFETLUKA
Izle`avam se u svome sobi~ku u potkrovlju ho-
tela "Parisa" zagledan u umivaonik i veliko razbi-
jeno ogledalo na zidu.
Dodijao mi je i ovaj sobi~ak i veliko razbijeno
ogledalo na zidu i bu~ni Amerikanci po hodnicima
i neki persijski ~orbuljaci po sirotinjskim a{~ini-
cama.
Dodijao mi je i Teheran u kome se ni{ta ne
de{ava – nema ni ha{i{a, ni borbe pijetlova po
avlijama, ni biblijskih staraca po sokacima koji su
samo za trenutak umakli iz Starog zavjeta, i do
mraka }e se vratiti u korice svetih knjiga da u
njima preno}e po podovima bogomolja.
Toliki gradovi po bijelom svijetu rastu i raz-
vijaju se, pa nikom ni{ta. Svako ho}e da vam poka`e
i ponudi svoje Petlovo brdo ili svoj Konjarnik i
onda o~ekuje da mu se divite, da ga potap{ete po
ramenu ili da ga ~astite jednom gurabijom ili bar
mafi{em.
Ho}u da odem iz ovog sobi~ka i iz Teherana
i da potra`im drevnu Persiju, da osjetim njeno srce
i vidim cvijetne perivoje dobrih starih pjesnika.
Treba da pokupim prljave ko{ulje i ~arape i da
sa svojim smotuljkom krenem na jug.
Po deseti put brojim svoj novac – sabirem, di-
jelim, oduzimam – i vidim da nikako i nigdje ne
mogu po}i. Nikakve ra~unske radnje na svijetu ne
199
mogu mi pomo}i. Banke i du}ani su dobro ~uvani,
a zakoni strogi i u`asni, pa nema nikakva izlaza i
fajde ni na toj strani.
Jedino mi mogu pomo}i marifetluci. Jo{ u svojoj
ranoj mladosti studirao sam na visokoj {koli ma-
rifetluka i apsolvirao sa dobrim uspjehom.
Po cio dan obigravam po carskim ministarstvi-
ma i la`no se predstavljam kao veoma ugledan
putnik iz Jugoslavije koji bi `elio obi}i njihovu
divnu zemlju i do}i u dodir sa njihovim divnim
narodima. Jednoga dana to mi polazi za rukom.
U bilateralnim razgovorima izme|u mene i vla-
de njegovog carskog veli~anstva sklopljen je i pot-
pisan sporazum od obostranog interesa i zna~aja
u dva primjerka: po jedan za svaku visoku stranu
potpisnicu.
Vlada njegovog carskog veli~anstva obavezuje
se sa svoje strane da uglednom i visoko uva`enom
gostu iz Jugoslavije (to jest meni) plati putne tro{-
kove avionom prve klase za putovanje po zemlji
Persiji. Drugo: vlada njegovog carskog veli~anstva
pristaje da mi pla}a hranu (tri obroka dnevno) i
smje{taj u apartmanima najboljih hotela u gradovi-
ma koje budem posje}ivao. Tre}e: vlada njegovog
carskog veli~anstva stavlja uglednom gostu iz Ju-
goslavije na raspolaganje i upotrebu automobil sa
{oferom i po jednog svog ~inovnika u svakom mjes-
tu koje budem posjetio.
Druga visoka strana potpisnica (to jest ja) obave-
zuje se sa svoje strane da }e u svim ovim mjestima
pomno obilaziti i pa`ljivo razgledati industrijska
postrojenja, fabrike, `eljezare, kombinate, svako-
jake gigante, petrohemiju, hidrocentrale, rudnike i
o svemu tome pisati duga~ke ~lanke po novinama
200
u svojoj zemlji. Prilikom svakog obilaska bi}e mi
dodijeljeno jedno visokostru~no lice koje }e me
detaljno upu}ivati u proces proizvodnje i davati
mi stru~na obja{njenja o dnevnom kopu, proizvod-
nim kapacitetima fabrika tekstila, utro{enim kilo-
vat-~asovima, radnom u~inku u `eljezarama, broju
radnika, prosje~noj starosti zaposlenih, zdravstve-
noj slu`bi u industriji, saradnji nauke i prizvodnje,
broju obroka u fabri~kim restoranima, stanju higi-
jene na radnom mjestu, prilikama u porodili{tima,
broju djece u obdani{tima i stanju u domovima za
stare i iznemogle. Gdje god to bude mogu}e upri-
li~i}e se prijemi i razgovori sa generalnim direk-
torima, direktorima sektora, {efovima pogona, glav-
nim in`enjerima, na~elnicima odjeljenja, dispe~e-
rima, sekretarima preduze}a i fabrika, poslovo|ama
i uglednim trgova~kim putnicima. Za sve moje ~lan-
ke koje }u objaviti bi}u snabdjeven almanasima,
godi{njacima, statisti~kim zbornicima, spomenici-
ma i bogatim zbirkama fotografija i grafikona koji
bi bili objavljeni uz moje napise u {tampi.
Prilikom potpisivanja ovog ugovora do{lo je
do malog nesporazuma i prolaznog incidenta izme-
|u dvije visoke strane potpisnice. Naime, vlada
njegovog carskog veli~anstva nastojala je po svaku
cijenu da me blagoizvoli natjerati da ~lanke pi{em
odmah i da ih jo{ s puta odmah {aljem i objavljujem
u novinama kako bi neposredno provjerila izvr{enje
visoko preuzetih obaveza druge visoke strane pot-
pisnice.
Me|utim, ja sam se lukavo i o~ajni~ki opirao
njihovom nepovjerenju prema mojoj kao sana}im
veoma uglednoj li~nosti u zemlji i inostranstvu.
Kada sam na kraju razgovora ubijedio drugu
visoku stranu potpisnicu da mi je za studioznu i
201
ozbiljnu razradu godi{njaka, kompleta fabri~ke
{tampe, zidnih novina, statisti~kih godi{njaka i al-
manaha potrebno najmanje nedjelju dana u koje
vrijeme i ne ra~unam ~asove i lekcije u~enja per-
sijskog jezika na kome su svi materijali {tampani,
vlada njegovog carskog veli~anstva pokazala je svo-
ju visoku milost i razumijevanje polo`aja u kojem
se nalazi druga visoka strana potpisnica, popustila
je i potpisala konvenciju izme|u dvije strane pot-
pisnice. Poslije potpisivanja sporazuma obi~nim he-
mijskim olovkama, izmijenjali smo cigarete i popili
punu d`ezvu kahve iz {arenih persijskih fild`ana.
Tako sam prodao svoju polovnu du{u i izhan-
|alo tijelo |avolu (ili na persijskom jeziku – {ejtanu)
da bih nekako dospio u drevni Isfahan, [iraz, pri-
jestonicu starih pjesnika, Kirov grad u Persepolisu
i njegov mauzolej u Persegadenu.
Vidje}u grad ~ije ime zna~i – Isfahan – polovina
svijeta.
Vidje}u cvijetni [iraz. Vidje}u {atore pod ko-
jima je boravilo preko {ezdeset careva, kraljeva,
prin~eva, carica, kraljica, princeza, predsjednika dr-
`ava i vlada neposredno pred moj dolazak.
Vidje}u sav jad i ~emer {to je ostao poslije
prolaska hordi Aleksandra Makedonskog od bib-
lioteka, galerija i arhiva u Persepolisu.
Vidje}u mauzolej koji neodoljivo podsje}a na
Me{trovi}ev grob Neznanom junaku na Avali, a
pukim slu~ajem nastao je nekoliko hiljada godina
ranije.
Vidje}e se {ta }u sve vidjeti.
Prije polaska dokusuri}u veliko razbijeno ogle-
dalo u mome sobi~ku u potkrovlju.
Mo`da }u udesiti i napukli umivaonik.
203
PUSTO CARSKO
Carska iranska vlada odr`ala je rije~ i poslala
me na put po Persiji.
Carska se ne pori~e.
Carska se ne odri~e.
Pusto carsko!
Jutros, sabahile, probudio me portir i javio da
me kola i {ofer o~ekuju pred hotelom.
Pokupio sam svoje jugovinilske zave`ljaje, do-
kusurio veliko razbijeno ogledalo na zidu moje sobe
i sjurio se na ulicu. [ofer je bio u plavoj uniformi
i imao je `utu dugmad i `ute zube.
Umalo ne u~inih grub prekr{aj reda i adeta poku-
{avaju}i da se utrpam na mjesto do voza~a. [ofer
me osmotri i svojim bijelim rukavicama otvori zad-
nja vrata crne izglancane limuzine. O~igledno nije
bio mnogo iznena|en mojim pona{anjem jer su
mu ve} prije moje narodnja~ke `elje da sjedim
pored voza~a, odijelo, ~upava bradata glava i moj
smotuljak jasno govorili s kim ima posla. Vjero-
vatno je mislio da sam neki bliski ro|ak Babaroge,
da sam iz Babine Grede, da stanujem u Baba-Vi{nji-
noj ulici i najzad direktan potomak samog Ali-babe
i svih njegovih ~etrdeset hajduka.
Do aerodroma ne progovorismo ni rije~i.
Teheranski aerodrom je velik i ja u|oh na kapiju
za putnike s besplatnom kartom prve klase. Na taj
204
ulaz upadaju velikodostojanstvenici i uop}e ljudi
od ugleda u ~ar{iji.
U neopisivoj gu`vi i galami na aerodromu sjetih
se jednog teksta njegovog carskog veli~anstva {ah-
-in-{aha Reze Pahlavija objavljenog u carskoj knjizi
o Persiji:
"Odista se mo`e re}i da na Srednjem istoku
nikada nije dosadno. Kad god pomislite da se stvari
smiruju mo`ete biti sigurni da je to sti{avanje pred
buru. Mo`da je jo{ dramati~nija rijeka avionskih
putnika koji prelaze preko moje zemlje. Ako ma
kojeg dana u godini provedete kratko vrijeme na
teheranskom aerodromu neprestani dolazak i od-
lazak pripadnika tolikih nacija ostavlja dojam da
se nalazite u nekakvom centru za me|unarodnu
razmjenu. Kao na svakom aerodromu, vidje}ete
kako svakom avionu poslije slijetanja hita u susret
mno{tvo motorizovanih vozila za opslu`ivanje. Je-
dan {aljivac je rekao da su u stara vremena jurili
da opslu`e kamile kad bi stigao karavan iz udaljenih
krajeva."
U prvoj klasi iranske vazduhoplovne kompanije
najljep{e djevojke Persije neprestano nude putnike
tatlijama, bijelom baklavom, crvenim kavijarom,
viskijem i konjakom, {urupom i {erbetom. Muzika
tre{ti. Neko tu`no izvija: "Ej mejhana, mejhana…"
{to na na{em jeziku zna~i: "E, mehana, mehana".
Pominje i neke ba{~e, behare, jorgovane i jasmine
i sijaset na{ih rije~i. Od Teherana do Bosanskog
Broda svuda je ista pjesma i svuda su iste rije~i.
^esto umjesto ta~ke na kraju pjesme je no`.
Sa mnom putuju dvojica bogatih Jermena i dva
para otmjenih hodo~asnika. Prije poslu`enja bio je
206
samo jedan Jermenin i jedan hodo~asnik sa supru-
gom. Nikako ne mogu da objasnim kako su u toku
leta u kabinu upali jo{ jedan Jermenin i jo{ jedan
hodo~asnik sa `enom. Gledam kroz prozor i poku-
{avam da otkrijem putnika koji umjesto avionom
leti na tepihu. Tog jutra nijednog takvog putnika
nije bilo na liniji Teheran-Bagdad-Isfahan, ili ob-
ratno.
Letimo nisko nad nekom pustinjom. U~ini mi
se za trenutak da sam odnekud po{ao na teferi~ u
pakao. Rijetka mala naselja i po koja palma. Ravnim
drumom prema zapadu neki mu~enik juri na kamili.
Mo`da je to ~uveni bagdadski lopov, koga juri
policija slavnog kalifa Haruna al Ra{ida koji jo{
uvijek goni bagdadskog lopova.
Poslije aviona obreo sam se u jednom pravom
dvoru. Kao da me je duh iz ~arobne Aladinove
lampe avionom prebacio iz bijednog hotelskog so-
bi~ka u potkrovlju u basnoslovne salone, holove i
odaje pozla}enog hotela "[ah Abaz".
Vidio sam mnoge hotele u svijetu, ali po sjaju
i rasko{i prednja~e hoteli na Istoku. Vidio sam hotel
"Tur Hasan" u Rabatu i tada vjerovao da je to
najrasko{nije kona~i{te na svijetu. Poslije sam oti-
{ao u Marake{ i vidio hotel "Mamun", pa sam se
predomislio.
Samo odijelo koje nosi obi~an vratar na ulaznoj
kapiji vrijedi ~itava bogatstva. Sav u svili, kadifi
i zlatu, li~io mi je ve}ma na prvog kraljevog savjet-
nika ili doajena diplomatskog kora pri svijetloj kra-
ljevskoj kruni, nego na hizme}ara. Sav njegov posao
bio je da otvara vrata, da se duboko klanja i da
207
prima bak{i{. Sablja kojom je bio opasan mogla
bi mirne du{e stajati u vitrini kakvog prijestoni~kog
muzeja. Uvijek sam dolazio u isku{enje da se ja
poklonim pred njim, da mu otvorim vrata i da mu
ponizno pru`im ruku za napojnicu. Mislim da ga
to ne bi za~udilo.
Sada sam u Isfahanu, staroj slavnoj prijestonici
Persije, za vladavine jo{ slavnijih ku}a Seld`uka
i Safavida. Stanujem u hotelu "[ah Abaz" nazvanom
po najve}em vladaru ku}e Safavida i jo{ jednom
sam zabezeknut pred sjajem i rasko{i kojom sam
sa svake strane okru`en. Ameri~ki "Hiltoni" i "In-
terkontinentali" djeluju skromno, prakti~no i skoro-
jevi}ki kada se uporede sa ovim ~udima Istoka. I
sami hodnici ovoga hotela su prave dragocjene et-
nografske zbirke sa rijetkim i skupocijenim ekspo-
natima po ni{ama i bud`acima.
^itava tri vijeka ovaj hotel bio je ~uveni kara-
van-saraj. Karavan-saraj je zidala sultanija majka
{aha Huseina kao svoju zadu`binu na korist i polzu
veli~aj{em ota~estvu svome. Bio je naj~uveniji ka-
ravan-saraj svoga vremena na Srednjem istoku.
Da se obnovi i pretvori u bajku u kojoj se mo`e
i stanovati i hraniti utro{eno je {est stotina sedam-
deset dvije hiljade ~asova ljudskog rada, a samo
za ure|enje jednoga od nekoliko velikih i malih
restorana dvadeset hiljada zlatnih indijskih plo~ica.
Po bazenima plivaju nje`ne latice ru`a, a odaje
miri{u na dunje i jeribasme.
Hotel "[ah Abaz" je stjeci{te umjetnosti svih
epoha najmo}nijih carskih dinastija u povijesti Per-
sije: Seld`uka, Safavida i Kad`ara. Do maloprije
208
vjerovao sam da su najljep{i mozaici u bru{enim
ogledalima oni u \ulistanu teheranskom dok nisam
vidio duvare "[ah Abaza" u Isfahanu.
Tri puta sam poku{ao da izbrojim {adrvane u
velikom vrtu zatvorenom me|u ~etiri krila slavnoga
karavan-saraja i nije mi po{lo za rukom. Jedanput
sam brojao do stotine i prestao. Drugi put nisam
ni do{ao do stotine. Tre}i put sam pre{ao stotinu.
Ko u ovim odajama sa pozla}enim kvakama i
tavanicama provede bar jednu no}, sanja}e ~itave
ve~eri jednu po jednu pri~u iz "Hiljadu i jedne
no}i".
209
JERMENSKA \ULFA
Carski ~inovnik koji je do{ao da me vodi i da
mi pokazuje nekakav metalur{ki kombinat ostao
je da obilno doru~kuje u basnoslovnom hotelu "[ah
Abaz". Ja sam mu utekao preko vrtova.
Danas }u obilaziti jermenske crkve u Isfahanu.
Valja samo pre}i drevni kraljevski most od tride-
set i tri luka i na}i se na drugoj obali u jermenskom
dijelu grada – \ulfi. Ta }uprija je ~udo od ljepote
i neimarske vje{tine, valjda jedinstvena u svijetu.
Most je duga~ak i {irok i izdaleka li~i na nekakvu
d`inovsku harmoniku koju su razvukli od jedne
do druge obale rijeke. Gra|ena od kamena boje
meda ili `utog {e}era pa izdaleka izgleda kao ogro-
man slatki{ koji voda ispla~e i uzalud poku{ava
da istopi. Ko ovaj most prvi put ugleda, pomisli}e
da je to prostrana i velika ku}a koju je neki ~udak
i manijak podizao na vodi umjesto na zemlji.
No}u, kada se na mostu upale svjetiljke, i za-
blista sa svih strana, pretvara se u veliku galiju
koja je maloprije doplovila iz tajanstvenih ju`nih
mora punih algi, bisera i {koljki, i dobrih vila, i
ukotvila se nasred Isfahana.
Danju, na suncu izgleda kao rasko{na pozori{na
sala krcata lo`ama i galerijama kojoj nedostaju dva
krila i pozornica, kao da je graditelju ponestalo
210
kamena, ma{te i novca, pa je nazidao samo tre}inu
zami{ljenog zdanja.
Idem preko ove }uprije u \ulfu zagledan u
virove Zajenderuda i mislim na Drinu i njenu }up-
riju. Nikada ne}u pre}i ni preko jednog mosta da
se ne sjetim Andri}a: "Navaljivale su na njega i
na kasabu… Poplave i bolesti, ratovi i terori, bune
i nasilja, a njegova postojanost je u~ila: da je `ivot
neshvatljivo ~udo jer se neprestano tro{i i osipa,
a ipak traje i stoji ~vrsto kao na Drini }uprija."
Vidio sam mostove na Tibru, mostove na Nevi,
mostove na Temzi, na Dunavu, na Seni, ali Za-
jenderud je zasvo|en najljep{im prijelazom. Da is-
lam nema jo{ hiljadu drugih ~uda, vrijedilo bi u
ovaj grad do}i samo zbog ovog mosta. Jedino je
neimar Hajrudin napravio na Neretvi jo{ ve}e ~udo.
Hajrudinu je po{lo za rukom da jedne no}i skine
sa neba mlad mjesec i pokloni ga Neretvi. To ~udo
se nikada, nikome, nigdje na svijetu nije desilo.
Sjetih se ovdje jednog velikog Mostarca koji
je pjevao na divnom jeziku slavnih Persijanaca.
Sjetih se njegove gazele o {eher Mostaru.
Bio je to Dervi{-pa{a Bajezidagi}. U~io je nauk
u Stambolu pred Suudijem "kome nije bilo premca
u poznavanju persijskih klasika". Bio je sultanov
savjetnik i "i{ao je za sudbinom ili ga je sudbina
gurala pred sobom". Poginuo je u juri{u na nepri-
jatelja na Kovin Adi kod Budima hiljadu {est stotina
tre}e.
Podigao je u mahali Pothum d`amiju i uz svoju
zadu`binu sazidao je biblioteku. To je bila druga
javna knji`nica onoga vremena u Mostaru. Ina~e,
211
bio je ~uven i sa svojih mnogih dobrih i bogou-
godnih djela.
Mimar Hajrudin bi bio veoma sretan da je ikada
~uo njegovu gazelu o Mostaru:
Ko bi mogao opjevati redom
Sve ljepote divnoga Mostara?
Zar se ~udi{, srce, {to ga ljubim
Sa ljubavlju sinovskoga `ara?
[ . . . ]
S dvije kule velika }uprija
Pru`ila se preko rijeke ~arne,
Te sa svojim velebnijem lukom
Pri~inja se poput duge {arne.
Neka je vje~na slava i hvala neimaru Hajrudinu
{to Mostaru napravi }upriju nevi|ene ljepote kao
srebreni polumjesec iz kojega je na dugom putu
od neba do Zemlje ispala mala sjajna zvijezda.
Jermeni su po~eli da se naseljavaju u Isfahan
kada je na prijesto Persije do{la ~uvena ku}a Sa-
favida koja se pro~ula u svijetu mnogim slavnim
podvizima, naro~ito za vlade mudroga {aha Abaza
Velikog. Velikom graditelju Isfahana trebali su dob-
ri majstori i vrsne zanatlije, a Jermeni tada nisu
imali premca u svijetu. Neka ulema i sku~eni duhovi
pru`ahu otpor dolasku ovih hri{}ana u carski Is-
fahan, ali brzo se i oni uvjeri{e da je to vrijedan,
~estit, vje{t i radin svijet. Kako su ovi hri{}ani iz
dana u dan potvr|ivali i uve}avali svoj ugled i
213
dobar glas, tako je i {ah Abaz Veliki pove}avao
svoje povlastice novim gra|anima prijestonice. Po-
~etkom sedamnaestog vijeka carska hazna dala je
silne pare da se u \ulfi podigne velika crkva Svetog
Betlehema. Docnije je {ah Abaz sagradio jo{ 12
hri{}anskih bogomolja nadomak muslimanskih
d`amija Isfahana. Jermeni su sticali sve vi{e prava
u Persijskom Carstvu, tako da su sami birali svoje
guvernere, sudije i policijske oficire. Bliski sarad-
nici i saveznici samoga {aha bili su ugledni jer-
menski bogata{i Kod`a Petros Validanijan i Kod`a
Avertiki.
\ulfa i danas li~i na veliku cvijetnu ba{~u po
kojoj su skrivene male bijele ku}ice. U njima i
danas na miru i u po{tovanju `ive Jermeni i njihove
porodice. Persijanci su sigurno najtolerantniji narod
Azije. Oni su jo{ prije hiljadu godina osjetili svu
netrpeljivost Arapa na svojoj ko`i, na svome tlu i
u svojoj vjeri i kulturi. Prije dvije i po hiljade
godina ovaj veliki narod imao je vladara koji je
propovijedao trpeljivost i suzdr`ljivost, zabranjivao
nasilje, zlo~ine i prevo|enje zarobljenika u vjeru
pobjednika. I danas u ovoj zemlji `ive jedni pored
drugih muslimani, [iiti, i Suniti, hri{}ani, Jevreji,
Asirci, Arapi, Zoroastristi, Kurdi, Nestorijanci ko-
jima su nekada pravoslavni gospodari Carigrada
~upali noseve, sjekli u{i i ubijali ih kao pse.
Ulice \ulfe su ~iste i sjenovite. U hladu palmi
naziru se du}ani i radionice trgovaca i zanatlija.
Ulicom pro|e pokoji automobil, ali tiho i pa`ljivo
da ne naru{i mir ovog jermenskog grada hodo~a{}a.
214
U porti crkve Svetoga \or|a, koja je ve}a od
porte Saborne crkve u Beogradu, lete jata golubova.
U avliji su kamene klupe po kojima se odmaraju
stari bradati vjernici. Oni kao da su na trenutak
sa{li sa fresaka obli`nje crkve i do{li u portu da
se malo odmore od napornog stajanja na zidovima,
pa }e se za Ve~ernje opet vratiti u Bo`iju ku}u,
popeti na duvar i nastaviti da slu`e svojoj vjeri i
zakonu.
Pod crkvenom kupolom je mala otvorena kapela
koja vi{e li~i na ljupki paviljon u vrtu, nego na
strogi spomenik Bogu. U kapeli su dva sveta ka-
mena koja su Jermeni ovamo prenijeli dolaze}i ~ak
iz Erivana. U bogatom ikonostasu koji uop}e ne
podsje}a na Vizantiju, nego je izvoran i nalik samo
sebi je i mala slika Kod`a Petrosa Validanijana u
bogatoj no{nji sa duga~kim brkovima. Podsje}a me
odnekud na Vasu ^arapi}a ili na nekog drugog
vojvodu iz Prvog srpskog ustanka. O~i Kod`e Pet-
rosa su krupnije, crnje i pametnije nego i u jednog
`ivog stvora koga sam do sada sreo u `ivotu.
U crkvenom muzeju na kraju porte su slike
crkvenih dostojanstvenika, majstorski ura|ene i bo-
gato uramljene. Dr`anje ovih svetih ljudi je puno
skru{enosti i boja`ljivosti. Nema ni traga od poze
i nametljivosti vaseljenskih patrijarha u zlatu i svili
po zidovima patrijar{ije u Fanaru na Zlatnom rogu.
Tu su i dragocjenosti crkvene riznice, ali se ja
kao nehri{}anin slabo snalazim u njihovoj namjeni,
obliku i vrijednosti.
Odjeljenja namje{taja pokazuju bogatstvo i do-
bar ukus ovog starog naroda. Tu nema nijedne ru`-
215
ne, glomazne i bezvrijedne stvari koja bi smetala
osje}anjima mjere i namjere.
Na po~asnom zidu je veliki triptih iz `ivota
{aha Abaza Velikog. [ah Abaz u lovu. [ah Abaz
prima ambasadore na carskom dvoru. [ah Abaz
na ~elu svoje neustra{ive konjice.
Kao varalica i krivac pro{ao sam pognute glave
ispred portreta {ah-in-{aha Reze Pahlavija, misle}i
{ta li sada radi onaj carski ~inovnik koji je ostao
za doru~kom u mome hotelu dok sam mu ja umakao
preko vrtova.
Ni carici nisam imao obraza da pogledam u o~i.
Jedino sam se zagledao u divnog mali{ana, pri-
jestolonasljednika Persije tra`e}i u njegovim dje-
~ijim o~ima opro{taj za moje podvale i nedjela.
Vjerujem da bi i on makar iz nesta{luka u~inio
isto {to i ja.
216
VRIJEME PJESNIKA I DAVNIH JUNAKA
Carski ~inovnik koji me prati na putu po Persiji
najzad se urazumio i prestao silom da me vu~e po
fabrikama i raznim gradili{tima. On mi jo{ jedino
pravi dru{tvo za obilnom trpezom ujutro, u podne
i uve~e.
Tri puta dnevno zajedno ~itamo hotelski jelov-
nik i kao po dogovoru opredjeljujemo se za naj-
skuplja jela i pi}a.
Danas smo sastavili ru~ak i ve~eru ne ustaju}i
od stola. Izme|u dva ~itanja jelovnika, carski ~i-
novnik ugrabio je priliku da mi ispri~a ne{to o
~uvenom {ahu Ismailu i bici kod ^alderana.
Upamtio sam da je bitka kod ^alderana u per-
sijskoj Jermeniji bila ta~no ~etiri vijeka prije jo{
~uvenije bitke na Kolubari i da su je vodili sultan
Selim i {ah Ismail.
Ju~e sam dugo stajao pred slikom bitke u dolini
^alderana. Slika je na zidu jedne carske pala~e u
Isfahanu. Slika je velika i zauzima ~itav jedan zid
rasko{ne dvorane za prijem ambasadora i poklisara.
Odavno ne pamtim da me je ne{to tako uzbudilo
i o~aralo. Sliku je svakakao pravio neki od naj-
darovitijih u~enika Kemaludina Behzada, najve}eg
persijskog slikara, prvog iranskog portretiste i os-
niva~a ~uvene umjetni~ke {kole u Heratu.
217
Prvih nekoliko trenutaka nikada ne bih zaklju~io
da ta slika treba da do~ara nekakvu bitku i nemi-
losrdan obra~un dva protivnika – otomanskog sul-
tana i persijskog {aha. Prije bi ~ovjek pomislio da
su se izvrnule i pomije{ale dvije velike kutije pune
{arenih bombona i svakojakih {e}erlema u neki
predio po kome `ive paunovi, papagaji i rajske
ptice, nego da je to borba dva ljuta du{manina.
Slika ve}ma izgleda kao odlazak dvije klape ve-
seljaka i ki}enih svatova na teferi~ na kome }e
biti |akonija, svirke i pjesme sve do "zore rane,
du{manina moga", nego na ljuti mejdan gdje }e
vrela krvca liti "cio ljetnji dan do podne".
Obje vojske odjevene su rasko{no i {aroliko.
Slikar se potrudio da otomanski sultan ispadne ne-
kako krupnije i stasitije od persijskog {aha. Sul-
tanovi brkovi i brada su du`i, a od svilenog turbana
na njegovoj glavi mogle bi se sa{iti haljine za {aha
i ~itavu njegovu pratnju. Slikar kao da je svjesno
precjenio neprijatelja, da na kraju niko ne bi mogao
potcjeniti pobjedu persijske vojske. I jedni i drugi
ratnici su u nekom krajoliku posutom zvjezdanom
pra{inom.
U toj zvjezdanoj svjetlosti punoj cvije}a i sva-
kojake rajske flore koja naoko podsje}a na peru-
niku, lijepu katu, {eboj i vitku sevliju, nebo je pro-
zra~no plavo i bez trunke izmaglice, a kamoli "tam-
nih oblaka i vranih gavrana". Zaista, nema nikakve
sli~nosti sa litografijama starih knji`ara sa Zelenog
venca Tome Jovanovi}a i Vuji}a, koje prikazuju
prizore iz srpsko-bugarskog rata na kojima se sve
dimi i pu{i.
218
Vojnici ja{u na ru`i~astim, modrim i ljubi~astim
konjima kojima se pridru`io i poneki Damjanov
zelenko. Oko konjanika su crveni, bijeli i `uti hrtovi
i sijaset nekakvih nebeskih koko{aka i ostale pernate
`ivine iz rajskih perivoja. Kao da je ~itavu pri~u
o krvavoj bici u dolini ^alderana izmislio nekakav
d`enabet, po{to je umjetnik sliku zavr{io i oti{ao
za svojim poslom. Carski ~inovnik mi je suznih
o~iju pri~ao o {ahu Ismailu, gospodaru vjernika
sve od Amurdarije do Eufrata, vladaru u ~ijim se
`ilama mije{ala krv Muhammeda sa krvlju vizan-
tijske princeze, velike gospo|e Despine, vojskovo|i
i pjesniku, imamu bratstva [iita i jednom od naj-
ve}ih mistika islama.
Carski ~inovnik nijednom rije~ju nije pomenuo
sultana Selima Javuza, potomka Osmanova.
Drugi dio pri~e o dolini ^alderana saznao sam
nekoliko nedjelja kasnije ~ak u Istanbulu. Taj dio
mi je pri~ao jedan turski republikanski ~inovnik
na bogatom ru~ku u restoranu na padinama Zlatnoga
roga. Terasa toga skupog restorana bila je okrenuta
prema veli~anstvenoj D`amiji Selimiji, zadu`bini
sultana Selima Javuza, oca sultana Sulejmana Ve-
li~anstvenog.
I turski republikanski ~inovnik suznih o~iju pri-
povijedao je o caru Selimu, jednom od najve}ih
turskih pjesnika i slikara. U njegovoj pri~i car je
bio visok, energi~an i preduzimljiv. Volio je lov
i oru`je. Za republikanskog ~inovnika ovaj sultan
bio je pametniji od svakog drugog vladara. Za njega
je on bio i hrabriji i razboritiji i od svakog predsjed-
nika republike. Zanemarivao je zadovoljstva trpeze
i ~ari haremskog `ivovanja. No}i je provodio ~i-
219
taju}i debele historije i stare kalendare. Volio je
da se preru{ava u prosjaka i zalazi u bezistane i
svakojake bud`ake i da provjerava kako se sprovodi
strogo slovo {erijatskog zakonika. Njegove izvan-
redne slike dospjele su u ~uvene umjetni~ke riznice
Venecije. Najzad, do nogu je potukao hvalisavog
persijskog {aha Ismaila, ne da bi osvojio Persiju,
nego da bi kaznio mrsko nevjerni~ko bratstvo [iita.
Prije bitke u dolini ^alderana sultan turski upu-
tio je kratko pismo {ahu persijskom:
"Ismaile, puhad`ijo! Ti si me svojim bezobrazlu-
cima natjerao da se pojavim pred tvojim granicama.
Ve} nedjeljama jezdim da prona|em tebe ili
tvoju vojsku. Ako drhti{ od straha, pozovi ljekare
da ti pomognu i da te njeguju. Poslu{aj me: Zamijeni
kacigu fered`om, umjesto pancira razapni sunco-
bran, i, aman, prestani ve} jednom da vlada{."
Uz pismo sultan je {ahu poslao skupocjene `en-
ske haljine od svile i kadife, vezene srmom i zlatom.
Turski republikanski ~inovnik odveo me je do
sultanovog turbeta pored d`amije i uz put mi re-
citovao stihove duga~ke elegije pa{e Zade ibn Ke-
mala:
U~inio je velike stvari za kratko vrijeme i
njegovi
lovorovi vijenci prekrili su zemlju svojom
sjenkom.
Bio je sunce svoga vijeka i jarko sunce poslije
podneva.
Oplakujemo velikog vladara Selima.
O pero i ma~ `ale ga podjednako.
Turski republikanski ~inovnik pro~itao mi je i
epitaf na grobu koji je za `ivota napisao sam Selim:
221
Ja sam bio nekada veliki Selim koji je
potresao zemlju.
Ja sam onaj koji tra`i kavgu ~ak i poslije
smrti.
Moje tijelo le`i u ovom malom grobu.
A moj duh jo{ neprekidno luta i misli na rat.
Turski republikanski ~inovnik nijednom dostoj-
nom rije~ju nije spomenuo persijskog {aha Ismaila.
Ja sam i u Isfahanu i u Istanbulu neprekidno
mislio na veliku sliku u carskoj pala~i na kojoj je
neki daroviti u~enik velikog umjetnika Kemaludina
Behzada naslikao vojske u bici na ^alderanu. Rat-
nici na slici veseli su i lijepi.
Kao da nikada niko nikome na ovom bijelom
svijetu ni ru`nu rije~ ne}e kazati, a kamoli od ne~ije
ruke poginuti.
222
DOLINA PLODNOG POLUMJESECA
Jutros smo "prije zore i bijela dana" oti{li u
fabriku taksijem. Taksi je bio nebesko plavetne
boje kao i hiljade ostalih taksija u Isfahanu. Taksista
je bio puna~ak i brkat veseljak i ne bi me iznenadilo
da je rekao da je porijeklom Ni{lija ili Leskov~anin.
Imao je sat i lanac i vozio nas je u bescjenje. Na
glavi je nosio {ubaru od astrahana i u{i su mu bile
pune pamuka. Od tog silnog pamuka mogle bi se
isplesti dobre ~arape i napraviti bar jedan dje~iji
jorgan.
Jurili smo nekim ru`nim i neuglednim dijelo-
vima grada skora{njeg porijekla kojih kao i obi~no
nema ni u jednom turisti~kom prospektu. Ovi sokaci
bili su puni najamnih ku}erina na orijentalni na~in.
Onako neispavan i mahmuran, zapamtio sam da
smo se probijali izme|u nekih silnih pletara punih
vo}a, povr}a i svakojakih zerzevata i izbjegli ne-
koliko opasnih sudara sa kamilama, konjima i auto-
busima. Iz kapija su kuljala djeca. Svaka ova ku}eri-
na li~ila mi je na {kolu punu |aka. Te ku}e bile
su kao ogromne lubenice, pune ko{pica koje je
neko iz nehata tresnuo o zemlju i onda oti{ao za
svojim poslom.
Pred kafanama su sjedjeli ljudi, pu{ili prve ju-
tarnje nargile, pili mirisavi zeleni kineski ~aj i bili
neobi~no zami{ljeni za ovo doba dana. Neki su
223
igrali {e{-be{. [e{-be{ je prastara persijska igra i
igra se i dan-danas u mome Konjicu, daleko odavde
na zapad, pa onda na sjever, ~ak do hladnih zelenih
voda Neretve. Putnici, vojnici, trgovci ili carski
~inovnici prenijeli su ovu zanovijetnu igru iz doline
plodnog polumjeseca ~ak do bosanskih i herce-
gova~kih kasaba u dalekom balkanskom vilajetu
na sjeveru do zemlje Rumelije i zapadno do Srbis-
tana.
Carski ~inovnik me uz put uvjerava kako je
sva mudrost svijeta do{la sa Orijenta i nikako da
mi objasni kako se i on obreo na Istoku. Ipak, u
jedno sam siguran, ograda je izmi{ljena na Istoku.
Visoki zidovi kojima su ogra|ene ove ku}e na Ori-
jentu imaju vi{estruki smisao. Prije svega, dvori{te
je postalo jo{ jedna odaja dobro skrivena od urok-
ljivih i radoznalih o~iju stranaca. Ona postoji da
sakrije siroma{tvo ubogih od o~iju silnika, ali isto
tako i da zakloni bogatstvo i rasko{ mo}nih od
o~iju zavidljivaca i pakosnika. Visoki sivi zidovi
oko ovih ku}a u Isfahanu su jednoli~ni i ne govore
ni{ta putniku kao da su se zarekli svojim gospo-
darima da nikome i nikada ne}e odati tajnu koju
svojim nabojem ~uvaju.
Na moje vapiju}e molbe ~inovnik se smilovao
i svratismo u jednu kafanu na ~aj i prve jutarnje
nargile. Ja sam uzeo nargile sa duplim slojem tum-
be}ije. Tumbe}ija je naro~iti persijski duhan u listu
koji se pu{i na nargilu. Njegov miris i hladan dim
koji prolazi kroz vodu ujutro izaziva blagu prijatnu
vrtoglavicu koja ~ovjeka natjera da mudro odustane
od svake dnevne aktivnosti i naporna posla i da
se bla`eno preda carstvu snova, blage obamrlosti
224
i stanju utrnulosti. Jak zeleni kineski ~aj takvo mud-
ro stanje i raspolo`enje svojim mirisom i ukusom
samo jo{ vi{e podsti~e. ^inovnik je samo strepio
da ja ne poru~im jo{ jedne nargile i jo{ jedan crveni
~ajnik ukra{en gu{terima, a`dahama i svakojakim
zelemba}ima i stalno je gledao u svoj ru~ni sat
ruske proizvodnje.
Sa kafanske terase pru`ao se pogled na okolna
pusta i siva brda koja okru`uju Isfahan i na dvori{te
neke radionice u kojoj se prave kore za pitu. Po
dvori{tu se muhalo desetak ljudi u bijelim mantilima
kao kakvi bolni~ari. Po njihovu broju i u`urbanosti
mogao sam mirne du{e zaklju~iti da Persijanci vole
pitu i da je tro{e u ogromnim koli~inama. Po okol-
nim brdima mogao sam zaklju~iti da sve {to se
zeleni, miri{e i {areni u Isfahanu, donijela je, posa-
dila i odgajila ljudska ruka. Svi ti silni miri{ljavi
vrtovi i perivoji nikli su u pustinji i samo je silna
ljubav prema ljepoti, zelenilu i cvije}u ovaj grad
pretvorila od gole ledine u bujnu gradinu punu
svakojakih {arenih ptica pjeva~ica i marljivih p~e-
lica. Zujanje p~ela ~uje se i na ovoj kafanskoj terasi
u ubogom predgra|u Isfahana oko silnih saksija
cvije}a koje skoro sprje~avaju pristup kafanskim
stolovima. Nigdje na Zapadu nisam vidio grad koji
ima toliko raznovrsnog cvije}a, osim mo`da Sevilja
u [paniji. U Sevilji im nije dosta {to su sve avlije
zasadili cvije}em, nego su ~ak i sve zidove ku}a
ukrasili saksijama.
U blagoj jutarnjoj izmaglici pojavilo se sada i
plavo kube Lutfulahove d`amije i vitka minareta
Kraljevske d`amije koja se na povjetarcu klate.
Izgubljena u izmaglici i odvojena od velikog trupa
226
d`amije, izgledala su kao dva velika jarbola neke
bogate galije koja je zalutala i nasukala se u velikoj
ba{~i kada se more naglo povuklo i sakrilo se od
nje ~ak u Persijski zaljev. Ili su minareta bila bar
kao dvije luksuzne dr`alje oko skupocjene mastioni-
ce koja se nije mogla ni nazrijeti a kamoli razgovi-
jetno vidjeti.
Lutfulahova d`amija koja se svakog ~asa sve
jasnije vidjela majstorsko je djelo skoro nestvarne
ljepote. Gradio je neimar Mohamed Reza Isfahani
koji se i kaligrafski potpisao u jednoj ni{i kao
"skromni, ponizni i siroma{ni zidar {to moli za
milosr|e Bo`ije, kao sin bogoboja`ljivog majstora
Huseina", mjeseca ramazana, desetog dana godine
1028. po Hid`ri, ili 1618. po na{em ra~unanju vre-
mena.
Ta jedinstvena bogomolja podignuta je u vre-
menu Safavida, za vlade {aha Abaza Velikog, kao
carska d`amija koja nema minareta ni predvorja i
slu`i za molitvu samo caru i njegovoj porodici.
Ime je dobila po velikom {iitskom {eiku Lutfulahu
nadarenom propovijedniku Alijinog bratstva koji
je ovamo do{ao, skromno `ive}i od milodara, ~ak
iz dalekog sela D`ebelijamila negdje u planinama
Libana i zauvijek se nastanio u ovoj Dolini plodnog
polumjeseca. Voljen i po{tovan u narodu, pod vi-
sokom za{titom velikog {aha, zaslu`io je da carska
d`amija ponese njegovo ~asno ime, ime prvoga
me|u slugama Bo`ijim u prostranoj {ahovoj care-
vini.
Zaista Isfahanu nedostaju samo Trebevi}, Vrelo
Bosne, Hrid i Bakije da bude najljep{i grad na
svijetu.
227
^astio sam carskog ~inovnika i taksistu po jed-
nom gurabijom i bio odveden u fabriku tekstila.
U fabrici nas je do~ekao direktor, veoma ugla|en
~ovjek i raspitivao se za Para}in u kome je bio
prije dvije godine.
U fabrici sam vidio mnogo ma{ina, a jo{ vi{e
ljudi, `ena i konca.
Na koncu konca sve je bilo na elektriku.
228
SLUGINOG SLUGE SLUGA
U mome luksuznom hotelu nema ni dvadesetak
gostiju. Bar polovina su, poput mene, osvjedo~eni
prijatelji persijskog naroda. Mi tu d`abe stanujemo,
jedemo, pijemo i zanovijetamo. Osim toga, svaki
od nas ima po jednog svog carskog ~inovnika pri
ruci i na usluzi.
Ostali hotelski gosti su: jedan bogati Ameri-
kanac koji ~ega god se prihvati to odmah pretvara
u sendvi~. Supe i ~orbe redovno odbija, po{to su
nepodobne za pravljenje sendvi~a. ^ak mu je i
glava s vremenom postala kao crveni sendvi~ izme-
|u dva velika uha. Zatim: tu je i jedan stari njema~ki
bra~ni par koji se od duga `ivota i duga braka
pretvorio jedan u drugoga. U stvari oni i ne izgledaju
kao mu` i `ena, nego kao dvije stare sestre bli-
zankinje. On je nekakav slavni arheolog koji je
po{ao ~ak na kraj svijeta da otkrije kakvu nepoznatu
ledinu, da je raskopa i na njoj prona|e neke po-
razbijane starudije koje }e senzacionalno promi-
jeniti tokove svjetske pro{losti. Tu je i nekoliko
^eha koji uvijek u grupi dolaze na doru~ak, ru~ak
i ve~eru i uvijek zajedno ustaju i odlaze. Ima i
jedan probisvijet koji se uvijek na|e u svakom luk-
suznom hotelu na svijetu kao obavezan inventar
neodre|ene nacionalnosti. Prvo sam pomislio da
je [panac, pa Italijan, pa Argentinac. Na kraju se
229
ispostavilo da je Bugarin. On je uvijek sam za
stolom, svima se ljubazno javlja i strpljivo ~eka
prolje}e kada po~inje turisti~ka sezona bogata{a iz
~itavog svijeta.
Pored nas, strahovito prorije|enih hotelskih go-
stiju u ovom velikom i skupocijenom kona~i{tu
`ivi i radi na buljuke raznih vratara, ~uvara, slu-
`itelja, slugu i hizme}ara.
Odvajkada na Istoku i sluge imaju svoje sluge,
a postoje i sluginih slugu sluge. Sve je to u nekom
vol{ebnom spoju vezano bez po~etka i kraja kao
nekakav azijski lanac svetoga Antuna da na kraju
ipak ispadne da smo svi mi sluge Bo`ije.
Kao {to sluga ima svog gospodara, tako i gospo-
dar ima svoga slugu, ali i sluga postaje gospodar
kada i on uzme slugu. Na kraju puta svi su isti,
svi su u isto vrijeme i gospodari i sluge.
Kada neko ima slugu, on istovremeno posjeduje
mnogo stvari za koje bi u Evropi ili u Americi
morao davati silne pare. Imati slugu – zna~i imati
na jednom mjestu i u jednom komadu kuhara i
sudoperu, ma{inu za pranje, usisiva~ za pra{inu,
sobaricu, ventilator, nosa~a kabastog tereta, ma{inu
za mljevenje mesa, lift za sme}e, ma{inu za {ivanje,
i ako je gospodar `enomrzac, bra~nog partnera, a
ako je `enstven, neumornog mu`a. Zato se na ovim
stranama niko ne ljuti {to je sluga, nego {to se
trudi da kao sluga zaradi svog slugu i tako i on
postane ne~iji gospodar.
Sva ta silna ku}na ma{inerija koju sam ovdje
nabrojao, u Evropi je mnogo skuplja osjetljivija i
kvarnija od jednog obi~nog hizme}ara.
230
Sino} je u mom hotelu bila neka sve~ana ve~era,
neko veliko slavlje.
Posluge je bilo pet puta vi{e nego gostiju. Sve
je radilo kao sat. Bio je pravi teferi~: stati pa seiriti.
Po~elo je ispred velike hotelske porte. Pomo}-
nici pomo}nika glavnih kapid`ija otvarali su po
dvoja vrata sa svake strane automobila. Na svaka
vrata po jedan momak. Do njih su stajali drugi
koji su se samo neumu{to duboko klanjali. Onda
su dva bogato livrejisana momka blago podignutom
desnom rukom pokazivala velika osvijetljena ulaz-
na vrata hotela da, valjda, nekom zabunom i nespo-
razumom otmjeni gosti ne bi u{li u hotel preko
tavana, ili na podrumske prozore. Po trojica vratara
u srmom vezenim dolamama i sa pozla}enim sablja-
ma stajali su ispred kapijskih kanata duboko po-
dignute glave i nepovijeni u struku dr`e}i svoje
sablje na pozdrav. Iza vrata zvanice je sa~ekalo
nekoliko hotelskih slu`benika u bijelim frakovima
i vi{estrukim niskama akselbendera.
U portirnici je stajalo pet ljudi. Oni su za ovu
priliku svoja odijela pozajmili od nekih velikih pa-
pagaja.
Ispred liftova bili su kepeci crne puti koji su
ovamo dovedeni ~ak iz `arke Afrike. Kepeci su
bili obu~eni u galabije, a na glavi su nosili kao
snijeg bijele turbane.
Zvanice su poslije pro{le kroz {palir u zeleno
obu~enih sobara u bijelim keceljama i crvenim kapi-
cama na glavi. Dok je trajao mimohod, {ef sobara
dr`ao je u ruci veliku metlu na~injenu od paunovog
perja na srebrnoj dr{ci.
232
Svirale su nekakve persijske kora~nice i budnice
{to su ih jo{ u pro{lom vijeku prenijeli na Balkan
~e{ki kapelnici i uveli u garnizone po Srbiji ili u
regimente po Hrvatskoj i u Kordunu, dodu{e malo
izmijenjene.
Tek pred ulazom u sve~anu blagovaonicu stajao
je direktor okru`en najbli`im saradnicima. Svi su
bili u crnim frakovima. Direktor se sa svakim gos-
tom ljubazno pozdravio, pripitao za zdravlje i dubo-
ko se poklonio. Da bi sve to ispalo {to otmjenije,
direktor je zapitkivao na francuskom, a zvanice su
odgovarale, tako|e, na francuskom. Ili su mo`da
sve ~inili radi mene da bih se i ja nekako sna{ao
ili bar ne{to razumio u ovom ~udu.
Dva kico{a su naglo otvorila velika dvokrilna
vrata pri dnu trpezarije. Na vratima se pomolio
ogroman kuhar od glave do pete u bijeloj haljinki.
Na kantaru bi bio te`i i od samog Ali-babe li~no
i bar polovine njegovih hajduka. Preko grudi visila
mu je lenta nekog odlikovanja koje je zaradio u
{erpama, tiganjima, tepsijama i tend`erama {irom
Persijskog Carstva i njegovih neizbrojnih ognji{ta,
ra`njeva, {tednjaka i ro{tilja.
Glavni kuhar bio je u pratnji svojih najbli`ih
saradnika.
Direktor je svakoj zvanici predstavio glavnog
kuhara. Glavni kuhar i zvanice poklonili su se jedni
drugima. Poslije rukovanja i klanjanja kuhar se kao
kakav kralj uzdignute glave i okru`en pratiocima
vratio u svoje mirisavo kraljevstvo puno raznih
miro|ija, sosova, preliva, sutlija{a, tufahija, ~ervi{a,
}evapa i pilava.
233
Ovu salu sam za~udo sino} prvi put vidio. Na
sredini bio je veliki sto prepun cvije}a kao da }e
gosti te ve~eri jesti samo biljke. Pored cvije}a svjet-
lucale su svije}e. Svije}a je bilo toliko mnogo kao
da je umro neki vaseljenski ili jerusalemski patrijarh
pa mu opijelo umjesto u hri{}anskoj crkvi dr`e na
muslimanskoj sofri me|u nevidljivim sahanima i
ka{ikama.
Iza svake stolice stajala su po tri kelnera u crnim
smokinzima i ve}ma su izgledali kao mladi |akoni
koji }e odgovarati na jektenija u svetoj liturgiji za
rajsko naselje starog prvosve{tenika, nego na ~eljad
koja treba da uslu`i samo po jednu zvanicu. Bilo
mi je ~udno da se tu nisu zatekli i kelneri iz Harun
al Ra{idovog vakta i zemana, koji bi nekakvom
svojom ma{inerijom pripomagali gostu da `va}e i
lak{e guta zalogaje.
Du` zidova sve~ane trpezarije stajala je opet
neka slu`in~ad u besprijekornom poretku. Za njih
nisam uspio da odgonetnem za{to su tu i ~emu
oni slu`e, osim da nas bude vi{e, i jo{ vi{e, i previ{e.
Velika odaja ove sve~ane sale bila je od poda
do tavanice, pa onda i tavanica u ogledalima. Da
to nisu posebna ogledala izgledala bi kao dvorana
za grupni seks u nekoj skupoj i ekskluzivnoj javnoj
ku}i.
Ovaj zanat i rad u ogledalima je jedna posebna
i naro~ita umjetnost za koju se u Evropi i nije
znalo, osim, ne{to malo u Veneciji. Ipak, to {to
se radilo u Muranu u doba Mletaka samo je jedan
mali, nevje{t poku{aj da se opona{a ova umjetnost
daleke Persije. Na zidovima i tavanici su ~itavi
biljni i `ivotinjski svjetovi, flora i fauna, slavne
234
bitke i carski prizori iz lova i ribolova, zatim sve~ani
prijemi kod {aha, velike parade pred carem, slike
iz haremskog `ivota, kraljevski vrtovi i carska kru-
nisanja. Ove slike izvedene su u bijelom jedno-
bojnom mozaiku od bru{enog debelog stakla sa
ogledalima. Po stoti put zanijela me je ljepota i
sigurnost crte`a drevnih persijskih majstora. Kada
se govori o persijskoj umjetnosti obi~no se samo
235
spominju stari pjesnici. Mislim, me|utim, da se
tako ~ini velika nepravda persijskoj likovnoj umjet-
nosti.
Mislim da ih je trebalo podjednako pominjati.
Valjalo bi, u stvari, govoriti o poeziji Persije u
svim vidovima. Ta poezija je podjednako i u sti-
hovima, i u slikama, i u prostirci. To je jedna velika
poezija koja govori na stotine jezika i na hiljadu
na~ina.
Prizori na pojedinim slikama i rasko{nim kra-
jolicima ravnomjerno su odjeljeni frizovima zago-
netne arabeske sa geometrijskim i cvijetnim deko-
racijama ili nevjerovatno komplikovanom kaligra-
fijom nastalom i usavr{enom u gradu Kufi za vre-
mena prvih islamskih kalifa.
Za~udo u ovim silnim ogledalima ni{ta se i
niko ne mo`e ogledati, ali ona ~itavoj prostoriji
daju nekakav nestvaran nebeski sjaj i carsku sve-
~anost. Palo mi je oko na jedan natpis u ogledalima
kome je dato izuzetno mjesto.
Zamolio sam svoga carskog ~inovnika da mi
taj natpis prevede. Bile su to rije~i Hazreti Alije,
prvog Muhammedovog sljedbenika, njegovog mi-
ljenika, Muhammedovog zeta, najve}eg junaka is-
lama i ~etvrtog muslimanskog kalife:
"O, vi vjerni! Znajte da oni koji rade snagom
svojih mi{ica i obezbje|uju svoj opstanak u znoju
lica svog, zaslu`uju op}e po{tovanje! Oni treba da
na svaki na~in dobiju pravednu nov~anu nagradu
da se njihov trud i znoj ne rasipa uzalud."
Rekao sam svom carskom ~inovniku da je Haz-
reti Alija jo{ prije hiljadu godina bio u pravu.
236
BRONZANI KONJANIK U ISFAHANU
Jutros sam dugo sjedio pred statuom konjanika
izlivenog u bronzi. Bio sam na jednom skveru u
Isfahanu.
Stasit ~ovjek na krupnom konju pokazuje rukom
negdje na zapad. Da ima bradu i da je gologlav
izdaleka bi podsje}ao na kneza Mihaila pred Po-
zori{tem u Beogradu.
Konjanik vlada velikom raskrsnicom i svojim
strogim pogledom kao da nare|uje da svi odmah
i neizostavno krenemo negdje na zapad, kuda nam
on pokazuje, a on sam stoji tu decenijama nepomi-
~an i nema namjeru da se sa toga mjesta ikuda
krene i pomjeri.
Na glavi bronzanog konjanika je vojni~ka {apka
engleskog kroja. Obu~en je u vojni~ku bluzu veoma
nalik na ruba{ke obi~nih ruskih mu`ika. Njegova
{iroka prsa ne krase nikakve medalje, ordenja, ni
|in|uve. O bedrima visi mu sablja kubanskih koza-
ka. Obuven je u te{ke ~izme njema~kih kirasira
sa mamuzama.
Konjska oprema veoma je siroma{na i jedno-
stavna. Nijedne jedine ki}anke, nikakva ukrasa –
obi~no vojni~ko sedlo i jednostavne koza~ke uzen-
gije.
Glava konjanika blago je podignuta i okrenuta
prema ispru`enoj ruci. Iznad krupnog i povijenog
237
nosa su guste i nekostrije{ene vje|e. Ispod vje|a
su svijetle i veoma prodorne o~i.
To je glavom i bradom Reza {ah Pahlavi. Otac
dana{njeg suverena Persije i otac savremene Persije.
On je prije pola vijeka svrgnuo sa prijestolja
posljednji izdanak dinastije Kad`ara i od priprostog
persijskog kozaka pod komandom ruskih carskih
atamana postao prvo oficir, pa general, onda pred-
sjednik vlade i najzad car careva koga je prvi put
u povijesti Persije aklamacijom izabrala skup{tina
i ustoli~ila na drevni zlatni prijesto starih Mogula.
Za 150 godina, koliko je vladala dinastija Ka-
d`ara, Persija je do{la na ivicu propasti i u svoje
potpuno rasulo. Umalo je izme|u sebe nisu podi-
jelile Rusija i Engleska i tako izbrisale iz politi~ke
karte svijeta i istrgle iz ud`benika zemljopisa. Ne
znam da li je u pro{losti Azije, pa i ~itavog svijeta
postojala sli~na vladarska ku}a.
Osniva~ porodice Kad`ara bio je aga Muhamed
[ah, ~ovjek nadaleko ~uven sa svoje svireposti i
svakojakih drugih mahana i poroka. U gradu Koro-
sanu iskopao je kosti iz groba Nadir{aha, jednog
od najve}ih vladara Persije i sahranio ih pod prag
svoga dvora da bi ih mogao svakog dana gaziti.
Zarobljene `ene i djecu protivnika izda{no je dijelio
svojim vojnicima, a mu{karce je oslijepljivao u
naro~ito za tu svrhu podignutim zavodima u Kir-
manu. Kada je njegov vazal, posljednji gruzijski
car Georgije VIII zatra`io za{titu ruske carice Kata-
rine, aga Muhamed upao je u Tiflis i poklao sve
hri{}ansko stanovni{tvo.
Deset godina po njegovoj smrti nasljednik je
prenio prijestonicu iz Isfahana u Teheran i obe}ao
238
Bonaparti slobodan prolaz u Indiju preko Persije,
naravno za dobre pare. Kada je od Engleza izmamio
jo{ vi{e novca, prekinuo je ugovor sa Francuzima.
Kada se Napoleon naljutio i ponudio mu basnos-
lovnu sumu, on je prevario Engleze. Tada London
{alje u Siriju starog malte{kog viteza imenom i
prezimenom Luisa de Laskarisa da zamuti vodu
izme|u Turaka, Arapa i Kurda i digne ustanak u
Persiji. Stari malte{ki vitez vodio je sa sobom i
~uvenu ljepoticu toga vremena englesku Ledi Spa-
nok, ro|aku engleskog premijera Pita, koju je narod
u Damasku i Pamiru odu{evljeno do~ekao.
Kada je Napoleon propao, Rusi su u \ulistanu
Kad`arima diktirali poni`avaju}e mirovne odredbe
i uslove. Morali su se zauvijek odre}i Gruzije i
Migrelije, Dagestana i [irvana, Bakua i petroleja.
Rusima tada nije bilo jasno sve oko petroleja, pa
je car poslao u Baku delegaciju ruske carske Aka-
demije nauka. Najve}i ruski umovi iz akademije
u Sankt Petersburgu poslali su iz Persije ovakav
izvje{taj svome caru:
"Petrolej je, Va{e carsko Veli~anstvo, mineralna
te~nost li{ena svake vrijednosti. Po svojoj prirodi
to je ljepljiva te~nost u`asnog mirisa. Petrolej se
ne mo`e upotrebljavati ni u kakve svrhe."
Slijede potpisi uglednih ~lanova imperatorske
Akademije nauka u Sankt Petersburgu.
Tih godina Persiju su zahvatili gra|anski ratovi
koje su vodile zava|ene vjerske sekte. Ratovalo
se po bazarima, po mahalama, po sokacima i po
ku}ama. Vjerski ratovi opusto{ili su i zemlju i ljude.
Ruski dvor dobro je iskoristio op}u pometnju i
poslao je svoje vjerne generale Kaufmana i Sko-
239
beljeva da otmu i pokore emirate Buharu, Ta{kent,
Samarkand, Kivu i Merv i da ih, naravno, nikada
ne vrate.
Potonji Kad`ari tu~eni, osramo}eni i osiroma-
{eni po~eli su da rasprodaju Persiju i lijevo i desno.
Veliki engleski bogata{ viktorijanskog doba ba-
ron Rajter nagovarao je {aha Nasradina da mu proda
~itavu Persiju na 70 godina. Zatim je bogati baron
nagovarao {aha da mu sve {ume, sve rude, sve
carinske postaje u zemlji, sve javne radove i sve
`eljeznice proda na 25 godina. Na oja|enog Nas-
radina nije trebalo dugo navaljivati. Uzeo je od
barona predujam za prodaju Persije i onako oja|en
krenuo na putovanje po Evropi da otkriva nove
kockarnice, banke i kabarete. Obilazio je i prve
svjetske izlo`be po Be~u i Parizu sve u najboljem
raspolo`enju evropskog "fendsjekla" i te{kog azij-
skog mahmurluka.
Kada je Nasradinu ponestalo para, dozvolio je
milostivom baronu da u Persiji osnuje orijentalnu
banku, zatim persijsku i imperijalnu, najzad i emi-
sionu banku. Nesretni Nasradin koji je po Evropi
tra`io uzalud jednog hod`u koji se isto tako zvao
da ga pita za savjet, ali ga nigdje nije na{ao, nije
smio ostati neobazriv ni prema Rusima. Dao je
zato ruskom knezu Poljakovu da u Teheranu osnuje
zalo`nu banku. Kada su se na to naljutili Englezi,
dao im je monopol duhana. Da ne gleda kavgu
izme|u jednog engleskog barona i jednog ruskog
kneza ponovo je uzeo predujam i oti{ao u Evropu.
Kada se jednog dana slu~ajno vratio u Persiju, bio
je namjerno ubijen i vi{e nije mogao da putuje u
Evropu.
241
Za vrijeme tugovanja njegovog sina u zemlji
je ponovo izbio gra|anski rat. Pobunili su se Kurdi
i sa planina su si{li Baktijari. Sada su u plja~kanju
zemlje, osim Rusa i Engleza, u~estvovali i Nijemci,
i Amerikanci, i Belgijanci. U bazarima i po soka-
cima pojavile su se crvene zastave. U kom{iluku
je svrgnut turski sultan Abdul Hamid. U Teheran
upadaju ruski kozaci, u Persijskom zaljevu ljuljaju
se engleske topovnja~e.
Bolesniku sa Bosfora pridru`uje se jo{ jedan
bolni~ki krevet, sa bolesnikom iz Teherana.
Najposlije do{ao je na prijesto Persije posljednji
Kad`ar, sultan Ahmed {ah. Taj je bio najmudriji.
On i nije `ivio u svojoj `alosnoj carevini. Posljednji
put bio je na putu sedam godina. On je dokusurio
rasprodaju svoje otad`bine. On nije bio u zemlji
ni da mu saop}e da je prestao biti car.
Iz Teherana su mu poslali obi~an telegram kojim
ga obavje{tavaju da je svrgnut sa prijestolja. Bilo
je to 1925. godine po hri{}anskom kalendaru.
Sultan Ahmed primio je telegram pored brda
kofera i putni~kih bo{~a i zave`ljaja. Bilo je to u
marseljskoj luci.
Popio je uzbu|en pola ~a{e vode i grohotom
se nasmijao.
Najzad, vi{e nikada ne}e morati da se vra}a
ku}i.
Veliki Allah smilovao se ovom neumornom put-
niku.
Bilo je podne na sahat-kuli i vrijeme molitve
kada sam se odvojio od bronzane statue Reze {aha
Pahlavija, dr`avnika koji je otjerao Kad`are sa pri-
jestolja drevne Persije i poja{io svoga konja drugim
stazama i bogazama.
242
NA GROBU HAFIZOVOM
Carskog ~inovnika koji me je do~ekao na aero-
dromu u [irazu boljelo je srednje uho.
Nosio je crni {e{ir, crno odijelo, crnu ko{ulju
i crne cipele. Jedina bijela ta~ka u njegovom odi-
jevanju bio je veliki komad vate u desnom uhu.
Izvinio se zbog ove napasti, dao mi plan [iraza
i pregr{t knjiga o [irazu i prepustio me upara|enom
{oferu. Bio sam pakosno sretan {to ga boli uho,
jer, mo`da je i ovaj carski ~inovnik neki pritajeni
prijatelj industrije i raznih ma{inerija, pa bi me
vukao po raznim gigantima i kombinatima prema
kojima sam ~itavog `ivota bio otvoreno i potpuno
ravnodu{an. Od aerodroma do [iraza vodio je dug
i ravan drum. Sa strane i po sredini ceste bili su
kilometri ru`a, limunova i bandera. Cijelim putem
mirisale su neke nevidljive i skrivene dafine. Ovaj
duga~ki i ravan put li~io mi je na veliku glatku
dr{ku na ~ijem je kraju velika lopta u koju je smje{-
ten grad.
Na ulazu u [iraz je velika crvena gradska kapija.
Na kapiji su troja vrata. Na svakim vratima je po
jedan stra`ar. Na svakom stra`aru je po jedna uni-
forma. Na svakoj uniformi po {est dugmadi. Na
svakom dugmetu je po jedna carska kruna.
243
Automobil se zaustavio pred hotelom "Inter-
kontinental". Zgrada je moderna, ru`na i li~i na
kutiju za cipele po kojoj je neko izbu{io rupe.
U holu me je do~ekala gomila Amerikanaca. I
ovdje oni galame, glasno se smiju i cerekaju, mla-
taraju rukama i postavljaju besmislena pitanja. I
ovdje su nadmeni i djetinjasti kao da dolaze iz
zemlje koja je stara bar kao Persijsko Carstvo. Ve-
}ina ih je tu zato {to je sad otmjeno putovati u
Persiju i obilaziti neko kamenje o kome oni pojma
nemaju i za koje u svome neznanju misle da je
staro sigurno vi{e od stotinu godina. Frizure nji-
hovih oki}enih `ena li~e na uredno slo`en kadaif
u izlogu poslasti~arskih du}ana po Orijentu.
Sre}om, mog skromnog imena nije bilo u spisku
gostiju ovog bogatog ameri~kog kona~i{ta. Za ne-
koliko dana koje }u provesti u [irazu ubili bi me
sterilnost i nema{tovitost ove ku}erine zidane za
amerikanske potrebe i adete.
Portir je crvenio i zvao {efa recepcije. [ef re-
cepcije je, crvenio i zvao direktora. Direktor je
crvenio i izvinjavao se, nekoliko puta telefonirao
i najzad mi ljubazno rekao da je apartman za gosta
iz Jugoslavije zauzet u hotelu "Park-Sadi".
Tako sam oti{ao u hotel koji je gra|en po mojoj
mjeri i ukusu, u odaje zastrte divnim persijskim
}ilimima i u holove po kojima {apu}u sitni {adrvani
i u vrtove po kojima {etaju paunovi pored jezera
gdje kreke}u `abe i plivaju labudovi.
I [iraz je poput tolikih gradova na Istoku grad
hodo~a{}a. Ovamo dolaze svi koji vole poeziju i
po{tuju pjesnike. [iraz je sveti grad persijske kulture
244
i persijske rije~i. Ovdje su `ivjeli i ovdje su sa-
hranjeni najve}i iranski pjesnici. Kao {to se u dru-
gim gradovima odlazi na grob Neznanog junaka,
raznih vladara, generala i junaka da se polo`e vijenci
i cvije}e, tako se u [irazu pohode grobovi pjesnika.
Ima i gradova koji su ponosni {to vijekovima ~uvaju
mo{ti nekog svetitelja ili proroka. Neka naselja do-
bila su oreol {to u nekom }ivotu dr`e samo ruku,
nogu ili rebra nekog ~udotvorca. ^itave povorke
vjernih i odanih pu`u danima i no}ima da vide
}ivot u kome su pohranjeni ostaci velikog ~ovjeka
ili velike `ene.
Po{to je [iraz sveti grad persijske rije~i, prvi
moj posao u ovom gradu bio je da odem i poklonim
se turbetu najve}eg liri~ara Irana [emsudinu Muha-
medu Hafizu.
Do Hafizovog groba i{ao sam pje{ke. Prolazio
sam kilometre ru`a, zumbula, katmera, perunika,
jasmina i jorgovana. Pre{ao sam najmirisniju stazu
svijeta. Nikada i nigdje nisam vidio toliko ptica.
Duboko u cvije}u bili su neki lijepi paviljoni u
kojima su bile trgovine i kafanice. [iraz i ne li~i
na obi~an grad. Kao da u ovom gradu ku}e, ulice
i trgovine nisu najbitnije i najva`nije odlike grada.
Ovdje je varo{ potpuno potisnuta, skoro nevidljiva
sa svojim poslovima, trgovinom i brigama, a u
prvom planu ostali su samo vrtovi, aleje, ba{~e,
gradine i perivoji. Kao da ova ~eljad i nema drugog
posla i briga nego da gaji cvije}e i slu{a cvrkut
ptica.
Rijetki su pjesnici koji su toliko voljeli svoj
rodni grad kao Hafiz. Idu}i na Hafizov grob nepre-
kidno mislim na Aleksu [anti}a i na njegovu ljubav
246
prema Mostaru. Jovan Du~i} je ozbiljno zamjerao
Aleksi {to ne ostavi Mostar i ne vine se u bijeli
svijet. Bjelosvjetski Trebinjac mislio je da }e Alek-
sin dar uvehnuti u kasabi i nagovarao ga je da
zauvijek ode iz svog rodnog Mostara.
Aleksa je, me|utim, nevoljno napu{tao Mostar
svega nekoliko puta kada je morao i}i do Trsta.
Aleksa nije bio privr`en ~ak ni svim dijelovima
svog rodnog grada. Njegova ljubav prema Mostaru
bila je, u stvari, odanost dvjema ulicama kojima
se uvijek kretao. Ta Aleksina }udljivost, probir-
ljivost i osobena gospodstvenost bila je razumljiva
samo posve}enima.
[anti} je po svemu bio sli~an Hafizu. I Hafiz
je od nevolje samo za kratko odlazio iz svoga rod-
nog [iraza. [iraz je za Hafiza bio cio svijet. Van
njegovog [iraza i nije bilo drugoga svijeta vrijednog
pa`nje i osje}anja. U stvari, ni Hafiz nije volio cio
[iraz, nego samo nekoliko njegovih vrtova u kojima
je proveo najljep{e i najplodnije godine svoga `ivo-
ta. I na kraju `ivota Hafiz je `elio da mu i grob
bude tu negdje u tim mirisnim vrtovima. Pjesnikovi
savremenici po{tovali su njegov amanet i sahranili
su ga usred vrta u kome je proveo najve}i dio
svojih dana i no}i.
Kasnije, neko vrijeme, njegov grob pao je u
zaborav. Dodu{e, sa svih strana Persije ljubitelji
poezije skupljali su priloge i slali u [iraz da se
podigne turbe dostojno velikog pjesnika. Tek kada
je na prijesto zemlje do{ao prosvije}eni vladar i
daroviti pjesnik Karin Kan iz ku}e Zanda, podignut
je Hafizu ovaj veli~anstveni mauzolej. Mislim da
247
nikad i nigdje na svijetu nijednom pjesniku nisu
ukazane takve posmrtne po~asti.
Na osam mermernih stubova koji su, ~ini mi
se, vi{i od deset metara postavljena je velika sma-
ragdna kupola od majolike. Pod kupolom je veliki
sarkofag ispisan Hafizovim stihovima. Stihove je
uklesao najve}i krasnopisac Persije Abdulhamid
Malek, zvani "princ kaligrafa". Sarkofag se te{ko
mo`e vidjeti od silnih vijenaca i svje`eg cvije}a
kojim je prekriven.
Ima mladi}a i djevojaka koji ne propuste nijedan
dan da ne obi|u pjesnikov grob i ne polo`e cvije}e.
Hafizov grob postao je prava Meka ove plemenite
omladine. Njegov grob je cilj jutarnjih i ve~ernjih
{etnji gra|ana [iraza. Prvo mjesto na koje }e odvesti
svoje goste je Hafizov grob okru`en bistrim zelenim
bazenima od mermera i pergolama vinove loze koju
je pjesnik toliko volio.
Na jednom mjestu, pri dnu sarkofaga, koje slu-
~ajno nije bilo zatrpano ru`ama bili su ispisani
Hafizovi stihovi:
O, ti, koji navra}a{ na moj grob
Po`eli ne{to
Ovdje }e biti mjesto hodo~a{}a
Za sve gre{nike svijeta dobrog srca.
Zaista, Hafiz nije bio samo pjesnik. On je bio
i prorok. Sto godina poslije pjesnikove smrti veliki
pisac D`ami rekao je: "Uzor pjesnika je Hafiz. Nje-
govi stihovi su ve}inom ~arobni i stvarno poeti~ni:
neki, zaista, kao da su ~udesni… U njegovim pjes-
mama, trag napora je nevidljiv. Nazivam ga tu-
ma~em tajne…"
248
Stoje}i skru{eno pred ovim ~asnim grobom koji
je vi{e li~io na cvije}em ukra{enu, bogatu svadbenu
trpezu, nego na vje~no prebivali{te jednog velikog
pjesnika, sjetih se Sremske Kamenice, Dunava, la|a
koje vuku {lepove i ~ika-Jove Zmaja. Sjetih se ~ika-
-Jovinih stihova posve}enih Hafizu. Tu Zmajevu
pjesmu nau~io sam napamet jo{ u gimnaziji. Bilo
mi je pravo zadovoljstvo da ih ovdje na Hafizovom
grobu napi{em na jednom komadi}u hartije:
Nakuc’o se ~a{a, napev’o pesama,
Napio se raja sa mednih usana,
Gde je na{’o slasti, tu joj nije pra{t’o
Sad gori l’ mu du{a – barem znade za{to.
Stihovima sam dodao Zmajev naslov pjesme:
"Na grobu Hafizovom".
Ubrao sam jednu veliku `utu ru`u u vrtu, uvio
je u papir na kome sam napisao stihove i polo`io
veliki `uti cvijet na grob pjesnika kome se Zmaj
toliko divio. U~inio sam to u Zmajevo ime.
249
ANANAS SA SLATKOM OD RU@A
Do na kraj svijeta mnogo sam hodio,
sa svakim idu}’ `ivot provodio,
svagdje u svijetu koju slast na{ao
sa svakog gumna koji klas nabrao.
Sadi
Moj hotel u [irazu je u jednom sokaku koji
me nevjerovatno podsje}a na jednu od mnogobroj-
nih ulica u sarajevskoj mahali Bjelave.
Kao da svakog jutra sa balkona moje odaje
ugledam Bistrik, Alifakovac, Hrid i [iroka~u. Sva-
koga dana u~ini mi se da bi se [iraz po ljepoti
mogao mjeriti sa {eher Sarajevom. Svake ve~eri
sjetim se moga {panskog prijatelja Luisa Kesade
iz madridskog "Ateneuma". Jedne ve~eri prije dvije
godine pozvao me je u svoj dom na tartilju, pailju
i {panski konjak "fondator".
Poslije ve~ere rekao mi je da je za mene spremio
prijatno iznena|enje. Odveo me je u drugu odaju
da slu{amo plo~e. Prva plo~a koju mi je pustio
ovaj ljubazni i prosvije}eni [panac bila je neka
divna oda saraj Bosni koju je pjevao Himzo Polo-
vina. Nisam mogao vjerovati svojim prevelikim
u{ima da ovdje u srcu Iberije u Avenidi Hoze An-
tonija usred Madrida slu{am glas Himze Polovine
koji opjeva ljepote sarajevske mjese~ine.
250
Kasnije, doma}in mi je objasnio da je nekom
zgodom bio u Sarajevu samo pola dana i da je i
njemu i njegovoj `eni ostala u srcu pusta `elja da
jo{ jednom do|u u Sarajevo i da u njemu ostanu
bar nedjelju dana, ako ve} ne mogu cio `ivot. Kada
sam mome prijatelju Luisu Kesadi i njegovoj do-
ma}ici pomenuo Kordovu, Sevilju i Granadu, on
je samo odmahnuo glavom kao da je htio re}i:
Kakva Kordova, Sevilja i Granada prema {eher
Sarajevu.
Mislim da bi se mome prijatelju Kesadi isto
toliko dopao i [iraz.
"To je grad. Taj utisak i ta pomisao name}u
se uvek kad se ispnemo na jedan od visova koji,
okru`eni starinskim utvr|enjima, ste{njavaju i nad-
visuju Sarajevo… u koje god doba dana i sa koga
god uzvi{enja bacite pogled na Sarajevo i nehotice
pomislite isto. To je grad. Grad koji i dotrajava i
umire, i u isto vreme se ra|a i preobra`ava."
Ovi redovi Ive Andri}a posve}eni Sarajevu mog-
li bi se odnositi i na [iraz.
^esto mislim na svoga prijatelja Luisa Kesadu.
Da li }e ikada pro~itati stihove Muhameda Nerkesi
Es Saraije, mudraca i pjesnika ro|enog u ~uvenom
gradu Sarajevu prije pet stolje}a? Ovaj di~ni Sa-
rajlija pisao je na turskom i persijskom jeziku kao
i svi prosvije}eni i u~eni ljudi svog vremena. Prve
{kole u~io je u {eher Sarajevu, a onda ga je sretna
sudbina odvela u daleke vilajete velikog Osman-
lijskog carstva da sitnu knjigu usavr{i i svakojaka
druga znanja izu~i. Nerkesija je njegova sretna zvi-
jezda odvela do medrese poznatog pjesnika, astro-
251
noma i zvjezdo~aca svoga zlatnog doba Kafzade
Fejzulah-efendije, ~uvenog sa svojih propovijedi,
duge crne brade i plemenita srca.
Sinjor Luis Kesada, kustos i ljubitelj lijepe rije~i,
opio bi se `uborom kasida i gazela "{to miri{u kao
{iraske ru`e i sarajevske ljubi~ice". Nerkesi nabraja
i slavi u svojoj poemi "U pohvalu lijepom gradu
Sarajevu":
Na moju du{u je djelovala tuga {to se rastajem
sa Sarajevom – ljutu mi ranu na~inio rastanak
sa sarajevskim prijateljima.
U njemu ~ovjeku izgleda da po`ivjeti mo`e
dugo – na hiljadu mjesta u Sarajevu teku ~esme,
vode `ivota.
U zimskim danima studen ste`e grad, ali se
ipak ozbiljni starci i mladi}i sastaju u halvatima
na razgovor.
Ali kad stigne doba prolje}a i behara, u raj
se pretvore ba{~e ru`i~njaka sarajevskih.
Do neba se uzdi`e `amor obo`avalaca vina,
a cijeli svijet napuni vrisak sarajevskih bekrija.
U sjenice vrtova povla~e se s napitkom u dru{-
tvu miljenika svojih.
U prikrajku iz o~iju lije suze pla~u}i i uzdi{u}i
svaki sarajevski sevdalija.
Ja ne znam kako izgledaju hurije rajske lje-
potice – trebalo bi ih vidjeti – ali na ovome svijetu
su primljene Sarajke kao ljepotice.
Pobo`njacima }emo pokloniti raj i hurije –
zar zaljubljenim nisu dosta sarajevske djevojke?
252
Kako da im srce odoli, ako Boga zna{, kad
me na prolazu iz busije strijeljaju sarajevske crne
o~i!
Ljepotice kao mjesec ponekad razvesele du{u
tu`nome, a ljubavnice sarajevske nekad u pla~
tjeraju ~ovjeka.
Ja sam i narcis svjetske livade i tu`ni slavuj
lijepih melodija sarajevskih.
Mo`e{ nekad jecati, mo`e{ se ponekad kao
ru`ica smije{iti tu`ni Nerkesija, ovako ti stoje stva-
ri u Sarajevu.
Ili kad bih svome dragom Kesadi ispisao stihove
staroga Muhammeda Kuranije Mejlija, za koga Mu-
la Mustafa Ba{eskija bilje`i:"Kosati dervi{ u }ulahu,
od ugledne porodice, u~en i obrazovan, odli~an
pjesnik, tako da mu ravnog nije bilo u ~itavoj Bosni.
I on je bio Sarajlija. Bija{e ne`enja, bijele brade,
pametan, bistra pam}enja, odgojen i u~en."
I Mejli je pjevao svom rodnom gradu:
[ . . . ]
Baci jedanput pogled po {eheru kad iscvate
behar; izgleda}e ti da je svaki zakutak ~istim svjet-
lom ispunjen.
Vrtovi lijepi i voda lijepa i ljepotice mile, sve
na jednom mjestu.
Ne daj, Bo`e, nema nikakve mahane Sarajevu.
Neka ga uzvi{eni Bog ~uva od svih nesre}a;
neka bude uni{ten neprijatelj Sarajeva, ako ga
bude bilo!
254
Zavaljen na terasi hotela pio sam ~etvrtu {olju
zelenog mirisavog ~aja kada se na vratima pojavio
carski ~inovnik.
Carski ~inovnik je ozdravio. Carskog ~inovnika
vi{e ne boli srednje uho.
Jutros se pojavio obu~en u svijetlo odijelo. Je-
dina tamna ta~ka u njegovom odijevanju bila je
pocrnjela vata koja mu je visila iz u{iju.
Bez razloga sam strepio da }e me mu~iti in-
dustrijskim napretkom svoje zemlje i povla~iti me
po svakojakim gradili{tima, novim naseljima i kom-
binatima. Za razliku od carskog ~inovnika iz Is-
fahana, carski ~inovnik iz [iraza bio je strastveni
poklonik persijske poezije i evropske kuhinje. Svoju
ljubav prema evropskoj kuhinji pokazivao je ub-
jedljivo za vrijeme svakog objeda, a svoju ljubav
za persijsku poeziju ispoljavao je izme|udvaobroka.
Od svih persijskih pjesnika koji su uspjevali
na arapskom i na maternjem jeziku, najvi{e je volio
Sadija.
Poslije doru~ka koji se zavr{io ananasom pre-
livenim slatkom od ru`a, odveo me je do velikog
i sjajnog turbeta u kome je kao pravi vladar per-
sijskih i arapskih rije~i sahranjen Abu Abdulah Mu-
{arifudin ben Muslih Sadi.
Za razliku od svoga velikog sugra|anina Hafiza
koji je ~itav svoj `ivot proveo u jednoj cvijetnoj
gradini na kraju [iraza, Sadi je trideset godina lutao
po bijelom svijetu. Odnekud Sadi me je podsjetio
na na{eg po~iv{eg gospodina Joakima Vuji}a.
Iz pri~e carskog ~inovnika saznadoh da je Sadi
preko Kavkaza, preko Gruzije i Migrelije oti{ao u
Vizantiju i zadr`ao se u Konstantinopolju. Stupio
255
je u slu`bu kod nekog bogata{a kao goni~ mazgi.
Kao da ga vidim jo{ sna`nog i mladog kako se sa
svojim mazgama probija kroz tijesne sokake na
padini oko kule Galate, ili ~uva mazge po poljanama
oko Bosfora ili Zlatnog roga. Dane je provodio u
ljutoj oskudici i u pobo`nim mislima. Kada nije
mogao vi{e gledati vizantijska nasilja i nepravde
prema Nestorijancima, objesio je ga}e o {tap i ot-
pje{a~io od Palestine.
U Jerusalemu je od goni~a mazgi i smjernog
prosjaka dogurao do sakad`ije.
U mete`u krsta{kih vojni dopao je ropstva hri{-
}anskih kraljeva Jerusalema. ^ini mi se da je ba{
bio su`anj Gotfrida Gujonskog, hri{}anskog gospo-
dara Palestine. Iz ~amotinje ga je izbavio nekakav
bogati arapski trgovac iz Bagdada.
U Bagdadu je postao dervi{. Iz Bagdada se vratio
u svoj [iraz, ta~nije u jednu ba{~u pored [iraza i
nastanio se pored jednog bistrog i hladnog izvora.
Kod tog kladenca docnije je podigao i skromnu
tekiju. ^itave dane provodio je pored vode grade}i
bazene i lule za ~esmu. Na tome vrelu prao je i
svoje skromno mona{ko rublje.
Sa padine na kojoj je podignuto turbe do samog
izvora vidi se u dolini cio cvijetni [iraz sa svojim
smaragdnoplavim kupolama i bijelim, za{iljenim
minaretima kao skupocjenim velikim olovkama za
pisanje.
Zagledan u [iraz carski ~inovnik mi pro{aputa:
"Zaista, biti grad velikih pjesnika Hafiza i Sadija,
dovoljno je [irazu za slavu njegova imena."
Carski ~inovnik znao je napamet kilometre arap-
skih i persijskih stihova i govorio ih je sa nekom
256
uzvi{enom pobo`no{}u kao da ~ita molitve neke
~udne i davno nestale religije.
Svakog jutra kao da ni{ta drugo i nije govorio,
nego stihove iz Sadijevog "\ulistana" i "Bostana".
Siroti pjesnik, mo`da, za ~itava `ivota nikada
nije povjerovao da }e {est dugih stolje}a poslije
njegove smrti neko naizust nau~iti sve njegove pjes-
me i sa `arom ih govoriti jednom hodo~asniku koji
je do{ao ~ak iz Beograda da se pokloni njegovoj
veli~ini.
Carski ~inovnik je kao u snu govorio:
Dugo }e, avaj, bez nas cvasti cvije}e
Dugo }e bez nas cvjetati premalje}e
Opet }e maj, jul i januar biti
A nas }e samo prah i zemlja kriti…
A bezbroj ljudi tek }e da se rodi,
Pa da po na{em prahu mirno hodi!
Dok je carski ~inovnik u zanosu govorio, ja
sam se izuo i u izvoru oprao svoju potko{ulju.
Uradio sam isto {to je ~inio Sadi prije {est stotina
godina.
257
OPRO[TAJ OD CVIJETNOG [IRAZA
Ne odlazim u sveti grad basnoslovnog kalifa
Haruna al Ra{ida. U zemljama doline plodnog polu-
mjeseca bio sam hiljadu godina poslije poklisara
Karla Velikog, pobo`nog kalu|era iz Sen Gala…
^lan izaslanstva Karla Velikog i smjerni sluga
Bo`iji Bad Rijar zapisa tada u svojoj knjizi "His-
torija javnog i privatnog blaga":
"Prilikom posjete dvoru sjajnog Kalifa vidio
sam veli~anstveno obu~enu stra`u. Garda je stajala
oko kalifskih palata. Sedam stotina stra`ara ~uvalo
je palate namijenjene ambasadorima. Sedam hiljada
evnuha, od kojih tri hiljade crnaca slu`ilo je dvor.
U dvorovima je bilo 38 hiljada tepiha od kojih 12
hiljada ukra{enih zlatom. U perivojima voda je pr-
skala u velike bazene od ru`i~astog mermera. Bio
je u vrtu i bazen napunjen `ivom ~ija je talasasta
povr{ina izazivala igre sun~evih zraka. U sve~anoj
sali za prijem zvanica bilo je jedno veliko drvo
od suhoga zlata sa plodovima od bisera i dragulja.
Jela su poslu`ena iz zlatnih ~inija ukra{enih ru-
binima. Bilo je mnogo cvije}a, mirisa i muzike.
Harun al Ra{id poslao je Karlu Velikom poruke i
poklone. Pokloni su bili: slon, divan ~asovnik i
iznad svega obe}anje da }e u svetoj zemlji {tititi
hri{}ane."
To je bilo za slavnih dana Hiljadu i jedne no}i.
258
Carski ~inovnik ~ija je glava puna zlatnih zuba
i arapskih i persijskih kasida, poveo me je na drugu
stranu.
Hotelska posluga i ostala tevabija opkolila me
je sa svih strana ne dozvoljavaju}i da svojim rukama
iznesem iz sjajnog kona~i{ta svoje sopstvene prnje
i krpice. Carski ~inovnik i{ao je ispred mene, kr~io
mi put i mjesto mene lijevo i desno davao bak{i{.
Ljubazni moj doma}in nije htio ni da ~uje da gost
koji je njemu povjeren daje ikakvu napojnicu iz
svoga d`epa.
Ispred velelijepnog ulaza stajao je crni auto-
mobil i ~ovjek u {arenoj livreji sa dva reda zlatne
dugmadi. On }e meni i carskom ~inovniku po`eljeti
sretan put i pomoliti se Allahu za na{e dobro zdrav-
lje i prijatno raspolo`enje. Carski ~inovnik opet
me je sprije~io da budem dare`ljiv.
Na{a kola klize preko stare ~ar{ije po kojoj se
nekada prodavao espap svakojake sorte i sa svih
strana staroga svijeta: biseri iz Persijskog zaliva,
kitajska svila, kadifa iz Ni{apura, vina iz okoline
[ira, za~ini iz Hindustana, tepisi iz Afganistana,
{e}er iz Mekrana, velur iz Tusa, tirkizi i zumurluti
iz Korosana, tamjan i anduz iz Arabije, }upovi iz
Sirije i miro|ija iz Mezopotamije.
Jutros se po svim magazama mogu nabaviti:
{erpe iz Celja, toki-voki i tranzistori iz Japana, {e}er
sa Kube, krzna iz Rusije, njema~ke ma{ine za do-
ma}instvo, italijanske cipele, francuski `ersej, sa-
tovi iz @eneve, pra{ak doktora Etkera i muhe iz
[panije.
259
Vi{e od hiljadu godina po ovoj ~ar{iji vrti se
bezbrojna gomila poslenika, mu{terija ili danguba.
Bagdad je ostao daleko negdje na zapadu od
[iraza.
Zaputili smo se prema Persepolisu i Pasargadu.
Krenuli smo u Tahted`am{id kako Iranci na-
zivaju Persepolis, najzad oslobo|eni helenizma i
gre~eskog tutorstva i cjelomudrenosti.
Iza velike `ute gradske kapije pune bogoiska-
telja i pobo`nih skitnica po~inje aleja primorskih
borova i {uma crnih ~empresa. Duboko u hladu
tamnog rastinja naziru se komadi}i bijelih zidova
dervi{kih tekija. S puta se ove pobo`ne gra|evine
skoro i ne vide. Valja za njih znati, zaustaviti se
i si}i sa druma pa se prema njima zaputiti kroz
visoku travu.
Po{li smo prema jednoj bekta{koj tekiji.
Sjetih se odjednom ravne Metohije, \akovice
i dervi{ke tekije, usred ~ar{ije. U |akovi~koj tekiji
iza visokog duvara koji je tekiju branio od urokljivih
o~iju i nezvanih gostiju do~ekao me je ]azim Baba,
dostojanstven {eik i krupan starac bijele brade. ]a-
zim Baba je prije pola vijeka i vi{e zavr{io pre-
parandiju u Elbasanu pred prosvjetiteljem i nas-
tavnikom Lui|ijem Guraku~ijem, ~uvenim posle-
nikom prizrenskog zbora i dogovora o slovu i jeziku
albanskome.
Iznad zelene bekta{ke ~alme, oko bijeloga fesa
]azim Babe visile su na zidu slike hazreti Alije,
had`i-Bekta{a, osniva~a ovoga reda ~ak iz Ni{a-
pura, slike Alijinih sinova Hasana i Huseina, kra-
261
jolik svetog predvorja ]abe i sijaset krasnopisnih
sura iz Kur’ana.
Na {iljtetu ispred krupnog tijela ]azim Babe
bio je duga~ak ~ibuk, {irom ra{irena "Lirindija",
arapsko-turski rje~nik i mali tranzistor ni{ke proiz-
vodnje.
Dvojica dervi{a pognutih glava poslu`i{e me
{erbetom i crnom kahvom.
Stari {eik je preko ~ibuka govorio o had`iji
Bekta{u, osniva~u reda iz dalekog Ni{pura ~ije te-
kije dospje{e do daleke Tirane, Kruje, Skadra, Pri-
zrena i \akovice.
Dok je stari ]azim Baba zborio, sa zidova su
me gledali neki davno pomrli otomanski oficiri,
porijeklom sa Kosova, ~lanovi bekta{kog bratstva.
Izme|u tekije i ~ardaka u kome je stanovao
{eik ]azim Baba bilo je turbe u kome su po~ivale
ranije starje{ine ovog bekta{kog samostana. Nji-
hova imena i molbe za pokoj du{e bili su ispisani
na albanskom jeziku i latinskim slovima. Na moje
~u|enje {eik mi je rekao da veliki had`i-Bekta{
ne bi bio protivan i da su ispisana na ma kojem
jeziku i makar kojim pismom na svijetu.
Tekija u koju me sada uvodi carski ~inovnik
po svemu je i mnogo ve}a i mnogo bogatija od
uboge dervi{ke bogomolje u \akovici. Ulaz je velik
i na~injen od bijelog mermera. [eik bekta{ke tekije
u [irazu jedva nas je primio, ali kada je ukazao
gostoprimstvo po~astio nas je {erbetom i crnom
kahvom kao i ]azim Baba na dalekom Kosovu.
Pomislio sam da je to ustaljeni adet koji se odr`ava
po svim tekijama bekta{kog reda u svim krajevima
svijeta gdje njihove tekije postoje.
262
I ovaj {eik u [irazu imao je vi{e glave istu
sliku hazreti Alije, mo`da kupljenu ~ak u istoj radnji
kao i ona iz \akovice, `ivot i priklju~enija Alijinih
sinova Hasana i Huseina i kabaste izreke iz Kur’ana
zlatnim koncem ispisane po ljubi~asto crnoj kadifi.
Naredio je jednom dervi{u da u gradini iza tekije
ubere dinju `utu kao novo vojni~ko sedlo. Dinja
je sladila kao da je iz Metohije.
[eik, odaja, slike, dinja i vjerovanje uvjerili su
me da ima mnogo sasvim istih mjesta na sasvim
razli~itim krajevima svijeta. Jedva sam do~ekao
kad nam je {eik ponudio jo{ jedan bostan da nam
se na|e u putu.
263
PIRINA^ I ZVIJEZDE
Zano}io sam u jednom karavan-saraju.
Odavna je to samo po imenu karavan-saraj.
Danas je to na Istoku istovremeno i han, i drum-
ska mehana, i savremeni motel.
U sredini ovog velikog kona~i{ta je prostrana
~etvrtasta avlija. U prostranoj ~etvrtastoj avliji ima
i konja i kamila, i kamiona i automobila. U du}a-
nima po pervazu velikog dvori{ta rade i potkiva~i
i sara~i, i auto-lakireri i auto-limari, i vulkanizeri,
i jaha~i i voza~i, i ulari i samari.
U malim odajama oko velike avlije kao u golu-
barnicima, ili jo{ bolje kao u koko{injcima, kona~e
kirid`ije, kamilari, automobild`ije i kamiond`ije.
U karavan-saraju ima svakojakog svijeta i naroda
sa svake strane.
U ovom velikom kona~i{tu jedino nema Ameri-
kanaca, Rusa, Francuza i njima sli~nih. U njihovim
bogatim programima obilaska Istoka nisu ubilje-
`ena spavanja po karavan-sarajima. Ta sorta putnika
morala bi umjesto jedne sobe u hanu, zakupiti bar
~itav jedan sprat da sa sobom ukrca sve svoje tovare
vakcina, antibiotika, deterd`enata, hipermangana,
di-di-tija, ampula, tableta i klistira. Ta vrsta putnika
se, ina~e, kre}e po svijetu u panici i strahu kao
da su svi ljudi na Zemlji ku`ni i kao da je sve
~ega se dotaknu pogano, otrovano i prokleto.
264
U karavan-saraj sam svratio da natenane i u
miru vidim jedan zalazak sunca u pustinji.
Godinama ne mogu da zaboravim neke zalaske
sunca u Kastilji. Nekoliko dana posmatrao sam smi-
raj dana u Toledu. Tek tada shvatio sam i razumio
jednu polovinu El Grekovog slikarstva. Veliki ~a-
robnjak iz Toleda ~itavog `ivota se u stvari trudio
da vjerno i istinito prenese i naslika ono {to se
pred njegovim o~ima zbivalo danima, nedjeljama
i godinama. To su ta El Grekova nebesa za koja
mnogi neupu}eni misle da su izmi{ljena. Veliki
slikar nije ni{ta izmi{ljao ni dodavao svojim pod-
nebljima. Sve je bilo kao pred njegovim o~ima.
U Kastilji se u smiraj dana doga|aju takvi prizori
i predstave na svodu nebeskom da je pravo ~udo
kako te mirakule i na zemlji ne ostave trag i ne
bivaju pra}ene silnim grmljavinama i strahovitim
zemljotresima. Pravo je ~udo kako te orgije boja
i svjetlosti na nebu prati savr{en i spokojan mir
na zemlji. Po mojoj zamisli i ~uvstvu tada bi na
zemlji moralo sve da zvu~i i da se ori od silnih
krikova i zapomaganja. Trebale bi se tada pod ka-
pom nebeskom izliti rijeke i jezera i usahnuti izvori.
Morale bi popucati stijene, popadati kule i tornjevi
i poskapati blago po stajama.
Da do`ivim jedan zalazak sunca u azijskoj pu-
stinji osta}u no}as u ovom karavan-saraju na carskoj
d`adi.
U prvi mrak u ovom velikom dvori{tu sve cvr~i,
pu{i se i miri{e na pe~eno meso, balegu i benzin.
Na sve ~etiri strane u jedva uo~ljivim bud`acima
raspaljuju se i gore stotine ro{tilja. Po usijanim
`icama valjaju se i preme}u krupne crne d`igerice,
265
vitki blijedoliki ra`nji}i, kabasti june}i bubrezi i
nje`ne brizle. Pored svakog ognji{ta je i velika
~inija pirin~a koji je ovome narodu dra`i i miliji
od svakoga kruha i poga~e.
A{~ije i }evabd`ije po karavan-sarajima su ma-
hom omalehni i `uti ljudi porijeklom iz Buhare,
Samarkanda, Bakua ili Ta{kenta.
Kada su mali azijski emirati izgubili nezavisnost
i potpali pod hri{}ansku vlast ruskih careva, silan
narod iz tih krajeva razmilio se po Aziji i Arabiji.
Koliko ih je tek ostalo kod ku}e kada ih je ovoliko
doteklo po bijelom svijetu.
Kada je prvih godina poslije Prvog svjetskog
rata u krvi propao poku{aj ambicioznog vo|e mla-
doturaka Enver-pa{e da osnuje turansko carstvo,
opet se iz ovih emirata razbje`ao silan svijet. Kre-
nuli su jo{ jednom po hanovima Azije i Arabije
da kuhaju ~ajeve, sutlija{e i pilave, i da peku }evape,
bubrege i |ulbastije.
I danas, poslije vi{e od pola vijeka u ovim ma-
lehnim }umezima na ~a|avim zidovima paradira
mladolik i lijep ~ovjek gustih sme|ih brkova u
paradnoj odori carskog otomanskog feldmar{ala.
Enver-pa{a ja{e bijelu kobilu i u bijelim rukavicama
na rukama ma{e isukanom sabljom kao san}im uvi-
jek spreman na juri{ i na ljuti boj. Pozla}eni ramovi
oko Enver-pa{e odavno su ispucali i propali, a i
muhe su u~inile svoje, pa je i mladoturski san o
turanskom carstvu odavno oti{ao u neku azijsku
tandariju ili se pretvorio u kiseo dim iznad ras-
paljenih ro{tilja.
Ko zna koliko }e jo{ decenija mladi Enver-pa{a
jahati svoju bijelu bedeviju po ovim du}anima i
267
biti jedina slika na zidovima sirotinjskih prodav-
nica.
Vje{ti trgovci i danas {tampaju na stotine slika
lijepog otomanskog feldmar{ala u bijelim rukavi-
cama i nude ga na prodaju malim `utim okretnim
ljudima koji po Aziji i Arabiji kuhaju ~ajeve i sut-
lija{e.
Ve} nedjeljama na putu jedem pe~eno meso i
odjednom se neodoljivo za`elio neke ~orbe. Danima
ve} sanjam ruski bor{~.
Posljednji ruski bor{~ prona{ao sam na jedvite
jade pro{le jeseni u Istanbulu na putu za Aziju.
Jo{ prije desetak godina u Carigradu je bilo na
desetine restorana koje su dr`ali carski Rusi. I na
velikim carigradskim raskr{}ima na Peri, novine
su prodavali bradati starci u ruskim carskim uni-
formama i sa grudima punim ordenja. Mnogo ranije
takvih bradatih Rusa u carskim vojnim uniformama
bilo je u Knez Mihailovoj ulici i preko puta starog
dvora u Beogradu.
Ove godine jedva sam prona{ao posljednji i
sigurno jedini restoran carskih Rusa u Istanbulu.
Prodavaca novina u odorama carskih kapetana i
polkovnika odavno je nestalo sa carigradskih ulica.
Cijelo jedno prijepodne tra`io sam restoran Bi-
jelih Rusa u Istanbulu. Najzad, prona{ao sam ga
u spletu malih sokaka u blizini ruske pravoslavne
crkve. Na vratima je bila napisana firma pola na
turskom, pola na francuskom jeziku: "Jeni re`ans".
U gostionici koja je istovremeno bila i perionica
i peglernica rublja, neko vrijeme bila je, izgleda,
dugo sala za koncerte i horske pjesme. U praznom
restoranu slu`ile su ~etiri veoma stare dame obu~ene
268
u crninu. Vjerujem da su bile posljednje pre`ivjele
udovice davno pomrlih carskih gubernatora, admi-
rala i polkovnika imperatorskih gvardijskih pukova.
^etiri stare dame u crnini jo{ su kuhale posljednje
lonce bor{~a i porcije befstroganova, piro{ki, ki-
jevskih kotleta i carskih mrvica.
Na golom neokre~enom zidu u gostionici je
visio posljednji ruski imperator Nikolaj II Romanov
sa caricom i carevi}em Aleksejem. Carevi} je bio
u matroskom odijelu sa zvi`daljkom u d`epu na
srebrenoj vrpci.
U ruskom restoranu vi{e nije bilo nijedne mu{ke
glave.
269
U Persiji sam po stoti put jeo pilav i bravlje
meso sa ro{tilja.
Ovi mali ljudi `ute puti i hitrih udova stigli su
ovamo sa sasvim drugog kraja prostrane Rusije i
sa sobom dovukli strast za ov~etinom i pirin~em.
Bor{~a nije bilo.
U karavan-saraju sam i ve~eras po stoti put
ve~erao pilav i bravetinu sa `ara.
Bilo je toliko pilava u mome loncu da nisam
primjetio ni kada je sunce za{lo.
Od silnog zrnevlja pirin~a nisam vidio ni prve
sitne zvijezde koje su se oglasile na nebu povrh
pustinje.
270
PISMA IZ AFRIKE
MAROKO
KAJZER VILJEM I KAJZERICA
Od znamenitih li~nosti prije mene, ba{ na ovome
mjestu, na obalama Magreba, boravio je i stari gr~ki
div Antej. Antej je bio sin Posejdona, boga mora
i boginje Geje. Geja je bila boginja zemlje pa su,
valjda po njoj i ti silni gejaci po svijetu dobili
svoje slavno ime.
Sjedim u hladu jedne male d`amije, sr~em ma-
rokanski zeleni ~aj kao kakav zelemba} i dozivam
u svoje krhko pam}enje predanja o starim bogovima
{to su nekada vladali ovim svijetom i njegovom
okolinom.
Bog bogova bio je bradati i mudri Zevs. On
je istovremeno bio i bog gromova i gospodar svijeta.
@ivio je u divljem braku s velikom namigu{om
Herom {to je bajagi bila za{titnica braka i porodice.
Oni su stanovali na brdu Olimpu i u njihovu ~ast
su svake ~etvrte godine bile prire|ivane olimpijade,
pa stajalo {ta stajalo, pa puklo kud puklo.
Onda, bio je ljepotan i veliki kico{ Apolon,
bog sunca, pjesni{tva i muzike. Ares je bio bog
rata i svakog krvoproli}a. Hefest je bio bog paliku}a
i svakakvih po`ara. Hermes glasnik bogova, pone-
kad i za{titnik putnika, probisvijeta, trgovaca i naku-
paca. Dionis je bio bog vina, ba~vi i svakojakih
kurvaluka. Jo{ jedna `enska – Artemida, boginja
mjeseca, {uma, ruda, lova i lovokradica. Pa, jo{
275
jedna – Atina, boginja mudrosti, ratnog lukavsta
i svakojakih podvala. Pa onda jo{ jedna – Afrodita,
boginja ljubavi i svih polnih bolesti po sramotnom
mesu i kostima.
Toliko sam se sada i ovdje, u hladu stare d`a-
mije, u Tangeru sjetio starih gr~kih boginja, bogova
i njihove pratnje i tevabije, fauna, satira, nimfi,
divova, nereida, sirena i muza.
Helem neise, Geja, boginja zemlje i individu-
alnih, inokosnih poljoprivrednih proizvo|a~a, oko-
tila je jednoga lijepoga dana diva Anteja. Antej je
bio ljuta mejdand`ija, ukoljica, siled`ija, kabada-
hija, kurvar i drevna pijanica.
Taj i takav Antej do{ao je prije mene ovamo
iz Libije i na ovome mjestu gdje ja sada sjedim
osnovao je, ili kako bi se sada divanilo – udario
je sve~ano kamen temeljac gradu Tingisu.
Ina~e, on se stalno tukao i mlatio. Kada bi Antej
izgubio snagu doticao bi se svoje majke Zemlje,
i ponovo dobijao silnu mo} i niko mu ni{ta nije
mogao u~initi. Bio je ne{to nalik slavnom njema~-
kom glumcu, glumcu moje mladosti Hariju Pilu.
Ali, jednoga dana naleti nepobjedivi div Antej
na lukavog siled`iju i kurvara Herakla koji je znao
za njegove ujdurme, marifetluke i njegovu majku
Geju, boginju tvrde zemlje, {to mu je davala novu
snagu.
Lukavi Herakle pri|e tog kobnog dana i mejdana
divu Anteju, odmah ga podi`e visoko u zrak i u
zraku ga zadavi. Jadni Antej, `alosna mu majka,
pade mrtav na zemlju, to jest na svoju matere{inu
Geju.
276
Vremena su prolazila, stari bogovi i boginje sa
svojom nebeskom tevabijom su umirali, a Antejev
Tingis na obali sinjega mora zabacivao je sa sebe
mrtva~ke pokrove, naduravao se, naduravao i na-
duravao.
Sada je to ovaj Tanger.
Ovuda su gamizali i Feni~ani, i Grci, i Latini,
i Berberi, i Arapi, i Jevreji. U ovom grani~nom
gradu izme|u dva svijeta i dvije svjetlosti, izme|u
dvije rase ljudi i dvije boje zemlje putnik, ili skitnica
je i na Istoku i na Zapadu, i u legendi i u praiskonu.
Ovo basnoslovno `alo, ovaj pijesak tople boje kuku-
ruznog bra{na gnijezdo je udobno krijum~ara i svra-
ti{te neodoljivo pustolova i probisvijeta. Ote`ao
od opojnih i zanosnih mirisa i zvukova, Tanger
treba i odsanjati. Sve luke li~e jedna na drugu, ali
nijedna se tako ne bijeli bijelom bojom, skladnom
i okamenjenom od mudrosti.
Odavde je prije hiljadu dvjesta i sedamdeset
godina dvanaest tisu}a Berbera, na ~elu sa hrabrim
vojvodom Tarikom, osvojilo visoku stijenu na dru-
goj obali i dalo joj ime svoga vo|e – D`ebel al
Tarik, Gibraltar.
Ovamo je prije sedamdeset i sedam godina, na
velikom admiralskom brodu, pra}en ubojitim krsta-
ricama i fregatama uplovio i njegovo carsko veli-
~anstvo kajzer Viljem Drugi, pun lenti, ordenja,
nakostrije{enih br~ina, mamuza i nojevog perja po
zla}anoj ~elenci sa silnom i {arenom svitom svojih
generala, admirala, kapetana, komord`ija, truba~a,
kuhara, dobo{ara i vje~ito trudnom, njezinim veli-
~anstvom njema~kom kajzericom.
278
Na obali su ga do~ekali nejaki sultan sa svojom
`ivopisnom svitom pa{a, kapudanba{a, ~au{a, ku-
hara, komord`ija, tupand`ija, zurla{a i ~uvara ha-
rema njegovog sultanskog veli~anstva.
Kajzer Viljem Drugi Hoencolern je za bogatom
sultanovom sofrom izme|u dva zalogaja kuskusa,
pogledao prema Trafalgaru i ma{tao o vojni~koj
slavi i hvali sakatog i }oravog engleskog junaka i
admirala Aloracija vikonta Nelsona, vojvode od
Bronte i neumornog {valer~ine neutoljive pohotnice
i mazne koke ledi Hamilton.
Kajzer Viljem Drugi mislio je do Tangera da
je Trafalgar engleska rije~ i naziv, a sultanov u~itelj
zemljopisa izme|u dva gutljaja boze objasnio mu
je da je to arapska rije~ i da glasi: Taraf el Garb,
Zapadni rt, i da su ga od Arapa Englezi poenglezili
u Trafalgar.
Kajzer se silno iznenadio i zagrcnuo od velikog
zalogaja kuskusa.
Za uspomenu na taj slavni dan i doga|aj ja
sam u jednoj francuskoj pekari kupio dvije taze
kajzerice i izme|u dva zalogaja mislio na tu`nu
sudbinu njema~kog kajzera i njegove kajzerice koja
nije ni u kom slu~aju tako taze kao ove moje dvije
vru}e kajzerice.
279
ODOH JA U MARAKE[
Nevoljno ostavljam grad Tanger, najtajnovitiju
luku moje davne dje~a~ke uobrazilje i prvih mojih
snova o dalekim putovanjima, skitnjama, pustolovi-
nama i silnim podvizima nekih izuzetnih delija i
njihovih sijaset neobi~nih zbilja i dogodov{tina.
Danas napu{tam sjenovite tijesne sokake drevne
kazbe, male trgove pune tajanstvenih {apata i glas-
nih dozivanja, mujezinskih baritona i zapomaganja
slijepih prosjaka i bogoiskatelja, kabaste i tople
kamilje balege i goli{avih, vi`ljavih prodavaca i
preprodavaca, ov~ijih brabonjaka i taze, vru}ih mi-
risavih hljebova.
Rastajem se od velike luke pune arapskih ka-
fanica sa raspaljenim nargilama i ha{i{em skrivenim
u persijskom duhanu, i od skladne katoli~ke kapele
na zapu{tenom starom francuskom groblju odavna
bez cvije}a, pomena i svije}a.
Prolazim {irokim ulicama modernog grada na
brijegu {to se nadvisio nad starom kazbom zagledan
u bogata{ke dvorce iz isto~nja~kih bajki, ki}ane
mramorne pala~e u mavenoj sjeni jasmina, bogu-
mila, jorgovana, eukaliptusa i magnolija. Slu{am
{aputanje skrivenih {adrvana u mirisnim |ulistani-
ma po ~ijim cvjetovima poju bulbul ptice, ko~opere
se paunovi i u svijetlom zelenom zrcalu malehnih
jezera plivaju i ljube se labudovi.
280
Ipak, u nosu i u ustima jo{ dugo mi je miris
vru}ih hljebova iz stare kazbe u dolini. Miri{u,
miri{u somuni, peksimeti, }ahije, poga~e, lepinje
i francuski bageti. Bageti da podsjete na dugu fran-
cusku vladavinu u Maroku, na francuski ukus i
na~ine, na francuski jezik {to na Magrebu `ivi rav-
nopravno i uporedo sa arapskim.
Miri{em i hodam i spominjem se pjesnika moje
mladosti, pjesnika velikih ~e`nji za pustolovinama
i dalekim putovanjima ~ak do ju`nih mora, Poline-
zije, otoka Fid`i i Bornea. Nasumce govorim Drain-
~eve rije~i: "… jedino po{teno na ovome svijetu
miri{u hljebovi, i ne kriju svoje lice iza paravana…
sve ostalo su ptice u letu… sve ostalo je li{}e na
grani!…"
U jednom istom gradu, pod istom kapom ne-
beskom, i blizu i daleko jedni od drugih, dolje
pod brijegom, jedni tegle na guravim ple}ima po
pra{njavim i d`ombastim sokacima i za kamile i
za volove prete{ke i kabaste terete, a drugi gore,
na brijegu tro{e svoju mu{ku snagu po ovim rajskim
perivojima igraju}i od jutra do mraka, od sabaha
do ak{ama, golf, tenis i kriket.
Kao da ih sve dijeli, kao da ih sve razdvaja,
kao da ih sve suprotstavlja, a, eto, i jedni, i drugi
vonjaju na znoj, i jedni i drugi vuku za sobom
svoja smrdljiva prkna, a, eto, i jedni i drugi vole
miris taze pe~enog vru}eg kruha… sve ostalo su
pti}i u letu… sve ostalo je li{}e sa grana…
Opra{tam se i od grada koji je svjetlo{}u svoga
jedinstvenog podneblja jo{ prije sedamdeset godina
temeljito i sretno promijenio paletu velikog fran-
cuskog slikara Anri Matisa, diplomiranog pravnika
281
i skromnog advokatskog pripravnika u Parizu i po-
tonjeg zato~enika svjetlosti Tangera i arabeski Ma-
greba. Matisa je sa ovih strana svijeta umjetni~ka
avantura odvela do rodona~elnika fovizma kome
su se toliko rugali i smijali glupavi ograni~eni savre-
menici i slijepci kod o~iju.
Nisam se vi{e obazirao na Tanger, nego sko~ih
na noge bagave, i ra{irih polomljena krila labudova,
i protrljah svoje o~i ~arne – pa zapucah prema
Marake{u, ru`i~astom gradu prelijepom u ravnici
raspjevanih zdenaca i voda, podno bijele kape At-
lasove.
Gami`emo, gami`emo kamile, {evroleti, palme,
benzinske pumpe, uboga mala berberska sela, poli-
cijske postaje, nomadski {atori, stada ovaca, Raka
Drainac, moja sjenka i ja…
Maslinjaci, maslinjaci…
Ovdje me sve sje}a na davna putovanja u Je-
rusalem, na neke prigu{ene glasove i zvuke u Geste-
manskom vrtu i na beskrajne ti{ine daleke Masli-
nove gore.
Polja `ita, kukuruza, kane, lucerna, kupusa,
mente, mahuna, svakojakih zerzevata i beskrajne
{ume palmi.
Maslinjaci, vo}njaci i palmerije prati}e me do
velike prijestonice juga, do ru`i~astih zidina Ma-
rake{a i pragova na kapijama basnoslovnih kra-
ljevskih pala~a.
Na beskrajnoj ravnoj crti `utoga pijeska zidine
prijestonice juga li~e mi na dobro utvr|ena gradska
platna dalekih usamljenih i ukletih medina i kazbi
~ak u dalekom pustinjskom Hadramantu, na jugu
Arabije, kraju na kraju krajeva svijeta, zemlji u`a-
282
renog pakla pod sedam vrelih sa~eva i devet va-
trenih nebesa, domovinu svakojakih patnji i kija-
meta i drevnu postojbinu demona.
Kao da su arapsko neimarstvo {irili s kraja na
kraj njihovog prostranog svijeta ljuti pustinjski vjet-
rovi, nosile goleme kao visoka brda dine `utoga
pijeska i sve i uvijek izlazilo jedno iz drugog, nado-
vezivalo se jedno na drugo, putovalo sa pjesmama
i zapomaganjima, molitvama i obi~ajima, bajanjem
i vra~anjem i prenosilo se sa Ma{rika na Magreb,
i sa Magreba na Ma{rik, opona{alo, {irilo kao svirka,
kao po{asti i morije, kao osvaja~ke ratne zurne,
trube i borije.
Daleki ru`i~asti zidovi i kapije Marake{a, na
mahove, ~ini mi se kao da su ~ak ovamo pod bijele
vrhove Atlasa pobjegli sa slika vol{ebnika iz Figu-
erasa, sa platna Salvadora Dalija, i samo ~ekaju
da dobri div Atlas za trenutak sa svojih umornih
ple}a odlo`i silna nebesa koja tegli na svojoj grba~i
od postanka svijeta, oka~i o njih sa svih strana
pokva{ene i presavijene jufke za pitu, d`epne ~a-
sovnike koji mlohavo vise nenavijeni i ne pokazuju
nikakvo vrijeme, a upravo su izronili iz najdubljih
njedara vremena.
Do{ao sam pred Marake{ i stao.
284
^ISTA^I OBU]E
Moje kona~i{te u ~udesnom gradu Marake{u
veoma je skromno, ~isto i skupo.
Moj hotel zove se "Al Muatamid" i vi{e se ne
sje}am da li je imao ikakvih zvjezdica pored svojih
malih ulaznih vrata. Ipak, sretan sam {to ne boravim
u nekakvim Palasima, Ambasadorima i Bristolima
~ija me ofucana imena vje~ito prate na mojim dan-
gubama i vucaranjima po ovome svijetu bijelome.
Moj hotel u Marake{u nosi ~asno ime jednoga
velikog i nesretnog pjesnika i princa. Niko kao Al
Muatamid me|u Arapima nije iskrenije i bolje opje-
vao svoju veliku tugu i nostalgiju za sun~anom,
izgubljenom Andaluzijom. Nesretni princ i pjesnik
~amio je u ovim podno`jima pod gorostasnim At-
lasom oplakuju}i nezaboravne krajolike dalekih vr-
tova ispod snje`nih vrhova Sijera Nevade.
Volim i parkove ~ije perivoje krase kamena
poprsja velikih i dragih pjesnika. Divno je kada
ljude i njihove obitelji u dugim nedjeljnim {etnjama
predvode pjesnici utonuli u zelenilo mirisnih bilina.
Svoja jutra provodim pred hotelom koji nosi
ime jednog nesretnog pjesnika okru`en prosjacima,
poezijom i ~oporima ~ista~a obu}e.
Svakoga dana od ranog jutra o~ekujem jednog
dostojanstvenog mr{avog starca sa uvehlim ju`nim
plodovima u ruci. Starac ustvari kostur, obavijen
285
~ar{afima, hoda izme|u kafanskih stolova i jednom
rukom nudi svoje ~udne vo}ke, a drugu pru`a za
milodare. Taj pokretni kostur mi u ovom dalekom
i nepoznatom svijetu prvi i jedini po`eli dobro jutro.
Kao {to neki sretnici imaju pticu koja ih sabahile
budi svojim cvrkutanjem punim dobrih `elja, tako
i ja ovdje na Magrebu imam svoga jutarnjeg starog
prosjaka koji mi slaba{nim glasom na uho {apu}e
ime svojih plodova: pampelmus, pampelu, pam-
pelu…
Stari dobri kostur ne prosja~i, ne i{te, ne bo-
goradi, on, san}im, nudi i prodaje svoj isti espap
svakog jutra. Ko udijeli hvala mu i neka ga prati
blagoslov Svevi{njega. Kada sam otputovao iz Ma-
rake{a, dugo sam na njega mislio i tra`io nekoga
ko }e mi nazvati dobro jutro i pro{aputati: pam-
pelmus, pampelu …
Sredozemlje je puno sunca, vesele sirotinje,
opranog rublja na konopcima i ~ista~a obu}e.
Beskrajne pogurene povorke ~ista~a sa mili-
onima ~etaka, ~etkurina, ~etkica, masti i vodica
kru`e, ma`u i ~etkaju, gla~aju i glancaju cipele,
papu~e i sandale od Soluna i Kavale preko Istanbula
i Izmira i od Bejruta, Aleksandrije, Napulja, Pa-
lerma i Marbelje sve do Magreba. Kao da `ivo
~eljade na ovim sun~anim stranama ne mora imati
ni ~arape na nogama, ni jaku za vratom ni ga}e
na prknu, ali mora imati ~istu i kao suna{ce sjajno
uglancanu obu}u.
^ista~a obu}e ima svih uzrasta. Ima djece koja
su jedva prohodala i s mukom dr`e ~etketinu u
ru~icama, ima odraslih brkatih ljudi {to bi volu
i{~upali rep, ima i staraca {to samo ne izdahnu
286
~etkaju}i i lijevom i desnom rukom va{u obu}u
dok je ne izgla~aju da se pred cipelom kao pred
venecijanskim bru{enim ogledalom mo`ete i brijati
i {minkati. Zavisi od cipele, `enske ili mu{ke.
Nije istina da se ~ovjek u ovom podneblju ne
mo`e odbraniti od prosjaka. Iako su prosjaci i uporni
i ~esto sakupljeni na trgovima i sokacima u velike
~opore, i kao da imaju na stotine i stotine uplakanih
bu{nih o~iju i na hiljade i tisu}e ispru`enih ruku,
od njih se je lak{e odbraniti, nego od ~ista~a obu}e.
Oni vas ~ekaju ispred kreveta, pod jorganom, na
ulici, iza ugla, pred du}anom, u du}anu, pred ka-
fanom, u kafani, pod tanjirom, na ka{iki.
Neki imaju stolice za mu{teriju nalik na pri-
jestolje kakvih siroma{nijih vladara i klupice za
noge mu{terija sa orlovima od sjajnog mesinga po
uglovima na sve ~etiri strane. Drugi imaju muziku
ugra|enu u svoje sandu~e da zabavlja u{i onih ko-
jima rade oko nogu. Tre}i nemaju ni{ta.
Za desetak dana provedenih u Marake{u pedeset
puta su mi bez ikakvog razloga o~i{}ene cipele.
Samo pet ~i{}enja mojih starih i skoro poderanih
cipeletina stajalo je vi{e ~etiri puta nego {to su
one iz temelja vrijedile.
Najte`e mi je bilo pred ~ajd`inicama pred ko-
jima sam odbijao dimove iz nargila i pio zeleni
marokanski ~aj. Nisam ni sjeo na stolicu, a ve} se
sjatilo pet ~ista~a obu}e. Da su kojom sre}om bar
dvojica bilo bi lahko. Jednome bih prepustio lijevu
a drugome desnu nogu i oni bi pristali. ^esto sam
na Sredozemlju iskreno po`alio {to nisam ~etve-
rono`ac da imam posla za ~etvoricu. Ali, i to bi
288
njima bilo malo. Oni bi najvoljeli da sam ja kakva
obuvena stonoga {to nosi cipele, sandale ili papu~e.
Pred podne sam se u svojim sjajnim cipeleti-
nama uputio dugom alejom visokih palmi i rumenih
narand`a, okru`en automobilima, ko~ijama, kami-
lama, konjanicima, psima i ljudima prema visokim
zidinama i kapijama stare medine.
Danas sedmi put idem u medinu samo da obi|em
sjajne prostrane dvorane, restorane, odaje, terase,
saletle, vrtove i {aputave {adrvane staroga i slav-
noga hotela "Mamunije", hotela po ~ijim su odajama
stanovale najljep{e `ene svijeta, kraljevi, pametne
i budalaste glave i lokalni milijarderi.
Kad do|em u hotel i kada se zavalim u veliku
bijelu stolicu od pru}a natenane i bez ikakve hitnje
u beharu, uz cigaru divani}u vam nadugo i na{iroko
o basnoslovnom hotelu "Mamunija", najromanti~-
nijem bogata{kom kona~i{tu ovoga svijeta. Tu je
slikao ser Vinston ^er~il.
Samo {to nisam stigao.
289
MAESTRO VINSTON
Jednog kasnog popodneva prije petnaestak go-
dina vidio sam u Londonu, vidio sam poveliku
uljanu sliku koju je naslikao i potpisao Vinston
^er~il.
U svojim dugim londonskim {etnjama svratio
sam u jednu malu, ali glasovitu galeriju i na zidu
te galerije dugo gledao platno koje je naslikao put-
nik, pisac, vojnik i dr`avnik ser Vinston, sin lorda
Randolfa i potomak vojvode od Marlboroa: darovi-
tog i nikada nepobije|enog vojskovo|e slavne kra-
ljice Ane.
Ne znam ni danas kada je i od koga je u~io
da slika, ali je ~ak i to uspje{no i dobro radio.
Sutradan sam ponovo navratio do malehne i
glasovite galerije, ali slike vi{e nije bilo. Pakosnici
bi rekli da je sliku prodao sâm potpis slavnog dr`av-
nika i vojskovo|e ser Vinstona, a nipo{to ljepota,
sklad i boje nabije|enog mazala u ~asovima do-
kolice ^er~ila. Kao i uvijek zavidljivci nisu u pravu.
I da nije vodio dr`avu i ratove i napisao sje}anja
koja su mu donijela Nobelovu nagradu za knji-
`evnost, Vinston ^er~il bi mogao `ivjeti od prodaje
svojih slika.
Jutros opet stojim u svojoj dugoj berberskoj
galabiji od kozije dlake pred basnoslovnim hotelom
"Mamunija" u Ulici Bab el D`edid u dalekom gradu
290
Marake{u, pred velelijepnim konacima u ~ijim je
sjajnim odajama kao u pri~i iz Hiljadu i jedne no}i
po razapetim platnima slikao padine sadijevskih
mirisnih |ulistana podno snije`nih vrhova mo}noga
Atlasa – maestro Vinston ^er~il.
Glasoviti grand hotel "Mamunija" sa bezbroj
nebeskih zvjezdica iznad mo}nih ulaznih kapija
od skupocjene izrezbarene tamne kedrovine.
Brbljivi vodi~i nazivaju ga najromanti~nijim ho-
telom svijeta.
Odaje careva, kraljeva, {eika, princeza, pusto-
lova, generala, kockara, dr`avnika, probisvijeta i
magnata.
Sjajno kona~i{te i boravi{te svjetskoga glasa,
staro vi{e od pola stolje}a, ali sve bolje odr`avano,
~uvano i uljep{ano.
Pred kapijama stoje i klanjaju se do besvijesti
upara|eni vratari, doma}a ~eljad u zlatom izveze-
nim odorama i opasani sabljama dimiskijama za
kojima bi se otimali i na kraju potukli svi kustosi
muzeja po bijelome svijetu. Njih ima dva puta vi{e
nego vojnika u Kne`evini Monako kada se pred
dvorom uz zvuke fanfara podi`e zastava. Oko kapija
lje{kare i predu kao ~udovi{ni crni, `uti sme|i, i
maveni ma~ori, "rols rojsevi", "lan~ije", "merce-
desi" i "kadilaci" pomije{ani sa ubogim ukrotite-
ljima zmija i njihovim ~arobnim sviralama i otrovni-
cama {to im vise o tankim {ijama, proviruju iz
galabija ili slatko kunjaju u prljavim ko{uljama i
usranim ga}ama.
Na pet koraka od zelenkastih zmijurina, truhlih
svirala i poderanih ga}etina po~inju velika hotelska
291
predvorja puna ogromnih pozla}enih kristalnih
svjetiljki i {arenih persijskih }ilima kojima bi se
mogle skoro prekriti i ~itave pove}e njive i livade.
Zastakljene vitrine du` duga~kih i {irokih hotel-
skih hodnika su divne, rijetke i skupocjene zbirke
najljep{ih marokanskih vezova, {krinja, pu{aka, na-
kita, posuda i ma~eva.
Kada bih ukrao samo jedan pozla}eni d`eferdar
iz vitrine i nekome ga prodao, mogao bih mjescima
`ivjeti u Monte Karlu i stanovati u mome omiljenom
hotelu "Balmoral", ili napraviti ku}etinu na Bo-
ra~kom jezeru okru`enu prostranim vrtovima.
Dra` hotela "Mamunija" je u tome {to nije velika
odvratna hotel~ina visoka nebu pod oblake po kojoj
od jutra do mraka {partaju liftovi i mota se ~itav
jedan hotelski narod. U "Mamuniji" ima mjesta za
tri stotine gostiju.
Na drugom katu su odaje u kojima je bar po
{ezdesetak dana i no}i godi{nje boravio maestro
Vinston ^er~il okru`en svojim platnima, bojama,
~etkama, pisaljkama, cigarama, i dugim kolonama
boca {kotskog viskija i francuskog {ampanjca.
U svojim sobama na drugom spratu ovaj ~asni
vitez Ordena podvezice ser Vinston Leonard Spen-
ser {to je posljednjih godina pro{log stolje}a lunjao
u Vajlerovoj vojnoj misiji po Kubi i tri godine
kasnije (opet, u pro{lom vijeku) tukao se u ljutom
transvalskom boju kod Kartuma pod komandom
lorda Ki~enera i istakao se kao novinarski dopisnik
{to mu je stvorilo ugled i ime koje ga je na {iroko
otvorena vrata uvelo u Donji dom, prvo kao konzer-
vativca, pa liberala, onda opet konzervativca, prvo
kao poslanika, onda kao ministra i prvog lorda
293
admiraliteta do predsjednika vlade i vojskovo|e u
Drugom svjetskom ratu {to je iz svoga }eifa na
ponekoj ubojitoj bombi ispisivao kredom: Adolfu
Hitleru, li~no od ^er~ila! – ovdje na drugom spratu
~esto je }askao i kafenisao sa ~uvenim francuskim
hizme}arom i lizisahanom El Glaunijem, podlim
i lukavim pa{om od Marake{a, jednim od probranih
tirana i satrapa zaostalih jo{ iz starog vakta i zemana,
pa se obreo i u na{em vijeku zahvaljuju}i ponajvi{e
francuskom gospodaru Magreba i generalu Liotiju
koga je njegov zemljak i pisac Klod Farer predlagao
za Nobelovu nagradu za mir, po{to je, tvrdi general,
uz pomo} pukovnika Man`ina o~igledno i nedvos-
misleno "umirio" Maroko.
U okolnim odajama `ivovali su i ladali su i
^arli ^aplin, i Moris [evalije, i Grejs Keli, i princ
Renije…
U ovom hotelu kona~io je i Pjer Karden, si-
roma{ak {to je na igli i koncu stekao silno blago.
^itavo popodne izle`ava}u se u {arenim i miris-
nim |ardinima "Mamunije" i kiseliti ispucana taba-
na u modrom jezercu ispod pjenu{avog slapa zagle-
dan u mali otok oko koga plove i miluju se bijeli
i crni labudovi.
Umio je, znao je, znao da slika maestro Vinston!
294
I NIKAD, NIKAD VI[E
Slutim da noga moja nikada vi{e kro~iti ne}e
u ove uzavrele sokake, u ovu ~udesnu, bogatu i
jedinstvenu ~ar{iju na Magrebu; da o~i moje nikada
vi{e ne}e gledati krajolike pod snije`nim vrhovima
Atlasa: da usta moja nikada vi{e ne}e ku{ati zeleni
marokanski ~aj ni mirisati duhan tumbe}iju sa nar-
gila pred kafanama u bu~nome suku: da na malim
trgovima po gradu vi{e biti ne}e ovih ostarjelih i
bolesnih prosjaka koji se jedva kre}u i slabim {apa-
tom blagosiljaju moje puteve, staze i bogaze.
Ako ikada i do|em ponovo u ovaj ~arobni i
uzavreli grad, u ovaj Bagdad Magreba, noge }e
mi jo{ vi{e klecati, pogled }e mi biti mutan, duh
}e oslabiti, o~i ne}e upijati kretnje `ena i djevojaka
u dugim {arenim haljinama.
Zelenog marokanskog ~aja }e dovijeka biti, po
a{~inicama kr~mi}e se i dalje kus-kus sa mladom
jagnjetinom, prosi}e neki drugi prosjaci, ali per-
sijskog duhana tumbe}ije, mo`da, i ne}e bit, ako
Homeini ili neki drugi imam zabrani izvoz duhana
na Magreb.
Avaj, izgleda da se ipak dva puta ne mo`e za-
gaziti u isti potok.
Jutros sam se opra{tao i od veli~anstvenog mi-
nareta d`amije Kutubije, zadu`bine vladarske ku}e
Al Mohada, minareta vitkog i visokog koliko i zvo-
295
nici Notr Dama i toliko po ljepotama svojim nalik
na Girlandu u Sevilji. Namjernik u ovom gradu
nikada ne}e zalutati ako se upravlja prema ovome
lijepome ru`i~astom biljegu, vi{e od {est stolje}a
upravljenom prema modrinama neba povrh Ma-
greba. Prefinjenost njezine cjeline je ~udesna, slo-
boda izraza potpuna i sklad savr{en. Predanje govori
da je `ena sultana Jakuba el Mansura svojim silnim
nakitom platila alem na vrhu minareta da onako
gizdav i pozla}en na sve strane i daleko svjedo~i
o njezinoj silnoj pobo`nosti i smjernosti pred Al-
lahom i njegovim poslanikom Muhammedom.
Danas sam i posljednji put pro{etao i mirisnim
perivojima po kojima su mramorna turbeta glasovite
obitelji Saadi, duhovnih i svjetovnih vladara ber-
berskih damara i krvi, junaka i pobjednika por-
tugalskih armada. Pod tavanicama od libanskog ked-
ra i me|u zidovima od plavetne fajanse u zelenkas-
tom talijanskom mramoru po~ivaju i roditelji i nji-
hova rano pomrla djeca. I danas kao i prije toliko
godina ovi neobi~no mali dje~iji sarkofazi kao kak-
ve kamene {katule za `enske cipelice neodoljivo
podsje}aju na grobove nekakvih skupih lutaka i
lutana.
Ova ~udesna turbeta izumrle berberske ku}e
Saadija dostojna su u svojoj ljepoti i svome sjaju
~uvenih vje~itih prebivali{ta porodica Medi~ija,
Strocija i Farneza.
I sada poslije toliko dugih vijekova pod svo-
dovima od izrezbarene crne kedrovine i me|u vit-
kim mramornim stubovima pomije{ani su na gomili
i mrtvi i slavni vladari i davni junaci sa svojim
ubogim i kukavnim podanicima iz obli`njih sokaka
297
i udaljenih mahala {to uvijeni u jadne krpe provode
svoje duge i dokone dane u drijeme`u, protezanju,
zijevanju, ~e{anju i molitvama za spas du{a `ivih
i pomrlih robova Bo`jih.
Odlazim stazama velikih vrtova prema kapiji
koja me posljednji put vodi na Trg D`ema el Fna,
na Trg smrti, me|u papagaje, opsjenare, vra~are i
harlekine.
Dok slu{am pri~u jednoga oronulog slijepca,
sjetih se neveseo jedne nezaboravne beogradske
no}i prije gotovo ~etvrt vijeka. U Narodnom po-
zori{tu davala se Stankovi}eva "Ko{tana". Te davne
i nezaboravne no}i posljednji put se na daskama
pojavio slavni Dobrica Milutinovi}. Pojavio se sa-
mo na nekoliko minuta. Pojavio se samo da zadnji
put ka`e ~uveni Mitketov monolog o carskom dru-
mu, mjese~ini, [ar-planini i lijepoj, vreloj `eni.
Kada je do{lo vrijeme dvojica mladih i jakih
binskih radnika u plavim radnim odijelima izvela
su na pozornicu slavnoga starca i posadila ga na
trono`ac preko koga je bila preba~ena ov~ija ko`ica.
Dobrica je progovorio, Dobrica je progovorio svo-
jim dubokim glasom i ~itava sala ustala je na noge
da stoje}i saslu{a Borine rije~i iz usta slavnoga
starca. Kada je Dobrica zavr{io razlegao se silan
aplauz koji se mogao ~uti i na Trgu, sve do spo-
menika Mihaila Obrenovi}a. Dva sna`na momka
izvodila su velikog glumca sa scene, a pljesak ni-
kako da utihne. Predstava se nastavlja bez Dobrice.
Te no}i svi su do{li samo da ~uju tih nekoliko
re~enica {to tugu i mu{ki `ivot zna~e. Poslije toga
mnogi su ne ~ekaju}i kraj predstave uzeli svoje,
ili tu|e kapute i napustili i predstavu i pozori{te.
298
Stoje}i na Trgu D`ema el Fna, u ovome naj-
ve}em kazali{tu pod vedrim nebom na svijetu i
slu{aju}i slijepoga starca kako govori svoj monolog,
sjetio sam se Beograda i te davne no}i u beograd-
skom pozori{tu.
Sa Trga smrti me|u koko{kama, varalicama,
dobo{ima, pajacima i pripovjeda~ima divnih pri~a
opra{tam se od slavnog grada Marake{a i sa za-
ve`ljajem svojih prnja odlazim u grad Fes.
Odoh ja!
299
POHOD U KARAUIN
Sme|i i sveti grad Fes, glasovita medina Ma-
greba, uz sva{ta i koje{ta drugog i ostalog, velika
je i neprekidna igrarija voda, {umova i pjene silnih
zdenaca, slapova, {adrvana i hinana.
Vode, vidljive i nevidljive, podzemne i nad-
zemne, bu~ne i ne~ujne, vode hladne i bistre {to
teku i oti~u zakikotane od modrih kladenaca do
kamenih ~esama i od gorskih slapova od malehnih
jezera ~ije povr{ine miruju poput sjajnih zrcala i
odslikavaju biljke, ptice i oblake na svojoj zelenoj
sr~i i bijelim mramornim okvirima ve}ma nalik na
nekakve kabaste d`ennetske ~orbaluke za rajske
sutlija{e po kojima skaku}u i br~kaju se sitna ~eljad
kao gologuzi an|eli ili velike rajske muhe {to ~ita-
vog dana bje`e od sotone i njegovih malehnih {ej-
tana i jo{ manjih {ejtan~i}a.
Vode {to skaku}u i galame uskim i strmim soka-
cima stare medine Fesa jutrom pune zemljane vr-
~eve i }upove crnookih djevoj~ica, danju poje umor-
ne i `edne, a i danju i no}u okre}u velike to~kove
~ija stara japija je~i, zapoma`e i civili.
Vode {to podrhtavaju pod strehama du}ana dok
ih piju golubovi, vode {to ispiraju vunu i ko`e,
vode {to sapiru }enife, vode {to drijemaju u mraku
~atrnji po maslinjacima i palmerijama, vode koje
300
hlade, umivaju i umiruju, vode uz molitve vjernika,
vode {to peru, propiru, sapiru, ~iste i pro~i{}avaju.
Jutros sam na svome putu prema ~uvenoj d`a-
miji Karauin prolazio pored tri brbljive ~esme.
Na prvoj ~esmi napio sam se vode.
Na drugoj sam se umio.
Pored tre}e ~esme izuo sam sandale, zagrnuo
svoju duga~ku berbersku galabiju i oprao noge.
Na prvoj kamenoj ~esmi u koju je uklesana
sura iz Kur’ana: "I sve {to je `ivo – iz vode smo
izveli", sjetio sam se moga dobrog prijatelja i sjaj-
noga slikara Antuna Hutera.
Huter je umio da slika vodu.
Vodu u malehnim tihim zatonima i uvalama.
Vodu u pli}acima prozra~nu, ~istu i providnu. Vodu
u kojoj se vidi i sitni, {areni {ljunak i mahovina.
Na mnogim svojim krajolicima nekih dalekih pi-
tomih obala pored svijetlih pli}aka ovaj ~arobnjak
slikao je i tamnije zelene povr{ine dubina po kojima
su kao mohere zvijezde popadali `uti lokvanji.
Na drugoj ru`i~astoj mermernoj ~esmi dok sam
se umivao sjetio sam se i drugog prijatelja i sjajnog
slikara Envera Krupi}a i njegove rodne rijeke Une.
I Krupi} kao valjda niko vi{e u nas umije da
slika vodu. Po njegovim platnima te~e i proti~e
rijeka Una, miluje svoje ade, pjeva na silnim sla-
povima, pokre}e stare vodenice i druguje sa dobrim
svojim jaranima crvoto~nim drvenim }uprijama {to
{kripe i stenju pod konjskim kopitama i ljudskim
tabanima.
Malo budalastijem i osjetljivom ~eljadetu pada
na um da pod slike po kojima te~e rijeka podmetne
301
kakve lonce i ~inije da se silna `iva voda sa slike
ne izlije po podu i prostirci.
Na tre}oj ~esmi u ~ijem sam bijelom koritu
prao svoje bagave pra{njave no`urde i opet, i jopet
mislio sam na jednog starog davno, davno umrlog
slikara ~iji prijatelj nisam bio. Nisam ga ~ak ni
poznavao, ali sam pred njegovim platnima stajao
kao munjom o{inut. I ovaj stari vol{ebnik slikao
je vodu, ali kakvu vodu!
Taj stari majstor ~ijeg se imena jutros ne mogu
sjetiti na svojim uljima slikao je snijeg kako se
topi na ju`inama poznih velja~a.
Na slikama predjela iz svoje daleke ruske zemlje
pod snijegom i ledom ovaj ~udesni vje{tak otkrivao
je prve, veoma tanke mlazeve otopljenog snijega
si}u{ne kao najmanji mokri damari {to sa svih strana
potkopavaju bijeli ledeni pokrov i polahko ga pre-
tvaraju u bezbojnu bistru te~nost {to lagahno oti~e
prema dolinama pod zracima blijedoga sjevernog
sunca.
Gledaju}i slike staroga Rusa shvatio sam jed-
nom zauvijek i navijek da nikada, ba{ nikada i
kada bih `ivio hiljadu godina, u~io i izu~io tisu}e
i tisu}e zanata, {kola, akademija, tehnikuma, mari-
fetluka i karefeka, ne bih mogao to nau~iti i up-
rili~iti.
Odavno nisam vi{e ni ta{t, ni zavidljiv, ni ljubo-
moran, ali ovoj trojici slikara voda istinski se divim
i u ~udu ~udim i moram im i pod stare dane blago
pozavidjeti.
Naveo sam samo trojicu umjetnika koji su sjajno
slikali vodu. Ima ih jo{, ali ja sam se sjetio samo
302
trojice po{to sam na putu do ~uvene d`amije Ka-
rauin svratio samo na tri ~esme.
Slutim kako }e poneko re}i: sva{ta i koje{ta!
Meni je svejedno i nije sasvim svejedno.
Odoh ja u slavni Karauin, bogomolju {to je
ovdje u sme|em gradu Fesu, svetoj medini Fesu,
utemeljena prije ravno hiljadu sto dvadeset i dvije
godine, d`amiju i prvo sveu~ili{te u islamskom svi-
jetu, hram koji je u isto vrijeme i visoka {kola,
velika knji`nica i ~itaonica, mjesto za opu{tanje,
molitvu, razmi{ljanje, usredsre|ivanje i odmor, d`a-
miju, slavni Karauin, u koju se mo`e istovremeno
okupiti i dvadest hiljada vjernika.
Temelje ovoj bogomolji, sveu~ili{tu, velikoj
knji`nici i ~itaonici udarila je bla`ena Fatima el
Fieri, jedinica k}erka u~enog i bogatog izbjeglice
iz Keruana.
Kapije ~udesne d`amije Karauin otvorene su
pravovjernima: sretnim i nesretnim, zdravim i bo-
lesnim, radosnim, tu`nim i nevoljnim.
Ali, kako se zva{e onaj vol{ebni slikar i Rus?!
Ne znam!
304
KOD DVA KRALJA
Prebrodio sam rijeku Sebu, tutnjao po glasovitoj
visoravni Rif, domovini davnih junaka i ljutih rat-
nika legendarnog Abdel Kerima i kona~io u gradi}u
Nador na obali sinjeg mora Sredozemnog.
Opra{taju}i se od Maroka na putu prema Al`iru
po`elio sam silno da na jedan dan, makar svrnem
u [paniju.
Na putu iz Maroka prema Al`iru nema nikakve
[panije, ali je i ima. Nema one velike [panije na
Iberijskom poluotoku ali ima jedne malehne na
ju`nim obalama Sredozemlja. To su dva grada pod
{panskom zastavom – Senta i Melilja. Idem u Me-
lilju!
Na petnaestak kilometara od Nadora, pod istom
kapom nebeskom, u prvom kom{iluku, na istom
pijesku, na istim ju`nim obalama le`i grad Melilja
na ~ijim kapijama lepr{aju zastave {panskog kra-
ljevstva.
Dr`avna granica, karaule, rampe, policija, pa-
piri, pe~ati, bicikli, kamile i automobili.
Ispratili su me Arapi i na desetak koraka od
njih do~ekali me [panci. Dvojica upara|enih i za-
driglih kico{a u pomno ugla~anim zelenkastim odo-
rama {panske Gvardije civila. Pod la~anim zelen-
kastim odorama, ~udnim starinskim kapama od crne
mu{eme {to su caklile na `arkom afri~kom suncu,
305
li~ili su mi jutros na neka naopaka bi}a {to povrh
svojih glava nose jo{ po jednu dodatnu glavu{u
nekakvih kabastih i otrovnih insekata iz tamnog
vakta i zemana mr`nje i nasilja u danima i no}ima
krvavog {panskog gra|anskog rata. I jutros sam
se prolaze}i pored njih sjetio voljenog pjesnika Gar-
sije Lorke {to su ga nekakvi njihovi preci, djedovi,
te~e ili ujaci u istim takvim starinskim crnim ka-
pama odvukli na strati{te i izre{etali ga svojim crnim
kur{umima. U~inilo mi se na trenutak da sam se
stanio negdje daleko u pro{lost [panije, u nekoj
Kastilji, nekoj Galiciji, Aragonu ili Andaluziji prije
skoro pola vijeka. Izgledalo mi je da sam odjednom
daleko od Magreba, od snje`nog Atlasa i od uspa-
vane arapske kasabe Nadora.
Zakora~io sam u Melilju, u{ao sam u grad jed-
noga drugoga kralja, u zemlju druga~ijih zakona,
vjera i obi~aja.
Po tragovima {to su davno i{~eprkani, koliko
se zna i pamti, na ovo mjesto su znatno prije mojih
stopala stali tabani Feni~ana. Feni~ani su zamera~ili
da ba{ ovdje podignu nekakvu svoju naseobinu.
Svoj grad Feni~ani su nazvali Rusadir. Onda su u
ta ista davna i pradavna vremena na ove obale,
bahnuli Karta`ani pa su potjerali Feni~ane, Kar-
ta`ane su opet ispra{ili Rimljani, a onda su nai{li
Arapi pa su najurili Rimljane. Prije pet stotina i
~etrnast dugih ljeta nai{li su [panci pa su najurili
Arape. I svako je ovdje ne{to podizao, gradio i
donosio.
I [panci su u Melilji gradili i grade}i opona{ali
opet jednu svoju [paniju u malom. Podizali su kako
im se ~inilo da je najtrajnije, najbolje i najunosnije.
307
Na ovim ulicama i trgovima ima zdanja, kutaka i
vidika {to su ~ak ovamo na obale Afrike, dospjeli
pravo iz Saragose, Segovije ili Barselone, samo u
ne{to manjem i siroma{nijem obimu i zna~enju.
Uko~ena, nafrakana i paradna lica sivih i }o{kastih
ku}erina sazdanih po ukusu, potrebama i mjeri ne-
kih druga~ijih podneblja i zemana sa sve~anim ula-
zima i silnim balkonima {to ih podupiru bradati
kentauri i svakojake namalterisane gologuze barabe
predstavljaju mi se jutros po strogim pravilima i
odredbama krutog {panskog dvorskog ceremonijala
u svoj svojoj mrzovoljnosti i te{kom baroknom
mahmurluku. Rasko{na stubi{ta, kerefeke i kolo-
nade poput d`inovskih sivih plotona ko~opere se
pred radoznalim putnikom u svoj svojoj katoli~koj
strogosti, tvrdo}i i ~udore|u. Ni sjajno sunce sre-
dozemno ne mo`e taj hladni gr~ i grimasu starinskih
vi{ekatnica i gospodskih pala~a da razmek{a, upla{i
i razveseli.
Blagorodna suprotnost tome, pobu~ne uzavrele
ulice i vrtovi radnom uko~enom neimarstvu su puni
ljepu{kastih namigu{a, garave dje~urlije, bla`enih
badavad`ija i tambura{a, krijuma~ara i kai{ara, grla-
tih prodavaca, preprodavaca, uzdr`ljivih meraklija
i vru}ih mu{terija.
Po ovim ulicama i trgovima miri{u jutros i ben-
zin i vino. Miri{u i lonci u {panskim kuhinjama i
taze pecivo pred pekarama. Miri{e i pailja i tortilja.
Miri{e i more i katran i riba.
Na svakom koraku mjenja~nice. Mijenjaju se
i ru`i~aste i plave i zelene nov~anice. Para se kr~mi
i u du}anu i pred du}anom, i iza du}ana. Novac
se broji, broji i trpa u kasu, u torbu, u {aku, u
308
njedra, u d`ep. Mijenja se i u kafani, i na ulici, i
u hodu, i u prolazu, i u zahodu.
Nekada je Melilja bila ~vrst bedem i siguran
oslonac generala Franka. Svoj pohod na [paniju
general Franko po~injao je iz Melilje. Generala
Franka odavna vi{e nema, a nekada{nji njegov ~vrst
bedem grad i luka Melilja su sada ne{to mnogo
bolje i unosnije. I bez Franka Melilja je – porto
franko!
Na svakom drugom koraku su buljuci ~ista~a
obu}e. Njih je u ovome gradu skoro vi{e nego
prodavaca sre}aka kod jednog drugog kralja u sus-
jednom Marake{u i Meknesu. I dje~aci i starci sa
malehnim kutijama u kojima su ~etke i boje, kao
kakve velike buhe za~as se sjate oko cipela pred
klupom u parku, ili pod stolom u kafani. ^isti se
i pred {ankom uz pivo, i u gostioni za ru~kom, i
u portalu pred ku}om Bo`ijom. Vi|eniji majstori
imaju na ulici ~itave sanduke od plemenitog drveta,
mesinga i bakra ukra{ene {arenim stakli}ima i sva-
kojakim d`id`ama kao kakve katedrale ili sinagoge,
sa malehnim prijestoljem za svoje mu{terije. Na
obalama Sredozemlja, i u Solunu, i u Aleksandriji,
i u Napulju za neke ljude je sjajna obu}a stvar
statusa i presti`a vi{e nego kapa ili ~ist okovratnik.
I ja sam sjeo na jedan ovakav uli~ni prijesto i
sa uglancanim cipelama u sumrak oti{ao opet preko
rampe u pospanu arapsku kasabu Nador, u jedno
drugo kraljevstvo i kod jednog drugog kralja na
konak.
309
AL@IR
EL NED
U podne nastaju orgije svjetlosti i sve se pretvara
u usijane bijele i `ute linije.
Na sjeveru su prostrana `ala i zeleni vrtovi Sre-
dozemlja.
Na jugu je okean `utog pijeska i kovnica ljutih
vjetrova.
I na Magrebu i na Ma{riku su karavanska bes-
pu}a, i satanski vilajeti za pripovjeda~e drevnih
bajki.
Oaze u Sahari le`e kao ~iode zabodene u {a-
franasto platno pijeska.
Iz okeana pijeska isplivala je ~arobna oaza sa
hiljadu kubeta, oaza El Ned.
Male, sirotinjske odaje, mlijeko i meso od kami-
la, beduini, buljuci crnpuraste, goli{ave djece i vizija
beskona~nosti {to po~inje na pragu nomadskog {a-
tora.
Oaza u pustinji obraduje ~ovjeka kao ta~ka po-
slije duga~ke i nerazumljive re~enice nekog gnjava-
tora i mehkosera.
Pustinja je i zaborav i bestragija.
Oaza je i osmijeh, i poljubac i biljurna ~a{a
{erbeta.
313
GROBLJA
U Sahari postoje veoma stara groblja pokrivena
pijeskom u kojima ne postoje oaze i u kojima ni-
jedan pokojnik ne prima posjete.
I ovo dana{nje groblje Ibadita, ljudi predanih
molitvi, skoro je neprimjetno.
Uklopilo se u krajolik i ni po ~emu se ne razli-
kuje od surove pustinjske okoline.
Nadgrobnih natpisa nema…
Ljudi su oti{li sa ove zemlje, nemaju vi{e ni-
kakve potrebe ni za imenom, ni za zanimanjem,
ni za zvanjem, ni za titulama u vje~noj ni{tavilosti.
Grobovi uglednih {eika nisu ni ~udotvorni, niti
su njihovi }ivoti i mo{ti svetinje, oni su samo izraz
pobo`nog po{tovanja prema ljudima koji su bili
plemeniti, mudri i uva`avani za `ivota daju}i Ibadi-
tima primjer, savjet i uputstvo.
Bri`ljivo okre~eni u ovom ogoljelom i zlatastom
prostranstvu, oni su samo veliki divni predmeti i
prave nadrealisti~ke skulpture smje{tene tu zauvijek
u svjetlosti i ti{ini.
314
SAHARA
Nomad je siroma{an, ali prebogat zbog ljubavi
prema du{i svoje pustinje.
Nebo je mjesecima plavo kao ~elik beduinskih
ma~eva.
Ali, eto, danas u Sahari pada ki{a, a u Saharu
nisam ponio ki{obran, kabanicu.
Sahara je kraljevstvo svjetlosti, pijeska i ka-
mena.
Pijesak ima svoje staze, svoje valove, svoje bre-
`uljke i svoja tajnovita putovanja.
Sahara i te~e i bje`i, ponovo se javlja i opet
se krije.
Sahara je prazna i pusta, ali je istovremeno i
puna svakojakih basnoslovnih blaga.
Pijesak je siv, ru`i~ast ili ima boju {afrana. Ima
ga i u mojim u{ima, i u o~ima, i pod jezikom, i
u kosi, i u ga}ama.
Sahara je zaborav.
Pijan sam od svjetlosti, prostranstva i ma{tanja.
315
KAZBA
Uprkos svih novotarija i modernizacija Al`ir
nije pristao da se odvoji od svoje kazbe.
Jer kazba je u isto vrijeme svjedok, tajna i sve-
tili{te.
Stara kazba je du{a El D`ezaira.
Najprije ona je `ivi svjedok povijesti i vje~na
veza izme|u islamske kulture i mediteranske osje-
}ajnosti.
Kazba je grad u gradu.
Ona je svijetla stranica povijesne knjige koja
nenametljivo pripovijeda al`irske podvige, juna{-
tva, stradanja i `rtve u dugoj i te{koj borbi za slo-
bodu.
^itava Kazba je spomenik!
Kazbi niko ne mo`e nikada oduzeti hrabrost,
mudrost i radost.
316
HODOLJUBLJA
FIGUERAS JEDNE NO]I
Podi`em ovu ~a{u vina i opra{tam se od plavetne
Provanse, ~udesnih Sezanovih predjela, vinogorja
i srebrnastih maslinjaka francuskoga Juga.
Tutnjim, tutnjim u [paniju, u malehni i ubavi
Figueras, rodni grad slikara, ~arobnjaka, vol{ebnika
i nenadma{noga opsjenara senjora Salvadora Dalija.
Figueras, Figueras…
Pokraj puta, po livadama, po bre`uljcima, na
padinama, na brdima velike, ve}e i jo{ ve}e bijele
table sa kojih me naslikani crni bik sa koride nago-
vara i nagovara da samo, uvijek i jedino pijem
neko ~uveno pi}e poznatog imena, cijene i ukusa.
Na benzinskoj pumpi, nadomak Figuerasu, velik
sjajni plakat sa slikom mrtve prirode u sredini na
sav glas poziva i mene i vas da stanemo i da osta-
nemo u Figuerasu, da stanemo i da pogledamo ve-
liku i stalnu izlo`bu djela i ~udesa Salvadora Dalija.
Stojim kao ukopan pored velikog plakata na
benzinskoj pumpi.
Na slici usred plakata kraji~ak zastrtog stola i
komad crnoga hljeba. Hljeb na slici senjora Sal-
vadora kao da je jo{ vru} i da miri{e, miri{e, silno
miri{e, kao da je ovoga ~asa, pred moj dolazak
izva|en iz pekare i ~eka mene i sve vas kao slatki
zalogaj nasu{ni na ovoj obi~noj benzinskoj pumpi
daleke Iberije.
319
Tako umije samo slavni senjor Salvador Dali.
Tako je znao i umio jedino veliki Vermer!
U Dalijevom rodnom gradu Figuerasu kona~im
u starom, dobrom hotelu "Duran" dobroga ukusa,
umjerenog sjaja i besprijekorne ~isto}e. Sale, pro-
lazi, stepeni{ta, kafana, restoran, sobe, saloni i vi-
trine pune su Dalijevih slika, crte`a i grafika. I u
prostoriji ispred zahoda, izme|u silnih ogledala u
bogatim baroknim zlatnim ramovima, njegovi su
crte`i i plakati sa njegovih izlo`bi. I u mu{kom
zahodu ima jedan mali senjor Dali. U zahodu za
senjore i senjorite nisam bio. I tamo ima jedan
senjor Salvador. Mo`da su tamo i dvojica.
^itave no}i u hotelskoj sobi sanjam slavnog
maestra, razgovaram sa njim, ulazim u ramove nje-
govih slika, bodem se o njegove bikove, pijem
njegovu kahvu i ma`em se njegovim bojama i mas-
tima.
Na san mi izlazi davna velika Svjetska izlo`ba
u Briselu i paviljon Vatikana sa restoranom u kome
su slu`ile najljep{e redovnice birane i pomno pro-
brane kao mehke kru{ke po silnim katoli~kim klos-
terima {irom bijelog svijeta. Neke su za tu priliku
stigle pravo sa neba, ili se meni tako samo u~inilo.
Jasno vidim veliku Dalijevu sliku Hristovog ras-
pe}a u svodu paviljona.
Nestaju zidovi, padaju svodovi, ru{e se stubovi,
pojavljuje se njegova slika gluhoga nekog predjela
po kome se, obje{eni o golo granje, su{e veliki
d`epni satovi poput debelih jufki za pitu, ili poput
ovih hotelskih jastuka. Njihovi federi, to~ki}i i zem-
bereci odavna ne rade, ali oni tek sada u nekom
ogromnom uhu otkucavaju jedno dalijevsko, rav-
320
nodu{no, slijepo i neumu{to vrijeme skuckano od
varnica, trenutaka, mrvica i krpica.
I ova slika nestaje i sada po Salvadorovom plat-
nu tr~e i tr~e `irafe zapaljenih dugih vratova {to
osvjetljavaju visoka nebesa. Nebesa gore… `irafe
tr~e..
Iznad bogate vatikanske trpeze, pune ~uvenih
samostanskih sireva, sada je slika `ene ~ija je duga
i obla butina puna malih ladica u kojima ona ~uva
neke, mo`da ~arobne napitke, neki novac, mrave,
zlatnike, izmet, {korpije, suze ili uspomene. Dugo
sam otvarao i zatvarao ladice naslikanog ~eljadeta,
one su bile prazne i ja sam ih punio fratarskim
sirevima sa bogate sofre koja sve vi{e raste i raste
i gu{i me.
Budim se, ustajem i idem u kupatilo da se umi-
jem. Sa zida u kupatilu gleda me Dalijeva grafika
na kojoj vje~ito druguju stari, dobri jarani: Don
Kihot i San~o Pansa.
Opet Dali!
^itav ovaj grad, ~itav ovaj hotel ispunjen je
Salvadorom Dalijem. Ne bih se ni iznenadio, ni
za~udio kada bi me sada dolje u kafani sa~ekao
iza nekog stuba, glavom i bradom, slavni maestro
i pozvao me na kahvu i cigar duhana.
U kafani ga nije bilo, ali bila je njegova velika
fotografija u pozla}enom ramu sa koje me je gledao
svojim krupnim, urokljivim o~ima. Kao da mi je
vrhovima svojih ufitiljenih dugih brkova ozbiljno
prijetio i pitao me dokle }u tako lo{e da slikam,
tako trapavo da crtam, tako lo{e da {krabam, tako
neumorno da trabunjam.
322
Naljutio me na sabahile i ja sam mu odbrusio:"A
znate li vi, gospodine Dali Salvadore, {ta je za vas
rekao Andre Breton? Ne zanima vas i pravite se
nevje{ti. Po Andre Bretonu, vi ste se uvukli u nadre-
alisti~ki paket devetso dvadeset devete. Za njega
ste obi~an uljez, pri{ipetlja i pri{i|eldija!"
Dali me je izbacio iz kafane.
Ipak, odlaze}i iz Figuerasa, opet sam pred nje-
govim plakatom stao kao ukopan. Onda sam se
primakao plakatu i pomirisao komad crnog hljeba
sa njegove slike. Hljeb je mirisao, mirisao. Bio je
jo{ vru}.
323
HRAM ANTONIJA GAUDIJA
Ki{a, ki{a …
Idem u Barselonu!
Gami`em {irokim cestama Katalonije i u o~ima
nosim rasko{na nebesa Kastilje, po kojima se u
svaki smiraj dana za vedrih dana doga|aju i doga-
|aju naj~udesnija ~udesna ~udesa i neslu}ene velike
predstave u beskrajnom plavom svodu, na radost
i polzu o~iju ptica i ljudi.
Da`di, da`di u Kataloniji …
Valja vidjeti silne vode Nijagare, valja vidjeti
i mo}ne snje`ne vrhove Hinduku{a, valja zagaziti
i u mutnu Amurdariju, valja u Arabiji gledati u
treptave zvijezde krupne poput zlatnih pili}a, valja
{etati obalama Neve, ploviti Senom, gaziti padi-
nama Durmitora, hodati cvjetnim vrtovima ~udesne
Alhambre, ali valja makar jednom u `ivotu za vedra
dana i u smiraj sunca vidjeti i do`ivjeti suluda
nebesa povrh Sijera Gvadarame.
Davno, davno prvi put sam ih vidio u jednoj
velikoj knjizi sa slikama u boji. U toj knjizi bila
je slika El Grekovog grada Toleda. Nad gradom
su bila nevi|ena i nevjerovatna nebesa. Mislio sam
da takvih nebesa nigdje na svijetu nema, da ih je
El Greko izmislio i naslikao, da su to njegova vlas-
tita, privatna nebesa, nebesa sa njegove slike.
324
Kada sam prije dvadeset godina prvi put bio
u Kastilji, vidio sam svojim o~ima nebo iz velike
knjige u kojoj je bila slika El Grekovog Toleda.
El Greko ni{ta nije izmislio. El Greko je samo
vjerno i majstorski to nebo uslikao.
U Kataloniji danas pada ki{a i nebo je pepeljasto,
i neba nema.
Jedini trenuci radosti na dugim putevima Kata-
lonije su velike izlo`ene skulpture na povremenim
stajali{tima, malehnim vrtovima i sa jedne i sa druge
strane {iroke ceste. Skulpture su velike, ~esto og-
romne, od bronze, `eljeza, kamena i drveta. Skulp-
ture se izdaleka vide i dugo, dugo stoje pred o~ima
putnika. Danas kao da putujem, putujem kroz jednu
veliku basnoslovnu izlo`bu pod obla~nim nebom
zemlje Katalonije.
Mislim na stare, davno pomrle putnike i kirid`ije
sa d`ombastih d`ada i puteva moga rodnoga Bal-
kana. Me|u potocima, {umama i hajducima, na
livadama pored Carigradskog druma, jedina velika
radost u tmurnim danima dugih i napornih putova-
nja izme|u konaka po karavan-sarajima, menzul-
hanama i hanovima, jedina vedrina i radost pored
druma bila su stra{ila sklepana i pobodena da po-
pla{e i rastjeraju ptice grabljivice. I nekad davno,
a i danas na mome rodnom Balkanu, ta stra{ila
pored puta, u njivama i po ba{tama, ~esto su veoma
ma{tovito i duhovito sklepana od svakojakih ot-
padaka, krpica i krpetina, da iznenade i obraduju
radoznalog putnika. Dugo }u pamtiti jedno stra{ilo
koje sam vidio negdje u Hercegovini. Stra{ilo je
izdaleka pomalo li~ilo i na fratra, i na konzula, i
325
na od`a~ara, i na propalog generala neke hametice
i do nogu potu~ene vojske.
Danas putujem izme|u velikih skulptura bes-
krajnim sivim prostorom ispod Pirineja i pada, pada
sitna ki{a.
Idem u Barselonu.
Ne idem u Barselonu da vidim najmnogoljud-
skiji grad [panije. Ne idem da vidim ~etiri miliona
ljudi, `ena i djece. Ima ih mo`da i manje, ili mo`da
i vi{e. Ne idem ni zbog tvr|ave, ni zbog avenida,
ni zbog pristani{ta, ni zbog kafana, ni zbog Svetog
Teodosija, ni zbog Svete Ane, ni zbog pala~a vice-
kraljeva Katalonije.
Ne idem da danas vidim kapelu Santa Agneda,
ni Tinel, rasko{ni salon katalonskih plemi}a i vite-
zova pod ~ijim je pozla}enim stropovima veliki
moreplovac Kristofor Kolumbo ponosno razastirao
i pokazivao katoli~kim kraljevima nevi|eni espap
koji je donio iz Novog svijeta, i neku crvenkastu
upla{enu ~eljad koju su odmah krstili, pri~estili i
do dana dana{njeg nazivaju Indijancima.
U Barselonu idem da vidim jednu nedovr{enu
katedralu, ~udo nad ~udima slavnog {panskog ~a-
robnjaka i neimara Antonija Gaudija i Korneta,
{to se smjerno u Gospodu predstavi u godini hiljadu
devet stotina dvadeset {estoj u vijeku na{em dvade-
setom.
Idem da vidim i da za nas nacrtam taj nevi|eni
i ~udesni hram {to ve}ma li~i na rasko{nu galiju
saracenskih gusara, nego na uzvi{eno duhovno pre-
bivali{te hri{}anske svete Porodice.
U Barselonu idem da vidim taj veliki nasukani
nebeski brod, njegova kamena jedra, njegove visoke
327
palube i jarbole pune nevi|enih ptica i svakojakog
cvije}a, korijenja i bilina {to su na ovu kamenitu
la|u do{li pravo iz Staroga zavjeta.
Idem da gledam ~udo nevi|eno.
U Barselonu me je dovela silna i nevi|ena ma{ta
slavnog neimara, kipara i vol{ebnika Antonija Gau-
dija i Korneta.
328
MILOSTIVA GOSPA SARAGOSA
Ibar, Ebar, Tibar,
Tibar, Ibar, Ebar,
Ebar, Tibar, Ibar…
Nekad sam se u modrim planinskim hladnim
vodama Ibra kupao. Nekada sam zelenom dolinom
Ibra ~esto putovao, putem kona~io i {ume plavoga
jorgovana mirisao. Mirisao, sevdisao i uzdisao.
Obalama mutnoga Tibra jedne sam davne jeseni
rane dokono i bezbri`no svakoga dana tumarao.
Na bijelim klupama u zelenim cvijetnim perivojima
mlade sam mome, plave i vrane, mirisave i jedre
kao {arenike jabuke, d`anum, esmer |uzel djevojke,
za~ikavao, grlio i milovao. Bile su tada blage no}i
i dani mjeseca rujna i {ume u daljini bile su rumene.
Jutros sam po tre}i put u `ivotu ugledao Ebar.
Jutros sam oblaporno i halapljivo jedu}i vru}u
lepinju, kao pravi `deronja i poguzija, duga~kim
betonskim mostom preko razlivenog Ebra u grad
molitava, slavnu i neveselu Saragosu, a u zemlji
aragonskoj, svojom nogom kro~io.
Kada sam u grad molitava, slavnu Saragosu, a
u zemlji aragonskoj, svojim poganim nevjerni~kim
bagavim stopalom hrupio, padale su plahe proljetne
ki{e, pjevale su stare strehe, lokvale su lokve, bujale
su bujice, sijevale su munje, pucali gromovi, bub-
njali obluci, pa rominjalo, pa plju{talo, pa da`djelo,
329
pa kapalo, kapalo kao iz ka{ike, curilo kao iz slavi-
ne, teklo, teklo kao iz ibrika, lilo, lilo kao iz rukava.
Po ovom prokletom kijametu nevi|enom i ne-
~uvenom do{ao sam u pohode i na svoje podvorenje
smjerno staroj milostivoj i prelijepoj gospi me|u
gradovima Saragosi, velikoj dami {to je u svojoj
desetvjekovnoj prebogatoj povijesti bila i uzvi{ena
senjora i strastvena maha i manola, i milosnica i
rimska matrona, i hri{}anska svetica, redovnica i
isposnica, i islamska kaduna i hanuma.
Sada stara i prelijepa gospa u svojim hladnim
kamenim uvehlim njedrima i vje~no mladom srcu
~uva uspomene i bogate tragove ~etiri velike kul-
ture, ulju|enosti i prosvije}enosti, koje su u duhu
i tijelu nje`nom `ivjele, cvjetale i prolazile.
Prva velika ljubav u ludosti i povijesti srca ove
milostive stare dame Saragose bila je drevna kultura
i ulju|enost iberijska po njenoj volji i milosti nare-
~ena Salduba.
U njezinom velikom srcu i radoznalom duhu
Saldubu je naslijedila i zamijenila kultura rimska
i sjajna galantna vremena basnoslovnog Cezara Au-
gusta.
Kada iz velikih prostranstava Magreba kao izne-
nadna i neo~ekivana pje{~ana oluja pod ova nebesa
Iberije dojezdi{e na svojim brzim hatovima Arapi,
na mo}nim rasko{nim bijelim grudima milostive
pobo`ne katoli~ke dame islamski pustinjski polu-
mjesec zauze po~asno mjesto hri{}anskog znamenja
raspe}a i Hristovih muka na krstu.
Novi pustinjski zavodnik i osvaja~ njezinog srca
i opojnog tijela, dotle nepoznatog, ali naslu}ivanog
i strasno pri`eljkivanog, dade milostivoj gospi li-
330
jepo i dostojno ime Sara Kosta i bogato je i obilno
dariva{e zlatnim brdima i dolinama, adi|ara, |er-
dana, halhala, pala~a, cvijetnih vrtova, tanahnih {a-
drvana, novih i nepoznatih zanata i sijasetom novih
umije}a, vje{tina, saznanja, umjetnina i svakojakih
inih majstorluka.
Kada u bijesu, u grizi savjesti, povrati na svoja
bijela prsa hri{}ansko znamenje i u vatru, u oganj
velikih loma~a baci islamski polumjesec i jevrejsku
Solomonovu zvijezdu da se zauvijek zatru na sve-
tom plamenu {panske Inkvizicije, dugo, dugo je
stara dama Saragosa tavorila svakojako i svekoliko
oskudijevala bez spaljenih i prognanih vje{tih se-
mitskih trgovaca po svojim ~ar{ijama, bez mudraca
i u~enjaka po svojim sveu~ili{tima, bez vidara i
travara po svojim bolnicama, bez vrijednih i spret-
nih zanatlija po svojim radionicama, bez vje{tih i
vrijednih ba{tovana po svojim vrtovima i ma{tovitih
i nadasve darovitih neimara po svojim gra|evinama,
kanalima za navodnjavanje svojih polja, mostovi-
ma, tvr|avama i gradskim zidinama.
Poslije halifa, emira i rabina, bila je vjerna ljuba
i milosnica kraljeva i plemi}a aragonskih. Ispra}ala
je u ljute bojeve i blagosiljala njihove zastave i
pukove u krvavim bitkama i mejdanima, sve do
Valensije i Baleara, sve do Navare i Kastilje, sve
do dalekih isto~nih obala Sredozemlja.
I ku}a Burbona i ku}a Habzburga darivale su
je veleljepnim bogomoljama, pala~ama, pregr{tima
blaga, dragoga kamenja, srebra, zlata i biserja. Dari-
vale su joj i naj{panskiju baziliku Notr Dam –
Gospu od Pilara, naj~uvenije svetili{te u katoli~kom
svijetu.
332
U sretnoj i velikoj ljubavi sa svojim aragonskim
kraljevima prije pet stotina ljeta, rodila je i prvu
{tampariju u Iberiji u kojoj je po~ela pe~atnja svetih
katoli~kih knjiga.
Rodila je i harnog gra|anina svoga senjora Luja
Santagela {to svojim blagom pridonese opremanju
flote velikog moreplovca i neustra{ivog dobrog pus-
tolova Kristifora Kolumba, u {panskom narodu jedi-
no nazivanog Kristobala Kolona.
Za vlade svoga najve}eg miljenika kralja Filipa
Drugog, sretnim brakom iz velikodr`avnog ra~una
Aragon se ujedini sa kraljevinom Kastiljom i milo-
stiva gospa Saragosa, a u zemlji aragonskoj, pre-
stade biti ljubavnica mo}nih, darovitih i lijepih i
ode – u manastir.
333
FRANCISKO GOJA LUCIENTES
Kada je za nekih lijepih i sretnih dana prije
mnogo, mnogo ljeta veliki francuski slikar Delakroa
ugodno boravio pod blagim nebom [panije, lutao
sokacima, seirio po cvjetnim vrtovima, ku{ao vina
i zavolio ljude Iberije, nije slu~ajno uzviknuo: "Sav
Goja treperi oko mene!"
Sr~em tre}u jutarnju gor~u kahvu i odbijam gu-
ste dimove duhana u ubavom bijelom gradi}u ara-
gonskome, glasovitom Fuente de Todos, zavi~aju
plemenitog senjora i ~udesnog maestra Franciska
Goje Lucientesa.
Evo, jutros i ja, strasni kahved`ija i duhand`ija,
dva stolje}a i trideset i pet godina poslije ro|enja
velikog {panskog slikara Franciska Goje Lucien-
tesa, glasno ponavljam rije~i koje je davno izgo-
vorio Delakroa: "Sav Goja treperi oko mene!"
Za velikog {panskog umjetnika ~uo sam davno,
jo{ u gimnazijskim danima u Sarajevu. U Istoriji
novoga vijeka, velikoj i dragoj knjizi doktora Va-
silja Popovi}a, bilo je zapisano nekoliko upe~at-
ljivih re~enica o {panskom slikaru iz Aragona. Uz
rije~i o Goji bila je objavljena i jedna od njegovih
mnogobrojnih ubojitih i ljutih karikatura iz dana
{panskog narodnog otpora.
334
Jutros se za kafanskim stolom u Fuente de To-
dosu, prisje}am {etnji i razgovora sa Ivom An-
dri}em po stazama beogradskog Kalemegdana.
Jedina svjetlija ta~ka izme|u ponora moje neu-
kosti i pakla predrasuda bili su dugi prijateljski
razgovori sa Ivom Andri}em, njegovo duboko po-
znavanje {panske pro{losti i {panske kulture, nje-
govo divljenje i po{tovanje prema {panskom ~o-
vjeku, njegovom uro|enom gospodstvu koje nije
imalo nikakvih stale{kih prepreka, ograda, plotova
ni taraba, nego je bilo podjednako prisutno i kod
obrazovanih ljudi najvi{eg roda, kao i kod obi~nog,
neukog i siroma{nog {panskog seljaka.
U tim dugim {etnjama po Kalemegdanu volio
je da govori o Goji i govorio je sa velikim po{tova-
njem, ali i sa istinskim poznavanjem slikarstva.
Malo je koji na{ pisac tako dobro, temeljito i sigurno
poznavao slikarstvo kao Andri}.
I jutros ponavljam njegove rije~i o Goji: "Sve
na{e ideje nose ~udan i tragi~an karakter predmeta
koji su spaseni od brodoloma… Otud je svaka velika
i plemenita misao stranac i patnik. Otud neizbje`na
tuga u umjetnosti i pesimizam u nama."
Kada sam prvi put bio u [paniji, ki{ovite jesenje
madridske dane provodio sam najve}ma u dvora-
nama veli~anstvenog Prada, me|u silnim Ticija-
nima i Rubensima, ali najvi{e pred Velaskezom,
Zurbaranom, Muriljom i dragim Gojom.
Jednog jutra, pod ki{obranom, i{ao sam ~ak na
drugu obalu nabujalog Manzanaresa, u dolini svetog
Isidora, da tra`im ku}u u kojoj je za svojih mad-
ridskih dana `ivio i slikao ve} potpuno gluhi maes-
tro Francisko Goja.
335
Spao sam s nogu tog jutra da prona|em vilu
koju je narod prozvao: Ku}a gluhoga. "Quinta del
Sordo".
Osumnji~en od nazadnjaka i mra~njaka zbog
svoga slobodarstva, te{ko bolestan, slikar se povu-
kao u ovu ku}u na obali Manzanaresa. Silni Gojini
prijatelji u vrijeme njegova `ivota u Madridu bili
su daleko od [panije, u izgnanstvu.
@ena Jozefa bila je ve} umrla. S prozora ku}e
okru`ena ru`nim jesenjim vrtom, pru`ao se pogled
na blago zatalasane padine ispod snje`ne Sijera
Gvadarame. Tada je njegovo doma}instvo vodila
dalja ro|aka Leokadija Zorilja. Bio je ve} potpuno
gluh, nije mogao ~uti ni topovsku paljbu, sve kad
bi topovi pucali pod njegovim prozorima.
Podizao bi tada pogled sa svojih crte`a i slika
i {aputao:
"Samo}a me je nau~ila mnogim stvarima".
U toj kupljenoj ku}i, Goja je zidove ukrasio
freskama, koje je slikao za svoju du{u i potrebu,
a ne po ne~ijoj narud`bi.
Svoje zidove pokrio je stra{nim privi|enjima,
nakazama i ~udovi{tima iz "Kapri~osa" i "Dezas-
treza". Tu je i `ena sa velikim no`em u ruci, koja
se mu~ki prikrada, |avoli i krezube vje{tice koje
igraju sa velikim jarcem, glavnom zvanicom nji-
hove sablasne ve~erinke. Ogromni, dlakavi, ~udo-
vi{ni div pro`dire ubogog ~ovjeka. Freske izazivaju
osje}anje bolesnog ko{mara i dojam ludila, `alosno
stanje u koje je zapao oboljeli majstor iz Fuente
de Todosa. Gojine freske slikane su samo sa dvije
boje, crnom i bijelom, sa neznatnim dodatkom sje-
ne. Krajolik je za Goju tada samo bezna~ajna poza-
337
dina, crna zavjesa sa pustom zemljom i mrtvim
nebom. U `i`i njegovog zanimanja je samo ~ovjek
zanesenog pogleda, iske`enog lica i otvorenih usta
koja vape za pomo}, ili bar za razumijevanje, ako
ve} nema za ljudske patnje na ovome svijetu po-
dr{ke, razumijevanja ni sau~e{}a.
Za sretne mladosti i snage svoje, Goja je odu-
{evljeno slikao sve {to je vidio u Saragosi i u Mad-
ridu. Privla~ile su ga igre na pitomim obalama Man-
zanaresa, madridske pijace i igre vesele mlade`i,
vinogradi, maslinjaci, panduri i seoske svadbe. To
je bio jedan drugi, sretni Goja…
Tada je Goja majstorski spajao nje`ne svijet-
loplave i zelene tonove sa ru`i~astim, crvenim, `u-
tim, i davao divne prelive tonova u tkaninama, u
sjaju svile, u mehkoti bar{una, u svakojakim pre-
livima njegovih maha i manola. Slikao je nje`ne,
sjajne i plavetne tonove neba, iznutra taknute ru`i-
~astim, ili narand`astim, odbljeskom sunca.
Gojina umjetnost je duboko {panska. Na nje-
govim platnima `ive, di{u i hodaju ljudi njegove
zemlje.
Delakroa je uzviknuo davno i ja ponavljam ju-
tros:
"Sav Goja trepti oko mene!"
338
SILNI AGA ZULOAGA
Danas je opet nedjelja!…
Na kratkom |erdanu vremena po kome su nani-
zani moji kratki dani pod ~udesnim nebom Kastilje,
svaki ~as je nedjelja.
Opet ~itavo jedno nedjeljno jutro u Kastilji slu-
{am raspjevana crkvena zvona, vrapce, {umove da-
lekih poto~ina i zanesen govorim stihove Du{ana
Vasiljeva: "O, svete moje nedelje, ~asovi mojih
nadahnu}a…"
U podne, opet, kao i ju~e, mumlam i govorim,
{apu}em i stenjem bijesno i suludo: Gvadalahara,
Gvadalahara, Gvadalahara!
Ne, ne treba vjerovati u milozvuk rije~i!
U podne znam: nije me ponijela i oraspolo`ila
ni davna keltska pro{lost, ni drevne rimske iskopine,
ni pra{njave arapske ru{evine, ni nezgrapne {panske
gra|evine.
U doba Kelta ovo se mjesto zvalo Ariaka. Taj
naziv primili su i sa~uvali i Rimljani. To ime Rim-
ljani su u amanet ostavili i [pancima, da mu hitri
Musini i Tarikovi berberski konjanici naziv pre-
ina~e u – Lued al Hajara – {to prosta~ki i jed-
nostavno zna~i – poto~ina koja valja kamen~ure.
Za dugih vijekova malo-pomalo, polahko, po-
lahko, arapsko Lued al Hajara, Lued al Hajara,
Lued al Hajara u {panskim u{ima i na {panskim
339
usnama topilo se i topilo, mijenjalo i mijenjalo i
poto~ina {to valja kamen~ure postala – Gvadala-
hara!
Samo mi je jo{ jednom bilo tako te{ko, kada
sam otkrio da lijepa rije~ Rosinante zna~i – raga,
kljusina, nakaza.
Ne, ne treba vjerovati u milozvuk rije~i!
Danas me nije iznenadilo ni za~udilo {to su na
me|i i srednjega i novoga vijeka vladali veliki vite-
zovi i mecene iz ku}e Inigo Lopez de Mandoza,
markizi od Desantilena i vojvode del Infantidado,
i {to sada ovdje upravlja neki smije{ni i nepros-
vije}eni predsjednik op}ine sa svojim nepismenim
pisarima i grubim pandurima.
Nije me za~udilo {to se u Gvadalahari `enio i
veselio Filip Drugi sa Izabelom od Valoa, i {to je
na kraljevskoj gozbi bilo zvanica iz Aragona, Es-
tramadure, Katalonije i Portugala, kada se i danas
ovdje svadbuje, svetkuje i vrzmaju se zvani i ne-
zvani iz Pensilvanije, Ohaja, Bavarske i Jugoslavije.
Skoro svakog ~asa ugledam kroz moj hotelski
mali prozor neku litiju sa ripidama, mladim mini-
strantima i utvarama. Taj svijet kao da je si{ao sa
slika Ignacia Zuloaga i Zabaleta, brzo se presvukao,
prevario ~uvare, otvorio vrata muzeja i pobjegao,
makar do prvog mraka, na ova duga polja i u ovaj
ukleti krajolik posut nekim prahom i pepelom neo-
dre|ene boje i neizvjesnog porijekla.
Ju~e sam bio u staroj Segoviji da potra`im ra-
dionicu slikara Ignacia Zuloage i Zabaleta u velikoj
crkvi svetoga Huana de los Kabalerosa, u kojoj su
se vijekovima sahranjivali najmo}niji plemi}i i u
kojoj je Zuloaga slikao zanosne plesa~ice i mlade
340
plesa~e, gitane, velike glumce i pjeva~e, borce sa
bikovima, prosjake, patuljke, bogomoljke, i radio
~uvene portrete Miguela de Unamuna, Manuela de
Falje, kao i puste i `alosne {panske predjele Ta-
ragona, Nahera i Pankorba.
Prije ravno trideset i pet ljeta slavni samouk
Ignacio Zuloaga i Zabaleta zalupio je vrata svoje
slikarske radionice i na prozoru ostavio svoju kratku
poruku: "Oti{ao sam zauvijek u vaseljenu! Moje
slike mo`ete pogledati, ako vas zanimaju, u Se-
goviji, u Madridu, u [tutgartu, u Detroitu, u Frank-
furtu, u Njujorku, u Parizu i na mome imanju u
Zuimaiji."
Ju~e sam u crkvi svetoga Huana de los Kaba-
lerosa, u kojoj su se stolje}ima pokopavali plemi}i
i u kojoj je Zuloaga slikao nje`ne mamine maze,
bolesne prosjake, sulude isposnike, raznu dvorsku
prdimahovinu i slavne mudrace i pjesnike, davao
pomen i sam odgovarao na jektenija velikom vile-
njaku, ~arobnjaku, vol{ebniku i samouku iz Ejbra,
potomku stare porodice oru`ara, koji je te{ki sli-
karski nauk i zanat u~io, u~io i nau~io preslikavaju}i
djela starih, dobrih velemajstora u madridskom Pra-
du, u~io tajnu `ivopisa sa zidova i platana talijanskih
kvatro~entista u Firenci, lutao izme|u Toleda, Pa-
riza i Segovije i upijao svojim o~ima, svojom du{om
i svojim ~ulima El Greka, Velaskeza, Goju i Manea.
Sada znam: njegov na~in slikanja ostaje stran
svim na~inima koje je savremena umjetnost tako
grozni~avo prihvatila, a i odbila: nema ome|ivanja
tonova, nema poentilizma, ni zloupotrebe modre
ni narand`aste boje: ni kubizam, ni vizija plohe
ne postoje za slikara Zuloagu.
342
Velika crkva svetoga Huana de los Kabaleros
odavna nije vi{e ni hram ni slikarska radionica
samouka i pobornika iz porodice slavnih oru`ara.
Velika crkva svetoga Huana de los Kabaleros
sada je veliki muzej keramike.
Pod svodovima velikog muzeja keramike za-
vr{avam pomen Ignaciu Zuloagi i Zabaletu i pojem:
Jok, jok, juk, juk, samouk,
– silni aga Zuloaga.
I{!
Ja sam aga Zukoaga,
– ni prinijeti Zuloagi
I{, i{!
Ja sam aga Zukoaga.
Do ~lanaka Zuloagi,
I{.
Ja sam aga Zukoaga,
– ni prismrdit Zuloagi
I{, i{.
Ku{, ku{!
Danas je opet nedjelja. Danas su bili ~asovi
mojih nadahnu}a.
343
U ODAJAMA EL ESKORIJALA
Jutros sam krenuo na proplanke Sijera Gva-
darame. Idem u pohode kraljevskom manastiru sve-
toga Lorenca od Eskorijala, velikomu~enika i stra-
dalnika uzvi{ene matere Crkve. Ovaj kloster zidao
je i u njemu preminuo {panski kralj Filip Drugi,
najve}i tvorni~ar pomr~ine u povijesti ove zemlje.
Osje}am da }u pomahnitati od silnog obijanja
crkvenih i samostanskih pragova.
Ju~e sam prvi put sreo svetoga Lorenca. Vidio
sam ga na velikom platnu nekog slavnoga majstora
u jo{ ~uvenijem muzeju Prado. Svetac je mlad,
ima lijepo dr`anje i velike sme|e o~i. Njega je
ispekla na usijanom ro{tilju jedna pove}a grupa
bezbo`nika, istovjetno kako se to u nas pr`e doma}i
specijaliteti na `aru. Ti ugursuzi su ga prvo skinuli
do gole ko`e, da pred posjetiocima muzeja istaknu
dra`i svetiteljevih `enskih oblika i pohotnu bjelinu
njegove puti, potom su ga ovi isto~nja~ki bezbo`nici
i d`enabeti protuprirodno obljubili, onda su ga po-
topili u zejtin i sada se spremaju da ga ispeku na
`aru dobro raspaljenog drvenog }umura. Dok ga
guraju prema velikom, za ovu priliku naro~ito prav-
ljenom ro{tilju, jedan ~apkun ga bestidno {tipa po
prknu nanose}i tako velikomu~eniku jo{ vi{e bola,
dok miloliki bogougodnik upire svoje lijepe keste-
njaste o~i pune suza prema nebu, odnosno, i ta~nije,
344
prema gornjoj strani pozla}enog okvira velike slike
u muzeju.
Kralja Filipa Drugog, graditelja El Eskorijala,
vidio sam ve} desetog dana moga boravka u [paniji
u blizini Plase Orijental u Madridu.
Vladar je od bronze i le|ima je okrenut prema
gorju Kastilje, tako da su bregovi ostali za njim,
a ne za nama.
Kralj je tako|e mlad i on ima lijepo dr`anje,
ali nema lijepe o~i kao sveti velikomu~enik kome
je posve}en ovaj ogromni kloster.
Filip Drugi blehne u spomenik Filipa ^etvrtog
kao da se ~udi otkud pa ovaj na konju, i odakle
mu i za ovu priliku dvije `enske sa vijencima cvije}a
i ~etiri strasna afri~ka lava da ga ~uvaju. Monarh
je obu~en u oklop, u ruci dr`i pove}u oklagiju,
kao san}im kraljevsko `ezlo, nosi dokoljenice i
neku vrstu priglavaka i patika na nogama. Ima kralj
i veliku {pansku kragnu, naravno ne tamo gdje se
ona obi~no nalazi, nego oko vrata, da je svi lijepo
vide.
Filip Drugi odlu~io se da ovaj samostan podigne
kao spomenik na jednu veliku i veoma zna~ajnu
bitku, koje se ja vi{e ne sje}am i koja, zaista, nema
nikakvog zna~aja za sada{njost i za budu}nost ove,
ili neke druge, zemlje.
Suveren je manastir posvetio pepelu, odnosno
~varcima, lijepog bogougodnika, svetoga Lorenca
iliti Lovre.
Put do samostana je brdovit, krivudav, dug i
poplo~an je dobrim namjerama.
Ostavio sam za le|ima i posljednji fakultet ve-
likog sveu~ili{nog naselja grada Madrida i sada
345
po~inju ba{~e, njive, poljske ku}e i bogata{ke re-
zidencije.
Iza jedne benzinske pumpe iznenada sam ugle-
dao Eskorijal. Manastir je na visini najvi{eg vrha
sarajevskog Trebevi}a i opkoljen je havetinjskim
granitnim predjelom, u ~ijoj pusto{i kao da jedino
prebivaju mitolo{ke nakaze, prosti seoski vampiri
i poneki izuzetno otmjeni fantom.
Samo je zatucani bogomoljac, paziku}a i sek-
sualni manijak mogao izabrati ovu odvratnu vi-
soravan u kom{iluku pakla da na njoj sazida Bo`iju
ku}u. Njegov Bog mogao je prebivati u pustinji
kojom cvile i urli~u vjetrovi kao hiljade kerova,
hijena i {akala. Kao da je njegov Bog bio razbojnik
{to se pred silnim potjerama, hajkama i goni~ima
morao ~ak ovdje skloniti pod svoj krov.
Po{ao sam za ~ovjekom sa zlatnim dugmadima,
zlatnom vilicom i svilenim gajtanima da razgledam
~udovi{nu gra|evinu naprvljenu u svojoj osnovi u
obliku ro{tilja, u spomen i dugo sje}anje na te{ku
smrt rano preminulog i nikada nam nepre`aljenog
pokojnika.
Odmah sam odustao od namjere da samostan
uzdu` i poprijeko premjerim svojim koracima, ali
pod zakletvom tvrdim da u njega odjednom mo`e
stati deset hiljada debelih i dva puta toliko mr{avih
redovnika.
Ovo kameno ~udovi{te, ~ije bi prozore valjalo
brojati nekoliko dana i no}i, ima sve }o{kove o{tre
i britke da bi se o njih mogli posje}i i prokrvariti,
i sve kupole {iljate kao igle da bi se na njih naboli.
Razgledao sam kralji~ine odaje i salone, salu
u kojoj su bili primani poklisari, slike i goblene
347
[panaca, Flamanaca, Francuza i Italijana. Blagovi-
jesti, polaganje u grob, iscjeljenje slijepih i gubavih,
pieta, dolazak u Jerusalem, kr{tenje u rijeci Jordanu,
tajna ve~era za trinaest osoba. Apostoli su odreda
razroki i prije li~e na siled`ije koje je Hrist istjerao
iz svoje {kole, nego na njegove u~enike primjernog
vladanja i odli~nog u~enja.
Dok prolazim ovim ledenim prostorijama, stre-
pim da }e me iza nekog ugla sa~ekati mra~ni otac
Torkvamada i na mrtvo ime i prezime isprebijati,
ili }e mi sa tavanice sko~iti za vrat vrhovni inkvizitor
i stra{ni kardinal Himenez i prvo me zadaviti, pa
onda natenane spaliti.
Gu{im se od ustajalog zraka u odajama Filipa
Drugog, koje ni ovi krilati vjetrovi oko klostera
nisu mogli provjetriti.
Rubensa sam zauvijek i do kraja `ivota zamrzio
ovdje u [paniji. Sre}om, ovdje ne sre}em njegove
dosadne sli~urine sa glupavim alegorijama, `enskim
trbu{inama, papcima i kopitama {umskih ljudi i
neke silne dje~urlije razbacane po krilima, ili po
travi.
Ho}u da sjednem u nosiljku u koju je ugra|en
i pokretni nu`nik za potrebe kralja Filipa Drugog,
u kojoj su ga pred smrt do Eskorijala sedmicu dana
teglili iz Madrida, ali me ~uvar sa zlatnom dugmadi
i zlatnim zubalom u mojoj bezbo`noj namjeri omeo.
Pored samog oltara, iza jedne crvene zavjese
je i njegov krevet sa baldahinom, na kome je za
svoje vlade promijenio ~etiri `ene da bi se na kraju
do`ivotno vjen~ao sa spirohetom palidom i pao s
nogu pravo u ovu stolicu, poslije u ovu postelju i
na kraju u podrum. Prethodno su ga petnaest godina
348
su{ili na vjetru da ga poput pr{uta balsamuju i
u{tave, kao, uostalom, i sve le{eve u kripti Esko-
rijala.
Odlaze}i iz Eskorijala, zakleo bih se da ova
grdosija i nije sazdana od kamena nego od dogme,
ni pokrivena plo~om nego anatemama, ni ogra|ena
zidom nego kletvama.
349
ALKAZAR
Ru~ao sam u jednoj kr~mi s nekoliko hipika.
Hipika je bilo pet.
Da sa tavanice ne visi dvanaest {unki, kr~ma
bi po silnim raspe}ima na zidovima prije li~ila na
malehnu kapelu koju su u nekoj tu~i preoteli od
popova da umjesto oskudne popovske nafore slu`e
svoje obilate gurmanluke.
Hipici proklinju i Toledo i cijelu [paniju i ne
mogu da pre`ale {to su oti{li iz sjeverne Afrike i
do{li u ju`nu Evropu.
Po bezistanima i sokacima arapskih kazbi droge
se prodaju javno kao burek, tatlije ili bostan, a
ovdje im se ~ini mnogo vjerovatnije da }e sutra
biti pozvani na ru~ak kod mavarskog halifa u Kor-
dobi i poslije ru~ka se o`eniti halifovim princezama,
a prekosutra po}i kamilama na svadbeno putovanje
oko svijeta, nego otkriti mjesto, ulicu, broj, ~ovjeka,
koji posjeduje i kr~mi taj ~udesni espap nad espa-
pima za kojim oni uzalud tragaju i uzaman `ude.
Po svojoj odje}i, kosi, bradama neki od njih
me podsje}aju na afri~ke plemenske poglavice fran-
cuskog porijekla ako su crni, ili na ruske bogo-
iskatelje i kalu|ere eneleskog porijekla ako su plavi.
Tedi je na prsima nosio par~e uha svoga najboljeg
{kolskog druga kome u{i ionako ne trebaju po{to
se i ne vide.
350
Sa svojim odijelom, kosom i bradom, ja bih
prema njima jedva mogao biti neki smjerni paroh
u Elemiru, ili pobo`ni protoprezviter iz Daruvara
koji je nekim ~udom zalutao u kraljevski grad To-
ledo.
Najsretnije hipike vidio sam u Marake{u. Oni
bla`eno kunjaju u carstvu, ili republici snova, ve}
prema svom politi~kom ukusu i opredjeljenju, ili
igraju po sukovima pored du}ana, ~ajd`inica i ukro-
titelja kobri, i niko ih ne pita za ime oca i maj~ino
djevoja~ko prezime. Trebalo je samo u}i u brod i
pre}i pravi okean, ili neko more i do}i u taj za~arani
hipilend pod snije`nim padinama Atlasa.
U kr~mi koja je li~ila na kapelu, ili bar na bisku-
povu ostavu, ru~ao sam perdiz estofade: pe~ene
jarebice prelivene crnim vinom iz Mentrida i bijelim
vinom iz Talavere. Jarebice su ovdje jeftinije od
kobasica u Italiji, ili od sendvi~a na Jelisejskim
poljima.
Tedijevi roditelji su Irci, industrijalci i katolici,
ali se Tedi gnu{a i od prvog, i od drugog, i od
tre}eg. Tedi propovijeda u~enje Al Mutanabija, ne-
kog arapskog starog dvorskog pjesnika: "Svi su
mrtvi: i oni koji su zabranjivali droge, i oni koji
su ih uzimali, i oni koji su ih prenosili, i oni koji
su ih kupovali, i oni koji su ih u`ivali…"
Nisam uspio da uvjerim hipike da je {pansko
vino bolje od svih narkotika, i da toga vina ima i
u Maroku, i u Londonu, i u Di`onu, kao {to se
zbog {panske mu{ice ne mora putovati ~ak u [pa-
niju, nego se mo`e nabaviti i u Be~u, i kao {to se
{panskim zidom zove paravan koji se mo`e vidjeti
u mome ateljeu u Beogradu, ili pro~itati novela
351
Rake Drainca, koja se tako naziva, i madridska
pailja poru~iti u restoranu hotela "Jugoslavije", i
flamengo do`ivjeti u Meksiku, i sramotna bolest
{panska kragna zaraditi i u ulici u Hamburgu.
Zaputio sam se prema Alkazaru i ostavio hipike
da `va~u marcipan.
Ima nekih gra|evina na svijetu kojima je su|eno
da nikada ne nestanu sa lica zemlje. Njih ru{e, pa
ih ponovo podi`u, ili zapale, pa ih iz temelja ob-
navljaju, ili ih obore da ih na~ine jo{ ve}im i jo{
ljep{im. Takva ~udovi{na gra|evina je i ~uveni Al-
kazar u Toledu. Svaki zna~ajniji grad u [paniji
ima svoj Alkazar, kao {to ima po{tu ili poresku
upravu, ali prije bi se reklo da Alkazar ima svoj
Toledo, nego Toledo svoj Alkazar.
Njega su za dana{nje turiste iz ~itavog svijeta,
uklju~uju}i tu i Bugare, zidali vizigotski vladari,
da ga od njih preotmu arapske vojvode i berberski
ratnici posredstvom {panskih Jevreja kojima su do-
dijala vizigotska zlostavljanja i ucjene, da ga maur-
ski vladari predaju {panskim kraljevima, i da ga
{panski kraljevi pretvore u azil i vojnu {kolu, a
da ga dana{anja vlada [panije proglasi muzejom
i nacionalnim svetili{tem svoje pobjede u gra|an-
skom ratu.
U svom dugom `ivotopisu ova gra|evina, koja
vlada nad gradom kao kakva ~udovi{na d`inovska
kamena kutija puna duhova i fantoma pro{losti,
zapamtila je Tarika koji je sa dvanaest hiljada Ber-
bera pre{ao u Evropu na mjestu D`ebel Tarik (Gib-
raltar), zapamtila je da ju je sru{io, pa obnovio na
istom mjestu Alfons [esti, a uve}ao Karlo Peti i
ru{ili je Englezi, i palili Portugalci, i ponovo po-
352 353
dizali Habzburzi, da je sagore Francuzi i obnove
Burbonci, koje su ovamo poslali ti isti Francuzi,
da usre}e [paniju sa Burboncima prije nego je une-
sre}e sa Bonapartama i za kratko vrijeme burbonske
bijele krinove zamijene Napoleonovim i @osefovim
rimskim orlovima.
Ko bi sve to mogao pomisliti i povjerovati {eta-
ju}i ovim sjenovitim sokacima punim malih du}ana
po kojima se danas kao uspomene prodaju hale-
barde, toledanski ma~evi, topovi koji se mogu dr`ati
na no}nom stolu i na kuhinjskom kredencu i oklopi
pravljeni po mjeri i ukusu kao ko{ulje i mantili u
konfekciji. Ovdje mo`ete kupiti oklop za sebe i
oklop za svoga konja, ako ste na konju do{li ~ak
u Toledo.
[panski nacionalisti ponosni su na Alkazar koji
je sedamdeset dva dana odolijevao republikanskoj
opsadi i radni~koj miliciji, i nije se predao ni kada
je skoro do temelja bio poru{en i spr`en.
Mnogo sam ~itao i jo{ vi{e slu{ao o juna{tvu
republikanske {panske vojske. Ne znam da li se
vi{e divim hrabrosti socijalista ili podvizima anar-
hista, komunista, ili trockista, [panaca ili boraca
internacionalnih brigada. Me|utim, i druga strana
u ovome ratu imala je svoje junake i svoje pobjede
ali o njihovoj hrabrosti i podvizima mnogo sam
manje slu{ao i znao.
Prije nekoliko godina Alkazar je potpuno ob-
novljen i sada se po vitrinama mogu vidjeti lica
branilaca tvr|ave, njihovi papiri, pisma, pi{tolji,
~inije, ka{ike i {kolske tablice njihove djece. Zatim:
odaje sa slamaricama i gvozdenim krevetima po
kojima je `ivio narod i gdje su bile bolnice u kojima
354
se i umiralo i pora|alo, i stari motorcikl preude{en
za mlin, i testere i no`evi kojima su rezane noge
i ruke ranjenika, i ogromna maketa sru{enog Al-
kazara, i biste proslavljenih generala: San Hurha,
Kvejpa de Ljana, Arande, Varela, Emilija Mole
Vidala iz Navare.
Ima jedna jedina odaja u cijelom Alkazaru koja
nije ni dotaknuta, ni obnavljana. Ta odaja je na
prvom spratu i tu je bio {tab pukovnika Moskarda.
Izre{etani zidovi, sru{ena tavanica, oprljene zavje-
se, nagorjele stolice, sr~a po provaljenom patosu.
Na zidu dvije velike slike: ~ovjek u pukovni~koj
uniformi sa nao~arima iza kojih se jedva naziru
o~i, i mladi} Luis u bijeloj ko{ulji, plav i gologlav.
Ispod slika jedan starinski telefon u staklenoj
kutiji.
Preko ovoga telefona komandir radni~ke mili-
cije uporno je pozivao pukovnika Moskarda da pre-
da Alkazar.
Pukovnik Moskardo uporno je odgovarao ko-
mandiru radni~ke milicije da o predaji Alkazara
nema ni govora.
Za sedamdeset dva krvava dana izginulo je na
desetine hiljada sinova [panije i na jednoj i na
drugoj strani. Me|u njima i Luis, jedinac pukovnika
Moskarda.
Kao da je sve to naslutio Federiko Garsija Lorka
pjevaju}i s druge strane barikada i drugom prilikom
na samom po~etku krvoproli}a, u svojoj Baladi iz
Velikog rata:
Imao sam sina.
Izgubio se u arkadama jednog petka sviju
mrtvih.
355
Vidio sam ga kako se igra na posljednjim
ljestvicama svete mise.
I baca{e vedrice od svijetla lima u srce
sve}enika.
Imao sam sina…
356
UGA[ENE VATRE
Idem starim uskim sokacima Madrida, pentram
se padinama po kojima su nekada davno stanovali
Arapi i Jevreji. Vu~em se starim uskim ulicama
izme|u tu`nih, odvratnih ku}erina sa slijepim pro-
zorima na kojima se ne su{i ni poderano rublje na
vjetru, a kamoli da se prote`u i kiko}u mazne se-
njorite sa crvenim cvijetom u gustim kosama i crnim
tamburama u bijelim rukama. Haj, haj, udarale cure
u tambure, udarale pa se rasplakale…
Skru{eno prolazim pored neke `andarmerijske
kasarne pred kojom stoji stra`a. Stra`ari imaju zele-
ne kabanice i nose {e{ire od lakovane ko`e, pa
li~e na ogromne zelene bube sa crnom glavom koju
kao da je napravio Bernar Bife za neku svoju izlo`bu
strave i u`asa.
[panska `andarmerija ~uva zemlju na konjima,
na motorima, u automobilima, na biciklima i pje-
{ice. Ne mogu da zamislim krajolik u kome ne bi
bilo njihovih zelenih pelerina poput kro{nji olistalog
drve}a, od kojih bi se mogla stvoriti prava {umetina
i neprohodna tajga, kad bi se svi na neku o{tru
komandu skupili na gomilu.
Ne umijem da se divim policiji, ali Gvardia
civil to, sre}om, od mene i ne tra`i. Mo`da sam
jo{ uvijek opsjednut nezaboravnim stihovima stare
romanse:
357
358
Na kabanicama im se sjaje
mrlje tinte i voska.
S du{om od crna laka
cestom dolaze.
Prolaze kad ho}e pro}i
i skrivaju glavama
maglenu astronomiju neku
nestvarnih samokresa.
Ima mnogo ve}ih gradova od Madrida, ali nigdje
se ne mo`e vidjeti toliko ~eljadi po ulicama kao
u Madridu. Kao da su od jutra do mraka nekoliko
miliona stanovnika ovoga grada na ulici, u prola-
zima i na trgovima. Sve {to se mo`e micati i mrdati
gami`e po gradu da ne{to vidi, da ne{to tra`i, da
od nekoga pobjegne ili da nekoga sretne.
Plasa Major je besprijekorna, {tura i ledena cje-
lina.
Na svijetu ima mnogo i ve}ih i ljep{ih trgova,
ali nema nijednoga koji je toliko katoli~ki kao Plasa
Major.
Trg pored crkve svetoga Petra u Rimu djeluje
skoro paganski prema ovome u Madridu.
Plasa Major duga~ka je pet stotina i {iroka dvije
stotine dvadeset i osam mojih koraka. Na nju gleda
~etiri stotine sedamdeset i sedam istovjetnih bal-
kona.
Sude}i po otira~ima ispred vrata, ovdje danas
stanuju takozvani mali ljudi, mahom srednjega rasta
i svakojakih sitnih zanimanja i krupnih briga. Ovi
prozori i balkoni bili su nekada lo`e koje su gradili
{panski vladari iz ku}e Habzburga, da iz njih sa
svojim kraljevskim domom, svitom, sve}enstvom,
dvorskim ludama, kepecima, dvorskim damama,
slikarima i plemstvom posmatraju autodafe, a po-
359
vremeno na Plasi Major prire|uju i ostale razonode
i svakojake razbibrige. Osim toga, na trgu je moglo
stati jo{ desetine hiljada obi~nog pu~anstva, zanat-
lija, doma}ica, kalu|era, rabad`ija i isposnika, da
zajedno sa kraljem, popovima i markizima u`ivaju
u prizorima spaljivanja stotina nevjernika, jeretika,
vje{tica, vampira, biskupa i svakojakih babaroga.
Na Plasi Major gorjeli su i hugenoti i protestanti,
i katolici i Jevreji, i stare vra~are i mlade svetice.
Od tada u ovoj zemlji i nema vi{e velikih {uma,
ali se na ulicama mo`e sresti jo{ pokoja vje{tica.
[panci kao da su posjekli vi{e drveta za svoje
loma~e nego za svoje ku}e i brodove. Iako je sumnja
nagrizla vjeru prvo u Italiji i tamo ustanovila svetu
Inkviziciju, [panija je zapalila najve}i oganj u povi-
jesti svete matere crkve i zato mi ovo mjesto zaista
li~i na najve}i tiganj za pr`enje ljudskog mesa pod
kapom nebeskom, kao {to se Trg svetoga Marka
u Veneciji mogao u~initi Bonaparti kao najljep{i
salon pod vedrim nebom na svijetu.
Pod arkadama na sve ~etiri strane sada su du}ani,
kafane, bifei i svakojake zanatske radionice.
U ovim radnjama prodaju se kape: od paradnih
{apki za admirale sa zlatom i perjem, krznenih kapa
za planinare, bijelih platnenih kapa za kuhare i
beretki na baskijski na~in, do ka~keta kakav je nosio
nekada{nji slavni detektiv [erlok Holms.
Ima du}ana koji nude samo no`eve svih vrsta
i veli~ina, naro~ito britve koje su istovjetne sa bo-
sanskim ~akijama. Jevrejske zanatlije, najvjerovat-
nije, donijele su ovaj oblik no`eva iz [panije u
daleku novu postojbinu Bosnu.
360
U ovim malim gostionicama mo`e se u svako
doba dana i no}i uz ljubazan osmijeh i nisku cijenu
dobiti desetak vrsta morske ribe i svakojakih {koljki,
pu`eva, glista, morskih buba i ostale gamadi, iako
je ovaj grad skoro hiljadu kilometara daleko od
morske obale.
U kr~mama se to~e i prelijevaju {panska vina
koja su sva odreda ponajbolja.
Bez puno razmi{ljanja u{ao sam u jedan mali
kapad`ijski du}an i kupio jedan ponajskuplji ka~ket.
U tome ka~ketu ve}ma sam li~io na kakvog
izhan|alog i davno umirovljenog balkanskog pala-
na~kog `bira i uhodu, nego na slavnog londonskog
detektiva [erloka Holmsa, diku i ponos Skotland
Jarda.
361
BILA JE SVADBA
Zaputio sam se prema staroj velelijepnoj kra-
ljevskoj pala~i u Madridu.
Dan je vedar i topao, sve je prozra~no i miri{e
na neke daleke i nevidljive omorike sa Sijera Gva-
darame.
Vu~em se pored basnoslovne ograde dvorske
ba{~e kao bezimeni hodoljub sa dalekog Balkana,
koji je do~ekao jedan ~udan zeman da mo`e ne-
ka`njivo zavirivati i zuriti po kraljevskim perivo-
jima, vodoskocima i ru`i~njacima.
Zaista, do{lo je posljednje vrijeme kada na {pan-
ski dvor za dvadesetak bijednih pezetosa mo`e do}i
svaka protuha i svaki {alabajzer, i tumarati i za-
zve~iti do mile volje po trpezariji, biblioteci ili
prijestonoj dvorani.
Dvorski park pun je Neptuna, Afrodita, Dijana
i slu{kinja sa gospodskom razma`enom dje~urlijom
ili skupocjenom {tenadi visokog roda i porijekla.
S druge strane dvorske ~ipkane ograde, {to me
neodoljivo podsje}a na neke rasko{ne ograde oko
starih dvoraca u Lenjingradu, ulica je preplavljena
lijepim `enama i omanjim mu{karcima. Ipak, naj-
ljep{i automobili su engleski, a najljep{e `ene na
madridskim ulicama su [ve|anke. [ve|anke dolaze
u [paniju u jatima da u`ivaju u suncu, u ju`nja~koj
krvi i u povoljnim cijenama po madridskoj ~ar{iji.
362
Na `alost, jo{ je na snazi staro pravilo: [panjolke
su lijepe dok su sasvim mlade i dok se ne udaju,
ili ne odu u samostan.
Kada se udaju, [panjolke postaju oblaporne i
vje~ito trudne. One kao da i ne ra|aju djecu za
sebe i za svoju porodicu, nego za konvikte, {kole,
kasarne i klostere, Latinsku Ameriku ili Australiju.
Ako odu u samostan, onda se sasu{e i u{tave od
silnih ~asnih postova, tvrdih postelja, dugih moli-
tava i no}nih bdijenja.
[panski kraljevski dvor podignut je poslije ne-
kog strahovitog po`ara u kome je do temelja izgorio
stari Alkazar i pola Madrida, a gradio ga je jedan
od mnogih Filipa na prijestolju [panije. Dvor je
zidan da svojom veli~inom, ljepotom, bogatstvom
i sjajem zasjeni Versaj i Ermita`, ali prije svega
da nadvisi mavarske dvore i pala~e omejadskih
halifa u Granadi i Kordobi iz slavnih arapskih vre-
mena Al Mansura i Abdel Rahmana.
Na ovoj kraljevskoj ku}erini sve je tvrdo i }o{-
kasto, i sve pretjerano i preuveli~ano. Italijanski
neimar koji je ovo gradio uvalio je [pancima de-
setak rimskih imperatora na najljep{a i najvidljivija
mjesta na licu gra|evine, ili su to mo`da i njihova
kraljevska veli~anstva tra`ila da sebi daju ve}i zna-
~aj i dublji korijen.
Na ovoj velikoj ku}i sreli su se, kao nikad i
nigdje na svijetu, mitologija, povijest, zoologija,
jestastvenica i botanika. Pored Zevsova, Minervi,
Apolona, Merkura i Posejdona, tu su krvo`edni
tigrovi i lavovi, troglave a`dahe, propeti paripi,
volovi i koko{ke. Uz Justinijana, Marka Aurelija,
Klaudija i Oktavijana, ima i levantskih kedrova,
363
364
afri~kih palmi, maslina, hrastova, lijepih katarina
i maj~ine du{ice, da im se sa dvorske kapele pridru`e
dvanaest apostola u dru{tvu svetog Dominika, svete
Tereze iz Avile i poznatih inkvizitora i nenadma{nih
paliku}a Tarkvamade iz Valadolida i Franciska Hi-
meneza, ispovjednika tvrdokorne i uporne Izabele,
kraljice katoli~ke.
Motam se po kraljevskim odajama izme|u livre-
jisane slu`in~adi i razgledam salone i plafone, otu-
pio od rasko{i i sjaja koji ubijaju isto tako sigurno
i neopozivo kao i ~amotinja i pusto{, kada se, kao
ovdje, bogatstva pojave toliko nagomilana i u to-
likim neizmjernim koli~inama i zalihama.
Vi{e ne razlikujem oklop Karla Petog od kaba-
nice Filipa Tre}eg, ni sablju Alfonza Dvanaestog
od podsuknje kraljice Kristine.
I ovdje, kao nekada davno u Palestini nad gro-
bom jerusalemskog kralja Gotfrida Bujonskog, ne
mogu da se na~udim kako su oklopi drevnih, mo}-
nih, slavnih i nadasve svirepih kraljeva bili mali
i djetinji, i kako su ti vladari i velmo`e bili sitni,
kr`ljavi i patuljasti. U oklop koji je nosio Ferdinand
Katoli~ki danas ne bi mogla da stane ni noga jednog
fudbalera.
Sa {panskim dvorom prvi put sam se sreo prije
dvadesetak godina na sarajevskoj Ba{~ar{iji, u sa-
ha~ijskoj radnji Faik efendije Musa Kadije. Vidio
sam primjerak zagreba~kog obiteljskog tjednika za
zabavu i pouku "Dom i svijet", u tisku i nakladi
Kraljevske sveu~ili{tarne knji`are Lava Hartmana
(St. Kugli), Ilica broj 30 od godine tisu}u devet
stotina {este.
365
"Program vjen~anja {panjolskog kralja dovr{en
je. Kraljevo vjen~anje probudit }e mrtvi monotoni
`ivot koji ve} 18 godina vlada na dvoru. Tako se
bar vladaju dvorski krugovi. Etiketa {panjolskog
dvora ne dopu{ta odve} buke. Vjen~anje obavit }e
se prvog lipnja, a ve} osam dana prije bit }e raznih
sve~anosti. Zapo~et }e se sve~anom misom kojoj
}e prisustvovati vladar s cijelom obitelji i po obi~aju
slu`it }e biskupi i predat }e tri zlatne ~a{e pune
zlatom.
Iste ve~eri potpisat }e se `enidbeni ugovor, a
iza njega slijedit }e redom: velika sve~ana predstava
u operi, dr`avni banket kojem }e prisustvovati svi
prvi dr`avni ~inovnici i visoke li~nosti zajedno sa
obitelji, a onda }e slijediti veliki ples na koji }e
se pozvati pet tisu}a ljudi. Vjen~anje obavit }e se
u kapeli madridskog dvora. Svadbena povorka bit
}e predvo|na po papskom nunciju i kardinalima,
onda dolaze kralj, kraljica i Marija de la Paz, in-
fantkinja…
Po njima slijede vladari, izaslanici vladarski,
te poklisari, generali i dvorske li~nosti.
Gospo|e tamo dolaze u propisanoj ceremoni-
jalnoj pelerini sa ~ipkama.
Vjen~anje }e obaviti kardinal preuzvi{eni Lan{a.
Natrag }e pro}i povorka istim redom, samo {to
}e kralj ispod ruke voditi kraljicu. U to }e vrijeme
pucati topovi {panjolskog topni{tva.
Mladi par }e pro}i na balkon i ondje se poka-
zivati narodu, a nave~er }e se provesti ko~ijama
gradom."
366
To je, ustvari, bilo vjen~anje kralja Alfonza tri-
naestog sa princezom Emom od Batemberga, dje-
dom, babom dana{njeg kralja don Huana Karlosa.
I sve se to odigralo na mjestu koje se od pamtivi-
jeka naziva Mavarska poljana, i gdje je prije hiljadu
godina mavarski halif i veliki za{titnik Jevreja Ali
ben Jusuf razapeo svoj {ator i okru`io se svojim
`enama, kamilama i troglavim crnim Arapima.
U ovaj dvor kralj Huan Karlos nikad i ne dolazi.
Ima i pravo.
367
ODOH JA U SEVILJU
Dugo sam se uvla~io u Sevilju. Poslije silnih
maslinjaka i vinogorja, kru{ika i breskvika, {irokim
pravim putem sam ulazio u predgra|a na ju`noj
strani grada.
Sumorna lica novih ~etvrtastih nezgrapnih ku-
}erina, ulice, semafori, samoposluge, velike pru-
gaste ga}e nekoga hidalga preko balkona, ~arape,
sapuni, no`i}i za brijanje i sladunjav vonj po ra-
fovima periferijskih prodavnica, sve kao u nekom
Tatar Pazard`iku pod Rodopima, ili negdje u Me-
|imurju, Tesaliji ili u Posavini.
Kao da je i ovdje u Andaluziji odjednom nestalo
ma{te i ukusa, sve je pred na{im o~ima otu`no,
jednoli~no, tugaljivo i nezanimljivo. I ove ulice, i
ove ku}e, i du}ani, i semafori, novi su i prije desetak
i petnaest godina na ovom mjestu bila je ledina,
makadam i pra{ina, a sve je kao preko no}i postalo
staro i oronulo, sivo i `alosno. Kao da to prokleto
moderno i savremeno neimarstvo i ne mo`e ljudski
ostarjeti i dobiti patinu, nego se na na{e o~i raspada,
ru{i i kruni.
U velikom izlogu du}ana u predgra|u lutke obu-
~ene po posljednjoj modi. Slatke male gospo|ice
sa ~iodama u ruci izme|u upara|enih lutaka raz-
vla~e i zate`u moare i krepsatene i svaki ~as okre}u
prolaznicima svoje slatke guze. Gizdave lutke vo-
368
{tanih lica kao da su po{le u {etnju. @ena, mu`,
djever, jetrve, {urjaci, pa{enozi, bad`anci, velika i
mala djeca, kao da su obu~eni u ovom du}anu
krenuli jutros na svetu misu, ili u tazbinu na ru~ak,
pa kao ukopani odjednom stali i danima tako blehnu
na ulicu po onima {to su isto obu~eni i upravo idu
na posao, na ljubavni sastanak, na svetu misu u
katedrali, na svadbu, ili na parastos u kapeli.
Ulicom dostojanstveno ja{e kabaleros na giz-
davu doratu. Ja{e izme|u kamiona, autobusa i auto-
mobila. Zaustavlja se pred velikim izlogom pro-
davnice i poku{ava da se u staklu ogleda. Pred
crvenim svjetlom na semaforu zaustavlja konja.
Gami`em prema basnoslovnoj katedrali u Se-
vilji. Pohodio sam davno hram svetoga Petra u
Rimu i crkvu svetoga Pavla u Londonu. Katedrala
u Sevilji je tre}a bogomolja po veli~ini, bogatstvu
i svakojakim uresima i ljepotama svojim u vasko-
likom hri{}anstvu. Kada su neimari udarili u os-
ve}enu zemlju temelje hrama Bo`ijeg, jedan ugled-
ni i sipljivi odbornik gospodstvene Sevilje zapi{tao
je koliko ga grlo nosi: "Napravimo u Andaluziji
toliko veliku ku}u Bo`iju da svi ka`u kako smo
poludjeli!"
Danas }u se pod svodovima te, takve i tolike,
katedrale pokloniti pred grobom velikog moreplov-
ca, pustolovca i pronalaza~a novih svjetova, batlije
{to je kanio na}i novi put do dalekog Hindustana,
a nabasao je na Ameriku. Iz utrobe toga novoga
svijeta punio je velike zemljane }upove i okovane
{krinje stare kraljevske Sevilje srmom, srebrom i
suhim zlatom `e`enijem.
369
Grabim bezli~nim predgra|em prema srcu stare
Sevilje da u uskim i cvjetnim uli~icama u kom{iluku
staroga jevrejskog dijela grada potra`im avliju ili
radionicu staroga dobrog vol{ebnika, ~udaka i ve-
likog maga, slikara i u~itelja Velaskezovog don
Herere, {to je majstorski slikao i rukama i nogama,
i ~etkama i krpama, i {ipkama i metlama, i kapom
i {akom. Gorio je `ivot kao lu~ {to svijetli po putu
darovitih i odabranih. Jednog sivog jesenjeg dana
prije ~etvrt vijeka, pred Hererinim velikim platnom
u Luvru kao da me je obasjalo mlado proljetno
sunce.
I}i }u od sokaka do sokaka, i od ku}e do ku}e,
i hodo~astiti po gradu u kome se rodio majstor
don Diego Velaskez de Silva. Neki mudraci i tvr-
doseri misle da bi ga mo`da bolje bilo zvati don
Diego Rodrigez de Silva, jer se ~asni otac velikog
majstora zvao don Huan Rodrigez, a plemenita maj-
ka {to je rodila junaka dona Jeronima Velaskez.
Nju, mo`no i tak! Vsjo ravno! Hara{o! Smjeram
i prema slavnoj ru`i~astoj kuli mavarske @iralde
na obali razlivenog Gvadalkivira, da u smiraj dana
odmorim noge probisvijeta u vodama najopjevanije
rijeke svijeta, Vadi al Kebira, kako su Gvadalkivir
zvali Arapi.
Kre}u}i u Sevilju, te{ko sam se rastajao od Mala-
ge. Za Malagu sam ~uo prije pola vijeka. Malaga
je bila stara beogradska kafana u nekada{njoj De-
~anskoj ulici. Tri krupna carska Rusa obrijane glave
sjedila su u vrhu kafane. Me|u njima bila je i
jedna krhka `enica. Ta Ruskinjica pjevala je iz
no}i u no}: kako je ona moja mala garava, crna
moja Ciganka, kako igra i pjeva cijelu no} do zore,
370
i kako njene o~i gore, kako zlatan prsten nosi na
ruci, i kako trojka juri kroz no}, i kako se ne mo`e
`ivjeti bez pjesme ciganske i bez {ampanjskoja, i
to sve po adetu peterbur{komu i obi~aju starorus-
komu … Tri kabasta Rusa, kao tri koza~ka atamana,
u sav glas kao na jektenijima odgovorili bi kako
se oni, tobo`, Sibira ne boje, kako je Sibir tobo`e
ruskaja zemlja, kako je Volga, Volga, ruskaja rijeka,
i kako su nekada `ivjeli trinaest razbojnikov, i kako
su oni bili ruski razbojnici i pili ruski ~aj, kusali
ruski bor{~, sladili kijevske kotlete, tamanili ruske
piro{ke, zalivali rusku votku i tako se veselili cijelu
no}, sve do zore rane, moja brigo, moje rane, moj
jarane, aj laga, aj laghano, al pola, aj polahko, moj
blesavko!
U|oh u Sevilju!
372
NA SLICI DON DIEGA
Od ju~e Sevilja je rasprodana, raspjevana, ra-
zigrana, sve~ana – ludnica.
I mlado i staro, i bogato i ubogo, i lijepo ru`no,
i bagavo i sakato, na jednoj nozi cupka, namiguje,
ci~i, skaku}e, za~ikava, podvriskuje, bahulja i ju-
ri{a, poji se, talasa i ku{a nabas tortilju, rumen
pr{ut i masline, taze pailju i ~ejreke pe~enja ja-
nje}eg, svinjskog i ovnujskog samo za zdrave, jake
i o{tre zube, moj golube! ]opni malo, {tipni samo,
zini, probaj mrve, mezni ove masne krmetine, ispod
sa~a domuzine, moj juna~ki sine, draga svojto, vrli
kuma{ine!
Praznik traje i budalasto mahnitaju ludosti veli-
ke Ferije svetoga seviljskog kralja Fernanda, zak-
letog du{manina nevjernika i bogougodnika hri{-
}anskog, blijedog hidalga {panjolskog, kico{a u zla-
tu, srebru, svili i kadifi, gospodara zemlje Andalu-
zije, i pokornog bogoiskatelja miroto~ivog. In nomen
pater et filius et spiritus sanctus! Uno, dos, tres!
Rasko{ne ko~ije, ~etvoroprezi i {estoroprezi, po-
mamne bedevije, sjajne konjske sapi i gizdave us-
piju{e, senjorite i senjori, Karmensite i dona Klare,
{lingeraji, volani, {arene suknje nebu pod oblake,
~ipke i mirisi, vrpce i peru{ke, bubnjevi i dobo{torte,
kastanjete, sedefli tambure, bijele mi{ice i sme|e
busenje vla`nih dlaka pod pazuhom, |erdani, pra-
373
porci, merd`ani, radost malih pi{a i miris mafi{a,
vru}a panja i pati{panja uz rascvale behare, vino
rujno i {panske gitare.
Propinju se i ska~u hatovi, alati, {arci, zekani
i konji vrani i gavrani. Svi su momci vrsne binje-
d`ije, seizi, kabalerosi, delije, katane i po izboru
silni vrazi i d`ambasi.
Danas nema pa nema ni briga, ni nevolja, ni
glavobolja, ni zubobolja, ni i{ijasa, ni hemoroida,
ni besparice, ni malog ajluka, ni prispjelih dugova,
ni lo{ih drugova, ni poderane odje}e, ni tijesne
obu}e, ni nu`nog smje{taja, ni ne~astivog {utog ni
rogatog, ni starog kruha, tvrdog i bajatog, ni konjske
sakagije, ni pandurske bukagije.
U snohvatici svojoj i ja se, ubogi hodoljub, sit
i na}efleisan, nezvan propinjem, pentram i trpam
na veliko platno slavnoga ~arobnjaka don Diega
Velaskeza de Silve, zapisanog u `upsku knjigu ro-
|enih prije trista osamdeset i dvije godine u boga-
tom kraljevskom gradu Sevilji.
Na velikoj slici don Diega "Pijanice" sjedam
na mjesto tre}eg barabe, sa lijeve strane boga Baha
{to se na platnu basnoslovnoga majstora i ~arob-
njaka boja nimalo ne razlikuje od nas ostalih pro-
palica i probisvijeta, iako je on, san}im, nekakav
stari i me|u nama ispi~uturama bog, na{ za{titnik
i u vinu ~etoba{a, ~iji su hramovi, `rtvenici, oltari
i mihrabi i po carskim dvorovima i po ~a|avim
mehanama, po kojima pije kosa ne~e{ljana, i po
pala~ama za poklisare i po kuplerajima za fukaru.
Utrnuo i cvrcnut u snohvatici svojoj kao da
nazirem don Diega pred razapetim platnom i slu{am
dubok glas {to besjedi:
374
"Dotaknite, o vi, pijanci, bekrije i bludnici, svoje
dronjke u zakrpama i ritama pa }ete se uvjeriti da
sam podjednako savr{eno i istinito slikao i svilu,
dibu, kadifu, brokate i mleta~ku ~ohu na mlitavim
tjelesima kraljeva, kardinala, svetih otaca, infanta,
konkvistadora i dvorskih maznih i miri{ljavih blud-
nica. Namazi moje vol{ebne ~etke podjednako su
vje{to i ravnodu{no klizili platnom i stvarali va{e
prljave nju{ke kao i podbuhle tintare njihovih veli-
~anstava, njihovih svetosti, njihovih dvorskih buda-
la, nakaza, kepeca ili njihovih vele~asnih prvosve-
}enstava. Ni visokorodne, ni plemenite, ni vas va{-
ljivce nikada nisam {ljivio. Ja sam sve vas, i lijepe
i nakazne stvorio po drugi put i sada }ete trajati
vje~no i {epuriti se na mojim platnima po kra-
ljevskim dvorovima, po kristalnim i mermernim
balustradama, po papskim i kardinalskim kapelama,
po salonima prelata i magnata, po galerijama i mu-
zejima do kraja krajeva svih zemaljskih dana.
^aroliju ovu u~io sam kod bo`anstvenog ludaka
i najnadarenijeg vjetrogonje, senjora Herera starijeg
u Sevilji.
Krunisane tikve i luftiguzi, kraljice, princeze i
starmali kepeci i dvorske lude i nakaze preklinjali
su me i cviljeli da ih na slici uljep{am i podmladim,
i da za kese dukata kojima su me darivali la`em
i njih i ~itav svijet.
Slavni i tanko}utni kralj Filip ^etvrti, neka je
pokoj plemenitoj du{i njegovoj, postavio me za
kraljevskog `ivopisca na madridskom dvoru, na
kome su se gu{ila bole{ljiva kraljeva djeca me|u
oficirima, redovnicima, stra`arima i rasnim psima.
375
376
Bio je to dvor sasvim razli~it od dvora ^arlsa Prvog
ili Drugog.
Tutnjao sam i po Italiji i u~io se poslu svome
i na Karava|u, ali sam se otimao i ostao svoj.
Znao sam i slavnoga Ticijana.
Na velikoj sli~urini "Predaja Brede" slikao sam
i Nizozemce i vitezove iz ponosne i gorde Kastilje.
Posve}eni suvremenici osjetili su moju sposobnost
da uredim prenatrpanu scenu i da na mojoj slici
ima ~ak zbunjuju}eg osje}anja, iskrenosti i ma{te
{to je ~ini veoma razli~itom od uobi~ajenih slika
velikih bitaka. Moja slika slavi veliku {pansku po-
bjedu, ali se, ipak, pobije|eni Justin iz Nasana, {to
predaje klju~ od grada i pobjednik Spinola sre}u
kao doma}in i gost.
Silno sam se obradovao svojoj drugoj posjeti
Italiji. Bili su to dani praznika poslije ubistvene
monotonije, etikecije i protokola krutoga {panskoga
dvora. U Rimu sam slikao papu Ino}entija Dese-
toga. Hitao sam da poka`em vje~itom gradu, i poka-
zao sam, kako sam i koliko sam briljantan. Taj
moj papa je isto tako dobar kao i Fran~esko Leskana,
luckasti dvorski patuljak dodijeljen prestolonasljed-
niku Baltazaru Karlosu, kojeg sam kao petogodi{nje
dijete uslikao na konju. Sa prirodom, zapamtite,
nema zabluda, i kada ona ne posjeduje savr{enu
ljepotu, ona sadr`i istinitost, a to je sasvim dovoljno.
Najponosniji sam {to sam odolio tiraniji {pan-
skog misticizma. Zanimao me je ~itavog `ivota
olo{ madridskog podzemlja, kao i majstora Murilja
kada se umorio slikaju}i Bogorodice, isposnike i
svece. Bio sam i slikar jednog uko~enog i malo-
377
krvnog dvora i veselo bje`ao iz njega u narod, u
}umeze po kojima tavori svoje dane vedra sirotinja.
Moj `ivot, kao i maestra Rafaela, bio je dugi
niz trijumfa, nisam upoznao po~etni~ke te{ko}e,
slikao sam ~itavo jedno dru{tvo, ~itavu jednu epohu.
Ne pamtim nijedan trenutak oskudice ni `alosti
svojih starih dana. ^itav `ivot i sve u `ivotu bilo
je samo obilje, obilje, obilje."
Don Diego Velaskez de Silva prestao je da zbori,
i ja sam kao baraba zaspao na njegovoj slici.
Sanjao sam pogreb don Diega…
Za kov~egom skru{eno je kora~ao uplakani
kralj, ~itav {panski dvor, plemstvo, slikari, pjesnici,
vitezovi i madridska gologuza fukara.
378
ADAKALE
* * *
Adakale sam prvi put vidio na poklopcu jedne
kutije finog rahatlokuma. To je bilo davno i zabo-
ravio sam kolika je bilo kutija i koliko je rahat-
lokuma bilo u kutiji. Sje}am se samo blijedo obo-
jene slike ostrva otisnute u nekoj maloj {tampariji
negdje u Moldaviji. @ivopisac ne~itkog potpisa sli-
kao je dio vode sa ~amcima i dio ostrva sa pu{karnicom.
U naki}enim medaljonima sa lijeve i desne stra-
ne poklopca bile su slike rumunskog kralja i ru-
munske kraljice. Na sredini kutije u ne{to manjem
medaljonu `ivopisac je ovjekovje~io i guvernera
ostrva Haki Beja, hazreti. Kralj i kraljica bili su
u gala odorama sa hermelinom, sa mnogo lenti,
ordenja, perja, adi|ara, krstova, brkova i |erdana.
Bili su tor`estveni kao palana~ki glumci pred za-
vjesom nekog dje~ijeg pozori{ta.
Blagorodni guverner malog dunavskog ostrva
Haki Bej, hazreti, mnogo je sli~io na slavnog pje-
va~a [aljapina, samo je na glavi umjesto cilindra
imao svijetlocrveni fes misirskog oblika i na fesu
polumjesec i zvijezdu. Bio je "a’ franga" obu~en
u modri redengot sa jednim jedinim odlikovanjem
neodre|enog stepena, ranga i porijekla. Mo`da uva-
`eni guverner Haki Bej, hazreti, nikada u `ivotu
ni u svojoj upravnoj karijeri nije bio ni odlikovan,
ali mu je nepoznati slikar prika~io na kaput neki
381
ukras, veoma nalik na odlikovanje, kako bi izgledao
iole prikladan u dru{tvu krunisanih glava jednog
ogranka slavne ku}e Hoencolerna na rumunskom
prijestolju. Mo`da ga je, ipak, dekorisao rumunski
dvor za predano i silno zauzimanje da se Turci sa
Adakalea na plebiscitu izjasne za kraljevinu Ru-
muniju. Tajnu toga odlikovanja, na`alost, `ivoto-
pisac je zauvijek odnio sa sobom u hladni grob.
Mnogo kasnije pred nekim beogradskim bios-
kopom gledao sam slike jednog ma|arskog filma
o do`ivljajima i pustolovinama dunavskih la|ara.
Na slikama se lijepo vidjelo kako ~uveni glumac
Javor Pal juri neku zgodnu bulu po tijesnim soka-
cima Adakalea, a njega opet gone neki Turci sa
turbanima i sa ~ibucima.
Jo{ jednom sam u nekom starom ud`beniku
historije vidio sliku Adakalea, ali bila je nejasna
i ne~itljiva. Jedva su se nazirale konture tvr|ave,
drve}a i male d`amije u sredini ostrva.
Vrijeme je potislo iz sje}anja sva tri lika iz
kitnjastih medaljona, ~uvenog glumca Javora Pala,
njegovu bulu u {alvarama i Turke urokljivih po-
gleda. Ostala je samo nejasna i maglovita slika
dalekog ostrva na Dunavu.
Danas se odjednom vratilo sve iz dubokog zabo-
rava…
Bio je maglovit septembarski dan.
Dunav je jo{ od Golupca po~eo da mijenja }ud
i boju. Bivao je sve tamniji i miran kao dobro}udno
jezero u ramu neke stakloreza~ke radnje.
Bli`e rumunskoj nego na{oj obali kao usidren
nevidljivim lengerima i sind`irima odjednom se
ukazao basnoslovni ratni brod nevi|en na svijetu.
382
Njegove palube bile su od tvrdog kamena sa
le`i{tima za te{ke topove. Kapetanski toranj i kabine
bile su prostrane i okrugle sa pu{karnicama na sve
~etiri strane svijeta. Njegov dimnjak bio je vitak
i bijel i na vrhu za{iljen kao neka d`inovska pisaljka
koja po oglasima vijekovima ispisuje ne~itljivi
brodski dnevnik. Tvrde palube obrasle u zelenilo
od dugog sidrenja ljubomorno su ~uvale unutra{-
njost broda od radoznalih pogleda dunavskih put-
nika i namjernika. Pramac d`inovske la|e sada je
skoro sasvim utonuo u vodu i vremenom se pre-
tvorio u sitan iskri~av pijesak. Iz jedine vidljive
kabine na krmi broda pu{io se dim. Ni jarbola, ni
zastave na brodu nije bilo.
Stolje}ima je ova dunavska ratna galija primala
i pozvane i nepozvane mornare i pru`ala im na-
izmjeni~no ili uto~i{te ili smrt. Jednom su matrozi
germanskog plemena u sme|im habitima i tonzu-
rama na zatioku sedam godina gradili na ru{evinama
bezbo`ni~koga rimskog hrama franciskansku bo-
gomolju skromnih razmjera i male ljepote. Potonji
mornari u turbanima sa polumjesecom preoteli su
im brod, promijenili na la|i zastavu i u hramu
znamenja. Promijenili su i stranu svijeta prema kojoj
se u pobo`nosti valja okrenuti. Kada su oni na
ostacima rimskog kastruma podigli mo}ne palube
i turski neimari dovr{ili okruglu zapovjednikovu
kulu, dovukli kabaste topove i namjestili kumbare
– dali su brodu ime: Adakale.
Jo{ od Golupca poku{avam da mislim na po-
sljednje putovanje Dunavom Aganlije i njegovih
jarana Ku~uk Alije, starog Fo~e i Mula Jusufa. I
na njihove raspre i sva|e sa goluba~kim dizdarom.
383
Aganlija, jedini veseljak me|u dahijama, rastao
se od svog Pale`a, u kome je nekada kao mladi}
vukao uz Savu la|e bogatih bosanskih trgovaca,
ili radio kod imu}nijih ljudi za oku lo{e hrane, ali
i bio dobar pjeva~ i rado vi|an na svadbama i
svetkovinama, nikad se nije sasvim snalazio u raz-
govorima sa trojicom svojih u~enijih karda{a. Od
argata pretvorio se u prostog grani~ara, ali je skoro
napre~ac postao dahija i visoki janji~arski zapovjed-
nik bez ikakvog znanja i obrazovanja, pa nije razu-
mijevao mnoge zamr{ene odnose, strane nazive i
nepoznate ustanove.
Mu~ila ga je ta ~udna rije~: Heterija koja se u
razgovoru ~esto pominjala i {ta se sve iza te rije~i
krije. Pa onda taj otmjeni Grk Riga od Fere za
koga govore da je mason i da pjeva ode i himne
u slavu i ~ast Osmana Pazvan–Oglua u kojima mo}-
nog Fo~aka sa stolicom u Vidinu {to mu Bonapartini
oficiri utvr|uju grad, a on lije~i su{icu dugim i
napornim jahanjem – naziva sivim sokolom sna`nih
krila pod kojima tutnje zemlje i drhte carevi.
^uo je, opet, da je i Pazvan-Oglu i sam mason,
i to mnogo krupniji i ugla|eniji od Grka Rige i
da ima mnogo ve}u i uticajniju Veliku lo`u u Vi-
dinu. Agnalija je znao za beogradsku lo`u "Al Ko~"
u Gornjem gradu, ali nije razumijevao njenu svrhu
ni odnose izme|u Turaka, Srba, Grka i Sefarda na
tim ~udnim i nerazumljivim skupovima. Nije shva-
tao ni taj misteriozni ritual o kome je negdje ne{to
na~uo, ni to me|usobno po{tivanje toliko razli~itih
vjera i zakona kada je na drugoj strani od tolikih
janji~ara slu{ao da se sada vodi odlu~na bitka iz-
me|u polumjeseca i krsta i da ~ak, ako zatreba,
384
moraju zbaciti sa prijestolja i samog Padi{aha u
Stambolu {to se sve vi{e priklanja obi~ajima krsta
i polahko, ali uporno uvodi kojekakve novotarije
u osmanlijsku carevinu.
Zar je onda trebalo po{tedjeti i Kara Mustafin
`ivot kada je i on bio mason, kada je i on bio
bli`i i prisniji sa mnogim nevjernicima u beograd-
skom pa{aluku – govorio je ~esto Aganliji fanati~ni
Mula Jusuf. Aganlija nije nikada dobro razumijevao
ni Mula Jusufa, a pogotovu te u~ene i ~udne ljude
iz bijelog svijeta. Znao je samo da je Mula Mustafa
naj~uveniji me|u dahijama, iako se okolo pri~alo
da je bespravno prisvojio titulu Mule koju mu niko
od pobo`nih i pravovjernih muslimana nikada nije
ni priznao. Mula Jusuf jedini je me|u dahijama
znao te~no turski, ili se bar njemu tako ~inilo, pa
mu je valjalo i vjerovati.
Kada je Aganlija, jo{ kao dje~ak, prvi put do{ao
sa nekim br~anskim begovima i njihovim la|ama
punih suhih {ljiva i ov~ijih ko`a u beogradski liman,
silno se za~udio i upla{io ljudi potpuno crne ko`e
i kao d`am-papir bijelih zuba zavaljenih na min-
derluke Atlaginog hana na Limanu.
Tu na beogradskom Limanu, osim velikog hana
u koji su svra}ali trgovci iz Bosne i Posavine, bilo
je i nekoliko kafanica, a{~inica i bozad`inica koje
su vi{e sli~ile na polegle potleu{ice po kojima se
skupljaju karakond`ule, akrepi i pacovi, nego na
prostorije u kojima se sastaju ljudi da uz ~ibuke
ili nargile i kahvu divane raspredaju}i svoje ili tu|e
brige i poslove.
385
Sve je to nekada bilo i novo, mo`da i lijepo,
ali otkako su po~eli neredi u pa{aluku i zavladala
op{ta nesigurnost za ljudski `ivot i za imovinu,
svi su digli ruke i od gradnje novog i odr`avanja
postoje}eg. Mislilo se: da izvu~em jo{ koju paru,
ako mo`e iz ovog i ovakvog kakvo je, ina~e ovoj
vladavini nije duga vijeka, pa da vidimo {ta }e
poslije biti i {ta nam dalje valja ~initi.
Cio kraj oko limana bio je pun svakojake truhle-
`i, zga`enih |eriza, otpadaka, smrada i {ugavih pa-
sa. Razvaljenim sokacima punim blata ili pra{ine
vukle su se svakojake protuhe pokupljene sa svih
krajeva velike carevine koja je po~ela da se kruni
i sluti svoje skoro raspadanje.
Bilo je po tim sokacima, prolazima i bud`acima
svakojakog Bo`ijeg naroda. Pored Srba i Turaka
bilo je Rumuna, Cigana, Arnauta, Ma|ara, ^erkeza
i nekog nakota koji je kazivao da se ovdje obreo
~ak iz daleke neke zemlje Buhare. Me|u tim svi-
jetom bilo je trgovaca, kirid`ija, preprodavaca, {e-
}erd`ija, hamala, lopova, janji~ara, dervi{a, pros-
jaka i svakojakih besposli~ara. Mogli su se ~uti
razni jezici, vidjeti svakakve no{nje, slu{ati sva-
kojake molitve i psovke. Nekoliko ispijenih i kao
vosak `utih do{ljaka iz nepoznate zemlje Buhare
vodili su po hanovima i ~ajd`inicama desetak od-
raslih dje~aka i nudili ih umjesto `ena za u`ivanje
i razne nje`nosti me|u mu{karcima, nastranim po-
sjetiocima limana. Bio je to unosan posao, do `ena
se te{ko dolazilo, radilo se kri{om, da`bine se nisu
pla}ale, a kome bi ih i platili kada je me|u hara~li-
jama bilo stalnih mu{terija za njihove dje~ake. Ni
janji~ari nisu bili ravnodu{ni prema ~arima tih mla-
387
di}a, pa su se s njima ~esto pri`enjivali, ~as pri-
udavali, ili istovremeno i jedno i drugo, ve} prema
`eljama i ukusima.
Ugledan i otmjeniji svijet nije ni navra}ao u
ovaj kraj bez nu`ne potrebe i ljute nevolje, kada
bi trgovac morao nadgledati utovar ili istovar pris-
pjele robe iz Posavine, Bosne ili Vla{ke i Moldavije.
Na sokacima nije bilo `enske ~eljadi, osim pone-
ka stara Ciganka, prosjakinja ili gatara, naj~e{}e i
jedno i drugo.
Iz a{~inica se {irio za nenavikle neopisivo te`ak
miris u`eglog loja, a rojevi muha oko ~ejreka pe~ene
bravetine bili bi dovoljni da prenesu epidemiju na
nekoliko kontinenata i jo{ dva-tri arhipelaga.
Pri~a se da je u tom stra{nom paklu ipak bila
i jedna oaza raja. Bila je to visoka ku}a sa velikom
ba{~om nekog age Misirlije, ali je i ku}a i ba{~a
puna ru`a, katmera i zambaka bila za{ti}ena visokim
zidom i te{kim kapijama od urokljivih o~iju fukare
{to se oko nje vrzmala i badavad`isala. Misirlija
je ovamo doselio iz Ru{~uka da po{teno `ivi i da
se po{teno vlada, po{to je u mladosti mnoge kiri-
d`ije orobio i mnoge majke u crno zavio. Ovdje
je bio bogat i vi|en starac koji gaji cvije}e i obija
d`amijske pragove. Tako je i tu jedinu oazu raja
stvorio ~ovjek koji je ovamo do{ao pravo iz pakla.
Ni u ostalim dijelovima grada nije bilo mnogo
bolje ni ~istije, ali je liman ipak bio kao kakav
ogroman slivnik u koji kao da se slijeva sva prljav-
{tina odozgo s grada na uzvi{ici.
Ne{to urednije i malo ~istije bilo je u Ataginom
hanu, ali ni Ataga ne bi ba{ imao razloga da turban
nakrivi. Tu je Aganlija prvi put u `ivotu vidio mnoge
388
stvari za koje dotle nije znao i o kojima dotle nije
slu{ao. Vidio je karavane kamila ~iji su goni~i bili
crni Arapi i te{ko se sporazumijevali sa doma}im
svijetom nekim ~udnim rije~ima punim grlenih gla-
sova. Vidio je i [vabe koje su bile sasvim druga~ije
obu~ene od doma}ih hri{}ana i muslimana. Vidio
je i mnogo ve}e la|e od onih koje je on teglio uz
Savu. ^ak je u tome jadu i prljav{tini vidio nekog
posu|a, halata i dijelova namje{taja kakvih u nje-
govom Pale`u nije bilo.
I, eto, poslije toliko godina, bje`e}i zajedno sa
svojim karda{ima prema Adakaleu i Vidinu, sjetio
se Aganlija tih Arapa sa beogradskog limana, nji-
hove neobi~ne no{nje i grlenih glasova i ne slute}i
tada da }e koju godinu kasnije vidjeti u pa{inu
konaku na gradu Kara Mustafu iste tamne puti u
sli~noj, samo neuporedivo rasko{nijoj odje}i.
Niko kao ta tamnoputa ljudina nije janji~are i
dahije dovodio do luda~kog bijesa. Mr`nja prema
njemu prevazilazila je ~ak i njihovu mr`nju prema
hri{}anima. Mula Mustafa je govorio da u mason-
skoj lo`i "Al Ko~" na Kalemegdanu Kara Mustafa
zajedno sa hri{}anima i sa sefardima kuje potajne
planove protiv janji~ara, mahom Bo{njaka, u beo-
gradskom pa{aluku.
Kara Mustafa je bio ~udan i janji~arima potpuno
nerazuman ~ovjek. On je propovijedao slogu i sa-
radnju izme|u pravovjernih i nevjernika ne prave}i
neke velike razlike me|u njima. Govorilo se da je
ro|en u nekoj zemlji Mesopotamiji za koju niko
`ivi nije ni ~uo; i da u toj udaljenoj pokrajini oto-
manskog carstva rastu hurme i svakojake druge
vo}ke i poslastice; i da su stanovnici te Mesopo-
389
tamije krupni i jaki ljudi crne puti kao i ostali
Arapi; i da nisu svi poklonici Muhammedove vjere,
nego da me|u njima ima i hri{}ana; i da neki vi|eniji
i u~eniji hri{}ani iz Mesopotamije zauzimaju ~ak
i krupne polo`aje na samoj Visokoj porti.
Mula Jusuf je ~esto pomi{ljao da je i sam taj
Kara Mustafa mo`da prikriveni hri{}anin, jer kako
bi se i za{to bi se tako zalagao za njihova prava
u pa{aluku i {to bi ga oni nazivali ni manje, ni
vi{e, nego svojom majkom. Sumnjive su im bile
i te ~este posjete austrijskog generala iz Zemuna
i uop{te to prijateljstvo sa Austrijancima koje se
nije moglo sakriti, a Kara Mustafi, izgledalo je
janji~arima, nije bilo ni stalo da ga prikriva.
Janji~arima su bole o~i i mnoge novotarije koje
je po~eo da uvodi u konak. Sve im je to vi{e mirisalo
na obi~aje nevjernika, nego na adete pravovjernika.
Pa kad je sve to tako zar nije bolje {to prije ga
poslati dragom Bogu na istinu, nego ga ostaviti
da i dalje ide grije{nim putevima koje je sam oda-
brao. Dragi Allah je i onako najpravedniji i naj-
milostiviji, pa neka mu njegov nepogrje{ivi sud
odredi bilo vje~itu vatru i oganj u d`ehennemu,
bilo bla`enstva d`enneta sa prelijepim djevicama,
baklavama, pilavima, kadaifima, gurabijama, cvjet-
nim perivojima, rajskim pticama i poto~i}ima u
kojima mjesto vode proti~u boza, limunada, slatko
i kiselo mlijeko i sve to oba{ka.
Stari Fo~o, oronuo od pi}a i svakojakih poroka
{to je zaradio u mladosti potucaju}i se i ratuju}i,
tvrdio je neprestano da su svi redom izdali din i
vjeru Muhammedovu, da su poprimili adete i na~ine
nevjernika, i da su jo{ samo ostali Bo{njaci kao
390
jedini uspravan direk turske vjere u ~itavoj carevini
Osmanliji. I, eto, tim Bo{njacima se najmanje vje-
ruje, pa ~ak i u Bosni veziri se vi{e uzdaju u Arnaute
koje sa kraja svijeta dovla~e da ih ~uvaju i brane
od samih Bo{njaka, ve}ih i pravovjernijih musli-
mana od onih usred Stambola. U Stambolu je oja-
~ala nevjerni~ka stranka, naro~ito nekakvi fanarioti,
i uvukla se do samog padi{ahovog divana da svojim
novcem, savjetima i vje{tinom okrene carska kola
niza stranu. Donose se i spremaju se sve novi i
novi zloslutni fermani koji }e, `ivi bili pa vidjeli,
do}i glave i samom sultanu – poku{avao bi da
grmi i kune stari Fo~o, krezub i dotu~en sipnjom,
ali mu nije polazilo za rukom.
Ku~uk Alija, koga su sveti ratovi protiv ne-
vjernika i svetinje uop{te mnogo manje zaokupljali,
odobravao je skoro nevoljno pobo`nu zabirnutost
Fo~inu i Mula Jusufovu, ali su sve njegove misli
i namjere bile upravljene prema plja~ki, nasilju i
ratnom plijenu. Dok bi Mula Jusuf grdio i psovao
nevaljalce u Stambolu, Ku~uk Alija je sanjario kako
bi to bilo lijepo da ba{ on na ~elu nekakve velike
vojske upadne u taj Stambol i da ga kazni i oglobi
kako jedino to on zna i umije. Pritajeno, dodu{e,
u toj zami{ljenoj ordiji nije vidio pored sebe ni
starog Fo~u, ni Mula Jusufa, pogotovu Aganliju.
Sve to blago i ta ~udesa bilo bi samo njegovo i
ni~ije vi{e. Sve te lijepe \ur|ijanke, o kojima se
pri~e pri~aju i pjesme pjevaju u carskim i veziriskim
haremima, pripale bi njemu. Bile bi njegove i Grki-
nje dovedene sa Kibrisa, ili iz Moreje. I Jevrejke
o ~ijoj se ljepoti i vatrenosti ~udesa pri~aju. I Jer-
menke… Dalje nije umio da nabraja, i bilo mu je `ao.
391
A tek carske i vezirske hazne i saraji puni zlata
i dragoga kamenja!
Kada se on, niko i ni{ta, mali rastom, nikakvog
porijekla, ne zna mu se ni otac ni majka, bez {kole
i zanata za ovako kratko vrijeme toliko naplja~kao,
koliko li su tek prigrabili oni {to su {kole u~ili i
{to poti~u od slavnih i bogatih porodica pri ~ijem
se pomenu iz po{tovanja na noge ustaje.
Kada bi sve to bilo njegovo: te silne la|e, ti
basnoslovni saraji, arapski atovi, }upovi dukata i
zumurluka – i sam halifa pravovjernih i sve njegove
hod`e i had`ije mogle bi slobodno i da se pokrste
i da u kalu|ere i popove odu, ako ih srce kojim
slu~ajem tamo potegne. Ne daje Ku~uk Alija pet
para za ta Mula Jusufova prenemaganja i strahova-
nja za vjeru i njezine svetinje, pogotovu kada zna
da je i Mula Jusuf niko i ni{ta, da je i njegov nauk
tanak i neprovjeren i da se i on za kratko vrijeme
svoga janji~arstva i dahiluka lijepog blaga dograbio,
nikada valjano ne rade}i, a jo{ manje ~estito ratuju}i
i ga}e krvave}i. I njega su mnogo vi{e privla~ili
teferi~i i ak{amluci na Bulbulderu, ili derneci na
Dor}olu, rospije, rakija, mezetluci i daire, nego
}itabi, molitva, ramazan i ostala bogougodna djela.
Kao {to se stari Fo~o samo svojim poodmaklim
godinama nametnuo za vo|u, tako se i Mula Jusuf
svojim pri~ama o ~istoti vjere i znanjem turskog
jezika predstavljao kao smjerni bogougodnik, ~uvar
i tuma~ Poslanikovih oporuka. Za neuke balije Mula
Jusuf mogao je ne{to i predstavljati, ali za svakog
pravog i ~estitog vjernika bio je napast i zbog svojih
poroka i zbog svoje osude tih istih poroka kada
su ih ~inili drugi.
392
Mula Jusuf je odavno bolovao od jedne sra-
motne bolesti koju su odnekud nazvali frenta po
Francuzima. Nai{ao je na jednu sredovje~nu Ci-
ganku jo{ dok je bio sasvim mlad i tek stupio u
janji~arski od`ak kao jamak i od nje dobio tu opaku
boljku. Bilo je to u Taslid`i, gdje je nekada bilo
mnogo Cigana i gdje se do njihovih `ena prili~no
lahko i za malu naknadu dolazilo. Mlad a i ne-
upu}en, bolest je dugo krio i ne znaju}i da je sada
i on sam dalje {iri. Kada je po~eo da se lije~i i
onako je bilo kasno, tako da mu svi ti otrovni
hapovi koje je gutao, pakleni mehlemi kojima se
mazao i trave koje je pio nisu trajnije pomagali.
Vidari koji su Mula Jusufa lije~ili, uzalud su
ga uvjeravali da }e bolest po}i nabolje, ili da }e
se bar smiriti.
U privi|enjima koja su ga sve ~e{}e spopadala
pojavljivale su se u`asne strahote pakla i svega
{to u tom strahovitom ognju ~eka grije{nike.
Privi|ale su mu se ogromne a`dahe sa desetine
noga u kand`ama i plamenom u ~eljustima punim
{upljih otrovnih zuba naseljenih otrovnim zmijama
i svakojakom poganom gamadi. Privi|ali su mu
se i neki troglavi pijetlovi veliki kao bravi, duge
bijele dlake oprljene plamenom, i pti~urine sa dje-
~ijom glavom koje su umjesto krila imale buktinje;
i veliki smrdljivi mravi dugi po nekoliko ar{ina
svijetlozeleni i glatki kao led; i kand`e stra{nih
spodoba nalik na ba~ve sa izdu`enim licima kao
zurle i dugim bradama o{trijim od sablje; i neke
jako dlakave `ene bez usta, u{iju, i ostalih otvora
na tijelu koje su se bestidno pona{ale, i{le ~etvo-
393
rono{ke, a iz prsiju im tekli potoci usijanog otrova
nalik na prljavo i gusto mlijeko.
Prilikom tih privi|anja Mula Jusufa bi oblivao
hladan znoj otu`nog vonja i on bi gr~io i opu{tao
udove kao da se brani, kao da poku{ava da pobjegne,
ali ne mo`e, kao da ho}e da se sakrije, ali nema
gdje, zemlja tvrda, a nebo visoko, ali nema vi{e
ni neba, ni zemlje – sve je vatra i nebo i zemlja
i voda, gori i sve se pribli`ava njemu i ve} zahvata
pe{eve njegove anterije i nogavice {alvara, pucketa
i ho}e da ga pretvori u `ivu buktinju.
Kada bi muke malo popustile i kada bi se po-
lahko vra}ao svijesti nemu{to bi ivicom suhih i
iskrivljenih usta nastavljao ko zna koliko puta zapo-
~ete molitve, sure i dove koje bi mogle da ga od
napasti i vatre odbrane, ali bez smisla jasnog zna-
~enja i redoslijeda.
Strah od neumitne smrti i neizbje`nih samrt-
ni~kih patnji na onome svijetu sve ~e{}e i ja~e je
opsjedao i mu~io njegov nejaki i blago pomu}eni um.
I na ovome putovanju prema Adakaleu i dalje
Vidinu dva puta se Mula Jusufu privi|alo, pa su
mu karda{i, prije svih Aganlija, palili anduz pod
nosom i polijevali ga hladnom dunavskom vodom
ne bi li mu olak{ali muke i {to prije ga vratili
svijesti.
Kada ne bi pomagao vesla~ima da jo{ prije ak{a-
ma stignu na Adakale, ili Mula Jusufu da se br`e
osvijesti, Aganlija se povla~io na usamljeno mjesto
na krmi la|e i predavao se uspomenama kao da
je odnekud slutio da mu je ovo posljednje putovanje.
Sje}ao se Pale`a, {ljivika i ono nekoliko ma-
lehnih ra{trkanih ku}a koje je poznavao i u koje
394
bi zalazio da ne{to pomogne ili uradi za mali ajluk
i za tanku fajdu, ili da na svadbama i drugim slav-
ljima pored bogate trpeze i dobrog vina zapjeva
koliko ga grlo nosi.
Bio se ve} uveliko pro~uo kao dobar pjeva~ i
svira~ pa su ga sve ~e{}e pozivali i u okolna sela
da ih razveseli, kada u Pale` bahnu{e neki ajani i
biv{i kapetani iz Zvornika {to su morali bje`ati iz
bosanskog vilajeta zbog strogosti tamo{njeg vezira
i nagovori{e Aganliju da se upi{e u janji~arski od`ak.
Prije prelaska bosanskih ajana u beogradski pa-
{aluk, u Pale`u se uglavnom `ivjelo i mirno i spo-
kojno. Ali, ubrzo po njihovom dolasku prilike se
naglo po~e{e mijenjati i odnosi me|u ljudima mu-
titi.
Navikli na surovost, kavgu i nasilje svake vrste,
bosanski ajani oslobo|eni straha i obraza udari{e
po vilajetu poreze, globe i svakojake namete iza-
zivaju}i kod svijeta istovremeno i veliki strah, ali
i prikriveni gnjev.
Kao da su bili odavno zaboravili kako su `estoko
i krvavo platili svoje postupke skupljaju}i po Sara-
jevu i Tuzli janji~arske buljuke, ajani i propali kape-
tani nastavi{e svoj opaki zanat i u Srbiji.
Aganlija je, dodu{e, nekoliko puta poku{avao
da im se isprije~i i suprotstavi uzimaju}i u za{titu
ponekog doma}ina i poznanika, ali ubrzo shvati
da tako sam sebi radi o glavi i silno se upla{i, pa
di`e ruke od svega i predade se pi}u, pjesmi i
orgijama.
Ni znanje, ni juna{tvo, ni surovost nisu imali
nikakvog zna~ajnog udjela u njegovom docnijem
396
brzom usponu i naglom napredovanju do starje{ine,
~ak i do dahije.
Rova{ni i skloni pi}u i besposli~arenju ajani
su ga sa sobom vukli da ih zabavlja, da im pjeva,
i u saz udara.
Tako je, eto, Aganlija skoro neprimjetno i ne-
obja{njivo u onom mete`u i dugim pijankama po-
stao neodvojivi dio najodabranijeg i naju`eg ja-
nji~arskog kruga, koji se uskoro bez njega nije mo-
gao ni zamisliti.
Aganlija je znao i skupljao mnogo bezobraznih
{ala i pitalica, a junaci tih {ala bili su mahom poslovi
izme|u Ciganina i Ciganke, izme|u hod`e i ho-
d`inice, popa i popadije, kalu|era i koze.
Vjerovatno da je u povijesti i prije njega bilo
veseljaka, pjeva~a i zabavlja~a koji su i jo{ dalje
i vi{e dogurali uz ljude na vlasti, pa su tako i oni
na neki na~in postali vlast.
Ne{to kasnije su Aganliju od ajana preuzeli stari
Fo~o i Ku~uk Alija, po{to im je ve} dodijao i do-
zlogrdio Alija Gu{anac, dobar pjeva~, ali i velika
prznica, inad`ija i tvrdica.
Pred starim Fo~om su novi janji~ari i zakletvu
polo`ili. Do{ao je u Pale` da susretne neke svoje
stare poznanike Bo{njake.
Aganlija se i sada sje}a odlomaka te zakletve
koju su novi janji~ari rije~ po rije~ ponavljali za
starcem Fo~om. Bilo mu je sve to pomalo sada
smije{no na ovoj ukletoj la|i sa tri bespomo}na
bjegunca i nekoliko vjernih momaka za koje se
ipak ne bi zakleo da ih u te{kom trenutku na Bo`iju
milost ne}e ostaviti. Skoro nesvjesno po~eo je po-
luglasno da ponavlja rije~i zakletve: "O janji~ari,
397
vi dobro znate da je ~ovjek do{ao na ovaj svijet
da svojim djelima zaslu`i onaj drugi `ivot. Dobro
znate jer vas od malih noga pou~avaju da niko
lak{e ni jeftinije ne zaslu`i d`ennet od onih koji
u ratu padnu od nevjerni~ke ruke. U ratu poginuli
{ehidi za nagradu u raj odlaze odmah, ne ~ekaju}i
sudnji dan, jer su njihovi grijesi njihovom smr}u
opro{teni i milostivi Allah ne tra`i da za njih pola`u
ra~une! U bitkama su cijelog dana otvorena rajska
vrata i svakome od vas slobodno je da u|e kroz
njih, ako mu Allah bude milostiv i dade mu zvanje
{ehida!… Prvo sebi, pa onda i vama, od Boga molim
da se vi{e ne vratimo iz boja, ve} da se na{e du{e,
ako je to mogu}e i imadnemo sre}e, jo{ danas na|u
u d`ennetu za junake vjere… Kome Allah ne udijeli
svoju milost i ostavi ga u `ivotu, zna~i da taj nije
ni zaslu`io njegovu milost, a takav nije vi{e potre-
ban ni janji~arskom od`aku!… Stoga, svaki koji
se iz boja vrati bi}e isklju~en iz od`aka i protjeran
iz janji~arskih redova da uzme preslicu i da sa
babama vunu prede… Kao i uvijek, naravno, da
}e biti izuzeti osvjedo~ene gazije, koji bar jednu
neprijateljsku glavu donesu ili te{kih rana dopadnu!
Dovi|enja u d`ennetu! Allah, je Allah, jek dur Al-
lah!…" Ratni pokli~ na kraju zakletve ponavljali
su nekoliko puta sve br`e i silovitije dok Fo~o ne
dade znak da prestanu i da u d`ematu klanjaju
namaz.
U kratkoj obuci koju je Aganlija poslije pro{ao,
nau~io je da na ~elu svih janji~ara stoji krkbin
kolaga i da je njegovo sjedi{te u glavnom janji~ar-
skom od`aku u Stambolu. Brzo je napredovao od
jamaka do odoba{e, sahand`iba{e i ~orbad`ije, da
398
na kraju dogura do jednog od ~etvorice dahija u
beogradskom pa{aluku.
Istini za volju i on je nekoliko puta okrvavio
ruke nad nevinom ~eljadi, ali se tje{io da je na
neki na~in morao opravdati povjerenje koje su mu
ukazivali stariji i tako samome sebi pomo}i da iz
Pale`a pre|e u od`ak na beogradskoj tabiji.
U beogradskom od`aku pre`ivio je svoje naj-
ljep{e dane sa janji~arima Bo{njacima i krd`alijama
iz isto~ne Rumelije. U Beogradu je upoznao mnoge
nove ljude s kojima je iz no}i u no} drugovao:
Dervi{ agu Muzaferiju, deli Kadriju Arnautina, Mu-
stafu ba{u Vidinliju, Kondu Krd`aliju, Tokad`iju
Valjevca, odoba{u Dumana Budimliju, Adem ~au{a
Potura, Petra Tataroglua i mnoge druge. I{li bi sa
teferi~a na teferi~, iz lova u lov i sa pijanke na
pijanku. Aganlija nije znao ko sve to pla}a, iako
je slutio da iza svih tih obijesti ima ne~ijeg znoja,
te{ke te`a~ke muke i rumene krvi. Mislio je da su
pjeva~i i zabavlja~i Bogom dani ljudi i da oni nikada
i ni pred kim ne~e odgovarati. Njihovo je da uvesele
i raspolo`e one koji vladaju i da se, ako ti propadnu,
ponude novim vlastima i gospodarima.
Ali, Aganlija nije bio samo pjeva~ i zabavlja~,
on je bio u isto vrijeme i vlast, najvi{a vlast, vlast
koja je propadala i nije bilo druge da joj se ne-
ka`njeno ponudi, nego je morao sa svojim jaranima
bje`ati negdje dalje u bijeli svijet, gdje ga niko ne
poznaje i gdje nikome ne}e ra~une polagati.
Uto se pred dahijama pojavi Adakale.
Ve} se hvatao mrak, tako da je ostrvo izgledalo
skoro nestvarno lebde}i izme|u dvije tame, tame
vode i tame nebe.
399
Iza pocrnjelih kro{anja drve}a nazirao se bedem
i po koji dimnjak i krov. Jedina svijetla vertikala
u predjelu bila je oniska bijelo okre~ena munara
iza zidina.
Nebom su se tiho ogla{avale prve zvijezde kao
prijatni dje~iji glasovi.
Red`epaga, komandant tvr|ave i malog garni-
zona na Adakaleu, bio je ve} ju~e obavije{ten o
dolasku dahija. Izvjestio ga je Dizdar iz Golupca
po jednom povjerljivom ~ovjeku. Red`epaga je tako
imao dovoljno vremena da ~itavu no} i jedan dan
razmi{lja {to mu valja u ovom trenutku preduzimati
i ~initi.
Vezivalo ga je prijateljstvo sa dahijama, dijelio
je njihovo mi{ljenje, pred njima istupao kao od-
metnik od cara i Stambola kolebaju}i se jo{ izme|u
Beograda i Vidina, izme|u dahija i Pazvan-Oglua,
ali nikako izme|u njih s jedne, i Stambola s druge
strane. Pomi{ljao je i o nekoj svojoj samostalnosti
pod labavim pokroviteljstvom Vidina, ali kada je
saznao {ta se dogodilo sa dahijama u Beogradu,
osjetio je veliki strah od kazne koja bi i njega
mogla sna}i od Sultana i njegove sile, pa je odmah
po~eo kovati plan kako da se najbolje izvu~e iz
~uda koje ga je iznenada sna{lo.
Pomi{ljao je da nagovara dahije da se pokaju
i carskoj vlasti predaju, a carska vlast je i milostiva
i razlo`na pa }e njihovo pokajanje prihvatiti i kaznu
im ubla`iti, ili ih sasvim osloboditi. Oni su se na
kraju krajeva borili za din i tursku vjeru kako su
najbolje znali i umjeli i, ako su ponekad i grije{ili
i pretjerivali, neka se na|e malo nade, milosti i
razumijevanja kod Svijetlog Padi{aha, i oni }e se
400
vratiti sa krivog na pravi put i opet slu`iti svog
cara kako on bude `elio i nare|ivao.
Jutros se Red`epaga naglo predomislio. Zar ih
nije bolje jednostavno izru~iti, nego ih nagovarati
da se predaju?! Njegovi poku{aji da ih nagovori
da se predaju mogu ili propasti ili ne doprijeti ni
do ~ijih u{iju. To ne bi koristilo njegovoj namjeri
da se pred carem {to prije opere i opravda. Ako
ih izru~i, ~u}e se i razumje}e se kao izraz vjernosti
halifu i domu Osmanlija njihovog odanog koman-
danta.
Odlu~io je zato da dahije lijepo primi i ugosti
kako ne bi izazvao ni tra~ak sumnje u svoje namjere
i staro prijateljstvo prema njima. O svemu je ve}
bio obavijestio i ustanike s onu stranu Dunava.
^im je ugledao svjetiljke na dahijskim la|ama,
Red`epaga si|e s kule i sa trojicom svojih momaka
ode prema malom pristani{tu okrenutom moldav-
skoj obali. U ti{ini nad rijekom ve} su se razaznavali
glasovi dahija i njihove pratnje.
La|e su pristajale.
Red`epaga podi`e obje ruke i viknu dobrodo{li-
cu putnicima: "Ho{ geldn! Ho{ geldn, arkada{lar!"
– "Sefa geldn, sefa geldn, arkada{lar!" – odgo-
vori{e prispjeli putnici. Na kopno prvi kro~i stari
Mehmed aga Fo~o. Za njim sa la|e si|o{e Mula
Jusuf, Ku~uk Alija i Aganlija, posljednji.
Po{to stari Fo~o nazva selam Red`epagi i nje-
govoj pratnji, srda~no se izgrli{e i izljubi{e. Fo~o
je bio visok i ko{~at starac, ali se izgubi u zagrljaju
Red`epaginom, vi{em od njega za glavu i mnogo
krupnijem.
401
Red`epagin maternji jezik bio je rumunski, ali
je pored rumunskog dobro govorio i turski i gr~ki.
Srpski je ne{to natucao, tako da je slo`enije misli
kazivao na turskom, a Mula Jusuf bi ostalim da-
hijama prevodio.
Red`epagin otac bio je Rumun iz veoma ugledne
hri{}anske ku}e koja je odr`avala bliske veze sa
rumunskim plemstvom fanariotskog porijekla kne-
`evima Kuzama i Kantakuzenima. Otac mu je umro
mlad, a majka mu se ubrzo preudala u Rumeliju
za jednog bogatog Tur~ina koji je dolazio u Vla{ku
i u Moldaviju ~esto trgova~kim poslovima. Kao
mladi}, po{to je prethodno pre{ao na islam, stupio
je u Tatar Pazard`iku u janji~arski od`ak kao mlad
jamak.
Proveo je kratko vrijeme u Stambolu, zatim u
Anadoliji i u~estvovao je u nekoliko krvavih gu-
{enja pobuna arapskih beduinskih plemena u Siriji
i isto~noj Palestini. Neredovno je napredovao i za-
ostajao je u usponu za svojim vr{njacima. Jedan
od razloga za to svakako je bila lahko uo~ljiva
razlika i nesrazmjera izme|u njegovog krupnog sta-
sa i naizgled velike snage s jedne, i istovremeno
grdnog kukavi~luka, s druge strane. Vojne i osva-
janja manje su ga privla~ile od gu{enja buna i obra-
~una sa slabo naoru`anim, ili ~ak golorukim bun-
tovnicima. Tako je postupao kad god je mogao i
po cijenu manjeg ratnog plijena, br`eg napredo-
vanja i svakojake druge plja~ke i nasilja. Klima,
naro~ito suh pustinjski vazduh u Siriji, nije mu
prijala, pa odlu~i da napusti janji~arski od`ak i
pre|e u Perziju, da stupi u {ahovu vojsku u Isfahanu.
Jermenina koji je potajno skupljao pla}enike za
402
{ahovu vojsku preko no}i nestade zajedno sa nov-
cem, kao da je u zemlju propao. Red`epagi ne bi
druge, nego da nakon izvjesnog vremena ode u
Aksarajski janji~arski od`ak i tamo stupi u bek-
ta{ijski dervi{ki red.
U dervi{ku tekiju uveo ga je ugledni bekta{ijski
{eih Tahir Dede Afgan. On mu je docnije svojim
vezama me|u dervi{ima u Stambolu dosta pomogao
u njegovom blagom usponu i napredovanju.
Tahir Dede Afgan bio je veliki vjerski fanatik
i mnogo vi{e pa`nje posve}ivao je biv{im hri{}ani-
ma preobra}enim u islam u prvom koljenu ili ne-
posredno, nego muslimanima ~ija je loza bila du-
ga~ka i koji ne pamte kada su njihovi preci postali
muslimani. ^inilo mu se da mora mnogo vi{e vre-
mena pro}i i mnogo vi{e pa`nje posvetiti da se
hri{}anski duh i obi~aji potpuno izbri{u iz svijesti
novih potur~enjaka. Smatrao je da ~ini najbogou-
godnije djelo ako ne `ali vremena ni truda da uporno
i kad god mu se uka`e za to prilika potire u njihovim
du{ama makar nevidljive i drugom svijetu neuo~-
ljive slojeve hri{}anskog nauka. Pomagao im je
na sve na~ine, nadziravao njihov vjerski `ivot i
obavljanje vjerskih du`nosti, hvalio njihove pos-
tupke kod mo}nih ljudi i strepio da se ne pokaju,
ili da ne uvide kako prelaskom u islam nisu dobili
ono i onoliko koliko su o~ekivali.
Tahir Dede Afgan osjetio je to jo{ dok je bio
u prizrenskom vilajetu kada je obilazio Gorane na
[ar-planini i neka arnautska plemena u okolini \a-
kovice. Mnogi potur~enjaci ne samo da se nisu
strogo dr`ali muslimanskih vjerskih zakona, nego
su kri{om u ku}ama zadr`ali mnoga hri{}anska
403
znamenja i mnoge hri{}anske obi~aje i praznike.
Nikada nisu prekidali veze, ~ak ni rodbinske odnose
sa plemenicima koji su ostali u staroj vjeri. Pre-
laskom u novu vjeru nisu prestali biti solidarni sa
nevjernicima kao zemljacima, prijateljima, kom{i-
jama i bliskim ro|acima. U tome je Tahir Dede
Afgan vidio veliku opasnost, jer je njegov svijet
bio podijeljen kao sabljom presje~en: na musli-
mane, i na one koji to nisu. Veliki i neprobojni
zid dijeli ta dva svijeta i izme|u njih nema i ne
smije biti nikakvog razumijevanja, trpeljivosti i pri-
bli`avanja. Nije priznavao ni rase, ni narode, ni
plemena. Nije bio zadovoljan {to halif pravovjernih
ima samo vrhovnu vlast nad muslimanima ma gdje
oni `ivjeli na svijetu nego je sanjario o zajedni~koj
dr`avi svih pravovjernih, ujedinjenih i pod svje-
tovnom vla{}u. Male islamske zemlje i emirati izlo-
`eni su, po njegovom mi{ljenju, neprekidnoj opas-
nosti od prepredenih nevjernika od kojih se sami
ne mogu i ne umiju odbraniti. Treba ih zato stalno
dr`ati na oku da im se u slu~aju opasnosti pritekne
u pomo}, ali bolje bi ih bilo odmah natjerati da
svoje granice utope u jedinstvenu i veliku carevinu
pravovjernih nad kojom nikada ne bi sunce zalazilo.
U~io je da musliman ima samo tri du`nosti:
potpunu pokornost Bo`ijoj volji, molitvu, rad i rat.
Vrijeme koje ne provede na molitvi treba provesti
na radu, a vrijeme koje ne provede na radu treba
posvetiti svome oru`ju. Govorio je da se u vjeru
uvuklo mnogo nevjerni~kog uticaja i da se vjera
mora o~istiti i vratiti na u~enje kakvo je imala u
doba ~etvorice prvih halifa.
404
Red`epaga se trudio da se i on istakne kao fa-
natik, pa je prema hri{}anima postupao surovo i
bezobzirno {to mu je podizalo ugled kod Tahir
Dede. To je Red`epagi pomoglo da pre|e u Stam-
bol. Tamo je uskoro postao redovan posjetilac sum-
njivih ~ajd`inica u prljavom i ru`nom dijelu Stam-
bola, u Tophani, gdje je malo pomalo sa alkohola
prelazio na droge. Uzimao je nargile sa poja~anim
dodatkom droga i padao u prijatno stanje obamrlosti
i uko~enosti predaju}i se nerazgovijetnim, ali li-
jepim snovima. Po tim ~ajd`inicama skupljalo se
dosta krupnih janji~ara, i ljudi koji su vi{e bili
naklonjeni milovanju sa mu{karcima, nego odno-
sima sa `enama. I Red`epaga je odavno imao tu
sklonost ste~enu prvo me|u Arapima, poslije me|u
Grcima, pa su mu dani provedeni u Tophani ostali
u najprijatnijoj uspomeni. Tu je upoznao i mnoge
fine i ugla|ene Stambolije ~uvene po svome obra-
zovanju, manirima i porocima. Me|u njima bilo
je bogatih posjednika, visokih ~inovnika, vje{tih
trgovaca i pjesnika. Ti pjesnici bi u odre|enim ve~e-
rima uz nargile i zeleni ~aj sa Magreba recitovali
stihove posve}ene svojim dilberima, ili mladi}ima
koji su bili uzor i oli~enje njihove ljubavi, ~e`nje
i pohote.
Gonjenja koja je s vremena na vrijeme predu-
zimao stambolski valija da bi rastjerao ova gnijezda
grijeha bila su uzaludna po{to su svi karakoli odavna
bili podmi}eni i tako od goni~a pretvoreni u sau~es-
nike.
U ~ajd`inicama na Tophani po~eo je, ustvari,
uspon Red`epagin. Preko intimnih odnosa sa ne-
kolicinom uticajnih ljudi otvorio se put njegovom
405
napredovanju. Postao je u glavnom janji~arskom
od`aku pomo}nik komandanta intendenture, odno-
sno odjeljenja ratnog plijena, a poslije je bilo sve
lak{e, uspje{nije i beri}etnije.
Sve mu je nestvarnije i smje{nije bilo propo-
vjedanje Tahir Dede o svijetu koji je kao sabljom
podijeljen kad je i u vrlini i u poroku kome se
ve} uveliko predaje i u`iva najlak{e na}i ujedinjene
ljude razli~itih rasa, vjera, porijekla i godina. Turci,
Grci, \ur|ijanci, Arapi i Jermeni sa kojima je pro-
vodio no}i u milovanjima bili su mu mnogo bli`i,
razumljiviji i dra`i od zatucanih dervi{a {to su ogo-
lili `ivot i sveli ga na puko odre|ivanje nekakvog
pravog i `igosanja nekakvog krivog puta. ^inilo
mu se da samo vrhovi i dno dru{tva znaju {ta rade
i da svi ostali izme|u te dvije sorte podlije`u fa-
natizovanju, lahkovjernosti i strpljivom ropskom
~ekanju da se stanje pobolj{a i da se stvari srede
bilo na ovom gorem, bilo na onom drugom, boljem
svijetu.
Poslije jedne ve}e pronevjere u glavnom janji-
~arskom od`aku u koju je bio umije{an i on, i
koja umalo nije bila otkrivena, Red`epaga je morao
oti}i iz Stambola i pre}i u Kazanlik da tamo sa~eka
svoju dalju sudbinu.
Me|utim, nije bilo tako vru}e i opasno kao {to
je njemu izgledalo, ili bar koliko se on bio upla{io,
pa mu uskoro prijatelji izradi{e mjesto komandanta
tvr|ave i garnizona na Adakaleu.
Na putu za Adakale zadr`ao se nekoliko dana
u Vidinu i tu bio primljen kod ~uvenog Osman
pa{e Pazvan-Oglua. Silno ga je zbunilo bogato ure-
|enje pa{inog konaka koji je po prostranstvu, na-
406
mje{taju, vrtovima i {adrvanima vi{e sli~io na sul-
tanske saraje, nego na konak jednog udaljenog pa{a-
luka. I sam Pazvan-Oglu okru`en svitom svojih
zemljaka Bo{njaka i grupom savjetnika Bonapar-
tinih oficira ostavio je dubok utisak na Red`epagu.
Osman pa{a ga je primio u prostranoj i svijetloj
od`akliji ukra{enoj skupocjenim oru`jem po zido-
vima i persijskim }ilimima po podu. Od mermernog
od`aka i na jednu i na drugu stranu ivicom velike
od`aklije pru`ali su se minderluci zastrti tamno
zelenom ~ohom bogato izvezenom zlatom po ska-
darskom uzoru. Jedna strana odaje bila je sva u
staklu sa vratima na sredini kroz koja se izlazilo
u vrt.
Pazvan-Oglu bio je ~ovjek omanjeg rasta, ali
skladno gra|en tako da se ~inio mnogo vi{i i krup-
niji, nego {to je stvarno bio, blijedog lica uokvirenog
ri|om njegovanom bradom i o~iju svjetlucavih i
vla`nih od vatre kojom ga je mu~ila i iscrpljivala
njegova opaka su{ica.
Za ru~kom na kome ga je zadr`ao, Red`epaga
se silno iznenadio kad je vidio da se u konaku
objeduje "a la franga" za stolom pokrivenim velikim
bijelim ~ar{afom i sa stolicama sa strane, a ne "a
la turka" sa sofrom i na {iltama. U razgovorima
za vrijeme ru~ka pri~alo se o Bonoparti, o prilikama
u turskom carstvu, o tajnom buntovnom udru`enju
"Heteriji" i o pjesniku Rigi od Fere, odnosno Rigas
Fereos Konstandinos Andonios Kirizija, koga je
Pazvan-Oglu upoznao dok je jo{ bio u slu`bi kod
rumunskog vojvode i za koga je imao samo naj-
ljep{e rije~i, {to je govorilo o njihovom me|usob-
407
nom dubokom po{tovanju i dugogodi{njem prija-
teljstvu.
Godinama je Red`epaga odr`avao svoje tajne
veze sa Vidinom vje{to kriju}i pred Pazvan-Ogluom
svoje veze sa Stambolom. I ko zna koliko bi to
trajalo i kako bi se sve svr{ilo da nije do{lo do
iznenadne propasti beogradskih dahija i sloma od-
metni~kih namjera i planova.
Sada je valjalo raditi brzo i djelom pokazati
svoju privr`enost i odanost Visokoj porti, a istovre-
meno i bezdu{nost i bezobzirnost prema njenim
protivnicima, buntovnicima i neprijateljima. Ako
bi ubijanje prepustio srpskim ustanicima ispao bi,
~inilo mu se, nekako ~istiji i mirniji pred samim
sobom. To su, na kraju krajeva njihovi stari ra~uni,
a njegovo je da iz tih ra~una izvu~e {to vi{e koristi
i nagrade za sebe.
Idu}i sa dahijama prema gostinskoj ku}i, musa-
firhani na drugoj obali ostrva, Red`epaga je tope}i
se od doma}inske ljubaznosti istovremeno pomi-
{ljao da mu je samo provi|enje poslalo ove nezvane
goste, ina~e njegove stare prijatelje, da njihovim
`ivotima u ovom mutnom vremenu i zemanu opere
svaku sumnju koja bi mogla pasti na njega.
Momcima koji su pratili dahije, Red`epaga je
odredio konak na donjem kraju ostrva u jednoj
prostranoj ku}i daleko od musafirhane.
Po{to su uzeli abdest i zajedni~ki klanjali ak{am
predvo|eni Mula Jusufom u molitvi, dahije i njihov
doma}in pre|o{e u drugu odaju u kojoj je bila
prostrta bogata sofra.
408
Aganlija je prvi put bio ovdje, pa zamoli do-
ma}ina, da ne prijanjaju odmah za jelo i pi}e, nego
da malo prohodaju i protegnu noge utrnule od duga
sjedenja na la|i. Zamoli ga da razgledaju Adu,
njenu tvr|avu, i malu ali bogatu ~ar{iju. Aganlijin
prijedlog Ku~uk Alija jedva do~eka, a ni ostali se
ne usprotivi{e.
Napolju je bila svijetla i topla rana no}.
Dok su i{li prema d`amiji stari Fo~o im je pri~ao
o svom prvom kratkom boravku na Adakaleu.
Bilo je to ravno prije osamnaest godina: 1196.
godine, po Hid`ri, ili 1782. po hri{}anskom ra~unu.
Odmah po hvatanju i smrti ~uvene sarajevske bra}e
i odmetnika Mori}a u @utoj tabiji iz Sarajeva ute~e
i njihov jaran odoba{a Halil Potur sa nekoliko nji-
hovih prista{a u beogradski pa{aluk.
Bo{njaci razvi{e svoje bajrake u selu Mad`aru
kod Beograda i skupi{e u okolini nekoliko stotina
janji~ara. Ubrzo se `estoko osili{e i krenu{e u sva-
kojake zulume ne samo prema hri{}anima, nego
po~e{e i muslimane kinjiti i od njih uzimati sva-
kojake namete i globe. Malo prijetnjom, malo mi-
tom pridobi{e i beogradskog muftiju i janji~arskog
zapovjednika Osmanagu, tako da nikakve `albe ni
muslimanske, a kamoli hri{}anske nisu pomagale.
Pa{a je o tome ne{to i znao, a za ne{to se pravio
i da ne zna.
Kada odoba{a Halil di`e ustanak i htjede da
svrgne beogradskog pa{u i sebe proglasi za muha-
fiza spremi se had`i-Mosto da mu odgovori i sa
deli Ahmedom i Ze}om po~e skupljati vojsku na
Potura. Oni krenu prema Beogradu i strahovito po-
tuku odoba{u Halila i njegove prista{e. Halil po-
409
bje`e, ali ga brzo uhvati{e blizu Majdanpeka, po-
sjeko{e i njegovu glavu pokloni{e beogradskom
pa{i. Tada bi udavljeno desetorica njihovih jamaka,
a muftija i Osmanaga odo{e u progonstvo. Svaki
vojnik na had`i-Mostinoj strani dobi petnaest gro{a,
a pa{a je o~ekivao veliko priznanje i nagradu od
Stambola.
Mene odredi{e, nastavi Fo~o da sa ~etvoricom
momaka sprovedem muftiju i Osmanagu na Ada-
kale. Bilo je hladno, Ramazan i na Adakale sti-
gosmo prvi dan Bajrama. Du}ani su bili zatvoreni,
svijet se zavukao u ku}e i ja ni{ta ~estito ne vidjeh,
a valjalo je {to prije grabiti natrag ku}i uz Dunav.
Slu{ao sam kasnije da je taj muftija ubrzo umro
i da je Osmanaga pobjegao u Besarabiju, tamo na{ao
neku bogatu trgovkinju, zbog njenog imanja i nov-
ca, a koliko sam ga ja poznavao vi{e u inat Turcima,
pokrstio se i pred popovima u crkvi vjen~ao s trgov-
kinjom.
Slu{aju}i Fo~inu pri~u do{li su pred veliku, ali
nelijepu i neskladnu d`amiju. Ona je prvobitno bila
crkva i gradila se za vladavine cara Leopolda. Kada
su Turci uzeli ostrvo samo su poskidali krstove,
iznutra okre~ili crkvu, sklonili oltar i prema jugu
iskopali malo udubljenje za mihrab. Tako je zgrada
zadr`ala duguljasti oblik crkve uz koju je podignuta
kamena, ali po visini neodgovaraju}a munara. Vre-
menom su je kitili i zastirali skupocjenim pokrovi-
ma, pa im se u~inilo da su je sami iz temelja podigli.
Za svakog stranca bogomolja je zadr`ala svoja dva
lica koja se nisu mogla sakriti. Na prvi pogled bila
je to d`amija, ali bi se polahko pred o~ima na
jednu stranu odvajala crkva bez krsta i zvonika, a
410
na drugu munara bez d`amije. Mislili su, valjda,
ako su na zidine koje su im ostale od hri{}ana
dodali svoje pa im to dobro slu`i, za{to na bogo-
molju koju su gradili neprijatelji njihove vjere ne
bi dodali dio svoje bogomolje, pa }e bogomolja
opet slu`iti njihovoj vjeri. Nikad se ne zna koliko
}e se ko odr`ati i ostati, pa nije uputno ni bacati
se u velike tro{kove i gradnje koje lahko mogu
sutra drugome biti od koristi, a njima samo pusta
{teta i zijan.
D`amija je izme|u dvije molitve bila pusta.
Red`epaga je na to pomi{ljao jo{ prije polaska u
{etnju i jedino je `elio da se do slijede}e molitve
vrate u musafirhanu i da ih ko ne primijeti.
Od d`amije dahije sa Red`epagom krenu{e pre-
ma ~ar{iji. Po{to si|o{e niz nekoliko stepenika pred
njima se u svijetloj no}i otvori srce naselja i ~ar{ije
koje se ina~e sa vode nije moglo vidjeti od visokih
zidina i gustih kro{nji drve}a. Aganlija je imao
utisak, nalik na ushi}enje koje bi osjetio kada bi
dobro pokrivena i zakukuljena `ena kojoj se ispod
fered`e ne vide ni godine, ni tijelo, ni lice, ni o~i,
naglo zbacila fered`u i pokazala se mlada, gola,
bujna, lijepa "sa bedrima kao labudovi."
Kao i svuda na Istoku lijepe i dragocjene stvari
morale su se ~uvati na skrovitom mjestu valjano
obezbije|enom mnogim preprekama od zavidljivih
i urokljivih o~iju prostaka i stranaca kako ne bi
izazivale njihovu zavist, mr`nju i pohlepu. Bile su
pristupa~ne samo njihovom gospodaru {to ih je
stekao ili od drugog oteo i njegovom najpovjer-
ljivijem krugu prijatelja koji su kao i on takvu, ili
sli~nu, dragocjenost posjedovali, pa nisu imali mno-
411
go neispunjenih `elja i bili gladnih o~iju u `ivotu.
Adakale je bilo na krajnjem sjeveru toga Istoka
koji se ve} uveliko krunio i raspadao u smradu i
svakovrsnoj podmitljivosti, neredu, nevjerstvu, iz-
daji i zlo~inu koji ni mudraci, ni dobronamjerni
upravlja~i, ni ~estiti i hrabri ljudi, ni veliki do-
brotvori, ni pjesnici nisu mogli spasti od kukavnog
propadanja i ostalo kao krupan i mirisan cvijet u
prljavoj kosi stare gubave prosjakinje pred vratima
nekog hrama u kojem satane slave i veli~aju Boga.
Sve je to, mo`da, izgledalo i zanosnije i ljep{e
u ovoj svehloj no}i punoj prigu{enih {umova i mi-
risa. Nazirali su se bokori ru`a isprepletenih nad
osmanlucima i povi{e kapija i pend`era. Naslu}ivao
se i `ubor ~esme koja je mogla biti i naprijed i
pozadi, i lijevo i desno od njih, ili je nije ni bilo,
ali se ona ovdje sama po sebi podrazumijevala kao
{to se podrazumijeva dobar junak na dobrom konju.
Ku}e su bile ~iste i bijele, bogato izvezene oko
prozora i ispod streha, tako da se ~inilo da tu i ne
`ive ljudi koji se bave nekim te{kim i ozbiljnim
poslovima, nego svijet koji se zabavlja i `ivi od
radosti i zadovoljstva. Skupljena pod kro{njama
ogromnih stabala kestenova i visokih jablanova,
izgledala su kao gomila {arenih uskr{njih jaja na
zelenom poslu`avniku ostrva. Poneko svjetlo u pro-
zoru i desetak ~ar{ijskih fenjera opominjali su na
neku tihu sve~anost koja kao da ovdje nikad i ne
prestaje.
Kada pro|o{e kroz veliku kapiju zakora~i{e na
krupne kamene kvadrate kojima je ~ar{ija bila po-
plo~ana. I s jedne i s druge strane re|ali su se
du}ani zatvoreni drvenim }efencima i poneka ma-
412
gaza zamandaljena te{kim gvozdenim kapcima. Od
glavnog sokaka granali su se prolazi i uli~ice i
stvarali lavirint u kome se ~ovjek prijatno osje}ao
i u kome se ni dijete ne mo`e izgubiti.
Red`epaga je svojim gostima pokazivao du}ane
tufegd`ija, u kojima se prodavalo oru`je, radionice
bi~agd`ija, gdje su se kovali jatagani i male du}ane
u kojima se prodavalo ru`ino ulje i razni slatki{i
od ru`inih latica, zatim rahatlokumi, bademi u {e-
}eru i prodavalo suho gro`|e, nekoliko sorti ba-
klava, gurabije i tatlije. U susjednoj veoma uzanoj
ulici bile su svakojake prodavnice natrpane espa-
pom koji je dolazio Dunavom i sa Istoka i sa Zapada.
Sve je bilo uredno i ~isto i po plo~niku jo{ je bilo
vode kojom je ulica polivena u smiraj dana.
Da bi izbjegao kafanu nad Dunavom u kojoj
je u ovo doba moglo jo{ biti gostiju, Red`epaga
skrenu prema drugoj strani ostrva i provede svoje
goste pored skromnog turbeta dervi{kog {eiha Mis-
kin-babe u kome su i danju i no}u gorjele svije}e.
Pored \ul-babe u Budimu i Salki-babe u Vidinu,
Miskin-baba bio je naj~uveniji i najugledniji dervi{
na Dunavu. Rodio se u Samarkandu u vladarskoj
ku}i emira Buhare kao posljednji izdanak ku}e Sa-
manaida i od malih nogu bio je okru`en pa`njom
i nje`no{}u svoje okoline. Na dvoru je dobio prvo
obrazovanje od u~itelja Persijanca, Afgana i Arapa.
Rastao je u igri, lovu, jahanju, u~enju i zabavi.
Bio je me|u prvim ma~evaocima svoje postojbine
ali i rado vi|en i me|u u~enijim svijetom. Nekako
poslije navr{enog punoljetstva oti{ao je u Hindustan
da tamo dalje nastavi svoje upoznavanje filozofije.
Bio je odmah primljen u dru{tvo mudrih ljudi, koji
414
su ga uputili u tajne u~enja Joga i upoznali ga sa
rasu|ivanjem filozofa Santija. Poku{avao je da po-
miri i dovede u sklad islamski misticizam, u koji
je ve} uveliko bio u{ao, sa novom naukom u koju
se radoznalo upu{tao. Pronalazio je neke dodirne
ta~ke koje je namjerno preuveli~avao da se nekako
odr`i na sredini izme|u dva velika misticizma. Ne-
kada nadaleko ~uven sa svoje dare`ljivosti, svjesno
se po~eo odricati svakog sjaja i jedne po jedne
nepotrebne i nekorisne stvari, dok se nije odrekao
i emirskog dostojanstva u Buhari.
Putovao je svijetom kao smjerni i pobo`ni put-
nik primaju}i milostinju i spavaju}i pred d`amijama
i tekijama. Kao vodi~ kamila ili momak kod kirid`i-
ja pre{ao je Belud`istan, do{ao do Buhare, a odatle
preko Mesopotamije, Sirije i Kurdistana stigao u
Anadoliju, gdje je namjeravao da se posveti pou-
~avanju mlade`i po medresama. O{tre anadolske
zime, na koje nije mogao da se navikne, natjera{e
ga da krene dalje i tako je na kraju svojih dugih
lutanja jednoga dana do{ao u Beograd. Ni u Beo-
gradu ne na|e mir koji je tra`io, po{to ga uskoro
po dolasku kod beogradskog pa{e opanjka ugledni
dervi{ki {eih Mustafa kako san}im {iri jeres i islamu
tu|u nauku. Morao se {to prije ukloniti, pa po|e
niz Dunav i zaustavi se na Adakaleu, procjenjuju}i
da je u jednom uskom pojasu oko Adakalea naj-
prijatnija klima na koju je u svojim dugim lutanjima
nai{ao. Na desnoj obali Dunava podi`e dervi{ku
tekiju u kojoj je obavljao zikr, ali je stanovao na
Adi, skupljaju}i i njeguju}i ljekovito bilje i lije~e}i
bolesnike. Svijet je izdaleka dolazio da kod njega
potra`i utjehe, lijeka i savjeta. Stekao je veliki ugled
415
i kod Srba i kod Turaka, i kod Vlaha, i kod Ma|ara.
Bavio se i njegovanjem i kalemljenjem vo}a, pro-
nala`enjem novih sorti i ukr{tanjem. Drugovao je
sa hafus-alijem i pod kraj `ivota otkrio je plemenitu
sortu gro`|a koju je nazvao adakalka.
Prije njega je Adakale bilo surovo i golo vojno
upori{te na isturenom mjestu sudara polumjeseca
i krsta – iza njega je ostala miri{ljava ba{ta puna
cvije}a, plodova i ptica pjeva~ica.
Prolaze}i pored Miskin-babinog turbeta, Red`e-
paga nije imao {ta da ka`e svojim gostima, osim
da je to grob nekog travara i ~udaka kome svijet
po navici i u svome neznanju i praznovjernosti i
danju i no}u pali svije}e. Ku~uk Alija se grohotom
nasmija i nazva ga ugursuzom i pezevenkom u
svojoj nesposobnosti da razumije i shvati i{ta na
svijetu {to nije njegova neposredna korist i fajda.
Ko je tada mogao slutiti prolaze}i pored velike
ba{~e i pored konaka da }e skoro pola vijeka kasnije
u toj kamenoj ku}i punoj velikih prozora, poslije
kratkotrajne pobjede u Pe{ti i poraza kod Vilago{a,
provoditi sumorne dane veliki mad`arski buntovnik
Ko{ut Lajo{!? Utekao je od austrijskog cara i ruskih
kozaka da ga od Habzburga za{tite Osmanlije i
dozvole mu da sa Ade ode u Stambol.
Poslije {etnje Red`epagu i njegove goste ~ekala
je sofra. Bilo je pe~ene bravetine, bureka, pilava,
~imbura, bamje, svakojakih salata i velika, jo{ vru}a
i pod sa~em pe~ena, poga~a. Red`epagini momci
uneso{e bardake sa rakijom i ~ibuke. Starom Fo~i,
koji nije mario {ljivovicu, Red`epaga ponudi bardak
stare kavadarske mastike i starac se kao dijete obra-
dova. Dahije ni u putu nisu oskudijevale u hrani
416
i pi}u, ali ih ovako bogata sofra i Red`epagina
pa`nja, ipak, prijatno iznenadi. Takve gozbe i |a-
konije nisu se spremale za svakoga i svakog dana.
Osim toga, doma}in je za svoje goste imao mnogo
lijepih rije~i, naro~ito uva`avaju}i njihovu nepo-
slu{nost i nepopustljivost prema Porti.
Dahije su bile te{ke pijanice, ali se odavno nisu
ovako dobro osje}ale pored rakije, koja ih je onako
umorne i naglo opusto{ene brzo uspavljivala i hva-
tala. Stari Fo~o bio je ve} klonuo. Oborio je glavu
na prsa i na mahove ne{to nerazumljivo mumlao.
Mula Jusuf natjera Aganliju da pjeva. Aganlijin
glas prolamao se musafirhanom. Ku~uk Alija se
izvrnuo na minderluk i le`e}i se nalijevao. Mula
Jusuf kolutao je o~ima kao da }e pasti u svoja
bolesna prvi|enja. Red`epaga je bio uznemiren,
ali je to vje{to prikrivao, iako vi{e nije bilo potrebe
da to ~ini. I Aganlija je sve vi{e kunjao, pa je sa
pjesme polahko prelazio na zijevanje.
Red`epaga iza|e, pre|e avliju, pope se na kulu
i zapali veliki fenjer, {to je bio ugovoreni znak sa
ustanicima na drugoj obali Dunava.
Ne pro|e dugo vremena i za~u se lagahan {um
vesala. Stojkovi} je sa ustanicima polahko prilazio
obali. Dogovori{e se da bez velike nu`de ne upo-
trebljavaju vatreno oru`je, kako ne bi dizali ne-
potrebnu galamu i uzbunili svijet.
Red`epaga osta pred vratima, a ustanici sa isuka-
nim hand`arima upado{e u musafirhanu.
No`evi su se zabadali u prsa i utrobe dahija
takvom brzinom da nisu imali vremena ni da se
pomaknu, a kamoli da se brane.
417
Jedino je Aganlija ve} ranjen bacao prema na-
pada~ima dijelove namje{taja i posu|e i {titio se
izvrnutom sinijom. Kada se povukao do praga i
le|ima otvorio vrata, prestravljeni Red`epaga za-
bode mu no` u le|a i Aganlija pade na koljena.
Sna`nim udarcem u ki~mu i jednim zamahom han-
d`ara Red`epaga mu odrubi glavu. Glava odletje
i pade me|u isprolijevanu rakiju i ostatke razbacane
hrane.
Bilo je to u no}i izme|u 24. i 25. juna.
Bilo je to godine 1804.
418
BIOGRAFIJA
BIBLIOGRAFIJA
LITERATURA
BIOGRAFIJA
Zulfikar Zuko D`umhur, putopisac, slikar i kari-
katurista ro|en je u Konjicu 24.9.1920. godine. Poti~e
iz stare ugledne ulemanske porodice. Otac mu je Ab-
duselam i majka Vasvija ro|ena Rufo. Osnovnu {kolu
i ni`u gimnaziju je zavr{io u Beogradu, gdje mu je
otac radio kao imam, a vi{u gimnaziju u Sarajevu 1939.
Po~eo je studirati pravo, ali je pre{ao na likovnu aka-
demiju i zavr{io je u klasi Petra Dobrovi}a. Prve crte`e
je objavio u Narodnoj armiji 1947, a od tada sara|uje
kao karikaturista i ilustrator u Je`u, Borbi, Vetrenja~i,
Politici, Oslobo|enju, reviji Danas, NIN-u kao stalni
saradnik i urednik. Objavio je vi{e od 10.000 karikatura.
Napisao je scenarije za vi{e kratkih i tri za igrane fil-
move. Uradio je 35 scenografija za pozori{te, a pos-
ljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji
kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje.
Umro je u Herceg Novom, a ukopan u rodnom Konjicu,
29.11.1989. godine.
421
BIBLIOGRAFIJA
1. NEKROLOG JEDNOJ ^AR[IJI, Svjetlost, Sara-
jevo, 1958.
2. PISMA IZ AZIJE, Prva knji`evna komuna, Mostar,
1973.
3. HODOLJUBLJA, Znanje, Zagreb, 1982.
4. PUTOVANJE BIJELOM LA\OM, Sarajevo, 1982.
5. IZABRANA DJELA ZUKE D@UMHURA, 1-7
(Nekrolog jednoj ~ar{iji, Pisma iz Azije, Putovanje
bijelom la|om, Hodoljublja, Pisma iz Afrike i Evro-
pe, Stogodi{nje pri~e, Adakale).
422
LITERATURA
1. A.: Z(uko) D`(umhur) – Nekrolog jednoj ~ar{iji,
Politika, Beograd, 7.12.1958.
2. Anonim: Preseli Zuko, Preporod, Sarajevo, XX/1989,
24/3164, 20.
3. Andri}, Ivo: Predgovor u: Zuko D`umhur: Nekrolog
jednoj ~ar{iji, Svjetlost, Sarajevo, 1958, 7-9.
4. Bad`ak, Edhem: Na vijest o smrti Zuke D`umhura,
Oslobo|enje, Sarajevo, XLVI/1989, 14888, 15.
5. Bulatovi}, B.: Zuko D`umhur, Vjesnik, Zagreb,
15.2.1959.
6. Cvijeti}, Ljubomir: Tragom slutnje u: Rasprave i
kritike, ^akavski sabor, Split, 1978.
7. Cvijeti}, Ljubomir: Zuko D`umhur – Pisma iz Azi-
je, Mostar, 1973. Odjek, Sarajevo, XXVII/1974, 14,
16.
8. D`afi}, Rizo: Zuko D`umhur – Hodoljublja, Zagreb,
1982. Provincija, 1983, 41, 114-122.
9. Finci, Eli: @estoko i pomamno – Sudanija Petra
Ko~i}a u dramatizaciji Zuke D`umhura, Politika,
Beograd, 6.5.1964, 16.
10. Hand`i}, Izet: Zuko D`umhur – Pisma iz Azije, Mo-
star, 1973. Razvitak, Beograd, IV/1976, 4-5, 58-59.
11. Husi}, D`avid: Savremenici – Z(ulfikar) D`(umhur),
Oslobo|enje, Sarajevo, 23.3.1958.
12. Juri{i}, Jakov: Slike sa Istoka, nad putopisima Zuke
D`umhura, Odjek, Sarajevo, XXXVIII/1985, 6, 13-
-14.
423
13. Kapor, Momo: Ko se boji Zuke D`umhura, Izraz,
Sarajevo, IX/1965, 10, 984-97.
14. Kapor, Momo: Predgovor u: Zuko D`umhur: Ho-
doljublja, Zagreb, 1982.
15. Karamehmedovi}, Muhamed: Pjesnik crte`a i rije~i
(Zuko D`umhur 1921-1989), Odjek, Sarajevo,
XLII/1989, 24,7.
16. Majstorovi}, S.: (Zuko) D`umhur, NIN, Beograd,
7.8.1955, 240.
17. Maksimovi}, M.: D`umhurevi putopisi, Ilustrovana
politika, Beograd, 17.2.1959.
18. Mili}, @.: (Zuko) D`umhur, Knji`evne novine, Be-
ograd, 15.2.1955.
19. Mirkovi}, M.: (Zuko) D`umhur, Mladost, Beograd,
22.2.1959.
20. Musabegovi}, Jasmina: Putopisna proza (Zuke D`um-
hura), Izraz, Sarajevo, XXIX/1984, 6, 454-459.
21. Perovi}, Sreten: Putopisna poezija Zulfikara D`um-
hura, Slovo Gor~ina, Stolac, 1983, 11, 34-35.
22. Perovi}, Sreten: San i java jednog svijeta (o pu-
topisnoj prozi Zuke D`umhura), Pobjeda, Titograd,
XXXIX, 6333, 23.7.1983.
23. Perva, Bajro: Sa d`enaze Zulfikar Zuke D`umhura,
Preporod, Sarajevo, XX/1989, 977.
24. Prohi}, Eleonora: Zuko D`umhur – Pisma iz Azije,
Mostar, 1973, Izraz, Sarajevo, XIX/1975, 6, 814-
-816.
25. Proti}, M.: Zuko D`umhur – Nekrolog jednoj ~ar{iji,
Sarajevo, 1958. NIN, Beograd, 16.8.1959.
26. Re|ep, Dra{ko: Zuko D`umhur – Nekrolog jednoj
~ar{iji, Sarajevo, 1958. Letopis Matice srpske, N.
Sad, CXXXV/1959, CCCLXXXIII/3, 289-291.
27. Savkovi}, Nada: Zukina umetni~ka lukavstva, Dnev-
nik, Novi Sad, XLV, 14640, 2.7.1987.
424
28. Stojanovi}, Radoslav: Zuko D`umhur – Hodoljublja,
Zagreb, 1982. Jedinstvo, Pri{tina, XXXVIII, 155,
(29.6.1982).
29. [op, Ivan: Vedri Orijent (Uz putopisnu prozu Zuke
D`umhura), Knji`evne novine, Beograd, XXVI, 464,
(1.6.1974).
30. Tahmi{~i}, Husein: Zuko D`umhur – Nekrolog jed-
noj ~ar{iji, Sarajevo, 1958. Oslobo|enje, Sarajevo,
3.3.1959.
31. Tanaskovi}, Darko: Zuko D`umhur – Pisma iz Azije,
Savremenik, XX/1974, 8-9, 817-818.
32. To{ovi}, Risto: Nekrolog jednoj ~ar{iji, Politika,
Beograd, 22.2.1959.
33. Trifkovi}, Risto: Putovima gospodnjim… autosto-
pom, Izraz, Sarajevo, III/1959, 4, 422-429.
34. Trifkovi}, Risto: Pisma iz Azije, Mostar, 1974. Os-
lobo|enje, Sarajevo, XXXI, 9274, (30.3.1974).
35. Ten`era, Veselko: Zuko D`umhur – Pisma iz Azije,
Mostar, 1974. Vjesnik, Zagreb, XXXV, 9719, (9.
i 10.6.1974).
36. Vlaj~i}, Milan: Zuko D`umhur – Hodoljublja, Za-
greb, 1982. NIN, Beograd, 1982, 1649, 37.
37. Vojvodi}, R.: Putovanje u svet, Z. D`umhur – Ne-
krolog jednoj ~ar{iji, Sarajevo, 1958, Knji`evne no-
vine, Beograd, 13.2.1959.
38. @. I. (@eljko Ivankovi}): Zuko D`umhur – Hodo-
ljublja, Zagreb, 1982. Lica, Sarajevo, X/1982, 4-6,
117-118.
Priredio
Mustafa ]EMAN
425
NAPOMENA
U izboru tekstova Zulfikara Zuke D`umhura Puto-
pisi sve tekstove koji su u ranijim izdanjima pisani
ekavski, prire|iva~ je dosljedno ijekavizirao, a prema
zahtjevu samoga autora. Ovaj zahtjev D`umhur je iska-
zao prire|iva~u, ba{ kao i Aliji Isakovi}u i Ivanu Lovre-
novi}u, redaktorima i prire|iva~ima knjige putopisa u
ediciji "Savremena knji`evnost naroda i narodnosti Bos-
ne i Hercegovine u 50 knjiga", Svjetlost, Sarajevo,
1984/1985, knjiga 50, Putopisi (izbor), str.537.
Smatrao sam potrebnim da u izbor putopisa Nekrolog
jednoj ~ar{iji uvrstim i putopise Pustolovina vremena,
Od jegulje do `abljih bataka i Album fratara, p~ela i
konduktera, s obzirom na ~injenicu da je D`umhur ve}
u prvom i kasnijim izdanjima uvrstio u njega putopis
iz Po~itelja Grad zelene brade.
Uvrstio sam u Putopise tako|er i prozu Adakale,
iako sam svjestan da, strogo uzev{i, ona samo grani~i
s putopisom.
F. R.
426
SADR@AJ
Fahrudin Rizvanbegovi}: PJESNIK ZELENE BRADE. . . . 5
Zuko D`umhur: PUTOPISI
NEKROLOG JEDNOJ ^AR[IJI
Grad zelene brade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
Juksek–Kaldrma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
Kasaba na granici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
April na Sirked`iju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Osveta mrtvih sultana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
Nekrolog jednoj ~ar{iji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
D`ambaz–tepe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
Galija pod }eramidom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
Putovanje po besmislu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
Zapisi pod gorom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
Trube u Jerihonu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
Pijesak i zvijezde . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
Pustolovina vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
Od jegulje do `abljih bataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
Album fratara, p~ela i konduktera . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
PISMA IZ AZIJE
AFGANISTAN
Put u Bamijan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
Mrtva voda Amurdarija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
Ni raj, ni kraj putovanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
^arobna visoravan. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
Hiljadu i jedna tuga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
Tako je govorila @uta Kamila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
Palme i prangije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160
Kolijevka Arijevaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
Kajzer i tri bezbo`ne pa{e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
Prah, pepeo i zvijezde . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
ARIJANA
Lanjski snijeg u Teheranu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
Na persijskom bitpazaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194
Visoka {kola marifetluka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199
Pusto carsko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204
Jermenska \ulfa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210
Vrijeme pjesnika i davnih junaka. . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
Dolina plodnog polumjeseca. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
Sluginog sluge sluga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
Bronzani konjanik u Isfahanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
Na grobu Hafizovom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243
Ananas sa slatkom od ru`a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250
Opro{taj od cvijetnog [iraza. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258
Pirina~ i zvijezde . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264
PISMA IZ AFRIKE
MAROKO
Kajzer Viljem i kajzerica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275
Odoh ja u Marake{ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280
^ista~i obu}e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285
Maestro Vinston. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 290
I nikad, nikad vi{e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 295
Pohod u Karauin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 300
Kod dva kralja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305
AL@IR
El Ned . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313
Groblja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 314
Sahara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315
Kazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316
HODOLJUBLJA
Figueras jedne no}i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 319
Hram Antonija Gaudija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324
Milostiva gospa Saragosa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 329
Francisko Goja Lucientes . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 334
Silni aga Zuloaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339
U odajama El Eskorijala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344
Alkazar. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350
Uga{ene vatre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357
Bila je svadba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 362
Odoh ja u Sevilju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368
Na slici don Diega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373
ADAKALE
Adakale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381
BIOGRAFIJA, BIBLIOGRAFIJA, LITERATURA . . . . . . . . . 419
Napomena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 426
Zuko D`umhur
PUTOPISI
Izdava~
Bo{nja~ka zajednica kulture
Izdava~ko preduze}e "Preporod"
Sarajevo
Branilaca Sarajeva 30
Za izdava~a
MUNIB MAGLAJLI]
Tehni~ki urednik
MURIZ RED@OVI]
Lektor
BEHIJA VRANI]
Korektor
MERSIJA ]EHI]
Ra~unarska priprema
AMIR [PICA
[tampa
???
Za {tampariju
???
[tampano u 3 000 primjeraka
1997.
CIP – Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine,
Sarajevo
886.4-992
UDK 886.4.09 D`umhur, Z.
012 D`umhur, Z.
D@UMHUR, Zuko
Putopisi / Zuko D`umhur ; [priredio Fahrudin Rizvanbe-
govi}]. – Sarajevo : Bo{nja~ka zajednica kulture, IP "Preporod",
1997. – 426 str. : ilustr. ; 21 cm. – (Bo{nja~ka knji`evnost
u 100 knjiga ; 57)
Pjesnik zelene brade: str. 5-16. – Biografija: str. 421. – Bibliografija
/ priredio Mustafa ]eman: str. 422-425. – Napomena / F. R.:
str. 426.
ISBN 9958-820-02-1
Na osnovu Mi{ljenja Ministarstva obrazovanja, kulture i sporta, Bosna i
Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, broj: 02-413-383/96, od
21.1.1996. godine, a prema ~lanu 19, ta~ka 12, stav 2. Zakona o porezu
na promet proizvoda i usluga ("Slu`beni list RBiH", broj 5/95 i 9/95), djela
edicije Bo{nja~ka knji`evnost u 100 knjiga su proizvod na ~iji se promet
ne pla}a porez na promet proizvoda i usluga.