znanstvena istraŽivanja

1

• ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA

doc. dr Hazim Selimović

Cilj kolegija

• Upoznati studente sa opštim zakonitostima znanstvenog istraživanja, putevima dolaženja do

znanstvene spoznaje s ciljem da uspješno koristite stečena znanja u znanstvenom radu.

Ishod

• Posjedovanje znanja koja studentima omogućuju razumijevanje znanstvenog istraživanja,

puteve spoznaje, posebno spoznajno-teoretske osnove, metode, postupke i tehnike od

kojih se polazi i koje se koriste u istraživanje.

LITERATURA

1. Potkonjak, N. i Banđur,V. (1999). Metodologija pedagogije. Beograd: Naučna knjiga.

2. Mejovšek, M. ( 2008). Metode znanstvenog istraživanja. Zagreb: Naklada Slap.

3. Šamić, M. (2003). Kako nastaje naučno djelo: Uvođenje u metodologiju i tehniku

naučnoistraživačkog rada –opći pristup. Sarajevo: IP „Svjetlost“

4. Suzić, N. (2007). Primijenjena pedagoška metodologija. Banja Luka: XBS.

5. Petz, B. (1985). Osnove statističke metode za nematematičare. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu.

6. Mužić, V. (2004). Uvod u metodologiju istraživanja i obrazovanja. Zagreb: Educa.

7. Rodić, N. (1999). Uvod u metodologiju. Sombor: Učiteljski fakultet.

8. Termiz, Dž. (2003). Metodologija društvenih nauka. Sarajevo: Svjetlost.

9. Brkić, M. i Kundačina, M. (2003). Statistika u istraživanju vaspitanja i obrazovanja. Mostar-

Sarajevo: Educa d.o.o. Sarajevo

• Pojam znanosti

• Znanost (nauka) je djelatno kojom se stiču nove spoznanaje, nova znanja o pojavama u

prirodi i društvu.

• Riječ znanost potiče od riječi znanje, odnosno znati (lat. scientie= znanje; scire=znati).

• Znanost (nauka) je određeno područje sa svim svojim podacima, pojmovima, hipotezama,

zakonima, metodama i instrumentima sa kojima se znanstveni radnici služe u otkrivanju

znanstvene istine.

• Znanost je sistematizovano i argumentovano znanje o pojavama i predmetima u jednoj

oblasti stvarnosti do kojeg se došlo svjesnom primjenom određenih metoda istraživanja.

• Vrste znanja (zdravorazumsko, ideološko, znanstveno)

2

• Konstitutivni zahtevi koje treba da ispuni svaka nauka

1. Da ima jasno definisan predmet kojim se bavi;

2. Da ima svoju metodologiju (polazište, metode, postupke, instrumente za proučavanje svog

predmeta);

3. Da posjeduje dovoljan fond saznanja o svom predmetu (znanstveni sistem saznanja);

4. Da raspolaže jezikom kojim može saopštavati saznanja o predmetu kojim se bavi

(kategorijalni i ostali pojmovi, sintagme, termini, simboli i dr.).

• Znanost karakteriše

• Predmetnost; metodičnost u cjelokupnom postupku;

• Kritičnost (neprekidno preispitivanje postignutih rezultata);

• Sposobnost prognoziranja i praktične provjerljivosti;

• Sistematičnost (sva znanja, treba da budu izvedena na osnovu principa i zakona i dovedena u

skladan odnos i raspored);

• Adekvatan, egzaktan i komunikabilan jezik koji znanstvenim radnicima omogućava uspješnu

komunikaciju i sporazumjevanje.

• Karakteristike znanosti

• Da traga za objektivnom istinom o stvarnosti, ali se, u suštini ona toj objektivnoj istini samo

približava;

• Da su stavovi u znanosti društveno komunikabilni, odnosno razumljivi i prihvatljivi za najveći

broj ljudi koji u dotičnoj oblasti stvarnosti rade;

• Da njeguje tradiciju svjesnog i namjernog izlaganja svojih stavova kritičkoj diskusiji

(verifikovanju i opovrgavanju).

• Pojam znanstvene istine

• Istina je ljudsko saznanje koje relativno adekvatno odgovara objektivnoj stvarnosti.

• Ona je atribut ljudskog saznanja i svojstvena je ljudima.

• Ona je takođe i objektivna zato što korespondira objektivnoj stvarnosti, ali stepen

korespodencije zavisi od mogućnosti ljudskih čula u sagledavanju te stvarnosti, zbog čega je

istina manje ili više relativna.

• Istinit stav mora biti

1. Društveno komunikabilan (izražen jasnim i razumljivim terminima),

2. Teorijski dokazan (obrazložen i koherentan sa drugim znanjima), i

3

3. Praktično provjeren (ako se u praksi pokaže istinit).

• Pojam metodologije

• Metodologija je znanost koja na znanstvenim osnovama istražuje stanje, pojave i događaje

objektivnog svijeta.

• Termin metodologija je grčkog porijekla, a sastoji se od dvije riječi: methodos = postupak,

razrada, logos = riječ, razmatranje.

• Metodologija je nauka o cjelokupnosti svih oblika i načina istraživanja – od metodološkog

prilaza i projektovanja, preko organizovanja i realizovanja istraživanja do izrade saopštenja.

• Predmet proučavanja metodologije znanstvenog istraživanja predstavljaju teorijske osnove,

metode, tehnike, postupci i instrumenti istraživanja.

• Specifični zadaci

• Metodologija proučava prednosti i ograničenja različitih metodoloških pristupa da bi se

izabrali oni koji najviše odgovaraju problemu istraživanja.

• Zadatak je metodologije i rigorozna kritika, ne samo istraživačkih postupaka, već i čitavog

teorijskog stanja pedagoške nauke.

• Teškoće istraživanja odgojnih pojava

• Sveopća uvjetovanost i uzajamna povezanost pojmova u odgoju.

• Pedagoške pojave koje se istražuju nisu statične, mijenjaju se.

• Instrumenti istraživanja obično važe za uvjete jednog istraživanja

• Metodologija pedagoških istraživanja

• Bavi se proučavanjem puteva i načina dolaženja do znanstvenih saznanja u oblasti odgoja i

obrazovanja.

• Pedagoško saznanje karakteriše:

- objektivnost;

- asimptotičnost (nedovršenost);

- sinteza indukcije i dedukcije;

- sinteza kvalitativnog i kvantitativnog izraza i

- pedagoška praksa kao kriterijum istinitosti.

•

Tematika pedagoškog istraživanja

• Pedagoška istraživanja obuhvataju različite teme iz oblasti odgoja:

4

1) ciljeve i zadatke odgoja (psiho-fizički razvoj)

2) odgajatelj (ličnost i kvaliteti)

3) odgojni utjecaj (odnos i uticaj odgajanika na odgajatelj metode , postupci prenošenja)

4) odgajanika u odgojnom procesu (ličnost i proces usvajanja informacija)

5) tokove informacija o uspjehu odgojnog utjecaja, tzv. «izlaze» (stupanj saznanja u školi)

6) proces ispitivanja učenika radi ocjenjivanja i radi reguliranja budućeg toka odgoja (uočavanje

raznih sistema i njihovo poboljšanje).

• Vrste pedagoških istraţivanja

• Fundamentalna (bazična), teorijska, metateorijska istraživanja;

• Operativna

• Razvojna istraživanja;

• Primjenjena (aplikativna),

• Longitudinalna istraživanja;

• Transferzalna istraživanja;

• Akciona istraživanja;

• Komparativna istraživanja;

• “Historija slučaja” i biografska istraživanja;

• Historijska istraživanja;

• Futurološka istraživanja;

• Reprezentativna i mala (mikro) istraživanja itd.

• Vrste pedagoških istraživanja

• Fundamentalna istraživanja istražuju osnovna pitanja pedagogije kao što su priroda i

karakter odgoja, cilj odgoja, predmet i zadaci pedagogije itd. Njima se doprinosi novim

teorijskim spoznajama na višoj razini.

• Operativna istraživanja proučavaju oblike odgojno - obrazovnih djelatnosti (sadržaji,

metode, oblici, sredstva itd.). Istražuje se konkretne situacije ili procesi. Primjer operativnih

istraživanja je npr. primjena novih udžbenika, novih nastavnih sredstava, itd

• Razvojna/akciona istraživanja predviđaju dalji tok pojedinih odgojnih pojava. Predstavljaju

most između znanosti i prakse.


5

• Transverzalnim istraživanjem ispitujemo jednu pojavu sa raznih aspekata u jednom

momentu, horizontalno (uspjeh iz pojedinih kolegija između studijskih grupa).

• Longitudinalnim istraživanjem jedna pojava se ispituje u dužem vremenskom periodu, npr.

prati se uspjeh iste grupe studenata u sve četiri godine studiranja.


• Teorijska istraživanja pedagoški problem rješavaju misaonom (racionalnom) analizom uz

pomoć logičkog zaključivanja.

• U empirijskim istraživanjima traže se iskustva iz pedagoške stvarnosti, prakse uz pomoć

odgovarajućeg naučnog instrumentarija.

• Etape u procesa istraživanja

• Izbor i formulacija problema,

• Izrada istraživačkog projekta,

• Prikupljanje podataka,

• Statistička obrada podataka

• Analiza i interpretacija nalaza istraživanja.

• Objavljivanje izvještaja o istraživanju;

• Primjena nalaza istraživanja u praksi.

• Izbor i formulacija problema

• Prvo pitanje je uočavanje problema i predmeta istraživanja, te odabiranja teme rada.

• Znanstveni problem je problem koji se razlikuje od običnog životnog problema.

• Znanstvenik je obučen da jasnije postavi problem, odnosi se na struku istraživača, istraživač

se ne zaustavlja na odgovoru koji njega lično zadovoljava nego traži odgovor koji može i

dokazati, tako da taj odgovor ima općenitu, a ne samo individualnu vrijednost.

• Na izbor problema utiču i ovi faktori: interes znanstvene teorije, materijalne, kadrovske i

druge mogućnosti, afinitet istraživača itd.

• Izrada istraživačkog projekta

• Istraživački, odnosno idejni projekt, je radni dokument koji prethodi istraživačkom radu i u

kome se orijentaciono utvrđuju uslovi i mogući okviri istraživanja.

• To je dokument koji prethodi istraživačkom radu.

• On ne može zamjeniti samo istraživanja, bez obzira na pokušaje pojedinaca i institucija.

• Izrada istraživačkog projekta

6

Uvod,

1. Teorijski pristup problemu istraživanja,

2. Metodologija istraživanja

• Problem istraživanja

• Predmet istraživanja

• Cilj istraživanja

• Zadaci istraživanja

• Hipoteze u istraživanju

• Metode, tehnike i instrumenti istraživanja

• Populacija i uzorak istraživanja

• Statistička obrada podataka

• Organizacija i tok istraživanja

3. Literatura

• Prilozi


• Naučno istraživanje otpočinje zapažanjem, postavljanjem i definisanjem problema.

• Termin problem potiče iz grčkog jezika i, u nominalnim smislu, označava: “naučni zadatak,

sporno pitanje, ... zadatak koji čeka rješenje, sporno i sumnjivo pitanje koje treba rješiti;

zagonetka.

• „Problem“ – svijest o neznanju – pitanje na koje u sistemu raspoloživog naučnog znanja

nema odgovora.

• Problem je, “jedna vrsta pitanja i to ona vrsta pitanja na koja se ne može odgovoriti na

osnovu raspoloživog znanja ... To je ono što doprinosi obogaćivanju naučnog znanja,

odnosno, onaj problem koji, kada se riješi, predstavlja prilog razvoju naučnog saznanja”.


• Naučni problem je takvo pitanje iz oblasti neke nauke na koje se u postojećem sistemu

znanja ne nalazi odgovor; odnosno čiji odgovor zahtjeva naučno istraživanje.

• Osnovno pitanje se postavlja tako što se u naslovu predmeta unose upitni izrazi na primjer:

“kakav”, “koliko”, “da li”, “zašto”, “radi čega”, “kako”, “kada”, “gde” “šta”, “koji” i slično.

• Problem proizilazi iz teorije koja još nije u cijelosti provjerena.

7


• Predmet istraživanja je specifičan problem koji je važan za nauku i praksu.

• Predmet istraživanja je jedan od najvažnijih djelova idejnog projekta kojim se odgovara na

pitanje: “šta se istražuje?”

• Određuje se šta se istražuje, pojava koja se istražuje i o kojoj se želi doći do određenog

saznanja.

• Operacionalno određenje predmeta istraživanja je taksativno nabrajanje sistematizovanih

sadržaja (kategorija i pojmova) koji su prethodno zahvaćeni i definisani u teorijskom

određenju.

• Predmet u sebi mora sadržati i problem koji je u osnovi predmet istraživanja.

• Cilj i zadaci istraživanja

• Cilj istraživanja jeste otkrivanje onoga što smo definisali kao nepoznato, kao problem.

• Ciljem istraživanja se definiše opća namjera istraživača, odnosno željeno stanje na koje su

usmjerene istraživačke aktivnosti.

• Cilj istraživanja je dio idejnog projekta kojim se definiše, nivo naučnih saznanja koja je

potrebno istraživanjem ostvariti i daje odgovor na pitanje “zašto se istražuje”.

• Cilj treba biti realan ostvarljiv.

• Zadaci prestavljaju konkretizaciju cilja.

• Hipoteze

• Pod pojmom hipoteza, u najširem značenju, podrazumijeva se svaka misaona tvorevina,

odnosno iskaz koji ukazuje na saznanja o predmetu ili procesu ili na potencijalna rješenja

problema uopšte koja tek treba provjeriti.

• Hipoteza je određena tvrdnja ili pretpostavka koja treba da objasni neku pojavu, koju,

korišćenjem odgovarajućih metoda, treba provjeriti i dokazati.

• To su pretpostavke o rješenjima određenih problema. Izvode se iz postojećih teorija,

sprovedenih istraživanja i iskustava istraživača.

• Obično se postavlja jedna općta hipoteza koja proizilazi iz cilja istraživanja i više posebnih,

koje proizilaze iz zadataka istraživanja.

• Hipoteze u pedagoškom istraživanju su u stvari pretpostavljeni (mogući, očekivani)odgovori

na pedagoška istraživačka pitanja, najčešće o povezanosti i razlikama između varijabli.

• Hipoteze treba prihvatiti ili odbaciti.

• Vrste hipoteza su:

8

1. nulta hipoteza (nema statističke značajne razlike između parametara iste vrste)

2. alternativna hipoteza ( postoji statistički značajna razlika između parametara iste vrste koje

je potrebno statistički testirati ili provjeriti.

• Odbacivanjem nulte hipoteze potvrđuje se altetnativna koja je ujedno afirmativnog

karaktera.

• Funkcije hipoteza

• Usmjeravanje istraživanja ka rješenju problema;

• Uspostavljanje veza između apstraktno datih predmeta i cilja istraživanja, s jedne, i

iskustvene stvarnosti, s druge strane;

• Pomaganje u naučnom objašnjenju, predviđanju i otkriću;

• Otklanjanje protivriječnosti i praznina u naučnom saznanju;

• Razvijanje novih metoda, tehnika i instrumenata.

• Varijable

• Na osnovu postavljenih hipoteza utvrđuju se, klasifikuju i operacionalizuju varijable u

istraživanju.

• Varijabla je karakteristika,svojstvo, obilježje, sposobnost koja je predmet mjerenja i

istraživanja koja se mijenja (varira) i razvija pod određenim uslovima, kako u pojedinačnom

slučaju, tako i u masi slučajeva.

• Nezavisne varijable.

• Nezavisne varijable su ulazne varijable (programski sadržaji, eksperimentalni faktor,

stimulusi, obilježja ispitanika). One pokazuju šta utiče na reakciju entiteta i one su uzrok

željenih promjena.

• Nezavisna varijabla - ona koja djeluje, koja predstavlja uzrok.

• U ovu grupu varijabli spadaju:

• Obilježja nastave (nastavni postupci, nastavna sredstva, programi obrazovanja,

eksperomentalne stimulacije),

• Obilježja nastavnika ( stručna i pedagoška osposobljenost, međuljudski odnosi školskog

kolektiva),

• Obilježja učenika (sposobnosti, interesovanja, motivacija, umor, zdravstveno

stanje,porodična situacija)

• One predhode zavisnim varijablama

9

• Zavisne varijable predstavljaju reakciju entiteta, predstavljaju izlaze (uspjeh, učinak, rezultat

koji je nastao pod dejstvom djelovanja eksperimentalnog činioca one su posljedica

(ishodište) procesa promjena.

• Zavisne varijable

• One su predmet opažanja i mjerenja u toku istraživanja.

• Zavisna varijabla - ona na koju se djeluje.

• Zavisna varijabla je svaka varijabla koja je predmet proučavanja.

• Primjer: Koliko školski uspjeh učenika utiče na uključenost u slobodne aktivnosti.

• Često zavisne i nezavisne varijable mijenjaju ulogu pa ova podjela važi samo za konkretno

istraživanje.

• Uzorak istraživanja

• Istraživanje se uvjek sprovodi na nekom uzorku.

• Uzorak se dobija na osnovu populacije nekog skupa.

• Populacija obuhvata sve ljude koji imaju neka zajednička obilježja (svi studenti, svi učenici).

• Uzorak je dio populacije i treba bi je vjerno predstavljati tj trebao bi biti reprezentativan.

• On nam daje informacije o obilježjima populacije.

• Reprezentativnost uzorka zavisi od ( veličine uzorka, varilijabiteta pojave i načina izbora

uzorka)

• Jedinice uzorka

• Subjekti ili pojedinci (uzorak ispitanika)

• Grupe (grupni uzorak)

• Varijable (uzorak varijabli)

• Aktivnosti subjekta u grupi (uzorak aktivnosti)

• Nastavni i drugi sadržaji ( uzorak sadržaja)

• Vrste uzorka

• Uzorci koji počivaju na bazi vjerovatnoće

1. Prosti slučajni

2. Stratificirani

3. Sistemski

10

• Uzorci koji ne počivaju na bazi vjerovatnoće

1. Namjerni

2. Kvotni

3. Prigodni

• Vrste uzorka

• Prosti slučajni se bira “lutrijski”, pomoću tablica slučajnih brojeva ili kompjuterski.

• Svaka jedinica populacije ima jednke šanse da se nađe u uzorku.

• Stratificirani uzorak se bira tako što se jedinice populacije unaprijed podjele na prirodene

stratume, slojeve, podgrupe (spol, razred, odjeljenje), zatim se slučajno iz svakog stratuma

uzima proporcionalno jedinica za uzorak istraživanje

• Sistematski uzorak se bira tako što se sistematski, u skladu sa unaprijed određenim

intervalima izbora biraju jedinice populacije koje se istražuju.Interval izbora pet sedam,

devet, (izbor započinje slučajno izabranom prvom jedinicom populacije.

• Namjerni uzorak bira sam istraživač, tako što namjerno bira uzorak pojedince, grupe,

varijable koje će po njegovom mišljenju najviše doprinijeti cjelishodnijem sprovođenju

istraživanju.

• Prigodni uzorak sačinjavaju obično jedinice populacije koje su istraživaču na raspolaganju pri

ruci (njegovo odjeljenje).

• Kvotni uzorak se pravi po nekim kriterijma uzimajući određen broj jedinica iz podgrupe

populacije koja je uključena u uzorak.

• Karakteristike uzorka

• Uzorak dovoljno veliki

• Reprezentativan (obilježja uzorka sličnija obilježjima populacije)

• Homogen (varijable manje varijabilne)

• Pouzdan

• Znanstveno- istraživačke metode

• Metode znanstvenog istraživanja se definiraju kao skup saznajnih logičkih postupaka i načina

istraživanja pojava i otkrivanja zakonitosti u istraživačkom procesu.

• Osnovna podjela je na deskriptivne i kauzalne metode.

• Deskriptivna metoda

• Odnosi se na opisivanje pojava.

11

• Karakteristike naučne deskripcije su:

1. Usmjerena je prema usavršavanju naučnih saznanja (prema generalizaciji);

2. Ne zaustavlja se samo na opisivanju, na prikupljanju i sređivanju podataka, nego obuhvata

upoređivanje i suprotstavljanje, vrjednovanje i interpretaciju podataka.

• Primjenom deskriptivne metode traže se odgovori na sljedeća pitanja:

1. Šta će se opisivati? Predmet deskripcije.

2. Kada će se opisivati? Faktor vremena i vrijeme.

3. Kako će se opisivati? Postupke koji će se primjeniti tokom deskripcije.

• Kauzalna metoda

• Ova metoda omogućava potpunije upoznavanje zakonitosti neke pojave kako bi se ta pojava

razumjela objasnila i kako bi se mogla kontrolisati i predviđati.

• Utvrđivanje uzročno-posljedične povezanosti i odgovor na pitanje ZAŠTO.

• Omogućava predviđanje budućnosti.

• Svaka pojava koja se mijenja kad god se neka druga pojava na određen način mijenja, uzrok

je odnosno posljedica te pojave, ili je bilo kako s njom kauzalno povezana.

•

Znanstveno- istraživačke metode

1. Metoda teorijske analize.

2. Historijski metod,

3. Metoda analize sadržaja

4. Metoda analize pedagoške dokumentacije,

5. Servej metoda.

6. Metoda studije slučaja

• Metoda teorijske analize

• Metodom teorijske analize proučavaju se relevantni izvori (knjige, monografije, naučni

radovi)

• Prilikom korištena ove metode istraživač treba poznavati tehnike citiranja, parafraziranja.

• Voditi računa o broju citata (citirati kod uvođenja, upoređivanja i zaključivanja).

12

• Historijski metod

• Koristi se kada treba:

prikupiti historijsku građu,

proučiti relevantne primarne i sekundarne izvore,

rekonstruisati i objasniti historijska zbivanja u različitim oblastima ljudskog života

• Primjenjujući ovu metodu istraživač traga za primarnim i sekundarnim izvorima iz prošlosti

•

Metoda analize sadržaja i Metoda pedagoške dokumentacije,

• Analiza sadržaja se korisiti u situacijama kada istraživača interesuju zanimljivi detalji, opisi

ličnosti, formulisani pojmovi,sadržina rezultata istraživanja suština izvedenih zaključaka.

• Analizirati se može sadržaj naučnog djela, film, naučni članak, sadržaj objavljeno intervjua,

historija slučaja.

• Metoda analize sadržaja i metoda teorijske analize usko su povezani i međusobno se

dopunjuju.

• Metod analize sadržaja daje metodi teorijske analize pretpostavke na osnovu kojih se može

procjenjivati, komparirati i zaključivati, dok MTA utvrđuje i klasifikuje sadržaje koje treba

analizirati.

• Servej metoda.

• Servej metod se koristi u istraživanjima u kojima se predmeti i pojave u stvarnosti zahvataju

onakvim kakve jesu s ciljem da se analitički ili deskriptivno saznaju njihova bitna svojstva.

• Koristi se za ispitivanje različitih oblika ponašanja, mišljenja, stavova, interesovanja, znanja i

vrednovanja ispitanika.

• Ovaj metod ima dva oblika deskriptivni i analitički. Deskriptivnim se vrši opis proučavanih

pojava i odnosa između tih pojava.

• Analitičkim metodom slijedi se logika eksperimentalnih istraživanja sa ciljem da se dokuče

odnosi među pojavama

• Eksperimentalni metod

• Eksperiment kao metod se koristi za namjerno i plansko izazivanje pojave ili procesa u svrhu

njihovog promatranja i proučavanja.

13

• Eksperiment je naučni metod kojim se mjere efekti planskog uvođenja promjena pod

kontrolisanim uslovima.

• U okviru eksperimentalne metode namjerno se izaziva neka pojava (uvodi se eksperimentalni

faktor) i prate promjene koje nastaju pod njegovim utjecajem.

• Prati se djelovanje nezavisne promjenljive varijable na zavisno promjenljivu varijablu

• Eksperimentalni metod

• Najpoznatiji su:

1. eksperiment sa jednom grupom,

2. eksperiment sa paralelnim grupama i

3. eksperiment sa rotacijom faktora.

• Osnova svakog eksperimenta je u tome da se prije samog eksperimenta utvrdi tačna situacija

i da se grupe ujednače po određenim varijablama (spol, uzrast, uspjeh u učenju, uspjeh u

vladanju itd.)

• Metoda studije slučaja

• Metoda studije slučaja je metoda proučavanja pojedinog slučaja.

• Sagledavaju se svi važni aspekti jedne pojave ili situacije, uzimajući za jedinicu proučavanja

pojedinca, ustanovu, zajednicu ili bilo kakvu grupu koja se smatra cjelinu.

• Slučaj se sastoji od podataka koji se odnosi na neki period živote historije dotične jedinice ili

na cjeli njen životni proces, bilo je ta jedinica neki pojedinac, obitelj, društvena grupa ili

ustanova.

• Tehnike i instrumenti u znanstvenom istraživanju

• Tehnike su načini prikupljanja podataka o proučavanim pojavama.

• To su procedure i postupci, koji se koriste u procesu primjene instrumenata, tj oblici i

specifičnosti samog istraživačkog rada.

• Instrumenti su alati koji se u procesu prikupljanja podataka primjenjuju.

• Prikupiti neke podatke znači izmjeriti neku pojavu, događaj ili proces, pod uslovima da on

stvarno postoji.

• Mogu se sistematizovati u dvije grupe:

1. Tehnike koji polaze od dokumenata s podacima o pojavama koji su već od ranije sačinjeni

(rad na dokumentaciji);

14

2. Tehnike u kojima se izrada dokumenata koji će se dalje obrađivati predstavlja sastavni dio

samog istraživanja:

Dokumente izrađuje sam istraživač (sistemsko posmatranje i intervjuiranja). Istraživač sam

izrađuje dokumente o onome što je vidio ili čuo.

Istraživač sam organizuje izradu dokumenata s podacima o pedagoškim pojavama, a izrađuje

ih sami objekti izučavanja tj. ispitanici ( anketiranje i i testiranje)

Ispitanici odgovorima popunjavaju obrazac i time ga pretvaraju u dokument.

• Tehnike u istraživanju

• Rad na dokumentaciji

• Sistemsko posmatranje,

• Anketiranje,

• Intervjuiranje

• Skaliranje

• Testiranje.

• Rad na dokumentaciji

• Proučavanje pedagoške dokumentacije je takav pedagoški postupak gdje se pojave ispituju

indirektno, na osnovu određenog dokumenta: knjige, časopisa, novina, radija, televizije.

• Neki dokumenti čiji sadržaji se analiziraju u procesu pedagoškog istraživanja

• Instrumen za rad na dokumentaciji je evidentni list pri analizi sadržaja pedagoške

dokumentacije

• Zvanična dokumenta (zakoni, uredbe, odluke, propisi državnih organa, nastavni planovi i

programi, udžbenici )

• Dokumentacija škole (matične knjige, dnevnici rada, ljetopisi, zapisnici nastavničkih vjeća,

učenički radovi, albumi fotografija)

• Pedagoška djela (knjige, studije, izvještaji o istraživanjima, udžbenici, priručnici, članci,

stručne i naučne rasprave)

• Trodimenzionalna sredstva (arhitektura školske zgrade, igrališta oko škole, učionice,

kabineti, laboratorije, fiskulturne sale sa namještajem i opremom, nastavna sredstva, školske

i druge zbirke )

• Sistemsko posmatranje

• Posmatranje je istraživačka tehnika kojim se vrši objektivno i sistematsko promatraju pojave

u vrijeme kad se one odvijaju.

15

• Mogu se posmatrati: postupci, ponašanje, aktivnosti učenika, pokreti, verbalne reakcije.

• Instrumenti: liste za promatranje, registri, dnevnici promatranja, anegdotske bilješke,

fotografiranje, kamere i dr.

• Svrha: da se što tačnije evidentira i snimi pojava koja se posmatra.

• Posmatranje pomoću tehničkih sredstava (fotografije, audio zapisi, filmski zapisi);

• Objekt posmatranja

• Uzorak osoba koje se posmatraju pojedinci (učenici, polaznici predškolske ustanove,

nastavnici itd.) ili grupe (odjeljenja, grupe djece u igri, učenici u grupnom radu itd.);

• Uzorak aktivnosti koje se posmatraju (Šta će se kod predviđenih osoba posmatrati?);

• Uzorak vremena (Kada će se izvoditi posmatranje?).

• Prednosti tehnike posmatranja

Prednosti:

• Podaci o istraživanoj pojavi dobijaju se na neposredan način.

• Podaci prikupljeni naučnim posmatranjem su tačniji

• Istraživač u procesu primjene posmatranja proširuje svoje primarno iskustvo.

• Pogodno je za istraživanje: malih društvenih grupa, (strukture, procesa i slično).

• Nedostaci tehnike posmatranja

• Ograničenost opažajnog polja istraživača,

• Nemogućnost posmatranja svih predmeta istraživanja,

• Nemogućnost prikupljanja svih vrsta podataka,

• Podređenost procesa istraživanja spontanom ritmu događaja

• Metodološko-teorijski nedostaci.

• Intervjuiranje

• Intervju je unaprijed pripremljeni i planirani tematski razgovor.

• U razgovoru (intervju) uspostavlja se aktivna interakcija između istraživača i odgajanika.

• Postoje dvije vrste intervjuiranja:

• a) standardizirani intervju (pitanja su unaprijed

utvrđena),

16

• b) slobodni intervju (pitanja se postavljaju u toku

razgovora, slobodnije).

• Instrument koji se koristi za provođenje intervjua je: lista pitanja ili protokol.

Pripreme:

• Određivanje i uređenje mjesta;

• Određivanje vremena;

• Određivanje pojmova bitnih za intervju. (definisanje);

• Izrada podsjetnika (cilj, plan, uputstva u vezi sa taktikom razgovora itd.).

Tok intervjua

• Povoljna atmosfera i povjerenje;

• Tumačenje važnosti razgovora s ispitanikom;

• Obećanje anonimnosti i uvjeravanje ispitanika da se ne radi o ispitu;

• Mora se zadržati tema razgovora;

• Ne ulazi se u diskusiju sa ispitanikom;

• Ispitivač ne iznosi svoje mišljenje;

• Pripreme i tok intervjua

• Određivanje i uređenje mjesta;

• Određivanje vremena;

• Određivanje pojmova bitnih za intervju. (definisanje);

• Izrada podsjetnika (cilj, plan, uputstva u vezi sa taktikom razgovora itd.).

Tok intervjua

• Povoljna atmosfera i povjerenje;

• Tumačenje važnosti razgovora s ispitanikom;

• Obećanje anonimnosti i uvjeravanje ispitanika da se ne radi o ispitu;

• Mora se zadržati tema razgovora;

• Ne ulazi se u diskusiju sa ispitanikom;

• Ispitivač ne iznosi svoje mišljenje;

17

• Prednosti i nedostaci

• Prednosti su: neposrednost; prilagođavanje mentalnim karakteristikama ispitanika;

mogućnost kombinacije intervjuisanja sa posmatranjem i drugim metodama; mogućnost

komunikacije putem postavljanja dopunskih pitanja...

• Slabosti su: neekonomično prikupljanje podataka; negativan uticaj neposrednog bilježenja;

otežan izbor eksperata i vrjednovanja njihovih odgovora; negativan uticaj hijerarhije ...

• Anketiranje

• Anektiranje je tehnika prikupljanja podataka o predmetu istraživanja putem pismenog

odgovaranja ispitanika na pitanja koja su data u pisanoj formi.

• Izuzetno, pod anketiranjem se može podrazumevati i usmeno opštenje između ispitivača i

ispitanika putem telefona, radija, elektronske pošte i slično, ali su to, ujedno, i određeni

(prelazni) oblici intervjuisanja.

• Ispitaniku se daju unaprijed postavljena pitanja, ponekad i sa ponuđenim odgovorima, na

koja on pismeno odgovara.

• Kod anketiranja se koristi instrument pod nazivom anketni upitnik ili anketni list.

• Anketni upitnik

• pažljivo planiranje pitanja (varijable)

• kratkoća

• razumljivost

• Dva tipa pitanja:

– otvorena (bez ponuđenih odgovora)

– zatvorena (s ponuđenim odgovorima)

• Pitanja otvorenog tipa

• Pitanja zatvorenog tipa

Spol: M Ž

Koju ste školu završili:

a) osnovnu školu i manje

b) srednju školu

c) višu školu

d) visoku školu

18

Zaposlenje:

a) nezaposlen

b) zaposlen

c) penzioner

d) poljoprivrednik/domaćica

Bračni status:

a) udata/oženjen

b) neudata/neoženjen

c) rastavljen/a

d) udovac/udovica

Koliko dugo imate promjene na koži zbog kojih ste danas došli dermatologu?

a) manje od 1 mjesec

b) 1-6 mjeseci

c) 6 mjeseci do 2 god

d) više od 2 godine

• Pitanja zatvorenog tipa

izražavanje stavova, Likertova ljestvica

• Prednosti i nedostaci

• Prednosti: racionalnost i jednostavnost.

• Osnovna slabost – nedovoljna pouzdanost podataka

• Anketarske greške se obično pojavljuju u vidu:

1. naglašene ljubaznosti prema ispitanicima;

2. ne anketiranja svih planiranih ispitanika;

3. požurivanja ispitanika da brže popunjavaju upitnik;

4. sugerisanja odgovora;

5. potpune obmane, kada ispitivač (anketar) unosi podatke u sve upitnike napamet.

• Testiranje

• Testiranje je tehnika istraživanja kojom se ispituje i mjeri neka karakteristika ispitanika.

19

• Definiše se kao standardizirani postupak pomoću kojeg se izaziva neka određena aktivnost, a

onda se učinak te aktivnosti mjeri i vrjednuje tako da se individualni rezultati uporede sa

rezultatima koji su dobiveni kod drugih individua u jednakoj situaciji.

• Osnovni mjerni instrument je test.

• Test je mjerni instrument koji se sastoji od međusobno povezanih zadataka kojima se nešto

mjeri i ustanovljava.

• Zadaci su isti za sve ispitanike.

• Precizirani su načini njihovog rješavanja, kao i načini njihovog ocjenjivanja, odnosno

vrjednovanja postignutih rezultata.

• Testovi mogu biti:

a) testovi znanja i vještine primjene znanja,

b) testovi sposobnosti (mentalne i specijalne sposobnosti)

c) testovi ličnosti u užem smislu (stavovi, interesi, karakter).

• Cilj testiranja

• Osnovni cilj testiranja je:

• konstatovanje stepena razvijenosti neke osobine,

• nivoa znanja ili sposobnosti pojedinaca i grupe ljudi,

• određivanje individualnih razlika

• eventualno prognoziranje razvoja istraživanog svojstva.

• Skaliranje

• Istraživačka tehnika kojom se istražuju stavovi ispitanika o nekim karakteristikama ličnosti ili

odgojno - obrazovnim pojavama naziva se skaliranje.

• Osnovni instrument tehnike skaliranja je skala (skala sudova, skala procjene, skaler). Njome

se utvrđuju (ekstremna i umjerena) mišljenja ispitanika uz odgovarajuće nijanse u stavovima.

• Sastoji se iz niza tvrdnji koje se nazivaju još i činjenice ili ajtemi.

• Ponuđena opredeljenja ispitanika (kategorije) se, obično, stepenuju od krajnje negativnog,

preko neutralnog, do krajnje pozitivnog (na primjer, za stepen slaganja: sasvim se slažem,

uglavnom se slažem, neodlučan sam, uglavnom se ne slažem i uopšte se na slažem).

• Karakteristike instrumenata

• Valjanost (validnost) – Osobina da instrument mjeri baš ono što njime želimo da izmjerimo

(da prikupimo podatke koje želimo da prikupimo). Test znanja iz nekog predmeta je

20

sadržinski valjan ako njegovi zadaci reprezentuju odgovarajuću nastavnu materiju datog

predmeta.

• Pouzdanost – Uobičajeno se definiše kao svojstvo instrumenta da pri ponovnoj primjeni sa

istim osobama daje iste rezultate.

• Objektivnost – Tiče se isključivanja subjektivnih faktora tj. nezavisnosti rezultata mjerenja od

mjerioca.

• Diskriminativnost (osjetljivost) – Instrument mora biti osjetljiv za razlike u onome što se

mjeri. Ako su zadaci u testu preteški, mnogo ispitanika ima slabe rezultate, a ako su zadaci

previše lahki, mnogo ispitanika ima podjednako dobre rezultate. Osjetljivost (mogućnost da

se iskažu i male razlike u onome u čemu se mjeri)

• Baždarenost/standardizacija testa – Broj poena koje ispitanik postigne na testu je njegov

osnovni (sirovi, bruto) rezultat. Pri konstruisanju testa se utvrđuju norme za pretvaranje

sirovih rezultata testova u izvedene ili vagane rezultate, odnosno u rezultate koji su podesni

za utvrđivanje uspeha pojedinca i za razna poređenja

• Tehnike i pripadajući instrumenti istraživanja

• Rad na dokumentaciji/ Analiza sadržaja: Evidencioni list pri analizi sadržaja pedagoške

dokumentacije

• Sistematsko posmatranje: Aparati za snimanje pedagoških pojava i Protokoli pismenog

snimanja pedagoških pojava

• Intervjuisanje: Protokol intervjua

• Anketiranje: Anketni list (upitnik)

• Testiranje: Test

• Postupci procjenjivanja i prosuđivanja: Skale sudova

EFIKASNOST PRIMJENE RADA U PARU

projekat istraživanja

• Predmet i problem rada


Koliko je rad u parovima u mlađim razredima osnovne škole efikasniji u odnosu na klasične

oblike nastave?

Predmet istraživanja

Efikasnost primjene rada u paru

21


Eksperimentalno upoređivanje efekata rada u parovima i frontalnog oblika rada kao i

utvrđivanje didaktičkih vrijednosti rada u parovima koje preferiraju učenici četvrtog razreda osnovne

škole.


1. Osmisliti eksperimentalni program (pripreme za časove obrade nastavnog gradiva radom u

parovima);

2. Utvrditi da li postoji statistički značajna razlika u znanjima učenika kada je nastava

organizovana radom u parovima, odnosno frontalnim radom;

3. Utvrditi postoji li statistički značajna razlika učenika muškog i ženskog pola s obzirom na

didaktičke vrijednosti rada u parovima.

• Hipotete

• Opšta hipoteza:

• Pretpostavlja se da rad u parovima ima značajne didaktičke vrijednosti i njime se mogu

postići bolji efekti učenja nego u frontalnoj nastavi.

• Posebne hipoteze:

1. Pretpostavlja se da je moguće odabrati nastavne temu za rad u parovima

2. Postoje statistički značajne razlike kada se nastava organizuje radom u parovima u odnosu na

nastavu organizovanu frontalnim oblikom rada.

3. Postoje statistički značajne razlike kada se nastava organizuje radom u parovima između

dječak i djevojčica

• Metode istraživanja

• U istraživanju će se koristiti:

1. deskriptivna metoda

2. metoda eksperimenta sa paralelnim grupama.

• Deskriptivna metoda će se primjeniti kod prikupljanja podataka, obrade i interpretacije.

• Metoda eksperimenta s paralelnim grupama će se koristiti u djelu rada koji se odnosi na

upoređivanje efekata nastave organizovane radom u parovima i nastave organizovane

frontalnim oblikom rada.

• Ovom metodom se želi ispitati: koliko rad u parovima utiče na to da učenici uspešnije

usvajaju nastavne sadržaje i da li je stepen usvojenosti veći nego na časovima na kojima se

koristi frontalni oblik rada.

22

• Tehnike i instrumenti u istraživanju

• Istraživanje će se realizovati tehnikama:

1. testiranja

2. anketiranja.

• Testiranje će se sprovesti upotrebom testova kojima će se utvrditi:

• Prethodno stečeno znanje iz oblasti koja se obrađuje u trećem razredu;

• Finalno znanje posle sprovedenog eksperimenta i

• Međusobni odnos rezultata između eksperimentalne i kontrolne grupe.

• Anketiranje će se sprovesti anketnim upitnikom za učenike eksperimentalne grupe pošto će

se kod njih nastava organizovati putem rada u parovima.

• Njime se želi utvrditi didaktička vrijednost rada u parovima koje preferiraju učenici četvrtog

razreda.

• Upitnik ima 12 pitanja.

• Uvodni dio sadrži uputstvo , podatke o učeniku, spol i opšti uspeh koji su postigli na kraju

trećeg razreda.

• Populacija i uzorak u istraživanju

• Populacija – osnovni skup iz kojeg se uzima uzorak istraživanja.

• Mora biti jasno određena, precizno definisana sadržajem, obimom i vremenom (na primjer,

učenici IV razreda osnovnih škola u SBK, školske 2012/2013 godine).

• Uzorak – dio populacije, podskup osnovnog skupa.

• Uzorak čine učenici IV razreda po jedne osnovne škole u svim općinama SBK.

• Statistička obrada podataka:

• Izračunavanje: aritmetičke sredine, standardne devijacije, t-test,

RODITELJSKA INSTRUKCIJA KAO POMOĆ DJECI U

ŠKOLSKOM UČENJU

Problem i predmet

• Problem našeg istraživanja je vezan roditeljsku instrukciju. Koliko se roditeljskom

instrukcijom mogu podsticati kognitivne, emocionalne, socijalne kao i radno-akcionih

kompetencija njihove djece.

23

• Predmet istraživanja je utvrđivanje uticaja eksperimentalnog tretmana na programu

namijenjenog osposobljavanju roditelja za pomoć djeci u učenju.


Cilj istraživanja je ispitivanje nivoa roditeljske instrukcije kao pomoći djeci u školskom učenju,

ali i uticaj na kompetencije u odnosu roditelja prema djeci.

• Glavna hipoteza

U istraživanju se pošlo od pretpostavke da primjena eksperimentalnog tretmana

pozitivno utiče na roditeljske instrukcije djeci, te da utiče na podsticanje kompetencija kod djece, na

odnos roditelja prema djeci i njihove međusobne interakcije.

•

Pomoćne hipoteze

Pretpostavlja se da eksperimentalni tretman pozitivno utiče na samoocjenu roditelja u

podsticanju kognitivnih, emocionalnih, socijalnih i radno-akcionih kompetencija kod djece i

dječijih atribucija stimulacije kompetencija uopšte, pozitivno utiče na roditeljske instrukcije

djeci u školskom učenju uopšte, s obzirom na sredinu u kojoj se nalazi škola.

Pretpostavlja se da postoji pozitivna povezanost u samoocjene roditelja u podsticanju

kompetencija i njihove instrukcije djetetu u školskom učenju uopšte, s obzirom na obrazovni i

ekonomski status roditelja.

•

Metode istraživanja

U istraživanju ćemo koristiti sljedeće metode:

deskriptivnu metodu,

metodu teorijske analize,

servej metod,

eksperimentalna metoda (eksperiment sa inicijalnim i finalnim mjerenjima sa jednom

grupom).

•

Tehnike istraživanja

analiza pedagoške dokumentacije,

skaliranje,

24

sređivanje i statistička obrada podataka.

•

Instrumenti

U istraživanju su primijenjeni sljedeći instrumenti:

Samoocjena roditelja u podsticanju kompetencija – SRUPK – skaler

Dječija atribucija stimulacije kompetencija – DASK – skaler

Roditeljska instrukcija djeci – RID – test

•

Uzorak ispitanika

Uzorak istraživanja čine učenici

I, II, III, IV i V razreda i njihovi roditelji

iz osnovnih škola u Tuzli, Zvorniku,

Simin Hanu i Sapni.

Uzorak obuhvata 125 učenika, i to: po 25 učenika prvih pet razreda, i to 50 iz gradskih, 25 iz

prigradskih i 50 iz seoskih osnovnih škola, a po polu djece bilo je 68 dječaka (54,4%) i 57 djevojčica

(45,6%).

Uzorak čini i 125 roditelja, i to 18 (14,4%) očeva i 107 (85,6%) majki.

Po obrazovanju to su: 20 roditelja (16,0%) sa četiri razreda osnovne škole, 35 (28,0%) sa osam

razreda osnovne škole, 48 (38,4%) sa srednjim obrazovanjem, 10 (8,0%) sa višim obrazovanjem i 12

(9,6%) sa visokim obrazovanjem.

Po socijalnom statusu uzorak čine: 17 roditelja (13,6%) bez primanja, 3 (2,4%) sa primanjima do 100

KM, 12 (9,6) sa primanjima od 100 do 300 KM, 27 (21,6) sa primanjima od 300 do 500 KM i 66

(52,8%) sa primanjima preko 500 KM.

• Eksperimentalni tretman

Eksperimentalni tretman su činile dvadeset i pet radionica za obuku roditelja koje su

izvođene u periodu septembar 2008 -januar 2009 godine u četiri osnovne škole na području

Tuzlanskog kantona i Republike Srpske.

Radionice su nalaze u našem radu i planiramo ih objaviti kao priručnik nastavnicima za

obuku roditelja u instrukcijama njihove djece.

• Tabela 2: Razlike između podsticanja kognitivnih kompetencija po samoocjeni roditelja i

atribuciji djece s obzirom na školu (gradska, prigradska, seoska)

25

•

DRUGA POMOĆNA HIPOTEZA

Tabela 3:Razlike između podsticanja emocionalnih kompetencija po samoocjeni roditelja i

atribucija djece

•

Tabela 4: Razlike između podsticanja emocionalnih kompetencija roditelja i atribucije djece s

obzirom na školu (gradska, prigradska, seoska)

•

TREĆA POMOĆNA HIPOTEZA

Tabela 5:Razlike između podsticanja socijalnih kompetencija po samoocjeni roditelja i

atribuciji djece

• Tabela 6: Razlike između podsticanja socijalnih kompetencija po samoocjeni roditelja i


•

ČETVRTA POMOĆNA HIPOTEZA

Tabela 7: Razlike između podsticanja radno-akcionih kompetencija po samoocjeni roditelja i

atribuciji djece

•

Tabela 8: Razlike između podsticanja radno-akcionih kompetencija po samoocjeni roditelja i


•

PETA POMOĆNA HIPOTEZA

Tabela 9: Razlike između inicijalnog i finalnog stanja roditeljskih

instrukcija djetetu

•

Tabela 10: Razlike između roditeljskih instrukcija djetetu s obzirom na školu (gradska,

prigradska, seoska)

• ŠESTA POMOĆNA HIPOTEZA

Tabela 11: Multipla regresija samoocjene roditelja u podsticanju

kompetencije sa roditeljskim instrukcijama djetetu u finalnom stanju

• Tabela 12: Multipla regresija dječijih atribucija stimulacije kompetencija sa roditeljskim

instrukcijama djetetu u finalnom stanju

26

• Tabela 13: Multipla regresija obrazovnog i ekonomskog statusa roditelja u odnosu na dječiju

atribuciju stimulacije kognitivnih i emocionalnih kompetencija

• Zaključak

Eksperimentalni tretman je

pozitivno djelovao na

podsticanje kognitivnih

i socijalnih kompetencija

kod djece po samoocjeni

roditelja, te kognitivnih,

emocionalnih i socijalnih po atribuciji djece.

Pozitivan učinak eksperimentalnog tretmana se pokazao u pet od sedam subtestova kod

roditeljske instrukcije djeci i to: frekvenciji instrukcija djetetu, redukovanju kompleksnosti

zadataka , praćenju napredovanja djeteta, pridavanje značaja instrukciji i nivo

osposobljenosti roditelja za instrukcije.

• Zaključak

Utvrđena je povezanost samoocjene roditelja u podsticanju kompetencija, kao i dječijih

atribucijai stimulacija kompetencija sa roditeljskim instrukcijama djeci što je

posljedica uticaja Eksperimentalnog tretmana na roditelje.

Utvrđenja je povezanost obrazovnog nivoa roditelja sa podsticanjem kognitivih kompetencija

i po samoocjeni roditelja ali i atribuciji djece, te radno-akcionih kompetencija sa ekonomskim

statusom roditelja po samoocjeni roditelja.

• Zaključak

• Potvrđena je glavna hipoteza pozitivnom uticaju eksperimentalnog tretmana na roditeljsku

instrukciju djeci i podsticanje kompetencija kod djece

• Sadržaj projekta istraživanja

• Uvod

• Teorijski pristup problemu istraživanja

• Definisanje osnovnih pojmova

• Dosadašnja istraţivanja

Metodološki okvir istraživanja

27



• Cilj i karakter istraživanja


• Hipoteze u istraživanju

• •Varijable u istraživanju

• •Metode, tehnike i instrumenti istraživanja

• •Populacija i uzorak istraživanja

• •Statistička obrada podataka

• •Organizacija i tok istraživanja

• •Struktura izveštaja o istraživanju

• •Literatura

• •Prilozi projekta istraživanja

znanstvena istraŽivanja

Documents