ožbe božićn·a zkvh

.org.r

s

Riječ urednika / Meditacija

33

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

Od praznine dopunine Božića

Božić je već sasvim blizu. Evo i zornicama je došao kraj.Za pripravu slavlja Kristova rođenja gotovo ni nema više vre-mena. Možda se pri toj pomisli nađemo u stisci, jer ipak jejoš toliko toga što bi za Božić trebalo biti spremno. Što jeono što nam prvo pada na pamet? Kako smo proveli ovo vri-jeme iščekivanja i priprave, koje je evo za nama? Pitanja,pitanja, pitanja…

Ipak, nešto smo uradili. Mnogi su bili redoviti i na zor-nicama, pa i priliku za ispovijed iskoristili. Djeca već sanjajuo tome što će im Mali Isus donijeti. Samo je još malo potre-bno da radost u nama procvjeta, jer skoro će Božić. No, pita-nje koje se uporno nameće – hoće li te radosti stvarno biti?Hoćemo li se zbilja moći radovati u pravo vrijeme?

Da se ta radost u nama stvarno dogodi, potrebno je dase u nama "novi život rodi". Bez toga radost ostaje krnja,nesavršena, nedorečena. Očekujemo jednu takvu puninuradosti, koju si sami ne možemo dati. I baš onda kad posum-njamo da je nećemo dobiti u onoj mjeri u kojoj je očekujemo,padamo u napast nadomjestiti je nečim drugim. Da radostiipak bude. To je ono što se i u ovom broju Zvonika na višemjesta naglašava: Isusovo mjesto u Božiću našeg srca nitkoi ništa ne može zamijeniti. Ali kako se nositi s iskustvom vla-stite praznine, pred Božjom puninom? Nezgodan je to osje-ćaj. Ulijeva nemir, tjeskobu. Željeli bismo se pojaviti uboljem svjetlu i pred Onim koji sve vidi. I ta naša, ponekadtako ohola želja priječi nam da budemo ono što ustvarijesmo: ljudi čiju prazninu samo Bog može pravo ispuniti.Možda se to događa jer ono čime smo ispunili svoju prazni-nu namijenjenu za Boga, trebamo stvarno isprazniti iz sebe,kako bi On mogao dobiti mjesta u skromnim jaslicamanašeg bića. To može značiti uklanjanje onog oslonca, kojegsmo si stvorili u životu. Kako bez njega? Zašto, kad smo seovako već navikli?

Ne bojmo se Božje punine, jer ona ne ostavlja praznihprostora da bi se mogla urušiti, kao što to čine sve one stva-ri koje smo sposobni staviti na Njegovo mjesto u našim srci-ma. I kod najvećih tjeskoba, kada se Bog naizgled povuče odnas, ako je Njegovo mjesto samo za Njega prazno, On nasneće iznevjeriti. Ponovno će nam dati milosno iskustvo rado-sti njegove blizine.

Stoga svima Vama, dragi čitatelji, od sveg srca želim daskupa sa svetim Nikolom iz Flüe iz dna duše ovako molimo:

"Moj Gospodine i moj Bože,uzmi sve od menešto mi je zapreka prema Tebi!Moj Gospodine i moj Bože,daj mi sve onošto mi pomaže da dođem k Tebi!Moj Gospodine i moj Bože,uzmi me od menei daj da budem posve Tvoj!"Neka ta molitva u svima nama, a po nama i puno šire,

urodi plodom radosnog i blagoslovljenog Božića! Neka Vamsrce ispuni Mali Isus: čestit i radostan Božić!

Vaš urednik

Svaki je Božić i moj BožićPrije tri dana neki su mi, više u šali, čestitali – kako ga

običavaju nazivati – pravoslavni Božić. To su popratili rije-čima: "ako slaviš" ili "Ti si pobožan čovjek, pa možda slaviši ovaj Božić". Redovito sam im zahvalio na čestitkama iodgovorio: "Razumljivo da slavim. Svaki je Božić i mojBožić."

Volim slaviti Božić. I dva Božića nisu mi odviše.Štoviše, volim božićevati i u ostalim danima tijekom godine.Nije mi teško naći povod za to.

Neshvatljivo je to s Božićem: ono što spaja sve ljude inaraštaje, sva vremena i svjetove, ono što sjedinjuje Zemljui Nebo, podijeljeno je među onima koji se nazivaju Božjima,Kristovima. Među kršćanima.

A sve se, naizgled, svodi na razlike u kalendarima, juli-janskom i gregorijanskom. Na ljudsko nastojanje da se krozdane i godine što točnije slijedi ritam Zemlje i Sunca, u sje-dinjavajućem ritmu Svemira. Isti događaj, Isusovo rođenje,rođenje Bogočovjeka, Katolička crkva slavi jednoga, a Pra-voslavna crkva drugoga dana.

Ali nije samo to. Bog je postao čovjekom,Bogočovjekom, da ljude izbavi – barem: da im ponudi izbav-ljenje – od svih podijeljenosti. Napose od čovjekove podije-ljenosti u sebi. Jer Božić nam, u neizrecivo blagoj i potre-snoj nježnosti zbilje rođenja maloga Boga među nama,donosi i snažnu zahtjevnost kojoj nije moguće odazvati sedjelomice. Božić se, obraćajući se cjelokupnom čovječan-stvu, obraća cijelom čovjeku.

"Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima,miljenicima njegovim." – pjevali su anđeli u noći Isusovarođenja, kako bilježi Luka u svome Evanđelju (Lk 2,14).Ljudima, miljenicima njegovim. Ili, kako neki prevode: lju-dima dobre volje. Dobrohotnim ljudima.

Božić nas poziva na dobru volju. Na dobrohotnost. Dadobra volja, kao plod Božje ljubavi bude živa i djelotvorna unama i po nama. Da ona u nama ničim ne bude uvjetovana.Da u drugima ne vidimo, ne tražimo zlu volju. Da dobruvolju ne pridržavamo samo za sebe. Jer ona ide u susret. Ilije nema. Dobra volja se obraća dobroj volji u drugome.Traži je. Ima povjerenja u nju i kada je ne vidi. Ima povjere-nja, jer vjeruje malome Bogu koji se posve nezaštićen rađameđu nama. Za nas.

I ne tiče se to samo odnosa katolika i pravoslanih. Tičese to svih naših odnosa. I prema onima s kojima dijelimoistu vjeru, istu baštinu, istu nadu. Prema svima s kojimadijelimo svoj život ma koje vjere, ma kojih uvjerenja oni bili.Tiče se to ponajprije naših odnosa prema onima koje nazi-vamo najbližima. Jer Božić nas u svemu usmjerava premanašim obiteljima i potiče da obiteljsko ozračje postojanoširimo u svijetu u kojemu živimo. Da se dobra volja, dobro-hotnost u nama ne umori. Da u nama, zajedno i u skladu sBožjim povjerenjem, živi povjerenje u dobru volju, dobro-hotnost svakog čovjeka.

Piše: mr. Mirko Štefković

Piše: Stjepan Lice

zkvh

.org.r

s

Kršćanska braćo i sestre!

Razmišljajući o otajstvu Božića, o tomvelikom daru Božje ljubavi, otkrivamo kako čovjekov cjelo-viti odgovor na tu ponudu nužno uključuje čitav njegov život,a očituje se u vjeri koja ga čini otvorenim za Boga. Bez čistevjere nemoguće je shvatiti otajstvo utjelovljenja i rođenjaBožjega, pogotovo na način koji je Bog izabrao. Priprava zaBožić je trajno promišljanje ozbiljnosti naše vjere, mjerenjekoliko je ona prisutna u našem vladanju i nastojanje prihva-ćanja onoga što nadilazi shvaćanje.

Bog se ne može drugačije dočekati, nego samo s vje-rom. Bezvjerno očekivanje Božića pretvara se u površnost inervozu, bavljenje sporednim stvarima i zanemarivanjeduhovne priprave. Samo pravom vjerom zadovoljavamo onajuvjet koji nam omogućuje uživati plodove spasenjskogbožićnog događaja. Ta prava vjera vodi do prave radosti kojase ne očituje u bučnim zabavama i pijankama, nego u djelo-tvornoj blizini ljubavi. Prava radost se očituje u spokojnompredavanju Božjoj volji pa čak i kad nam se čini da smopoput stranaca u negostoljubivom svijetu. Istinska radost semože ostvariti i u hladnoći štale ukoliko su srca i ruke topleod ljubavi i vjere.

Božić je blagdan Božje ljubavi prema čovjeku. Ta ljubavprema čovjeku se ponajprije pokazala u otajstvu njegovogstvaranja. Čovjek je stvoren tako čudesno! Jedino je on stvo-

ren na sliku Božju i zato je samom Stvoritelju sličan. Namaljudima Bog je darovao dostojanstvo djece Božje. On nas jestvorio kao prijatelje i suradnike, te nam dao sposobnost dai sami ljubimo i stvaramo. U tome se nalazi uzvišena i nedo-dirljiva vrijednost ljudskog dostojanstva!

Prvim i svakim pojedinim grijehom koji je kasnije usli-jedio čovjek je zanijekao svoju ljudskost, svoju sličnost sBogom i svoje dostojanstvo. No, tada se ponovno pokazujekoliko nas Bog ljubi. Objavio nam se, kako bi nas priveo naput ljubavi, a u punini vremena je poslao svoga Sina koji jesmrću na križu obnovio dostojanstvo palog čovjeka.Isusovom smrću svi smo spašeni od vječne smrti i propasti.Tako nam je omogućeno da opet osjetimo Božju ljubav. BogIsus Krist je uzeo našu ljudsku narav kako bi svatko od nasimao mogućnost postati dionikom njegova božanstva.

Prava vjera vodi do prave radosti, a ova do prave za-hvalnosti. Božić je blagdan zahvalnosti Bogu za iskazanustvoriteljsku, otkupiteljsku i uzdržavateljsku ljubav. Zatonam valja ponajprije pripraviti zahvalno srce koje će biti svjes-no svoje slabosti i grešnosti, ali i neizmjerne Božje ljubavikoja ga prihvaća, uzdiže i vodi. U tom svjetlu nam postajejasno da se zahvalnost prema Bogu najbolje iskazuje činje-njem dobra čovjeku u potrebi.

Ovim mislima želim svima sretan Božić i blagoslovljenunovu godinu!

+ Ivan, biskup

44

��11

22 //

2200

0077

B o ž i ćPrvi dan Božića. Jutro. Ne žuri se niko od stariji

rano dignit. Samo toliko da dica stignu na malu misu.Veliki će na veliku. O'sinoć je sve sprimito s astala. Nakrušnomu tarku stoji zdila lučenja. Svi na Božić moruzajedno fruštukovat. Mada smo se malo na slame no-ćas nažuljali, pa nam se spava. Sad drugo dite uzimačašu sa svićicama, okreće se oko sebe i nazdravlja:

– Čestiti vam bijo Božić i Isusovo porođenje.– Živ i zdrav bijo!Odgovoru ostali ukućani. Sviće se uvik sa vinom

iz usti utrnu. Svića u žitu je zapalita. Dogod se jide.Prid crkvom more svita. Svako svojega roda, jel

dobroga traži da mu čestita Božić. Svi su veseli. Ritkose vidu suze na licu. Samo kod oni koji su skoro izgu-bili svoje najmilije. Posli mise ručak. Supa, pečenje.Prija drugoga rata su se na Božić i na Uskrs puno pekli

jaganjci. Posli su bile ovce skoro utamanite. Za vrimecili Božića, prid jilo, se minju dica koja se okreću sa svi-ćicama i čestitu blagdane. Samo je čestitka drugača.

Na svetoga Stipana će bit: čestiti vam Božić i svetiStipan. Na Ivana, Božić i sveti Ivan. Uveče se ide česti-tat u kuće di su Stipani i Ivani. Ditinjstvo panti srićnalica uja, čika, starova i dida. Ka' jim se čestitalo naBožić imendan. U Sonte je Stipana i Ivana priviše. Čaki isto prizime imu. Pa jim se onda mora nadit čiji su.Stipa Pitlićov, Stipa Bokorov, Stipa Mežin, Stipa Melini još puno nji. Iva Prokin, Iva Gogin, Iva Colin...

Priko božićni dana, pa sve do Tri kralja, mladež sejako družila. Ako bude sniga, prezali ljudi konje u veli-ke drvene sone. Kočijaši navuku paklije i po selupokupu pune sone momaka i divojaka. Popne se i"banda". Sviru i pivu kroz prvi, drugi, treći i četvrtisokak, kroz Dudice, sve do Mandinovaca i Banja. Paokolo, nuz Amsta, staro groblje, sve kroz Tri Sekire doAntuna. Ponda do crkve i Rokovca, kroz Valpovo sve

Božićna poruka dr. Ivana Pénzeša, subotičkog biskupa

Prava vjera vodi do prave radostiBOŽIĆ

Tko je nesklon obitelji, priječi mir – istaknuo je papaBenedikt XVI. u poruci za Svjetski dan mira koji će biti obi-lježen 1. siječnja 2008. godine. Treća Papina poruka za Danmira, naslovljena "Ljudska obitelj, zajednica mira", predstav-ljena je 11. prosinca u Tiskovnome uredu Svete Stolice.Sveti Otac u poruci napominje da i onaj koji je nesvjesnoneprijateljski raspoložen prema obiteljskoj ustanovi, mir činikrhkim … jer oslabljuje, u stvari glavnu, "agenciju mira".Sve ono što pridonosi slabljenju obitelji utemeljene na ženid-bi između muškarca i žene, ono što izravno ili neizravno kočiraspoloživost za odgovorno prihvaćanje novoga života, onošto joj priječi pravo da bude glavna odgojiteljica u odgojudjece, sve su to objektivne prepreke na putu mira. Obitelji jepotreban dom, posao ili odgovarajuće priznavanje kućan-skih poslova roditelja, te škola za djecu i temeljne zdravstve-ne usluge za sve. Kada se društvo i politika ne zalažu u po-moći obitelji na tim područjima, lišavaju se bitnoga blaga uslužbi mira – istaknuo je Sveti Otac.

Obiteljski je jezik, jezik mira – napisao je Papa. Njimese valja uvijek koristiti kako se ne bi izgubio vokabular mira.U širenju jezičnih izražaja, društvo ne smije izgubiti oslonacna "gramatiku" koju svako dijete nauči iz majčinih i očevihgestâ i pogledâ, još više nego iz njihovih riječi. Obitelj jenositeljica specifičnih prava – istaknuo je nadalje Sveti Otac.I u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima stoji da je obiteljnaravna i temeljna jezgra društva, te ima pravo na zaštitudruštva i države … Nijekanje ili ograničavanje prava obitelji,čime se zamagljuje istina o čovjeku, prijeti samim temeljimamira – napomenuo je Sveti Otac. Podsjetivši potom da ječovječanstvo jedna velika obitelj, Papa je naglasio kako neživimo slučajno jedni pored drugih; svi, naime, idemo istimputom kao ljudi, te stoga kao braća i sestre. Svi smo djecaBožja. Bez toga nadnaravnoga temelja, društvo je samo dru-štvo ljudi koji žive blizu, a ne zajednica braće i sestara po-zvanih oblikovati jednu veliku obitelj.

Dom ljudske obitelji je Zemlja – pod-sjetio je Sveti Otac, te pritom naglasiokako se moramo brinuti za okoliš, ali uzjedno pojašnjenje: ljudsko biće, naravno,ima glavnu vrednotu u svemu stvorenome. Poštovati okolišne znači smatrati materijalnu ili živu prirodu važnijom odčovjeka – istaknuo je Papa, te osvrnuvši se na ekološko pita-nje potaknuo na pozorne procjene, u dijalogu među stru-čnjacima i razboritim ljudima, bez ideoloških ubrzavanjaprema površnim zaključcima, a ponajviše usklađivanjemmodela održivoga razvoja koji svima jamči blagostanje,poštujući ekološke ravnoteže. /.../

Osvrnuvši se na međunarodnu situaciju, Sveti je Otacnapomenuo kako čovječanstvo danas, nažalost, živi u veli-kim podjelama i snažnim sukobima koji bacaju tamne sjenena njegovu budućnost. Papa je pritom spomenuo brojne gra-đanske ratove na afričkome kontinentu, na kojemu je, među-tim, nemali broj država napredovao u slobodi i demokraciji,a potom Srednji istok, koji je još uvijek pozornica sukobâ iatentatâ. Posebice je pak uputio snažan apel za postupno idogovoreno uništavanje postojećega nuklearnog oružja, teistaknuo opasnost od povećanja broja zemalja koje posjedu-ju takvo oružje, primijetivši, sa žaljenjem, kako je sve većibroj zemalja koje sudjeluju u utrci u naoružanju. /.../ Svetise Otac na koncu spomenuo triju obljetnica: 60. obljetniceOpće deklaracije o ljudskim pravima (1948.–2008.), koju jenazvao "odlučnim korakom na teškome i zahtjevnome hoduprema slozi i miru"; 25. obljetnice prihvaćanja Povelje o pra-vima obitelji (1983.–2008.) od strane Svete Stolice; te 40.obljetnice proslave prvoga Svjetskog dana mira (1968.–2008.), koji je plod providnosne intuicije pape Pavla VI..Upravo u svjetlu ovih važnih obljetnica, papa Benedikt XVI.poziva svakoga muškarca i svaku ženu na zalaganje na putumira, u svijesti o zajedničkome pripadanju jedinoj ljudskojobitelji, te potiče vjernike da od Boga neumorno zazivajuveliki dar mira. /Prema: IKA/

55

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

do Srca! Išlo je puno sona. Zvonca na konjma zvonu,armunike i begeši širom. Živilo se za časak radosti. Kadtaj dojde da se što bolje izasnira.

Na Božić, svake večeri su išli sokakom Cigani svi-rat. U kuće di ima Stipa jel Iva. Nagrada je bila čašavina i koji dinar.

Momci i divojke su se za vrime božićni večeri išlivaljat po slame. Buretat. Skupu se u kaku veliku sobudi ima slame. Očevi i matere odu odoma. Ostavu kakustaru baka-tetu što drimlje na banku. Da eto ima ko odstariji doma. I da vodi računa o mladeži. Mladež je tentada skine kapicu. A ona odgovori:

– Kaka je ovca ka' ne može nosit svojega runa?!Momci koji su puščani u sobu, čim uniđu, skobaču

divojku, srušu je i povalju se odvaj kraj sobe, do najkraj. Bude i po deset petnajst parova što se buretu.Vesela vriska i cika odjekiva po sobe. No, nije se smilodirat divojku vamo-namo. Ako se zadesi taki valjač, višese ni bureto godina... Ka' se cure malo zadigne pregači suknja do kolina, nastane smijanje i cirikanje!

Ruža Silađev

Predstavljena Papina poruka za Svjetski dan mira

Ljudska obitelj – zajednica mira

Dragim prijateljima i dobročiniteljima

ČESTIT BOŽIĆi

BLAGOSLOVLJENU2008. godinu

žele

Katolički institut za kulturu,povijest i duhovnost

“Ivan Antunović”

Uredništvo Subotičke Danice

Uredništvo Zvonika

2007.

zkvh

.org.r

s

Slično kao i adventske pjesme, inaše božićne, bar što se tekstova tičepa i većeg dijela melodija, nalaze se veću zbirci CITHARA OCTOCHORDA iz1701. g. U ovom našem tekstualnom ho-du kroz hrvatske božićne pjesme razvr-stao bih ih u tri dijela. Prvi dio su onekoje se (dozvolom i odlukom biskup-ske konferencije) u tom posebnom vre-menu Božića i cijeneći naše hrvat-sko narodno tradicionalno božiće-vanje, pjevaju umjesto nepromjenlji-vih dijelova mise, dakle umjesto:Gospodine smiluj se, Slava, Svet,Blagoslovljen i Jaganjče. Druga sku-pina su one popularne i rekli bismokoje "svatko zna i svatko pjeva", itreća skupina je nažalost onih kojesu djelomično nestale, te se vrlo ri-jetko i samo u pojedinim crkvamapjevaju ili one koje se više nigdje nepjevaju.

Dakle prva skupina su one kojezamjenjuju dijelove mise. Te "zamjen-ske" božićne pjesme nisu svugdjeiste, tj. negdje se pjevaju ove, a neg-dje neke druge, ali ja donosim slijedrecimo "idealnog rasporeda", kojitakav i toplo preporučam svim vodi-teljima crkvenih zborova, dirigenti-ma, orguljašima i pjevačima:

1. GOSPODINE SMILUJSE/ KYRIE ELEISON;

2. SLAVA BOGU NA VISINI/SVIM NA ZEMLJI MIR VESELJE;

3. SVET I BLAGOSLOVLJEN/DVORANI NEBA, svečana je i veli-čanstvena pjesma koja nam dočaravanebeske dvorane, čete anđela i arkan-đela koji donose i pronose radosnuvijest da: "Isus se rodi, spasenje plodiporodom".

4. JAGANJČE/ U SE (TO) VRI-JEME GODIŠTA, divna i možda naj-popularnija pjesma naše Dalmacije.Tamo se pjeva čak i 30 kitica ove pjes-me, a u kontinentalnoj Hrvatskoj jeskraćena na svega 4 kitice. Ova pjes-ma u izvornom obliku (svih 30 kitica)opijeva zapravo cijeli božićni događaj.U njoj se nalaze svi akteri događajaKristova rođenja; pastiri, kršćani, sva-ko svijeta stvorenje, oci u limbu, anđelii đavli, cijelo presveto Trojstvo. Pa zgod-no i danas dolazi ta pjesma kada se čuje

u prvoj kitici "Mir se svijetu naviješta",a u crkvi prije Jaganjče svećenik naspoziva da pružimo mir jedni drugima.U Božićno vrijeme dakle, ne samo štopružamo mir i ruku mira onima kojisjede uz nas u crkvi, već im i pjevamo omiru koji se svijetu naviješta – Božić jezaista poseban u svakom segmentu!

Druga skupina božićnih pjesamasu one zaista popularne i svima pozna-te kao:

VESELJE TI NAVJEŠĆUJEM, OBETLEME, RADUJTE SE NARODI,RODIO SE BOG I ČOVJEK, O PASTI-RI VJERNI ČUVARI, TRI KRALJAJAHAHU i NARODI NAM SE.

VESELJE TI NAVJEŠĆUJEMjedna je od najsvečanijih i najljepših,najradosnijih, koja je tekstualno oči-gleno nadahnuta anđelovom blago-vješću: "Evo, javljam vam blagovjest,veliku radost za sav narod".

U pjesmi O BETLEME prepje-vava se Mihejevo proroštvo: "A ti,Betleme, zemljo Judina, nipošto nisi naj-manji među kneževstvima Judinim, jeriz tebe će izaći vladalac koji će spasitinarod moj, Izraela".

Pjesma RADUJTE SE NARODImogla bi se uz pjesmu NARODI NAM

SE nazvati prvom himnom Božića. Uovoj pjesmi se posebno očituje narodniduh, "narodovanje božićne pjesme".Narodi tako stoje na početku a čuju se iu pripjevu: "Svaki narod, čuj, čuj...", i utrećoj kitici "I ti svijete čitavi...".

Posebno mjesto od svih pjesamadakako zauzima pjesma NARODINAM SE KRALJ NEBESKI. U njojdva ključna izraza MLADI KRALJ iMLADO LJETO vode nas duboko upovijest. Mladi kralj naime podsjeća nadoba Arpadovića u Hrvatskoj, kada jesvaki ugarski kralj nastojao što prijesvoga prvorođenca okruniti za hrvat-skoga kralja. Mlado ljeto odrazuje vrije-

me kada je u nas na Božić počimalanova godina. Ujedno najstariji blag-dan Krista Kralja je upravo Božić, akasnije je papa Pio IX. ustanovioblagdan Krista Kralja i završetakcrkvene godine na zadnju nedjeljuprije Adventa. U ovoj pjesmi-himnisu nabrojani svi pratioci Božića,mogli bi reći da je to mali božićnikalendar; sveti Stjepan (26. 12.),sveti Ivan (27. 12.), Nevina Dječica(28. 12.), Toma biskup, Silvestar papa(31. 12.), Sveta tri kralja (6. 01.). Tosu osobe koje zapravo zastupaju raz-ličite staleže; sveti Stjepan zastupamučenike, sveti Ivan djevičanskemuževe i žene, Silvestar i Toma kler,biskupe i pape, itd.

U treću skupinu božićnih pjesa-ma nažalost moram pobrojiti onekoje su se gotovo ili u potpunostiprestale pjevati i/ili izvoditi ponašim crkvama. Tko se od Vas jošsjeća melodija skladbi – ili ih znaotpjevati – poput: S NEBESA AN-

ÐEL SIŠAO, KAD DJEVA MILOSTDOBILA, KADA ZVIJEZDA DIVNA,NA NEBU JE ZVIJEZDA IZAŠLA,USPAVANKA MALOME ISUSU (SKLO-PI BLAGE OČICE) i SPAVAJ SINKO?Da, velika je to šteta i žalost da su se tepredivne pjesme tako olako napustile izapravo da umiru ili su već mrtve.Možda bi bilo dobro da umjesto nekihnovokomponiranih pjesama za Božićsvakoga Božića obnovimo po jednu odovih navedenih?! Morao bih još istak-nuti da je svih nabrojanih 16 pjesama uovom tekstu harmonizirao za mješovitizbor i orguljsku pratnju Franjo Dugan(1874–1948), te da jedino i samo moguza zborove preporučiti pjevanje tih har-monizacija koje su duboko liturgijski ivrhunski glazbeno stručno pogođene imogli bi reći idealno napisane.

Prema: web župe Sv. Križa

(napisao)Josip degl'Ivellio

Božić 2007. Priredila: Katarina Čeliković

66

��11

22 //

2200

0077

Duhovna glazba

HRVATSKE BOŽIĆNE PJESME U LITURGIJI (2)

I m ePriznajem! Nisam dobar. Budem lijen. Radim poslove

drugohotne – a ono važno, važnije – zapostavljam. Ali ima umeni još zanosa, nadahnuća. A i vjera mi svijetli. Želio bihbiti ponosniji svećenik, kršćanin.

Ne laćam se pera, a tribalo bi. Kompjutor me ne sluša.Internet i radi i ne radi. Česte su pogreške – errorsi. A kaobežični je spoj. Znam, nisu lake veze do Ðurđina…!?

Dugo živi u meni događaj iz djetinjstva. On velik – a jamali. On kantor – ja ministrant. Prolazim pokraj njegovekuće u crkvu… Srećemo se. Uobičajen pozdrav: "HvaljenIsus i Marija!" Odgovor: "Uvijeke hvaljen! Živ bio imenjače!"A onda nešto iznenađujuće: "Tko nije Lazo – nije čovik!"Nisam odgovorio. Nisam razumio. Ali bio sam ponosan. Lipoje biti, zvati se – Lazo, Lazar! To je sićanje na susret s pokoj-nim Lazom Ivandekićem, kantorom župe Sv. Roka uSubotici.

Kasnije sam saznao od svojih bližnjih. Nakon tri sinamoji roditelji su očekivali kćerku. Da sam bio kćerka – zvao

bih se Marija. Ali Netko je želio drugačije.Sa mojim imenom nije mi uvijek bilo lako. Na student-

skoj žurci u Zagrebu – pozvani pitaju slavljenicu Luciju (kadsu mi čuli ime) – Odakle ti ovaj? Kad su čuli da sam studentteologije iz Bačke – bilo im je lakše.

Kao svećenik, u ekumenskim pitanjima nisam se bašuvijek dobro snalazio. Žalosno mi je zvučala konstatacija pra-voslavnog kolege: "Lazar, pa katolički svećenik!?"

Zavolio sam svoje ime. Bog me po njemu prepoznaje.Hodočastio sam na grob svog zaštitnika. Nije mu bilo lako.Dva puta je iskusio smrt. Radost mu je bila – Isus mu je pri-jatelj! U izabranom narodu, Isusovom narodu moje imeznači – Bog pomaže!

Ove godine ispratio sam dva imenjaka na zadnje puto-vanje. Za 24 godine svećeništva nisam krstio ni jednog ime-njaka. Nadam se – protiv svake nade!

Svim Lazama, Lazarima, Lazarinama, Somborcima,Ðurđinčanima i ljudima dobre volje želim sretan Božić i bla-goslovljenu Novu Godinu!

Lazar Novaković

Božić 2007.

77

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

Rođendan ... Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana. Svake se godine u

svijetu priređuje slavlje u čast mojega rođendana. Vjerujem da će se isto ponoviti iove godine. Ovih dana ljudi puno kupuju. Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemudrugom se ne govori, nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do toga časa.Ugodno je znati da neke osobe, barem jedan dan u godini, misle na mene. Kao štoznaš, prije mnogo godina započeli su slaviti moj rođendan. U početku je izgledalo darazumiju i zahvaljuju na onomu što sam učinio za njih. Ali, DANAS je malo onih kojirazumiju što slave. Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi.

Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slaviliu moju čast. Stolovi su bili puni, sve okićeno, puno darova... Ali, mene nisu niti po-zvali. Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan, mene su ostavilivani, vrata za me bila su zatvorena... makar sam žarko želio s njima slaviti...

Istinu govoreći, nisam se iznenadio, jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvarajuvrata. Kako me ne pozvaše, bez buke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svisu nazdravljali i veselili se. U jednom trenutku unutra je ušao jedan BIJELI STARAC,s dugom bijelom bradom, obučen u crveno. Izgledao je malo pripit. Umorno je sjeona fotelju i svi su potrčali k njemu, veseleći se, kao da je veselje njemu u čast.

Točno u 24 sata, svi su počeli nazdravljati, grliti se i čestitati. Ja sam, također,ispružio ruke, očekujući da će me netko zagrliti... Nitko me ne zagrli! Zatim su zapo-čeli jedni drugima davati darove. Približih se da vidim, da slučajno nemaju kakav dari za mene. Ali, ne bi ništa za me. Kako bi se ti osjećao, kad bi na dan tvojega rođen-dana jedni druge darivali, a tebi ne daju ništa? Shvatih da sam suvišan na ovomrođendanu, stoga iziđoh bez buke i za sobom zatvorih vrata.

Svaka godina koja prolazi je gora. Ljudi se samo sjećaju hrane, poklona i slav-lja, a mene se nitko ne sjeća.

Želio bih da mi dozvoliš da ovog Božića uđem u tvoj život, da shvatiš da samprije 2000 godina došao u ovaj svijet i da sam dao svoj život na križu i za tebe. Danasjedino što želim jest, da to vjeruješ cijelim srcem.

Nešto ću ti reći: mislio sam kako me mnogi ne pozvaše na svoje slavlje, učinitću sam svoje veličanstveno slavlje, kakvo još nikad nije viđeno. Priređujem sve štoje za to potrebno; šaljem mnoge pozivnice, među kojima je jedna posebna i za tebe.Želio bih znati hoćeš li sudjelovati, da mogu za te rezervirati mjesto i napisati tvojeime na mojoj velikoj listi uzvanika. Vani će ostati svi oni koji se ne odazovu mojemupozivu.

Pripremi se, jer u dan kad se najmanje nadaš slavit ću svoje velebno slavlje.

I S U S

(Preuzeto s Interneta i prilagođeno)

Molitva u novoj godini

Gospodine,na cijelo Ljeto novosvojom moćnom rukomblagoslov svoj prospida nas svuda Tvojeblage oči prate,da budemo vjerniTebi i Gospi...

Gospodine,u dušu nam ulijljubav prema svemudobro i lijepošto je samo Tebii vršeći uvijekTvoju volju svetus pravog putada skrenuli ne bi.

Čuvaj one, koje si nam daoda nas Tebi, Bože,našem cilju vode,daj nam ljubav da spoznamo Tvoju,da budemo dobri, poslušni i blagi,da budemo djeca Božje slobode.

U dane crne,kada tamne slutnjei stvarnost grubamučiti nas stanuutješi Ti nas i rukom blagom,izliječi na dušisvaku nam ranu.

Gospodine,na cijelo Ljeto novosvojom moćnom rukomblagoslov svoj prospi,da nas svuda Tvojeblage oči prateda budemo vjerniTebi i Gospi...

Aleksa Kokić

zkvh

.org.r

s

Na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene DjeviceMarije, u Blatu na Korčuli, u svetištu blažene MarijePropetoga okupila se Crkva u malom, ali s "četiri stra-ne svijeta". Razlog okupljanja u radosnom i zahvalnomeuharistijskom slavlju bilo je polaganje prvih redovni-čkih zavjeta s. M. Juliane Beretić i s. M. NikodemeSztabinske.

Nakon dvogodišnjepripreme zajedničkog novi-cijata, jer s. M. Juliana ječlanica Hrvatske provinci-je Krista Kralja, a s. M.Nikodema Talijanske pro-vincije sv. Franje, sestre susvoj "da" izrekle predzajednicom sestara, zako-nitih poglavarica i pred-stavnikom Crkve, mons.Stjepanom Beretićemkoji je predvodio slavljezavjetovanja. Mons. Be-retić je nadahnuto govorioo ljepoti poziva, na temeljubiblijskih izričaja i riječipjesnika Alekse Kokića. S.M. Juliana je zavjete položi-la pred s. M. DomagojomMarić, provincijalnompredstojnicom, a s. M.

Nikodema pred s. M. Biserkom Bogdanić, provincijalnompredstojnicom njene provincije.

Svečanosti je nazočio veći broj svećenika i sestara KćeriMilosrđa, uključujući i sestre iz Italije, rodbina i prijatelji s.M. Juliane, a pošto je s. M. Nikodema iz Poljske, zbog uda-ljenosti njezini su je pratili u duhovnom zajedništvu.

Agape se nastavio u restoranu "Lipa" zajedničkim obje-dom, čestitanjima i radosnom pjesmom, u nadi da će ova dvanova "bisera" u krilu Družbe blažene Marije Propetog bli-stati milosrđem nebeskog Oca tamo gdje ih Providnost budeposlala. Uz srdačne čestitke to im želimo, molimo i očekuje-mo! /s. M. Mojmira Mašina/

Posvećeni Bogu

88

��11

22 //

2200

0077

Juliana Beretić rođena je 6. kolovoza 1984. uNjemačkoj kao jedno od troje djece pokojnog Josipa iMargite r. Jurišić. U Njemačkoj je završila srednju školunakon koje se odlučila za redovnički poziv i javila se sestra-ma Družbe Kćeri Milosrđa. Nakon kandidatstva i dvijegodine novicijata (u Rimu i Novskoj) položila je svoje Prvezavjete vjernosti Bogu po čistoći, siromaštvu i poslušnosti8. 12. 2007. godine.

S. M. Juliana se sa sestrama Kćeri Milosrđa susretalau Somboru, rodnom mjestu svojih roditelja, i u Zemunikuu Hrvatskoj koji je posjećivala. Naravno da je u njenom zva-nju određenu ulogu imao i njen stric, mons. StjepanBeretić u kome je mogla vidjeti življeno zvanje. Susrećućise s njima osjetila je Božji poziv i radosno mu se odazvala.

Novi biseri u svetištu Blažene Marije Propetoga

Skoro na drugoj strani zemljine kugle, dok je unašim krajevima gotovo sve spavalo – bilo je to tek 4sata ujutro – na zapadnoj obali Sjedinjenih AmeričkihDržava u oregonskom gradu Portlandu, u župnoj crkviSvete Agate, 30. studenoga, na blagdan sv. Andrijeapostola, naš biskup Ivan zaredio je đakona vlč.Predraga Alilovića za svećenika Subotičke biskupije.

Dugo spremana liturgija bila je posebna za sve, kako zatamošnje domaćine, tako i za nas goste. Sveta misa, koju jepredvodio naš biskup, bila je na latinskom, a samo ređenjena mađarskom jeziku. Liturgijska čitanja kao i pjesme bili suna engleskom, tako da je svatko mogao razumjeti baremnešto, a samo rijetki baš sve. No, sva srca bila su tada puna,jer je naš i njihov vlč. Predrag postao svećenikom i prvi jeputa stupio k oltaru Gospodnjem sa svojim biskupom i okup-ljenim svećenicima prikazati Žrtvu Gospodnju.

Pokraj oltara je tada ponosno stajao i Predragov župnik,preč. Péter Szarvas. Ove je godine preč. Péter jednakotako stajao za oltarom u Rimu kad je njegov župljanin vlč.Tóth Árpád zaređen za đakona. Ovdje su pak pored njegaradosno stajali i Predragov zemljak vlč. Ignác Brasnyó ibiskupov tajnik. Svi smo mi tada po prvi puta sudjelovali nasvečanoj liturgiji u SAD-u. Istodobno je bilo lijepo doživjetikatoličku dimenziju Crkve, jer nitko se od nas tamo nije osje-ćao strancem budući da je misa svugdje u svijetu ista, nonačini slavljenja mogu biti različiti, pa smo stoga imali štonovo doživjeti. Ozračje u crkvi u potpunosti prekrivenoj lije-pim debelim tepihom s velikim klavirom ispred klupa uzzanosne zvuke raznih instrumenata i skladni pjev zbora,nešto je posebno.

Na toj svetoj misi uz našeg vlč.Predraga bilo je još puno njegovih prijate-lja, koje je stekao tijekom svog studija iboravka u oregonskoj bogosloviji MountAngel. Prije svega to su bili tamošnji rek-tor preč. Richard Paperini, profesorJeremy Driscoll, O.S.B., koji je i propo-vijedao, te još nekolicina predstavnikabogoslovije i tamošnje benediktinske opa-tije. Svakako, Predragove kolege sa studija i iz bogoslovijebili su puno brojniji. Osobitom skrbi Predragovo ređenje pri-premio je tamošnji župnik preč. Slaider, kod kojeg je onimao svoj pastoralni praktikum. Poslije liturgijskog slavljavlč. Predrag je dijelio svoj mladomisnički blagoslov, a oku-pljeni vjernici su se zadržali i na pripravljenoj zakusci.Slijedećeg dana vlč. Predrag je imao i svoju Mladu misu.

Ti nezaboravni dani, mada kišni i tmurni, ostat će crve-nim slovima upisani u povijest naše Biskupije, a još više uPredragovu biografiju, čime je jedan komadić duha katoli-čke Crkve iz SAD-a sada prisutan i kod nas. /Zv/

Predrag Alilović rođen je 19. 11. 1977. u Srbobranu.Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom mjestu.Započeo je studije geologije u Beogradu misleći da je njegovpoziv jednom zasvagda zapečaćen. Godina dana služenja uvojsci pomogla mu je u donošenju ozbiljne odluke: služitiBogu i ljudima. Bogoslovne studije započeo je u Mađarskoj, adovršio ih kod benediktinaca u Oregonu. U traganju za zva-njem koje mu je ispunilo srce od presudne pomoći bio mu jedomaći župnik preč. Szarvas Péter, kao i neprestana briga ipažnja tamošnjih časnih sestara.

Vlč. Alilović Predrag naš novi svećenik

Događanja u Subotičkoj biskupiji

99

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

Materice u HKC „Bunjevačko kolo“

Priredba za Materice po prvi puta održana je u HKC„Bunjevačko kolo“, u subotu 15. prosinca. Ovu priredbu u častmajki već gotovo jedno stoljeće organizira župa Sv. Roka uSubotici.

Budući da je župna vjeronaučna dvorana za tu zgodu uvijek pretije-sna, priželjkivali smo za nju veći i prikladniji prostor. Uz odobrenje ipodršku uprave HKC „Bunjevačko kolo“ ove godine smo se, pod vod-stvom nove katehistice s. Jasne Crnković, odvažili priredbu održati uvelikoj i svečanoj dvorani toga Centra. U programu su ove godine sudje-lovala djeca iz vrtića „Marija Petković“ te djeca i mladi župe Sv. Roka.Djeca iz vrtića pod vodstvom svojih odgojiteljica čestitala su Matericepoznatom čestitkom „Faljen Isus gazdarice“ koju je hrabro izrekao LukaSkenderović, a onda je slijedio zajednički program koji se sastojao odritmike „Najljepša mama“, pjesama „Moja baka“ i „Al' tata ti me voliš“ teod recitacija „Stihovi o mami“ i „Od Božića do Božića“.

Nakon njih nastupili su „osnovci“ također s par recitacija i pjesamate s recitalom „Kako na nebu tako i na zemlji“. Središnji dio programabila je drama „Nađena kći“ u kojoj su igrale djevojke iz osmog razreda.Drama govori o životu prvih kršćana iz vremena ropstva koji su davalidivno svjedočanstvo o snazi ljubavi i opraštanja, što sačinjava bit nove,kršćanske vjere. Program je završio šalom „Čekajući vlak“ koji je sve udvorani oduševio. Ovu šalu koja je zapravo pantomima izveli su mladi.

Vrijedno je još istaknuti da su djeca od 4. do 7. razreda Osnovne ško-le izradila 130 prigodnih pozivnica koje su dobile naše institucije i mno-ge obitelji i vjernici župe Sv. Roka. Obraćajući se nazočnima, župnik župeSv. Roka mr. Andrija Anišić pozvao je na suradnju župnike, vjeroučite-ljice, učiteljice i nastavnike hrvatskih odjela, kako bi se sljedeće godinepriredba održala na razini cijeloga grada. Na kraju je pozdravio gospođuLjerku Alajbeg, generalnu konzulicu R. Hrvatske u Subotici, koja je su-dionicima programa predala prigodne darove te je naglasila da se pouz-dano nada da joj to neće biti i posljednje Materice u Subotici. /A. A./

Izložba "božićnjaka" u srcu grada

Etnografski odjel "Blaško Rajić" priKatoličkom institutu za kulturu, povijest iduhovnost "Ivan Antunović" priredio je 11.po redu izložbu božićnih kolača "božićnja-ka" u predvorju subotičke Gradske kuće nakojoj je izloženo tridesetak "božićnjaka".

Program otvorenja izložbe vodila je ovo-godišnja bandašica Nevena Mlinko a bandašMario Tikvicki pomogao je glazbeno s tambu-raškim ansamblom "Ravnica". Razdragani mali-šani iz dječjeg vrtića "Marija Petković" pjevali sui recitirali sa svojim odgajateljicama, a domaćinikod božićnog stola bili su Marica i ZvonkoVukov. Posjetiteljima izložbe o značaju "božić-njaka " govorila je etnologinja Valéria Devavariukazavši na duhovnu dimenziju koju ima ovajkolač, naime, podsjetila je da se po predaji svioni koji u obitelji jedu od ovoga kolača uvijekvraćaju svojim domovima. Ona je davnih šezde-setih godina jedan "božićnjak" odnijela u Muzej No-voga Sada, a sada ga već ima po cijelom svijetu.

Izložbu je potom otvorio pročelnik Etno-grafskog odjela Grgo Kujundžić, te istaknuokako je božićnjake za izložbe do sada priprema-lo 114 osoba. "Božićni kolači krase naše crkve,samostane, dječje vrtiće, a stigli su i do nad-biskupa, te veleposlanstava", rekao je organiza-tor izložbe i podsjetio kako će i ove godinekomisija odabrati najljepši božićnjak a on će bitipredan subotičkom biskupu dr. Ivanu Pénzesuna božićnoj pontifikalnoj misi.

Grgo Kujunžić je ovom prigodom posebnopozdravio katedralnog župnika mons. StjepanaBeretića, rektora Sjemeništa Józsefa Miócsa idogradonačelnika Subotice, Petra Horvackog,koji je, pozdravljajući nazočne, rekao kako jebožićni kolač za njega najljepša uspomena izdjetinjstva.

Izložba je bila otvorena do 21. prosinca. /K. Č./

"Božićnjaci" u Maloj Bosni

Sekcija "Vri-jedne ruke žena"Kulturno umjet-ničkog društva"Ravnica" u Ma-loj Bosni priredi-la je 2. prosincaizložbu "božićnja-ka" na kojoj jenazočio i pročel-nik Etnografskogodjela "Blaško

Rajić" pri Katoličkom insitutu za kulturu, povi-jest i duhovnost Grgo Kujundžić. On jepohvalio ovu vrijednu Sekciju jer se i u manjojsredini priređuju ovako lijepe izložbe i postajutradicionalne. /Zv/

"Isklijat će mladica iz panja Jesejeva" (Iz 11,1)

Pripravljaš li svoje srce za Gospodina? Poznaješ li dana i časa? Vrijeme adventa – vrijeme je iščekivanja. Iščekuješ li ti? Obraduješ

li se zaista kad ti se kaže – hajdemo u dom Gospodnji? Ima li Ljubav domu tvom srcu?

Šta mogu učiniti da ti pripravim gnijezdo, Gospodine, poruka jenašeg župnika mons. Slavka Večerina na propovijedi prve adventskenedjelje u crkvi Sv. Petra i Pavla u Bajmoku. Želim li se zaista promijeni-ti!? Ići ću na zornice susresti Isusa, umnažat ću ljubav poput talenata, tru-dit ću se ostati budan ne za neke zemaljske užitke već za tebe, Isuse.

Klija li iz moga srca nova mladica ili odgajam samo panj? Ulažem litruda u novi život? Želim zavrijediti, Isuse, da ti želiš stupiti na tlo moje-ga srca! Upalili smo prvu svijeću u vremenu iščekivanja! I ja želim bitisvjetlo koje će tebe osvjetljavati drugima koji te još ne poznaju! Pomozinam, Gospodine, na ovome putu!

Mir i svako dobro!Mirela Sakač

Božićna izložba u HKC "Bunjevačko kolo"Tradicionalna božićna izložba u Hrvatskom kulturnom cen-

tru "Bunjevačko kolo" otvorena je 10. prosinca a priredili su jeLikovni odjel Centra i Likovno-slamarski odjel HKPD "MatijaGubec" iz Tavankuta.

Uz prigodan program izložbu su otvorili predsjednici spomenutihodjela Josip Horvat i Jezefina Skenderović a po 14. put tu se moglo naćiradova za svačiju dušu, od čestitaka, ukrasa i slika. Izložba je bila otvore-na do 17. prosinca. /Zv/ zk

vh.or

g.rs

Događanja u Subotičkoj biskupiji

1100

��11

22 //

2200

0077

Materice u SomboruU nedjelju 16. prosinca, Materice su u crkvi Presvetog Trojstva u

Somboru proslavili vjeroučenici svih osnovnih škola u Somboru. Bila je toprigoda poželjeti majkama ono što samo srca najmanjih mogu poželjeti, asvoju zahvalnost majkama djeca su iskazala prigodnim recitacijama i pje-smama. Župnik Josip Pekanović je u prigodnoj propovijedi djecu pozvaoslušati roditelje, te je naveo primjer iz svog djetinjstva kako može biti"opasno" tjerati po svome, ane slušati savjet majke. Nakoncu svete mise, djeca suse još jednom majkama za-hvalila pjesmom "Pismomajci". Nakon misnog slavljavjernici su mogli kupiti bo-žićne čestitke koje su izradilivjeroučenici, a sav prihod odprodaje ide za najsiromašnijudjecu u gradu.

Z. Gorjanac

Subotica: Proslava blagdana sv. CecilijeBlagdan zaštitnice crkvenoga pjevanja sv. Cecilije, svečano je proslav-

ljen 22. studenog misnim slavljem kojega je u subotičkoj župi Sv. Rokapredvodio župnik ove župe mr. Andrija Anišić u zajedništvu s kapelanomžupe Marije Majke Crkve Akosom Gutasijem.

Na misi su pjevali združeni zborovi župe Sv. Roka i Marije Majke Crkve tekomorni zbor „Collegium musicum catholicum“ i VIS „Proroci“ pod ravnanjem noveorguljašice i voditeljice zbora župe Sv. Roka s. Jasne Crnković i uz glazbenu prat-nju Miroslava Stantića i Kornelija Vizina.

Govoreći o mučeništvu sv. Cecilije, mr. Anišić u propovijedi je istaknuo kako jemučeništvo s pjesmom moguće prihvatiti i podnijeti samo s očima uprtim u vječnostgdje je trajno klicanje i slavljenje Gospodina u zajedništvu ljubavi anđela i svetih.Zatim je istaknuo kako se riječ pjevati u raznim izvedenicama u Svetom pismu spo-minje više od 160 puta. Zadržavši se samo na riječi „pjevajte“ koja se spominje 27

puta, podsjetio je u kojimsve zgodama Božja riječ po-ziva na pjevanje i klicanje,pozivajući na kraju sve na-zočne da budu dobri pjevači,jer dobro pjevaju oni kojižive svetim životom.

Poslije sv. mise slavljeje nastavljeno u župnoj dvo-rani gdje je s nekoliko sklad-bi nastupio VIS «Proroci»./Zv/

Koncert Zboramladih Varaždinske

biskupijeU subotičkoj katedrali-ba-

zilici Sv. Terezije Avilske Zbormladih Varaždinske biskupijeodržao je u subotu, 15. prosincaAdventsko-božićni koncert hr-vatskih pučkih pjesama uz prat-nju Varaždinskog tamburaškogorkestra i orguljsku pratnjuBožice Tuđan a pod dirigent-skom palicom Ivana Malbašića.

Dvadesetak adventskih i bo-žićnih pjesama, raskošnim tonom iizvrsnim muziciranjem izveli sumladi Varaždinske biskupije ioduševili publiku. Ovi mladi glaz-benici djeluju kao zbor i orkestarod 2005. godine. Zbor trenutno ima60-tak članova iz dvadesetak župa,a djeluje u okviru biskupijskogaUreda za pastoral mladih kojegvodi vlč. Damjan Koren, ujednoduhovnik zbora.

U ime domaćina na veličan-stvenom koncertu gostima je za-hvalio katedralni župnik mons.Stjepan Beretić i pozvao Suboti-čane da ljubazno smjeste goste usvojim domovima. Mons. Beretić jepodsjetio kako su mnogi Suboti-čani pohađali varaždinsku gimnazi-ju što svjedoči o našoj dugoj surad-nji i povezanosti.

Idućega dana Zbor mladih i or-kestar predvodili su misno pjevanjeu katedrali bazilici u 10 sati što jebio njihov drugi nastup. Gradoviglazbe, Varaždin i Subotica, po-vezani su ovim koncertom ali i pri-jateljstvima. /K. Č./

Sveti Pavao o sakramentimaU subotičkoj katedrali-bazilici Sv. Terezije Avilske od 29. studenog do

8. prosinca održana je 156. zavjetna pobožnost Prečistom Srcu Marijinu.Po dugogodišnjem rasporedu i ove godine u 17 sati je bila Krunica a u17,30 sati sv. misa i poslije mise Gospine litanije.

"Sveti Pavao o sakramentima" bila je okvirna tema ovogodišnjih propovijedi.Ovu temu odredio je mons. Stjepan Beretić, katedralni župnik budući da je idućagodina proglašena Godinom sv. Pavla. Ove godine propovijedali su sljedeći svećeni-ci subotičke biskupije: Josip Štefković, Franjo Ivanković, Željko Šipek, MarijanVukov, dr. Marinko Stantić, mr. Andrija Anišić, Lazar Novaković, Josip Leisti Josip Pekanović.

Svečani završetak ove pobožnosti bio je na svetkovinu Bezgrješnog začećaBDM. Sv. misu je predvodio subotički biskup mons. dr. Ivan Pénzes u zajedništvus desetak svećenika. On je održao i prigodnu propovijed i poslije mise obnovioposvetu naše biskupije Bezgrješnom Srcu Marijinu. Na misi je pjevao katedralnizbor "Albe Vidaković." /A. A./

Zornice i u SomboruOve godine u župi Sv. Križa u Som-

boru održana je prva misa zornica u povi-jesti ove župe. Budući da se u samomgradu Somboru već dugi niz godina neodržavaju mise zornice, ova vijest iznimnoje značajna za sve vjernike ove somborskežupe i njene okolice.

Radosnim srcem misu je predvodio žup-nik vlč. dr. Marinko Stantić. Vjernici su sazadovoljstvom i srećom prihvatili novost u svo-joj župi. Već na prvoj zornici kućna kapelica jebila prepunjena sretnim licima vjernika, štoopravdava podatak da za sve prisutne nije bilodovoljno mjesta. Čak je i oltar bio pomaknutunatrag kako bi svi mogli stati. Nadamo se daće se mise zornice i ubuduće svake godineodržavati u ovoj župi.

Denis Dujmović

1111

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

Na blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene DjeviceMarije, u subotu 8. prosinca, nakon svete mise ucrkvi Sv. Jakova apostola u Plavni, održan je prigodniprogram u povodu 40. obljetnice smrti dr. JosipaAndrića.

Bog ne obećava brza rješenja, ali jamči svoju pomoć.Tako je bilo i s dr. Andrićem. Nakon četrdeset godina šutnje,ove godine vraćena je njegova bista na staro mjesto, a mladisu se počeli zanimati za njegova djela i zasluge u kulturnojpovijesti naše zajednice. Bila je ovo prva sveta misa nakonviše desetljeća, prikazana za dr. Andrića u Plavni, a pred-slavio ju je župnik preč. JosipŠtefković, ne skrivajući zado-voljstvo zbog nazočnosti gostiju izVajske, Bođana i Bača. Među broj-im gostima bila je i kompletnaredakcija emisije na hrvatskomjeziku Radio Bačke, predsjednikHKUPD-a "Dukat" Vajska-Bo-đani Pavle Pejčić i predstavnicaHKUPD-a "Mostonga" iz Bača,Stanka Čoban. U nadahnutojpropovijedi župnik Josip potak-nuo je vjernike na razmišljanje otri faktora koji označuju ovajeuharistijski i kulturni događajBezgrješnoga začeća BDM. Svetu misu uljepšao je starimadventskim pjesmama pučki župni zbor.

Nakon svete mise uslijedio je prigodni kulturni pro-gram posvećen sjećanju na dr. Andrića. Katehistica Karo-lina Orćić, koja je pomogla realizaciju ovoga programa,pročitala je Andrićev životopis i pojasnila njegovu vezu sPlavnom. Zadnje pismo iz bolesničkoga kreveta dr. Andrića

upućenog Antalu Sarvariju pjesni-čki je interpretirala Tonka Šimić.Ulomak iz "Grobne poeme" dr.Josipu Andriću Stjepana Kovačićapročitala je Mateja Džanić, učeni-ca 8. razreda, a Andrićev tekst očežnji za rodnim krajem pročitala je Stela Celić, takođeručenica 8. razreda. Iznenađenje večeri priredio je svojimnastupom najpoznatiji pjesnik ovoga kraja JosipDumendžić Meštar iz Bođana. Na kraju programa izve-

dene su i dvije skladbe dr. JosipaAndrića: "Kraj pendžera šljiva" i"U bašči procvali orasi". Ovuposljednju Andrić je napisao uPlavni 27. studenoga 1946. Objepjesme izveo je novi Ženski pje-vački zbor župe Sv. Jakova uzčlanove tamburaškog odjelaHKUPD "Mostonga" iz Bača. Zaovu prigodu skladbe je aranži-rao i za izvedbu prilagodio Z.Pelajić.

Nakon kulturnog progra-ma uslijedilo je druženje u žup-noj dvorani na kojemu su se uzčašćenje i razgovor predstavnici

hrvatskih udruga dogovorili da u programe rada za predsto-jeću godinu uvrste po neko glazbeno ili literarno djelo JosipaAndrića te da se nakon božićnih i novogodišnjih blagdanaodrži sastanak na kojemu će biti donesena odluka o uspos-tavi stalne manifestacije posvećene liku i djelu dr. JosipaAndrića.

Zvonimir Pelajić

Za veliku obitelj Adama Ralbovskog iz Selenče,slavlje dijamantnog pira 19. studenog bilo je velikiBožji dar. Slavljenici, Adam i Marija Ralbovsky, sjalisu radošću i zadovoljstvom, kad su se oko njih okupi-la njihova djeca, unuci i praunuci na zahvalnoj sv. misiza 60 godina braka, na kraju koje je najmlađi sin i sve-ćenik Dominik predvodio obred obnove bračnog save-za i blagoslovio ih, a najstarija kćerka s. Rastislavaodržala riječ zahvale.

S. Rastislava među ostalim je naglasila kako je živjeti 60godina zajedno, ustrajati i ostati vjeran, junaštvo! Za tu vašuvjernost želimo slaviti Boga, jer je to veliko Božje čudo uvašem životu. Vi ste ustrajali i ostali vjerni. No Bog je bio tisu-ću puta vjerniji! On je tu vjernost pokazao time što vas je bla-goslovio u vašoj djeci. Gledajte nas i prebrojite nas! Ne brojiteimanje, jer to sve prolazi. Mi, u kojima iskri besmrtna duša,živjet ćemo s vama zauvijek, i to je bogatstvo koje ne propada,istaknula je s. Rastislava.

Nakon sv. mise cijela se obitelj sabrala oko obiteljskogastola. Njihovu radost uzveličali su svojom nazočnošću doma-ći župnik-dekan vlč. Marijan Dej i vlč. Jakob Pfeif fer.Bog je slavljenicima podario osmero djece, od kojih su čet-vero u braku s po četvero djece, a četvero posvećenih službiBogu. Zbog toga je pjesma "Gledajte kako veliku ljubav Bogdarova nam, što se djeca Božja zovemo" njihova "obiteljskahimna" koja se pjeva s preinakom: "Gledajte kako velikuobitelj Bog darova nam!" Kad je u ozračju obiteljske radostii prisnosti ocu i majci postavljeno pitanje što bi u tom trenu-tku preporučili svima, otac je odgovorio: Da se svi međusobom volite i slažete, a majka: Strpljivošću sve se pobijedi.

s. Rastislava Ralbovsky

40. obljetnica smrti dr. Josipa Andrića

Oživljavanje kulturne i duhovne baštine dr. Josipa Andrića

Dijamantni pir u Selenči

zkvh

.org.r

s

Događanja u Subotičkoj biskupiji

1122

��11

22 //

2200

0077

Završetak temelja nove crkve u LjutovuU Ljutovu su sredinom rujna započeli radovi na izgrad-

nji nove crkve Svetoga Križa. Kroz protekla dva mjesecaizvedeni su zemljani radovi, iskop i izlijevanje temelja.

Zbog nestabilnoga i vlažnoga terena ovi radovi su bili teži zaizvedbu. Sredinom studenog privedeni su kraju radovi oko izlijeva-nja temelja i podruma nove crkve. U subotu 1. prosinca vjerniciLjutova i Tavankuta zajednički su se organizirali te nasuli cjelo-kupni unutarnji prostor crkve, kao i prostor oko samih temeljaizvana. Nasuto je oko tisuću četvornih metara pijeska. Složnost izauzetost svih sudionika izazivala je divljenje prolaznika. Za ovugodinu sve planirano je i ostvareno. Ovim putem zahvaljujemosvima onima koji su na bilo koji način pomogli da se ostvari sve pla-nirano. Svi koji žele novčano pomoći realizaciju izgradnjecrkve mogu se javiti na telefon župe 024/767-408. Unaprijedzahvaljujemo! /Župnik/

Radi nas ljudi – čovjekom postaoÐurđinska župna tribina ušla je u drugu godinu svoje-

ga postojanja. U pripravi za slavlje otajstva Božića 9. pro-sinca gost je bio mons. Slavko Večerin, koji je održao pre-davanje na temu "Radi nas ljudi – čovjekom postao".

Predavač je naglasio da veličina i dostojanstvo čovjeka izvireiz istine da je stvoren na sliku Božju. U Isusu Bog čovjeka pozivapostati zajedničarem božanske naravi. Po Isusovom nauku – onošto je dostojno čovjeka – dostojno je i Boga.

No, čovjekovo dostojanstvo je u našemu svijetu višestrukougroženo. Predavač je osobito spomenuo relativizam, liberalizam,eksperimente s kloniranjem, trgovanje ljudskim fetusima, ubijanjenerođenih, trgovanje ljudskim osobama i organima i drugo. Mons.Večerin navodio je učiteljske riječi blagopokojnoga Ivana Pavla II.i sadašnjega pape Benedikta XVI. Čovjek današnjice manipuliran jetržištem, medijima i modom. Sve se gleda kroz profit, zaradu, sve semože kupiti, rekao je predavač te je na kraju predavanja uputio naIsusov primjer – koji nikada nije ugrozio dostojanstvo niti jednogačovjeka. Sam je živio u poniznosti i siromaštvu, a mnogima je dobiospasenje. Stoga nas je potaknuo da u svetom vremenu Došašćaporadimo na svojem osobnom dostojanstvu – živeći svoje crkvenoi narodno zajedništvo. /Nikola N./

Aleksandar II. Karađorđević u posjetu kod subotičkog biskupaPrigodom posjeta Subotici njegovo kraljevsko visočan-

stvo prijestolonasljednik Aleksandar II. Karađorđević i prin-ceza Katarina posjetili su i subotičkog biskupa dr. IvanaPénzesa.

Tom prilikom biskup je izrazio svoju radost što barem skrom-no može uzvratiti za gostoprimstvo koje je već više puta primio ukraljevskim dvorima. Nakon kratkog razgovora u domu biskupije,

biskup je uvaženimgostima pokazao novuzgradu Bogosloviječija je izgradnja u tije-ku, te malo sjemeni-šte "Paulinum". Na-kon kratkog progra-ma u sjemeništu bis-kup je gostima poka-zao katedralu i na tajnačin se od njih opro-stio. /Zv/

Odnos katolicizma prema državi i društvu

U organizaciji njemačke Fondacije KonradAdenauer Stiftung (KAS) u Subotici je 1. i 2.prosinca održan seminar mladih teologa, stude-nata Fakulteta za islamske studije iz NovogPazara i Pravoslavnog bogoslovnog fakultetaUniverziteta u Beogradu te Teološko-katehet-skog instituta u Subotici s temom "Odnos pravo-slavlja, katolicizma i islama prema državi i dru-štvu".

U okviru KAS-e ove je godine je pokrenut projekt"Odnos crkava i vjerskih zajednica prema državi i dru-štvu"; prvi seminar mladih teologa s naglaskom naodnos pravoslavlja održan je od 3. do 4. studenog ovegodine u Beogradu. Studentima su govorili dr.Bogoljub Šijaković i dr. Zoran Krstić, profesori naPravoslavnom bogoslovnom fakultetu Univerziteta uBeogradu, te zastupnik u njemačkom BundestaguPeter Weiss koji je govorio "O odnosu crkve i državeu SR Nemačkoj"

Domaćin drugog seminara je Katolička crkva uSubotici, a naglasak je ovoga puta na odnosu katoli-cizma prema državi i društvu. Seminar je 1. prosincau subotičkoj Gradskoj kući otvorila direktorica uredaFondacije Konrad-Adenauer u Beogradu ClaudiaNolte, a potom je iscrpno predavanje održao mons. dr.Andrija Kopilović. Drugoga dana, u Gradskoj knjižni-ci, temeljno predavanje na temu "Obitelj kao središteljudskog druištva – obiteljske kreposti" održao je mr.Andrija Anišić, profesor moralnog bogoslovlja na TKIu Subotici. Nakon predavanja uslijedila je vrlo plodnadiskusija koja je pokazala da je obitelj vrijednost usvim religijama i da društvo jedino uz zdravu obiteljmože opstati.

Sudionici seminara prisustvovali su nedjeljnoj sv.misi u katedrali-bazilici Sv. Terezije Avilske gdje im ježupnik mons. Stjepan Beretić ljubazno pokazao kate-dralu i ispričao ukratko njenu povijest a za uspomenuim je uručio prikladan dar.

Sljedeći susret mladih teologa bit će u NovomPazaru gdje će domaćin biti Islamska zajednica.

Fondacija KAS ima važnu ulogu u državnom idruštvenom životu Srbije, a zaslužna je za više religij-skih susreta crkava i vjerskih zajednica na područjuSrbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U svakoj odovih država otvoreni su uredi koji djeluju na prožima-nju religije i kulture u regiji. Detaljije o ovoj organiza-ciji na web stranici: http://www.kas.de/proj/home/home/45/14/index.html

Silvester Bašić

Simpozij na bečkom SveučilištuMeđunarodni ekumenski simpozij na temu

Crkve i politička kultura Europe održan je nabečkom Sveučilištu od 22. do 24. studenog.

Prvoga dana je uvodno predavanje o ulozi teolo-gije Istočnih Crkava u Zapadnoj kulturi održao umi-rovljeni biskup Josef Homayer. Predavanje je održa-no u svečanoj dvorani Sveučilišta pred biranom publi-kom. U radnom dijelu simpozija, kojem je predsjeda-la pročelnica za katedru etike na Teološkom fakulte-tu, prof. dr. Ingeborg Gabriel, sudjelovala su 24teologa iz Srednje Europe. Naš Teološko-katehetskiinstitut je predstavljao prof. dr. Andrija Kopilović anjegovo je predavanje imalo naslov "Socijalno-eku-menska suradnja u Srbiji". Susreli su se teolozi sa višeSveučilišta, protestanti, katolici i pravoslavni. Naposevrijedi istaknuti radni duh Simpozija i plodne diskusi-je koje su slijedile nakon predavanja. Svake dvije god-ine ovo Sveučilište u suradnji s "Pro Oriente" organi-zira ovakve Simpozije i izdaje prikladan zbornik.Zahvalnost svakako dugujemo organizatorima što i jei naš Institut pozvan na ovako značajan skup. /Č. K./

Vjerska nastava: izvor energije za Europu

U organizaciji Katehetskog vijeća Biskup-ske Konferencije Italije, u Rimu je organiziranKatehetski simpozij od 28. do 30. studenog2007. na kojemu su kao delegati naše Međuna-rodne Biskupske Konferencije svetog Ćirila iMetoda sudjelovala dvojica naših predstavnika,mons. dr. Andrija Kopilović i preč. Josip Peka-nović.

Od trideset i šest Biskupskih KonferencijaEurope, na Simpoziju su sudjelovali predstavnici tri-deset i dvije Konferencije. Temeljni sadržaj oko koje-ga su stručnjaci raspravljali je dokument upućensvim Biskupskim Konferencijama Europe o vjeronau-ku u školi. Prije dvije godine ta ista skupina načinilaje detaljno "snimanje situacije" na svom terenu.Nakon što su eksperti dvije godine radili na materija-lima, predložen je završni dokument kao "Putokaz"Biskupskim Konferencijama za daljnje usavršavanjevjeronauka u školi koji je u Europi sve više upitanradi mnogih tokova europskoga društva koje je u"krizi", u jednom relativizmu pa i indiferentizmu.Crkva osjeća u tom procesu izazov da treba odgovo-riti u onome što spada na njenu narav: nova evangeli-zacija. Susret i rasprave koje su vođene na Simpozijuobogatili su sve sudionike, te se može očekivati da jevjeronauk u školi sada u fazi "prekretnice" i s dobrimperspektivama za bolje sutra. /Č. K./

Vjerski susreti Događanja u Subotičkoj biskupiji

1133

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

T r a g o v i k u l t u r e

HMI uručila nagradu Novom Slankamenu "NAJ SELO", 1. 12.Ove godine Hrvatska matica iseljenika iz Zagreba dodijelila je

nagradu ”Najselo” za 2007. godinu srijemskom selu, NovomSlankamenu. Nagrada NAJSELO dodjeluje se u obliku skulpture,stiliziranog glagoljskog slova ”H”, koja simbolizira opstanak hrvat-stva u nagrađenom selu kroz povijest, istakla je rukovoditeljicaodjela HMI Srebrenka Šeravić koja je ujedno uručila nagradu IvanuRukavini, predsjedniku HKPD ”Stjepan Radić”.

Predstavljen 7. sv. Leksikona podunavskihHrvata, 7. 12.Na predstavljanju 7. sveska "Leksikona podunavskih Hrvata –

Bunjevaca i Šokaca" u velikoj vijećnici Gradske kuće govorili susuradnici u njegovoj, izradi apsolventica etnologije i engleskogajezika Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Biserka Jaramazović,ravnateljica Hrvatske čitaonice Katarina Čeliković i mr. Kre-šimir Bušić, s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu.Oni su naglasili kako je Leksikon od nacionalne vrijednosti zahrvatsku zajednicu te naglasili potrebu institucionalizacije. U 7. sv.Leksikona sudjelovalo je 54 suradnika, a obrađena su slova DŽ, Ð iF na 107 stranica, što ovaj svezak po broju stranica čini najobimni-jim do sada. Sadrži 142 odrednice, koje su popraćene s 35 fotografi-ja, 8 karata, 2 grba i 5 uputnica.

Jubilarni, 250. broj tjednika "Hrvatska riječ", 7. 12. Novinsko izdavačka ustanova "Hrvatska riječ" 7. 12. je, u povo-

du izlaska jubilarnog 250. broja svoga tjednika, priredila prigodnikoktel za novinare. Ova ustanova u okviru svoje djelatnosti, osimizdavanja istoimenog tjednika, izdaje dječji list, list za mladež,izdala je 21 knjigu, a pomaže i izdavanje drugih listova na hrvat-skom jeziku.

5. obljetnica HNV-a, 15. 12.Prigodnim koktelom i kulturno-umetničkim programom u

HKC "Bunjevačko kolo" obilježen je datum osnutka Hrvatskog na-cionalnog vijeća, što je ujedno nacionalni blagdan. Pored ostalih,prisutni bili su i predstavnici Generalnog konzulata RH i JozsaLászló, predsjednik Mađaskog nacionalog vijeća.

Svečanost obilježavanja obljetnice HNV-a održana je u HKC"Bunjevačko kolo".

Izabrani novi dužnosnici Hrvatskoga akademskogdruštva, 15. 12. Na izbornoj Skupštini HAD-a izabran je novi Upravni odbor

ovoga društva kojega čine Ljubica Vuković Dulić, Jasminka Dulić,Nela Skenderović, Ljiljana Dulić, Ladislav Suknović, mr. AndrijaAnišić i dr. Slaven Bašić. Za predsjednika Upravnog odbora izabranje Slaven Bačić, a za njegovog zamjenika mr. Andrija Anišić.

Film za djecu na BožićHrvatski igrani film za djecu "Duh u močvari" redatelja

Branka Ištvančića nastao u produkciji Interfilma i HRT-a2006. godine premijerno biti emitiran na Drugom programuHRT-a na Božić 25.12.2007. u 9:25 sati. Istoimena knjigapisca i scenariste filma Ante Gardasa uvrštena je u lektiruza četvrti razred osnovne škole, a u filmu su uspješne ulogeostvarili djeca glumci iz Osijeka Ena Ikica, Marko Pavlov,Robert Vass, Luka Buljan i Buga Marija Simic iz Zagreba.

Podsjećamo Vas, film "Duh u močvari" bio je drugi hrvatskifilm po gledanosti i među 10 najgledanijih filmova u hrvatskim kini-ma u 2006. godini, a u hrvatskoj kinematografiji obilježio jepovratak prvog igranog filma za djecu nakon 20 godina!zk

vh.or

g.rs

U Starom Žedniku, prvi put nakon blagoslovakuće, 1. prosinca održan je prvi susret roditelja i čla-nova zajednice zajednice "Hosana".

Mi smo sada bili prvi put domaćini ovakvom susretu kojise inače organiziraju s vremena na vrijeme u okviru ovezajednice, ovdje, u Međugorju, ili u Sloveniji. Na susretu jebilo oko stotinu roditelja, dobročinitelja te prijatelja zajednice"Hosana". Susret je počeo u 9 sati okupljanjem na salašu,nakon čega je u 11 sati bilasveta misa u crkvi svetogMarka u Starom Žedniku, poja-šnjava vlč. dr. Marinko Stan-tić, koji je predvodio misnoslavlje uz koncelebraciju fraSvetozara Kraljevića, duhov-nika zajednice "Milosrdniotac" u Međugorju, vlč. JozefaPavlakovića iz Slovenije, mje-sta Stari Trg, gdje se takođernalazi ogranak zajednice "Mi-losrdni otac", zajednica "Tau",te župnika u Starom Žedniku,preč. Željka Šipeka. Tijekommise, mons. Marko Forgićbio je na raspolaganju za svetu ispovijed.

Nakon mise, susret je nastavljen u Hrvatskom kultur-nom centru "Bunjevačko kolo" u Subotici. SvjedočenjemMate, člana neokatekumenske zajednice, koji je svjedočio štoje sve Bog učinio u njegovu životu, nastavljen je programsusreta, kaže vlč. dr. Marinko Stantić. Mate je tom prigodompozvao roditelje i momke da dopuste Bogu djelovati u njihovuživotu i Bog će im okrenuti život na bolje. Nakon toga svjedo-čio je momak iz Zajednice, Nenad, koji je dvije godine u ovoj

zajednici. Naime, on je u početku govorio kako će u zajednicisve prihvatiti, dnevni red i rad, sve što zajednica nosi, samoBoga ne. A danas, nakon dvije godine, svjedoči što je sve Bogučinio njemu te mu zahvaljuje što ga je spoznao i pomogaomu da se ostavi droge, dodaje vlč. Stantić.

Nakon toga roditelji su dobili informacije o životu uzajednici "Hosana", te su mogli postavljati pitanja. Idućegdana, u nedjelju 2. prosinca, nakon mise održane u kućnoj

kapelici u zajednici "Hosana"roditelji i momci iz drugihzajednica krenuli su kući.

Jako sam zadovoljan radomzajednice u Starom Žedniku,kaže vlč. dr. Marinko Stantić.Čovjek, istina, uvijek osjeća kakobi moglo biti bolje, međutim,treba biti skroman i zadovoljanpostignutim. Radujemo se uvijeksvakome tko je s novim danomučinio nešto na sebi, tko je osjetioda ga je Bog izvukao iz pakladroge i sada ga stavlja na praviput. Dakle, radujemo se svakomnjihovom otvaranju Božjoj pro-

vidnosti, zaključuje vlč. dr. Marinko Stantić.Novi voditelj zajednice, Mile Rašić, o svojim "novim"

obvezama kaže: Meni mjesto voditelja nije nepoznato s obzi-rom da sam u zajednici već 3 godine, tijekom kojih sam, uzBožju pomoć, dobro napredovao. Smatram kako će mi ovanova "obveza" biti poticaj na pravom putu«

Sljedeći susret sa zajednicom planiran je za 11. ožujkaiduće godine, u Međugorju.

J. K.

Tu oko nas

1144

��11

22 //

2200

0077

Susret u zajednici "Hosana"

Zajednica "Hosana"U Starom Žedniku, na adresi Beogradski put 436, nalazi se

Zajednica za pomoć ovisnicima "Hosana" koja ima za svrhu pomoćisvima, osobito mladima, koji su iz bilo kojeg razloga upali u ovisnost(droge, alkohola, kocke…), ali i onima koji su izgubili smisao života.Zajednica nema namjeru nikoga osuđivati, niti je zanima nacionalnostovisnika. U zajednici ima Hrvata, Srba, Mađara, kao i drugih nacija,što znači da ima i raznih vjera (katolika, pravoslavaca, muslimana…),pa čak i nevjernika. Stalo nam je do spasa čovjeka, a ne do njegovihživotnih opredjeljenja!

Ako znate nekoga komu je potrebna ovakva vrsta pomoći ilimakar savjet, obratite nam se. Droga je surova! Nije nam se s njomešaliti, niti se može odlagati pomoć potrebnima. S vremena na vrijemeZajednica prakticira održati svjedočanstva, tribine… Ako postojimogućnost takve vrste pomoći, rado ćemo to učiniti.

Ova Zajednica djeluje isključivo uz pomoć dobročinitelja.Boravak u njoj je besplatan. Radovali bismo se kad biste se i vi pri-ključili onima koji su već pružili svoju pomoć životu i radu oveZajednice. Ako u vašoj sredini poznajete nekoga tko bi zajednicumogao pomoći, toplo se preporučamo! Tu prvenstveno mislimo naduhovnu, ali i materijalnu potporu (građevinski materijal, stolariju,hranu…).

Pomažući njima, pomažemo sebi, našoj boljoj budućnosti. Hvala.

vlč. dr. Marinko Stantićvoditelj Zajednice

Dobrota koja trajeBožić je blagdan neizrecive Božje dobrote.

Slavimo darežljivost Oca nebeskoga koji nam jedarovao najveće i najviše što je imao: svoga Sina.Tu dobrotu prepoznajemo u dobroti ljudi. Onihljudi čija je dobrota ustrajna, blaga i nenametljiva.Dobrota koja donosi sigurnost i pomoć nezašti-ćenima. Tu dobrotu osjećamo i doživljavamo upomoći skromne i samozatajne tajnice Ekonom-skog fakulteta u Osijeku Nadice Petričević. Onanam je pomogla prošle godine kod upisa našekćeri na isti fakultet. Pronašla je i zahtijevala dase poštuju pravno-zakonske osnove za taj upis,jer mi pripadamo dijaspori. I ove godine su sepojavili neki problemi kod upisa u drugu godinu.Kao da status nije riješen za sve vrijeme studira-nja. Naša kćerka se ponovno obratila tajnici.Jedna riječ dobrote bila je dovoljna i za trenutakstigla je do onih koji to trebaju izvršiti.

Iskreno smo zahvalni tajnici Nadici Petri-čević na pomoći i ustrajnoj dobroti koju iskazuje,ne samo nama, nego svima koji traže pomoć ikojima može na bilo koji način pomoći. Želimo jojBožji blagoslov u svemu što radi Njemu na slavui svako dobro njenoj obitelji.

obitelj Mačković

Katolička Crkva u Vojvodini

1155

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

Blagdan Svih Svetih koji je ujed-no i crkveni god župe u Irigu, i oveje godine svečano proslavljen, a nasvetim misama koje su predslavi-li domaći župnik preč. Blaž Zmaić ip. Tadej Vojnović iz Novog Sada,okupio se veliki broj sadašnjih i biv-ših Irižana.

Brojni vjernici posjetili su togadana i grobove svojih najmilijih na grob-ljima u Šatrincima i Vrdniku te na iriš-kom groblju. Dan poslije obilježen jespomen na sve vjerne mrtve odnosnoDušni dan. Ponovno smo bili okupljeniu zajedništvu na svetim misama, molećida Bog dušama naših pokojnika ispunigoruću težnju za sretnim životom, jerBog sam je naše mjesto. Ovo nije samodan za bol, smrt i rastanak nego takođerza novi život, vječni život - za nebo, poru-čio je župnik.

Dan svetih srijemskih mučenikaproslavljen je 5. studenog a na svetojmisi okupilo se petnaestak svećenika iz

Srijema. Misno slavlje predslavio jegolubinački župnik Ivica Damjanović,a propovijedao p. Tadej Vojnović, govo-reći posebno o mučeništvu, s pozivomna svetost. Nakon svete mise upriličenaje zajednička večera u restoranu "Kodribara", na kojoj je bio nazočan i pomo-ćni biskup đakovački i srijemski, mons.Ðuro Gašparović.

Svoju bračnu ljubav u mjesecu stu-denom pred Bogom su jedno drugomobećali Aleksandar Milosavljević iKlara Birinji, te 17. studenog DejanIvanić i Jelena Protić. Župnik Blažnazočio je ovoga mjeseca i obranidiplomskoga rada vjernice iriške župeAnite Birinji na Prirodoslovno-mate-matičkom fakultetu.

U srijedu 7. studenog oprostili smose od Ignjaca Birinjija (75), poznatog icijenjenog Irižanina, porijeklom iz Šat-rinaca, a mjesec smo završili sprovo-dom Rože Pećnik (78) u Vrdniku.

f. f.

Blagdan Svih Svetih i svi sveti srijemski mučenici u Irigu

Proslava sv. Katarine u Sotu

U župi Sv. Katarine u Sotuproslavljen je na svetkovinuKrista Kralja 25. studenog, crkve-ni god. Eugharistijsko slavljepredvodio je generalni vikar zaSrijem i pomoćni biskup đako-vački i srijemski mons. ÐuroGašparović.

Život sv. Katarine jest izazov zasvakoga kršćanina, ponajviše njezinaspremnost i dosljednost pokazivanjaprimjera za Isusa Krista. Bog ne oče-kuje naše mučeništvo u stilu njezinogpoziva na stvaranje zajednice svjedo-ka, pod okriljem Krista Kralja mučeni-ka, rekao je biskup Gašparović u pri-godnoj propovijedi. Mnogi župljani ižupljanke s puno ljubavi ukrasili sucrkvu u crveno, pripremali zajedničkiagape i zadržali se u druženju poslijesvete mise, a svečano slavlje uveličaoje tamburaški sastav.

vlč. Zdravko Čabrajac

U Zrenjaninskoj biskupiji, u Belom Blatu, pro-slavljene su 19. studenoga završne svečanosti zaBanat u povodu osamstote obljetnice rođenja sv. Eli-zabete. Belo Blato nosilo je dosada ime po sv. Eli-zabeti: Erzsébetlak na mađarskom, Lizikino na bugar-skom i Liesenheim na njemačkom jeziku.

Milosrđe i bogobojaznost kao osnovne crte bogougod-noga ovozemaljskoga života, bile su prisutne u kratkom i,karitativne ljubavi i asketskog odricanja prepunom životuElizabete, kćerke mađarskog kralja Andrije Drugoga, kojase rodila prije osamsto godina u Ugarskoj, a umrla je u da-našnjoj Njemačkoj (*17. XI. 1207. †Marburg 19. XI. 1231.).U nazočnosti velikoga broja vjernika i počasnih gostiju,

svetu misu predslavio je umirovljeni zrenjaninski biskup,mons. Laszló Huzsvár. Uz biskupa su koncelebrirali i apo-stolski protonotar msgr. Jenő Tietze, novobečejski župnikdr. János Sóti, belocrkvanski župnik Tibor Király, zrenja-ninski svećenici Pál Szemerédi i János Halma, kao imužljanski salezijanci, župnik Stanko Tratnjek, JanezJelen, Stojan Kalapiš i Zoltán Varga. Biskup Huzsvár upropovijedi je govorio o životnom putu svete Elizabete,naglasivši njezinu neograničenu ljubav prema obitelji, naro-čito mužu. Kad je njen mladi muž pošao u križarski rat, većje stigla tužna vijest da je umro od kuge. Mlada udovica bilaje nekoliko tjedana potpuno izgubljena i hodala je okolo viču-ći: "Za mene je propao cio svijet!" Jer je bila duboko usidrenau Bogu, nije se predala besplodnoj žalosti, nego je poputmudrih kršćana posvetila svu svoju ljubav svojim troje djece isiromasima, rekao je propovjednik, pitajući se da li bismo sei mi bili spremni žrtvovati za druge po njezinu primjeru.Veliki primjer je, dakle, Elizabeta svima nama, da se ne poko-lebamo u djelima ljubavi čak ni u najvećim protivštinama i

poteškoćama. Snagu za takvu herojsku ljubav je našla u obil-noj molitvi, svetim sakramentima i iskrenim razgovorima sasvojim duhovnim vođom, zaključio je propovjednik."Cicibani" i školarci iz beloblatske škole su uz pomoć vje-roučitelja Milana Nedeljkovića i učiteljice Éve Pozsár teučenika Stefana Babuškova upotpunili ovaj duhovni doga-đaj. Braća Roberto i Renato Rácz iz Mužlje su vještim svi-ranjem na violini uljepšali ovu svečanost. Nakon svete miseuslijedilo je klanjanje na madžarskom i bugarsko-paljčan-skom jeziku, koje je vodio domaći svećenik Stojan Kalapiš.

Za mještane Beloga Blata, ovo je bila prilika duhovno seobnoviti, okupiti se u krugu svojih obitelji te pomoći jednidrugima kako bi se osnažile obiteljske veze. Sadašnja crkvau Belom Blatu sagrađena je godine 1901. Za oko 700 katoli-ka se brinu salezijanci iz Mužlje. Svake nedjelje služe svetumisu, jedne na madžarskom, druge na bugarskom odnosnohrvatskom jeziku. /zn/

Proslava Dana sv. Elizabete u Belom Blatu

zkvh

.org.r

s

Papina poruka sudionicimaHodočašća povjerenja

na zemlji

Papa Benedikt XVI. uputio je poruku sudionicima 30. Eu-ropskog susreta mladih koji će se održati u Ženevi od 28. pro-sinca 2007. do 1. siječnja 2008. godine u organizaciji Zajedniceiz Taizéa.

Papa sudionicima jamči svoju duhovnu prisutnost, te molitvuGospodinu da susret za njih bude vrijeme milosti i snažno iskustvoCrkve, jer kroz susret s Božjim narodom koji vam pruža gostoprimstvo,baš kao i kroz vrijeme molitve i susreta, pozvani ste otvarati nove puto-ve nade crpeći snagu iz Božje riječi i povjerenja u Krista. U stvari, samonam Krist daje ključ istinske nade, nade koja nadilazi svaku manju nadukoju možemo imati; on nas okreće prema budućnosti i vječnoj srećiprema kojoj svakog dana kročimo, svaki od nas ponaosob, ali i kaoCrkva, poručuje Papa, te potiče mlade da njihovo povjerenje u Boga unjima probudi nadu, te pomogne da mijenjaju svijet tako što će sebetemeljiti na evanđeoskim vrijednostima, prije svega praštanju, najve-ćem činu ljubavi, jer tko god oprašta, ne zaustavlja se na počinjenojpogrešci, već otvara novu budućnost.

Papa: Pronađite vjersko značenje BožićaPapa Benedikt XVI. pozvao je u nedjelju 16. prosinca vjer-

nike okupljene na molitvu Anđeo Gospodnji da pronađu vjerskoznačenje Božića jer u toj svetkovini ne bi smio prevladavatimaterijalizam. Istoga je dana na rimskoj periferiji posvetio novucrkvu te upozorio vjernike kako potrošački mentalitet prijetiposebno djeci i mladima.

I božićna radost može biti pogrešna ako izvire iz kulture koja izabi-re sreću u idolima, umjesto da postane radost nade koja postaje sigurnostSpasiteljevog rođenja, rekao je Papa, navodeći kako nam 3. nedjelja do-šašća, nedjelja radosti, pruža priliku da razmišljamo o kršćanskom smi-slu očekivanja Božića. Papa je upozorio tridesetak tisuća vjernika, kojisu se unatoč hladnom, ali sunčanom danu okupili na Trgu SvetogPetra, gdje vlada već božićno raspoloženje s lijepo ukrašenom jelkom izJužnog Tirola, kako radost ulazi posebno u srca onih koji služe mali-ma i siromašnima, jer u onoga koji tako ljubi Bog se nastanjuje./Križ života/

U Vatikanu predstavljen dokument o odgoju u katoličkoj školi

U svijetu danas postoji više od 250.000 katoličkih školakoje pohađa oko 42 milijuna učenika, rečeno je 20. studenoga,na predstavljanju dokumenta "Odgajati zajedno u katoličkojškoli. Zajedničko poslanje zavjetovanih osoba i vjernika laika".

Dokument, predstavljen u tiskovnom uredu Svete Stolice uVatikanu, priredila je Kongregacija za katolički odgoj (sjemeništa iinstitute) a objavila vatikanska izdavačka kuća Libreria Editrice Vati-cana. Glavna svrha novoga vatikanskog dokumenta jest pružiti potica-je za razmišljanje o odgojnom poslanju u katoličkoj školi u koje suuključene kako zavjetovane osobe tako i vjernici laici. Dokument istotako želi pružiti dodatni poticaj za formaciju i osmišljavanje i planiranjeaktivnosti i projekata vjernika laika i zavjetovanih osoba na polju kato-ličkog odgoja i obrazovanja. /IKA/SIR/

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu Uredila: Željka Zelić

1166

��11

22 //

2200

0077

Iz života Crkve

� Nadbiskup Francisco Javier Lozanoimenovan apostolskim nuncijem u Rumunjskoj i MoldavijiVatikan, 10. 12. 2007. (IKA) – Nadbiskup

Francisco Javier Lozano imenovan je 10. pro-sinca apostolskim nuncijem u Rumunjskoj iMoldaviji, priopćio je Tiskovni ured SveteStolice, koji u svom kratkom priopćenju doda-je da je nadbiskup Lozano do sada bio apostol-ski nuncij u Hrvatskoj. Nadbiskup Francisco--Javier Lozano službu apostolskog nuncija uRepublici Hrvatskoj, na koju ga je postaviopapa Ivan Pavao II., obnaša od 4. kolovoza2003. Nadbiskup Lozano drugi je nuncij u povi-jesti samostalne i neovisne Republike Hrvat-ske.

� Vatikan: Jaslice u "Josipovoj kući"Vatikan, 13. 12. 2007. (IKA) - Ovogodišnje

jaslice u Vatikanu neće biti smještene u pastir-sku štalicu već u ambijent galilejske zanatskeradionice. Kako prenosi agencija Kathpress, usredištu Trga Sv. Petra podiže se "Josipovakuća" u kojoj je mlada obitelj živjela uNazaretu. U središnjem dijelu jaslica bit će pri-kazano rođenje, desno od toga Josipova stolar-ska radionica, a lijevo istočnjačka taverna. Uzstare likove koje je još 1842. godine dao izra-diti sv. Vinzenzo Pallotti tu će se kao i pretho-dne godine naći i novi moderni drveni kipovi izTrienta. Jaslice na vatikanskom trgu, bit ćesvečano otkrivene na Badnjak poslijepodne.

� Poljska: Sukob nove vlasti i Radia MarijeVaršava, 13. 12. 2007. (IKA) - U Poljskoj se

zaoštrava sukob između nove Vlade i katoličkepostaje Radio Marija. Prema pisanju poljskihmedija 12. prosinca, šef Radija Marije redemp-torist o. Tadeusz Rydzyk izjavio je da su novevlasti "najavile rat" njegovoj postaji, te da jepremijer Donald Tusk "želi uništiti". Kako pre-nosi Kathpress, Rydzyk je navodno najavio idemonstracije svojih sljedbenika u Varšavizbog toga što "Vlada radi protiv Poljaka", a sta-nje je "gore nego u komunizmu". PremijerTusk sve je optužbe odbacio i istaknuo da unačelu "nema ništa protiv toga radija".

Povod sukobu je mogućnost da Vladauskrati više od 4 milijuna eura školi koju jeRydzyk otvorio u Torunu.

� Započelo akreditiranje novinara zaSvjetski dan mladihSydney, 17. 12. 2007. - (IKA) - Za praćenje

23. svjetskog dana mladih koji će se od 15. do20. srpnja 2008. godine održati u Sydneyusvi zainteresirani novinari mogu zatražitiakreditaciju putem službene web stranicewww.wyd2008.org/media zaključno do 20. lip-nja 2008. godine. Dodatne obavijesti vezane uzakreditiranje mogu se zatražiti i putem e-mailadrese media.accreditation@wyd2008.org, aopćenita pitanja vezana uz SDM mogu se upu-titi na adresu media@wyd2008.org.

Nova 23 kardinala Katoličke Crkve

Predstavljena Papina enciklika "Spe salvi"Papa Benedikt XVI. je u petak 30. studenoga u Biblioteci

Apostolske palače potpisao svoju drugu encikliku, naslovljenu ''Spesalvi'', a koja polazi od rečenice iz Poslanice svetog Pavla Rimljanima(Rim 8, 24): ''Ta u nadi smo spašeni''.

Nova Papina enciklika upućena je biskupima, prezbiterima i đakonima,zavjetovanim osobama i svim vjernicima a objavljena je na francuskom, engle-

skom, talijanskom, talijanskom, poljskom, por-tugalskom, španjolskom i njemačkom jeziku.Enciklika je podijeljena na osam poglavlja i imaukupno 50 brojeva. Otkupljenje, spasenje,prema kršćanskoj vjeri nije jednostavna činje-nica, objašnjava Papa u uvodu. Otkupljenjenam je dano u tom smislu što nam je darovananada, pouzdana nada, po kojoj se možemo suo-čiti sa sadašnjošću. Krist je pravi filozof kojinam kaže tko je u stvari čovjek, i što treba čini-ti kako bi uistinu bio čovjek. On pokazuje i putposlije smrti; samo tko je u stanju to činiti,pravi je učitelj života. On nam daje nadu koja jeujedno iščekivanje i nazočnost; jer, činjenica da

ta budućnost postoji, mijenja sadašnjost, piše Papa i nastavlja kako ta nada nijenešto, nego Netko: ne temelji se na stvarima koje prolaze i koje nam mogu bitioduzete, nego na Bogu koji se daruje zauvijek. Sadašnja kriza vjere, nastavljanadalje Papa, ponajviše je kriza kršćanske nade, dodajući kasnije da se čovjekotkupljuje ljubavlju i to bezuvjetnom. Papa potom ističe četiri mjesta na koji-ma se upoznaje i vježba nada: molitva, djelovanje, trpljenje i Božji sud. Uposljednjem odlomku enciklike Papa upravlja svoju molitvu Mariji, zvijezdinade, kako bi nas poučila vjerovati, nadati se i ljubiti zajedno s njom, i uputilanas na put prema kraljevstvu. /Radio Vatikan, Križ života/

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

1177

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

U bazilici Sv.Petra u Vatikanuodržan je 24. stu-denoga redovnijavni konzistorij,svečanost kojomsu u Kardinalskizbor uvrštena 23nova kardinala.

U ime novih kar-dinala Papi se obra-tio i zahvalio mupročelnik Kongre-gacije za IstočneCrkve kardinal Leo-nardo Sandri, koji je također postao član Kardinalskog zbora. Papa je u homi-liji istaknuo kako se taj događaj "ubraja među one koji bude posebne osjećajei to ne samo kod onih koji su uvršteni u Kardinalski zbor već i u cijeloj Crkvi,koja se veseli tome rječitom znaku katoličkog jedinstva". Imenovanjem 23nova kardinala Kardinalski zbor ima 201 člana, od kojih 104 potječu s europ-skog kontinenta, 20 iz Sjeverne, a 43 iz Južne Amerike, 18 iz Afrike, 21 iz Azijei 4 iz Oceanije. Dvojici hrvatskih kardinala zagrebačkom nadbiskupu JosipuBozaniću i vrhbosanskom nadbiskupu Vinku Puljiću na ovom se konzistorijupridružio još jedan kardinal hrvatskog podrijetla Stanislav Esteban Karlić.Kardinala s pravom glasa pri izboru pape na konklavama u Kardinalskomzboru sada je 120. Papa Benedikt XVI. slavio je u nedjelju 25. studenog u bazi-lici Sv. Petra svetu misu s novoimenovanim kardinalima na kojoj im je predaoprstenje. /IKA/

Knjige za djecu

� DVD s pričama za djecuU nakladi Glasa Koncila novoobjav-

ljene četiri slikovnice vjeroučiteljiceJelice Gjenero od sada se mogu nabavitii na DVD romu "Priče 1". U tridesetminuta "mali" će gledatelji i slušateljiotkriti "Gdje žive zvijezde?", "Kako izgle-da njihov anđeo čuvar?", "Trebaju li vje-rovati u čuda?" i "Donosi li zaista svetiNikola darove?". Tekstove Jelice Gjene-ro, nastale i inspirirane pitanjima i pro-mišljanjima vjeroučenika s jedne stranete oblikom priče kao nezaobilaznog ipoticajnog odgojno-obrazovnog sredstvau radu s djecom s druge, čita dječja spi-sateljica Sonja Tomić. Kao i u tiskanomizdanju priča objavljenih u nizu "Prinosivjeroučitelja" na DVD-u prigodno seizmjenjuju crteži vjeroučenika i vrijed-nih Makovaca koji su uredništvu Malogakoncila slali svoje radove. /IKA/

� Slikovnica "Slijedi Isusa" s posterom i naljepnicamaNakladna

kuća Verbumobjavila je sli-kovnicu "Sli-jedi Isusa" svelikim zidnimposterom nakojemu je kar-ta biblijskihkrajeva, a uzkoji su i na-ljepnice za na-dopunjavanjekarte detalji-ma iz Isusova života koji će omogućitinjegovo bolje razumijevanje od rođenjado smrti na križu i uskrsnuća. Eduka-tivna knjiga-slikovnica dizajnirana je zaškolsku i kućnu uporabu. /ika-kj/

� Noina arka – divovska slagalicaNakladna kuća Verbum objavila je

divovsku slagalicu "Noina arka". Ilustri-rane slagalice (puzzle) koje prikazujuNou i arku, kao i mnoge životinje koje supored njih, pustolovina su slaganja zamalu djecu. Osam dijelova koji su u obli-ku životinja, ljudi i predmeta temeljni sui mala djeca će lako prepoznati gdje seuklapaju, a starijoj djeci može poslužitikao predložak koji će ocrtati, a potomobojiti. Trideset i dva velika komada,uključujuæi 8 likova, kad se slože tvoresliku veličine 594 x 841 mm. Divovskeslagalice, namijenjene djeci od 2 godinenadalje, idealne su za individualnu igrupnu igru, a odličan su način upozna-vanja malenih s biblijskim likovima idogađajima. /ika-kj/zkvh

.org.r

s

Tragom jednog zaboravljenog običaja

U krajevima koje nastavaju bačkiHrvati bio je običaj da su 28. prosinca,na blagdan Nevine dječice, koji seovdje zvao i Mladenci, djeca obilazilarodbinu i znance s prutom ili šibom uruci, da čestitaju taj blagdan. Tom suprilikom mali čestitari "šibali" odrasle,a domaćini bi "šibare" darivalijabukama, orasima i suhom slani-nom. Neki su šibari dobivali i nov-čiće. U pojedinim mjestima sezbog toga običaja blagdan Nevinedječice zvao i Šibari. Taj običajspominje Ivan Antunović u svomedjelu Slavjan. U srednjovjekovnojMađarskoj su se na blagdan Ne-vine dječice čak blagoslivljale šibe,kojima su ponegdje, kao međubanatskim Mađarima, djecu "šiba-li" odrasli, da bi ih potom obdarilidarovima. Običaj se gotovo posveugasio, te o njemu danas ne znajuni odrasli.

Okrutan kralj Herod

Na blagdan Nevine dječicespominjemo se dječaka, koji suprema izvještaju Matejeva evanđe-lja (2,16) ubijeni po naređenju kra-lja Heroda. To je krvoproliće pobo-žan puk prelio u pravu legendu.Tako je jedna predaja držala da seradi o tisućama djece, pa čak i o144.000 dječaka, kako stoji u KnjiziOtkrivenja 7,4 i 14,1. Ustvari je tadaBetlehem mogao biti gradić od oko1000 stanovnika. Tamo se godišnjerađalo do 30 djece pa, ako pretpostavi-mo, da su od te djece njih 15 bili dječa-ci, prema Herodovoj naredbi "da sepoubijaju u Betlehemu i njegovoj okoli-ci sva muška djeca od dvije godine pana niže" (Mt 2,16), tom je prilikommoglo biti ubijeno tridesetak djece.Uzme li se pri tome u obzir još i velikasmrtnost male djece u to vrijeme, uBetlehemu je moglo biti ubijeno najviše20 do 25 dječaka. Osim toga, teško jerazumjeti ili protumačiti što se podra-zumijeva pod riječima "okolica

Betlehema". I u tom slučaju bi se brojubijene djece mogao udvostručiti iliutrostručiti, pa bi broj mačem pokoše-nih dječaka bio od 40 do 60. U 5. stolje-ću spominje rimski pisac Makrobije(pisao je oko 400. godine), da je tomprilikom Herod dao ubiti i vlastitoga"sina", što je teško za pretpostaviti.Prije bi se moglo raditi o sinčiću njego-voga sina Antipatera.

Prastari blagdan

Betlehemske dječake je kao muče-nike prvi častio lionski biskup Irenej,koji je umro mučeničkom smrću oko202. godine. Kao liturgijski spomendanmali se mučenici spominju krajempetog stoljeća u jednom kalendaru izVerone, pa 505. godine u kalendaru izKartage (u sjevernoj Africi). Njihovemoći (relikvije: tijelo ili dio tijela, njiho-ve odjeće) štuju se u Galiji već u 5. sto-ljeću. U srednjem vijeku se taj dan obi-lježavao u školama i samostanimamisterijskim igrama i dječjim svečano-stima. Sirotišta su često stajala podzaštitom Nevine dječice.

Zabranjivano slavlje

Carigradski opći crkveni sabor(381. godine) zabranio je "festum puero-rum", to jest "svečanost dječice". Izvor-no se ta svečanost slavila kao komedija,koja je možda bila pod utjecajem istoč-nih ludačkih kraljeva, rimskih saturna-lija, ili možda čak keltskog maskiranjau životinje. Tradiciju nije mogla doki-nuti ni ta zabrana Carigradskog sabora,ni zabrana sabora u Baselu (1431.–1432. godine), ni onoga u Tridentu, kojije trajao od 1545. do 1563. godine.Blagdan Nevine dječice se na Zapadunajprije slavio u 11. stoljeću u graduRouen, i održao se do 18. stoljeća. Od13. stoljeća, usporedo sa sve omiljelijimsvetkovanjem svetoga Nikole kao zaštit-nika učenika, proslava blagdana započi-njala je već 6. prosinca, tako da je čita-vo slavlje trajalo ili do 28. prosinca ili setoga dana završavalo.

Igra se sastojala u tome da sudjeca u samostanskim, zakladnim ilistolnim (katedralnim) školama, a upojedinim mjestima čak i klerici (bogo-slovi), između sebe izabirali jednogadječaka ili mladića za "opata" ili "bisku-pa", koji je onda organizirao pompoznusvečanost i sjajne procesije. U nekimmjestima su bila čak i liturgijska slavljakoja je predvodio za tu priliku izabranidječji "biskup", koji se na pozornicipojavljivao odjeven u biskupsko ruho: smitrom (biskupskom kapom) i štapom.Sve do najnovije liturgijske reformečitalo se i pjevalo u ulaznoj pjesmi blag-dana Nevine dječice: "U ustima djece idojenčadi, spremio si sebi hvalu, oBože, protiv neprijatelja" (Psalam 8,2).

Blagdan koji je blijedio

U područjima pod utjecajem refor-macije blagdan se ugasio u 16. stoljeću,dok je u katoličkim krajevima takvo svet-kovanje prestalo najkasnije za vrijemeprosvjetiteljstva, u 18. stoljeću. PoslijeDrugoga vatikanskog sabora (1962. do1965. godine) pripravljeni su drugiliturgijski tekstovi, a taj dan se slavi itako da se tada blagoslivljaju djeca.

Svetac mjeseca Piše: Stjepan Beretić

1188

��11

22 //

2200

0077

Guido Reni: Masakr nevine dječice, 1611.

28. prosinca

Nevina dječica� nepobitna činjenica � dječica dala život za Isusa � okrutni kralj Herod � istina i legenda � stari blagdan �

� blagdan odjeven u običaje � slavlje koje su jedva dokinuli crkveni sabori � dan kad su djeca šibala odrasle �� blagdan ostao u liturgijskom kalendaru � blagoslovljene šibe � zaboravljeni običaj �

sluga Božji nije samo neki duhovničovjek koji se zatvorio u askezu,"Tebaitizam". On je mistik i zato gatreba vrednovati kao mistika. Stogadržim da svima koji u Gerardu nisuotkrili mistika, kao što nisu otkrili ni liknjegove su-sestre Male Terezije, sve dootvaranja njezinog postupka za progla-šenje svetom, treba odgovoriti primjed-bom uglednog specijaliste mistikeFederica Ruiz Salvadora koji prigovarateolozima da kada vrednuju mistikepropuštaju ih vrednovati kao karizma-tike, mistike. Kada, naime, vrednujumistike, primjećuje on, sputavaju svojemišljenje o njima u okvire redovite teo-loške misli (a sukladno tome u aske-zu). Piše on: "Treba prije svega prepo-

znati identitet mistika,i ako su pisali, čitati nji-hove zapise, a što za-htijeva izvjesnu pripre-mu. Treba se oprijetitendenciji, koja je škr-ta u vrednovanju mis-ticizma. Dok u vredno-vanju drugih karizmi(teolozi) cijene njihovposebni doprinos uCrkvi i ističu njihovuraznolikost. Kada jeriječ o misticima, ondase čini sve što je mogu-će kako bi se sputalosve o njima u okvire

redovite kršćanske teološke prosudbe.Kao da su (teolozima) prešutna polazi-šta: sve nam je to već poznato po teolo-giji... Ali ako je i sama Crkva kontem-plativna, treba priznati (u njoj) prisut-nost mističnih udova kao nešto što jenavlastito njezinom misticizmu. Ako nebi bilo tako, to bi značilo da se mistikesamo tolerira (precizira): kada se go-vori o misticizmu ne govori se o redo-vničkim ustanovama nego o mističnimi kontemplativnim stvarnostima uCrkvi!7, o karizmama.

(nastavak slijedi)

1. Zamak duše, 5. odaje, 2. poglavlje2. Put k Isusu, 004825.3. Bise mišljenja, 004281.4. Biser mišljenja, 004408-9.5. Razgovor s Isusom i Majkom, 004082.6. Duhovni spjev, B srtofa 39,5.7. F. Ruiz Salvador, Camios de espiritu.

Madrid 1974, str. 463.

Naš kandidat za sveca / Poetski kutak

1199

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

U prikazima što su ugledali svjetlodana, 2007. godine, u časopisu Zvonik,nastojao sam predstaviti što autentični-ju sliku našega sluge Božjega. Na teme-lju njegovih vlastoručnih zapisa, kojiimaju autobiografsko značenje, držimda sam otkrio kako je Gerard mističnaduša. On se nije samo pripremio za"mistično stanje" nego i postigao stu-panj petih odaja "Zamka duše" sv.Terezije Avilske1, "iz gadne gusjenicesvilca" on se uspio preobraziti u "lije-pog bijelog leptira". "Ništa bolje odIsusove volje. To želim. Tako će gadnagusjenica, tjelesni život, postati lijepileptir"2.

Gerard se dao voditi od Isusa "potrnju, kako bi Isus svojom milošću"izbo dušu, da "isteče iznje što za njegov stanne dolikuje…"3. Slugaće Božji, pod pseudoni-mom, puno puta zapi-sati, osobito u samostan-skom ljetopisu: "Bog jedao jednome od našihmilost sjedinjenja ili'umnožio' (augmen-tum) sjedinjenje". Jed-nako tako u drugimautobiografskim zapi-sima: "Isuse, danassam pod svetom mi-som sve zaboravio. Dajmi stalnost ovakvogzaborava. Zaboravnost velika milost.Zaboravnost svega osim Tvoje ljubavi usebi, u Tebi"4. "Pod misom, kod oltarasvetoga Josipa, dobio sam milost: udi-sajte, izdisajte u meni ljubav, svakimdisanjem, neka gori, neka miriši savsvijet od Vaše ljubavi (Isuse i Marijo).Moja mistika: što je Vama milo"5. Sv.Ivan od Križa na sljedeći način definiraiskustvo takvog "nadisanja": "Božjinam je Sin priskrbio ovo stanje i zaslu-žio nam stanje da možemo biti ospo-sobljeni činiti, po udioništvu u nama,isto djelo što ja činim po naravi: nadisa-ti Duha Svetoga"6.

Ako Gerard slijedi putove mistikaTerezije od Isusa, Ivana od Križa,"Maloga puta" Terezije od DjetetaIsusa, onda, u ovom prikazu, kao za-ključak onoga što je izneseno ove godi-ne u "Zvoniku", možemo reći da naš

GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

Mistika se mistikom vrednuje

ÐULA MILODANOVIĆ

Rođena je 1938. godine na salašukraj Starog Žednika. Poeziju piše odrane mladosti, ali se oprobala i u pisa-nju igrokaza i skečeva. Sa svojimsestrama, Anom i Tezom među prvi-ma je počela izrađivati slike u tehnicislame te se smatraju začetnicama oveumjetnosti naive. Poezija joj je objav-ljivana u Zvoniku, u kalendaru Subo-tička Danica te u knjigama izabranihstihova sa susreta pjesnika Lira naiva.

ČEŽNJA ZA ISUSOMDođi mi, Isuse, goste najmilijiSkloni se u jasle srca mojega.Ja sam puna sreće, ljubavi i miraKad u srcu nosim sina Božjega.

Sveži me lancima ljubavi svojeTi si srcu mome jedina željaIscijeli mi moju ranjenu dušuHoću da te grlim kao Spasitelja.

Spasonosna žrtvo na križ razapetaŠto ćeš mi uskratit kad mi daješ sebeOperi me svojom dragocjenom krviPa da čistom dušom nav'jek ljubim Tebe.

O tajno nebeska, ja te stalno tražimGladna sam Tvojega presvetoga t'jelaZaodjeni moju neumrlu dušuPa da nav'jek bude kao ljiljan b'jela.

Samo tebe Spase hoću ja da gledamI da ljubim rane na čelu tvomIsuse premili, budi mi gospodarDođi i počivaj u srcu mom.

Uređuje i piše: o. Ante Stantić

zkvh

.org.r

s

Razvoj tehnologije i tehnike, koji jeosjetan i u medicini, uvelike je proširioznanje i poglede o ljudskom životu.Ljudski život u majčinoj utrobi, uz pomoćtih sredstava, moguće je, različitim meto-dama, pratiti od začeća do rođenja. To jeomogućilo i tzv. prenatalnu dijagnozu. Uduhovno-teološkom smislu možemo rećida je to velika Božja milost, jer na taj načinse može pomoći i najmanjem pacijentu, tj.djetetu u majčinoj utrobi.

Liječiti – ne manipuliratii eliminirati

No, treba upozoriti na činjenicu da sekod nas genetska i slična prenatalna istra-živanja prije svega upotrebljavaju ne da bise liječilo, nego da bi se eliminiralo(odstranilo), tj. ubilo. Naime, tužna je i, zadjecu u razvoju, tragična istina da nekiliječnici (genetičari i ginekolozi) kad dobi-ju nalaze o bolesnim genima ili o nekojbolesti koju utvrde genetskim ispitivanji-ma, ultrazvukom ili nekom drugom meto-dom, zapravo ne traže mogućnost liječenjanego savjetuju pobačaj!

Prirodni i prvenstveni cilj medicine injezinog tehničko-znanstvenog napretkaje obrana i zaštita života, a ne manipulaci-ja i eliminacija. Zato nije dopušten nikakavzahvat – neprirodna intervencija – kojiodudara od načina na koji upućuje ljudskapriroda u razvoju čovjeka od začeća do pri-rodne smrti. U tom smislu je manipulacijatzv. umjetna oplodnja "in vitro" (u epru-veti). (O tom će biti više riječi u narednimbrojevima).

Liječnik niti bilo tko drugi ne smije siprisvojiti ulogu Boga i odlučivati o tometko se smije roditi a tko ne, odnosno tkoima pravo na život a tko ne. Liječnik nemapravo samo zato što je utvrdio nečijubolest odlučiti da se taj bolesnik ne trebaroditi, pa bio on i beba u majčinoj utrobi.Bog je jedini gospodar života. Ako je ondopustio da se takvo dijete začne i akodopusti da se ono rodi, onda on zna zaštoje to dopustio. Čovjek je tada, istina, nakušnji, ali nema pravo reći "ne" životu,nego u poniznosti prihvatiti volju Božju.

Dopušteno je liječenje majke

Dopušteno je svako liječenje majkepa bila posljedica takvog liječenja i, pri-mjerice, spontani pobačaj. To je tzv. "čin sdvostrukim učinkom". Na primjer odstra-njenje tumora s maternice. Dakle, u tomslučaju se radi o liječenju na koje majkaima pravo, premda je posljedica toga lije-čenja gubitak bebe.

Nije zabranjeno novorođenče dati uspecijalne ustanove ukoliko se roditeljipsihički, pa i fizički, zbog medicinskognadzora – koji je nužan u određenim slu-čajevima – ne osjećaju spremnima i spo-sobnima voditi brigu o njemu.

Urgentno upozorenje

Radosna vijest, objavljena u "Blicu"od 10. 12. 2007. godine na str. 11, da jeosposobljen Institut za ginekologiju i aku-šerstvo u Beogradu koji može formalno"da obezbedi doniranje jajnih ćelija i sper-

matozoida parovimakoji ne mogu normal-nim načinom da dobijudecu" zapravo je ospo-sobljen za MORALNON E D O P U S T I V EPOSTUPKE!

Preporučamo iz-vanrednu knjigu Ra-mona Lucasa: BIOE-TIKA ZA SVAKOGA,Verbum, Split, 2007.

Moralni kutakPiše: Andrija Anišić

2200

��11

22 //

2200

0077

RAZVOJ MEDICINE BOŽJI DAR

Hrvatske katoličke internetske stranice (69.)

CaritasCaritas (lat. ljubav) je

dobro poznata organizacija uKatoličkoj crkvi koja organizi-rano prikuplja i dijeli pomoćsiromasima. U pojedinim eu-ropskim zemljama katoliciosnivaju karitativne urede pot-kraj XIX. stoljeća, koji su se1920-ih godina ujedinili uMeđunarodni Caritas, čije jesjedište od 1951. u Rimu. PrviCaritas u Hrvatskoj utemeljioje bl. Alojzije Stepinac 1934.godine, a sadašnji je HrvatskiCaritas utemeljila Hrvatskabiskupska konferencija 1992.godine. Internetska adresaHrvatskoga Caritasa jest:

www.caritas.hr/

Riječ je o bogatoj internet-skoj stranici, s uobičajenimrubrikama Novosti, Tko smo,Foto galerija i Kontakti, a najvi-še podataka o djelovanju nalazise u okviru rubrike Kako djelu-jemo. Na stranici također ima idrugih sadržaja, poput inter-vjua s ravnateljem HrvatskogaCaritasa Ivanom Milovčićem,Natječajima za projekte u BiH,različite promidžbene i drugematerijale.

Poput drugih nacionalnihCaritasa, i Hrvatski Caritasdjeluje preko biskupijskihCaritasa, koji imaju razgranatumrežu župnih Caritasa, pa setako na internetskim stranica-ma hrvatskih biskupija i župamože pronaći više konkretnihpodataka o djelovanju Caritasau Hrvatskoj.

Dio Međunarodnoga Ca-ritasa koji čini oko 150 nacio-nalnih organizacija je i CaritasSrbije i Crne Gore, koji tako-đer ima svoju internetskuadresu (www.caritas.org.yu),ali je ona jedino na srpskom iengleskom jeziku.

s.b.

Upoznajmo govor liturgijskih znakovaPiše i uređuje: dr. Andrija Kopilović

2211

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

23. 12. 2007.Četvrta nedjelja DošašćaIz 7,10-14; Ps 24; Rim 1,1-7

Mt 1,18-24Emanuele, Spase blag, Zakonošo

i Kralju naš, ti nado sviju naroda, štomilostiv ih izbavljaš: o dođi, dođi saneba, Gospodine i Bože naš, da spa-senje nam vječno daš!

25. 12. 2007.

BožićIz 52,7-10; Ps 98; Heb 1,1-6

Iv 1,1-18Danas nam se Krist rodio, danas

se Spasitelj objavio, danas na zemljipjevaju anđeli, vesele se arkanđeli,danas kliču pravednici: Slava Bogu navisini, aleluja!

30. 12. 2007.Sveta Obitelj

Sir 3,3-7.14-17a; Ps 128; Kol 3,12-21

Mt 2,13-15.19-23Niste li znali da moram biti u

onome što je Oca mojega? Gospodine,prosvijetli nas primjerom svoje Obi-telji i upravi noge naše na put mira!

6. 01. 2008.Bogojavljenje

Iz 60,1-6; Ps 72; Ef 3,2-3a. 5-6Mt 2,1-12

Danas je s nebeskim zaručnikomCrkva vjenčana jer u Jordanu Kristopra njene zločine; hrle s darimamudraci na kraljevsku svadbu, i vinošto iz vode posta veseli svatove, ale-luja!

13. 01. 2008.Krštenje Gospodinovo

Iz 42,1-4. 6-7; Ps 29; Dj 10,34-38Mt 3,13-17

Kristovo krštenje sav je svijetposvetilo a nama donijelo otpuštenjesvih grijeha: svi se mi čistimo vodomi Duhom.

U ovoj rubrici nastavljamo najav-ljenu temu upoznavanja znakova i sim-bola. U tome će nam znatno pomoći iteološki izvori velikog liturgičaraAdolfa Adama u knjizi "Uvod u kato-ličku liturgiju", barem u prvih par čla-naka, da bismo kasnije prešli na vrlokonkretne znakove i tumačili ih u kon-tekstu našega slavljenja.

U Kristovu je utjelovljenju Božjanedokučiva punina bitka uzela tjelesnilik. U njemu se tjelesno i osjetno objav-ljuje slava Božja. Tko je njega vidio,vidio je Oca. "On je savršena slikaBoga nevidljivoga." U tom je smisluBogočovjek Isus Krist najdublji, naj-obuhvatniji i najbogatiji simbol, kojiotvara beskrajne dimenzije Božje. U tojtjelesnosti Božjoj u Isusu i Crkva dobi-va udjela kao "mistično tijelo Kristovo".Govori se o utjelovljenskom ustrojstvuCrkve. Budući da u njoj živi i djelujeKristov Duh, ona postaje vidljivim zna-kom spasenja među narodima, u njoj ipo njoj Veliki svećenik Novoga zavjetapo vidljivim znakovima sakramenataposreduje Božju slavu i milost. U tomsmislu može se razumjeti riječ papeLeona Velikog (440–461): "Što je uKristu bilo vidljivo, sad je prešlo usakramente Crkve". O sakramentalnimznakovima u užem smislu TomaAkvinski kaže da su znakovi koji spo-minju prošlo, naime Kristovu muku,znakovi koji upućuju na sadašnje, namilosno darivanje, te pretkazujuće zna-kove, koji unaprijed navješćuju budućuslavu.

Osim toga i u kultnom ponašanjuzajednice, dakle u uzlazećoj liniji litur-gijskog događanja, postoji obilje znako-vitih radnja i stvari. Već je i skup vjerni-ka jasan znak, budući da ovdje nije riječo sastanku individualista, nego o "na-rodu Božjem", otajstvenom Tijelu Kris-tovu, Božjem partneru u liturgijskomdogađanju pa se ovdje naznačuje i težiza zajedništvom ljudi s Bogom i međusobom kao jednim od velikih dobaraspasenja. Pažnja, strahopočitanje i za-hvalnost zajednice prema Božjoj Riječii njegovu sakramentalnom djelovanjune iskazuje se samo u izgovorenoj i pje-

vanoj riječi slavljenja, zahvaljivanja, kla-njanja i molbe, nego također u tjeles-nim radnjama, u držanju i kretnjamakao i u upotrebi simboličnih stvari. Uonomu što slijedi ograničavamo se nazbit pregled i zbog kratkoće za pobližatumačenja upućujemo na opširnu lite-raturu.

Već držanje tijela može postatiizrazom duhovnog stava i uvjerenja.Liturgija poznaje stajanje, klečanje, sje-denje, koračanje (procesije), klanjanjedo same prostracije, do prostiranjanice, kao npr. na Veliki petak ili kodsvećeničkog ređenja, a u nekim zemlja-ma također religiozni ples i kolo.Mnogostruke su kretnje ruku: sklapa-nje, širenje, polaganje, znamenovanjekrižem, udaranje u prsa, blagoslivlja-nje, pružanje pri zasvjedočenju mira ipranje. Brojne su također obredneradnje s upotrebom simboličnih stvari,tako npr. polijevanje vodom na kršte-nju, mazanje svetim uljima, a kodmisnog slavlja ljubljenje oltara i evan-đelja, pripremanje oltara (svetog stola),prinošenje kruha i vina, miješanje vinas vodom, lomljenje kruha, sveta gozbakao takva, pozdrav i cjelov mira, upo-treba tamjana kod svečanih prilika; utijeku crkvene godine posipanje pepe-lom, zastiranje križeva, blagoslov i pro-cesija s granama (palmama), pranjenogu na Veliki četvrtak, obredi svjetlau vazmenoj noći (uskrsna svijeća) i raz-ličiti blagoslovi jela na Uskrs, ljekovi-tog bilja na svetkovinu UznesenjaBlažene Djevice Marije, plodova nablagdan žetvene zahvale. U liturgij-skom prostoru susrećemo takođermnoge stvarne znakove kao križeve,svijeće, vječno svjetlo, korizmeni zastori slikovita iskazivanja. Puna je simboli-ke i crkva, kao građevina u cjelini i usvojim dijelovima, u vanjskom izgledukao i u unutrašnjosti, pobliže predvorjei portal, toranj i zvona, a u unutrašnjemprostoru oltar, ambon, sjedište za pred-sjedatelja, krsni zdenac, orgulje i dr.Karakter znaka imaju također liturgij-sko ruho i njegove boje, o čemu ćemosvakako govoriti pojedinačno.

Svijet liturgijskih znakova

zkvh

.org.r

s

Intervju

ZV.: Uskoro će Božić, a vaša obi-telj je postala bogatija za još jednogačlana, malu Mariju Magdalenu. Što zavas kao roditelje znači voljeti život?

� Ladislav: Lijepo pitanje. Voljetiživot pored ovoliko malih "žmigavaca"znači voljeti njih. Netko je rekao da ježivot bez djece tup. Tada se vide svako-jaki problemi. Poslije bilo kako teškogdana i napora, dolaziš kući umoran,ništa ne može zamijeniti trenutak kadati se dijete zatrči u noge i poviče:"Tata!" Kad se to pomnoži s pet, može-te zamislit koliko je to radosti. Nikomneću reći da je lako, ali da je predivno,jest. Teško je i s jednim djetetom kad jerđavo. I tim roditeljima zna biti teško.Njih je četvorica, pa bar znaš zašto senerviraš. Koliko je ponekad teško kadsu rđavi, toliko je neizmjerno puno ljep-še kad su dobri i slatki, kad dođe pa tezagrli, pa te poljubi... To su trenuci kojetreba doživjeti.

� Što više djece imamo, mistvarno više imamo!

ZV.: Teške su prilike, nije lakozaraditi i osigurati sve što je potrebnoza život. Da li vas ponekad zbog togazna uhvatiti tjeskoba?

� Ladislav: Više sam puta rekao,u čemu se i moja draga slaže sa mnom,da mi s petero djece sada bolje materi-jalno stojimo nego kada smo imalisamo Petra. Tada sam još radio u lošestojećoj tvrtki. Nismo imali nova kolica,pa i odjeća je bila polovna. Hvala Bogu,uvijek ima ljudi dobre volje koji nampomognu.

� Vesna: Mogu samo dodati:sigurno je, što više djece imamo, mistvarno više imamo. Točno je da sadoboje radimo, a na početku ja sam jošbila studentica. Vjerujem da je to zatošto smo prihvatili Božju volju, prihvatili

smo djecu, i zbog toga nam On daje svešto nam je potrebno. Mislim da nam jemeđu najdaljim brigama novac. Mi tre-nutačno imamo sve što nam je potreb-no. Jednostavno, prohtjevi su namvezani uz djecu. Mi idemo za tim kolikoje moguće da im priskrbimo potrebno ičvrsto vjerujem da ćemo moći.

� Ladislav: Često znam reći da jenovac takav da će otići. Može se živjetiod 100 eura mjesečno, a može se i od100.000.

� Vesna: Jest da smo za nekolikodjece dobili od države doplatak majke.To jest svota koja je uvijek dobrodošla.No, mogu reći da smo oko pola te svotepotrošili na krštenje. Volimo proslavitikrštenje, bez obzira na to što dostaskromno živimo. To nam je jako važno– pokazati i Bogu i svijetu da se raduje-mo što nam je dijete kršteno.

ZV.: Imate lijepu brojnu obitelj.Kako vam prilaze ljudi znajući da steroditelji petero djece?

� Vesna: Ima onih koji znaju reći:"Svaka ti čast". No, teško je znati da lito stvarno misle ili ne, jer to se olakomože reći. U zadnje vrijeme sve višeimam dojam da nas pozitivnije gledaju.Prije je bilo komentara poput: "Kako tito misliš? Pa ti ćeš čitav život raditi zaobuću." A ja sam odgovarala da ću radi-ti i za odjeću, i za njihov fakultet, i zakazališne predstave.

� Ladislav: Istaknuo bih da jemali broj muškaraca koji sa sobom voditoliki broj djece. I sama naša pojava stolikim brojem djece je dosta zapažena.

� Vesna: Kad vide da smo zapo-sleni, da smo školovani, da mi to želi-mo, pa još kad vide da smo ovakomladi, jako se začude. No, mi smospremni na to.

� Crkva je jedino mjesto na kojemu se priznaje brojna obitelj

ZV.: Aktivni ste i praktični vjernici,članovi pokreta Djela Marijina. Da li povama Crkva pruža dovoljno potporeobiteljima, osobito onim brojnijima?

� Ladislav: Ne mogu reći da smonaišli na neko neodobravanje ili kom-pliciranje od strane Crkve.

� Vesna: Mislim da je jedinoCrkva mjesto na kojemu se priznajebrojna obitelj, gdje se čuje kako jekonačno svako dijete bogatstvo. Nijenam stalo da nas zbog toga netko hvali,ali to je tako. Mislim da Crkva dovoljnopodržava brojne obitelji. Ono što vidi-mo kao problem je to što Crkva moždanije prilagođena djeci. Mnogi se jakotrude, ali nisam sigurna koliko bi miseza djecu bile uvijek prava rješenja. No,možda bi se dalo poraditi na tom planu.

� Ladislav: Nismo mi rodilidjecu radi nekog našeg ostvarivanja iveličanja, nego smo ih rodili zato štosmo ih eto dobili. Tu se svaka raspravazavršava.

ZV.: Vremena se danas vrtoglavomijenjaju. Ima li nešto što biste vipoželjeli da vam Crkva kao takvapruži?

Razgovarao: mr. Mirko Štefković

2222

��11

22 //

2200

0077

Iskreno, nisam mogla zamislitida je brak tako dobar. Nisam vjerova-la u brak, u smislu savršenoga braka.Lacika i ja smo se na početku dogovo-rili kako ćemo puno raditi na svojembraku, na prijateljstvu, na našemodnosu. To smo i dalje nastavili. Sadaživim za djecu i preko njih za muža./Vesna/

Ladislav Huska (1974.) i Vesnarođena Ivanković (1977.) žive i rade uSubotici. Roditelji su petero djece:Petra (7), Tomislava (5), Andrije (4),Ivana (2) i Marije Magdalene (4 tjed-na). Ladislav je po zanimanju alat-ničar. Apsolvent je na Teološko-kate-hetskom institutu u Subotici i zapo-slen je. Vesna je diplomirala na Višojškoli za obrazovanje odgajatelja.Također je apsolventica na Teološko-katehetskom institutu u Subotici.Radi kao vjeroučiteljica u dvije sred-nje i tri osnovne škole.

Razgovor sa supružnicima – Vesnom i Ladislavom Huska

Božić – radost novom životu!

� Ladislav: Prije svega rekao bihda bi u crkvi kao zgradi bilo dobroimati jedan dio u kojemu bi djecamogla biti fizički odvojena. Ni to nijeuvijek najsretnije rješenje. Kao na pri-mjer u crkvi Sv. Roka u kapeli bl.Marije Petković, gdje se misa možepratiti preko zvučnika. Dakle, vrlo jedobro osmišljeno, ali djeca se tamo pre-više opuste pa kao da nisu na misi.Možda bi bilo bolje da se kakvim sta-klenim zidom odvoji dio koji je bližeoltaru, moguće je da bi to bilo bolje.Dobro bi bilo u mnogim crkvama imatitakve prostorije koje bi omogućile djecida budu na misi, ali da ipak ne ometajuostale u sudjelovanju.

� Vesna: Puno sam razmišljala otomu. Kao mladi išli smo na molitve, naduhovne obnove, na susrete, tribine,predavanja, na pjevanje... To nam jejako puno značilo. Djeca su sada mala ine možemo ih puno ostavljati. Bilo binepravedno od djece oduzeti i to malovremena što im pored posla uspijemodarovati. Ali, nama to jako treba.Badava nas naš duhovnik tješi da misada kroz služenje djeci molimo, alikada si živio na jedan način, jednostav-no ti to treba. Mislim da bi Caritasmogao puno učiniti po tom pitanju.Voljela bih svoju djecu u to uključiti.Najlakše je reći što bi sve Caritas tre-bao raditi, ali svatko treba poći od sebe,što on sam može pridonijeti. Kad bismose mi roditelji mogli složiti pa da jednidrugima pomognemo tjedno koji satpričuvati djecu, pa i druge poslove, datako možemo naći vremena za ono štonam je potrebno: za molitvu, za odmor,za kupnju... Tako bi Caritas u zajednicipoprimio sasvim drugi smisao. Nijelako ostati strpljiv u obitelji s brojnomdjecom, pa bi na taj način mi roditeljimogli raditi više na sebi. Nadalje, učilasam iz pastoralnoga bogoslovlja kakobi u svakom većem gradu trebalo bitiobiteljsko savjetovalište. Mislim danam to jako fali i da bi nam to umnogo-me na tom planu moglo pomoći.

ZV.: Danas se govori o krizi odlu-čivanja i preuzimanja odgovornosti.Čime hranite svoju čvrstu odluku zaživot i svoju uzajamnu vjernost?

� Ladislav: Slogan jedne rekla-me za pivu kaže: "Ili jesi, ili nisi". Znači,ili jesi, ili nisi. Nisam nikad mislio da ćutako čvrsto stajati iza toga uvjerenja.Osobno mi je to nešto novo. Bio sampolaznik katekumenskoga tečaja kodpreč. Anišića. Bio sam kršten kao mali,ali druge sakramente nisam primio svedok se nisam vratio iz vojske i počeorazmišljati o životu. Kad sam prošao tuizobrazbu, stekao sam to uvjerenje.

� Vesna: Slažem se s Lacikom.Važno je da jedno drugog podržavamo.Ne vidim teškoće i napasti predomišlja-nja. Znam što sam odabrala. Nikadnisam priželjkivala brak i obitelj u smi-slu da će mi to biti smisao života. Ali,kada sam osjetila da je to Božja volja,jednom sam rekla "Da" i više se okotoga s Bogom nikad ne svađam.Jednom smo rekli i to sada živimo. Bogje Gospodar našeg života i naše plod-nosti. Ne ljutim se što je on Gospodarsvega toga, jer On to treba biti. On tosve bolje zna riješiti nego ja. Oko togane dvojim.

ZV.: Kad zbrinete svu svoju djecu,ostaje li vam dovoljno kvalitetnog vre-mena kojeg možete posvetiti jednodrugom?

� Vesna: Mi smo stalno posveće-ni jedno drugom.

� Ladislav: U najvećem brojuslučajeva kada su djeca zbrinuta, ondaimaš ili toliko vremena ili toliko snageda pronađeš gdje je krevet i stropoštašse u njega i tu ti se dan završava.Kvalitetno vrijeme je potrošeno zajed-nički na njih. Pa i dok ih zbrinjavamodružimo se, pričamo... Činjenica je da

je malo kvalitetnoga vremena provede-noga zajedno. No, ne bih mogao reći daga nema, jer jednostavno dok njih sre-đujemo i mi se nekako sređujemo.

� Vesna: Ne bih mogla reći da gaimamo manje nego bilo koji drugi ljudi.Mi smo tako odlučili da ćemo puno datina svoju obitelj. Lacika radi prekovre-meno samo kad mora. Nikada nije tra-žio raditi dva posla da bismo se mogliizdržavati. I ja se isto trudim da što viševremena provedem s djecom. Našadjeca su još mala, pa se nadamo daćemo, kada oni porastu, imati puno viševremena jedno za drugo. Netko tomožda sve ispuca odmah, a mi se nada-mo za kasnije, jer jako puno toga bismojoš željeli skupa uraditi, otići ...

ZV.: Što biste na kraju poručilimladima koji se nalaze pred životnomodlukom, a osobito mladim bračnimparovima?

� Ladislav: Rekao bih da jepotrebno uživati jedno u drugom ivoljeti život. Ushićenih lijepih trenuta-ka je jako malo u životu, rijetki su. Kododlučivanja treba tražiti, jako tražitiosobu, a onda kada se vežete nemaššto više tražiti, nego je tada potrebnousrećiti onu drugu osobu i to je to. Smuškog gledišta je potrebno malopopustiti taj muški ponos, pa ako opereposuđe, ili uključi stroj za pranje, ili selati pegle, nitko od toga neće umrijeti.Ne treba se bojati, jer time se samodobivaju plus poeni kod bračnogdruga.

� Vesna: Takve poruke čestodajem učenicima. U svakom slučaju,kad se jednom obratiš, više nemaš pita-nja. Život može svašta donijeti, ali taodluka za Boga, kad je jednom tu i akoje prava, ona pomaže u svemu. Jednovrijeme smo pozivali mlade bračneparove na zajedničke susrete. Cilj je biorazmjena iskustava, što je na koncu bilojako divno. Svi smo bili u istoj koži.Kroz razgovor su bila iskazana takvauvjerenja koja te ohrabre, podrže i uvje-re da je to ipak moguće. Previše je lošihprimjera, pa bi zato bilo potrebno imatiprilike čuti i kršćansku stranu od onihkoji na taj način žive.

Intervju

2233

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �U Crkvi sam našao svoje mje-

sto, naišao sam na ljude, na ljubavsvog života – Bogu hvala. Jedna odnajčešćih molitava koju molim ujutrokad idem na posao je zahvaljivanje štosam postao otac obitelji i to ove obite-lji. Činjenica je da sam našao najboljusuprugu na svijetu za mene./Ladislav/

zkvh

.org.r

s

Nikolinje U predvečerje blagdana

sv. Nikole, u svečarskomozračju i unaprijed pripravlje-nim programom proslavilismo spomendan dragog namsveca. U popodnevnim sati-ma odigran je finalni meč tur-nira u stolnom tenisu. Unapetoj navijačkoj atmosferipoglavari i sjemeništarci,podijeljeni u dva navijačkatima, bodrili su svoje favorite. Pobjedom 2:0 u setovima sjemeništarac LászlóSajti osvojio je titulu prvaka "Paulinuma" u stolnom tenisu.

U večernjim satima okupili smo se ponovno kako bi svaki razred prezen-tirao kratak program pripravljen za ovu prigodu. Na repertoaru su se našli:dvije recitacije, kratki skečevi, glazbene izvedbe, jedna video reportaža "TVPaulinuma".

Stari je običaj da se u predvečerje blagdana sv. Nikole u prozor stavljajučizme ili cipele. Budući da je sjemeništaraca ipak više nego prozora, našesmo cipele postavili u hodniku, svaki ispred svoga ormara. Trud se ipakisplatio i ujutro smo u cipelama zatekli darove. /Vladimir Ahmetović/

Iz života sjemeništaraca

DevetnicaI ove godine, već prema tradiciji,

sudjelovali smo na duhovnoj obnovi gradaSubotice uoči Bezgriješnog začeća BDMkoja se ove godine održala po 155. put nahrvatskom i mađarskom jeziku. Premamogućnostima našeg dnevnog reda uklju-čivali smo se povremeno u ovu staru grad-sku pobožnost u našoj katedrali bazilici ifranjevačkoj crkvi.

Ivan Horvacki

AdventPrva adventska večer

Sveto vrijeme adventa u našem sjeme-ništu započelo je obredom paljenja advent-ske svijeće i prigodnom službom riječi.Slavlje predvečerja prve adventske nedje-lje predvodio je pomoćni duhovnik našegasjemeništa vlč. Károly Szabadi, kapelansubotičke župe Isusa Radnika.

Druga adventska večerU predvečerje druge nedjelje adventa

upalili smo i drugu svijeću na našemuvijencu. Službu riječi predvodio je vlč. dr.Oskar Čizmar, župnik subotičke župe Sv.Križa.

Tomislav Kljajić

Na nedjeljnoj misi u crkvi Isusovog UskrsnućaU nedjelju, 9. prosinca sudjelovali

smo na euharistiji u župnoj crkvi IsusovogUskrsnuća u Subotici. Svetu misu predvo-dio je msgr. Bela Stantić. Druga nedjeljadošašća bila je ujedno i "nedjelja caritasa",dan kada su se prikupljali darovi za osobeu potrebi.

Oleg Zakaljug

Novi mladomisnik u posjetu sjemeništuU ponedjeljak, 10. prosinca posjetio

nas je najmlađi mladomisnik Subotičkebiskupije vlč. Predrag Alilović. Te večerion je predvodio sv. misu u našoj kapeli ipodijelio nam svoj mladomisnički blago-slov.

Dražen Dulić

Prijenos mise iz sjemeništa na Radio MarijiU utorak, 11. te u četvrtak, 13 prosin-

ca, Radio Marija je prenosila slavlje sv.mise iz naše sjemenišne kapelice. U uto-rak je bio prijenos Svete mise na mađar-skom jeziku, koju je predvodio prefekt sje-meništa, vlč. Ignác Brasnyó, a u četvr-tak, prijenos sv. mise na hrvatskom jeziku,koju je predvodio duhovnik sjemeništamsgr. Marko Forgić.

Tomislav Kljajić

Dojmovi jednog sjemeništarcaZovem se Emanuel Mates. Dolazim iz Skoplja (Makedonija) i učenik

sam prvoga razreda. "Paulinum" mi se svidio od prvoga dana. Kada samdošao, pomislio sam – to je mjesto koje sam ja tražio! Prije svega mi se sviđaduhovni život koji učenici svakodnevno žive. Duboko su mi se u srce ure-zale naše adventske večeri. Na svakoj sam osjetio u sebi nešto posebno, jerznam da advent sa sobom donosi vrlo lijepe blagdane. Isto tako želio bihistaknuti blagdan sv. Nikole biskupa kojem se u "Paulinumu" svi raduju, aza nas prvaše, to je bilo nešto sasvim novo i nepoznato. Nikolinje je u meniostavilo veoma lijep dojam, koji se neće nikada izbrisati. Vjerujem da ću usjemeništu doživjeti još puno lijepih doživljaja tijekom moga školovanja.

Emanuel Mates

Posjet prijestolonasljednika

Gimnaziju i sjemenište posje-tili su 10. prosinca princ prijestolo-nasljednik Aleksandar II Karađor-đević i supruga princeza Katarina.U njihovoj pratnji bio je i predsjed-nik skupštine Općine SuboticaSaša Vučinić. U pozdravnom govo-ru, naš rektor, msgr. Josip Miočpredstavio je rad naše gimnazije iživot učenika u sjemeništu. PrincAleksandar i njegova supruga bilisu oduševljeni našom ustanovom.Princ je naglasio kako je vrlovažno truditi se steći samodiscipli-nu i ljubav prema pedantnom radu.On je također istaknuo kvalitetukatoličkih škola, te nam se pohva-lio da je i njegov najmlađi sinAleksandar studirao na jednom

katoličkom učilištu, na isusovač-kom Sveučilištu u San Franciscu. U povijesti"Paulinuma" ovo je bio prvi posjet jedne kraljevske obitelji našoj instituciji./Dražen Dulić/

Paulinum - za duhovna zvanja Uredili: Dražen Dulić i Tomislav Kljajić

2244

��11

22 //

2200

0077

Metoda. Hrvati kao narod primajukrštenje u 7. stoljeću.

Na Istoku u 7. stoljeću nastajeislam koji znatno sužava prostor krš-ćanstva i smanjuje broj katolika.Tijekom vremena islam se proširuje naprostore gdje je kršćanstvo nastalo.Križarski ratovi sa strane kršćanskogpuka pokušavaju vratiti nazad svojesvetinje, ali bezuspješno. Katolička iliZapadna Crkva doživljava svoje osipa-nje i potiskivanje na europski kontinentjoš više nakon Istočnog raskola 1054.godine.

Posljednji korak na putu osiroma-šenja i sužavanja Zapadne Crkve učini-la je reformacija u 16. stoljeću, tako daje Crkva svedena gotovo samo na južnuEuropu.

Novi misijski zamah

No, u takvoj situaciji otvaraju senove mogućnosti. Velika geografskaotkrića u 15. i 16. stoljeću te pokušajiosvajanja novih zemalja otvaraju i Crkvimogućnost nove evangelizacije naroda.Portugalci i Španjolci otkrivaju Indiju iAmeriku te počinju stvarati svoje kolo-nije u osvojenim zemljama. I najsuro-viji osvajači vodili su sa sobom misio-nare kako bi presadili kršćanstvo unove narode. Često su pokušaji evan-gelizacije bili provođeni nasiljem inečovječnim postupcima, što će zasvag-da ostati ružna mrlja na licu Crkve.Mnogi misionari su se borili za dosto-janstvo tih ljudi, kao na primjer domini-kanac Bartolomeo Las Casas ili PetarClaver.

Isusovački misionari su krenuliprema Dalekom istoku. Franjo Ksaver-ski je djelovao u Indiji i Japanu. I mnogidrugi misionari su nastojali prenositievanđelje bez prisile. Oni su uveli tzv.akomodaciju, to jest prilagođenje kultu-ri i načinu života evangeliziranih naro-da tako da ipak ne bude dovedena upitanje ispravnost vjere. Tako su imalipuno više uspjeha. Isusovac o. MatteoRicci imao je izvanredne uspjehe u Kinislužeći se istom metodom. No, nekizavidnici iz crkvenih redova optužišemisionare da je njihovo djelovanje upit-no po pitanju vjere i crkvenosti. Iz Rimapočeše stizati djelomične zabrane, a

onda i konačne. Misije su se morale za-tvarati što je donijelo nesagledivu štetuCrkvi i osobito tim narodima. Tek u 20.stoljeću misionari se vraćaju u Kinu, apape Pio XI. i Pio XII. povlače zabranuakomodacije, ali od toga u tom trenu-tku nije bilo koristi. Potrebu prilagođa-vanja Crkve narodima i njihovim kultu-rama uvidjet će Drugi vatikanski koncilnaglašavajući potrebu inkulturacije.

Započete misijske inicijative u 19.stoljeću kao što je nastanak pojedinihogranaka Misijskih djela (vidi Zvonik9/2006.) bivaju prihvaćene od Rimapočetkom 20. stoljeća i povezuje se mi-sijsko djelovanje na razini čitave Crkve.Također u 20. stoljeću i pape se oglaša-vaju enciklikama i pismima s misij-skom tematikom. Osobito je značajnaenciklika Pia XII. Fidei donum kojom jepotaknuo čitavu Crkvu na zauzetiji mis-ijski rad, naglašavajući da je čitavaCrkva misionarska i odgovorna za na-viještanje evanđelja.

Raste li broj katolika danas?

Papinski godišnjak za 2007. godi-nu bilježi porast katolika u svijetu,poglavito u Africi i Aziji.

Prema podacima Godišnjaka, kojise odnose na 2005. godinu, broj katoli-ka se povećao za 17 milijuna u odnosuna proteklu godinu i ima ih oko milijar-du i 115 milijuna. U Africi se broj kato-lika povećao za 3,1%, u Aziji 2,7% a uAmerici 1,2%. U Europi je zabilježennajmanji porast katolika.

MisijeUređuje i piše: s. Blaženka Rudić

2255

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

U počecima

Isusovi apostoli su od samog po-četka ozbiljno shvatili njegovu zapovi-jed o propovijedanju radosne vijesti –Evanđelja. Zagrijani vatrom Duha smje-lo su navješćivali Riječ. A Riječ, nošenavjetrom Duha, rasla je i širila se (usp.Dj 12,24) u Jeruzalemu i okolici, te jedanomice rastao broj učenika. No,ubrzo zapuhaše protivni vjetrovi kojiraspršiše učenike po Palestini i šire poRimskom carstvu. Veliko uzbuđenje jeobuzelo Pracrkvu kad je kršćanstvoprešlo iz židovstva u poganski svijet.

Istina, još dugo su judeo-kršćaniimali vodeću ulogu u Crkvi i mislili dajoj moraju nametnuti svoje vlastitemisaone i životne oblike. Crkva se togaoslobodila kad se konačno ukorijenilau helenističko-rimskom svijetu. No, taće je napast pratiti svaki put kad seevanđelje bude ukorjenjivalo u novenarode. Uz visoku cijenu krvi mučeni-ka koja je bila sjeme novih kršćanaCrkva se proširila u Maloj Aziji, sjever-noj Africi i u dijelu Europe.

Prva stoljeća kršćanstva obilježe-na su vanjskim pritiscima i progonimaCrkve. Nakon 313. godine Crkva jedobila slobodu od vanjskih neprijatelja,ali tada u Crkvi počinju (4. i 5. st.) raz-ličite hereze (kriva tumačenja) o otaj-stvu Boga, božanskim osobama, Bo-gorodici. To je bilo razdoblje definira-nja vjere o velikim tajnama našega spa-senja, a prvi opći koncili (u Niceji,Carigradu, Efezu i Kalcedonu) izreklisu srž vjere za čitavu Crkvu.

Crkva se premješta u Europu

Provala Huna iz Azije izazvala jeburnu lančanu reakciju seobe naroda uEuropi. Zapadno rimsko carstvo pade476. Miješanje poganskih naroda skršćanstvom zahtijevalo je novo misio-narsko djelovanje među Germanima iSlavenima. Razdoblje od 5. do 10. sto-ljeća vrijeme je intenzivne misijske dje-latnosti tijekom koje je čitava Europaprivedena kršćanstvu. U tom razdobljuvjeru su prihvatili i slavenski narodi,osobito zaslugom svete braće Ćirila i

Misijsko širenje Crkve

zkvh

.org.r

s

1. Marija eshatološka slika Crkve

Ovim najkraćim (68.) brojem, kojisadržava nekoliko ideja velike teološkevrijednosti, zaključuje se (VIII.) poglav-lje i na neki način i cijeli saborski doku-ment (LG). U ovom zaključku Marija sepromatra ne samo u svojoj biti nego i usvojoj cjelovitosti, na koju nužno spadanjezin odnos prema Crkvi. Uznesena jena nebo dušom i tijelom i time je zdru-žena u slavi sa svojim Sinom. Za zemalj-skog života, združena sa Sinom, bila jeuzor Crkve. Sada uzvišena slika u za--vršnici, u domovini. Marija na nebu,pridružena slavi uskrsnuća svoga Sina,uzor je našeg uskrsnuća s Kristom.Ovdje vrijedi eshatološko načelo: neboje proslavljeno stanje zemlje. Zato Ma-rija, uzor našeg života s Kristom ovdje,ostaje uzor našega života s uskrslimKristom gore. Na zemlji je Marija prvapovjerovala u utjelovljenje, bila je prvanovozavjetna vjernica, pramajka naševjere. Sada, duhom i tijelom uznesenana nebo, prva je s Kristom uskrsnula. Svjerom u utjelovljenje bila je početakCrkve na zemlji, svojim uznesenjem nanebo početak je Crkve na nebu.

2. Znak sigurne nade

U nebo uznesena, znak je sigurnenade, dok se ne pojavi Krist. Marijauznesena na nebo u povezanosti je sBožjim narodom na putu prema nebu.Marija je znak naše nade snagomKristova uskrsnuća, tog jedinog temelj-nog znaka našeg spasenja. Marija jeznak naše sigurne nade, ali taj znak nijesamostojan. On upućuje na Kristovpojavak, na veliki Kristov znak: "Dokne dođe dan Gospodnji" (2Pt 3,10). Toje "dan suda", dan kažnjavanja zlih (2Pt2,9; 3,7). Citirajući (2Pt 2,9 i 3,7), sabor

je povezao u zaključkuosmo poglavlje sa sed-mim poglavljem, u ko-jem govori o paruziji, apreko njega s cijelomKonstitucijom. Marija necijepa Crkvu, naprotiv,ona je veza svega. Nanjoj odsijeva Krist, u njojse zrcalimo mi. U Marijije sva Crkva, Glava iudovi, svaki na svoj na-čin. U njezinu znaku sjaKristov znak. Ne znakizvan nas, nego znak iznaših dubina, iz otajstvena Tijela, komuje Ma-rija preodličan ud, ne udaljen,već blizak, znak majke djeci. Znak je tonade u našu pobjedu s Kristom.

3. Marija zagovornica jedinstva kršćana

Zadnja saborska misao o Mariji iCrkvi upravljena je na kršćanski eku-menizam i molitvu za jedinstvo kršća-na. Sabor spominje istočnjake i služi seizrazima "štovanje" i "Bogorodica Dje-vica», kad kaže da oni štuju "Bogoro-dicu vazda Djevicu". Kad govori o što-vanju prema Mariji kod odijeljenebraće općenito, misleći pritom i na pro-testante, služi se riječima "dužna čast" i"Majka Gospodina i Spasitelja", tj. da ioni "iskazuju dužnu čast Majci Gospo-dina i Spasitelja". Motiv čašćenja kodbraće protestanata je drukčiji nego kodnas. Oni časte Mariju zbog toga što jeBog u njoj bez nje izveo divna djela.Rado je zovu Majkom Gospodinovom.Mi štujemo Mariju ne samo zbog togašto je Bog u njoj izveo divna djela, negoi zato što je Marija s Božjim milostimasurađivala i tako sudjelovala u izvedbisvih tih velikih Božjih djela. Najradijeje zovemo, kao istočnjaci, Bogorodi-com vazda Djevicom. Sabor u nastavku

ovog broja, potiče sve na molitvu Marijiza jedinstvo.

4. Molitva za jedinstvo

Konačno se Sabor obraća svimkršćanima bez razlike da svi upravljajumolitve Majci Božjoj i Majci ljudi, danas ona zagovara kod svoga Sina, da svinarodi, bili kršćani ili ne, budu jedanBožji narod u miru i slozi na slavu Pre-svetog Trojstva. Tako je osmo poglavljesretno povezano s prvim, gdje je govoro Crkvi Presvetoga Trojstva. Konsti-tucija (LG) je započela Svjetlom naro-da, završava vrhovnim otajstvom jed-nog i trojstvenog Boga, od koga sveizlazi iz ljubavi i kome se sve vraća uljubavi. Konstitucija Lumen gentium jeispovijest nezaustavne vjere. Ovim za-vršavamo naše razmišljanje o saborskojKonstituciji Lumen gentium (Svjetlonaroda), te prelazimo na drugu sabor-sku Konstituciju, kako će slijediti unarednim brojevima časopisa Zvonik.

II. vatikanski koncilPiše: mr. o. Mato Miloš, OCD

2266

��11

22 //

2200

0077

Međutim, kao što je IsusovaMajka, tijelom i dušom na nebu većproslavljena, slika i početak Crkvekakva ima konačno biti u budućnosti,tako na ovoj zemlji svijetli putujućemBožjem narodu kao znak sigurne nadei utjehe, dok ne dođe dan Gospodnji(usp. 2Pt 3, 10) (LG 68).

Ovom svetom saboru velika jeradost i utjeha što i među odijeljenombraćom ima onih koji iskazuju dužnučast Majci Gospodina i Spasitelja, oso-bito što se istočnjaci žarkim odušev-ljenjem i pobožnim srcem natječu daštuju Bogorodicu vazda Djevicu

(LG 69).

Neka svi kršćani upravljaju ne-prestane molitve Majci Božjoj i Majciljudi, da ona, koja je svojim molitva-ma bila prisutna u početku Crkve ikoja je sada na nebu uzvišena nad sveblažene i anđele, u zajednici sa svimasvetima bude kod svoga Sina trajnazagovornica, dok se sve obitelji naroda,bilo one koje se diče kršćanskim ime-nom, bilo one koje još ne znaju zasvoga Spasitelja, sretno ne sjedine umiru i slozi u jedan Božji narod, naslavu presvetog i nerazdijeljenogTrojstva» (LG 69).

ŠTOVANJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE U CRKVI (LG VIII)

Marija znak sigurne nade i utjehe Božjem narodu (20)

nu postavljaju svoje zahtjeve. Razlikaizmeđu dva brata je tri godine: Mojsijeima osamdeset a Aron osamdeset i tri.Oni dolaze pred faraona s konkretnimzahtjevom da pusti izraelski narod upustinju kako bi žrtvovao svom BoguJahvi.

Prvi put do sada u pripovijedanjuse nagovještava da će faraon tražitičudo (mofet, naš prijevod ima zname-nje) kao dokaz autentičnog poslanjaMojsija i Arona na koji oni polažupravo tvrdeći da ih šalje Jahve, Bogizraelaca. Možda je takav faraonov za-htjev izražen u faraonovom sarkastič-nom pitanju: Tko je taj Jahve? (usp. Izl5,2). O štapu se sada govori kao o"Aronovom štapu". To je odraz sveće-ničke predaje koja u Aronu gledatemelj svećeništva i Izraelu a štap jeznak pastirske vlasti.

Susret Mojsija i Arona dogodio seu faraonom dvoru. Faraonova prijestol-nica bila je po svemu sudeći u Soanuna "Soanskom polju" (usp. Ps 78,12:Pred njihovim očima činio je znakove uEgiptu, u Soanskom polju). Mojsije iAron stupaju pred faraona i njegovudvorsku pratnju. Mojsije već ima Božjuuputu: Reci Aronu da uzme svoj štap ibaci ga pred faraona a štap će se pret-voriti u zmiju (Izl 7,9). Zato, kad suMojsije i Aron došli pred faraona, jed-nostavno je Aron "bacio pred faraona injegove službenike svoj štap koji sepretvori u zmiju". Zanimljivo je daovdje nije u izvorniku upotrijebljenizraz nahaš (zmija) već tanin (zmija,zmaj, morska neman, usp. Post 1,21morske grdosije; Neh 2,13 zmaj).Ovo čudo imalo je svrhu da faraonauvjeri o Božjem poslanju Mojsija iArona. Ali faraon se ne da tako lakouvjeriti. On se opire pa zove svojemudrace i "egipatski vračari učineisto". Svaki je od njih bacio svoj štapkoji se pretvorio u zmiju. Što sada?Mudraci i vračevi o kojima govori tekstpripadaju svećeničkoj kasti, upućeni suu razne magijske vještine. Ali nikakvamagija ne može biti izjednačena sBožjim djelovanjem. Zato "Aronov štapproguta njihove štapove", tj. Bog i nje-gova snaga pobjeđuje i satire svakumagiju. Već se time najavljuje Jahvinakonačna pobjeda nad Egiptom i farao-

nom. Ali sada, faraonovo je srce okorje-lo i on odbija da pusti narod. Usprkosdokaza koji su pružili Mojsije i Aron zaautentičnost svojega poslanja, faraonpred tim zatvara svoje srce, on ne želiprepoznati i priznati istinu. Posljedicatoga je "okorjelost srca". Jer, prepo-znaje se i vjeruje se srcem. Čovjekovanutrina mora se prikloniti onome što jeočito. Badava oči zamjećuju i razumprepoznaje, no da li će čovjek neštoprihvatiti ili ne, to se događa u srcu. Nesamo da pisac ustanovljuje da je"faraon bio tvrdokorna srca" (tj. srceobučeno u čvrstu i neprobojnu korukroz koju ne prodire niti Božja riječ)već to konstatira i sam Bog: Faraonovoje srce okorjelo, on odbija...

Bog uporno nastavlja

Bog pošto-poto želi spasiti svojnarod i ropstva, pa faraonu stalnu dajepriliku da se predomisli, da popusti, dauvidi postojanje pravoga Boga. ToBožje nastojanje i opomene događajuse kroz "znakove, čudesa i udarce"(usp. Izl 9,3).

Događaji koji slijede opisani sukao deset egipatskih zala. Izvještaj onjima pisac redaktor našao je u dvijepredaje: jahvističkoj i svećeničkoj. Odtih deset egipatskih zala jahvističkiizvor sadrži sedam a svećenički izvorpet. Kako je onda redaktor dobiodeset? Da bi dobio brojku 10, pisac jeneka zla spojio u jedan Božji zahvat.Tako je na pr. spojio "komarce" (sveće-nička predaja) i "obade" (jahvističkapredaja), zatim ugibanje životinja (jah-vistička) zajedno s čirevima (sveće-nička predaja).

Zla koja dolaze na Egipat sve suintenzivnija a Božje opomene sve jače.Dokle će faraonovo srce ostati tvrdo?Što se treba dogoditi da se slomi ovaneprobojne kora njegova srca? Bit ćeto kad bude pogođen najvećim udar-cem, kad mu bude oduzeto ono najdra-že što ima, a to je njegov sin prvoro-đenac, prijestolonasljednik. Misterijčovjekove slobode da se svjesno možeodupirati i raditi ono što je na njegovuštetu.

(U sljedećem broju: Egipatska zla)

Upoznajmo BiblijuPiše: dr. Tadej Vojnović, OFM

2277

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

Dan kada Bog sudi naziva se "DanJahvin". Često se u Bibliji, pogotovokod proroka taj dan opisuje kao stra-šan. To i jest tako, jer kad Bog sudionda je to doista strašno. Ali Božji sudu sebi sadrži dvije opcije: on je strašanza one koji propadaju a spasenjski zaone koji se spašavaju. To vrijedi zasvaki Božji sud pa i za onaj posljednjikad će njegov Sin "suditi žive i mrtve".Zato je Božji sud strašan za one kojipropadaju i radostan za one koji se spa-šavaju.

Bog sudi Egipat. Scene koje sepojavljuju pred nama pokazuju namobadvije strane suda Božjega. Na jed-noj strani stoji faraon i egipatski naroda na drugoj Mojsije i Aron zajedno sizraelskim narodom. I nad jednima inad drugima događa se Božji sud.Faraon se opire Bogu, oslanjajući se naegipatske bogove i na sebe kao božan-stvo. Bog Izraelov, Jahve sve jače pri-tišće faraona ne bi li pustio "njegovnarod". Svaki puta Bog faraonu daješansu promjene njegove odluke, pa zlakoja dolaze na Egipat rastu u jednom"crescendu" da bi onaj posljednji uda-rac bio najveći: pomor egipatskih prvo-rođenaca u kojem umire i faraonov sinprvorođenac.

Znamenja, čudesa i udarci

Kad je riječ o Božjem sudu, tadaBiblija upotrebljava tri izraza a to suznamenja (ot, otot), čudesa (mofet) iudarci (megafot). Božji zahvati ne nekinačin i idu tim redom. Bog najprije oči-tuje znamenje koje upozorava na nje-govu prisutnost i na njegov sud. Zatimsu tu čudesni događaji koji još jačeuvjeravaju one kojima su upućeni da jeBog na djelu i da sam zahvaća tu situa-ciju, da bi na kraju došli "udarci"(magefot) za one koji se opiru suduBožjem. Sve ovo pratimo u tekstu kojiopisuje borbu faraona protiv Mojsija iArona. Tekst dugujemo dvjema redak-cijama a to su jahvistička (J) i sveće-nička (P) da bi pisac redaktor vještospojio ova dva izvještaja.

Pred faraonom

Pisac nas izvještava o starosnojdobi Mojsija i Arona u času dok farao-

Bog s u d i E g i p a t

zkvh

.org.r

s

Došašće s Adventobitelom

"Zornice" su nešto posebno užupi Sv. Roka. Nije ni čudo da župnikAndrija Anišić zna reći: "Držao bihZornice čitave godine". Brojna djeca i vjernici svakogajutra okupljaju se na svetoj misi u 6:30 sati. Neki već dođuu 6 sati na Krunicu. Mnogi su se ispovjedili. Svaki dan sepričesti oko 170 vjernika.

Na prvu nedjelju Došašća u crkvi su svečano pred-stavljeni ovogodišnji prvopričesnici. Svatko od njih je dokim je župnik čitao imena jasno i glasno izjavio: "RadosnoTe čekam Isuse" a zatim je na prigodni tablon, kojega jeizradila Danijela Nuspl, stavio svoju fotografiju. Župnazajednica ne samo da moli za ovogodišnje prvopričesnikenego sada i vidi tko su oni i kako izgledaju.

Djeca proživljavaju ovogodišnje Došašće s "Adven-tobitelom". Taj zanimljiv prijedlog preuzeli su iz MAK-a,hrvatskog dječjeg katoličkog mjesečnika. U "eri mobite-la" – a imaju ga već i sva djeca koja dolaze na misu – kakoje to župnik provjerio, dobra je ova inicijativa da se poka-že kako mobitel može biti vrlo koristan, premda ima pre-

tjerivanja a i onognegativnog štoputem mobitelaulazi u djecu.

Prve nedjeljeDošašća Djeca susvaki dan upisiva-la za koga su mo-lila, drugoga tjed-na su slala poru-ku uz rečenicuIsuse želim da se i

danas rodiš jer… Trećega tjedna "Alarm" ih upozorava datrebaju učiniti određeno dobro djelo koje im donosi pojedan +. U četvrtom tjednu trebat će na svom Adventobi-telu nacrtati jaslice i dr. Djeca su revno izvršavala zadaćeza svaki dan. Malo im je teže bilo slati porukice na odre-đenu temu.

Za vrijeme Zornica "pohodio" ih je i sv. Nikola. Mladisu mu priredili "lutkarsku" igru s papučama, cipelama ičizmama; djeca su mu pjevala a onda se sv. Nikola obra-tio djeci i svima potičući ih da budu dobri ali i darežljivi.Na blagdan sv. Nikole obradovala su nas djeca iz speci-jalne škole Žarko Zrenjanin koja su došla sa svojom vje-roučiteljicom Zoricom.

Na Zornicama skupljamo i darove za djecu s poseb-nim potrebama, jer je to bila tema ovogodišnje nedjeljeCaritasa koju je proslavljena druge nedjelje Došašća.

Sva djeca koja su dolazila na Zornice svaki dan sudobila kiflu i jedno samoljepivo slovo koje su lijepili nasvoje Adventske kalendare. Oni koji budu svaki dan naZornicama na kraju će na Adventskom kalendaru nakojemu je nacrtana jelka dobiti poznati Božićni poklik nalatinskom jeziku. Advent je pri kraju. Bliži se Božić. I ovegodine mu se radujemo kao da ćemo ga slaviti prvi put./Zv/

Djeca Uređuje: Katarina Čeliković

2288

��11

22 //

2200

0077

Zornice u TavankutuU Došašću u našoj župi najaktivnija su bila školska

djeca viših razreda. Oko 60-ero djece redovito je svakojutro prije škole dolazilo na svete mise zornice. Posebnosu bili aktivni učenici VIa razreda i učenici VIII. razre-da. Oni su redovito ministriaali, čitali i bili najaktivnijipjevači. Ukupno je svako jutro bilo oko 150 vjernika odkojih se svaki puta većina i pričestila. /I. P./

Božić je blagdan, Božić je darIsus se rodi, za nas ljudeDoček mu bješe životinja parMnogi se njemu i danas čudeLjubav uze čovjeka liceNjegove ruke i malen stanUšla Ljubav u srca djece kojoj od srca čestitam

Božić i Godinu NovuZvončica

Sv. Nikola radosno dočekan u Sonti

I ove su godine djeca pripremila pravi doček svom omi-ljenom svecu, sv. Nikoli u Sonti sa svojim župnikomDominikom i katehisticom Kristinom, a sv. Nikola ih jenagradio slatkim darovima.

Djeca

2299

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

Najveselije u HKC "Bunjevačko kolo"U prepunoj dvorani "Bunjevačkog kola" bilo je tako

veselo da je i Krampus pobjegao i prepustio djecu omilje-nom sv. Nikoli koji je nakon izvrsnih glumica obradovaomališane svojim darovima. I roditelji i djeca strpljivo sučekali kako bi se i oni najmlađi mogli približiti biskupu idobiti slatkiše. /Zv/

KUPON “ZVONIKA” br. 158

Rješenje križaljke (pod 2 okomito): _______________

Ime i prezime: ___________________________________

Adresa:___________________________________________

__________________________________________________

Sv. Nikola tradicionalnodaruje dobru djecu...

I ove godine na blagdan Sv. Nikole, 6. prosinca, po-znati i drgai biskup nagradio je dobru djecu raznim daro-vima, a zločestoj darovao šibu – da se poprave prije dolas-ka malog Isusa.

Uoči samog blagdana Sv. Nikola je posjetio i obrado-vao mnogo djece obilazeći obitelji u našem gradu, te ihdarivao. A posebno je radosno bilo na njegov dan kada jeposjetio vrtić "Marija Petković – Sunčica", gdje su se djecaposebno obradovala i priprimila mu lijepu dobrodošlicu.

Sv. Nikola je posebno iznenadio svojim dolaskom idarovima, mladu i brojnu obitelj Huska, oddokra boga-tiji za novog člana, jer su nedavno dobili novog člana – 5.dijete.

Kao i prošle godine u ovo vrijeme, mnogobrojna obi-telj Lulić sa Hrvatskog Majura, obradovala se dolasku idarovima Sv. Nikole.

Želimo zahvaliti Sv. Nikoli, koji svake godine za ovajblagdan daruje djecu i uči ih da se dobra djela nagrađuju.Isto tako zahvaljujemo svim dobročiniteljima koji na raznenačine pomažu i podržavaju ovaj značajan hrvatski običaj ipotiču štovanje Sv. Nikole, te se raduju zajedno s djecom.

suradnici sv. NikoleObitelj Tumbas

"MIKULAŠ" u Tavankutu

Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo "Matija Gubec"iz Tavankuta organiziralo je u petak, 7. 12. 2007. u 18 satipodjela paketića za najmlađe članove i tako proslavilo po-sebno omiljenog sveca sv. Nikolu, ovdje popularnog"Mikulaša".

Nakon podjele paketića, upriličeno je druženje člano-va i simpatizera ovog Društva kao rezultat uspješno okon-čane godine.

Predsjednik ovog društva Ladislav Suknović predsta-vio je i najavio projekte koji se planiraju i pripremaju zanarednu godinu kao i plan proširenja aktivnosti na kultur-nom planu.

Uz pjesmu i ples članovi ovog Društva su najavili krat-ki blagdanski predah u pripremi za novu kulturno bogatijugodinu. /L. S./

Zvonik u 2008. želi doći i u Vašu župu. Očekujte nas u STAROM ŽEDNIKU

u nedjelju, 15. 01. 2008.

ZVONIKOVA NAGRADNA KRIŽALJKARiješite križaljku i postanite dobitnikom lijepih nagrada!Pošaljite križaljku na adresu: Uredništvo Zvonika, Beo-

gradski put 52, 24000 Suboticado 10. 01. 2008. i očekujte nagrade.

Izvlačenje će biti u crkvi Sv. Marka u Starom Žedniku, unedjelju 13. siječnja!

Božićna križaljka

1. Grad u kojem je rođen Isus; 2. Kako se zove Isusovamama?; 3. Tko je Mariji rekao da će roditi Isusa?; 4. Što sedogodilo u svetoj noći?; 5. Čiji rođendan slavimo 25. 12.?

Križaljku osmislio Marko Francišković iz Male Bosne

zkvh

.org.r

s

Mladi - naša tema Uređio: PeTaR

3300

��11

22 //

2200

0077

* Isus ima najbolji sustav!

Suvremeno, užurbano doba bombardira nas "fleyeri-ma" s motivacijskim obećanjima, želi nas na brzinu obogati-ti, želi nam pomoći da uvijek budemo "NAJ" i "IN", da naš"look" bude iznad drugih. A kad se to ne ispuni, ... što se naj-češće događa!? Onda mnogi potonu u razočarenjima i tražepomoć tamo gdje još dublje potonu. U toj suvremenoj strcikršćanima se obraća iznimna osoba koja daje odgovor napitanje što je najbolje za naš život: kako POJEDINCA, tako iZAJEDNICE.

Svima nam poznata osoba – ISUS, toliko snažan i zadiv-ljujuće divan postaje nam putokaz, daje nam smjernice zaživot u punini i kaže:

Više misli na ono što još trebaš učiniti,nego na ono što si učinio!

* Kršćani su pozvani biti najdraži ljudi na svijetu!!!

Znak kršćan-stva se očituje uMajci Tereziji!

U Majci Tere-ziji vidim eksplozijuljubavi Božje u svi-jetu punom nemilo-srdnosti, nemira imržnje. Ona je živaoptužba za slijepceovoga vremena kojiimaju oči samo zanovac, oči za moć, ane vide bijedu ma-lenih. Majka Tere-zija, jedna mala si-romašna žena. Do-voljno mala daBogu dopusti uči-niti velike stvari!

Majka Terezija, mala siromašna žena, bez oholosti izgublje-na u Božjoj ljubavi, jedna mala sestra koja može i ozdravljatiupravo zato što je malena i siromašna. Majka Terezija, jednamala sestra koja umire sa svakim umirućim a tisućamadonosi život. Žena u kojoj Bog postaje vidljiv, osjetljiv i opip-ljiv za najsiromašnije među siromašnima i za sav svijet!

Phill Bosmans

* Pripremite se za zajedništvo!

To je jedna od glavnih osobina kršćanstva! Danas semladi, više no ikad u povijesti, okupljaju na zajedništvo!Gospodin nas poziva na zajedništvo ali on traži naše životeda bi nas mijenjao, traži predanje! Jedino tako će moći izlitisvojega Duha na nas! Evo nekoliko zvijezda vodilja za budu-će susrete:

* Crkveni poglavari mladima

1. Papina poruka zasusret mladih u Ženevi:Samo nam Krist nudiključ prave nade, nadekoja nadilazi sve našemale nade, jer nas okrećeprema budućnosti i vječ-noj sreći prema kojoj

svaki dan idemo, osobno i kao Crkva. Papa želi mladima daim njihovo pouzdanje u Boga udijeli snagu "mijenjati svijet,oslanjajući se na evanđeoske vrednote, posebice na prašta-nje, krajnjoj granici ljubavi, jer tko prašta ne zaustavlja se naučinjenoj pogrešci, nego otvara novu budućnost. Ako je mirplod pravde, još je više praštanja, koje doista potvrđujepomirbu između onih koji su se do jučer izazivali i suprot-stavljali, omogućujući im zajednički hod. Prihvaćajući Božjioprost koji nam je dan u ispovijedi, moći ćete, na svoj način,biti promicatelji praštanja medu braćom i graditi pomirensvijet", ističe Papa.

2. Kanterberijski nadbiskup Rowan Williams mlade pakpodsjeća na Etty Hillesum, mladu židovsku intelektualkukoja je u Auschwitzu ubijena kad joj je bilo dvadeset sedamgodina. U trenutku kada se suočavala s mogućnošću depor-tacije i smrti, napisala je kako osjeća da je njezina zadaćasvjedočiti živoga Boga u užasnim okolnostima koje su juokruživale. Morala je živjeti tako da uvjeri narod da je Bogživ, čak i usred užasa i ludila nacističkoga doba. Njezine meriječi još zaokupljaju, jer nude modernome dobu jednu odnajistinitijih i zahtjevnijih definicija vjere. Imati vjeru značiživotom očitovati da je Bog živ, a to znači svjedočiti kako imaviše mogućnosti od onih koje svijet priznaje: mogućnost pra-

IZABERI NAJBOLJE

kraj

Na kraju godine svodimo račune, promišljamo što smo ostva-rili od zacrtanog. A onda želimo stvarati nove planove, u njima isebe želimo vidjeti boljima, neki možda i bogatijima... Pred namasu otvoreni putovi. A čovjek je biće izbora. Kako izabrati a da sene ogriješiš o sebi važna pravila ili o Božji plan!?

Pred mladim čovjekom toliko je ponuda kako može proživje-ti svoj život u jednoj godini. Ako si kršćanin, izbor ti se ipak suža-va i, netko bi rekao sputava te, a ja bih rekao pomaže ti napravitiizbor.

Mladi - naša tema

3311

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

štanja, pomirenja, nade, mogućnost zaboraviti sami sebe iprepustiti da nas upije potreba drugoga, istaknuo je nadbis-kup Williams.

3. Ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej I. poru-čuje da položaj mladih koji žele živjeti po Evanđelju u moder-nome društvu nije lak. Živimo u vrijeme vladavine relativiz-ma vrednota, a mladi se često suočavaju s lažima, izigrava-njem ljudskoga dostojanstva, s nepravdom socijalne nejed-nakosti, s okrutnošću izrabljivanja, prevlašću jedne skupinenad drugom, jednoga naroda nad drugim.

* Susret hrvatske katoličke mladeži!

Nakon Rijeke, Osijeka,Šibenika i Pule, ovo je peti

susret po redu, a domaćin ćebiti grad Varaždin tj. Varaž-dinska biskupija. Susret ćese održati pod geslom“Bijahu postojani…” (Dj2,42), 26. i 27. travnja 2008.

godine. Priprave za susret suveć započele! Za više informa-

cija raspitajte se kod svojih žup-nika ili animatora.

* Svjetski danmladih u Australiji!

Ovo je najveći svjetski doga-đaj za mlade! Susret u Sydneyuodržat će se od 15. do 20. 07.2008. godine. Pratimo sve što sedogađa na ovom planu!

Isus ima najbolji plan za nas

početak

Hoću li živjeti po pravilima ovoga svijeta i grabiti što više zasebe, sticati što više materijalnih dobara, ili ću ipak pred sebe sta-viti ono što koristi na dulje staze?

Izbor puta kojim ću se ostvariti kao čovjek najvažniji je napočetku novoga razdoblja, ovoga puta nove godine. Mogu bitidrag i simpatičan, poželjan u društvu i rado viđen ako igram popravilima onih s kojima živim, a mogu biti i po strani ako se ne pri-lagodim. Lakše bi bilo prihvatiti sve novotarije, ali je korisnije onošto mi nudi Isus. Evo kako mi on otvara putove u novoj, 2008.godini.

Starica

Sreli su se njen i moj pogled, u to prvo ovogodišnje

pravo zimsko, sniježno poslijepodne. Viđam tu staricu svako

malo kad se s posla doma ponekad vraćam pješke. I ne znam

zašto, ali, svaki puta uhvati me neka tuga kad ju vidim onako

slabašnu, bolesnu ... Posipala je danas sol ispred svoje kuće

kako bi se led brže otopio. Drugi su joj važni ...

Pitam danas župnika tko je ta žena, jel' tražila možda

nekad neku pomoć. Kaže: "Nije". Ne znam zašto, no, uvijek

osjetim da bi po tom pitanju trebalo učiniti nešto. Možda ju

samo posjetiti, pokazati joj da je župna zajednica tu za nju.

Pitala sam se danas i ima li se na što grijati u ove hladne zim-

ske dane, dok ja mirno ispijam čaj u toplini svoje sobe. Ili je

možda usamljena?

I opet kao u inat, ovakve nam misli najčešće dolaze

pred blagdane. Zašto? Zar bi naša dobrodušnost, solidarnost

i pomoć drugima trebale postati vidljive samo u vrijeme

blagdana, ili smo pozvani svakodnevno biti blizu onima u

potrebi?

Pa iako sam se davno mimoišla s njom, još uvijek je sa

mnom. U srcu i mislima. Ne znam, možda ću sutra znati što

učiniti. U svakom slučaju, Gospodinov pogled još uvijek je

sa mnom ... /Ž./

"Narod je trava"

Ulomak iz nedavnoga misnoga čitanja kaže: "Svako je

tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dražest. Sahne trava,

vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih prođe. Doista, narod

je trava. Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje

dovijeka." (Iz 40,6-8)

Razmišljajući o prolaznosti ljudskoga zemaljskoga živo-

ta, ne mogu a ne zaustaviti se na vječnosti koja je pred nama.

Pomisao na vječni život daje mi svakoga dana poticaj i nadu

za korak dalje. Pa čak i onda kada bi najlakše bilo odustati,

klonuti i usnuti… No, dan trenutka kada će "trava" mojega

života usahnuti ovomu svijetu, ali se roditi novomu, znan je

samo Isusu čiji ponovni dolazak iščekujemo.

Zaboravljajući prečesto da mi je ovaj dan možda posljed-

nji u ovomu životu, ili da je nekomu od mojih bližnjih ovaj

dan možda posljednji, zaboravljam i na to da upravo tako tre-

bam živjeti. Kao da mi je ovo posljednji dan u životu.

Uvjerena sam kako bi tada osmijeh bio češće na mojemu

licu, i gruba riječ ne bi se prečesto otela s mojih usana …

No, znam da će mi Gospodin oprostiti i tu moju slabost,

i sve one slabosti s kojima mu dođem svaku večer "usahnu-

la", umorna i opterećena. No, "riječ Boga koja ostaje dovije-

ka" daje mi uvijek novu nadu u kojoj je spas./Ž./zkvh

.org.r

s

MladiUredio: PeTaR

3322

��11

22 //

2200

0077

Dragi mladi!!!Kraj je jedne godine, početak druge, kraj je Staroga Zavjeta, a početak Novoga.

Tema u novinama, emisijama, na web portalima a podsjetimo da je kraj jednogarazdoblja uvijek početak drugoga. Svi iščekuju neke promjene: bolji život u novojgodini, više blagoslova, zdravlja itd. Što u stvari očekujemo? Židovi su u Staromezavjetu čekali Mesiju koji je trebao spasiti izabrani narod. Oni su očekivali osobukoja će ih spasiti od Rimskoga ropstva, a u biti, oni su bili zarobljeni u svojim oko-vima. Nisu htjeli prihvatiti Krista za kralja jer bi morali nešto učiniti, morali bi se

mijenjati! To čak i danas teško prihvaćamo! E, opet postavljam pitanje: što očekuje-mo? Puko zadovoljavanje potreba ili zaista neku promjenu? A ako i mi hoćemo neku promjenupotrebno je nešto i učiniti!

Pozvani smo slijediti Krista koji se skrio u štalici, koji je živio jednostavnim životom, bez ičega,a opet je imao SVE! Kako je to moguće učiniti danas? Živjeti pustinjskim životom? Pa kako kad supustinje postale turističke atrakcije! Da se odreknemo svega što imamo? Zašto je onda Gospodinstvorio zemlju i sve na njoj? Da uzimamo svoj križ svaki dan? Zašto kad imamo sve mogućnosti dane moramo maknuti ni malim prstom.

Zašto naš život treba biti drukčiji od svijeta kad smo stvoreni u njemu? Doista, teška su pitanja pred nama..... I zaista se trebamo upitati! Ali i tražiti odgovor! Odgovor

nije sasvim jednostavan, ali mislim da je potrebno osloniti se na činjenice, pa ih staviti na vagu ividjeti koja će strana biti bolja!

PeTaR

Tribina mladih"Sveci i mi" bila je tema posljednje tribine mladih

u ovoj godini, održane 18. studenog u Katoličkomkrugu. Predavač je bio preč. Franjo Ivanković, koji jeu svojemu izlaganju istaknuo koliko je važno postićisvetost, a još važnije kako stići do nje.

Temelj svetosti jest riječ Božja. Svetost je ona kojaistiskuje sebičnost iz našega života. Tako potisnuta sebič-nost stvara mjesto za nešto bolje i ljepše, a to je povjere-nje. Počinjemo prihvaćati sve što nas okružuje onakokakvo ono jest, ujedno stvaramo vezu između Boga i nas,što nas čini Božjom djecom. Kada stvorimo vezu izmeđuBoga i nas, odnosno kada se u nama probudi ono djeti-nje, postajemo spontani, spremni na djela i pomoć dru-gima. Malo je potrebno da bismo živjeli i postignuli sve-tost, ali sve ovisi od nas, zaključio je predavač.

Martina

Misa za mladeU katedrali Sv. Terezije

Avilske proslavljena je 7. pro-sinca misa mladih s nakanom"Za obnovu ljubavi", a predsla-vio ju je mladomisnik vlč.Predrag Alilović.

Na početku svoje propovi-jedi govorio je o sebi kakao biga mladi što bolje upoznali.Rodom je iz Srbobrana gdje jezavršio osnovnu i srednjuškolu. Započeo je studij geologi-je, ali ga nije dovršio, budući daje tražio nešto bolje i više, neštošto bi ga u potpunosti ispunilo.

Tako se opredijelio za teologiju. Studij je završio u Oregonu uPortlandu, a 30. studenog ove godine tamo je zaređen za sveće-nika.

Kada su ga upitali što je ono što bi ponio u Oregon, rekaoje: "Ljubav koju mi mladi ovdje njegujemo". Jer, u nama postojiponos i dika što smo vjernici. A sve to ne bi postojalo da nemaljubavi u nama. Također je istaknuo kako treba živjeti onakokako drugi žive, ali se treba ponašati onako kako to Isus očeku-je od nas, a to je da ljubimo jedni druge kao što On ljubi nas.

Na kraju propovijedi uputio nam je nekoliko savjeta. Buditesvjetlost svijeta, kao što to veli Drugi vatikanski koncil. I ako vastko upita što u vama jača vjeru, što vam daje snagu ljubiti jednidruge, pa čak i svoje neprijatelje, vi mu recite: ISUS KRIST, poru-čio je predavač.

Misa mladih za mirMjesto: župa Isusova Uskrsnuća

Datum i vrijeme: 4. 01. 2008. u 20 sati

Tribina mladihTema: Ateizam

Mjesto: Katolički krugPredavač: dr. Tadej Vojnović

Datum i vrijeme: 20. 01. 2008. u 19 sati

I za tebe se Isus rodio!

Čestit Božićuz blagoslov u novoj,

2008. godini!

Naši pokojnici

3333

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

S. M. MARISTELA (Margareta) MIKOVIĆ

S. Maristela je preminula2. prosinca u 75. godini životai 50. godini redovničkih zavje-ta, nakon kratke i teške bole-sti embolije pluća. Sprovodneobrede, 4. prosinca, iz kapelesv. Ane na subotičkom "Ker-skom groblju" predvodio jemons. dr. Andrija Kopilović,župnik župe Marije MajkeCrkve u kojoj je s. Maristelaživjela i djelovala posljednjih

desetak godina. U svojoj propovijedi ističući njezinovjerno i revno služenje Bogu i narodu, spomenuo jekako je ove godine gotovo na silu željela hodočastitiu Mariju Bistricu, kao da je predosjećala da će to bitinjezino posljednje ovozemaljsko hodočašće. U MarijiBistrici joj je pozlilo tako da je jedva izdržala to hodo-čašće.

U prigodnom oproštajnom govoru s. DomagojaMarić, provnicijalna poglavarica Družbe KćeriMilosrđa, podsjetila je na životni put s. Maristele.Ona je, među ostalim, rekla:

S. M. Maristela Margareta Miković, rođena je25. prosinca 1932. u Subotici u katoličkoj obitelji, odoca Benedikta i majke Marije rođ. Bukvić. Rasla je uokružju obiteljske ljubavi dobrih roditelja, koji suživjeli po načelima vjere u potpunom predanju uztroje braće i dvije sestre. U obiteljskom domu nauči-la je sve kućne poslove, te je pomagala u radu svomocu koji je bio zemljoradnik. Novicijat započinje 12.rujna 1956. i dobiva redovničko ime s. M. MaristelaSrca Isusova. Prve redovničke zavjete položila je 12.rujna 1958., a doživotne 12. rujna 1963. Na početkusvog redovničkog života vrši službu sakristanke užupnoj crkvi "Svih Svetih" u Blatu. Zatim prima izBožje ruke križ bolesti, tuberkulozu pluća, te zbogliječenja boravi godinu dana kao bolesnica u Šestina-ma. Radi boljeg oporavka poglavarice je šalju na moreu Preko, gdje djeluje kao kućna sakristanka, dvoribolesnu s. M. Feliciju Radmilo, a nedjeljom svira uKali; u Smokvici na otoku Korčuli također vrši službuorguljašice. Zatim odlazi u Novi Sad, a potom uValpovo. U Cavtatu vrši službu orguljašice, njegujedjecu i starce. U Zagrebu na Trešnjevci je vršila služ-bu nadstojnice, sakristanke i ekonome, te nakon togau Ðurđinu obavlja razne službe: mjesne predstojnice,sakristanke, zvonarice, orguljašice, kuharice, spre-mačice i katehistice. Naša draga s.M. Maristela dje-lovala je još u Somboru i do kraja života u Aleksan-drovu kao sakristanka u župi "Marija Majka Crkve".U svom radu bila je marljiva. Bila je jednostavna, tiha,nenametljiva i uvijek spremna pomoći.

Svoju bolest, kojom ju je nebeski Zaručnik poho-dio, spremno je prihvatila i nosila kroz život hrabro is predanjem, nastojeći koliko su joj sile dopuštalepomoći u radu svojim sestrama. Posljednje dane živo-ta provela je u bolnici u Subotici, moleći za sestre,župnu zajednicu, svoje najdraže i dragu joj Družbu.

A. A.

DVA POHODA SESTRICE SMRTIU roku od tjedan dana sestrica smrt, kako bi rekao sv. Franjo, dva puta je pohodila Družbu Kćeri Milosrđa.

Gospodin je pozvao k sebi s. Maristelu i s. Sibilu.

S. M. SIBILA (Kata) TEMUNOVIĆ

S. Sibilu Gospodin je pozvao k sebi nakonduge i teške bolesti, 10. prosinca ove godine,na dan njezinog ulaska u samostan i zemalj-skog rođendana Blažene Majke Utemeljiteljice.Umrla je u 88. godini života i 67. redovničkihzavjeta. Pokopana je također u subotičkom"Kerskom groblju" u grobnicu sestara KćeriMilosrđa. Sprovodne obrede, 12. prosinca,predvodio je mr. Andrija Anišić, župnik župe Sv.Roka u Subotici u kojoj je s. Sibila provela većidio svog redovničkog života. On je sestrama irodbini pokojnice izrazio sućut u ime subotič-

koga biskupa dr. Ivana Pénzesa koji zbog neodgodivih obveza nijemogao predvoditi obrede. Prigodnu propovijed, po njezinoj želji, odr-žao je mons. dr. Andrija Kopilović. On je u svojoj propovijedi osobitoistaknuo njezinu veliku ljubav prema marijanskom svetištu "Bunarić"gdje je, dokle god je to mogla, posluživala kao sakristanka, pa i ondakad nije bila u župi Marije Majke Crkve. Spomenuo je također kakosu je vjernici voljeli, te su joj rado tepali riječima "naša Nana".

I od nje se takođere oprostila s. Domagoja. Evo kratkog izvatkaiz toga govora.

S. M. Sibila Kata Temunović, rođena je 8. rujna 1920. godine uSubotici od uzornih kršćanskih roditelja Stjepana i Marije rođ. Jurić,u obitelji s 9-ero djece. Svjetlo dana ugledala je na rođendan nebeskeMajke Marije pod čiju zaštitu je stavila cijeli svoj život i njoj se utjeca-la u svim potrebama duše i tijela.

Nakon svršene osnovne škole, Gospodin dobri pastir pokucao jena vrata njezinog srca. Osjetivši rano Božji poziv, 10. prosinca 1937.godine stupa u samostan u Subotici, Družbe Kćeri Milosrđa TSR sv.Franje, na rođendan jedne druge velike žene, svoje Utemeljiteljice bl.Marije Propetog Isusa Petković. Nakon godinu dana, u listopadu1939. godine odlazi u matičnu Kuću u Blatu na Korčuli i započinjekandidaturu Družbe. Redovničko odijelo obukla je na blagdan ImenaMarijina, 12. rujna 1940. godine i dobila redovničko ime s. M. Sibila,Presvetog Srca Isusova.

Prve zavjete položila je 13. rujna 1941. godine, a doživotne 11.rujna 1947. godine. Svoje odgojno razdoblje proživjela je u teškimgodinama Drugoga svjetskog rata i učvršćivala svoj život na tvrdojkori života, ne štedeći se u žrtvi i ljubavi prema svima s kojima ju ježivot povezivao.

Nakon Prvih redovničkih zavjeta radila je s izbjegličkom djecomu Zagrebu, a zatim u Zemunu sa slijepom djecom. U kolovozu 1945.godine ponovno se vraća u Suboticu, gdje obavlja različite domaćin-ske poslove, s posebnim zaduženjem za rublje sestara. Kraće vrijemedjeluje i na Vinagori, a 1956. godine poglavari je šalju u Šestine po-novno za rad s djecom gdje oboljeva od TBC pluća i kao bolesnica tuostaje na liječenju. U studenome 1956. godine blažena Majka Ute-meljiteljica vraća ju u Suboticu na promjenu zraka i oporavak. Kroz tovrijeme radila je s djecom i vršila dužnost sakristanke u župnoj crkviSv. Roka. Kao sakristanka djelovala je u Valpovu i župi "Marija MajkaCrkve" u Aleksandrovu.

Kroz svoj životni vijek oblikovala se u zrelu redovnicu kroz malekorake kršćanske ljubavi. Tijekom cijelog života bila je boležljiva. Križbolesti nosila je strpljivo i s velikim predanjem u volju Oca nebeskogakoji je bdio nad njezinim životom. U više navrata bila je i na bol-ničkom liječenju, posebno nakon frakture kuka kada je ostala nepo-kretna i prikovana na bolesničkom krevetu. Njezina patnja nije bilauzaludna. Vedro i odvažno nosila se s poteškoćama, prikazujući ih zanapredak Crkve, posebno drage joj Družbe, te procvat novih redov-ničkih i svećeničkih zvanja. /A. A./zk

vh.or

g.rs

Obitelj Uredila: obitelj Huska

3344

��11

22 //

2200

0077

� Oba bračna partnera trebala bi htjeti baviti se svojimbračnim odnosom. Međusobno obećanje doživotne ljubavikod sklapanja braka trebalo bi glasiti: Do kraja života bavitćemo se svojim brakom!

� Oba bračna partnera trebaju rezervirati vrijeme zabavljenje svojim bračnim odnosom, ako ne žele da im braknakon kraćeg ili dužeg vremena sam po sebi ugasne.

� Osigurati nesmetanost bavljenja bračnim odnosom– ne samo određeno vrijeme nego i prikladno mjesto zatakav posao. Bračni si par mora osigurati svoj kutak za zajed-ničko reflektiranje o sebi i svom braku, gdje ih neće ometa-ti ni dijete, ni susjede, ni svekrva ni punica, a niti svakodnev-ni problemi domaćinstva.

� Redovito razgovarati o bitnim stvarima bračnogodnosa: ne gubiti se u sporednim sitnicama, ne izbjegavatibitne probleme braka bez obzira na to koliko bili neugodni inaporni. Ukoliko neće razgovarati o svom braku, vrlo će brzoo njemu početi govoriti susjedi, znanici i na kraju pravnici isocijalnoj radnici.

� Priznati jedno drugome da nisu isti, da su različiti ida imaju pravo na tu različitost, koju treba poštivati s jedne idruge strane.

� Supružnici su u tim različitostima ravnopravni i upra-vo one obogaćuju i čine interesantnim njihov brak.

� Prihvatiti nužnost bračnih konflikata i vježbati se unjihovu rješavanju. Njihovo guranje pod tepih je "kraljevskiput" prema razvodu braka.

� Supružnici se u braku moraju brinuti i o sebi i o par-tneru, a ne samo o partneru ili samo o sebi. Bračni odnos nemože dugo i kvalitetno egzistirati bez obostranog zadovolj-stva, obostrane sreće, obostranog sudjelovanja u njemu.

� U braku nije sve očito, jasno i svjesno. Mnogo se to-ga u njemu događa mimo volje bračnih partnera i namjere.Sve to treba prihvatiti, osvijestiti i svjesno na obostranu ko-rist iskoristiti.

Moeller i Jellouschek, (najpoznatiji bračni psihoterapeuti

suvremene Njemačke)

Dijete nam se rodilo...Dragi čitatelji! Naša riječ za ovaj mjesec je

"Hvala!" Hvala Bogu za najljepši dar koji nam jemogao dati: novi život, dijete! Marija Magdalenanovi je član obitelji Huska, moramo priznati tre-nutno najmaženiji! Hvala svima koji su molili Božjiblagoslov za nas, jer je porod, iako veoma rizičan (po peti put carski rez),prošao sasvim blagoslovljeno. Bogu hvala i za ginekologa-akušera dr. Mila-dina Kneževića, koji je ovaj zahvat, koji ne bi prihvatio učiniti možda ni jedandrugi naš liječnik (zbog rizika od pucanja maternice) izvršio vješto i izuzet-

no uspješno, tako da se majka oporavila veoma brzo i lako, a sve je prošlo gotovo bez lijekova protiv bolova! Neka mu rukei dušu uvijek čuva i vodi dragi Bog, sav njegov rad ZA ŽIVOT blagoslovi i pravi mir i svu radost svima njegovima podari!Neka svaki kršćanski bračni par pronađe takvog dobrog liječnika (osobito ginekologa), koji razumije kršćanske stavove imoral i poštuje ih! Slava Bogu! Hvala obitelji Radija Marije, koja je također više puta molila za ovu bebicu! Hvala blaženojMariji od Propetog Isusa Petković, čiji su zagovor Huskini molili na hodočašću u Blato, ali i na Devetnici u njenu čast – jerje liječnik vidio na ultrazvučnom pregledu nešto sumnjivo u razvoju mozga. Marija Magdalena je zdrava, lijepa, velika dje-vojčica koja dobro napreduje i koja požuruje mamu da se sasvim oporavi i da mogu svi skupa pred Isusa – zahvaliti Mu nasvemu i proslaviti krštenje!☺ vh

DEVET OSNOVNIH PRAVILA ODRŽAVANJA, RAZVIJANJA I USAVRŠAVANJA KVALITETE BRAČNIH ODNOSA.

Pripremi mene, o Bože, kao roditelja, djeda ili baku: � Da pažljivo promatram djecu i da budem osjetljiv za njihove potrebe. � Daj mi da imam uvid u njihov život.� Daj mi da ja budem siguran u Tvoju ljubav i da se oslanjam na Tebe,

jer ja Te trebam jednako kao i djeca. � Pomozi mi da dam pažnju djeci i da budem spreman dati im usmjerenje

u odlukama koje donose.� Pomozi mi da im mogu pružiti moralne temelje za njihov život.� Pomozi mi da im pružim okružje u kojem će biti emocionalno zdravi

kroz pažnju koju ću im pokazivati.� Pomozi mi da se pobrinem za njihove potrebe i da ih pripremim za svijet

s kojim će se suočiti kad odrastu. � Pomozi mi da im mogu reci o svome odnosu s Tobom, Oče.� Podsjeti me da si uzmem vremena da pogledam svijet s njihove perspektive. � Podsjeti me da se više igram s njima.� Pomozi mi da im ja mogu biti uzor pobožnosti. Amen.

Molitva je najbolja zaštita koju vaša djeca ili unučad mogu dobiti. Recite im da se molite za njih taj dan, i pitajte njih za što bi oni željeli da se vi molite u njihovim životima.

☺ za život: VJERUJ I TI: BIT ĆE SVE U REDU!Dugo sam dvoumila o tome podijeliti ili ne s nepoznatima svoj najbliži dodir

s Bogom, njegov odgovor na moja najveća strahovanja, na moju tugu. Odlučilasam ipak to učiniti – zbog onih koji misle da im nitko ne treba, da im nitko nemože pomoći, zbog onih koji su izgubili vjeru, zbog onih koji su se udaljili odBoga ili zaboravili na Njega. On je naš Otac i sve što trebamo je zamoliti Ga danam pomogne.

Imala sam 25 godina, bila sam jednu godinu u braku i nitko nije bio sretnijiod mene kad sam saznala da sam trudna. Muž i ja podijelili smo radost s cijelomobitelji. Međutim, nakon par dana stigao je poziv od doktora da se hitno javim.Znala sam da nešto nije u redu: "Gospođo, s vašim nalazima nešto nije u redu –toksoplazmoza... Možete očekivati spontani pobačaj, možete roditi mrtvo dijete.Ako se dijete rodi, može imati teška oštećenja... Bilo bi dobro da razgovarate smužem i da na vrijeme odlučite što ćete učiniti." Pola toga što mi je govorio nisamni čula. Znam samo da sam sjedila nasuprot njega, da mi se grlo stisnulo, oči sepunile suzama, a duša me beskrajno boljela. Što to on priča? Ni danas se ne sje-ćam kako sam izašla iz ambulante. Muž me pitao što ne valja, ali ja ni glasa nisammogla pustiti. Sve je odjednom postalo crno, besmisleno, tupo. Došli smo kući,zavukla sam se u krevet i poželjela da me više nema. Cijela obitelj brinula se zbogmene, tješila me, a ja sam se osjećala posve sama. Ja, moje dijete i bol.

I onda nakon toliko suza ipraznine, sinulo mi je: Pa ja nisamsama! On je tu! Tu je Majka Božjakoja će se za nas zauzeti. Obrisalasam suze, pogladila svoj trbuh irekla svojoj bebi da će sve biti uredu. Od tog trenutka znala samda nisam sama. Doktor je htio daidem na još neke pretrage, ali samja odbila. Svaki dan posvećivalasam svoje molitve i misli Majci imolila je da se za moje dijete za-uzme kod našega Oca. Ona mi jezauzvrat davala snagu i bila samspremna prihvatiti ono što mi jenebeski Otac namijenio.

Moje dijete sad ima 6 i pol godina. Rođena je 21 dan ranije. I da, posve jezdrava, lijepa djevojčica.

Hvala ti nebeski Oče! Hvala ti Majčice!(svjedočanstvo sa katoličke internet stranice)

� protiv života: DJECA I ALKOHOLTijekom prošle godine čak 40,3% od ukupnog broja odraslih stanovnika

Srbije i 33,6% mladih uzrasta od 15 do 19 godina konzumiralo je alkohol – rezul-tati su istraživanja zdravlja stanovnika Srbije koje su obavili tijekom 2006. struč-njaci Instituta za javno zdravlje Srbije "Dr Milan Jovanović – Batut". Prema ovomistraživanju, u Srbiji se svako četvrto dijete uzrasta od 12 do 19 godina opilo barjednom u životu i to skoro svaki treći dječak (31,8%) i svaka peta djevojčica(19,5%).

Alkohol nije otrov, riječ je samo o količini. Granica normalnog i zloporabe zamuškarce je 14 čaša alkoholnog pića za tjedan dana, a za žene duplo manje.Jedinica predstavlja čašu žestokog pića koja je identična s 2 dcl vina ili ½l piva. Upojedinačnim prilikama, recimo na slavlju, riskantno je sve što je preko pet čašažestokog pića za muškarce i više od tri za žene – objašnjava dr. Vera Trbić izInstituta za mentalno zdravlje. Prosječan broj tjedno popijenih doza alkoholnihpića kod mladih je 4,7. Tijekom prošle godine 10,5% djece i omladine kupovalo jealkohol u samoposlugama, kafićima i restoranima. (prema pisanju lista DANAS)

Jedan od sedam glavnih grijeha je NEUMJERENOST U JELU I PIĆU, a pošti-vati Božju volju i čuvati se grijeha treba uvijek, pa i tijekom najvećih blagdana!ČESTIT BOŽIĆ i (umjereno!) živjeli!

MALE MUDROSTI

Protjerali su IsusaPribližava se Božić i ulice su prepu-

ne svjetla.Bezbroj trgovina, profinjeno, ali

pretjerano bogatstvo. S lijeve strane na-šeg automobila, nižu se upadljivi izlozi.Iznad izloga dražesno sipi snijeg, no to jesamo optička varka. Zatim dječaci i dje-vojčice na sanjkama koje vuku jeleni,Walt Disnijeve životinjice. Ponovno sanj-ke i djed Božićnjak i lanad, praščići, ze-čevi, žabice, crveni patuljci. Sve se ugla-đeno kreće. Ah, evo i anđelčića... Makakvi! To su nedavno izmišljene vile kaoukras snježnom pejzažu.

Jedno dijete s roditeljima podiže sena prste i zadivljeno promatra.

No, u mom srcu nevjerica, a zatim ibunt: ovaj bogati svijet prisvojio je Božići sve božićne ugođaje, ali je iselio Isusa.Voli božićnu poeziju, njegovo ozračje,prijateljstvo koje stvara, darove, svjetla,zvijezde, pjesme. Koristi Božić za najbo-lju zaradu u godini, ali na Isusa ne misli.

"Došao je među svoje, no nisu gaprihvatili..."

"Nije bilo mjesta za Njega u svra-tištu...", niti na Božić.

Noćas nisam spavala. Ova me mi-sao držala budnom. Ako bih se ponovnorodila, napravila bih mnoge stvari koje bislužile Božićima ljudi na zemlji. Tiskalabih najljepše čestitke na svijetu, radila bihfigure i figurice najdragocjenije umjet-nosti, zapisivala bih poezije, pjesme izprošlosti i sadašnjosti, ilustrirala bihknjige za malene i velike o ovom veli-kom "otajstvu ljubavi". Pripremala bihpredstave i filmove, ne znam što sve nebih učinila...

Danas sam zahvalna Crkvi što jesačuvala kipove i slike.

Kad sam prije mnogo godina bila uzemlji u kojoj dominira ateizam, jedansvećenik je klesao kipiće anđela da biljude podsjetio na nebo. Danas ga razu-mijem više. Zahtijeva to praktični atei-zam koji sada preplavljuje svijet. Sigurnoda ovo prepisivanje Božića, a protjeriva-nje Novorođenog zaboli.

Neka se barem u svim našim kuća-ma – slaveći ga više no ikada – uskliknetko se rodio.

Chiara Lubich "Vraća se Božić..."

Obitelj / Za život

3355

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �Uredila: Vesna Huska

zkvh

.org.r

s

Močvarna i vodom bogataBačka

Močvarna, doduše, ali plodnabačka ravnica je oduvijek privlačilaljude, da se upravo tu nastane. Osimod plodnog tla, hranu za ljude je osi-guravala na istoku Tisa, a na zapadu ijugu Dunav. Uz Dunav je tekla i neka-da plovna rijeka Mostonga, takođerbogata ribom. Godine 1802. iskopan jeVeliki bački kanal, što je imalo za po-sljedicu povlačenje rijeke Mostonge,koja je u starim vremenima čestoznala poplaviti, i inače močvarno zem-ljište. Danas je od Mostonge ostao jošsamo neznatan potok, koji sa zapadnei sjeverne strane opasuje grad Som-bor. Često presuši. O veličini rijekegovori podatak da je 1698. godine podmost na Mostongi kod Sombora tre-balo ugraditi šest pari stupova. DiljemBačke bilo je još potoka i manjih rije-ka, koje su s jedne strane napajale plod-nu crnicu, a s druge strane su te rije-ke pružala hranu stanovništvu.

Prastanovnici

Bački arheolog Kálmán Gubitzaje u okolici Sombora u Bačkom Mono-štoru otkrio tragove jedne naseobinepračovjeka. U somborskom kraju imatragova iz kamenog i brončanog doba.U vremenima prije Krista u Bačkoj suživjeli različiti manje ili više poznatinarodi, kao Skiti. Tukidid svjedoči oGetima, Tacit piše o Dačanima. Tu suživjeli i Jazigi, protiv kojih je ratovaocar Trajan. Neki učenjaci drže da su uBačkoj živjeli Slaveni već od 3. stolje-ća. Premda je u somborskom krajunađeno dosta rimskog kovanog nov-ca, ne može se sa sigurnošću tvrditida su tu živjeli Rimljani. No, nemasumnje, da su Rimljani živjeli u Baču iu Batini, gdje su nađene rimskeopeke. Na području današnjeg Som-bora Rimljani su vjerojatno ratovaliprotiv Jaziga. Dolazak Huna u 4. sto-ljeću značio je nestanak Jaziga. No,kad je Attila 453. godine umro, nesta-lo je i Huna u bačkim krajevima.

Crkva

Grad Sombor je kroz srednji vijekbio tijesno povezan s nekada velikim iznačajnim gradom Bačom. Ako jeovdje bilo katolika, vjerojatno su bilipod jurisdikcijom bačkoga biskupa.Bač je bio sjedište biskupa još 535.godine, a bio je u okviru crkvene po-krajine (metropolije) u Prvoj Justini-jani kao sufraganska biskupija. Far-latti drži da je Bačku biskupiju osno-vao splitski nadbiskup Honorije.

Slaveni i Avari

U drugoj polovici 5. stoljećapojavljuju se dobro uređena slavenskaplemena. Živjeli su u slozi s Avarimaod 6. do 9. stoljeća. U 9. stoljeću jeKarlo Veliki potukao avarsku vojsku,pa se od tada više ne pojavljuju. Kad je814. godine umro Karlo Veliki, uBačku dolaze nova slavenska i bugar-ska plemena. Hrvatski povjesničarFerdo Šišić, kako se čita na 76. stra-nici njegova djela "Pregled povijestihrvatskoga naroda", izdanom u Za-grebu 1962. godine, smatra da jeizmeđu 630. i 640. godine u Bačkupočelo prvo doseljavanje Hrvata. Papiše, da amo "provaljuju oboružanečete Hrvata iz njihove domovineBijele Hrvatske (današnje Male Polj-ske sa sjedištem oko Krakowa) uPanoniju i rimsku Dalmaciju te,nadvladavši i protjerujući Avare, samizagospodovaše u tim krajevima". Akoni tada nisu došli Slaveni u Bačku,možda su amo došli i ranije, ali kaopodanici Avara.

Dolazak Mađara

Tražeći područje gdje će se na-staniti, Mađari su već 896. godinedošli i u plodno međuriječje Tise iDunava. Živjeli su među Slavenima,ali su tijekom povijesti ovim krajevimadavali sve jači mađarski biljeg. Slaboorganizirani Slaveni su bili i podBugarima i pod Francima. Sve do 11.

stoljeća ni Slaveni ni Mađari ne izlazeznačajnije iz mraka povijesti. U vrije-me prvoga mađarskog kralja, svetogaStjepana (970.–1038.) najuglednijemjesto u Bačkoj je, bez sumnje Bač,koji je već tada imao četiri crkve.Tamo su Slaveni već tada igrali važnuulogu, što neki zaključuju iz činjeniceda je prvi bački župan bio Vid.

Sveta braća Ćiril i Metod

Blage uspomene subotički bis-kup Matija Zvekanović (+1991.) isti-če da su slavenski apostoli na pozivkneza Rastislava, putujući u Morav-sku u 9. stoljeću, zacijelo prošli i krozBačku propovijedajući kršćanskuvjeru. Kad su 867. godine morali poćiu Rim, da pred Papom opravdaju svojemisijsko djelovanje, a napose slaven-ski jezik u bogoslužju, sveti Ćiril jeumro u Rimu, gdje je i pokopan, aMetoda je 868. godine papa imenovaopanonskim nadbiskupom. Njegova jejurisdikcija bila personalna a ne terito-rijalna, a odnosila se na sve Slavene uPanoniji. Neki smatraju da je Meto-dovim imenovanjem za nadbiskupaponovno obnovljena Sirmijska bisku-pija u Srijemskoj Mitrovici. No kakose u to vrijeme Srijem još nije bio opo-ravio od hunskih razaranja, za pretpo-staviti je da je sveti Metod upravo Bačuzeo za svoje sjedište. Sve da u Bačutada i nije bilo biskupa, postojala jejaka tradicija o tamošnjoj nekadašnjojbiskupiji. Bač je u to vrijeme bio veli-ka slavenska naseobina. Cijelo dese-tljeće je sveti Metoda nosio naslovpanonskog nadbiskupa. On je 873.godine prešao iz Panonije u Morav-sku, međutim se još i 876. godinenaziva panonskim nadbiskupom. Od880. godine nosi samo naslov marav-skog nadbiskupa. Bačka je u to vrije-me bila sigurno pod jurisdikcijompanonskog nadbiskupa. Biskup Zve-kanović je bio mišljenja da svetiMetod nije stolovao u Baču, ali da jetamo podigao nadbiskupsko sjedište ukojem je povremeno boravio.

Povijesni kutakPiše: Stjepan Beretić

3366

��11

22 //

2200

0077

Somborske katoličke župe i njihovi župnici II.

Somborski srednji vijek

ment kulture kojemu pripada taj narodi taj čovjek. I samu kulturu određujepovijest, mentalitet, standard i mnogedruge datosti jednoga naroda ili kraja.Ako bi netko "iskoraknuo" iz te kultu-re, našao bi se u "praznom prostoru".

Svaka se, pa onda i liturgijskastvarnost događa u konkretnoj kulturi ikonkretnom vremenu. Elementi teodređene kulture koji ulaze u liturgiju islavlja, zove se inkulturacija. Crkva,kao brižna majka, koja okuplja svenarode svijeta, radosno prihvaća svepozitivne elemente što jedan narod ilicivilizacija nosi sa sobom kao vrednotukoja može biti ugrađena u kršćanskisistem vrednota. Tako se i Božić kaodan Kristova rođenja u IV. stoljeću"obukao" u slavljenje pobjede svjetlakoje je u Rimu bilo tako ukorijenjenoda se nikako nije mogao mimoići 25.prosinac. Što je Crkva učinila? Tom,inače poganskom običaju, dala je jedanbitni novi sadržaj, a to je stvarno svjetlokoje je došlo na ovaj svijet jest IsusKrist. Njegov dolazak je pobjeda nadtamom. I tako je obasjao našu povijest

da je 25. prosinac primio najjasniji sadr-žaj pravoga Sunca – Krista Gospodina.

Što je sada s običajima koji pratenaše slavljenje Božića? Jesu li oni opas-ni? Nikako. Običaji koji su čak različitiod mjesta do mjesta, izričaj su onogašto je u našem narodu najvrjednije i naj-ljepše što se može povezati s otajstvomKristova rođenja. Jasno da je običajelakše pamtiti i lakše slaviti negoli otaj-stvo. U ovoj činjenici se krije nekaopasnost. Koja? Jednostavno čovjekzakonom linije manjega otpora lakšepamti izvanjske stvari i one koje ga neobvezuju na nutarnju promjenu i stav istoga se lako opusti i prepusti pripravivanjštine pri čemu koji puta zaboravljabit. Kod Božića i božićnih običajapostoji utemeljena opasnost da se pre-naglasi sve ono što je iz tradicije i kul-ture, pa čak i iz poganstva prenesenotako slavi kao da je to bitno. Primjerice,kao da obitelj ne može slaviti Božić akonema "grane". Jasno da je kićeni bor

običaj koji je nastao u germanskim kra-jevima i koji je novijega datuma.Njegovo značenje i nije tako veliko, aipak je ušlo u dušu naroda pa se sjeti-mo vremena komunizma kad se čak tajznak i tajno postavljao u kuću kao znakBožića, ali se nije smjelo otići javno ucrkvu. Dakle, opasnost je bila u tomeda u jednom znaku i simbolu gledamocijelo otajstvo, a iz vida izgubimo doga-đaj i poruku Božića. Tako je očuvanobičaj, a izgubio se sadržaj. To je tadruga opasnost koja je najčešće vlastitatzv. "nasljednom kršćanstvu". Podsvaku cijenu se čuva običaj, jelovnik imnogo toga, a Otajstvo se gubi do temjere iz vida da se čak ne zna vjerompriznati što se zapravo slavi.

Nažalost, veliki broj deklarativnihkršćana će ostati na razini takvoga slav-ljenja. To je ta treća opasnost. Najnovijaje došla s mentalitetom potrošačkogdruštva. Božić je postao datum okokojega se želi sve okupiti u znaku dari-vanja – izmjene darova – a da se iz vidaizgubi da je najveći dar kojega prima-mo a i dajemo, sam Krist Gospodin.

Što dakle? Slaviti Božić bez običa-ja? Nikako. Ali ono pravo je u tome dase spremamo otvoriti vrata svojegasrca da Krista primamo u svoju nutrinui da mu u svojoj duši spremimo"Betlehem". Ako se on u nama nenastani, ne može se za nas i nama dogo-diti Božić. Dakle, prvo je čin vjere, činobraćenja, čin duhovne priprave.Nakon toga slijedi marljivo i promišlje-no "produhovljavanje" običaja od spre-manja do jelovnika koji trebaju popri-miti tradiciju naše kulture i biti prene-sene na mlađe generacije kao "znakraspoznavanja" kome pripadamo, s kimslavimo i način kako slavimo. To nasuzajamno obogaćuje i čini onaj duhovnidoživljaj utjelovljenim u konkretni tre-nutak i događaj. Kada razmišljamo oBožiću, poruka je vrlo jasna – saberimose, radujmo se ali pazimo da nam Božićne bude samo spomendan nego doga-đaj i da nam Božić ne prođe bez Boga,jer onda i nije Božić.

Vjernici pitajuOdgovara: dr. Andrija Kopilović

3377

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

Liturgijsko slavljenje je javni činkojim kršćanska zajednica slavi Boga.To slavljenje se događa u riječima i zna-kovima. Ono što je u liturgijskom slav-lju bitno jest svijest da se u slavlju nečini samo spomen na nešto što je pro-šlo ili sjećanje na nešto što je dogođenojer je liturgija uvijek i ponovno samdogađaj. Znao je često govoriti profesorBenvin da liturgija nije "sveto skazanjenego sveto događanje". Vatikanskisabor je upotrijebio izraz "posadašnje-nje", ipak svjestan da time nije izrekaosvu puninu koja se događa u liturgijikao otajstvu spasenja. Dok mi u litur-giji slavimo, u znaku i riječi, s desneOčeve Isus Krist, kao jedini Veliki sve-ćenik za nas posreduje i s nama slavi.Zato je svaki liturgijski čin neponovljivdogađaj i jedinstven u povijesti. On sedogađa samo jedan put – tada kada sedogađa – i onaj drugi, makar mu jeposve jednak – već je nov i drugi. Tomoramo imati pred očima kada slavimonaše blagdane, osobito ovako velikekao što je Božić.

Vi u svome pismu spominjeteodnos običaja i liturgije. Pokušajmorazjasniti što je to običaj koji je povezans liturgijom. Vidite, Isus Krist se utjelo-vio. Dakle, Bog koji je nevidljiv, koji jeneobuhvatljiv, koji je neizmjeran, učinioje nečuveno, ali divno djelo, a to je dase "obukao" u našu smrtnost, prolaz-nost, čovječnost. Postao je obično male-no dijete. Utjelovio se u konkretnomnarodu i u konkretno vrijeme koje jeodređeno i kulturom i mentalitetom ijezikom, itd. Dakle, samo utjelovljenjese dogodilo, recimo tako, inkulturacij-ski. Što to znači? Ni jedan čovjek nemože živjeti dostojno ljudski život akoje "ničiji". On pripada konkretnomnarodu i konkretnom vremenu. Tajnarod i to vrijeme određeni su s višeelemenata. Nas ovaj put zanima baš ele-

Saberimo se i radujmo se, ali pazimo da nam Božićne bude samo spomendan nego događaj, te danam Božić ne prođe bez Boga, jer onda i nije Božić.

Božić u običajimaVrijeme priprave za Božić pone-

kad nas tako umara da Božić doče-kamo iscrpljeni. Toliko toga se od nasočekuje, a najviše da se sve proslaviprema običaju. Koliku ulogu u pro-slavi Božića imaju običaji? Što jebitno u tim običajima sačuvati?

Umorna domaćica

zkvh

.org.r

s

Koncilska konstitucija o "Crkvi usuvremenom svijetu", govoreći o suvre-menom ateizmu, donosi sljedeće riječio kojima je vrijedno ozbiljno razmisliti,

osobito u našim prilikama:"Da se očituje prisutnost Božja, mnogo pridonosi brat-

ska ljubav među vjernicima, koji u duhovnoj jednodušnostisurađuju u vjeri Evanđelja (Usp. Fil 1,27), te se očituju kaoznak jedinstva" (GS, 21).

Ima možda kršćana koji suvremeni ekumenizam shva-ćaju kao taktički potez Crkve u ovaj čas kad ateizam sa svihstrana sve više zapljuskuje: to je posljednja uzbuna da seudruže sve sile i zbiju redovi kršćana za borbu protiv ateiz-ma. /…/ Vrlo je opasno tako plitko shvaćanje ekumenizma.Ekumenizam nije oportunizam. To nije nešto političko, većčisto religiozno. Ekumenizam je Božja stvar, ne ljudska. /…/

Ekumenizam ne može biti utemeljen ni na kakvom "bitiprotiv", već samo na "biti za". Zato ekumenizam ne može bitizamišljen kao okupljanje vjernika za borbu protiv ateista,nego kao okupljanje vjernika oko Krista za svjedočanstvo orealnosti Božje ljubavi prema čovjeku. Ostvareni ekume-nizam bit će znak istinske Božje Prisutnosti na svijetu. Jer pobratskoj ljubavi među onima koji vjeruju, po njihovojjednodušnosti, po tome koliko su oni stvarni znak jedinstvau Kristu, može svijet spoznati da Bog doista jest u svijetu i upovijesti prisutan.

Zato je uspostava pravog dijaloga među kršćanima pred-uvjet za uspostavu dijaloga između kršćana i ateista. Nisu litoliki pali u napast ateizma upravo velikim dijelom zato štosu među onima koji se svi pozivaju na Boga ljubavi doživjelistravičnu odsutnost realnosti koja se riječima proklamira?Nije li Bog za njih postao samo prazna riječ i mit upravo zatošto za nas kršćane, za naše velike male grupe, nije dovoljnobio realnost? /…/

Uvijek nam lucidno mora biti pred očima ova istina:čovječanstvo nema drugog puta ni sredstva da dođe do punespoznaje pravoga Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga, osimCrkve kao naroda Božjega kome je predana Božja Objava daje čuva, ostvaruje, prenosi i saopćuje svima. Odakle će novesuvremene generacije spoznati pravoga Boga ljubavi i spa-senja, ako ga ne spoznaju po nama? Čovjek može prirodnimrazumom spoznati Boga, da, ali zar se zaista može živjeti odte spoznaje koja je stečena samim razumom, bez BogaObjave? /…/

Da bi današnji svijet mogao Boga Trojedinoga zaistaspoznati, on mora dobiti živi navještaj od nas – kršćana.Nove generacije moraju čuti i vidjeti i doživjeti da Bog živi usvome narodu. Riječi naše nisu dosta da svjedoče o Bogu,ako Bog nije naš život. Jer čovjek ne govori samo riječima:jače od riječi čovjek govori životom. /…/

Prema: Tomislav J. Šagi Bunić, "Poslušni Duhu", 2/1966.

Ekumenizam / CaritasUređuje: Jakob Pfaifer

3388

��11

22 //

2200

0077

Ekumenizam kao svjedočenje

Krist-Spasitelj je bio toliko očeki-van, a nedočekan. Čitav ljudski rod, iza-brani izraelski narod, njegovo duhovnopoglavarstvo i učitelji zakona nisu gaprepoznali, jer su ga tražili na drugimmjestima i drugačijega. A on je došaokao siromašno djetešce u jadnoj zabitirimske provincije, na margini društva,u štali i na slami. Došao je u hladnoćimeđuljudskih odnosa, među svojimaneprimljen, pa čak i u svratištu nije bilomjesta za njega.

Tako je to i danas. I danas ga čestotražimo na pogrešnim mjestima i nenalazimo ga…

Kako smo zahvalni Kristu da namje pokazao put do njega, put koji vodipreko brata, djeteta koje primamo unjegovo ime, osoba koje su najmanjemeđu nama, koje imaju potrebe, po-sebne potrebe, kao što ih je imao i onkad se rodio: potrebe za nježnošću,razumijevanjem i prihvaćanjem, potre-be za ljubavlju.

Zato nam Crkva daje priliku da uove dane Tjedna Caritasa naše župnezajednice još više postanu domom iškolom zajedništva. Domom gdje ćesva djeca, osobito djeca s posebnim

potrebama, ometena u razvoju, bolesnii razočarani naći svoj topli obiteljskikutak – božićno ozračje. Školom gdjećemo učiti abecedu Kristove konkret-ne ljubavi prihvaćanja drugačijeg odsebe, civilizaciju ljubavi, a ne odbaciva-nja. Naime, samo ljubav ima moć u pot-punosti izmijeniti čovjeka, pojedinca izajednicu. I danas teško prepoznajemoKrista pa ga ne možemo dodirnuti nitipromatrati kao što je to znala blaženaMajka Terezija u onima koji su najvišepatili. On se i danas "skriva" u onimakoji predstavljaju njegovo lice o komepiše Izaija: "Ne bijaše na njemu ljepoteni sjaja, da bismo se u njega moglizagledati, ni ljupkosti da bi nam se svi-dio. Prezren bijaše, odbačen od ljudi,čovjek boli, od kog svatko lice otklanja"(Iz 53,2-3).

Kako je teško prihvatiti ono što nerazumijemo, čega se plašimo, što nijelijepo, uspješno. /…/ A upravo oni kojisu odbačeni, postaju kamen zaglavni,kaže Krist. Oni su najveća vrijednost ibogatstvo koje, kad ga prihvatimo, nemože pokrasti nikakav kradljivac, kakoje to znao cijeniti sveti Lovro mučenik,koji je bio zadužen za Caritas u Rimu.

Djeca sa posebnim potrebama suanđeli, kako kaže jedan od velikih apo-stola djece sa posebnim potrebama ŽanVanije, osnivač svjetskog i ekumen-skog pokreta "Vjera i svjetlo". Čistianđeli koji nas, ljude tvrdog srca, indi-vidualiste, ljude konzumizma i egoizmapotiču na nježnost, iskrenost, prijatelj-stvo i radosno darivanje za bližnje.

Kako smo samo zahvalni Crkvikoja nas potiče da ne smijemo samoslušati Riječ Božju, /…/ nego smodužni tu Kristovu ljubav prenositi osob-nim svjedočanstvom onima kojima je tonajpotrebnije. Kako smo samo zahvalniCrkvi koja nam jasno kaže da trebamosvi mi biskupi, svećenici i svaki vjernik,svaka župna zajednica shvatiti da jekaritativni rad dio Crkve (Deus Caritasest, 20). On je naša zadaća i poslanje pokojem postajemo pravi i istiniti svjedo-ci Krista, znak raspoznavanja u okruže-nju u kojem živimo: "Po tome će sviznati da ste moji učenici ako budeteimali ljubavi jedni prema drugima" (Iv13,35). /…/

I na kraju nemojmo zaboraviti danije važno koliko i što smo učinili zasvoje bližnje /…/, nego koliko smo usve to unijeli ljubavi. /…/ Zato napravi-mo Isusu u djeci s posebnim potreba-ma pravi Božić, jer ona to zaslužuju.

Vlč. Vladislav Varga

IZ PISMA ZA NEDJELJU CARITASA

Zaslužuju Božić

Zahvaljujemo našim darovateljima

3399

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

zkvh

.org.r

s

Zahvaljujemo našim darovateljima

4400

��11

22 //

2200

0077

VVrreemmeennaa ssuu tteešškkaa.. SSvvaakkaa ppoommooææ nnaamm jjee ddoobbrroo ddoošš llaa..UUnnaapprr ii jjeedd hhvvaallaa ssvvaakkoomm ddaarroovvaatteell jjuu..

Posjetite WEB stranu Subotičke katedrale:www.suboticasvterezija.org.yu

Internet provajdingProdaja raèunaraInstalacija i održavanje raèunarskih mrežaPojedinaèni i grupni kursevi

( Windows, Word, Excel, Internet )� (024) 555-765 Karaðorðev put br. 2. Subotica

e-mail: support@tippnet.co.yu

Neka Bogblagoslovisve koji

radom služebraæi

ljudima!

Svakodnevno možete èitatitisak, posuditi knjige iporazgovarati s prijateljimau Hrvatskoj èitaonici

Subotica, Ulica Bele Gabriæa 21

Ponedjeljak, srijeda, petak 10-14 satiutorak, èetvrtak 16-19 sati

24000 SuboticaJo Lajoša 4a

tel: 024 / 520-698

Radno vrijemeradnim danom: od 9 do 19 sati

subotom: od 9 do 12 sati

� SUBOTICA, Karađorđev put 2Telefon (danonoćno): 024 / 55-44-33

� HORGOŠ, Borisa Kidriča 7Telefon (danonoćno): 024 / 792-202

RASPORED SAHRANA NA INTERNETUwww.funero.co.yu

E-mail: funero@funero.co.yu

Zahvaljujemo našim darovateljima

4411

1 12 2

/ / 2 20 0

0 07 7

� �

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo - Tel: (024) 883-040Email: hirvivo@tothfalu.co.yu

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jeziku

svaku veèer od 19-21 satna frekvenciji 91,5 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12Tel: 024 55 22 00

Fax: 551-902

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474

Email: agape@eunet.yu

ONO ŠTO JE NEKAD BILO NEMOGUÆESADA JE MOGUÆE!

U Subotici možete nabaviti:misnice, štole, albe i rokete sve po mjeri;

košulje i birete, prvoprièesnièka i ministrantska odijela;

svijeænjake, križeve za prvoprièesnike i krizmanike.

N O V O - N O V Okaleži, tamjan i hostije

Sve informacije i narudžbe možete dobiti u župnom uredu Paliæ

tel. 024/755-002

URED HRVATSKOG NACIONALNOG VIJEÆASubotica, Preradoviæeva 4

Tel: (024) 556-898 i 553-818

HRVATSKI KULTURNI CENTAR

“BUNJEVAÈKO KOLO”Subotica,

Preradoviæeva 4

Tel:(024) 555-589

zkvh

.org.r

s

U susret događanjima

4422

��11

22 //

2200

0077

TRADICIONALNI, XVI. RAZGOVORINSTITUTA "IVAN ANTUNOVIĆ"

14. 01. 2008. u 19 satiHKC "Bunjevačko kolo"

U okviru "Razgovora" predstavljanje WEB stranice ZVONIKA!

***MISA ZA BISKUPA IVANA ANTUNOVIĆA

u katedrali-bazilici Sv. Terezije Avilske20. 01. 2008. u 18 sati

Misu predvodi vlč. Marijan Vukov***

HKC "Bunjevačko kolo" raspisujeN A T J E Č A J

za najbolju PRELJSKU PISMUVelikog prela 2008.godine

koje će se održati 2. 02. 2008. u SuboticiNapisane "Preljske pisme" treba poslati na adresu

HKC "Bunjevačko kolo", Preradovićeva 4 ili na e-mail: bkolo@nadlanu.com

s naznakom "Za Veliko prelo". Natječaj je otvoren od dana objavljivanja

do 15. 01. 2008.godine.Organizacijski odbor„Velikog prela 2008.“

***SUBOTIČKA DANICA za 2008.

po cijeni od 300 dinara***

Nabavite zidne i džepne kalendarei kalendare od 12 listova!

MAJKA JE KAO…

Majka je kao jabuka,

njezin je poljubac sočan.

Majka je kao vatra u kaminu,

grije te svojom ljubavlju.

Mama je kao feniks,

njezina ljubav izgori

u svađi ili ljutnji,

ali se opet rodi iz pepela.

Mama je kao lavica,

Uvijek štiti svoje mlade.

Mama je kao sat,

nikad ne kasni s dozom zagrljaja.

Mama je kao lijek,

liječi sve,

od malih problema

do golemih strahova.

Mama je kao izvor,

okrijepi te njezin osmijeh.

Mama je kao svemir,

Njezina ljubav se ne može izmjeriti.

Mama je kao kišobran,

štiti od pljuskova mržnje.

Mama ja kao zvijezda,

svijetli i u najmračnijim noćima.

Mama je kao dragulj,

njezina ljubav je čvrsta.

Mama je kao zjenica oka,

ona gleda božanskim očima.

Mama je kao radio,

pjeva ti dok si mali.

Mama je kao školjka,

boljelo ju je dok je rađala,

ali je dobila Božji dar.

Mama je kao dvorac,

njezini bedemi su nesrušivi.

Mama je kao knjiga,

ona nikad ne dosadi.

Mama je kao srce,

kuca samo za tebe.

Ah, Mama je kao…

Josip Bolkovac (napisao 2005., 11 godina)Zagreb, 14. prosinca 2007.

ZVONIKKatolièki list (mjeseènik)

Izdaje:Rimokatolièki župni ured

Sv. Roka, 24000 SUBOTICA Beogradski put 52

Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036;

E-mail:zvonik@tippnet.co.yu.

Web: www.ZVONIK.org.yu

U r e d n i š t v o :mr. Mirko Štefković

glavni i odgovorni urednik Tel: +381(0)24 553 610

Željka Zelićzamjenica glavnog

i odgovornog urednika

mr. Andrija Anišićpročelnik Izdavačkog odjela

Instituta “Ivan Antunović“

mr. Ervin Èelikoviæ tehnièki urednik

Katarina Èelikoviæ lektorica

Vedran Jegić fotograf

Urednièko vijeæe:Stjepan BeretiæLadislav HuskaVesna Huska

Franjo Ivankoviædr. Andrija Kopiloviæ

mr. Mato MilošLazar Novakoviæ

Jakob Pfeifers. Blaženka Rudiæ

Željko Šipekdr. Tadej Vojnoviæ

Tisak:Štamparija "PRINTEX",

Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435

ISSN 1451-2149

Godišnja pretplata za “ZVONIK”

- Srbija 1200 dinara- inozemstvo - 40 EURA

ili 300 kuna; avionom 80 USD

Pretplatnici iz inozemstva i R.Hrvatske uplate mogu poslati poš-tanskom uputnicom ili èekom naadresu i ime (ne na ime Zvonika):

Svjetlana IvkoviæAdresa: Augusta Piazze 610000 Zagreb, tel: +385 (0)1 301 34 68

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Nada Sudarević,

Hrvatska riječ

In memoriam

JOSIP VUJKOVIĆ LAMIĆ (1995. – 2008.)

Gospodin ga je pozvao k sebiprije trinaest godina a još uvijek sje-ćamo veliku prazninu zbog njegovog preranog odlaska.

S ljubavlju i molitvom ga se sjećaju njegovi najmiliji: supruga MARICA, sinovi IVICA i STEVO, snahe

KSENIJA i NATAŠA te unučad TAMARA, IVANA, JOSIP,MARIO i TIJANA.

Sveta misa za njegovu dušu i za blagoslov naše obi-telji bit će 6. 01. 2008. u 9,30 sati u crkvi Marije MajkeCrkve u Aleksandrovu.

zkvh

.org.r

s