zbornik predavanja - hpa · 2018. 7. 20. · ana pekić, mag. tisak: tiskara hlad, naklada: 350...

HRVATSKA POLJOPRIVREDNA AGENCIJA SREDIŠNJI SAVEZ UDRUGA UZGAJIVAČA SVINJA

HRVATSKE

Jedanaesto savjetovanje uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj

ZBORNIK PREDAVANJA

Hotel Admiral, Vinkovci 11. – 12. lipnja 2015. godine

Organizacijski odbor: Dr.sc. Marija Vukobratović, ravnateljica HPA Dr. sc. Maja Dražić, pomoćnica ravnateljice Vesna Bulić, dipl. ing., viša koordinatorica u Uredu ravnateljice Željko Mahnet, dipl. ing., načelnik odjela Stjepan Kušec, predsjednik SUS-a Vedran Klišanić, mag. ing., koordinator Nađa Lubina Malus, dipl .ing., koordinatorica Vladimir Prpić, dipl. ing., viši stručni savjetnik Milomir Uzelac, ing., viši tehnički suradnik Ana Bošnjak, mag. ing., vježbenik u odjelu Ines Šilipetar, mag. ing., tajnica SUS-a Nakladnik: Hrvatska poljoprivredna agencija Urednik: Željko Mahnet, dipl.ing. Prijevod s njemačkog jezika: Ana Pekić, mag. Tisak: Tiskara Hlad, www.hlad.hr Naklada: 350 primjeraka ISSN 1847-2346

Program XI. savjetovanja uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj

Hotel Admiral, Vinkovci, 11. i 12. lipnja 2015. godine

ČETVRTAK, 11. lipnja 2015. PETAK, 12. lipnja 2015.

8:00‐10:00

Registracija sudionika

9:30‐10:00

Dr. sc. Boris Lukić: Mogućnost suzbijanja nerastovskog svojstva u Republici Hrvatskoj

10:00‐10:40

Otvaranje savjetovanja i pozdravna riječ organizatora i gostiju

10:00‐10:40

Tanja Kreiner, dr.med.vet.: Kako živjeti i boriti se protiv PRRS‐a

10:40‐10:50

Željko Mahnet, dipl. ing.: Prikaz rada Odjela za razvoj svinjogojstva

10:40‐10:50

Rasprava

10:50‐11:05

Stanka

10:50‐11:20

Goran Jančo, dr med.vet.: Mliječnost krmača

11:05‐11:35

Prof. dr. sc. Danijel Karolyi: Kakvoća svinjskih trupova i mesa za preradu u tradicionalne mesne proizvode

11:20‐11:50

Dr. sc. Dubravko Škorput: Upravljanje farmom krmača visoke plodnosti

11:50‐12:20

Doc. dr.sc. Antun Kostelić: Uzroci poremećaja u reprodukciji nazimica i krmača

11:35‐12:05

Snježana Lugarić, dr. med. vet.: Novi propisi o nacionalnim mjerama za prilagodbu zahtjeva utvrđenih propisima o hrani za odobrene objekte u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla

12:20‐12:50 12:50‐13:00

Dr. sc. Sanja Balaš Krnjić: Zašto analizirati uzorke krmiva u hranidbi svinja Rasprava

12:05‐12:15

Rasprava

13:00‐14:30

Stanka za ručak

12:15‐12:25

Zatvaranje savjetovanja

14:30‐15:00

Doc. dr .sc. Goran Kiš: Suočavanje s mikotoksinima u hranidbi svinja

15:00‐15:30

Prof. dr. sc. Krešimir Salajpal: Što poduzeti u uvjetima izloženosti riziku od smanjenog unosa hrane

15:30‐15:40

Rasprava

15:40‐15:55

Stanka

15:55‐16:35

Hans Peter Bäck: Europsko tržište svinja – novi trendovi i izazovi

16:35‐16:45

Rasprava

16:45‐17:40

Predstavljanje sponzora‐

20:00 Svečana večera

Predgovor Poštovani uzgajivači svinja, cijenjeni stručnjaci, predstavnici tvrtki, udruga i medija,

Hrvatska poljoprivredna agencija (HPA) u suradnji sa Središnjim savezom udruga uzgajivača svinja Hrvatske (SUS) organizira XI. Savjetovanje uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj. Dobra posjećenost Savjetovanja kroz proteklih deset godina potvrđuje potrebu uzgajivača za stjecanjem novih saznanja i upućenosti u promjene zakonske legislative. Od samih početaka organizacije Savjetovanja, nastojali smo uzgajivače uključiti kao aktivne sudionike. Izborom tema, sudjelovanjem u raspravama, javnim prezentiranjem svojih iskustava i dostignuća, uzgajivači su obogatili dosadašnja savjetovanja, dok HPA nizom ostalih aktivnosti nastoji informirati i educirati proizvođače svinja.

Ove godine pripremili smo izlaganja vezana za probleme u reprodukciji, kao i predavanja o upravljanju svinjogojskim farmama koje proizvode prasad. Zbog vrlo vlažne prošlogodišnje jeseni i kasnih rokova skidanja kukuruza s polja, zabilježeno je učestalije prisustvo mikotoksina u hrani za svinje. Upravo iz tog razloga pripremili smo set izlaganja iz područja hranidbe svinja. Gosti predavači iz Austrije upoznat će nas s trendovima na europskom tržištu svinja i austrijskim iskustvima u borbi protiv PRRS-a. Dio zemalja članica EU, s aspekta dobrobiti životinja, inzistira na zabrani kirurške kastracije muške prasadi, koja bi se trebala provoditi od 2018. godine. Iz tog razloga pripremili smo izlaganje o suzbijanju nerastovskog svojstva u RH. Savjetovanje ćemo zaključiti temama koje će biti zanimljive kako prerađivačima svinjskog mesa, tako i uzgajivačima svinja. Tako ćemo slušati izlaganje o kakvoći svinjskih trupova i mesa za preradu u tradicionalne mesne proizvode i o fleksibilizaciji propisa za odobrene objekte u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla. Uz navedeno, predstavit ćemo rezultate i trendove svinjogojske proizvodnje u Republici Hrvatskoj za proteklu godinu, te novosti iz SUS-a.

Osim stjecanja korisnih i vrijednih saznanja kroz izlaganja naših predavača, sudionici Savjetovanja imat će priliku u neformalnom druženju razmjeniti iskustva i ostvariti nove poslovne kontakte.

REZULTATI RADA U SVINJOGOJSTVU U 2014. GODINI

Ž. Mahnet Hrvatska poljoprivredna agencija, Poljana Križevačka 185, Križevci

Na osnovu podataka Državnog zavoda za statistiku (Konačni rezultati) u Hrvatskoj je 2014. godine evidentirano držanje 99 000 krmača. U 2014. godini nastavljen je negativan trend pada broja krmača koji s malim kolebanjima traje od 2004. godine. U odnosu na prethodnu godinu u 2013. godini broj krmača smanjen je za 7 000.

U 2014. godini, kontrolom proizvodnosti bilo je obuhvaćeno 23 759 krmača u

svim pasminama i kombinacijama, što čini 23,99 % od ukupnog broja krmača (graf 2). Broj uzgojno valjanih krmača u odnosu na 2013. godinu neznatno je povećan za 159 grla. Broj krmača na velikim farmama u odnosu na 2013. godinu ima blaži negativan trend i pad od 154 krmače dok se na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima zabilježen rast od skoro 14% što je broj veći za 313 uzgojno valjanih krmača.

Zahvaljujemo svim sudionicima Savjetovanja, koji su ovaj događaj prepoznali kao centralno mjesto okupljanja svih subjekata uključenih u svinjogojsku proizvodnju, predavačima, cijenjenim tvrtkama i županijama, koje su nam financijski pomogle u pripremi ovog Savjetovanja. Posebno zahvaljujemo svinjogojcima, koji svojim dolaskom opravdavaju organizaciju ovog skupa, a njihov dolazak nagrada je nama koji smo ovo Savjetovanje organizirali.

Svim sudionicima želimo ugodan i koristan boravak u Vinkovcima na XI. Savjetovanju uzgajivača svinja u RH.

Načelnik Odjela za razvoj svinjogojstva

Željko Mahnet, dipl.ing.

Ravnateljica

Dr. sc. Marija Vukobratović



7


Ž. Mahnet Hrvatska poljoprivredna agencija, Poljana Križevačka 185, Križevci

Na osnovu podataka Državnog zavoda za statistiku (Konačni rezultati) u Hrvatskoj je 2014. godine evidentirano držanje 99 000 krmača. U 2014. godini nastavljen je negativan trend pada broja krmača koji s malim kolebanjima traje od 2004. godine. U odnosu na prethodnu godinu u 2013. godini broj krmača smanjen je za 7 000.

U 2014. godini, kontrolom proizvodnosti bilo je obuhvaćeno 23 759 krmača u

svim pasminama i kombinacijama, što čini 23,99 % od ukupnog broja krmača (graf 2). Broj uzgojno valjanih krmača u odnosu na 2013. godinu neznatno je povećan za 159 grla. Broj krmača na velikim farmama u odnosu na 2013. godinu ima blaži negativan trend i pad od 154 krmače dok se na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima zabilježen rast od skoro 14% što je broj veći za 313 uzgojno valjanih krmača.

Zahvaljujemo svim sudionicima Savjetovanja, koji su ovaj događaj prepoznali kao centralno mjesto okupljanja svih subjekata uključenih u svinjogojsku proizvodnju, predavačima, cijenjenim tvrtkama i županijama, koje su nam financijski pomogle u pripremi ovog Savjetovanja. Posebno zahvaljujemo svinjogojcima, koji svojim dolaskom opravdavaju organizaciju ovog skupa, a njihov dolazak nagrada je nama koji smo ovo Savjetovanje organizirali.

Svim sudionicima želimo ugodan i koristan boravak u Vinkovcima na XI. Savjetovanju uzgajivača svinja u RH.

Načelnik Odjela za razvoj svinjogojstva

Željko Mahnet, dipl.ing.

Ravnateljica

Dr. sc. Marija Vukobratović

ZBORNIK PREDAVANJA

8

Prema pasminskoj strukturi uzgojno valjanih krmača, prevladavaju krmače hibridnih programa PIC sa zastupljenošću od 54 % i Topigs sa zastupljenošću od 26 % u ukupnom broju uzgojno valjanih krmača. U ukupnom broju krmača, hrvatski uzgojni program zastupljen je sa 15 % krmača. Izvorne pasmine zastupljene su sa 5 %.

U tablici 1. prikazana je struktura obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava obzirom na broj uzgojno valjanih krmača po gospodarstvu u 2014. godini. Manje od 10 krmača po gospodarstvu imalo je 76,21 % gospodarstava, dok je udio gospodarstava koja su držala 10 i više uzgojno valjanih krmača bio 23,78%. U 2014. godini uzgojno valjane krmače držale su se na 227 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. U odnosu na 2013. godinu broj obiteljskih gospodarstava na kojima su se držale uzgojno valjane krmače povećao se za 38 gospodarstva. Tablica 1. Gospodarstva prema broju uzgojno valjanih krmača

Broj krmača po gospodarstvu do 5 6 - 9 10 - 19 20 i više Ukupno

Broj gospodarstava 127 46 26 28 227 Udio gospodarstava(%) 55,95 20,26 11,45 12,33 100,00



9

Prema pasminskoj strukturi uzgojno valjanih krmača, prevladavaju krmače hibridnih programa PIC sa zastupljenošću od 54 % i Topigs sa zastupljenošću od 26 % u ukupnom broju uzgojno valjanih krmača. U ukupnom broju krmača, hrvatski uzgojni program zastupljen je sa 15 % krmača. Izvorne pasmine zastupljene su sa 5 %.

U tablici 1. prikazana je struktura obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava obzirom na broj uzgojno valjanih krmača po gospodarstvu u 2014. godini. Manje od 10 krmača po gospodarstvu imalo je 76,21 % gospodarstava, dok je udio gospodarstava koja su držala 10 i više uzgojno valjanih krmača bio 23,78%. U 2014. godini uzgojno valjane krmače držale su se na 227 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. U odnosu na 2013. godinu broj obiteljskih gospodarstava na kojima su se držale uzgojno valjane krmače povećao se za 38 gospodarstva. Tablica 1. Gospodarstva prema broju uzgojno valjanih krmača

Broj krmača po gospodarstvu do 5 6 - 9 10 - 19 20 i više Ukupno

Broj gospodarstava 127 46 26 28 227 Udio gospodarstava(%) 55,95 20,26 11,45 12,33 100,00

ZBORNIK PREDAVANJA

10

U tablici 2. prikazani su rezultati plodnosti pasmina i kombinacija hrvatskog uzgojnog programa i nekih hibridnih uzgoja zastupljenih u Hrvatskoj, a čiji se proizvodni rezultati vode u središnjem popisu uzgojno valjanih svinja. U hrvatskom uzgojnom programu, prema ukupnom broju oprasene prasadi po leglu, najplodnije su bile krmače kombinacije L x VJ sa 12,71 oprasene prasadi po leglu, zatim krmače obrnute kombinacije VJ x L sa 12,54 oprasene prasadi , a slijede ih krmače landrasa i velikog jorkšira sa 11,52 odnosno 11,38 ukupno oprasene prasadi po leglu. Prema broju živo oprasene prasadi po leglu najbolje rezultate dale su krmače kombinacija L x VJ sa 11,61 živooprasena praseta po leglu, VJ x L sa 11,56 te landras sa 10,96 živooprasene prasadi po leglu. Od ostvarenih rezultata u plodnosti krmača, u tablici su također prikazani rezultati uzgoja hibridnih programa Topigs i PIC koji su i najzastupljeniji uzgojni programi u Hrvatskoj, a provode ih ovlaštena uzgojna društva. Tablica 2. Plodnost krmača po pasminama, kombinacijama i hibridima

Pasmina Ukupno opraseno po leglu Živo opraseno po leglu

V. jorkšir 11,38 10,23

landras 11,52 10,96

VJ × L 12,54 11,56

L × VJ 12,71 11,61

Topigs 13,09 12,26

PIC 14,63 12,89

U prošloj godini prekinut je trend povećanja mesnatosti svinja. Prema podacima Odjela za kontrolu ocjenjivanja na liniji klanja (KOLK), u odnosu na 2013. godinu prosječna mesnatost tovljenika T1 kategorije pala je za 0,61 postotnih poena te je u 2014. godini iznosila 58,06%. Ovaj podatak odnosi se na ukupan broj tovljenika T1 kategorije isporučenih na liniju klanja u 2014. godini. Prosječna mesnatost tovljenika isporučenih na liniju klanja sa velikih farmi u prošloj godini iznosila je 58,20% što je za 0,7 postotnih poena manje u odnosu na 2013.

29. i 30. svibnja 2014. godine u Đurđevcu je održano 10. Savjetovanje uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj. Na savjetovanju uzgajivači su imali prilike slušati predavanja iz uzgoja i selekcije, hranidbe, načina držanja svinja i zdravstvene zaštite. Predstavljen je farmski sustav osiguranja kvalitete u proizvodnji svinjskog mesa kao novi projekt HPA. Predstavljeni su naši zaštićeni proizvodi od svinjskog mesa. Na savjetovanju se predstavio i Klaster „Hrvatskog pršuta“ te njegove potrebe za svinjskim butovima, a otvorio se i prostor za moguću suradnju uzgajivača svinja i proizvođača pršuta. Svoja iskustva u organizaciji svinjogojske proizvodnje, stanju tržišta svinjskim mesom, kao i novosti iz uzgoja predstavio nam je predavač iz austrijskog udruženja Styriabrid gospodin Hans Peter Bäck. Savjetovanje je zaključeno s vrlo dinamičnom i žustrom raspravom nakon izlaganja teme iz Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, a koja je vezana uz Program nadziranja i iskorjenjivanja bolesti Aujeszkog i uvjeta za slobodnu trgovinu svinja. Tijekom savjetovanja svečano je potpisan Ugovor o vođenju matičnih knjiga i izdavanju uzgojne dokumentacije između HPA i Udruge uzgajivača crne slavonske svinje Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema – Fajferice“. U 2014. godini održane su 4 izložbe na kojima je bilo izloženo 56 svinja svih kategorija. Svinje su izlagane u sklopu sajamske priredbe ''Proizvodi hrvatskog sela'' na Bundeku u



11

U tablici 2. prikazani su rezultati plodnosti pasmina i kombinacija hrvatskog uzgojnog programa i nekih hibridnih uzgoja zastupljenih u Hrvatskoj, a čiji se proizvodni rezultati vode u središnjem popisu uzgojno valjanih svinja. U hrvatskom uzgojnom programu, prema ukupnom broju oprasene prasadi po leglu, najplodnije su bile krmače kombinacije L x VJ sa 12,71 oprasene prasadi po leglu, zatim krmače obrnute kombinacije VJ x L sa 12,54 oprasene prasadi , a slijede ih krmače landrasa i velikog jorkšira sa 11,52 odnosno 11,38 ukupno oprasene prasadi po leglu. Prema broju živo oprasene prasadi po leglu najbolje rezultate dale su krmače kombinacija L x VJ sa 11,61 živooprasena praseta po leglu, VJ x L sa 11,56 te landras sa 10,96 živooprasene prasadi po leglu. Od ostvarenih rezultata u plodnosti krmača, u tablici su također prikazani rezultati uzgoja hibridnih programa Topigs i PIC koji su i najzastupljeniji uzgojni programi u Hrvatskoj, a provode ih ovlaštena uzgojna društva. Tablica 2. Plodnost krmača po pasminama, kombinacijama i hibridima

Pasmina Ukupno opraseno po leglu Živo opraseno po leglu

V. jorkšir 11,38 10,23

landras 11,52 10,96

VJ × L 12,54 11,56

L × VJ 12,71 11,61

Topigs 13,09 12,26

PIC 14,63 12,89

U prošloj godini prekinut je trend povećanja mesnatosti svinja. Prema podacima Odjela za kontrolu ocjenjivanja na liniji klanja (KOLK), u odnosu na 2013. godinu prosječna mesnatost tovljenika T1 kategorije pala je za 0,61 postotnih poena te je u 2014. godini iznosila 58,06%. Ovaj podatak odnosi se na ukupan broj tovljenika T1 kategorije isporučenih na liniju klanja u 2014. godini. Prosječna mesnatost tovljenika isporučenih na liniju klanja sa velikih farmi u prošloj godini iznosila je 58,20% što je za 0,7 postotnih poena manje u odnosu na 2013.

29. i 30. svibnja 2014. godine u Đurđevcu je održano 10. Savjetovanje uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj. Na savjetovanju uzgajivači su imali prilike slušati predavanja iz uzgoja i selekcije, hranidbe, načina držanja svinja i zdravstvene zaštite. Predstavljen je farmski sustav osiguranja kvalitete u proizvodnji svinjskog mesa kao novi projekt HPA. Predstavljeni su naši zaštićeni proizvodi od svinjskog mesa. Na savjetovanju se predstavio i Klaster „Hrvatskog pršuta“ te njegove potrebe za svinjskim butovima, a otvorio se i prostor za moguću suradnju uzgajivača svinja i proizvođača pršuta. Svoja iskustva u organizaciji svinjogojske proizvodnje, stanju tržišta svinjskim mesom, kao i novosti iz uzgoja predstavio nam je predavač iz austrijskog udruženja Styriabrid gospodin Hans Peter Bäck. Savjetovanje je zaključeno s vrlo dinamičnom i žustrom raspravom nakon izlaganja teme iz Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, a koja je vezana uz Program nadziranja i iskorjenjivanja bolesti Aujeszkog i uvjeta za slobodnu trgovinu svinja. Tijekom savjetovanja svečano je potpisan Ugovor o vođenju matičnih knjiga i izdavanju uzgojne dokumentacije između HPA i Udruge uzgajivača crne slavonske svinje Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema – Fajferice“. U 2014. godini održane su 4 izložbe na kojima je bilo izloženo 56 svinja svih kategorija. Svinje su izlagane u sklopu sajamske priredbe ''Proizvodi hrvatskog sela'' na Bundeku u

ZBORNIK PREDAVANJA

12

Zagrebu, na stočarskim izložbama u Pregradi i Alilovcima, te na državnoj stočarskoj izložbi održanoj u sklopu 22. jesenskog međunarodnog bjelovarskog sajma u Gudovcu. Na 22. jesenskom međunarodnom bjelovarskom sajmu u Gudovcu izloženo je 39 grla svinja, a izlagalo je ukupno 19 uzgajivača iz 7 županija (Bjelovarsko-bilogorske, Osječko-baranjske, Koprivničko-križevačke, Međimurske, Požeško-slavonske, Vukovarsko-srijemske i Virovitičko-podravske). Ukupno je ocijenjeno 37 životinja u 5 kolekcija i to; 3 nerasta terminalnih pasmina od toga 1 nerast pasmine durok, 1 nerast pasmine pietren i 1 nerast pietren x durok, 7 nerasta pasmine landras, 15 nazimica pasmine landras. Od izvornih pasmina ocijenjena su 4 nerasta pasmine crna slavonska te 8 krmača pasmine crne slavonska. U revijalnom djelu izložbe izložena su dva nerasta pasmine veliki jorkšir. Kod ocjene izložbenih svinja komisija je uzela u obzir sljedeća svojstva: vanjštinu, vrijednost procijenjenog agregatnog genotipa, podatke o vlastitim proizvodnim osobinama i podatke o proizvodnim osobinama roditelja. Nakon zbrajanja svih ocjena životinje su rangirane s obzirom na osvojene bodove. Redoslijed grla navodimo po kolekcijama: Šampionsko grlo je nerast pasmine LANDRAS PB 2690/87 Uzgajatelj: MILKA ČUIĆ, PRGOMELJE, Bjelovarsko-bilogorska županija Redoslijed nagrađenih grla, nerasti terminalnih pasmina;

3. mjesto DUROK PB 13/107 Uzgajatelj: MLADEN ČIŽMEŠINKIN, NOVO VIRJE,Koprivničko-križevačka županija

2. mjesto PIETREN × DUROK: 28/2 Uzgajatelj: MLADEN ČIŽMEŠINKIN, NOVO VIRJE,Koprivničko-križevačka županija

1. mjesto PIETREN PB 372/78 Uzgajatelj: MILORAD REBIĆ, BJELOVAR, Bjelovarsko-bilogorska županija Redoslijed nagrađenih grla, nerasti pasmine landras;

3. mjesto LANDRAS PB 502/43 Uzgajatelj: STJEPAN BELIĆ, PRELOG, Međimurska županija

2. mjesto LANDRAS PB 2744/49 Uzgajatelj: JANDRO PAVLOVIĆ, NOVA RAČA, Bjelovarsko-bilogorska županija

1. mjesto LANDRAS PB 617/61 Uzgajatelj:VALENTIN RUMEK, HLEBINE, Koprivničko-križevačka županija Redoslijed nagrađenih grla, kolekcija nazimica pasmine landras;

3. mjesto,kolekcija nazimica pasmine landras Uzgajatelj: ANKA VALENT, BJELOVAR,Bjelovarsko-bilogorska županija

2. mjesto,kolekcija nazimica pasmine landras Uzgajatelj:IVICA KOS, OREHOVEC,Koprivničko-križevačka županija

1. mjestokolekcija nazimicalandras Uzgajatelj:STJEPAN BELIĆ, PRELOG, Međimurska županija

Redoslijed nagrađenih grla, nerasti pasmine crna slavonska;

3. mjesto nerast MB 673 Uzgajatelj: DOMINIK KNEŽEVIĆ, VILJEVO, Osječko-baranjska županija Vlasnik: DUBRAVKO MIKIĆ, TRNAVA,Osječko-baranjska županija

2. mjesto nerast MB 676 Uzgajatelj: DUBRAVKO MIKIĆ, TRNAVA, Osječko-baranjska županija Vlasnik: IGOR KOVAČIĆ, STANICA ĐAKOVAČKA, Osječko-baranjska županija

1. mjesto nerast MB 211 Uzgajatelj: ANTUN GOLUBOVIĆ, ĐURIĆI,Vukovarsko-srijemska županija Redoslijed nagrađenih grla, rasplodne krmače pasmine crna slavonska svinja;

3. mjesto krmača MB 353 Uzgajatelj: MIRJANA PETROVIĆ, VUKOJEVCI, Osječko-baranjska županija

2. mjesto krmača MB 577 Uzgajatelj: DOMINIK KNEŽEVIĆ, VILJEVO, Osječko-baranjska županija Vlasnik: DANIJEL TODOROVIĆ, DONJA PIŠTANA, Virov.-podravska županija

1. mjesto krmača MB 733 Uzgajatelj: NEDJELJKO ŽIGIĆ, TOMAŠANCI, Osječko-baranjska županija Vlasnik: JOSIP ZDRAVČEVIĆ, BEKETINCI, Osječko-baranjska županija

Djelatnici odjela su tijekom 2014. godine surađivali s Odjelom za procjene uzgojnih vrijednosti domaćih životinja i djelatnicima Agronomskog fakulteta u Zagrebu na kreiranju novog modela za procjene uzgojnih vrijednosti svinja. Nastavljena je suradnja sa Središnjim savezom udruga uzgajivača svinja Hrvatske, te su djelatnici odjela uključeni u pojedina radna tijela navedenog Saveza. Savez je u 2014. godini potpisao sporazum s HPA o vođenju matičnih knjiga za uzgojno valjane svinje i izdavanje uzgojne dokumentacije. U 2014. načelnik odjela Željko Mahnet dipl.ing. imenovan je članom Stručnog savjeta za provedbu uzgojnog programa udruge „Fajferica“. Članovi navedenog tijela su dr.sc. Sven Menčik s Veterinarskog fakulteta, dr.sc. Anamarija Smetko iz HPA te predsjednik Savjeta Boris Lukić, dipl.ing. s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Na radionici za uzgajivače crne slavonske svinje, održane 25. listopada 2014. godine u mjestu Blanje, Željko Mahnet je održao izlaganje o obvezama uzgajivača glede vođenja dokumentacije i označavanja uzgojno valjanih svinja. U suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu odjel radi na projektu revitalizacije uzgoja svinja pasmine banijska šara. Ovaj projekt radi se s ciljem revitalizacije uzgoja ove lokalne pasmine, ali i omogućavanja proizvodnje određenih tradicionalnih proizvoda od banijske šare svinje. 1. prosinca 2014. načelnik odjela Željko Mahnet, sudjelovao je na okruglom stolu „Preporuke za unapređenje svinjogojske proizvodnje“. Organizatori ovog okruglog stola bili su Ministarstvo poljoprivrede, Savjetodavna služba i Agronomski fakultet. U 2014. godini objavili smo radne upute i postupke za označavanje, kontrolu proizvodnih svojstava i procjenu uzgojnih vrijednosti u svinjogojstvu. Djelatnici odjela sudjelovali su u radu povjerenstava i drugih tijela koja su formirana pri Ministarstvu poljoprivrede.



13

Zagrebu, na stočarskim izložbama u Pregradi i Alilovcima, te na državnoj stočarskoj izložbi održanoj u sklopu 22. jesenskog međunarodnog bjelovarskog sajma u Gudovcu. Na 22. jesenskom međunarodnom bjelovarskom sajmu u Gudovcu izloženo je 39 grla svinja, a izlagalo je ukupno 19 uzgajivača iz 7 županija (Bjelovarsko-bilogorske, Osječko-baranjske, Koprivničko-križevačke, Međimurske, Požeško-slavonske, Vukovarsko-srijemske i Virovitičko-podravske). Ukupno je ocijenjeno 37 životinja u 5 kolekcija i to; 3 nerasta terminalnih pasmina od toga 1 nerast pasmine durok, 1 nerast pasmine pietren i 1 nerast pietren x durok, 7 nerasta pasmine landras, 15 nazimica pasmine landras. Od izvornih pasmina ocijenjena su 4 nerasta pasmine crna slavonska te 8 krmača pasmine crne slavonska. U revijalnom djelu izložbe izložena su dva nerasta pasmine veliki jorkšir. Kod ocjene izložbenih svinja komisija je uzela u obzir sljedeća svojstva: vanjštinu, vrijednost procijenjenog agregatnog genotipa, podatke o vlastitim proizvodnim osobinama i podatke o proizvodnim osobinama roditelja. Nakon zbrajanja svih ocjena životinje su rangirane s obzirom na osvojene bodove. Redoslijed grla navodimo po kolekcijama: Šampionsko grlo je nerast pasmine LANDRAS PB 2690/87 Uzgajatelj: MILKA ČUIĆ, PRGOMELJE, Bjelovarsko-bilogorska županija Redoslijed nagrađenih grla, nerasti terminalnih pasmina;

3. mjesto DUROK PB 13/107 Uzgajatelj: MLADEN ČIŽMEŠINKIN, NOVO VIRJE,Koprivničko-križevačka županija

2. mjesto PIETREN × DUROK: 28/2 Uzgajatelj: MLADEN ČIŽMEŠINKIN, NOVO VIRJE,Koprivničko-križevačka županija

1. mjesto PIETREN PB 372/78 Uzgajatelj: MILORAD REBIĆ, BJELOVAR, Bjelovarsko-bilogorska županija Redoslijed nagrađenih grla, nerasti pasmine landras;

3. mjesto LANDRAS PB 502/43 Uzgajatelj: STJEPAN BELIĆ, PRELOG, Međimurska županija

2. mjesto LANDRAS PB 2744/49 Uzgajatelj: JANDRO PAVLOVIĆ, NOVA RAČA, Bjelovarsko-bilogorska županija

1. mjesto LANDRAS PB 617/61 Uzgajatelj:VALENTIN RUMEK, HLEBINE, Koprivničko-križevačka županija Redoslijed nagrađenih grla, kolekcija nazimica pasmine landras;

3. mjesto,kolekcija nazimica pasmine landras Uzgajatelj: ANKA VALENT, BJELOVAR,Bjelovarsko-bilogorska županija

2. mjesto,kolekcija nazimica pasmine landras Uzgajatelj:IVICA KOS, OREHOVEC,Koprivničko-križevačka županija

1. mjestokolekcija nazimicalandras Uzgajatelj:STJEPAN BELIĆ, PRELOG, Međimurska županija

Redoslijed nagrađenih grla, nerasti pasmine crna slavonska;

3. mjesto nerast MB 673 Uzgajatelj: DOMINIK KNEŽEVIĆ, VILJEVO, Osječko-baranjska županija Vlasnik: DUBRAVKO MIKIĆ, TRNAVA,Osječko-baranjska županija

2. mjesto nerast MB 676 Uzgajatelj: DUBRAVKO MIKIĆ, TRNAVA, Osječko-baranjska županija Vlasnik: IGOR KOVAČIĆ, STANICA ĐAKOVAČKA, Osječko-baranjska županija

1. mjesto nerast MB 211 Uzgajatelj: ANTUN GOLUBOVIĆ, ĐURIĆI,Vukovarsko-srijemska županija Redoslijed nagrađenih grla, rasplodne krmače pasmine crna slavonska svinja;

3. mjesto krmača MB 353 Uzgajatelj: MIRJANA PETROVIĆ, VUKOJEVCI, Osječko-baranjska županija

2. mjesto krmača MB 577 Uzgajatelj: DOMINIK KNEŽEVIĆ, VILJEVO, Osječko-baranjska županija Vlasnik: DANIJEL TODOROVIĆ, DONJA PIŠTANA, Virov.-podravska županija

1. mjesto krmača MB 733 Uzgajatelj: NEDJELJKO ŽIGIĆ, TOMAŠANCI, Osječko-baranjska županija Vlasnik: JOSIP ZDRAVČEVIĆ, BEKETINCI, Osječko-baranjska županija

Djelatnici odjela su tijekom 2014. godine surađivali s Odjelom za procjene uzgojnih vrijednosti domaćih životinja i djelatnicima Agronomskog fakulteta u Zagrebu na kreiranju novog modela za procjene uzgojnih vrijednosti svinja. Nastavljena je suradnja sa Središnjim savezom udruga uzgajivača svinja Hrvatske, te su djelatnici odjela uključeni u pojedina radna tijela navedenog Saveza. Savez je u 2014. godini potpisao sporazum s HPA o vođenju matičnih knjiga za uzgojno valjane svinje i izdavanje uzgojne dokumentacije. U 2014. načelnik odjela Željko Mahnet dipl.ing. imenovan je članom Stručnog savjeta za provedbu uzgojnog programa udruge „Fajferica“. Članovi navedenog tijela su dr.sc. Sven Menčik s Veterinarskog fakulteta, dr.sc. Anamarija Smetko iz HPA te predsjednik Savjeta Boris Lukić, dipl.ing. s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Na radionici za uzgajivače crne slavonske svinje, održane 25. listopada 2014. godine u mjestu Blanje, Željko Mahnet je održao izlaganje o obvezama uzgajivača glede vođenja dokumentacije i označavanja uzgojno valjanih svinja. U suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu odjel radi na projektu revitalizacije uzgoja svinja pasmine banijska šara. Ovaj projekt radi se s ciljem revitalizacije uzgoja ove lokalne pasmine, ali i omogućavanja proizvodnje određenih tradicionalnih proizvoda od banijske šare svinje. 1. prosinca 2014. načelnik odjela Željko Mahnet, sudjelovao je na okruglom stolu „Preporuke za unapređenje svinjogojske proizvodnje“. Organizatori ovog okruglog stola bili su Ministarstvo poljoprivrede, Savjetodavna služba i Agronomski fakultet. U 2014. godini objavili smo radne upute i postupke za označavanje, kontrolu proizvodnih svojstava i procjenu uzgojnih vrijednosti u svinjogojstvu. Djelatnici odjela sudjelovali su u radu povjerenstava i drugih tijela koja su formirana pri Ministarstvu poljoprivrede.

ZBORNIK PREDAVANJA

14

MLJEČNOST KRMAČA MANAGEMENT PRIJE I NAKON PRAŠENJA

Goran Jančo Potpredsjednik Središnjeg saveza udruga uzgajivača svinja Hrvatske

Unatoč unaprijeđenim genetikama i novim, unaprijeđenim tehnološkim uvjetima na farmama i dalje se svinjogojstvo povremeno bori sa smanjenom mliječnošću krmača. Velik dio mortaliteta u sisajuće prasadi uz nagnječenje u prvim danima života, uzrokovan je nedostatkom mlijeka u krmača. Krmača postupno gubi mlijeko 3.-5.dan nakon prašenja, a prasad ugiba od gladi.

Razlozi pojave: MMA* (mastitis, metritis, agalakcija sindroma) PHS* (preuranjenog hipogalakcija sindroma)

Povećane količine kalcija – u hrani ili vodi za piće. Poželjna razina kalcija u hrani je 7,0g/ kg. U zemljama istočne Europe voda za piće sadržava visoke količine kalcija, te je povećana pojavnost MMA.

Velike količine hrane u zadnjem razdoblju suprasnosti >4kg/dnevno, koje se prakticiraju npr. u Danskoj radi povećanja porodne težine prasadi

Niska razina sirovih vlakana u hrani – dovodi do opstipacije, tvrde stolice i prevelikog razvoja bakterija E.coli i Clostridum-a. Navedene bakterije proizvode endotoksine, koji uzrokuju smanjen apetit u krmača. Zbog toksina u organizmu krmača se zadržava voda koja je vidljiva kao edemi mliječne žlijezde i stidnice, no nestaje kroz 2-3 dana nakon prašenja.

Pretila kondicija krmače također može dovesti do postupnog gubitka mlijeka Avitalna prasad nije sposobna da posisa mlijeko i stimulira mliječnu žlijezdu na

produciranje nove količine mlijeka Konzumacija nedovoljnih količina vode prije i nakon prašenja Mikotoksini u hrani

*metritis – upala maternice *mastitis – upala mliječne žlijezde *agalakcija – gubitak mlijeka *hipogalakcija – smanjena mliječnost

MLJEČNOST KRMAČA - MANAGEMENT PRIJE I NAKON PRAŠENJA


15

MLJEČNOST KRMAČA MANAGEMENT PRIJE I NAKON PRAŠENJA

Goran Jančo Potpredsjednik Središnjeg saveza udruga uzgajivača svinja Hrvatske

Unatoč unaprijeđenim genetikama i novim, unaprijeđenim tehnološkim uvjetima na farmama i dalje se svinjogojstvo povremeno bori sa smanjenom mliječnošću krmača. Velik dio mortaliteta u sisajuće prasadi uz nagnječenje u prvim danima života, uzrokovan je nedostatkom mlijeka u krmača. Krmača postupno gubi mlijeko 3.-5.dan nakon prašenja, a prasad ugiba od gladi.

Razlozi pojave: MMA* (mastitis, metritis, agalakcija sindroma) PHS* (preuranjenog hipogalakcija sindroma)

Povećane količine kalcija – u hrani ili vodi za piće. Poželjna razina kalcija u hrani je 7,0g/ kg. U zemljama istočne Europe voda za piće sadržava visoke količine kalcija, te je povećana pojavnost MMA.

Velike količine hrane u zadnjem razdoblju suprasnosti >4kg/dnevno, koje se prakticiraju npr. u Danskoj radi povećanja porodne težine prasadi

Niska razina sirovih vlakana u hrani – dovodi do opstipacije, tvrde stolice i prevelikog razvoja bakterija E.coli i Clostridum-a. Navedene bakterije proizvode endotoksine, koji uzrokuju smanjen apetit u krmača. Zbog toksina u organizmu krmača se zadržava voda koja je vidljiva kao edemi mliječne žlijezde i stidnice, no nestaje kroz 2-3 dana nakon prašenja.

Pretila kondicija krmače također može dovesti do postupnog gubitka mlijeka Avitalna prasad nije sposobna da posisa mlijeko i stimulira mliječnu žlijezdu na

produciranje nove količine mlijeka Konzumacija nedovoljnih količina vode prije i nakon prašenja Mikotoksini u hrani

*metritis – upala maternice *mastitis – upala mliječne žlijezde *agalakcija – gubitak mlijeka *hipogalakcija – smanjena mliječnost

ZBORNIK PREDAVANJA

16

Mjere preveniranja ili sprječavanja pada mliječnosti u krmača:

Budući je pad mliječnosti uzrokovan s više različitih čimbenika treba obratiti pozornost na sljedeće:

Restriktivnom hranidbenom shemom hraniti u posljednjem tjednu graviditeta Npr. 108. dan – 3,0 kg 111. dan – 2,1 kg 109. dan – 2,7 kg 112. dan – 1,7 kg 110. dan - 2,4 kg 113. dan – 1,3 kg

Postupno povećavati količinu hrane u laktaciji Sa 1,5 kg svakodnevno povećavati za 0,5 - 1,0 kg sve do količine hrane od 8-9 kg, račun : 2,0 kg za krmaču + 0,5 kg po svakom prasetu koje doji. Npr. za krmaču koja doji 12-13 prasadi potrebno je sveukupno 8,0 - 8,5 kg hrane; 2,0 kg (potreba krmače) + 6,5 kg (potreba za prasad)

Sadržaj kalcija u hrani treba biti oko 7,0g/ kg - kalcij u suvišku može utjecati na smanjeno aktiviranje hormona oxytocina, koji će tada smanjiti mliječnost krmače

Dodatak mikofiksatora u hrani za suprasne i dojne krmače. Mikotoksini mogu značajno povećati gubitke prasadi pod krmačom - pojava profuznog vodenastog proljeva koji je teško liječiti antibioticima, a posljedično mršavost i iscrpljenost

Osigurati dovoljne količine vode krmačama prije i nakon prasenja 20-40L dnevno (podizati ih da piju vodu nakon prašenja). Ako je voda prepuna kalcija, ugraditi filter za filtriranje kamenca.

Ostali vrlo važni čimbenici : higijena – poštivanje načela “all in all out”, temeljito pranje i dezinfekcija klima - u prasilištu 20-22°C za krmače i tople zone “gnijezda” za prasad 33-35°C tehnologija napajanja – pristup čistoj i uvijek svježoj vodi podovi – kod oštećenja papaka ili zglobova bol može umanjiti mliječnost

(terapija)

Uočavanje loše mliječnosti krmače

Već kroz 8-12h nakon prašenja, ukoliko krmača gubi mlijeko potrebno je uočiti slijedeće znakove:

* SITOST PRASADI – nahranjena prasad mirno spava, dok je gladna prasad nemirna i pokunjena (na hrpama)

* GLASANJE PRASADI – gladna prasad često ciči, traži mlijeko - „gruca“ po mliječnoj žlijezdi

* KONDICIJA PRASADI – kondicija prasadi je „ogledalo“ mliječnosti i kvalitete mlijeka. Kondiciju procijeniti dok je prasad u pokretu ili na sisi, lakše se uočava mršavost.

Važno je pripomoći krmači da bude dostupan i donji red sisa, kako bi sva prasad bila nahranjena.

Rješenja ako je došlo do MMA ili PHS sindroma :

Na vrijeme uočiti „gladnu“ kondiciju prasadi, već drugi dan od prašenja

Mliječnu zamjenicu uvesti čim se uoči nedostatak mlijeka

Aplikacija Glukoze 10% 10ml intraperitonealno 1-2x/dnevno, kao i aplikacija mliječne zamjenice pripravljene s toplom vodom direktno u usta prasadi svaka 3h (10-20ml) tijekom prva dva dana života, kasnije mliječnu zamjenicu ponuditi u pliću hranilicu

Zamjena legala – avitalnu prasad premjestiti kod krmače koja nema problem s mliječnošću, dok će vitalna prasad uspješnije „navući“ mlijeko kod krmače s problematičnom mliječnom žlijezdom

Terapija krmače - hormonom oxytocinom, kako bi se stimulirala mliječna žlijezda na proizvodnju mlijeka najmanje 3x/ dnevno ili aplicirati oxytocin produženog djelovanja, a u slučajevima upale pokriti i antibiotikom (enrofloxacin), te protuupalnim (kortizonskim) proizvodom - preporuka veterinara. Mliječnu žlijezdu mazati kremom za vime. Terapirati svakako i kod pojave gustog bijelog iscjetka iz rodnice.

Krmaču hraniti laktacijskom smjesom uz postupno povećanje količine, uz dodatak mikofiksatora, a češće napajati higijenski ispravnom vodom

MLJEČNOST KRMAČA - MANAGEMENT PRIJE I NAKON PRAŠENJA


17

Mjere preveniranja ili sprječavanja pada mliječnosti u krmača:

Budući je pad mliječnosti uzrokovan s više različitih čimbenika treba obratiti pozornost na sljedeće:

Restriktivnom hranidbenom shemom hraniti u posljednjem tjednu graviditeta Npr. 108. dan – 3,0 kg 111. dan – 2,1 kg 109. dan – 2,7 kg 112. dan – 1,7 kg 110. dan - 2,4 kg 113. dan – 1,3 kg

Postupno povećavati količinu hrane u laktaciji Sa 1,5 kg svakodnevno povećavati za 0,5 - 1,0 kg sve do količine hrane od 8-9 kg, račun : 2,0 kg za krmaču + 0,5 kg po svakom prasetu koje doji. Npr. za krmaču koja doji 12-13 prasadi potrebno je sveukupno 8,0 - 8,5 kg hrane; 2,0 kg (potreba krmače) + 6,5 kg (potreba za prasad)

Sadržaj kalcija u hrani treba biti oko 7,0g/ kg - kalcij u suvišku može utjecati na smanjeno aktiviranje hormona oxytocina, koji će tada smanjiti mliječnost krmače

Dodatak mikofiksatora u hrani za suprasne i dojne krmače. Mikotoksini mogu značajno povećati gubitke prasadi pod krmačom - pojava profuznog vodenastog proljeva koji je teško liječiti antibioticima, a posljedično mršavost i iscrpljenost

Osigurati dovoljne količine vode krmačama prije i nakon prasenja 20-40L dnevno (podizati ih da piju vodu nakon prašenja). Ako je voda prepuna kalcija, ugraditi filter za filtriranje kamenca.

Ostali vrlo važni čimbenici : higijena – poštivanje načela “all in all out”, temeljito pranje i dezinfekcija klima - u prasilištu 20-22°C za krmače i tople zone “gnijezda” za prasad 33-35°C tehnologija napajanja – pristup čistoj i uvijek svježoj vodi podovi – kod oštećenja papaka ili zglobova bol može umanjiti mliječnost

(terapija)

Uočavanje loše mliječnosti krmače

Već kroz 8-12h nakon prašenja, ukoliko krmača gubi mlijeko potrebno je uočiti slijedeće znakove:

* SITOST PRASADI – nahranjena prasad mirno spava, dok je gladna prasad nemirna i pokunjena (na hrpama)

* GLASANJE PRASADI – gladna prasad često ciči, traži mlijeko - „gruca“ po mliječnoj žlijezdi

* KONDICIJA PRASADI – kondicija prasadi je „ogledalo“ mliječnosti i kvalitete mlijeka. Kondiciju procijeniti dok je prasad u pokretu ili na sisi, lakše se uočava mršavost.

Važno je pripomoći krmači da bude dostupan i donji red sisa, kako bi sva prasad bila nahranjena.

Rješenja ako je došlo do MMA ili PHS sindroma :

Na vrijeme uočiti „gladnu“ kondiciju prasadi, već drugi dan od prašenja

Mliječnu zamjenicu uvesti čim se uoči nedostatak mlijeka

Aplikacija Glukoze 10% 10ml intraperitonealno 1-2x/dnevno, kao i aplikacija mliječne zamjenice pripravljene s toplom vodom direktno u usta prasadi svaka 3h (10-20ml) tijekom prva dva dana života, kasnije mliječnu zamjenicu ponuditi u pliću hranilicu

Zamjena legala – avitalnu prasad premjestiti kod krmače koja nema problem s mliječnošću, dok će vitalna prasad uspješnije „navući“ mlijeko kod krmače s problematičnom mliječnom žlijezdom

Terapija krmače - hormonom oxytocinom, kako bi se stimulirala mliječna žlijezda na proizvodnju mlijeka najmanje 3x/ dnevno ili aplicirati oxytocin produženog djelovanja, a u slučajevima upale pokriti i antibiotikom (enrofloxacin), te protuupalnim (kortizonskim) proizvodom - preporuka veterinara. Mliječnu žlijezdu mazati kremom za vime. Terapirati svakako i kod pojave gustog bijelog iscjetka iz rodnice.

Krmaču hraniti laktacijskom smjesom uz postupno povećanje količine, uz dodatak mikofiksatora, a češće napajati higijenski ispravnom vodom

ZBORNIK PREDAVANJA

18

UPRAVLJANJE FARMOM VISOKOPLODNIH KRMAČA

Dubravko Škorput, Zoran Luković Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet Uvod

Moderna svinjogojska proizvodnja podrazumijeva korištenje odabranih genotipova životinja s ciljem postizanja visokih proizvodnih rezultata u svojstvima od ekonomskog značaja. Pretpostavka je da se selekcija na proizvodna svojstva, kao što su mesnatost, brzina rasta ili konverzija hrane približava optimumu, te daljnji selekcijski napredak nije lako postići bez negativnog utjecaja na ostala svojstva. Zbog niske nasljednosti, kod svojstava plodnosti dugo nije bilo moguće postići značajniji genetski napredak. Međutim, uvođenjem preciznijih selekcijskih procedura, kao što je BLUP, a u novije vrijeme i genomske selekcije, postignut je značajniji genetski napredak i u svojstvima plodnosti. Posljedično, u proizvodnju su uvedene linije visokoplodnih krmača. Osim značajnog genetskog napretka, razvila se i svijest farmera o važnosti dobre prakse u postupanju s krmačama i prasadi, što je značajno utjecalo na povećanje broja živooprasene prasadi i odbijene prasadi po krmači godišnje. Tako je u Danskoj broj odbijene prasadi po krmači od 2000. do 2013. povećan za čak 7 prasadi, a u Francuskoj u istom razdoblju za 5 prasadi, dok je povećanje u Irskoj iznosilo čak 8 prasadi (Tablica 1).

Tablica 1. Promjena broja odbijene prasadi po krmači godišnje na primjeru 6 zemalja EU od 2000. do 2013.

Država Godina Porast/god

2000. 2005. 2010. 2013. Danska 21,4 22.2 26.0 28.4 +0.54 Nizozemska 19,1 20.0 25.7 26.0 +0.53 Njemačka 17,7 19.5 23.4 25.5 +0.60 Francuska 20,2 22.4 24.1 25.1 +0.38 Irska 17,8 19.7 19.6 25.9 +0.62 Ujed. Kraljevstvo 18,7 18.6 21.6 24.8 +0.47



19


Dubravko Škorput, Zoran Luković Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet Uvod

Moderna svinjogojska proizvodnja podrazumijeva korištenje odabranih genotipova životinja s ciljem postizanja visokih proizvodnih rezultata u svojstvima od ekonomskog značaja. Pretpostavka je da se selekcija na proizvodna svojstva, kao što su mesnatost, brzina rasta ili konverzija hrane približava optimumu, te daljnji selekcijski napredak nije lako postići bez negativnog utjecaja na ostala svojstva. Zbog niske nasljednosti, kod svojstava plodnosti dugo nije bilo moguće postići značajniji genetski napredak. Međutim, uvođenjem preciznijih selekcijskih procedura, kao što je BLUP, a u novije vrijeme i genomske selekcije, postignut je značajniji genetski napredak i u svojstvima plodnosti. Posljedično, u proizvodnju su uvedene linije visokoplodnih krmača. Osim značajnog genetskog napretka, razvila se i svijest farmera o važnosti dobre prakse u postupanju s krmačama i prasadi, što je značajno utjecalo na povećanje broja živooprasene prasadi i odbijene prasadi po krmači godišnje. Tako je u Danskoj broj odbijene prasadi po krmači od 2000. do 2013. povećan za čak 7 prasadi, a u Francuskoj u istom razdoblju za 5 prasadi, dok je povećanje u Irskoj iznosilo čak 8 prasadi (Tablica 1).

Tablica 1. Promjena broja odbijene prasadi po krmači godišnje na primjeru 6 zemalja EU od 2000. do 2013.

Država Godina Porast/god

2000. 2005. 2010. 2013. Danska 21,4 22.2 26.0 28.4 +0.54 Nizozemska 19,1 20.0 25.7 26.0 +0.53 Njemačka 17,7 19.5 23.4 25.5 +0.60 Francuska 20,2 22.4 24.1 25.1 +0.38 Irska 17,8 19.7 19.6 25.9 +0.62 Ujed. Kraljevstvo 18,7 18.6 21.6 24.8 +0.47

ZBORNIK PREDAVANJA

20

Izazovi

U upravljanju farmama s visokoplodnim krmačama javljaju se izazovi s kojima se uzgajivači moraju suočiti kako bi bio ostvaren puni genetski potencijal krmača. Jedan od najvećih problema s kojim se susreću farmeri koji drže visokoplodne krmače je razlika između broja oprasene prasadi i potencijala krmače da svu oprasenu prasad i othrani. Također, izazov s kojim farmeri moraju računati kod visokoplodnih krmača je manja porodna masa prasadi. Prema pojedinim istraživanjima, svako dodatno prase u leglu smanjuje prosječnu masu legla za 40 grama. Još jedan od problema s kojim se farmeri susreću je i veći postotak mrtvooprasene prasadi u leglu. Isto tako, u mnogih visokoplodnih linija krmača smanjen je proizvodnji vijek krmača, pa se one iz proizvodnje izlučuju nakon svega nekoliko prasenja. Zbog navedenih razloga, postupci s visokoplodnim krmačama zahtijevaju dodatnu pozornost u svim aspektima uzgoja. Samo pravilnim i pravovremenim postupanjem s krmačama i prasadi moguće je ispuniti puni proizvodni potencijal i na kraju ostvariti profitabilnu proizvodnju. POSTUPCI S VISOKOPLODNIM KRMAČAMA Priprema prasenja i prasilišta

Dobra priprema prasilišta i boksova u prasilištu je od velike važnosti za uspješno prasenje i preživljavanje što većeg broja prasadi. Prije samog prasenja potrebno je osigurati uvjete u kojem će farmeri i zaposlenici koji nadziru prasenje biti u mogućnosti reagirati na svaku situaciju i biti u mogućnosti nadzirati sve krmače i njihova legla. Uoči premještanja krmača potrebno je napraviti temeljito i kvalitetno čišćenje boksova. Sama priprema boksa za pranje treba započeti uklanjanjem ostataka hrane, fecesa i ostalih tvari iz prethodnog turnusa. Preporuča se očistiti cijeli boks deterdžentom te isprati vrućom (ne mlakom ili toplom) vodom pod pritiskom. Nakon prvog pranja, postupak je potrebno ponoviti. Cilj je prvog pranja odstraniti zakorene ostatke organske tvari iz prethodnog turnusa, dok drugim pranjem odstranjujemo zaostale masne naslage koje mogu biti izvor onečišćenja i infekcija. Nakon drugog čišćenja prostor je potrebno temeljito pregledati, kako bi se uočila moguća zaostala onečišćenja. Nakon toga potrebno je dezinficirati prostoriju raspršivačem. Neki farmeri često rotiraju različita dezinfekcijska sredstva kako bi se smanjila mogućnost razvijanja rezistentnosti mikroorganizama na dezinfekcijska sredstva, pri čemu je potrebno voditi računa da djelovanje svakog dezinfekcijskog sredstva bude efikasno. Na kraju, nastambu je potrebno dobro osušiti prije useljavanja krmača.

Prasenje

Pri naseljavanju objekta krmačama, potrebno je isplanirati kojim redom će se puniti nastamba te kako će se grupirati krmače. Starije krmače, iznad petog prasenja, krmače u nepovoljnoj kondiciji, kao i krmače za koje je poznato da su u prošlim prasenjima imale veći udio mrtvorođene prasadi preporučljivo je smjestiti u isti dio prasilišta, jer je zbog njihovog statusa opravdano očekivati probleme s prasenjem. Na taj način može se brže i lakše identificirati životinje s problemima te pružiti potrebnu pomoć. Poseban izazov predstavljaju prvopraskinje, čiji udio u ukupnom broju plotkinja iznosi oko 20%. Prvopraskinjama, zbog svog posebnog statusa i specifičnosti koje imaju u odnosu na druge plotkinje, treba obratiti posebnu pozornost. Pri punjenju objekta poželjno je primijeniti sustav „sve unutra-sve van“ kako bi se smanjila mogućnost miješanja životinja iz različitih turnusa i vjerojatnost prenošenja bolesti smanjila na najmanju moguću mjeru. Zbog specifičnosti krmača visokoplodnih linija pri prasenju je potreban stalni nadzor kako bi se brigom za preživljavanje svakog praseta ispunio genetski potencijal krmače i ostvarili povoljni ekonomski rezultati. Tijekom prasenja potrebno je nadzirati svaku krmaču, kako bi se uočili eventualni problemi pri prasenju. Između prasenja prva 4 praseta pri normalnom prasenju trebalo bi proteći najviše 2 sata te najviše 1 sat između slijedeće prasadi. Oprašenoj sitnoj prasadi potrebno je pomoći da posisa kolostrum. Ukoliko je potrebno, sitnu prasad potrebno je zagrijati, jer se kod sitne prasadi brže gubi tjelesna toplina što utječe na sposobnost preživljavanja. Potrebno je provjeriti zdravstveno stanje svake krmače, te po potrebi poduzeti potrebne mjere. Kad prasad prestane izlaziti, potrebno je utvrditi ima li zaostalih fetusa ili je prasenje zaista završeno. Znakovi koji upućuju na završeno prasenje su izbacivanje posteljice, smirivanje krmače, uspostavljanje kontakta s prasadi, te ponovno uzimanje hrane. Ukoliko postoji sumnja u postojanje zaostale prasadi, krmačama se može aplicirati oksitocin kako bi se prasenje dovršilo. Ukoliko se nad krmačama koje se prase ne vrši adekvatan nadzor, moguće posljedice se očituju kroz povećan gubitak prasadi zbog nemogućnosti uzimanja kolostruma, pothlađenosti te nedostatka kisika. Standardizacija veličine legla

Borba s jednim od najvećih izazova kod držanja visokoplodnih krmača – othranjivanjem što većeg broja oprašene prasadi vrlo često podrazumijeva standardizaciju veličinu legla (eng. crossfostering): premještanje prekobrojne prasadi pod druge krmače s ciljem povećanja broja odbijene prasadi. Da bi premještanje prasadi dalo željene rezultate, potrebno ga je obaviti pravovremeno. S obzirom da kvaliteta kolostruma vrlo brzo opada, optimalno vrijeme za premještanje prasadi je unutar prva 24 sata nakon prasenja, nakon uzimanja prvog kolostruma. Preporučljivo je prvo premjestiti jaču i vitalniju prasad. Takav postupak opravdava se činjenicom da će se jača prasad bolje snaći u novom leglu i prilagoditi na novonastalu situaciju. Veću prasad treba rasporediti pod krmače s debljim sisama koje u ranijim prasenjima nisu imale problema sa dojenjem. Prije samog raspoređivanja prasadi, najsitniju prasad može se 15 minuta zagrijati ispod grijaće žarulje, kako bi se smanjio gubitak tjelesne temperature preko tijela, koji je u sitnije prasadi



21

Izazovi

U upravljanju farmama s visokoplodnim krmačama javljaju se izazovi s kojima se uzgajivači moraju suočiti kako bi bio ostvaren puni genetski potencijal krmača. Jedan od najvećih problema s kojim se susreću farmeri koji drže visokoplodne krmače je razlika između broja oprasene prasadi i potencijala krmače da svu oprasenu prasad i othrani. Također, izazov s kojim farmeri moraju računati kod visokoplodnih krmača je manja porodna masa prasadi. Prema pojedinim istraživanjima, svako dodatno prase u leglu smanjuje prosječnu masu legla za 40 grama. Još jedan od problema s kojim se farmeri susreću je i veći postotak mrtvooprasene prasadi u leglu. Isto tako, u mnogih visokoplodnih linija krmača smanjen je proizvodnji vijek krmača, pa se one iz proizvodnje izlučuju nakon svega nekoliko prasenja. Zbog navedenih razloga, postupci s visokoplodnim krmačama zahtijevaju dodatnu pozornost u svim aspektima uzgoja. Samo pravilnim i pravovremenim postupanjem s krmačama i prasadi moguće je ispuniti puni proizvodni potencijal i na kraju ostvariti profitabilnu proizvodnju. POSTUPCI S VISOKOPLODNIM KRMAČAMA Priprema prasenja i prasilišta

Dobra priprema prasilišta i boksova u prasilištu je od velike važnosti za uspješno prasenje i preživljavanje što većeg broja prasadi. Prije samog prasenja potrebno je osigurati uvjete u kojem će farmeri i zaposlenici koji nadziru prasenje biti u mogućnosti reagirati na svaku situaciju i biti u mogućnosti nadzirati sve krmače i njihova legla. Uoči premještanja krmača potrebno je napraviti temeljito i kvalitetno čišćenje boksova. Sama priprema boksa za pranje treba započeti uklanjanjem ostataka hrane, fecesa i ostalih tvari iz prethodnog turnusa. Preporuča se očistiti cijeli boks deterdžentom te isprati vrućom (ne mlakom ili toplom) vodom pod pritiskom. Nakon prvog pranja, postupak je potrebno ponoviti. Cilj je prvog pranja odstraniti zakorene ostatke organske tvari iz prethodnog turnusa, dok drugim pranjem odstranjujemo zaostale masne naslage koje mogu biti izvor onečišćenja i infekcija. Nakon drugog čišćenja prostor je potrebno temeljito pregledati, kako bi se uočila moguća zaostala onečišćenja. Nakon toga potrebno je dezinficirati prostoriju raspršivačem. Neki farmeri često rotiraju različita dezinfekcijska sredstva kako bi se smanjila mogućnost razvijanja rezistentnosti mikroorganizama na dezinfekcijska sredstva, pri čemu je potrebno voditi računa da djelovanje svakog dezinfekcijskog sredstva bude efikasno. Na kraju, nastambu je potrebno dobro osušiti prije useljavanja krmača.

Prasenje

Pri naseljavanju objekta krmačama, potrebno je isplanirati kojim redom će se puniti nastamba te kako će se grupirati krmače. Starije krmače, iznad petog prasenja, krmače u nepovoljnoj kondiciji, kao i krmače za koje je poznato da su u prošlim prasenjima imale veći udio mrtvorođene prasadi preporučljivo je smjestiti u isti dio prasilišta, jer je zbog njihovog statusa opravdano očekivati probleme s prasenjem. Na taj način može se brže i lakše identificirati životinje s problemima te pružiti potrebnu pomoć. Poseban izazov predstavljaju prvopraskinje, čiji udio u ukupnom broju plotkinja iznosi oko 20%. Prvopraskinjama, zbog svog posebnog statusa i specifičnosti koje imaju u odnosu na druge plotkinje, treba obratiti posebnu pozornost. Pri punjenju objekta poželjno je primijeniti sustav „sve unutra-sve van“ kako bi se smanjila mogućnost miješanja životinja iz različitih turnusa i vjerojatnost prenošenja bolesti smanjila na najmanju moguću mjeru. Zbog specifičnosti krmača visokoplodnih linija pri prasenju je potreban stalni nadzor kako bi se brigom za preživljavanje svakog praseta ispunio genetski potencijal krmače i ostvarili povoljni ekonomski rezultati. Tijekom prasenja potrebno je nadzirati svaku krmaču, kako bi se uočili eventualni problemi pri prasenju. Između prasenja prva 4 praseta pri normalnom prasenju trebalo bi proteći najviše 2 sata te najviše 1 sat između slijedeće prasadi. Oprašenoj sitnoj prasadi potrebno je pomoći da posisa kolostrum. Ukoliko je potrebno, sitnu prasad potrebno je zagrijati, jer se kod sitne prasadi brže gubi tjelesna toplina što utječe na sposobnost preživljavanja. Potrebno je provjeriti zdravstveno stanje svake krmače, te po potrebi poduzeti potrebne mjere. Kad prasad prestane izlaziti, potrebno je utvrditi ima li zaostalih fetusa ili je prasenje zaista završeno. Znakovi koji upućuju na završeno prasenje su izbacivanje posteljice, smirivanje krmače, uspostavljanje kontakta s prasadi, te ponovno uzimanje hrane. Ukoliko postoji sumnja u postojanje zaostale prasadi, krmačama se može aplicirati oksitocin kako bi se prasenje dovršilo. Ukoliko se nad krmačama koje se prase ne vrši adekvatan nadzor, moguće posljedice se očituju kroz povećan gubitak prasadi zbog nemogućnosti uzimanja kolostruma, pothlađenosti te nedostatka kisika. Standardizacija veličine legla

Borba s jednim od najvećih izazova kod držanja visokoplodnih krmača – othranjivanjem što većeg broja oprašene prasadi vrlo često podrazumijeva standardizaciju veličinu legla (eng. crossfostering): premještanje prekobrojne prasadi pod druge krmače s ciljem povećanja broja odbijene prasadi. Da bi premještanje prasadi dalo željene rezultate, potrebno ga je obaviti pravovremeno. S obzirom da kvaliteta kolostruma vrlo brzo opada, optimalno vrijeme za premještanje prasadi je unutar prva 24 sata nakon prasenja, nakon uzimanja prvog kolostruma. Preporučljivo je prvo premjestiti jaču i vitalniju prasad. Takav postupak opravdava se činjenicom da će se jača prasad bolje snaći u novom leglu i prilagoditi na novonastalu situaciju. Veću prasad treba rasporediti pod krmače s debljim sisama koje u ranijim prasenjima nisu imale problema sa dojenjem. Prije samog raspoređivanja prasadi, najsitniju prasad može se 15 minuta zagrijati ispod grijaće žarulje, kako bi se smanjio gubitak tjelesne temperature preko tijela, koji je u sitnije prasadi

ZBORNIK PREDAVANJA

22

najveći. Legla se formiraju na osnovu broja aktivnih sisa krmača. Preporučeni maksimalni broj prasadi u leglima prvopraskinja ne bi trebao biti veći od 12. Budući da se prasad brzo navikava na majku i sisu koju je prisvojila, sortiranje i premještanje potrebno je obaviti u kratkom vremenu. Premještanje prasadi ne preporuča se na onim farmama koje imaju problema sa PRRS-om. Prasadi koja je premještana 48 sati nakon prasenja trebat će 2 do 4 sata nakon premještanja da se izbore za sisu, što je nepovoljno zbog smanjene konzumacije mlijeka. Pri premještanju treba biti siguran da krmača koja prima prasad ima dovoljan broj funkcionalnih sisa kako bi mogla othraniti svu primljenu prasad. Potrebno je iskoristiti sve funkcionalne sise kako bi se što bolje iskoristio smještajni prostor. Međutim, potrebno je održavati veličinu legla ujednačenom, kako bi svako prase dobilo šansu natjecati se sa svojim vršnjacima. Pri premještanju ne treba premještati stariju prasad u mlađe leglo, s obzirom da se imunološki sustav mlađe prasadi još nije razvio. Prasad koja nije „osvojila“ sisu poželjno je grupirati zajedno, kako bi dobila šansu natjecati sa sebi sličnom prasadi. Ukoliko se dogodi situacija da u prasilištu imamo više legala sa 15 ili više prasadi, može se dogoditi da neće biti dovoljno krmača pod koje možemo rasporediti prasad. Pri tome možemo upotrijebiti tehniku tzv. kaskadnog premještanja i na taj način smanjiti šansu da prasad ostane bez kolostruma. Pri tome se prvo odbija prasad zdravih krmača dobi 15 i više dana i premješta u posebne boksove. Zatim pronalazimo leglo dobi najmanje 12 sati, pri čemu je potrebno izabrati leglo sa dobrim startom, jer krmače pod koje ih premještamo više ne proizvode kolostrum. Na taj smo način oslobodili dobru krmaču koja će još uvijek proizvoditi kolostrum za prasad koju joj dajemo. Kod izbora prasadi za premještanje moramo biti sigurni da biramo prasad koja ima dobar start, budući da se kolostrum krmače pod koju ih premještamo proizvodi već 12 sati. Pri izboru zamjenske krmače poželjno je da ima manje leglo (10 i manje prasadi), veću porodnu masu legla i da je dobre mliječnosti. Laktacija

Nakon prasenja potrebno je osigurati da svako prase dobije kolostrum unutar prva 24 sata nakon prasenja. Upravo je to razdoblje od izuzetne važnosti za preživljavanje prasadi i stjecanje otpornosti i vitalnosti. Svu prasad male porodne tjelesne mase, slabu prasad, te prasad oprasenu na kraju prasenja, poželjno je označiti i nadzirati unos kolostruma. Upravljanje velikim leglima zahtijeva davanje posebne pozornosti svakom prasetu od prvog dana ukoliko se želi postići značajno smanjenje smrtnosti prasadi prije odbića. Prasad s izrazito malom porodnom masom (ispod 700 g) ima jako nisku stopu preživljavanja te je vrijeme koje se posvećuje prasadi potrebno raspodijeliti tako da se pozornost usmjeri na prasad koja ima veće šanse preživjeti. Preživljavanje prasadi u velikim leglima također se može poboljšati i ravnomjernom distribucijom kolostruma. Količina kolostruma kojeg luči krmača neovisna je o veličini legla. Posljedično, povećanjem veličine legla, neće se povećati i količina kolostruma po prasetu, što pred farmere stavlja novi izazov. Na mliječnost krmača može se utjecati tehnološkim postupcima. Osnovna pretpostavka za ostvarivanje maksimalne mliječnosti krmače je da na raspolaganju ima dovoljne količine vode i hrane. Krmače tijekom laktacije mogu popiti 35-50 l vode dnevno kada laktacija

dosegne svoj maksimum. Nadalje, na mliječnost krmače utječe i konzumacija hrane te kvaliteta krmne smjese. Krmače dobrog zdravstvenog statusa imat će i dobru mliječnost. Mastitis i edem vimena mogu negativno djelovati na proizvodnju mlijeka. Optimalni mikroklimatski uvjeti, mirna atmosfera te prikladan dizajn boksa za prasenje također će imati pozitivan učinak na proizvodnju mlijeka. Kad je jednom uspostavljen redoslijed prasadi na sisama, potrebno ga je zadržati, jer promjena redoslijeda može uzrokovati smanjeno lučenje mlijeka. Odbiće

Tijekom laktacije krmače se nalaze u anestričnom razdoblju te danom odbića za krmaču počinje novi ciklus. Krmače modernih visokoplodnih linija svinja tijekom laktacije zbog velikog broja prasadi koju moraju othraniti mogu izgubiti dio tjelesnih rezervi. Odbiće prasadi visokoplodnih krmača često se mora podrediti potrebi premještanja prasadi pod zamjenske krmače s ciljem othrane što većeg broja prasadi. Propisima Europske unije regulirano je minimalno trajanje laktacije svinja i ono iznosi najmanje 28 dana. Iznimno, prasad se može odbiti i sa 21 danom ukoliko se premješta u zasebnu, dezinficiranu prostoriju koja ispunjava sve higijenske i mikroklimatske uvjete. Prije odbića prasadi, potrebno je pregledati prasad koja se odbija i utvrditi mogu li se odbiti, bez obzira na predviđenu dob odbića. Odbiće je potrebno pripremiti barem dan ranije, na način da se označe krmače čija će prasad biti odbijena, kao i one koje će se i dalje koristiti za prekomjernu prasad iz ostalih legala. Odbiće je najbolje provesti na način da se krmača odvoji od prasadi, jer na taj način izbjegavamo utjecaj dvostrukog stresa na prasad zbog odvajanja od majke i promjene sredine u kojoj borave. Hranidba

Gravidnost. Cilj hranidbe krmača u gravidnosti je smanjiti prevelike razlike između krmača u tjelesnoj masi, odnosno postići odgovarajuću kondiciju za svaku krmaču. Kod visokoplodnih linija krmača neodgovarajuća kondicija može imati veće posljedice na preživljavanje prasadi. Fetalni rast intenzivira se prema kraju gravidnosti i najintenzivniji je u posljednjih 10 dana prije prasenja. Posljedično, rastu i hranidbene potrebe krmače, što se posebno odnosi na potrebe na proteinima i aminokiselinama. Ukoliko opskrba krmača proteinima i aminokiselinama kroz hranu nije optimalna, organizam će početi razgrađivati tjelesne proteine kako bi se osigurao rast fetusa i razvoj svih tkiva koja rastu tijekom gravidnosti, kao što su maternica i posteljice. Hranidba vlaknima za vrijeme gravidnosti pomaže uklanjanju zatvora, a time i lakšem porodu te preživljavanju prasadi. Također, veći sadržaj vlakana u hranidbi pomaže boljem iskorištenju energije, jer se vlakna sporije razgrađuju i energija se ravnomjernije troši, što može biti važno u vrijeme prasenja, kada krmačama padne apetit. Hranidba krmača u zadnjem dijelu gravidnosti je posebno važna zbog sinteze kolostruma, pri čemu je posebno važna opskrba proteinima. Stoga se količina hrane u tom razdoblju gravidnosti povećava na 3 kg smjese dnevno u dva dnevna obroka. Dan prije samog prašenja količinu hrane potrebno je smanjiti na 1 kg, dok na dan poroda krmača dobiva



23

najveći. Legla se formiraju na osnovu broja aktivnih sisa krmača. Preporučeni maksimalni broj prasadi u leglima prvopraskinja ne bi trebao biti veći od 12. Budući da se prasad brzo navikava na majku i sisu koju je prisvojila, sortiranje i premještanje potrebno je obaviti u kratkom vremenu. Premještanje prasadi ne preporuča se na onim farmama koje imaju problema sa PRRS-om. Prasadi koja je premještana 48 sati nakon prasenja trebat će 2 do 4 sata nakon premještanja da se izbore za sisu, što je nepovoljno zbog smanjene konzumacije mlijeka. Pri premještanju treba biti siguran da krmača koja prima prasad ima dovoljan broj funkcionalnih sisa kako bi mogla othraniti svu primljenu prasad. Potrebno je iskoristiti sve funkcionalne sise kako bi se što bolje iskoristio smještajni prostor. Međutim, potrebno je održavati veličinu legla ujednačenom, kako bi svako prase dobilo šansu natjecati se sa svojim vršnjacima. Pri premještanju ne treba premještati stariju prasad u mlađe leglo, s obzirom da se imunološki sustav mlađe prasadi još nije razvio. Prasad koja nije „osvojila“ sisu poželjno je grupirati zajedno, kako bi dobila šansu natjecati sa sebi sličnom prasadi. Ukoliko se dogodi situacija da u prasilištu imamo više legala sa 15 ili više prasadi, može se dogoditi da neće biti dovoljno krmača pod koje možemo rasporediti prasad. Pri tome možemo upotrijebiti tehniku tzv. kaskadnog premještanja i na taj način smanjiti šansu da prasad ostane bez kolostruma. Pri tome se prvo odbija prasad zdravih krmača dobi 15 i više dana i premješta u posebne boksove. Zatim pronalazimo leglo dobi najmanje 12 sati, pri čemu je potrebno izabrati leglo sa dobrim startom, jer krmače pod koje ih premještamo više ne proizvode kolostrum. Na taj smo način oslobodili dobru krmaču koja će još uvijek proizvoditi kolostrum za prasad koju joj dajemo. Kod izbora prasadi za premještanje moramo biti sigurni da biramo prasad koja ima dobar start, budući da se kolostrum krmače pod koju ih premještamo proizvodi već 12 sati. Pri izboru zamjenske krmače poželjno je da ima manje leglo (10 i manje prasadi), veću porodnu masu legla i da je dobre mliječnosti. Laktacija

Nakon prasenja potrebno je osigurati da svako prase dobije kolostrum unutar prva 24 sata nakon prasenja. Upravo je to razdoblje od izuzetne važnosti za preživljavanje prasadi i stjecanje otpornosti i vitalnosti. Svu prasad male porodne tjelesne mase, slabu prasad, te prasad oprasenu na kraju prasenja, poželjno je označiti i nadzirati unos kolostruma. Upravljanje velikim leglima zahtijeva davanje posebne pozornosti svakom prasetu od prvog dana ukoliko se želi postići značajno smanjenje smrtnosti prasadi prije odbića. Prasad s izrazito malom porodnom masom (ispod 700 g) ima jako nisku stopu preživljavanja te je vrijeme koje se posvećuje prasadi potrebno raspodijeliti tako da se pozornost usmjeri na prasad koja ima veće šanse preživjeti. Preživljavanje prasadi u velikim leglima također se može poboljšati i ravnomjernom distribucijom kolostruma. Količina kolostruma kojeg luči krmača neovisna je o veličini legla. Posljedično, povećanjem veličine legla, neće se povećati i količina kolostruma po prasetu, što pred farmere stavlja novi izazov. Na mliječnost krmača može se utjecati tehnološkim postupcima. Osnovna pretpostavka za ostvarivanje maksimalne mliječnosti krmače je da na raspolaganju ima dovoljne količine vode i hrane. Krmače tijekom laktacije mogu popiti 35-50 l vode dnevno kada laktacija

dosegne svoj maksimum. Nadalje, na mliječnost krmače utječe i konzumacija hrane te kvaliteta krmne smjese. Krmače dobrog zdravstvenog statusa imat će i dobru mliječnost. Mastitis i edem vimena mogu negativno djelovati na proizvodnju mlijeka. Optimalni mikroklimatski uvjeti, mirna atmosfera te prikladan dizajn boksa za prasenje također će imati pozitivan učinak na proizvodnju mlijeka. Kad je jednom uspostavljen redoslijed prasadi na sisama, potrebno ga je zadržati, jer promjena redoslijeda može uzrokovati smanjeno lučenje mlijeka. Odbiće

Tijekom laktacije krmače se nalaze u anestričnom razdoblju te danom odbića za krmaču počinje novi ciklus. Krmače modernih visokoplodnih linija svinja tijekom laktacije zbog velikog broja prasadi koju moraju othraniti mogu izgubiti dio tjelesnih rezervi. Odbiće prasadi visokoplodnih krmača često se mora podrediti potrebi premještanja prasadi pod zamjenske krmače s ciljem othrane što većeg broja prasadi. Propisima Europske unije regulirano je minimalno trajanje laktacije svinja i ono iznosi najmanje 28 dana. Iznimno, prasad se može odbiti i sa 21 danom ukoliko se premješta u zasebnu, dezinficiranu prostoriju koja ispunjava sve higijenske i mikroklimatske uvjete. Prije odbića prasadi, potrebno je pregledati prasad koja se odbija i utvrditi mogu li se odbiti, bez obzira na predviđenu dob odbića. Odbiće je potrebno pripremiti barem dan ranije, na način da se označe krmače čija će prasad biti odbijena, kao i one koje će se i dalje koristiti za prekomjernu prasad iz ostalih legala. Odbiće je najbolje provesti na način da se krmača odvoji od prasadi, jer na taj način izbjegavamo utjecaj dvostrukog stresa na prasad zbog odvajanja od majke i promjene sredine u kojoj borave. Hranidba

Gravidnost. Cilj hranidbe krmača u gravidnosti je smanjiti prevelike razlike između krmača u tjelesnoj masi, odnosno postići odgovarajuću kondiciju za svaku krmaču. Kod visokoplodnih linija krmača neodgovarajuća kondicija može imati veće posljedice na preživljavanje prasadi. Fetalni rast intenzivira se prema kraju gravidnosti i najintenzivniji je u posljednjih 10 dana prije prasenja. Posljedično, rastu i hranidbene potrebe krmače, što se posebno odnosi na potrebe na proteinima i aminokiselinama. Ukoliko opskrba krmača proteinima i aminokiselinama kroz hranu nije optimalna, organizam će početi razgrađivati tjelesne proteine kako bi se osigurao rast fetusa i razvoj svih tkiva koja rastu tijekom gravidnosti, kao što su maternica i posteljice. Hranidba vlaknima za vrijeme gravidnosti pomaže uklanjanju zatvora, a time i lakšem porodu te preživljavanju prasadi. Također, veći sadržaj vlakana u hranidbi pomaže boljem iskorištenju energije, jer se vlakna sporije razgrađuju i energija se ravnomjernije troši, što može biti važno u vrijeme prasenja, kada krmačama padne apetit. Hranidba krmača u zadnjem dijelu gravidnosti je posebno važna zbog sinteze kolostruma, pri čemu je posebno važna opskrba proteinima. Stoga se količina hrane u tom razdoblju gravidnosti povećava na 3 kg smjese dnevno u dva dnevna obroka. Dan prije samog prašenja količinu hrane potrebno je smanjiti na 1 kg, dok na dan poroda krmača dobiva

ZBORNIK PREDAVANJA

24

samo vodu. Cilj ograničene hranidbe prije samog prašenja je spriječiti zatvore, olakšava se porod te sprječava hipoagalakcija. Razdoblje od nekoliko dana prije prašenja i prvih nekoliko dana laktacije predstavlja tzv. „tranzicijsko razdoblje“ od 10 dana prije prašenja pa do 10 dana nakon prašenja. Za krmaču je ovo stresan period s obzirom na velike fiziološke promjene koje doživljava. Razdoblje tranzicije vrlo je važno, jer se u razdoblju do 3 dana nakon prašenja javljaju najveći gubici prasadi. S obzirom na različite hranidbene potrebe krmača u gravidnosti u odnosu na laktaciju, ovo prijelazno razdoblje je posebno osjetljivo. U većini sustava hranidba se od restriktivne u gravidnosti mijenja do hranidbe po volji u laktaciji. Tijekom laktacije među farmama su očite razlike u unosu hrane, posebno u prvom tjednu laktacije. Osnovni razlog je činjenica da mnoge farme postepeno povećavaju količinu obroka tijekom prvih 5 do 10 dana laktacije. U mnogim će slučajevima to uzrokovati manju konzumaciju hrane nego što bi bila u slučaju hranidbe po volji. Laktacija. Prema najnovijim istraživanjima, treba izbjegavati restriktivnu hranidba krmača u bilo kojem dijelu laktacije. Preporuka je da krmače odmah nakon prašenja dobivaju najmanje istu količinu hrane kao u zadnjim danima gravidnosti. Nakon toga, cilj je povećati konzumaciju za 0,5- 1 kg, što odgovara ciljanom unosu hrane od 1.5-2 kg/dan za krmaču i dodanih 0,5 kg za svako prase. Da bi se postigla ciljana konzumacija od 7-8 kg smjese po krmači, potrebno je povećati učestalost hranjenja kroz dan, pri čemu nije nužno da količine hrane u svakom obroku budu jednake. Osnovna informacija koja nam je potrebna kako bi smo mogli formulirati kvalitetan obrok je konzumacija hrane. Prvopraskinje imaju veće hranidbene zahtjeve jer još rastu, pri čemu je za njih svojstveni niži unos hrane. Ukoliko je moguće, poželjno ih je hraniti odvojeno od starijih krmača obrokom s povećanim sadržajem proteina i energije. Nastojanja da povećamo unos hrane rezultirat će kraćim intervalom od odbića do koncepcije, kao i većim tjelesnim masama kod odbića prasadi. Manji, a češći obroci povećat će unos hrane. Poželjno je veću količinu hrane dati rano ujutro i kasno navečer, za vrijeme nižih temperatura, čime se sprječava zagrijavanje tijela kao posljedica probave i metabolizma, što je posebno važno u toplijem dijelu godine. U komercijalnim proizvodnim sustavima, krmače u laktaciji često ne konzumiraju dovoljno hrane, što rezultira negativnim energetskim balansom. Zbog toga se mobiliziraju tjelesne rezerve krmača, što u konačnici može rezultirati i reduciranim rastom prasadi. Da bismo izbjegli takvu situaciju, tipični obrok trebao bi biti bogat energijom, za što su najbolji izvor zrna žitarica, te istovremeno bogat uljima i mastima biljnog ili životinjskog porijekla. Da bi se postiglo potpuno zadovoljenje uzdržnih potreba krmače, kao i potreba za energijom za proizvodnjom mlijeka, potrebno je pozorno koristiti krmiva sa visokim sadržajem vlakana. Hranidba visokoplodnih krmača zahtjeva besprijekornu hranu koja će udovoljiti svim potrebama krmača u gravidnosti i laktaciji. Higijenska ispravnost hrane mora biti besprijekorna. Poseban problem posljednjih godina predstavlja pojava mikotoksina u stočnoj hrani, posebice kukuruzu, koji je osnova hranidbe svinja. Prisutnost mikotoksina u hrani za visokoplodne krmače može dovesti do smanjenih proizvodnih rezultata: smanjene oprasivosti, niže stope koncepcije, abortusa, povećanog broja mrtvorođene prasadi, problema sa vimenom i ostalih poremećaja plodnosti. Kod visokoplodnih krmača pri tome može biti problem i nedostatak mlijeka uzrokovan mikotoksinima, pri čemu se stvaraju dodatni problemi s mogućnošću othranjivanja sve oprasene prasadi. Mikotoksini također

mogu uzrokovati i kasniju spolnu zrelost životinja, što ima negativan utjecaj na ekonomičnost proizvodnje i povećanje broja praznih dana na farmi. Nazimice, buduće visokoplodne krmače potrebno je dobro opskrbiti vitaminima A i E. kalcijem, fosforom, selenom, kromom i cinkom jer visokoplodne nazimice ulaze u pubertet s ograničenim rezervama proteina i masti u tijelu te za vrijeme prve gravidnosti još uvijek rastu. Istraživanja jasno pokazuju pozitivnu vezu između konzumirane hrane i mliječnosti u laktaciji. Krmače s niskom konzumacijom hrane u tijeku laktacije, imat će negativan balans energije, što će se prvenstveno odraziti na reprodukcijska svojstva. Takav učinak može se odstraniti samo ako se životinja povrati iz negativnog energetskog balansa. Zbog lakog mjerenja kao kriterij za određivanje energetskog stanja uzimamo debljinu slanine, međutim, problem nastaje mobilizacijom mišićnog tkiva. Primjenom mokre hranidbe također je moguće povećati unos hrane, međutim kod mokre hranidbe treba dnevno voditi računa o higijeni hranilice, jer se takva hrana lakše kvari. Ustajala i pljesniva hrana odbit će krmaču od unosa. U mnogim sustavima krmače se hrane na temelju prosječnih hranidbenih potreba. Takva evidencija je svakako potrebna, jer olakšava individualnu hranidbu krmača. Međutim, dobar nadzor neće se temeljiti samo na prosječnim potrebama, nego i na promatranju pojedinih krmača, te ako se pokaže da neke krmače u laktaciji mogu pojesti više od naših predviđanja, to im treba omogućiti. Svaka krmača je zasebna jedinka i na taj joj način treba pristupiti. Jedan od znakova za povećanje hranidbe je i količina hrane u hranilicama za vrijeme hranjenja. Više od 20% praznih hranilica znak je da treba povećati doziranje hrane. Zdravstvena zaštita i dobrobit

Za ostvarivanje zadovoljavajućih rezultata u krmača visokoplodnih linija, zdravstvena zaštita je od iznimne važnosti. Provođenje biosigurnosnih mjera s ciljem sprječavanja unosa patogena u prasilište spriječit će obolijevanje životinja i posljedično smanjivanje proizvodnih rezultata. Biosigurnosne mjere uključuju korištenje dezinfekcijskih barijera za svo osoblje prilikom ulaska u objekte. Sredstvo za dezinfekciju mora se redovno mijenjati. Pranje ruku redovito prije ulaza na farmu i između pojedinih zahvata i poslova na farmi obavezno je za sve djelatnike. Posjetitelji se moraju pridržavati biosigurnosnih mjera koje primjenjujemo na farmi (pranje i dezinfekcija ruku, )i koristiti zaštitnu opremu i odjeću gdje je to potrebno. Sustav za napajanje treba redovito čistiti i dezinficirati jer se vodom lako i brzo širi bolest u populaciji. Potrebna je redovna kontrola glodavaca i insekata, koji mogu prenositi uzročnike zaraznih bolesti. Potrebno je uklanjati rasutu hranu i redovito primjenjivati metode kontrole glodavaca. Pokretnu opremu bi trebalo seliti što je manje moguće a nakon svakog korištenja treba se očistiti i dezinficirati. Karantena je obavezna za sve novo pridošle životinje. Reproduktivne smetnje i bolesti koje su s njima povezane mogu se spriječiti i besprijekornom higijenskom ispravnošću hrane i vode. Osiguranje uvjeta koji su u skladu sa zahtjevima za dobrobit životinja također ima utjecaj na bolje preživljavanje prasadi u krmača visokoplodnih linija. Istraživanja pokazuju da će nervoznije krmače imati veći postotak mrtvorođene prasadi. Na ponašanje krmača može



25

samo vodu. Cilj ograničene hranidbe prije samog prašenja je spriječiti zatvore, olakšava se porod te sprječava hipoagalakcija. Razdoblje od nekoliko dana prije prašenja i prvih nekoliko dana laktacije predstavlja tzv. „tranzicijsko razdoblje“ od 10 dana prije prašenja pa do 10 dana nakon prašenja. Za krmaču je ovo stresan period s obzirom na velike fiziološke promjene koje doživljava. Razdoblje tranzicije vrlo je važno, jer se u razdoblju do 3 dana nakon prašenja javljaju najveći gubici prasadi. S obzirom na različite hranidbene potrebe krmača u gravidnosti u odnosu na laktaciju, ovo prijelazno razdoblje je posebno osjetljivo. U većini sustava hranidba se od restriktivne u gravidnosti mijenja do hranidbe po volji u laktaciji. Tijekom laktacije među farmama su očite razlike u unosu hrane, posebno u prvom tjednu laktacije. Osnovni razlog je činjenica da mnoge farme postepeno povećavaju količinu obroka tijekom prvih 5 do 10 dana laktacije. U mnogim će slučajevima to uzrokovati manju konzumaciju hrane nego što bi bila u slučaju hranidbe po volji. Laktacija. Prema najnovijim istraživanjima, treba izbjegavati restriktivnu hranidba krmača u bilo kojem dijelu laktacije. Preporuka je da krmače odmah nakon prašenja dobivaju najmanje istu količinu hrane kao u zadnjim danima gravidnosti. Nakon toga, cilj je povećati konzumaciju za 0,5- 1 kg, što odgovara ciljanom unosu hrane od 1.5-2 kg/dan za krmaču i dodanih 0,5 kg za svako prase. Da bi se postigla ciljana konzumacija od 7-8 kg smjese po krmači, potrebno je povećati učestalost hranjenja kroz dan, pri čemu nije nužno da količine hrane u svakom obroku budu jednake. Osnovna informacija koja nam je potrebna kako bi smo mogli formulirati kvalitetan obrok je konzumacija hrane. Prvopraskinje imaju veće hranidbene zahtjeve jer još rastu, pri čemu je za njih svojstveni niži unos hrane. Ukoliko je moguće, poželjno ih je hraniti odvojeno od starijih krmača obrokom s povećanim sadržajem proteina i energije. Nastojanja da povećamo unos hrane rezultirat će kraćim intervalom od odbića do koncepcije, kao i većim tjelesnim masama kod odbića prasadi. Manji, a češći obroci povećat će unos hrane. Poželjno je veću količinu hrane dati rano ujutro i kasno navečer, za vrijeme nižih temperatura, čime se sprječava zagrijavanje tijela kao posljedica probave i metabolizma, što je posebno važno u toplijem dijelu godine. U komercijalnim proizvodnim sustavima, krmače u laktaciji često ne konzumiraju dovoljno hrane, što rezultira negativnim energetskim balansom. Zbog toga se mobiliziraju tjelesne rezerve krmača, što u konačnici može rezultirati i reduciranim rastom prasadi. Da bismo izbjegli takvu situaciju, tipični obrok trebao bi biti bogat energijom, za što su najbolji izvor zrna žitarica, te istovremeno bogat uljima i mastima biljnog ili životinjskog porijekla. Da bi se postiglo potpuno zadovoljenje uzdržnih potreba krmače, kao i potreba za energijom za proizvodnjom mlijeka, potrebno je pozorno koristiti krmiva sa visokim sadržajem vlakana. Hranidba visokoplodnih krmača zahtjeva besprijekornu hranu koja će udovoljiti svim potrebama krmača u gravidnosti i laktaciji. Higijenska ispravnost hrane mora biti besprijekorna. Poseban problem posljednjih godina predstavlja pojava mikotoksina u stočnoj hrani, posebice kukuruzu, koji je osnova hranidbe svinja. Prisutnost mikotoksina u hrani za visokoplodne krmače može dovesti do smanjenih proizvodnih rezultata: smanjene oprasivosti, niže stope koncepcije, abortusa, povećanog broja mrtvorođene prasadi, problema sa vimenom i ostalih poremećaja plodnosti. Kod visokoplodnih krmača pri tome može biti problem i nedostatak mlijeka uzrokovan mikotoksinima, pri čemu se stvaraju dodatni problemi s mogućnošću othranjivanja sve oprasene prasadi. Mikotoksini također

mogu uzrokovati i kasniju spolnu zrelost životinja, što ima negativan utjecaj na ekonomičnost proizvodnje i povećanje broja praznih dana na farmi. Nazimice, buduće visokoplodne krmače potrebno je dobro opskrbiti vitaminima A i E. kalcijem, fosforom, selenom, kromom i cinkom jer visokoplodne nazimice ulaze u pubertet s ograničenim rezervama proteina i masti u tijelu te za vrijeme prve gravidnosti još uvijek rastu. Istraživanja jasno pokazuju pozitivnu vezu između konzumirane hrane i mliječnosti u laktaciji. Krmače s niskom konzumacijom hrane u tijeku laktacije, imat će negativan balans energije, što će se prvenstveno odraziti na reprodukcijska svojstva. Takav učinak može se odstraniti samo ako se životinja povrati iz negativnog energetskog balansa. Zbog lakog mjerenja kao kriterij za određivanje energetskog stanja uzimamo debljinu slanine, međutim, problem nastaje mobilizacijom mišićnog tkiva. Primjenom mokre hranidbe također je moguće povećati unos hrane, međutim kod mokre hranidbe treba dnevno voditi računa o higijeni hranilice, jer se takva hrana lakše kvari. Ustajala i pljesniva hrana odbit će krmaču od unosa. U mnogim sustavima krmače se hrane na temelju prosječnih hranidbenih potreba. Takva evidencija je svakako potrebna, jer olakšava individualnu hranidbu krmača. Međutim, dobar nadzor neće se temeljiti samo na prosječnim potrebama, nego i na promatranju pojedinih krmača, te ako se pokaže da neke krmače u laktaciji mogu pojesti više od naših predviđanja, to im treba omogućiti. Svaka krmača je zasebna jedinka i na taj joj način treba pristupiti. Jedan od znakova za povećanje hranidbe je i količina hrane u hranilicama za vrijeme hranjenja. Više od 20% praznih hranilica znak je da treba povećati doziranje hrane. Zdravstvena zaštita i dobrobit

Za ostvarivanje zadovoljavajućih rezultata u krmača visokoplodnih linija, zdravstvena zaštita je od iznimne važnosti. Provođenje biosigurnosnih mjera s ciljem sprječavanja unosa patogena u prasilište spriječit će obolijevanje životinja i posljedično smanjivanje proizvodnih rezultata. Biosigurnosne mjere uključuju korištenje dezinfekcijskih barijera za svo osoblje prilikom ulaska u objekte. Sredstvo za dezinfekciju mora se redovno mijenjati. Pranje ruku redovito prije ulaza na farmu i između pojedinih zahvata i poslova na farmi obavezno je za sve djelatnike. Posjetitelji se moraju pridržavati biosigurnosnih mjera koje primjenjujemo na farmi (pranje i dezinfekcija ruku, )i koristiti zaštitnu opremu i odjeću gdje je to potrebno. Sustav za napajanje treba redovito čistiti i dezinficirati jer se vodom lako i brzo širi bolest u populaciji. Potrebna je redovna kontrola glodavaca i insekata, koji mogu prenositi uzročnike zaraznih bolesti. Potrebno je uklanjati rasutu hranu i redovito primjenjivati metode kontrole glodavaca. Pokretnu opremu bi trebalo seliti što je manje moguće a nakon svakog korištenja treba se očistiti i dezinficirati. Karantena je obavezna za sve novo pridošle životinje. Reproduktivne smetnje i bolesti koje su s njima povezane mogu se spriječiti i besprijekornom higijenskom ispravnošću hrane i vode. Osiguranje uvjeta koji su u skladu sa zahtjevima za dobrobit životinja također ima utjecaj na bolje preživljavanje prasadi u krmača visokoplodnih linija. Istraživanja pokazuju da će nervoznije krmače imati veći postotak mrtvorođene prasadi. Na ponašanje krmača može

ZBORNIK PREDAVANJA

26

se utjecati prije svega osiguranjem optimalnih mikroklimatskih uvjeta te dovoljnih količina vode i hrane. PERSPEKTIVE

Uvođenje krmača visokoplodnih linija u proizvodnju dovelo je do povećanja prosječne veličine legla, ali sa sobom donijelo i nove izazove s kojima se farmeri moraju suočiti. Perspektiva korištenja takvih krmača je pozitivna ukoliko se farmeri za njih dobro pripreme primjenjujući postupke kojima će poboljšati preživljavanje oprasene prasadi, pozitivno utjecati na zdravstveni status stada te osigurati preciznu i kvalitetnu hranidbu krmača. U budućnosti se može očekivati daljnji porast broja odbijene prasadi po krmači godišnje uz selekciju na svojstva koja će poboljšati preživljavanje prasadi, kao što je broj funkcionalnih sisa. LITERATURA Ball, O.R, Samuel, R.S., Mehn, S: Nutrient Rquirements of Prolific Sows, Advances in Pork Production, 19:223-236. Martineau, G., B Badouard, B(2009): Managing highly prolific sows, London Swine Conference – Tools of the Trade 1-2 April 2009. P.K. Theil (2015): Transition feeding of sows. U: The gestating and lactating sow. Edited by: Chantal Farmer. Vidović, V., Šubara, V. (2011): Farmski menadžment: Ključ uspjeha, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakulet.

UZROCI POREMEĆAJA U REPRODUKCIJI NAZIMICA

I KRMAČA Antun Kostelić1, Tomislav Kiš2, Željko Mahnet3

1. Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, Svetošimunska c. 25, 10000 Zagreb, [email protected]

2. Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Planinska 2, 10000 Zagreb 3. Hrvatska poljoprivredna agencija, Ilica 101, 10000 Zagreb

U vodećim svinjogojskim zemljama tov svinja se temelji na prasadi iz vlastitih uzgoja. Pored tovne prasadi vrlo važno je proizvoditi i što kvalitetnije životinje za rasplod odnosno obnovu (remont). U Hrvatskoj je proteklih godina rastao uvoz prasadi za tov što značajno poskupljuje proizvodnju svinjskog mesa i smanjuje konkurentnost naših uzgajivača. Najveći izvoznici svinjetine svoju proizvodnju temelje upravo na tovnoj i rasplodnoj prasadi iz vlastitih uzgoja. Uspjeh temelje na maksimalnom iskorištavanju reprodukcijskih osobina genetski visoko vrijednih pasmina (i hibrida) svinja. Svaki poremećaj u reprodukciji očituje se gubitcima u proizvodnji koji značajno smanjuju konkurentost uzgajivača. Stručnjaci smatraju da bi se koncepcija svinja trebala kretati od 92-94% dok bi plodnost trebala iznositi 88-90%. Manje vrijednosti od navedenih ukazuju na poremećaje u reprodukciji. Prema dosadašnjim istraživanjima preko 50% izlučenja krmača uvjetovano je poremećajem u reprodukciji i lošim proizvodnim rezultatima. Neodgovarajući postupci s nazimicama i krmačama u organizaciji pripusta i tijekom gravidnosti stvaraju uvjete za lošu koncepciju i plodnost, zatim za nekvalitetnom prasadi (kržljavom) i visokim stupnjem uginuća prasadi do odbića.

Slika 1

UZROCI POREMEĆAJA U REPRODUKCIJI NAZIMICA I KRMAČA


27

se utjecati prije svega osiguranjem optimalnih mikroklimatskih uvjeta te dovoljnih količina vode i hrane. PERSPEKTIVE

Uvođenje krmača visokoplodnih linija u proizvodnju dovelo je do povećanja prosječne veličine legla, ali sa sobom donijelo i nove izazove s kojima se farmeri moraju suočiti. Perspektiva korištenja takvih krmača je pozitivna ukoliko se farmeri za njih dobro pripreme primjenjujući postupke kojima će poboljšati preživljavanje oprasene prasadi, pozitivno utjecati na zdravstveni status stada te osigurati preciznu i kvalitetnu hranidbu krmača. U budućnosti se može očekivati daljnji porast broja odbijene prasadi po krmači godišnje uz selekciju na svojstva koja će poboljšati preživljavanje prasadi, kao što je broj funkcionalnih sisa. LITERATURA Ball, O.R, Samuel, R.S., Mehn, S: Nutrient Rquirements of Prolific Sows, Advances in Pork Production, 19:223-236. Martineau, G., B Badouard, B(2009): Managing highly prolific sows, London Swine Conference – Tools of the Trade 1-2 April 2009. P.K. Theil (2015): Transition feeding of sows. U: The gestating and lactating sow. Edited by: Chantal Farmer. Vidović, V., Šubara, V. (2011): Farmski menadžment: Ključ uspjeha, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakulet.

UZROCI POREMEĆAJA U REPRODUKCIJI NAZIMICA

I KRMAČA Antun Kostelić1, Tomislav Kiš2, Željko Mahnet3

1. Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, Svetošimunska c. 25, 10000 Zagreb, [email protected]

2. Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Planinska 2, 10000 Zagreb 3. Hrvatska poljoprivredna agencija, Ilica 101, 10000 Zagreb

U vodećim svinjogojskim zemljama tov svinja se temelji na prasadi iz vlastitih uzgoja. Pored tovne prasadi vrlo važno je proizvoditi i što kvalitetnije životinje za rasplod odnosno obnovu (remont). U Hrvatskoj je proteklih godina rastao uvoz prasadi za tov što značajno poskupljuje proizvodnju svinjskog mesa i smanjuje konkurentnost naših uzgajivača. Najveći izvoznici svinjetine svoju proizvodnju temelje upravo na tovnoj i rasplodnoj prasadi iz vlastitih uzgoja. Uspjeh temelje na maksimalnom iskorištavanju reprodukcijskih osobina genetski visoko vrijednih pasmina (i hibrida) svinja. Svaki poremećaj u reprodukciji očituje se gubitcima u proizvodnji koji značajno smanjuju konkurentost uzgajivača. Stručnjaci smatraju da bi se koncepcija svinja trebala kretati od 92-94% dok bi plodnost trebala iznositi 88-90%. Manje vrijednosti od navedenih ukazuju na poremećaje u reprodukciji. Prema dosadašnjim istraživanjima preko 50% izlučenja krmača uvjetovano je poremećajem u reprodukciji i lošim proizvodnim rezultatima. Neodgovarajući postupci s nazimicama i krmačama u organizaciji pripusta i tijekom gravidnosti stvaraju uvjete za lošu koncepciju i plodnost, zatim za nekvalitetnom prasadi (kržljavom) i visokim stupnjem uginuća prasadi do odbića.

Slika 1

ZBORNIK PREDAVANJA

28

Poremećaji reprodukcije svinja

Postoji čitav niz poremećaja u reprodukciji svinja koji mogu uzrokovati velike gubitke u proizvodnji. Ti poremećaji se očituju smanjenom koncepcijom i plodnošću, izostankom estrusa, smanjenim ovulacijama i preživljavanjem embrija. Zatim se poremećaji mogu očitovati i velikim brojem mumificirane prasadi ili pobačajima. Pojedini uzgajivači zanemaruju činjenicu da je prašenje velikog broja avitalne prasadi znak poremaćaja u reprodukciji.

Uzroci problema u reprodukciji

Ako izuzmemo utjecaj genetskih čimbenika na reprodukcijske osobine svinja, postoji čitav niz uzroka koji mogu dovesti do poremećaja u reprodukciji. Dijelimo ih u dvije velike skupine zarazne i nezarazne. Poznato je da brojne zarazne bolesti mogu dovesti do poremećaja u reprodukciji svinja, a neke od njih se suzbijaju po zakonu (naređene mjere). Navesti ćemo neke od bolesti dijagnosticiranih u Hrvatskoj: leptospiroza, bruceloza, vrbanac, bolest Aujeszkoga, reproduktivni i respiratorni sindrom svinja (PRRS) itd.. Pored zaraznih bolesti postoji čitav niz čimbenika, koji mogu uzrokovati poremećaje u reprodukciji. Poznato je da na poremećaj u reprodukciji imaju utjecaj neodgovarajući smještaj i hranidba. Na reprodukciju svinja utjeću (pre)napućenost objekta, naročito odjeljaka, zatim mikroklimatski čimbenici kao što su previsoka temperatura i vlažnost zraka.

Kao što smo naveli, pored lošeg smještaja, i hranidba može utjecati na reprodukciju svinja na farmi. Hranidba mora biti količinski i po sastavu prilagođena stadiju proizvodnje i kondiciji krmača i nazimica. Potrebano je izbjegavati tov krmača i nazimica namjenjih za rasplod. Također i loša kondicija (mršavost) može utjecati na smanjene reprodukcijske odlike svinja.

Utvrđeno je da odgovarajućom hranidbom, npr. 13-14% proteina u obroku omogućavamo normalan razvoj posteljice 12-25 dana nakon pripusta čime osiguravamo normalan rast i razvoj prasadi odnosno dobivamo kvalitetnu prasad nakon poroda. Manja placenta onemogućava intrauterini rast prasadi čime dobivamo lakšu odnosno avitalnu prasad. Kod grupnog hranjenja svim životinjama moramo osigurati dovoljno prostora kako dominantne krmače ne bi spriječavale druge svinje u uzimanju hrane. Pristup vodi mora biti nesmetan, a kvaliteta vode redovito kontrolirana.

Značajni gubitci vezani uz poremećaj u reprodukciji svinja mogu se javiti uslijed hranidbe krmivima zagađenim mikotoksinima. Poremećaji vezani za hranidbu krmivima zagađenim mikotoksinima očituju se neplodnošću, nimfomanijom, smanjenom plodnošću, avitalnom prasadi, deforamiranom prasadi i drugim. Velika pozornost se u proizvodnji gotovih smjesa posvećuje analizi krmiva (naročito kukuruza) na prisutnost mikotoksina naročito u sušnim ili kišnim godinama. Redovitim analizama krmiva možemo spriječiti unos mikotoksina u hranu za rasplodne nazimice i krmače.

Kako spriječiti poremećaje u reprodukciji svinja?

Temelj svake uspješne svinjogojske proizvodnje, naročito u proizvodnji prasadi, su odgovarajući smještaj i hranidba, koji moraju biti prilagođeni genetskom potencijalu svinja. Kao što je navedeno posebna pozornost treba biti posvećena higijenskoj ispravnosti krmiva (mikotoksini). Nadalje vrlo važna je organizacija otkrivanja estrusa, pripusta ili umjetnog osjemenjivanja, dijagnostike gravidnosti (Slika 2), kao i postupci sa gravidnim životinjama. U tu svrhu važno je voditi preciznu evidneciju za svaku plotkinju kako bi pravovremeno mogli uočiti poremećaje u reprodukciji.

Slika 2

UZROCI POREMEĆAJA U REPRODUKCIJI NAZIMICA I KRMAČA


29

Poremećaji reprodukcije svinja

Postoji čitav niz poremećaja u reprodukciji svinja koji mogu uzrokovati velike gubitke u proizvodnji. Ti poremećaji se očituju smanjenom koncepcijom i plodnošću, izostankom estrusa, smanjenim ovulacijama i preživljavanjem embrija. Zatim se poremećaji mogu očitovati i velikim brojem mumificirane prasadi ili pobačajima. Pojedini uzgajivači zanemaruju činjenicu da je prašenje velikog broja avitalne prasadi znak poremaćaja u reprodukciji.

Uzroci problema u reprodukciji

Ako izuzmemo utjecaj genetskih čimbenika na reprodukcijske osobine svinja, postoji čitav niz uzroka koji mogu dovesti do poremećaja u reprodukciji. Dijelimo ih u dvije velike skupine zarazne i nezarazne. Poznato je da brojne zarazne bolesti mogu dovesti do poremećaja u reprodukciji svinja, a neke od njih se suzbijaju po zakonu (naređene mjere). Navesti ćemo neke od bolesti dijagnosticiranih u Hrvatskoj: leptospiroza, bruceloza, vrbanac, bolest Aujeszkoga, reproduktivni i respiratorni sindrom svinja (PRRS) itd.. Pored zaraznih bolesti postoji čitav niz čimbenika, koji mogu uzrokovati poremećaje u reprodukciji. Poznato je da na poremećaj u reprodukciji imaju utjecaj neodgovarajući smještaj i hranidba. Na reprodukciju svinja utjeću (pre)napućenost objekta, naročito odjeljaka, zatim mikroklimatski čimbenici kao što su previsoka temperatura i vlažnost zraka.

Kao što smo naveli, pored lošeg smještaja, i hranidba može utjecati na reprodukciju svinja na farmi. Hranidba mora biti količinski i po sastavu prilagođena stadiju proizvodnje i kondiciji krmača i nazimica. Potrebano je izbjegavati tov krmača i nazimica namjenjih za rasplod. Također i loša kondicija (mršavost) može utjecati na smanjene reprodukcijske odlike svinja.

Utvrđeno je da odgovarajućom hranidbom, npr. 13-14% proteina u obroku omogućavamo normalan razvoj posteljice 12-25 dana nakon pripusta čime osiguravamo normalan rast i razvoj prasadi odnosno dobivamo kvalitetnu prasad nakon poroda. Manja placenta onemogućava intrauterini rast prasadi čime dobivamo lakšu odnosno avitalnu prasad. Kod grupnog hranjenja svim životinjama moramo osigurati dovoljno prostora kako dominantne krmače ne bi spriječavale druge svinje u uzimanju hrane. Pristup vodi mora biti nesmetan, a kvaliteta vode redovito kontrolirana.

Značajni gubitci vezani uz poremećaj u reprodukciji svinja mogu se javiti uslijed hranidbe krmivima zagađenim mikotoksinima. Poremećaji vezani za hranidbu krmivima zagađenim mikotoksinima očituju se neplodnošću, nimfomanijom, smanjenom plodnošću, avitalnom prasadi, deforamiranom prasadi i drugim. Velika pozornost se u proizvodnji gotovih smjesa posvećuje analizi krmiva (naročito kukuruza) na prisutnost mikotoksina naročito u sušnim ili kišnim godinama. Redovitim analizama krmiva možemo spriječiti unos mikotoksina u hranu za rasplodne nazimice i krmače.

Kako spriječiti poremećaje u reprodukciji svinja?

Temelj svake uspješne svinjogojske proizvodnje, naročito u proizvodnji prasadi, su odgovarajući smještaj i hranidba, koji moraju biti prilagođeni genetskom potencijalu svinja. Kao što je navedeno posebna pozornost treba biti posvećena higijenskoj ispravnosti krmiva (mikotoksini). Nadalje vrlo važna je organizacija otkrivanja estrusa, pripusta ili umjetnog osjemenjivanja, dijagnostike gravidnosti (Slika 2), kao i postupci sa gravidnim životinjama. U tu svrhu važno je voditi preciznu evidneciju za svaku plotkinju kako bi pravovremeno mogli uočiti poremećaje u reprodukciji.

Slika 2

ZBORNIK PREDAVANJA

30

Posebna pozornost mora biti posvećena pobačajima (Slika 3). Važno je napomenuti da su uzgajivači dužni svaki pobačaj prijaviti ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji. Po prijavi pobačaja veterinar mora uzeti krv, posteljicu ili pobačene fetuse za laboratorijske pretrage kako bi se utvrdio mogući uzrok pobačaja. Troškove provođenja ove naređene mjere snosi država.

Slika 3

Proizvodnja prasadi za tov i rasplod zahtjeva strogo pridržavanje biosigunosnih mjera neovisno o veličini uzgoja. Biosigurnosne mjere podrazumjevaju čitav niz postupaka kojima sprječavamo unos uzročnika zaraznih i parazitskih bolesti na farmu svinja. Neke od tih mjera su: ograničavanje kretanja ljudi i životinja (domaćih i divljih) na farmi, zatim provođenje sustavne deratizacije i dezinfekcije. Na kraju je vrijedno napomenuti da uzgajivači, naročito s većih farmi, u slučaju da imaju problema s poremećajem reprodukcije nazimica i krmača kontaktiraju veterinarske i agronomske stručnjake. Pravovremenim otkrivanjem uzroka pormećaja kao i načina kako se može ukloniti i spriječiti značajno će smanjiti gubitke u proizvodnji.

ZAŠTO ANALIZIRATI KRMIVA U HRANIDBI SVINJA ? Sanja Balaš Krnjić

Hrvatska poljoprivredna agencija, Poljana Križevačka 185, Križevci

Troškovi hranidbe najveći su pojedinačni trošak u uzgoju svinja, mogu predstavljati 40-60% ukupnih troškova, pa i najmanje uštede u hranidbi, makar na prvi pogled male, mogu na kraju predstavljati značajnu uštedu i povećati isplativost proizvodnje.

Obrok svinja može sadržavati niz žitarica koja se proizvode na našim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Zbog svoje visoke hranjive vrijednosti i tradicije uzgoja u Hrvatskoj, kukuruz je krmivo koje visoko zastupljeno u hranidbi svih kategorija svinja, i može predstavljati i do 100% smjese. Kukuruz i sojina sačma, kao izvori energije i proteina, osnova su obroka svinja na većini farmi. Ostale žitarice koje se proizvode na našim svinjogojskim obiteljskim farmama (ječam, tritikal, pšenica) različito su zastupljene u smjesama, što ovisi o njihovoj cijeni i dostupnosti, ograničenjima u hranidbi svinja, te cijeni i dostupnosti kukuruza.

Sastavljanjem obroka za svinje nastoji se podmiriti potrebe svinja za hranjivim tvarima kako bi ostvarile maksimalnu proizvodnost, a istovremeno postigla što niža cijena koštanja krmne smjese. Korekcija sadržaja proteina u skladu sa težinom svinja, promjene sastava smjese u skladu sa cijenama hrane za životinje, i pronalaženje najjeftinijeg izvora proteina su odluke koje utječu na isplativost proizvodnje. Zadovoljiti ove kriterije u uvjetima kada su cijene krmiva varijabilne tj. u porastu, a cijene svinja u padu postaje pravi izazov. Dodatni čimbenik koji otežava sastavljanje smjesa je varijabilnost sastava krmiva koja se korist u hranidbi svinja.

Izvori varijabilnosti sadržaja hranjivih tvari u krmivima Kako bi se osiguralo pravilno kombiniranje krmiva, potrebno je znati njihov kemijski sastav. Žitarice imaju varijabilan sadržaj hranjivih tvari što ovisi o brojnim čimbenicima kao što su – vrsta žitarice, hibrid tj. sorta, vegetacijska sezona, agrotehnički uvjeti, uvjeti spremanja i čuvanja. Pojedini lotovi žitarica (količina žitarica koja je proizvedena u istim uvjetima npr. isti hibrid, polje, rok berbe) mogu se znatno razlikovati u sadržaju hranjivih tvari.

U Tablici 1 navedene su prosječne, minimalne i maksimalne vrijednosti sadržaja proteina, masti, vlakana i pepela u kukuruzu, ječmu, pšenici i tritikaleu. Rezultati u tablici izraženi su kod 12% vlage u uzorku (88% suhe tvari). Podaci u tablicama dobiveni su analizom uzoraka krmiva referentnim metodama u Odjelu za kontrolu kvalitete stočne

ZAŠTO ANALIZIRATI KRMIVA U HRANIDBI SVINJA ?


31

Posebna pozornost mora biti posvećena pobačajima (Slika 3). Važno je napomenuti da su uzgajivači dužni svaki pobačaj prijaviti ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji. Po prijavi pobačaja veterinar mora uzeti krv, posteljicu ili pobačene fetuse za laboratorijske pretrage kako bi se utvrdio mogući uzrok pobačaja. Troškove provođenja ove naređene mjere snosi država.

Slika 3

Proizvodnja prasadi za tov i rasplod zahtjeva strogo pridržavanje biosigunosnih mjera neovisno o veličini uzgoja. Biosigurnosne mjere podrazumjevaju čitav niz postupaka kojima sprječavamo unos uzročnika zaraznih i parazitskih bolesti na farmu svinja. Neke od tih mjera su: ograničavanje kretanja ljudi i životinja (domaćih i divljih) na farmi, zatim provođenje sustavne deratizacije i dezinfekcije. Na kraju je vrijedno napomenuti da uzgajivači, naročito s većih farmi, u slučaju da imaju problema s poremećajem reprodukcije nazimica i krmača kontaktiraju veterinarske i agronomske stručnjake. Pravovremenim otkrivanjem uzroka pormećaja kao i načina kako se može ukloniti i spriječiti značajno će smanjiti gubitke u proizvodnji.

ZAŠTO ANALIZIRATI KRMIVA U HRANIDBI SVINJA ? Sanja Balaš Krnjić

Hrvatska poljoprivredna agencija, Poljana Križevačka 185, Križevci

Troškovi hranidbe najveći su pojedinačni trošak u uzgoju svinja, mogu predstavljati 40-60% ukupnih troškova, pa i najmanje uštede u hranidbi, makar na prvi pogled male, mogu na kraju predstavljati značajnu uštedu i povećati isplativost proizvodnje.

Obrok svinja može sadržavati niz žitarica koja se proizvode na našim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Zbog svoje visoke hranjive vrijednosti i tradicije uzgoja u Hrvatskoj, kukuruz je krmivo koje visoko zastupljeno u hranidbi svih kategorija svinja, i može predstavljati i do 100% smjese. Kukuruz i sojina sačma, kao izvori energije i proteina, osnova su obroka svinja na većini farmi. Ostale žitarice koje se proizvode na našim svinjogojskim obiteljskim farmama (ječam, tritikal, pšenica) različito su zastupljene u smjesama, što ovisi o njihovoj cijeni i dostupnosti, ograničenjima u hranidbi svinja, te cijeni i dostupnosti kukuruza.

Sastavljanjem obroka za svinje nastoji se podmiriti potrebe svinja za hranjivim tvarima kako bi ostvarile maksimalnu proizvodnost, a istovremeno postigla što niža cijena koštanja krmne smjese. Korekcija sadržaja proteina u skladu sa težinom svinja, promjene sastava smjese u skladu sa cijenama hrane za životinje, i pronalaženje najjeftinijeg izvora proteina su odluke koje utječu na isplativost proizvodnje. Zadovoljiti ove kriterije u uvjetima kada su cijene krmiva varijabilne tj. u porastu, a cijene svinja u padu postaje pravi izazov. Dodatni čimbenik koji otežava sastavljanje smjesa je varijabilnost sastava krmiva koja se korist u hranidbi svinja.

Izvori varijabilnosti sadržaja hranjivih tvari u krmivima Kako bi se osiguralo pravilno kombiniranje krmiva, potrebno je znati njihov kemijski sastav. Žitarice imaju varijabilan sadržaj hranjivih tvari što ovisi o brojnim čimbenicima kao što su – vrsta žitarice, hibrid tj. sorta, vegetacijska sezona, agrotehnički uvjeti, uvjeti spremanja i čuvanja. Pojedini lotovi žitarica (količina žitarica koja je proizvedena u istim uvjetima npr. isti hibrid, polje, rok berbe) mogu se znatno razlikovati u sadržaju hranjivih tvari.

U Tablici 1 navedene su prosječne, minimalne i maksimalne vrijednosti sadržaja proteina, masti, vlakana i pepela u kukuruzu, ječmu, pšenici i tritikaleu. Rezultati u tablici izraženi su kod 12% vlage u uzorku (88% suhe tvari). Podaci u tablicama dobiveni su analizom uzoraka krmiva referentnim metodama u Odjelu za kontrolu kvalitete stočne

ZBORNIK PREDAVANJA

32

hrane. Uzorci su porijeklom sa naših obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava iz perioda od 2008-2014 godine.

Hranjiva tvar koja najčešće zanima uzgajivače svinja je sadržaj proteina u obroku. Podaci o prosječnom sadržaju proteina koji se mogu naći u tablicama hranjive vrijednosti krmiva između pojedinih izvora mogu se razlikovati (Grbeša, 2004, DLG, 1997). Prosječne vrijednosti sadržaja proteina dobivene analizom krmiva u Odjelu za kontrolu kvalitete stočne hrane navedene u Tablici 1 slične su vrijednostima od 8,1% za kukuruz, 10,7% za ječam, i 10,5% za pšenicu i tritikale koje iznosi Grbeša, (2004) , i nešto niže u odnosu na 9,3% za kukuruz, 10,9% za ječam, 12,1% za pšenicu i 12,8% za tritikale koliko se navodi u tablicama DLG, (2004). Međutim, minimalne i maksimalne vrijednosti proteina mogu dosta varirati. Tako npr. razlika u minimalnoj i maksimalnoj vrijednosti sadržaja proteina može iznositi 8%-tnih jedinica za pšenicu, 6,9%-tnih jedinca za tritikale, 6,3%-tnih jedinica za ječam i 6%-tnih jedinica za kukuruz. Ove razlike mogu biti posljedica utjecaja hibrida, vegetacijske sezone i gnojidbe. U zrnu kukuruza u sušnoj godini tako je moguće viši sadržaj proteina od 12-16%, ponekad i do 33% u odnosu na povoljnu godinu. Općenito, u uvjetima kada se postižu niži prinosi (npr. hibridi sa nižim prinosima, sušna godina) povećava se udio proteina u zrnu. Prema podacima Odjela za kontrolu kvalitete stočne hrane prosječan sadržaj proteina kukuruza uzgajanog u 2014. godini iznosio je 7,21%, što je niže od višegodišnjih prosječnih vrijednosti navedenih u Tablici 1 i prosječnih tabličnih vrijednosti od 8,1% (Grbeša, 2004). Ječam uzgajan u 2014. godini imao je u prosjeku 10,16% proteina, što je niže u odnosu na višegodišnju prosječnu vrijednost navedenu u Tablici 1.

Tablica 1. Sadržaj hranjivih tvari u uzorcima kukuruza, ječma i pšenice (2008-2014 g.)

Proteini Masti Vlakna Pepeo Kukuruz Prosjek 8,35 3,44 2,24 1,30 Min 5,34 0,98 1,10 0,87 Max 11,40 4,84 4,66 2,82 Ječam Prosjek 10,67 1,59 5,05 2,66 Min 7,69 0,52 1,81 1,04 Max 13,99 3,30 9,62 4,80 Pšenica Prosjek 11,47 1,31 2,61 1,74 Min 7,33 0,50 1,65 0,92 Max 15,34 2,03 6,74 3,20 Tritikale Prosjek 10,69 1,22 3,35 1,83 Min 7,08 0,23 1,75 1,28 Max 14,0 3,84 9,28 3,14

Žitarice sadrže malo sirovih vlakana, u prosjeku kukuruz sadrži 2,7%, pšenica i tritikale 2,55%, dok ječam sadrži nešto više vlakana, oko 4,7% (Grbeša, 2004). Iz Tablice 1 može se vidjeti da je prosječni sadržaj vlakana dobiven u Odjelu za kontrolu kvalitete stočne hrane nešto viši od navedenih prosječnih vrijednosti, međutim maksimalne vrijednosti mogu biti i dvostruko veće od očekivane prosječne vrijednosti. Povećani sadržaj vlakana posljedica je kontaminiranosti krmiva dijelovima stabljike, oklaska, pljevom koji sadrže više sirovih vlakana u odnosu na zrno.

Sadržaj masti u ispitivanim uzorcima (Tablica 1) bio je sličan prosječnim vrijednostima koje se navode u literaturi za ta krmiva. Varijabilan sadržaj sirovih masti u zrnu kukuruza može biti posljedica utjecaja hibrida i vegetacijske sezone. Hibridi kukuruza sa nižim prinosima imaju viši sadržaj ulja, a hibrid ima dvostruko veći utjecaj na varijabilnost sadržaja ulja u zrnu u odnosu na utjecaj vegetacijske sezone.

Prosječni sadržaj sirovog pepela u žitaricama naveden Tablici 1. bio je sličan prosječnim vrijednostima koje se navode u literaturi za ta krmiva, međutim zbog kontaminiranosti krmiva zemljom ili prašinom sadržaj pepela u pojedinim uzorcima žitarica može biti i iznad 8%.

Zaključak Često se u sastavljanju smjesa za svinje koriste prosječne tablične vrijednosti

sadržaja pojedinih hranjivih tvari. Međutim, kako sadržaj hranjivih tvari može biti pod znatnim utjecajem klimatskih prilika, primijenjene agrotehnike i uvjeta spremanja i čuvanja krmiva stvarni sadržaj hranjivih tvari u krmivima može znatno odstupati od tabličnih vrijednosti. Žitarice u hranidbi svinja u prvom redu su energetsko krmivo, ali zbog velikog udjela u smjesi važan je točan podatak o njihovom sadržaju proteina. Sadržaj proteina koji nije primjeren potrebama životinja negativno se odražava na proizvodnju, višak proteina u obroku predstavlja trošak i opasnost za okoliš, a nedostatak onemogućava da životinje postignu svoj maksimalni proizvodni kapacitet. U uvjetima kada cijene krmiva neprestano rastu, a cijene proizvoda padaju postaje sve važnije precizno sastavljanje obroka. Razlike u sadržaju proteina u krmivu koje se na prvi pogled čine male u konačnici mogu značajno doprinijeti efikasnosti proizvodnje ako to krmivo ima velik udio u smjesi i kod hranidbe velikog broja životinja. Zbog varijabilnosti žitarica u sadržaju hranjivih tvari i potrebe preciznog sastavljanja obroka preporuča se analiza svakog novog lota krmiva koje se koristi na gospodarstvu.

Literatura: DLG-Futterwerttabellen Widerkauer, DLG-Verlag, 1997

Feedipedia, www. feedipedia.org,

Grbeša, D. 2004. Metode procjene i tablice kemijskog sastava hranjive vrijednosti krepkih krmiva, Hrvatsko agronomsko društvo, Zagreb

ZAŠTO ANALIZIRATI KRMIVA U HRANIDBI SVINJA ?


33

hrane. Uzorci su porijeklom sa naših obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava iz perioda od 2008-2014 godine.

Hranjiva tvar koja najčešće zanima uzgajivače svinja je sadržaj proteina u obroku. Podaci o prosječnom sadržaju proteina koji se mogu naći u tablicama hranjive vrijednosti krmiva između pojedinih izvora mogu se razlikovati (Grbeša, 2004, DLG, 1997). Prosječne vrijednosti sadržaja proteina dobivene analizom krmiva u Odjelu za kontrolu kvalitete stočne hrane navedene u Tablici 1 slične su vrijednostima od 8,1% za kukuruz, 10,7% za ječam, i 10,5% za pšenicu i tritikale koje iznosi Grbeša, (2004) , i nešto niže u odnosu na 9,3% za kukuruz, 10,9% za ječam, 12,1% za pšenicu i 12,8% za tritikale koliko se navodi u tablicama DLG, (2004). Međutim, minimalne i maksimalne vrijednosti proteina mogu dosta varirati. Tako npr. razlika u minimalnoj i maksimalnoj vrijednosti sadržaja proteina može iznositi 8%-tnih jedinica za pšenicu, 6,9%-tnih jedinca za tritikale, 6,3%-tnih jedinica za ječam i 6%-tnih jedinica za kukuruz. Ove razlike mogu biti posljedica utjecaja hibrida, vegetacijske sezone i gnojidbe. U zrnu kukuruza u sušnoj godini tako je moguće viši sadržaj proteina od 12-16%, ponekad i do 33% u odnosu na povoljnu godinu. Općenito, u uvjetima kada se postižu niži prinosi (npr. hibridi sa nižim prinosima, sušna godina) povećava se udio proteina u zrnu. Prema podacima Odjela za kontrolu kvalitete stočne hrane prosječan sadržaj proteina kukuruza uzgajanog u 2014. godini iznosio je 7,21%, što je niže od višegodišnjih prosječnih vrijednosti navedenih u Tablici 1 i prosječnih tabličnih vrijednosti od 8,1% (Grbeša, 2004). Ječam uzgajan u 2014. godini imao je u prosjeku 10,16% proteina, što je niže u odnosu na višegodišnju prosječnu vrijednost navedenu u Tablici 1.

Tablica 1. Sadržaj hranjivih tvari u uzorcima kukuruza, ječma i pšenice (2008-2014 g.)

Proteini Masti Vlakna Pepeo Kukuruz Prosjek 8,35 3,44 2,24 1,30 Min 5,34 0,98 1,10 0,87 Max 11,40 4,84 4,66 2,82 Ječam Prosjek 10,67 1,59 5,05 2,66 Min 7,69 0,52 1,81 1,04 Max 13,99 3,30 9,62 4,80 Pšenica Prosjek 11,47 1,31 2,61 1,74 Min 7,33 0,50 1,65 0,92 Max 15,34 2,03 6,74 3,20 Tritikale Prosjek 10,69 1,22 3,35 1,83 Min 7,08 0,23 1,75 1,28 Max 14,0 3,84 9,28 3,14

Žitarice sadrže malo sirovih vlakana, u prosjeku kukuruz sadrži 2,7%, pšenica i tritikale 2,55%, dok ječam sadrži nešto više vlakana, oko 4,7% (Grbeša, 2004). Iz Tablice 1 može se vidjeti da je prosječni sadržaj vlakana dobiven u Odjelu za kontrolu kvalitete stočne hrane nešto viši od navedenih prosječnih vrijednosti, međutim maksimalne vrijednosti mogu biti i dvostruko veće od očekivane prosječne vrijednosti. Povećani sadržaj vlakana posljedica je kontaminiranosti krmiva dijelovima stabljike, oklaska, pljevom koji sadrže više sirovih vlakana u odnosu na zrno.

Sadržaj masti u ispitivanim uzorcima (Tablica 1) bio je sličan prosječnim vrijednostima koje se navode u literaturi za ta krmiva. Varijabilan sadržaj sirovih masti u zrnu kukuruza može biti posljedica utjecaja hibrida i vegetacijske sezone. Hibridi kukuruza sa nižim prinosima imaju viši sadržaj ulja, a hibrid ima dvostruko veći utjecaj na varijabilnost sadržaja ulja u zrnu u odnosu na utjecaj vegetacijske sezone.

Prosječni sadržaj sirovog pepela u žitaricama naveden Tablici 1. bio je sličan prosječnim vrijednostima koje se navode u literaturi za ta krmiva, međutim zbog kontaminiranosti krmiva zemljom ili prašinom sadržaj pepela u pojedinim uzorcima žitarica može biti i iznad 8%.

Zaključak Često se u sastavljanju smjesa za svinje koriste prosječne tablične vrijednosti

sadržaja pojedinih hranjivih tvari. Međutim, kako sadržaj hranjivih tvari može biti pod znatnim utjecajem klimatskih prilika, primijenjene agrotehnike i uvjeta spremanja i čuvanja krmiva stvarni sadržaj hranjivih tvari u krmivima može znatno odstupati od tabličnih vrijednosti. Žitarice u hranidbi svinja u prvom redu su energetsko krmivo, ali zbog velikog udjela u smjesi važan je točan podatak o njihovom sadržaju proteina. Sadržaj proteina koji nije primjeren potrebama životinja negativno se odražava na proizvodnju, višak proteina u obroku predstavlja trošak i opasnost za okoliš, a nedostatak onemogućava da životinje postignu svoj maksimalni proizvodni kapacitet. U uvjetima kada cijene krmiva neprestano rastu, a cijene proizvoda padaju postaje sve važnije precizno sastavljanje obroka. Razlike u sadržaju proteina u krmivu koje se na prvi pogled čine male u konačnici mogu značajno doprinijeti efikasnosti proizvodnje ako to krmivo ima velik udio u smjesi i kod hranidbe velikog broja životinja. Zbog varijabilnosti žitarica u sadržaju hranjivih tvari i potrebe preciznog sastavljanja obroka preporuča se analiza svakog novog lota krmiva koje se koristi na gospodarstvu.

Literatura: DLG-Futterwerttabellen Widerkauer, DLG-Verlag, 1997

Feedipedia, www. feedipedia.org,

Grbeša, D. 2004. Metode procjene i tablice kemijskog sastava hranjive vrijednosti krepkih krmiva, Hrvatsko agronomsko društvo, Zagreb

ZBORNIK PREDAVANJA

34

SUOČAVANJE S MIKOTOKSINIMA U HRANIDBI SVINJA

Goran Kiš Zavod za hranidbu životinja, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet Svetošimunska 25, 10000 Zagreb, tel: 01/239-3933; e-mail: [email protected] Uvod

Mikotoksini predstavljaju relativno veliku, različitu grupu u prirodi prisutnih metabolita gljiva, čiji učinci se očituju kroz njihovo otrovno djelovanje i izazivanje niza bolesti u životinja i ljudi. Oni su neželjeni pratioci hrane za ljude i životinje, te predstavljaju veliki problem u cijelom svijetu. Pojam mikotoksini predstavlja otrovne spojeve stvorene od gljivica koje poznajemo kao plijesni. Plijesni nastanjuju krmiva, proizvode na njima otrovne spojeve i tako kontaminiraju i sama krmiva. Plijesni mogu zaraziti zrnjevlje žitarica već na samom polju, tijekom žetve, postupaka sa samim krmivima, te prilikom skladištenja. Točan broj mikotoksina za koje se zna da izazivaju znakove trovanja u sisavaca i ptica se zasad ne zna i pretpostavlja se da je veći od 400, te se stalno povećava. Najznačajniji mikotoksini koji se prirodno nalaze u hrani su; aflatoksin, ohratoksin, zearalenon, T-2 toksin, vomitoksin (DON) i fumonisin, te se u krmivima nalaze pojedinačno ili u kombinacijama nekoliko njih. Svako krmivo, odnosno sama biljka od koje se ono dobija, može biti zaražena s jednom ili više plijesni od kojih opet svaka od njih može proizvoditi jedan ili više mikotoksina. Prema tome, postoji velika vjerojatnost prisutnosti mnogih mikotoksina u krmivima, koja koristimo za svinje, čime se povećava i vjerojatnost interakcije između njih, odnosno čak i sinergijski učinak, što znači još veću zabrinutost zbog mogućnosti pojave poremećaja u proizvodnosti i zdravlju svinja. Očito je, da se uslijed različite proizvodnje, manipulacije s krmivima, transportnih i skladišnih uvjeta mikotoksini mogu razlikovati između različitih područja, godina, pa čak i pojedinih zemalja, u kojima su ta krmiva proizvedena. Sve navedeno ima za posljedicu da postoji globalno tržište hranom, koje nažalost i distribuciju kontaminiranih krmiva hrane mikotoksinima, čini globalnim.

Od velikog broja identificiranih mikotoksina, vjeruje se da samo neki od njih negativno utječu na proizvodnju svinja. Rizik za svinje, od mikotoksinima kontaminiranih krmiva ovisi od dobi i zdravstvenog statusa životinje, te količine toksina u hrani. Najdrastičniji oblik djelovanja mikotoksina na svinje je njihovo uginuće, dok se manje količine toksina u hrani mogu odraziti na smanjenje proizvodnih rezultata, te lošije zdravstveno stanje životinja. Hrana za svinje, kontaminirana mikotoksinima, štetno može djelovati na centralni živčani sistem svinja, jetru, bubrege, imunosni sustav, te reprodukciju.

Aflatoksin, zearalenon i trihotecene (T-2 toksin i DON ili vomitoksin) najučestaliji su mikotoksini, opisani uz proizvodnju svinja. Svaki od njih proizvod je drugačijih plijesni, te njihove količine ovise o uvjetima koji potiču i sam rast plijesni na



35


Goran Kiš Zavod za hranidbu životinja, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet Svetošimunska 25, 10000 Zagreb, tel: 01/239-3933; e-mail: [email protected] Uvod

Mikotoksini predstavljaju relativno veliku, različitu grupu u prirodi prisutnih metabolita gljiva, čiji učinci se očituju kroz njihovo otrovno djelovanje i izazivanje niza bolesti u životinja i ljudi. Oni su neželjeni pratioci hrane za ljude i životinje, te predstavljaju veliki problem u cijelom svijetu. Pojam mikotoksini predstavlja otrovne spojeve stvorene od gljivica koje poznajemo kao plijesni. Plijesni nastanjuju krmiva, proizvode na njima otrovne spojeve i tako kontaminiraju i sama krmiva. Plijesni mogu zaraziti zrnjevlje žitarica već na samom polju, tijekom žetve, postupaka sa samim krmivima, te prilikom skladištenja. Točan broj mikotoksina za koje se zna da izazivaju znakove trovanja u sisavaca i ptica se zasad ne zna i pretpostavlja se da je veći od 400, te se stalno povećava. Najznačajniji mikotoksini koji se prirodno nalaze u hrani su; aflatoksin, ohratoksin, zearalenon, T-2 toksin, vomitoksin (DON) i fumonisin, te se u krmivima nalaze pojedinačno ili u kombinacijama nekoliko njih. Svako krmivo, odnosno sama biljka od koje se ono dobija, može biti zaražena s jednom ili više plijesni od kojih opet svaka od njih može proizvoditi jedan ili više mikotoksina. Prema tome, postoji velika vjerojatnost prisutnosti mnogih mikotoksina u krmivima, koja koristimo za svinje, čime se povećava i vjerojatnost interakcije između njih, odnosno čak i sinergijski učinak, što znači još veću zabrinutost zbog mogućnosti pojave poremećaja u proizvodnosti i zdravlju svinja. Očito je, da se uslijed različite proizvodnje, manipulacije s krmivima, transportnih i skladišnih uvjeta mikotoksini mogu razlikovati između različitih područja, godina, pa čak i pojedinih zemalja, u kojima su ta krmiva proizvedena. Sve navedeno ima za posljedicu da postoji globalno tržište hranom, koje nažalost i distribuciju kontaminiranih krmiva hrane mikotoksinima, čini globalnim.

Od velikog broja identificiranih mikotoksina, vjeruje se da samo neki od njih negativno utječu na proizvodnju svinja. Rizik za svinje, od mikotoksinima kontaminiranih krmiva ovisi od dobi i zdravstvenog statusa životinje, te količine toksina u hrani. Najdrastičniji oblik djelovanja mikotoksina na svinje je njihovo uginuće, dok se manje količine toksina u hrani mogu odraziti na smanjenje proizvodnih rezultata, te lošije zdravstveno stanje životinja. Hrana za svinje, kontaminirana mikotoksinima, štetno može djelovati na centralni živčani sistem svinja, jetru, bubrege, imunosni sustav, te reprodukciju.

Aflatoksin, zearalenon i trihotecene (T-2 toksin i DON ili vomitoksin) najučestaliji su mikotoksini, opisani uz proizvodnju svinja. Svaki od njih proizvod je drugačijih plijesni, te njihove količine ovise o uvjetima koji potiču i sam rast plijesni na

ZBORNIK PREDAVANJA

36

krmivima, a ovise o okolišnim uvjetima, odnosno, visokoj vlažnosti i temperaturi zraka. Važno je napomenuti da prisutnost plijesni na žitaricama ne znači automatski prisutnost mikotoksina na njima. Svinjama su najštetnije plijesni, koje proizvode navedene mikotoksine, iz porodica Aspergillus, Penicillium, Claviceps i Fusarium (Tablica 1.).

Tablica 1. Glavni rodovi plijesni i mikotoksini koje tvore.

Rod plijesni Mikotoksin

Aspergillus Aflatoksini, Ohratoksini, Ciklopiazonična kiselina, Citrinin

Penicillium Ohratoksini, Ciklopiazonična kiselina, Citrinin

Fusarium Trihotecene: T-2 toksin, deoksinivalenon (DON), Diacetoksicirpenol (DAS); Fumonisin, Zearalenon, Zearalenol, Nivalenol, HT-2 toksin, Fuzarična kiselina

Claviceps Ergot alkaloidi

Mikotoksini Aflatoksin tvore plijesni Aspergillus flavus koje kliju na niskoj vlazi od 15 – 17%, no da bi one zarazile neki medij, te se normalno razvijale i rasle, trebaju znatno višu vlagu. Ovaj toksin najviše se stvara na žitaricama pri vlazi okoline od 22-26%, te temperaturi od 28-32°C. Idealni uvjeti za tvorbu aflatoksina su temperature koje ostaju visoke tijekom cijelog dana i tijekom noći, no kod temperatura viših od 35°C produkcija aflatoksina dramatično opada. Aflatoksin je potencijalni otrov jetre, te se kod većine životinjskih vrsta otrovanja aflatoksinom očituje kroz znakove akutne do kronične bolesti jetre. Općenito su mlađe životinje osjetljivije na toksični utjecaj aflatoksina od starijih. Trovanja aflatoksinom javljaju se u sisajuće prasadi, svinja u tovu, te rasplodnih svinja. Klinički i patološki znakovi trovanja aflatoksinom očituju se u smanjenim prirastima, povećanoj konverziji hrane, toksičnom hepatitisu, nefrozama, i sistemičnim hemoragijama. Učinci aflatoksina na prasad ovise o dobi životinja, obrocima, koncentraciji toksina i duljini izloženosti mikotoksinima. Manje koncentracije aflatoksina općenito pogoršavaju stanje životinja. Negativno djeluje i na imunosni sustav, te svinje postaju osjetljivije na virusne, bakterijske i parazitarne bolesti. Ovi suptilniji učinci aflatoksina često mogu biti opasniji jer svinje mogu već biti pod negativnim utjecajem toksina, a da mi to niti ne primijetimo. Posljedice ovakvog stanje očituje se u produljenju vremena tova, zbog slabije konzumacije i slabijih prirasta, povećani su nam veterinarski troškovi, te sve zajedno umanjuje prihod. Ukoliko je aflatoksin prisutan u velikim količinama, može izazvati i uginuća.

Štetne učinke aflatoksina možemo umanjiti određenim promjenama u samom obroku. Tako su svinje hranjene obrokom od 18% sirovih proteina (SP) i koncentracijom od 182 ppb aflatoksina, imale manje priraste od svinja hranjenih obrocima s 20% SP i istom koncentracijom aflatoksina. Slični rezultati dobiveni su i dodavanjem u obrok

0,25% L-Lizina HCL. Dodavanje 5% sirovih masti (SM) u obrok svinja smanjilo je pad konzumacije hrane, no bez poboljšanja u prirastima. Ohratoksin je najznačajniji mikotoksin roda Penicillium. Posebno je opasan kod peradi i svinje, zbog njihove nemogućnosti da brzo razgrade ohratoksin, kao što to mogu preživači. Ohratoksin A je nefrotoksin i tvore ga nekoliko Aspergillus i Penicillium vrsta plijesni, te primarno štetno djeluje na bubrege životinja koje su u doticaju s njim. Uz najznačajnije oštećenje bubrega, ohratoksin, uzrokuje prisutnost krvi u urinu, enteritise, nekrozu limfnih čvorova i masne degeneracije jetre. Ohratoksin može biti prisutan u žitaricama; ječmu, zobi i kukuruzu, te dehidriranom zrnjevlju leguminoza. Dugotrajna konzumacija hrane kontaminirane ohratoksinom, čak i kod niskih koncentracija od 0,2 ppm, može biti opasna. Ovakvo dugotrajna izloženost ovom mikotoksinu uzrokuje oštećenja bubrega životinja, te prelazi u mišićno tkivo svinje, odnosno postaje potencijalno rizično i za konzumente ovakvog mesa. U Danskoj se na primjer svinjsko meso smatra kontaminiranim utvrdi li se količina ohratoksina, u krvi svinja veća, od 25 µg/ ml krvi. Ohratoksini se pojavljuju u skladištenim žitaricama, te predstavlja globalan problem, posebno u dijelovima Zemlje s umjerenom klimom, gdje se ove žitarice proizvode i skladište. Fumonizin je toksin koji pri konzumaciji visoko kontaminiranih žitarica (200 ppm) izaziva plućne edeme, oštećenja jetre, lezije gušterače. U nekim slučajevima plućni edemi su se pojavili i kod odbite prasadi uz niske koncentracije fumonizina od 10-40 ppm-a, no uz dugotrajniju hranidbu kontaminiranom hranom u trajanju od 28 dana. U istraživanjima je za fumonizin utvrđeno i kancerogeno djelovanje kod ljudi, te ima negativno djelovanje na mozak, jetru i funkcije pluća.

Zearalenon također proizvode plijesni roda Fusarium. Nerijetko dolazi kao pratilac s deoksinivelenolom (DON) u oštećene i slabo razvijene pšenice i kukuruza. Njegova glavna osobina je da djeluje kao estrogen i zahvaća urogenitalni sistem. Svinje predstavljaju najčešće, najugroženiju vrstu domaćih životinja od svih. Hiperestrogenizam u svinja najlakše se dijagnosticira zbog znakova crvene i natečene vulve i povećanja mliječnih žlijezda, naročito u predpubertetnih nazimica. Koncentracija zearalenona u hrani od 1,0 ppm-a ili više može izazvati hiperestrogenizam u svinja. Osim ovih poremećaja u ženki se može pojaviti nimfomanija i lažna bređost. Kod mlađih, muških jedinki kontaminacija zearelenonom očituje se kao feminizacija uz atrofiju testisa, natečeni prepucij, te povećanje sisa. Dok kod nerastova dolazi do smanjenog libida, no do smanjenja spermatogeneze ne dolazi, zbog dovoljnih rezervi u testisima.

Trihotecene odnosno skupina toksina u koje ubrajamo, T-2 toksin, DAS, te najznačajniji deoksinivalenol (DON), faktor odbijanja hrane ili vomitoksin. DON je najučestaliji mikotoksin iz ove skupine toksina koji uzrokuju poremećaje od odbijanja hrane i povraćanja do imunosupresije i pada produktivnosti. DON je uobičajen u žitarica, te predstavlja najveći zdravstveni problem od svih trihotecena. Najčešće se pojavljuje na kukuruzu, no može i na ječmu, te pšenici. Gljivice se počinju, na kukuruzu, razvijati već



37

krmivima, a ovise o okolišnim uvjetima, odnosno, visokoj vlažnosti i temperaturi zraka. Važno je napomenuti da prisutnost plijesni na žitaricama ne znači automatski prisutnost mikotoksina na njima. Svinjama su najštetnije plijesni, koje proizvode navedene mikotoksine, iz porodica Aspergillus, Penicillium, Claviceps i Fusarium (Tablica 1.).

Tablica 1. Glavni rodovi plijesni i mikotoksini koje tvore.

Rod plijesni Mikotoksin

Aspergillus Aflatoksini, Ohratoksini, Ciklopiazonična kiselina, Citrinin

Penicillium Ohratoksini, Ciklopiazonična kiselina, Citrinin

Fusarium Trihotecene: T-2 toksin, deoksinivalenon (DON), Diacetoksicirpenol (DAS); Fumonisin, Zearalenon, Zearalenol, Nivalenol, HT-2 toksin, Fuzarična kiselina

Claviceps Ergot alkaloidi

Mikotoksini Aflatoksin tvore plijesni Aspergillus flavus koje kliju na niskoj vlazi od 15 – 17%, no da bi one zarazile neki medij, te se normalno razvijale i rasle, trebaju znatno višu vlagu. Ovaj toksin najviše se stvara na žitaricama pri vlazi okoline od 22-26%, te temperaturi od 28-32°C. Idealni uvjeti za tvorbu aflatoksina su temperature koje ostaju visoke tijekom cijelog dana i tijekom noći, no kod temperatura viših od 35°C produkcija aflatoksina dramatično opada. Aflatoksin je potencijalni otrov jetre, te se kod većine životinjskih vrsta otrovanja aflatoksinom očituje kroz znakove akutne do kronične bolesti jetre. Općenito su mlađe životinje osjetljivije na toksični utjecaj aflatoksina od starijih. Trovanja aflatoksinom javljaju se u sisajuće prasadi, svinja u tovu, te rasplodnih svinja. Klinički i patološki znakovi trovanja aflatoksinom očituju se u smanjenim prirastima, povećanoj konverziji hrane, toksičnom hepatitisu, nefrozama, i sistemičnim hemoragijama. Učinci aflatoksina na prasad ovise o dobi životinja, obrocima, koncentraciji toksina i duljini izloženosti mikotoksinima. Manje koncentracije aflatoksina općenito pogoršavaju stanje životinja. Negativno djeluje i na imunosni sustav, te svinje postaju osjetljivije na virusne, bakterijske i parazitarne bolesti. Ovi suptilniji učinci aflatoksina često mogu biti opasniji jer svinje mogu već biti pod negativnim utjecajem toksina, a da mi to niti ne primijetimo. Posljedice ovakvog stanje očituje se u produljenju vremena tova, zbog slabije konzumacije i slabijih prirasta, povećani su nam veterinarski troškovi, te sve zajedno umanjuje prihod. Ukoliko je aflatoksin prisutan u velikim količinama, može izazvati i uginuća.

Štetne učinke aflatoksina možemo umanjiti određenim promjenama u samom obroku. Tako su svinje hranjene obrokom od 18% sirovih proteina (SP) i koncentracijom od 182 ppb aflatoksina, imale manje priraste od svinja hranjenih obrocima s 20% SP i istom koncentracijom aflatoksina. Slični rezultati dobiveni su i dodavanjem u obrok

0,25% L-Lizina HCL. Dodavanje 5% sirovih masti (SM) u obrok svinja smanjilo je pad konzumacije hrane, no bez poboljšanja u prirastima. Ohratoksin je najznačajniji mikotoksin roda Penicillium. Posebno je opasan kod peradi i svinje, zbog njihove nemogućnosti da brzo razgrade ohratoksin, kao što to mogu preživači. Ohratoksin A je nefrotoksin i tvore ga nekoliko Aspergillus i Penicillium vrsta plijesni, te primarno štetno djeluje na bubrege životinja koje su u doticaju s njim. Uz najznačajnije oštećenje bubrega, ohratoksin, uzrokuje prisutnost krvi u urinu, enteritise, nekrozu limfnih čvorova i masne degeneracije jetre. Ohratoksin može biti prisutan u žitaricama; ječmu, zobi i kukuruzu, te dehidriranom zrnjevlju leguminoza. Dugotrajna konzumacija hrane kontaminirane ohratoksinom, čak i kod niskih koncentracija od 0,2 ppm, može biti opasna. Ovakvo dugotrajna izloženost ovom mikotoksinu uzrokuje oštećenja bubrega životinja, te prelazi u mišićno tkivo svinje, odnosno postaje potencijalno rizično i za konzumente ovakvog mesa. U Danskoj se na primjer svinjsko meso smatra kontaminiranim utvrdi li se količina ohratoksina, u krvi svinja veća, od 25 µg/ ml krvi. Ohratoksini se pojavljuju u skladištenim žitaricama, te predstavlja globalan problem, posebno u dijelovima Zemlje s umjerenom klimom, gdje se ove žitarice proizvode i skladište. Fumonizin je toksin koji pri konzumaciji visoko kontaminiranih žitarica (200 ppm) izaziva plućne edeme, oštećenja jetre, lezije gušterače. U nekim slučajevima plućni edemi su se pojavili i kod odbite prasadi uz niske koncentracije fumonizina od 10-40 ppm-a, no uz dugotrajniju hranidbu kontaminiranom hranom u trajanju od 28 dana. U istraživanjima je za fumonizin utvrđeno i kancerogeno djelovanje kod ljudi, te ima negativno djelovanje na mozak, jetru i funkcije pluća.

Zearalenon također proizvode plijesni roda Fusarium. Nerijetko dolazi kao pratilac s deoksinivelenolom (DON) u oštećene i slabo razvijene pšenice i kukuruza. Njegova glavna osobina je da djeluje kao estrogen i zahvaća urogenitalni sistem. Svinje predstavljaju najčešće, najugroženiju vrstu domaćih životinja od svih. Hiperestrogenizam u svinja najlakše se dijagnosticira zbog znakova crvene i natečene vulve i povećanja mliječnih žlijezda, naročito u predpubertetnih nazimica. Koncentracija zearalenona u hrani od 1,0 ppm-a ili više može izazvati hiperestrogenizam u svinja. Osim ovih poremećaja u ženki se može pojaviti nimfomanija i lažna bređost. Kod mlađih, muških jedinki kontaminacija zearelenonom očituje se kao feminizacija uz atrofiju testisa, natečeni prepucij, te povećanje sisa. Dok kod nerastova dolazi do smanjenog libida, no do smanjenja spermatogeneze ne dolazi, zbog dovoljnih rezervi u testisima.

Trihotecene odnosno skupina toksina u koje ubrajamo, T-2 toksin, DAS, te najznačajniji deoksinivalenol (DON), faktor odbijanja hrane ili vomitoksin. DON je najučestaliji mikotoksin iz ove skupine toksina koji uzrokuju poremećaje od odbijanja hrane i povraćanja do imunosupresije i pada produktivnosti. DON je uobičajen u žitarica, te predstavlja najveći zdravstveni problem od svih trihotecena. Najčešće se pojavljuje na kukuruzu, no može i na ječmu, te pšenici. Gljivice se počinju, na kukuruzu, razvijati već

ZBORNIK PREDAVANJA

38

nakon svilanja, tijekom hladnijih i vlažnijih godina. Pojavu Fusarium gljivica, koje stvaraju ove mikotoksine na kukuruzu, prepoznajemo po bijelo – ružičasto – crvenkastoj plijesni koja se počinje javljati na vrhu klipa i razvija se prema bazi i drški klipa. Ne postoji čvrstih korelacija između vizualnih znakova zahvaćenosti plijesnima i količine stvorenih mikotoksina. No ova vizualna procjena i vidljive crvenkaste plijesni mogu nam poslužiti kako indikator potencijalnog, nadolazećeg problema.

DON u koncentracijama iznad 1 ppm-a može uzrokovati smanjenje konzumacije i posljedično tome smanjenje prirasta u svinja. S povećanjem koncentracije na 5 ppm-a, smanjena konzumacija postaje još ozbiljnija, te kod 10 ppm-a odbijanje hrane je toliko značajno da svinje počinju gubiti na tjelesnoj masi, odnosno, mršaviti. Granično niske koncentracije DON-a mogu uzrokovati relativno prihvatljiva smanjenja konzumacije i prirasta, no ekonomski gubici koje možemo imati predstavljaju nam veći problem, od prisutnih, očitih znakova kontaminacije i povraćanja.

Povraćanje, na što i sam naziv ovog mikotoksina implicira, samo je jedan od znakova kontaminacije. Samo povraćanje se ne javlja odmah, već kad koncentracija DON-a dostigne koncentraciju od 10 ppm-a. Pri toj razini mikotoksina svinje će u početku jesti dovoljno hrane kako bi izazvale povraćanje, no s vremenom povraćanje im predstavlja problem, te kako bi ga smanjile, počinju jesti sve manje. Da bi vidjeli početne simptome trovanja DON-om koncentracija u hrani treba dosegnuti 20 ppm-a, te se povraćanje javlja već nakon 15 min. od konzumacije kontaminirane hrane. Nakon što svinjama zamijenimo kontaminiranu hranu zdravom, konzumacija će se gotovo trenutno vratiti na stari, željeni nivo. Sprečavanje razvoja plijesni Da bi bilo mikotoksina, mora biti i krmiva, odnosno medija na kojima plijesni rastu, razvijaju se, te u odgovarajućim okolišnim uvjetima proizvode mikotoksine. Kako bi spriječili rast mikotoksina na krmivima, na svaki od nabrojenih čimbenika moramo obratiti pozornost. Budući da se plijesni prirodno nalaze u našoj okolini, sprečavanje krmiva od izloženosti prirodnim plijesnima bilo bi vrlo nepraktično. Kontrola pojedinih čimbenika, koji potiču rast plijesni, čini se praktičnijim pristupom rješavanju ovog problema. Oštećena krmiva dostupan su izvor hrane za rast plijesni. Svaki puta kad se zrno polomi, endosperm postaje dostupan, te predstavlja veliki potencijal za razvoj plijesni. Sušom oštećeno zrno kukuruza, zrnje polomljeno u žetvi ili prilikom presijavanja, tri su primjera potencijalno vrlo pogodnih medija za razvoj plijesni. Čak i zdravi kukuruz u polju, može predstavljati potencijalni rizik za razvoj mikotoksina. Sušom oštećeno zrnjevlje kukuruza, manje je otporno na plijesni, te se mora imati na umu da je ovakav kukuruz potencijalno vrlo rizičan i pogodan za razvoj mikotoksina. Pravilnim postupcima prilikom žetve, smanjujemo pojavu visokog loma zrna. I postupak presijavanja, čini zrno vrlo pogodnim medijem za razvoj toksina. Dva su osnovan, okolišna čimbenika povezana s rastom i razvojem plijesni. To su temperatura i vlažnost zraka. Svaki puta kad vlažnost zraka pređe 62%, temperatura 27°C, a vlažnost zrna 14-15%, postoje velike šanse da će početi nagli rast plijesni i stvaranje mikotoksina. Iznimka je zearalenon koji stvara plijesni pri vlazi i temperaturama

manjim od 21°C. Bez obzira na sve navedene čimbenike, kritična točka u sprečavanju i kontroli razvoja mikotoksima u skladištima je vlažnost samog zrna. Zrnje koje je spremljeno suho i takvo se čuva u silosima s <14% vlage, malo je vjerojatno da će biti pogodno za rast plijesni i tvorbu mikotoksina. Mljevena krmiva idealan su izvor hrane za rast plijesni. Zbog toga, sva mljevena krmiva, koja pripremamo kao hranu za životinje, trebali bi što je moguće, brže potrošiti, a ne čuvati ih mljevene. Mljevena krmiva potencijalno su opasna u vrijeme visokih temperature i vlažnosti. Osim toga, sve objekte i opremu za čuvanje krmiva treba učestalo čistiti, kako krmiva ne bi zaostajala u tzv. „vrućim točkama“ i postala potencijalni izvor kontaminacije. U sprečavanju razvoja plijesni možemo koristiti i neke inhibitore rasta. Učinkovit inhibitor koji sprečava rast plijesni na uskladištenim žitaricama, je propionska kiselima. Bez obzira na njene prednosti u sprečavanju rasta plijesni, mora nam biti jasno da inhibitori nemaju efekt na mikotoksine koji su već prisutni na krmivima, prije same aplikacije, te da samo sprečavaju budući razvoj plijesni. Spremanje krmiva u silose, kod kojih je spremljeni materijal jako zbijen i gdje su dostupne samo minimalne količine zaostalog kisika, također pridonosi sprečavaju daljnjeg rasta plijesni i mikotoksina. Međutim niti ovdje se nema utjecaja na ranije razvijene i na krmivima već prisutne mikotoksine. Tablica 2. Preventivne mjere koje sprečavaju rast plijesni i tvorbu mikotoksina na krmivima

Mjera Postupak

Smanjiti vlažnost krmiva

Općenito je pravilo da hrana za životinje i pojedinačna krmiva čuvamo pri vlazi od 12,0 – 12,5 %.

Visoko kvalitetne sirovine

Polomljena zrna, presitno meljava krmiva i prašina, oštećena zrna, zrnje neobične boje, niskog protein, sa stranim tvarima visoko je korelativno s rizikom od mikotoksina.

Čistoća opreme Svu opremu koju koristimo pri manipulaciji sa krmivima moramo periodički čistiti; silose, tankove, kamione, traktore i prikolice, miksere, …

Kratko zadržavanje hrane na farmi

Visoko nutritivni sastojci krmiva i obroka, stajanjem postaju potencijalno visok rizični od kontaminacije mikotoksinima.

Izbor hibrida Treba tražiti prikladnije hibride, otpornije na plijesni, sušu, …

Predsjetvena kontrola Zaštita poljoprivrednih površina fungicidima i insekticidima.



39

nakon svilanja, tijekom hladnijih i vlažnijih godina. Pojavu Fusarium gljivica, koje stvaraju ove mikotoksine na kukuruzu, prepoznajemo po bijelo – ružičasto – crvenkastoj plijesni koja se počinje javljati na vrhu klipa i razvija se prema bazi i drški klipa. Ne postoji čvrstih korelacija između vizualnih znakova zahvaćenosti plijesnima i količine stvorenih mikotoksina. No ova vizualna procjena i vidljive crvenkaste plijesni mogu nam poslužiti kako indikator potencijalnog, nadolazećeg problema.

DON u koncentracijama iznad 1 ppm-a može uzrokovati smanjenje konzumacije i posljedično tome smanjenje prirasta u svinja. S povećanjem koncentracije na 5 ppm-a, smanjena konzumacija postaje još ozbiljnija, te kod 10 ppm-a odbijanje hrane je toliko značajno da svinje počinju gubiti na tjelesnoj masi, odnosno, mršaviti. Granično niske koncentracije DON-a mogu uzrokovati relativno prihvatljiva smanjenja konzumacije i prirasta, no ekonomski gubici koje možemo imati predstavljaju nam veći problem, od prisutnih, očitih znakova kontaminacije i povraćanja.

Povraćanje, na što i sam naziv ovog mikotoksina implicira, samo je jedan od znakova kontaminacije. Samo povraćanje se ne javlja odmah, već kad koncentracija DON-a dostigne koncentraciju od 10 ppm-a. Pri toj razini mikotoksina svinje će u početku jesti dovoljno hrane kako bi izazvale povraćanje, no s vremenom povraćanje im predstavlja problem, te kako bi ga smanjile, počinju jesti sve manje. Da bi vidjeli početne simptome trovanja DON-om koncentracija u hrani treba dosegnuti 20 ppm-a, te se povraćanje javlja već nakon 15 min. od konzumacije kontaminirane hrane. Nakon što svinjama zamijenimo kontaminiranu hranu zdravom, konzumacija će se gotovo trenutno vratiti na stari, željeni nivo. Sprečavanje razvoja plijesni Da bi bilo mikotoksina, mora biti i krmiva, odnosno medija na kojima plijesni rastu, razvijaju se, te u odgovarajućim okolišnim uvjetima proizvode mikotoksine. Kako bi spriječili rast mikotoksina na krmivima, na svaki od nabrojenih čimbenika moramo obratiti pozornost. Budući da se plijesni prirodno nalaze u našoj okolini, sprečavanje krmiva od izloženosti prirodnim plijesnima bilo bi vrlo nepraktično. Kontrola pojedinih čimbenika, koji potiču rast plijesni, čini se praktičnijim pristupom rješavanju ovog problema. Oštećena krmiva dostupan su izvor hrane za rast plijesni. Svaki puta kad se zrno polomi, endosperm postaje dostupan, te predstavlja veliki potencijal za razvoj plijesni. Sušom oštećeno zrno kukuruza, zrnje polomljeno u žetvi ili prilikom presijavanja, tri su primjera potencijalno vrlo pogodnih medija za razvoj plijesni. Čak i zdravi kukuruz u polju, može predstavljati potencijalni rizik za razvoj mikotoksina. Sušom oštećeno zrnjevlje kukuruza, manje je otporno na plijesni, te se mora imati na umu da je ovakav kukuruz potencijalno vrlo rizičan i pogodan za razvoj mikotoksina. Pravilnim postupcima prilikom žetve, smanjujemo pojavu visokog loma zrna. I postupak presijavanja, čini zrno vrlo pogodnim medijem za razvoj toksina. Dva su osnovan, okolišna čimbenika povezana s rastom i razvojem plijesni. To su temperatura i vlažnost zraka. Svaki puta kad vlažnost zraka pređe 62%, temperatura 27°C, a vlažnost zrna 14-15%, postoje velike šanse da će početi nagli rast plijesni i stvaranje mikotoksina. Iznimka je zearalenon koji stvara plijesni pri vlazi i temperaturama

manjim od 21°C. Bez obzira na sve navedene čimbenike, kritična točka u sprečavanju i kontroli razvoja mikotoksima u skladištima je vlažnost samog zrna. Zrnje koje je spremljeno suho i takvo se čuva u silosima s <14% vlage, malo je vjerojatno da će biti pogodno za rast plijesni i tvorbu mikotoksina. Mljevena krmiva idealan su izvor hrane za rast plijesni. Zbog toga, sva mljevena krmiva, koja pripremamo kao hranu za životinje, trebali bi što je moguće, brže potrošiti, a ne čuvati ih mljevene. Mljevena krmiva potencijalno su opasna u vrijeme visokih temperature i vlažnosti. Osim toga, sve objekte i opremu za čuvanje krmiva treba učestalo čistiti, kako krmiva ne bi zaostajala u tzv. „vrućim točkama“ i postala potencijalni izvor kontaminacije. U sprečavanju razvoja plijesni možemo koristiti i neke inhibitore rasta. Učinkovit inhibitor koji sprečava rast plijesni na uskladištenim žitaricama, je propionska kiselima. Bez obzira na njene prednosti u sprečavanju rasta plijesni, mora nam biti jasno da inhibitori nemaju efekt na mikotoksine koji su već prisutni na krmivima, prije same aplikacije, te da samo sprečavaju budući razvoj plijesni. Spremanje krmiva u silose, kod kojih je spremljeni materijal jako zbijen i gdje su dostupne samo minimalne količine zaostalog kisika, također pridonosi sprečavaju daljnjeg rasta plijesni i mikotoksina. Međutim niti ovdje se nema utjecaja na ranije razvijene i na krmivima već prisutne mikotoksine. Tablica 2. Preventivne mjere koje sprečavaju rast plijesni i tvorbu mikotoksina na krmivima

Mjera Postupak

Smanjiti vlažnost krmiva

Općenito je pravilo da hrana za životinje i pojedinačna krmiva čuvamo pri vlazi od 12,0 – 12,5 %.

Visoko kvalitetne sirovine

Polomljena zrna, presitno meljava krmiva i prašina, oštećena zrna, zrnje neobične boje, niskog protein, sa stranim tvarima visoko je korelativno s rizikom od mikotoksina.

Čistoća opreme Svu opremu koju koristimo pri manipulaciji sa krmivima moramo periodički čistiti; silose, tankove, kamione, traktore i prikolice, miksere, …

Kratko zadržavanje hrane na farmi

Visoko nutritivni sastojci krmiva i obroka, stajanjem postaju potencijalno visok rizični od kontaminacije mikotoksinima.

Izbor hibrida Treba tražiti prikladnije hibride, otpornije na plijesni, sušu, …

Predsjetvena kontrola Zaštita poljoprivrednih površina fungicidima i insekticidima.

ZBORNIK PREDAVANJA

40

Korištenje mikotoksinima kontaminiranih krmiva Proizvođači su nerijetko suočeni sa traženjem načina kako iskoristiti mikotoksinima kontaminirana krmiva. Metode dekontaminacije kukuruza, zaraženog mikotoksinaima, sastoje se od niza različitih postupaka sa zrnom. Neki od njih su; ekstrakcija, tretman zrna s kiselinama ili lužinama, termički tretman, te fizikalna separacija, odnosno, aeracija. Tostiranjem kukuruza na 150°C može se smanjiti razina aflatoksina za 50-60%, no u ovom postupku neminovno dolazi i do denaturacije dijela aminokiselina. Kemijski postupci kojima smanjujemo utjecaj mikotoksina sastoje se od dodavanja određenih kemijskih spojeva krmivima, uz očekivane benefite na pojedini ili nekoliko mikotoksina. Kao kemijske dodatke koriste se amonijak, natrij hidroksid, hidrogen peroksid, ozon, bisulfiti, te neki spojevi klora, sol, te čak i formaldehid. Korištenje nekih od nabrojenih kemikalija nije uvijek najpraktičnije, budući da su neke dosta korozivne i potrebna je posebna oprema i pozornost pri njihovoj upotrebi. Tretman žitarica amonijakom, pokazao se najučinkovitijim pri detoksikaciji aflatoksinom ili ohratokinom kontaminiranih krmiva. Miješanje kontaminiranih krmiva s nekontaminiranim

Hranidba svinja krmivima kontaminiranim mikotoksinima uvijek predstavlja određeni rizik. Farmeri moraju sagledati sve posljedice, te napraviti sve kako bi smanjili štetni učinak mikotoksina na životinje. Ne smijemo zaboraviti da je prasad najosjetljivija kategorija svinja na mikotoksine. Ako je moguće trebali bi odvojiti kontaminirana krmiva od zdravih, kako bi izbjegli moguću kontaminaciju odbite prasadi, rasplodnih životinja, te nazimica za remont sa takvim krmivima. Ukoliko su nam sva krmiva kontaminirana mikotoksinima, tada bi trebali nabaviti „čista“ krmiva, bez mikotoksina, te ih davati samo najosjetljivijim kategorijama svinja. Najčešće su nam kontaminirana krmiva, općenito lošije kvalitete i hranjivosti, te je dobro znati koncentraciju mikotoksina u njima. To je važno kako bi znali poduzeti konkretne korake s takvim krmivima, odnosno koristiti ih na najmanje štetan način za životinje.

Miješanje kontaminiranih s nekontaminiranim krmivima, ponekad može biti zahtjevno i ekonomski i logistički. Miješanje ovakvih krmiva najčešće se radi samo za hranidbu vlastitih svinja, te moramo imati na umu da miješanjem kontaminiranih s nekontaminiranim krmivima kompletna mješavina postaje kontaminirana. Miješanje trebamo provoditi neposredno prije davanja takvih smjesa životinjama, te na taj način minimiziramo i sprečavamo tvorbu mikotoksina, odnosno, kontaminaciju „čistih krmiva.

Proizvođači moraju imati dovoljne količine nekontaminiranih krmiva kako bi miješanjem s kontaminiranim dobili mješavine prihvatljive koncentracije toksina. Na primjer, imamo li 1.000 kg kontaminiranog kukuruza s 1.000 ppb aflatoksina, trebat će nam 49.000 kg nekontaminiranog kukuruza kako bi dobili mješavinu s 20 ppb-a aflatoksina. Odnosno, može biti dosta teško, nabaviti, uskladištiti, te izmiješati dovoljne količine hrane s prihvatljivom razinom mikotoksina.

Adsorbensi i vezači mikotoksina Danas na tržištu postoje brojni proizvodi, koji imaju za cilj adsorbirati, vezati ili

detoksicirati jedan ili nekoliko mikotoksina iz hrane za životinje. Prije njihovog korištenja bilo bi neophodno znati kojom vrstom mikotoksina su krmiva kontaminirana, kako bi izabrali najbolji, odnosno onaj proizvod koji najbolje uklanja mikotoksine sa vlastitih krmiva. Ovi ne-nutritivni dodaci, kao što su; natrij bentonit, zeoliti, organski adsorbensi, dobiveni od stijenki kvasaca, dodaju se kako bi ublažili negativne učinke uzrokovane djelovanjem mikotoksina. Neka istraživanja dokazuju da dodavanje 5kg natrij-bentonita na 1,0 t kukuruza gotovo u potpunosti sprečava smanjene priraste kod kukuruza s 750 ppb-a aflatoksina. Slični rezultati potvrđeni su i dodavanjem aluminosilikata. No ipak, dodavanje aluminosilikata ne utječe na smanjenje učinka kontaminacije DON-om u prasadi. Istraživanjima je utvrđeno da su ovi spojevi samo djelomično rješenje, odnosno da su djelomično učinkoviti u vezanju mikotoksina u probavilu, odnosno u smanjenju njihove absorbcije u organizam. Korištenje dehidriranih stanica kvasaca (polisaharida) ovisno o sastavu imaju različite mehanizme djelovanja i vezanja mikotoksina (vodikova veza, ionsko vezanje, hidrofobne interakcije), tako da su vrste i koncentracije toksina koje su oni u mogućnosti detoksicirati različite. No općenito, ovi su se proizvodi dokazali u vezanju T-2 toksina, zearalenona i sprečavanju mikotoksikoza uzrokovanih toksinima Fusarium plijesni.



41

Korištenje mikotoksinima kontaminiranih krmiva Proizvođači su nerijetko suočeni sa traženjem načina kako iskoristiti mikotoksinima kontaminirana krmiva. Metode dekontaminacije kukuruza, zaraženog mikotoksinaima, sastoje se od niza različitih postupaka sa zrnom. Neki od njih su; ekstrakcija, tretman zrna s kiselinama ili lužinama, termički tretman, te fizikalna separacija, odnosno, aeracija. Tostiranjem kukuruza na 150°C može se smanjiti razina aflatoksina za 50-60%, no u ovom postupku neminovno dolazi i do denaturacije dijela aminokiselina. Kemijski postupci kojima smanjujemo utjecaj mikotoksina sastoje se od dodavanja određenih kemijskih spojeva krmivima, uz očekivane benefite na pojedini ili nekoliko mikotoksina. Kao kemijske dodatke koriste se amonijak, natrij hidroksid, hidrogen peroksid, ozon, bisulfiti, te neki spojevi klora, sol, te čak i formaldehid. Korištenje nekih od nabrojenih kemikalija nije uvijek najpraktičnije, budući da su neke dosta korozivne i potrebna je posebna oprema i pozornost pri njihovoj upotrebi. Tretman žitarica amonijakom, pokazao se najučinkovitijim pri detoksikaciji aflatoksinom ili ohratokinom kontaminiranih krmiva. Miješanje kontaminiranih krmiva s nekontaminiranim

Hranidba svinja krmivima kontaminiranim mikotoksinima uvijek predstavlja određeni rizik. Farmeri moraju sagledati sve posljedice, te napraviti sve kako bi smanjili štetni učinak mikotoksina na životinje. Ne smijemo zaboraviti da je prasad najosjetljivija kategorija svinja na mikotoksine. Ako je moguće trebali bi odvojiti kontaminirana krmiva od zdravih, kako bi izbjegli moguću kontaminaciju odbite prasadi, rasplodnih životinja, te nazimica za remont sa takvim krmivima. Ukoliko su nam sva krmiva kontaminirana mikotoksinima, tada bi trebali nabaviti „čista“ krmiva, bez mikotoksina, te ih davati samo najosjetljivijim kategorijama svinja. Najčešće su nam kontaminirana krmiva, općenito lošije kvalitete i hranjivosti, te je dobro znati koncentraciju mikotoksina u njima. To je važno kako bi znali poduzeti konkretne korake s takvim krmivima, odnosno koristiti ih na najmanje štetan način za životinje.

Miješanje kontaminiranih s nekontaminiranim krmivima, ponekad može biti zahtjevno i ekonomski i logistički. Miješanje ovakvih krmiva najčešće se radi samo za hranidbu vlastitih svinja, te moramo imati na umu da miješanjem kontaminiranih s nekontaminiranim krmivima kompletna mješavina postaje kontaminirana. Miješanje trebamo provoditi neposredno prije davanja takvih smjesa životinjama, te na taj način minimiziramo i sprečavamo tvorbu mikotoksina, odnosno, kontaminaciju „čistih krmiva.

Proizvođači moraju imati dovoljne količine nekontaminiranih krmiva kako bi miješanjem s kontaminiranim dobili mješavine prihvatljive koncentracije toksina. Na primjer, imamo li 1.000 kg kontaminiranog kukuruza s 1.000 ppb aflatoksina, trebat će nam 49.000 kg nekontaminiranog kukuruza kako bi dobili mješavinu s 20 ppb-a aflatoksina. Odnosno, može biti dosta teško, nabaviti, uskladištiti, te izmiješati dovoljne količine hrane s prihvatljivom razinom mikotoksina.

Adsorbensi i vezači mikotoksina Danas na tržištu postoje brojni proizvodi, koji imaju za cilj adsorbirati, vezati ili

detoksicirati jedan ili nekoliko mikotoksina iz hrane za životinje. Prije njihovog korištenja bilo bi neophodno znati kojom vrstom mikotoksina su krmiva kontaminirana, kako bi izabrali najbolji, odnosno onaj proizvod koji najbolje uklanja mikotoksine sa vlastitih krmiva. Ovi ne-nutritivni dodaci, kao što su; natrij bentonit, zeoliti, organski adsorbensi, dobiveni od stijenki kvasaca, dodaju se kako bi ublažili negativne učinke uzrokovane djelovanjem mikotoksina. Neka istraživanja dokazuju da dodavanje 5kg natrij-bentonita na 1,0 t kukuruza gotovo u potpunosti sprečava smanjene priraste kod kukuruza s 750 ppb-a aflatoksina. Slični rezultati potvrđeni su i dodavanjem aluminosilikata. No ipak, dodavanje aluminosilikata ne utječe na smanjenje učinka kontaminacije DON-om u prasadi. Istraživanjima je utvrđeno da su ovi spojevi samo djelomično rješenje, odnosno da su djelomično učinkoviti u vezanju mikotoksina u probavilu, odnosno u smanjenju njihove absorbcije u organizam. Korištenje dehidriranih stanica kvasaca (polisaharida) ovisno o sastavu imaju različite mehanizme djelovanja i vezanja mikotoksina (vodikova veza, ionsko vezanje, hidrofobne interakcije), tako da su vrste i koncentracije toksina koje su oni u mogućnosti detoksicirati različite. No općenito, ovi su se proizvodi dokazali u vezanju T-2 toksina, zearalenona i sprečavanju mikotoksikoza uzrokovanih toksinima Fusarium plijesni.

ZBORNIK PREDAVANJA

42

ŠTO PODUZETI U UVJETIMA IZLOŽENOSTI RIZIKU OD SMANJENOG UNOSA HRANE

Krešimir Salajpal

Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, Svetošimunska cesta 25, 10 000 Zagreb

1. Uvod

Intenzivna selekcija ka povećanju mesnatosti kao i efikasnijem iskorištavanju hrane (bolja konverzija) rezultirala je smanjenjem sposobnosti probavnih organa da zadovolje povećane potrebe za hranjivima. Navedeno se očituje smanjenim unosom hrane (nedostatnim apetitom) kao i nedovoljnim kapacitetom probavnih organa te brzinom probave. Ovo napose dolazi do izražaja kada su svinje izložene djelovanju nekog od vanjskih čimbenika koji utječe na unos hrane, te se time još više produbljuje jaz između potreba i unosa hranjiva. Primjerice prisutnost mikotoksina deoksinivalenola (DON) u hrani iznad 2000 ppb može drastično smanjiti, a kod većih kontaminacija (>5000 ppb) i uzrokovati potpuno odbijanje unosa hrane. Upravo kontaminacija kukuruza berbe 2014. ovim mikotoksinom navela nas je na promišljanje o važnosti dostatnog unosa hrane za postizanje zadovoljavajućih proizvodnih rezultata, čimbenicima koji utječu na unos hrane i kako na njih utjecati kako bi se izbjegli njihovi negativni učinci. Pri tome treba imati na umu da vrlo često postoji istovremeno djelovanje dvaju ili više čimbenika koji pri tome mogu biti međusobno ovisni ili djeluju zajednički čime se nerijetko pojačava njihov negativni učinak na unos hrane (npr. proljev infektivne naravi uz istovremenu prisutnost mikotoksina u hrani). Ovisno o naravi uzroka, smanjeni unos hrane može biti prisutan u svih dobnih kategorija svinja, ali veći problem predstavlja u onih osjetljivijih kao što su prasad nakon odbića i dojne krmače.



43


Krešimir Salajpal

Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, Svetošimunska cesta 25, 10 000 Zagreb

1. Uvod

Intenzivna selekcija ka povećanju mesnatosti kao i efikasnijem iskorištavanju hrane (bolja konverzija) rezultirala je smanjenjem sposobnosti probavnih organa da zadovolje povećane potrebe za hranjivima. Navedeno se očituje smanjenim unosom hrane (nedostatnim apetitom) kao i nedovoljnim kapacitetom probavnih organa te brzinom probave. Ovo napose dolazi do izražaja kada su svinje izložene djelovanju nekog od vanjskih čimbenika koji utječe na unos hrane, te se time još više produbljuje jaz između potreba i unosa hranjiva. Primjerice prisutnost mikotoksina deoksinivalenola (DON) u hrani iznad 2000 ppb može drastično smanjiti, a kod većih kontaminacija (>5000 ppb) i uzrokovati potpuno odbijanje unosa hrane. Upravo kontaminacija kukuruza berbe 2014. ovim mikotoksinom navela nas je na promišljanje o važnosti dostatnog unosa hrane za postizanje zadovoljavajućih proizvodnih rezultata, čimbenicima koji utječu na unos hrane i kako na njih utjecati kako bi se izbjegli njihovi negativni učinci. Pri tome treba imati na umu da vrlo često postoji istovremeno djelovanje dvaju ili više čimbenika koji pri tome mogu biti međusobno ovisni ili djeluju zajednički čime se nerijetko pojačava njihov negativni učinak na unos hrane (npr. proljev infektivne naravi uz istovremenu prisutnost mikotoksina u hrani). Ovisno o naravi uzroka, smanjeni unos hrane može biti prisutan u svih dobnih kategorija svinja, ali veći problem predstavlja u onih osjetljivijih kao što su prasad nakon odbića i dojne krmače.

ZBORNIK PREDAVANJA

44

2. Čimbenici koji utječu na unos hrane kod svinja

Čimbenike o kojima ovisi unos hrane možemo podijeliti na okolišne, fizičke, fiziološke, nutritivne i socijalne (tablica 1). Tablica 1. Čimbenici koji utječu na unos hrane kod svinja Okolišni čimbenici Fizički čimbenici

Temperatura Vlažnost Brzina strujanja zraka

Gustoća naseljenosti

Fiziološki čimbenici Nutritivni čimbenici

Zdravstveni status Dob, težina Genotip Kapacitet gastrointestinalnog trakta Spol

Količina hrane/konc. hranjiva Sastav / izbor krmiva/palatabilnost (okus, miris, tekstura) Prisutnost aditiva Kontaminanti u hrani Dostupnost hrane Unos vode

Socijalni čimbenici

Veličina grupa Pregrupiranje, miješanje grupa

2.1.Okolišni čimbenici Temperatura i vlaga Za razliku od ostalih vrsta životinja svinje imaju vrlo dobru sposobnost prilagodbe visokim temperaturama. Stoga se vrlo često nakon kratkog razdoblja prilagodbe trenutno smanjenje unosa hrane vrlo brzo vraća na početne količine. No ukoliko stanje izloženosti visokim temperaturama potraje dulje vrijeme, dolazi do nepovratnog smanjenja unosa. Smanjen unos hrane je u prvom redu posljedica manjeg apetita u uvjetima visokih temperatura. Porast temperature okoliša iznad temperature komfora (termoneutralna zona) svojstvene za pojedine kategorije svinja ima značajan utjecaj na smanjenje apetita. Pri tome s povećanjem temperature za svaki ºC iznad gornje granice unos hrane se smanjuje višestruko (kvadratno smanjenje). Smatra se da konzumacija hrane pada za 1g/kg tjelesne težine za svaki stupanj iznad temperature komfora. Pri tome utjecaj visoke temperature na smanjen unos hrane ovisi i o drugim čimbenicima kao što su oblik i vrsta hrane, prisutnost hrane, način (broj) hranjenja i drugi čimbenici koji utječu na ponašanje tijekom hranjenja.

S druge strane, svinje su osjetljivije na izloženost niskim temperaturama, napose mlađe dobne kategorije kod kojih se često javljaju zdravstveni poremećaji (proljev). U takovim slučajevima konzumacija obično raste no značajan dio energije hrane se koristi za zagrijavanje organizma što se očituje lošijom konverzijom hrane. Visoka vlažnost zraka ima također negativni utjecaj na unos hrane i konverziju s time da je njen utjecaj jače izražen kod visokih negoli kod niskih temperatura. Strujanje zraka Nedovoljno strujanje (izmjena) zraka ima za posljedicu nakupljanje štetnih plinova (NH3, CH4, H2S i CO2), prašine i vlage u zraku, što može imati negativni utjecaj na unos hrane, daleko veći od prevelikog strujanja zraka. Dapače, intenzivna ventilacija može imati i pozitivni učinak na unos hrane kao što je slučaj kod svinja izloženih toplinskom stresu.

2.2. Fizički čimbenici

Gustoća naseljenosti Smanjenje broja životinja po jedinici površine poda pozitivno utječe na unos hrane. Ovo je naročito izraženo u uvjetima kada temperatura u objektima prelazi gornju granicu temperature komfora. Stoga se kao jedna od mjera za povećanje unosa hrane tijekom izloženosti visokim temperaturama preporuča povećanje površine poda po životinji. Hranidbeno mjesto: broj i veličina S povećanjem broja hranidbenih mjesta po boksu povećava se i konzumacija hrane pojedinačno po svinji. Ovo je naročito izraženo kod velikih grupa (boksovi s velikim brojem životinja). Isto tako smanjenje širine hranidbenog mjesta smanjuje konzumaciju hrane neovisno o broju svinja u boksu. Stoga u uvjetima smanjenog unosa hrane već prije spomenuto smanjenje broja životinja po jedinici površine poda iskazuje pozitivni učinak na unos hrane i kroz lakši pristup hrani. Veličina grupe Što se tiče utjecaja veličine grupe odnosno broja životinja po boksu tu postoje podvojena mišljenja stručnjaka. S jedne strane neki smatraju da se s porastom veličine grupe smanjuje unos odnosno da se pogoršava konverzija hrane. S druge pak strane držanje u većim grupama ima pozitivnog utjecaja na ponašanje prilikom hranjenja, budući da svinje imaju nagon za „prežderavanje“ odnosno natječu se jedna pred drugom koja će više i prije pojesti dostupnu hranu. Ovo je naročito važno i iz razloga da se taj njihov nagon može potaknuti obročnim hranjenjem u više malih obroka. Na taj način svinje se potiču da češće dolaze na hranidbeno mjesto i jedna pred drugom se „natječu“ u strahu da ne ostanu bez hrane. Miješanje grupa Često miješanje svinja iz različitih grupa (boksova) negativno utječe na unos hrane i konverziju. S vremenom se taj učinak smanjuje no postoji opasnost od velikog



45

2. Čimbenici koji utječu na unos hrane kod svinja

Čimbenike o kojima ovisi unos hrane možemo podijeliti na okolišne, fizičke, fiziološke, nutritivne i socijalne (tablica 1). Tablica 1. Čimbenici koji utječu na unos hrane kod svinja Okolišni čimbenici Fizički čimbenici

Temperatura Vlažnost Brzina strujanja zraka

Gustoća naseljenosti

Fiziološki čimbenici Nutritivni čimbenici

Zdravstveni status Dob, težina Genotip Kapacitet gastrointestinalnog trakta Spol

Količina hrane/konc. hranjiva Sastav / izbor krmiva/palatabilnost (okus, miris, tekstura) Prisutnost aditiva Kontaminanti u hrani Dostupnost hrane Unos vode

Socijalni čimbenici

Veličina grupa Pregrupiranje, miješanje grupa

2.1.Okolišni čimbenici Temperatura i vlaga Za razliku od ostalih vrsta životinja svinje imaju vrlo dobru sposobnost prilagodbe visokim temperaturama. Stoga se vrlo često nakon kratkog razdoblja prilagodbe trenutno smanjenje unosa hrane vrlo brzo vraća na početne količine. No ukoliko stanje izloženosti visokim temperaturama potraje dulje vrijeme, dolazi do nepovratnog smanjenja unosa. Smanjen unos hrane je u prvom redu posljedica manjeg apetita u uvjetima visokih temperatura. Porast temperature okoliša iznad temperature komfora (termoneutralna zona) svojstvene za pojedine kategorije svinja ima značajan utjecaj na smanjenje apetita. Pri tome s povećanjem temperature za svaki ºC iznad gornje granice unos hrane se smanjuje višestruko (kvadratno smanjenje). Smatra se da konzumacija hrane pada za 1g/kg tjelesne težine za svaki stupanj iznad temperature komfora. Pri tome utjecaj visoke temperature na smanjen unos hrane ovisi i o drugim čimbenicima kao što su oblik i vrsta hrane, prisutnost hrane, način (broj) hranjenja i drugi čimbenici koji utječu na ponašanje tijekom hranjenja.

S druge strane, svinje su osjetljivije na izloženost niskim temperaturama, napose mlađe dobne kategorije kod kojih se često javljaju zdravstveni poremećaji (proljev). U takovim slučajevima konzumacija obično raste no značajan dio energije hrane se koristi za zagrijavanje organizma što se očituje lošijom konverzijom hrane. Visoka vlažnost zraka ima također negativni utjecaj na unos hrane i konverziju s time da je njen utjecaj jače izražen kod visokih negoli kod niskih temperatura. Strujanje zraka Nedovoljno strujanje (izmjena) zraka ima za posljedicu nakupljanje štetnih plinova (NH3, CH4, H2S i CO2), prašine i vlage u zraku, što može imati negativni utjecaj na unos hrane, daleko veći od prevelikog strujanja zraka. Dapače, intenzivna ventilacija može imati i pozitivni učinak na unos hrane kao što je slučaj kod svinja izloženih toplinskom stresu.

2.2. Fizički čimbenici

Gustoća naseljenosti Smanjenje broja životinja po jedinici površine poda pozitivno utječe na unos hrane. Ovo je naročito izraženo u uvjetima kada temperatura u objektima prelazi gornju granicu temperature komfora. Stoga se kao jedna od mjera za povećanje unosa hrane tijekom izloženosti visokim temperaturama preporuča povećanje površine poda po životinji. Hranidbeno mjesto: broj i veličina S povećanjem broja hranidbenih mjesta po boksu povećava se i konzumacija hrane pojedinačno po svinji. Ovo je naročito izraženo kod velikih grupa (boksovi s velikim brojem životinja). Isto tako smanjenje širine hranidbenog mjesta smanjuje konzumaciju hrane neovisno o broju svinja u boksu. Stoga u uvjetima smanjenog unosa hrane već prije spomenuto smanjenje broja životinja po jedinici površine poda iskazuje pozitivni učinak na unos hrane i kroz lakši pristup hrani. Veličina grupe Što se tiče utjecaja veličine grupe odnosno broja životinja po boksu tu postoje podvojena mišljenja stručnjaka. S jedne strane neki smatraju da se s porastom veličine grupe smanjuje unos odnosno da se pogoršava konverzija hrane. S druge pak strane držanje u većim grupama ima pozitivnog utjecaja na ponašanje prilikom hranjenja, budući da svinje imaju nagon za „prežderavanje“ odnosno natječu se jedna pred drugom koja će više i prije pojesti dostupnu hranu. Ovo je naročito važno i iz razloga da se taj njihov nagon može potaknuti obročnim hranjenjem u više malih obroka. Na taj način svinje se potiču da češće dolaze na hranidbeno mjesto i jedna pred drugom se „natječu“ u strahu da ne ostanu bez hrane. Miješanje grupa Često miješanje svinja iz različitih grupa (boksova) negativno utječe na unos hrane i konverziju. S vremenom se taj učinak smanjuje no postoji opasnost od velikog

ZBORNIK PREDAVANJA

46

raslojavanja svinja unutar grupe. Pri tome dominantne jedinke jedu više (brže rastu) dok one slabije znatno manje i zaostaju u rastu. Stoga se nastoji izbjegavati pregrupiranje svinja u uvjetima izloženosti riziku od smanjenog unosa hrane. Pri tome ukoliko je zbog tehnološkog procesa potrebno miješanje svinja, trebalo bi osigurati nešto više prostora po životinji (10-15%) od uobičajenog i držati ih u manjim grupama.

2.3. Fiziološki čimbenici Zdravstveni status Poznato je da se tijekom bolesti drastično smanjuje unos hrane. Kod svinja to je najčešće kod neke od zaraznih bolesti. Naime organizam tijekom pokretanja obrambenih mehanizama (imuni odgovor) ima primarno za cilj osigurati uvjete u organizmu neophodne za preživljavanje što rezultira prevladavanjem kataboličkih procesa (procesa razgradnje) u odnosu na anaboličke procese (procesi izgradnje). Navedeno znači smanjenu konzumaciju i manju konverziju hrane u prirast. Stoga poduzimanje svih preventivnih mjera (vakcinacija, održavanje zoohigijenskih i zoosanitarnih uvjeta) koje su preduvjet za dobar zdravstveni status nema alternative. Dob Dob životinje značajno utječe na unos hrane. Općenito s povećanjem dobi raste kapacitet probavnih organa za unos hrane, kapacitet probave kao i metabolizma apsorbiranih hranjiva uz povećanje konverzije zbog veće količine energije koja se troši za uzdržne potrebe. Razdoblje neposredno nakon odbića predstavlja kritični period u kojem može doći do drastičnog smanjenje unosa hrane (hranjiva) što se značajno odražava kasnije i na proizvodne rezultate. Stoga hrana u ovom razdoblju mora biti besprijekorna s obzirom na sastav (zadovoljavati potrebe, prilagođena kategoriji) ali i na prisutnost stranih tvari koji na bilo koji način mogu uzrokovati odbijanje unosa hrane. Genetski čimbenici Selekcija na visoku mesnatost i favoriziranje genotipova s većim udjelom mišićnog tkiva u trupu ima za posljedicu nešto manji kapacitet probavnih organa, ali i slabiji apetiti kod takovih životinja što je posljedica varijacije hormona koji utječu na unos hrane i probavne procese. S druge strane zbog naravi prirasta (više mišićnog i manje masnog tkiva) takove svinje pokazuju nešto bolju konverziju. Stoga odabir genotipa za koji je karakteristično nešto veća konzumacija (veći dnevni prirast) ima prednost pred visoko mesnatim genotipovima u uvjetima kada postoji opasnost od smanjenog unosa hrane. Iako oni neće postići pri tome svoje maksimalne proizvodne rezultate pretpostavka je da će oni biti zadovoljavajući. Spol Kastrati (muški) unose 13% više hrane od ne kastrata ukoliko se hrane po volji. Isto tako i ženske životinje unose više hrane od nekastrata te kao i kastrati pri tome imaju nešto lošiju konverziju u odnosu na nekastrate.

2.4. Nutritivni čimbenici Voluminoznost obroka, sadržaj i odnos hranjiva Koncentracija hranjiva (energije) u obroku određuje dnevnu količinu hrane koju će pojesti svinje. Naime, svinje će pojesti onoliko hrane koliko je potrebno da zadovolje potrebe za energijom. To znači da ukoliko obrok sadrži veću količinu voluminoznih krmiva s manjom koncentracijom energije svinje će pojesti veću količinu hrane da bi zadovoljile potrebu za energijom. Isto vrijedi i obrnuto, ukoliko je obrok koncentriraniji svinje će pojesti manje hrane. Kompenzatorni mehanizam koji omogućuje svinjama da nedostatnu koncentraciju hranjiva u obroku nadoknade povećanim unosom hrane je moguć do određene granice odnosno limitiran je kapacitetom probavnog sustava. Zato će ishrana koja sadrži velike količine vlakana u obroku znatno smanjiti ukupnu količinu hranjiva (energije) koja se unosi hranom. Upravo je ova činjenica jako važna u uvjetima kada postoji vjerojatnost smanjenog unosa hrane (manji apetiti, nepovoljni uvjeti kao što je visoka temperatura, mikotoksini ili druge tvari koje odbijaju unos ili smanjuju apetit) jer se povećanjem koncentracije energije u obroku (povećanjem sadržaja hranjiva u kg smjese) može ublažiti nedostatak energije kao posljedica smanjenog unosa hrane. Hranidba obrokom koji sadrži nešto nižu razinu proteina ili je deficitaran na pojedinim aminokiselinama (esencijalne aminokiseline, najčešće lizin, metionin, treonin i triptofan) imat će za posljedicu nešto veću konzumaciju, ali i lošiju konverziju hrane. U uvjetima velike disproporcije između sadržaja proteina i/ili aminokiselina u obroku i potreba svinja može doći do smanjenja apetita i manjeg unosa hrane. Isto vrijedi i za preveliki sadržaj pojedinih minerala (vitaminsko mineralnih dodataka) koji u prevelikim količina mogu značajno smanjiti konzumaciju hrane. Najčešće su oni razlogom odbijanja zbog stranih mirisa, previše sitnih čestica i lošeg okusa mineralnih mješavina. Oblik hrane (veličina i oblik čestica) Oblik hrane može u značajnoj mjeri utjecati na unos hrane. Pri tome se misli na oblik i veličinu čestica hrane te njenu konzistenciju. Tako je utvrđeno da svinje pokazuju bolji apetit i unose nešto više ukupne količine hrane kod tekuće/vlažne u odnosu na suhu ishranu. Nadalje, vlaženjem obroka osim što se povećava ješnost obroka uslijed smanjenja brašnatog dijela u hrani (koji je inače slabe ješnosti i svinje ga izbjegavaju, svinje vole nešto krupnije čestice hrane i prvo će pojesti njih a tek zatim one sitnije), smanjuje se i količina prašine u zraku što pridonosi kvaliteti zraka u objektima i manjim respiratornim problemima. No kod vlažne ishrane treba imati na umu da kod određenih kategorija svinja (mlađe kategorije) prevelika količina vode u obroku (suviše tekuća hrana) može uzrokovati nedostatan unos suhe tvari hranjiva zbog ograničenog kapaciteta probavnog sustava – probavni sustav je ispunjen hranom koja sadrži puno vode, javlja se osjećaj sitosti, ali količina unesenih hranjiva nije dovoljna da zadovolji potrebe. Peletiranje smanjuje unos hrane, ali uslijed povećanja njene iskoristivosti smanjuje konverziju.



47

raslojavanja svinja unutar grupe. Pri tome dominantne jedinke jedu više (brže rastu) dok one slabije znatno manje i zaostaju u rastu. Stoga se nastoji izbjegavati pregrupiranje svinja u uvjetima izloženosti riziku od smanjenog unosa hrane. Pri tome ukoliko je zbog tehnološkog procesa potrebno miješanje svinja, trebalo bi osigurati nešto više prostora po životinji (10-15%) od uobičajenog i držati ih u manjim grupama.

2.3. Fiziološki čimbenici Zdravstveni status Poznato je da se tijekom bolesti drastično smanjuje unos hrane. Kod svinja to je najčešće kod neke od zaraznih bolesti. Naime organizam tijekom pokretanja obrambenih mehanizama (imuni odgovor) ima primarno za cilj osigurati uvjete u organizmu neophodne za preživljavanje što rezultira prevladavanjem kataboličkih procesa (procesa razgradnje) u odnosu na anaboličke procese (procesi izgradnje). Navedeno znači smanjenu konzumaciju i manju konverziju hrane u prirast. Stoga poduzimanje svih preventivnih mjera (vakcinacija, održavanje zoohigijenskih i zoosanitarnih uvjeta) koje su preduvjet za dobar zdravstveni status nema alternative. Dob Dob životinje značajno utječe na unos hrane. Općenito s povećanjem dobi raste kapacitet probavnih organa za unos hrane, kapacitet probave kao i metabolizma apsorbiranih hranjiva uz povećanje konverzije zbog veće količine energije koja se troši za uzdržne potrebe. Razdoblje neposredno nakon odbića predstavlja kritični period u kojem može doći do drastičnog smanjenje unosa hrane (hranjiva) što se značajno odražava kasnije i na proizvodne rezultate. Stoga hrana u ovom razdoblju mora biti besprijekorna s obzirom na sastav (zadovoljavati potrebe, prilagođena kategoriji) ali i na prisutnost stranih tvari koji na bilo koji način mogu uzrokovati odbijanje unosa hrane. Genetski čimbenici Selekcija na visoku mesnatost i favoriziranje genotipova s većim udjelom mišićnog tkiva u trupu ima za posljedicu nešto manji kapacitet probavnih organa, ali i slabiji apetiti kod takovih životinja što je posljedica varijacije hormona koji utječu na unos hrane i probavne procese. S druge strane zbog naravi prirasta (više mišićnog i manje masnog tkiva) takove svinje pokazuju nešto bolju konverziju. Stoga odabir genotipa za koji je karakteristično nešto veća konzumacija (veći dnevni prirast) ima prednost pred visoko mesnatim genotipovima u uvjetima kada postoji opasnost od smanjenog unosa hrane. Iako oni neće postići pri tome svoje maksimalne proizvodne rezultate pretpostavka je da će oni biti zadovoljavajući. Spol Kastrati (muški) unose 13% više hrane od ne kastrata ukoliko se hrane po volji. Isto tako i ženske životinje unose više hrane od nekastrata te kao i kastrati pri tome imaju nešto lošiju konverziju u odnosu na nekastrate.

2.4. Nutritivni čimbenici Voluminoznost obroka, sadržaj i odnos hranjiva Koncentracija hranjiva (energije) u obroku određuje dnevnu količinu hrane koju će pojesti svinje. Naime, svinje će pojesti onoliko hrane koliko je potrebno da zadovolje potrebe za energijom. To znači da ukoliko obrok sadrži veću količinu voluminoznih krmiva s manjom koncentracijom energije svinje će pojesti veću količinu hrane da bi zadovoljile potrebu za energijom. Isto vrijedi i obrnuto, ukoliko je obrok koncentriraniji svinje će pojesti manje hrane. Kompenzatorni mehanizam koji omogućuje svinjama da nedostatnu koncentraciju hranjiva u obroku nadoknade povećanim unosom hrane je moguć do određene granice odnosno limitiran je kapacitetom probavnog sustava. Zato će ishrana koja sadrži velike količine vlakana u obroku znatno smanjiti ukupnu količinu hranjiva (energije) koja se unosi hranom. Upravo je ova činjenica jako važna u uvjetima kada postoji vjerojatnost smanjenog unosa hrane (manji apetiti, nepovoljni uvjeti kao što je visoka temperatura, mikotoksini ili druge tvari koje odbijaju unos ili smanjuju apetit) jer se povećanjem koncentracije energije u obroku (povećanjem sadržaja hranjiva u kg smjese) može ublažiti nedostatak energije kao posljedica smanjenog unosa hrane. Hranidba obrokom koji sadrži nešto nižu razinu proteina ili je deficitaran na pojedinim aminokiselinama (esencijalne aminokiseline, najčešće lizin, metionin, treonin i triptofan) imat će za posljedicu nešto veću konzumaciju, ali i lošiju konverziju hrane. U uvjetima velike disproporcije između sadržaja proteina i/ili aminokiselina u obroku i potreba svinja može doći do smanjenja apetita i manjeg unosa hrane. Isto vrijedi i za preveliki sadržaj pojedinih minerala (vitaminsko mineralnih dodataka) koji u prevelikim količina mogu značajno smanjiti konzumaciju hrane. Najčešće su oni razlogom odbijanja zbog stranih mirisa, previše sitnih čestica i lošeg okusa mineralnih mješavina. Oblik hrane (veličina i oblik čestica) Oblik hrane može u značajnoj mjeri utjecati na unos hrane. Pri tome se misli na oblik i veličinu čestica hrane te njenu konzistenciju. Tako je utvrđeno da svinje pokazuju bolji apetit i unose nešto više ukupne količine hrane kod tekuće/vlažne u odnosu na suhu ishranu. Nadalje, vlaženjem obroka osim što se povećava ješnost obroka uslijed smanjenja brašnatog dijela u hrani (koji je inače slabe ješnosti i svinje ga izbjegavaju, svinje vole nešto krupnije čestice hrane i prvo će pojesti njih a tek zatim one sitnije), smanjuje se i količina prašine u zraku što pridonosi kvaliteti zraka u objektima i manjim respiratornim problemima. No kod vlažne ishrane treba imati na umu da kod određenih kategorija svinja (mlađe kategorije) prevelika količina vode u obroku (suviše tekuća hrana) može uzrokovati nedostatan unos suhe tvari hranjiva zbog ograničenog kapaciteta probavnog sustava – probavni sustav je ispunjen hranom koja sadrži puno vode, javlja se osjećaj sitosti, ali količina unesenih hranjiva nije dovoljna da zadovolji potrebe. Peletiranje smanjuje unos hrane, ali uslijed povećanja njene iskoristivosti smanjuje konverziju.

ZBORNIK PREDAVANJA

48

Organoleptičke karakteristike hrane Svojstva hrane kao što su okus i miris imaju veliki utjecaj na konzumaciju hrane kod svinja. Tako izborom krmiva ili dodataka koje karakterizira slatkast okus, veći sadržaj masti (ulja, ukoliko nemaju miris po užeglosti), svježe mlijeko ili mlijeko u prahu može se povećati unos hrane. S druge pak strane neka krmiva koja sadrže gorke tvari (repičina sačma, uljane pogače previše termički obrađene) ili strane mirise smanjuju unos hrane. U tom slučaju neophodna je upotreba pojačivača okusa i mirisa. Kontaminanti u hrani Postoje brojni kontaminanti u hrani koji mogu u značajnoj mjeri utjecati na apetit životinje i time na unos hrane. Općenito razlikujemo one koji su došli u hranu prirodnim putem i predstavljaju metabolite biljaka, plijesni ili bakterija (npr. mikotoksini) ili su pak rezultat djelovanja čovjeka (pesticidi, mineralna ulja iz proizvodnog procesa i dr.). Mikotoksini spadaju u najčešće prirodne kontaminante hrane koji utječu kako na unos hrane, tako i na njihovu sposobnost probave i iskorištavanje u organizmu svinja. Pri tome neki imaju naglašeno djelovanje na probavni sustav uključujući i odbijanje hrane. Mikotoksini iz skupine trihotecena B imaju najjače izraženo djelovanje na smanjenje unosa hrane.

Slika 1. Prikaz djelovanja mikotoksina kod svinja Izvor: http://www.mycoad.com/mycotoxin/levels&symptoms

Najvažniji predstavnik trihotecena skupine B je deoksinivalenol (DON). On je ujedno i najbolje istražen mikotoksin iz ove skupine sa značajnim učinkom na organizam životinja i ljudi. Drugi naziv za ovaj mikotoksin je vomitoksin ili toksin koji uzrokuje povraćanje čime je naglašen njegov učinak na organizam životinje, a očituje se primarno u odbijanju hrane, dok u slučajevima većih doza može izazvati i povraćanje u svinja. DON proizvode gljivice roda Fusarium, tj. Fusarium culmorum i Fusarium graminearum, koji se može naći u raznim žitaricama (kukuruz, pšenica, ječam i dr.) i njihovim prerađevinama. Gljivice koje proizvode DON su gljivice tla i važne su kao biljni patogeni koji rastu u usjevima u polju. Stoga se i žitarice koje upotrebljavamo u ishrani svinja kontaminiraju ovim mikotoksinom još u polju. Tome posebno pogoduje vlažno i toplo vrijeme u vrijeme zriobe kao što je bilo u jesen 2014. godine. Smatra se da je optimalna temperatura za rast Fusarium graminearum 25 °C pri vlazi od 88%. Odabirom hibrida/sorata otpornih na infekciju plijesnima te na lom zrna (hibridi koji imaju zrna s debljim perikarpom) te hibrida boljih agronomskih svojstava (u zriobi okreću klip prema dolje, rahla komušina) može se smanjiti rizik od pojave mikotoksina. Nadalje, svojstveno je za većinu trihotecena pa tako i za DON da su vrlo stabilni spojevi koji se tijekom skladištenja ili bilo kakve obrade (mljevenje, kuhanje, obrada na visokim temperaturama) ne razgrađuju ili se razgrađuju vrlo malo. Stoga su i mogućnosti smanjenja njegove koncentracije u krmivima ograničene. One se svode uglavnom na mehaničko uklanjanje mikotoksina s površine zrnjevlja žitarica. To se postiže prosijavanjem zrna kukuruza (žitarica) u više navrata uz istovremeno izdvajanje prašine (aspiracija) i loma zrna koji su glavni nositelji mikotoksina. Nadalje, prosijavanjem zrna kroz posebne uređaje koji imaju naglašeno abrazivno djelovanje na površinu zrna, pospješuje se uklanjanje mikotoksina s površine zrna. Na ovaj način može se značajno smanjiti razina DON-a u srednje, ali ne i jako zaraženim zrnima kukuruza (npr. DON > 5000 pbb na <2000 ppb što se smatra gornjom prihvatljivom granicom za svinje imajući u vidu da udio takovog kukuruza u smjesi ne prelazi 50-55%). Miješanje zdravih i pljesnivih žitarica koje ima za cilj razrijediti koncentraciju mikotoksina u konačnom obroku se često upotrebljava na farmama. Problem može biti omjer, jer previše zaraženog zrna može doprinjeti značajnom povećanju njegove koncentracije u smjesi s nekontaminiranim kukuruzom. Govoreći o utjecaju DON-a na smanjenje unosa hrane i graničnim vrijednostima treba imati na umu da one uvelike ovise i o prisutnosti ostalih mikotoksina, prije svega aflatoksina i zearalenona.



49

Organoleptičke karakteristike hrane Svojstva hrane kao što su okus i miris imaju veliki utjecaj na konzumaciju hrane kod svinja. Tako izborom krmiva ili dodataka koje karakterizira slatkast okus, veći sadržaj masti (ulja, ukoliko nemaju miris po užeglosti), svježe mlijeko ili mlijeko u prahu može se povećati unos hrane. S druge pak strane neka krmiva koja sadrže gorke tvari (repičina sačma, uljane pogače previše termički obrađene) ili strane mirise smanjuju unos hrane. U tom slučaju neophodna je upotreba pojačivača okusa i mirisa. Kontaminanti u hrani Postoje brojni kontaminanti u hrani koji mogu u značajnoj mjeri utjecati na apetit životinje i time na unos hrane. Općenito razlikujemo one koji su došli u hranu prirodnim putem i predstavljaju metabolite biljaka, plijesni ili bakterija (npr. mikotoksini) ili su pak rezultat djelovanja čovjeka (pesticidi, mineralna ulja iz proizvodnog procesa i dr.). Mikotoksini spadaju u najčešće prirodne kontaminante hrane koji utječu kako na unos hrane, tako i na njihovu sposobnost probave i iskorištavanje u organizmu svinja. Pri tome neki imaju naglašeno djelovanje na probavni sustav uključujući i odbijanje hrane. Mikotoksini iz skupine trihotecena B imaju najjače izraženo djelovanje na smanjenje unosa hrane.

Slika 1. Prikaz djelovanja mikotoksina kod svinja Izvor: http://www.mycoad.com/mycotoxin/levels&symptoms

Najvažniji predstavnik trihotecena skupine B je deoksinivalenol (DON). On je ujedno i najbolje istražen mikotoksin iz ove skupine sa značajnim učinkom na organizam životinja i ljudi. Drugi naziv za ovaj mikotoksin je vomitoksin ili toksin koji uzrokuje povraćanje čime je naglašen njegov učinak na organizam životinje, a očituje se primarno u odbijanju hrane, dok u slučajevima većih doza može izazvati i povraćanje u svinja. DON proizvode gljivice roda Fusarium, tj. Fusarium culmorum i Fusarium graminearum, koji se može naći u raznim žitaricama (kukuruz, pšenica, ječam i dr.) i njihovim prerađevinama. Gljivice koje proizvode DON su gljivice tla i važne su kao biljni patogeni koji rastu u usjevima u polju. Stoga se i žitarice koje upotrebljavamo u ishrani svinja kontaminiraju ovim mikotoksinom još u polju. Tome posebno pogoduje vlažno i toplo vrijeme u vrijeme zriobe kao što je bilo u jesen 2014. godine. Smatra se da je optimalna temperatura za rast Fusarium graminearum 25 °C pri vlazi od 88%. Odabirom hibrida/sorata otpornih na infekciju plijesnima te na lom zrna (hibridi koji imaju zrna s debljim perikarpom) te hibrida boljih agronomskih svojstava (u zriobi okreću klip prema dolje, rahla komušina) može se smanjiti rizik od pojave mikotoksina. Nadalje, svojstveno je za većinu trihotecena pa tako i za DON da su vrlo stabilni spojevi koji se tijekom skladištenja ili bilo kakve obrade (mljevenje, kuhanje, obrada na visokim temperaturama) ne razgrađuju ili se razgrađuju vrlo malo. Stoga su i mogućnosti smanjenja njegove koncentracije u krmivima ograničene. One se svode uglavnom na mehaničko uklanjanje mikotoksina s površine zrnjevlja žitarica. To se postiže prosijavanjem zrna kukuruza (žitarica) u više navrata uz istovremeno izdvajanje prašine (aspiracija) i loma zrna koji su glavni nositelji mikotoksina. Nadalje, prosijavanjem zrna kroz posebne uređaje koji imaju naglašeno abrazivno djelovanje na površinu zrna, pospješuje se uklanjanje mikotoksina s površine zrna. Na ovaj način može se značajno smanjiti razina DON-a u srednje, ali ne i jako zaraženim zrnima kukuruza (npr. DON > 5000 pbb na <2000 ppb što se smatra gornjom prihvatljivom granicom za svinje imajući u vidu da udio takovog kukuruza u smjesi ne prelazi 50-55%). Miješanje zdravih i pljesnivih žitarica koje ima za cilj razrijediti koncentraciju mikotoksina u konačnom obroku se često upotrebljava na farmama. Problem može biti omjer, jer previše zaraženog zrna može doprinjeti značajnom povećanju njegove koncentracije u smjesi s nekontaminiranim kukuruzom. Govoreći o utjecaju DON-a na smanjenje unosa hrane i graničnim vrijednostima treba imati na umu da one uvelike ovise i o prisutnosti ostalih mikotoksina, prije svega aflatoksina i zearalenona.

ZBORNIK PREDAVANJA

50

Tablica 2. Granične vrijednosti trihotecena, zearalenona, ohratoxina A i aflatoxina B1, za pojedine vrste i kategorije životinja

Kontaminacija mikotoksinima [ppb] Niska Srednja Visoka A-Trichothecenes (T-2 toxin, HT-2 toxin, DAS) Krmače, prasad, tovljenici < 150 150 – 400 > 400 B-Trichothecenes (DON, AcDON, NIV, Fus X) Krmače, prasad, tovljenici < 250 250 – 1000 > 1000 ZON Krmače, prasad < 50 50 – 250 > 250 Tovljenici < 100 100 – 250 > 250 Ochratoxin A Krmače, prasad, tovljenici < 80 80 – 500 > 500 Aflatoxin B1 Krmače, prasad, tovljenici < 50 50 – 200 > 200 Izvor: http://www.biomin.net/Mycotoxin Contamination Levels and Mycofix® Dose Recommendations Upotreba različitih mikofiksatora koji imaju zadatak da vežu na sebe mikotoksine i na taj način sprečavaju njihovu apsorpciju u probavnom sustavu može imati pozitivan učinak, ali samo za neke vrste mikotoksina. U ovu skupinu dodataka se ubraja veliki broj pripravaka anorganskog porijekla (zeolit, bentonit, diatomicilna zemlja i dr.) ili organskog porijekla (glukomanani). Općenito oni su vrlo efikasni u vezanju aflatoksina B1, dok nemaju veće značenje u vezanju ostalih vrsta mikotoksina pa tako i DON-a. Neki pripravci koji se koriste za uklanjanje štetnih učinaka mikotoksina temelje svoj učinak na promjeni u strukturi mikotoksina uz pomoć enzima ili živih mikroorganizama (biotransformacija). Kao rezultat navedenih promjena nastaju neaktivni/netoksični metaboliti mikotoksina. Kao dobar primjer ovog načina eliminacije mikotoksina je primjena enzima esteraze u inaktivaciji/razgradnji zearalenona do njegovog netoksičnog produkta. Također ova metoda je uspješna i u detoksifikaciji trihotecena (Deoxynivalenol –DON, i T-2 toxina, uspješnost veća od 95%). No zbog snažnog učinka DON-a na odbijanje unosa hrane često njihova primjena nema praktično značenje (ne dođu u priliku da iskažu svoje djelovanje). Nadalje, neki dodaci imaju zaštitnu ulogu, štite rad vitalnih organa koji sudjeluju u biotransformaciji mikotoksina i odgovoru organizma na štetne čimbenike (jetra, imunološki sustav; bioprotekcija). U pravilu se radi o ekstraktima biljaka (fitofitske supstance) koji imaju primarno protektivno djelovanje na jetru te ekstraktima algi (fikofitske supstance) koji pojačavaju imunološki odgovor organizma te kompenziraju imunosupresivni učinak mikotoksina. S obzirom na mehanizam njihova djelovanja (nespecifično) pomažu u ublažavanju učinaka većine mikotoksina.

Aditivi u hrani Pojačivači okusa i mirisa (različite arome) te zakiseljivači najčešći su dodaci hrani koji imaju zadatak da pospješuju miris i okus hrane (pokriju neželjene mirise) odnosnu čine ju privlačnijom za svinje. Neki od njih ujedno i pospješuju lučenje sline i drugih probavnih sokova čime pospješuju probavu. S druge pak strane kratko-lančane organske kiseline (mravlja) pomažu u regulaciji pH crijeva, a time i sprečavaju pojavu proljeva. Upravo dodatak aroma i kiselina je danas rutinska metoda za stimulaciju unosa hrane u prasadi za vrijeme i nakon odbića kako bi se ona što prije privikla na krutu hranu, a u uvjetima povećane izloženosti riziku od smanjenog unosa hrane uspješno se primjenjuje i kod ostalih kategorija svinja (dojne krmače i tovljenici). Dodatak (egzogenih) enzima koji pomažu razgradnju ne-škrobnih ugljikohidrata u obroku doprinosi boljem iskorištavanju obroka, a time se omogućuje i smanjenje volumena hrane koji moraju pojesti svinje da bi zadovoljile svoje potrebe. Već smo ranije spomenuli da neka krmiva sadrže tvari koje im smanjuju palatabilnost kao što je i repičina sačma. U slučajevima kada krmne smjese sadrže velike količine repičine sačme (supstitucija sojine sačme zbog manje cijene) dodatkom 0,1% dekstroze može se izbjeći njen negativni utjecaj na unos hrane. Dostupnost vode Budući da je voda neophodna za odvijanje brojnih fizioloških procesa pa tako i za probavu i iskorištavanje hranjiva u organizmu, njena dostupnost može u znatnoj mjeri utjecati na unos hrane. Ovo je naročito izraženo kod ishrane suhom i brašnastom hranom te u uvjetima izloženosti termalnom stresu (visoke temperature) kada su potrebe za vodom povećane. Stoga se preporuča postavljanje pojilica u same hranilice (služe za vlaženje hrane čime se povećava unos hrane, ali i smanjuje količina prašine u zraku) ali i dodatno u boksu kako bi u svakom trenutku svinje imale na raspolaganju dovoljne količine vode.



51

Tablica 2. Granične vrijednosti trihotecena, zearalenona, ohratoxina A i aflatoxina B1, za pojedine vrste i kategorije životinja

Kontaminacija mikotoksinima [ppb] Niska Srednja Visoka A-Trichothecenes (T-2 toxin, HT-2 toxin, DAS) Krmače, prasad, tovljenici < 150 150 – 400 > 400 B-Trichothecenes (DON, AcDON, NIV, Fus X) Krmače, prasad, tovljenici < 250 250 – 1000 > 1000 ZON Krmače, prasad < 50 50 – 250 > 250 Tovljenici < 100 100 – 250 > 250 Ochratoxin A Krmače, prasad, tovljenici < 80 80 – 500 > 500 Aflatoxin B1 Krmače, prasad, tovljenici < 50 50 – 200 > 200 Izvor: http://www.biomin.net/Mycotoxin Contamination Levels and Mycofix® Dose Recommendations Upotreba različitih mikofiksatora koji imaju zadatak da vežu na sebe mikotoksine i na taj način sprečavaju njihovu apsorpciju u probavnom sustavu može imati pozitivan učinak, ali samo za neke vrste mikotoksina. U ovu skupinu dodataka se ubraja veliki broj pripravaka anorganskog porijekla (zeolit, bentonit, diatomicilna zemlja i dr.) ili organskog porijekla (glukomanani). Općenito oni su vrlo efikasni u vezanju aflatoksina B1, dok nemaju veće značenje u vezanju ostalih vrsta mikotoksina pa tako i DON-a. Neki pripravci koji se koriste za uklanjanje štetnih učinaka mikotoksina temelje svoj učinak na promjeni u strukturi mikotoksina uz pomoć enzima ili živih mikroorganizama (biotransformacija). Kao rezultat navedenih promjena nastaju neaktivni/netoksični metaboliti mikotoksina. Kao dobar primjer ovog načina eliminacije mikotoksina je primjena enzima esteraze u inaktivaciji/razgradnji zearalenona do njegovog netoksičnog produkta. Također ova metoda je uspješna i u detoksifikaciji trihotecena (Deoxynivalenol –DON, i T-2 toxina, uspješnost veća od 95%). No zbog snažnog učinka DON-a na odbijanje unosa hrane često njihova primjena nema praktično značenje (ne dođu u priliku da iskažu svoje djelovanje). Nadalje, neki dodaci imaju zaštitnu ulogu, štite rad vitalnih organa koji sudjeluju u biotransformaciji mikotoksina i odgovoru organizma na štetne čimbenike (jetra, imunološki sustav; bioprotekcija). U pravilu se radi o ekstraktima biljaka (fitofitske supstance) koji imaju primarno protektivno djelovanje na jetru te ekstraktima algi (fikofitske supstance) koji pojačavaju imunološki odgovor organizma te kompenziraju imunosupresivni učinak mikotoksina. S obzirom na mehanizam njihova djelovanja (nespecifično) pomažu u ublažavanju učinaka većine mikotoksina.

Aditivi u hrani Pojačivači okusa i mirisa (različite arome) te zakiseljivači najčešći su dodaci hrani koji imaju zadatak da pospješuju miris i okus hrane (pokriju neželjene mirise) odnosnu čine ju privlačnijom za svinje. Neki od njih ujedno i pospješuju lučenje sline i drugih probavnih sokova čime pospješuju probavu. S druge pak strane kratko-lančane organske kiseline (mravlja) pomažu u regulaciji pH crijeva, a time i sprečavaju pojavu proljeva. Upravo dodatak aroma i kiselina je danas rutinska metoda za stimulaciju unosa hrane u prasadi za vrijeme i nakon odbića kako bi se ona što prije privikla na krutu hranu, a u uvjetima povećane izloženosti riziku od smanjenog unosa hrane uspješno se primjenjuje i kod ostalih kategorija svinja (dojne krmače i tovljenici). Dodatak (egzogenih) enzima koji pomažu razgradnju ne-škrobnih ugljikohidrata u obroku doprinosi boljem iskorištavanju obroka, a time se omogućuje i smanjenje volumena hrane koji moraju pojesti svinje da bi zadovoljile svoje potrebe. Već smo ranije spomenuli da neka krmiva sadrže tvari koje im smanjuju palatabilnost kao što je i repičina sačma. U slučajevima kada krmne smjese sadrže velike količine repičine sačme (supstitucija sojine sačme zbog manje cijene) dodatkom 0,1% dekstroze može se izbjeći njen negativni utjecaj na unos hrane. Dostupnost vode Budući da je voda neophodna za odvijanje brojnih fizioloških procesa pa tako i za probavu i iskorištavanje hranjiva u organizmu, njena dostupnost može u znatnoj mjeri utjecati na unos hrane. Ovo je naročito izraženo kod ishrane suhom i brašnastom hranom te u uvjetima izloženosti termalnom stresu (visoke temperature) kada su potrebe za vodom povećane. Stoga se preporuča postavljanje pojilica u same hranilice (služe za vlaženje hrane čime se povećava unos hrane, ali i smanjuje količina prašine u zraku) ali i dodatno u boksu kako bi u svakom trenutku svinje imale na raspolaganju dovoljne količine vode.

ZBORNIK PREDAVANJA

52

EUROPSKO TRŽIŠTE SVINJA - NOVI TRENDOVI I IZAZOVI

Hans Peter Bäck

Styriabrid GmbH, Schulstraße 14., St. Veit am Vogau

Tržište svinja i količinski protoci

Nakon godina tobože neprestanog rasta proizvodnje svinja u Europskoj uniji, trenutno je razvoj oslabio i dolazi do neočekivanih kretanja proizvodnih brojki. Godine 2014. su velike poteškoće stvarale tendencije uzrokovane obostranim sankcijama EU-a i Rusije, koje do danas nisu u potpunosti prebrođene. Budući da su se na rusko tržište u pravilu isporučivali dijelovi koji su se unutar EU teže prodavali i nije bilo potražnje, protoci trgovine se nisu mogli tako brzo preusmjeriti. Zbog toga je unutar Europe nastao ogroman pritisak na tržište, koji je dodatno narastao u 3. kvartalu 2014. zbog povećanih količina isporuke. Dodatna otežavajuća okolnost je i porast cijena proteinskih komponenti, što je smanjilo rentabilnost tovnih gospodarstava. Kao posljedica toga,cijene prasadi su se od sredine prošle godine znatno smanjile.

Afrička svinjska kuga, PED (Porcine epidemic diarrhea, zarazni proljev svinja)

Prije godinu dana je ključna tema bila afrička svinjska kuga i njeni negativni utjecaji na tržište svinja. O tome danas gotovo nitko više ne govori, budući da je PED glavna tema. No ono što nas u svezi toga jasno treba osvijestiti jeste važnost provođenja higijenskih mjera unutar gospodarstva. Jasno mi je da se informativnim materijalima s uputama i pravilnicima ne mogu zaustaviti bolesti, ali svatko bi iz vlastitog interesa trebao voditi brigu o tome da, koliko god je to u njegovoj moći, svoje gospodarstvo zaštiti od unosa bolesti. Prije svega za proizvođače prasadi su zdravstveni problemi posebno štetni, budući da oni ne mogu kao oni koji se bave tovom isprazniti staju i započeti ispočetka nakon provedenih odgovarajućih higijenskih mjera. Svijest o tom problemu bi u Austriji trebalo dodatno ojačati novo doneseni higijenski propis o uzgoju svinja.

ŠTO PODUZETI U UVJETIMA KADA JE SMANJEN UNOS HRANE? S obzirom na gore prikazane čimbenike koji utječu na unos hrane svakako je potrebno prvo pronaći uzrok, a potom primijeniti neku od metoda ili tehnološkog postupka kojim se pospješuje unos hrane. S obzirom da su najčešći uzrok smanjenja unosa hrane visoke temperature (često u kombinaciji s velikim brojem životinja na malom prostoru) te prisutnost kontaminanata u hrani (mikotoksini, DON) u tablici 2. prikazan je način na koji se mogu ublažiti njihovi negativni utjecaji. Tablica 3. Mogući postupci za povećanje unosa hrane s obzirom na uzroke njegova

smanjenja Uzrok Postupci za ublažavanje učinka

Termalni stres (visoka temperatura)

Povećanje izmjene zraka Upotreba raspršivača Smanjenje broja životinja po jedinici površine poda Manji broj životinja u grupi Povećanje sadržaja hranjiva (energije) u obroku Vlaženje obroka (u slučaju suhe ishrane) Zamjena krmiva slabe ješnosti i visokog udjela vlakana (repičina,

suncokretova sačma) za one s manjim udjelom vlakana i bolje ješnosti (sojina sačma)

Kontaminanti u hrani (Mikotoksini – DON)

Uklanjanje izvora kontaminacije Razrjeđenje miješanjem s krmivima koja su slobodna od

kontaminanta Dodatak tvari koje vežu ili neutraliziraju učinak mikotoksina

(mikofiksatori) Dodatak aditiva (aroma, zakiseljivaća) – tvari za prikrivanje

neželjenog mirisa/okusa ili tvari koja pospješuje apetit Vlaženje hrane, motiviranje svinja na uzimanje hrane (češće

dodavanje manje manjih količina hrane, miješanje hrane u hranilici)

Veći broj hranidbenih mjesta



53


Hans Peter Bäck


Tržište svinja i količinski protoci

Nakon godina tobože neprestanog rasta proizvodnje svinja u Europskoj uniji, trenutno je razvoj oslabio i dolazi do neočekivanih kretanja proizvodnih brojki. Godine 2014. su velike poteškoće stvarale tendencije uzrokovane obostranim sankcijama EU-a i Rusije, koje do danas nisu u potpunosti prebrođene. Budući da su se na rusko tržište u pravilu isporučivali dijelovi koji su se unutar EU teže prodavali i nije bilo potražnje, protoci trgovine se nisu mogli tako brzo preusmjeriti. Zbog toga je unutar Europe nastao ogroman pritisak na tržište, koji je dodatno narastao u 3. kvartalu 2014. zbog povećanih količina isporuke. Dodatna otežavajuća okolnost je i porast cijena proteinskih komponenti, što je smanjilo rentabilnost tovnih gospodarstava. Kao posljedica toga,cijene prasadi su se od sredine prošle godine znatno smanjile.

Afrička svinjska kuga, PED (Porcine epidemic diarrhea, zarazni proljev svinja)

Prije godinu dana je ključna tema bila afrička svinjska kuga i njeni negativni utjecaji na tržište svinja. O tome danas gotovo nitko više ne govori, budući da je PED glavna tema. No ono što nas u svezi toga jasno treba osvijestiti jeste važnost provođenja higijenskih mjera unutar gospodarstva. Jasno mi je da se informativnim materijalima s uputama i pravilnicima ne mogu zaustaviti bolesti, ali svatko bi iz vlastitog interesa trebao voditi brigu o tome da, koliko god je to u njegovoj moći, svoje gospodarstvo zaštiti od unosa bolesti. Prije svega za proizvođače prasadi su zdravstveni problemi posebno štetni, budući da oni ne mogu kao oni koji se bave tovom isprazniti staju i započeti ispočetka nakon provedenih odgovarajućih higijenskih mjera. Svijest o tom problemu bi u Austriji trebalo dodatno ojačati novo doneseni higijenski propis o uzgoju svinja.

ŠTO PODUZETI U UVJETIMA KADA JE SMANJEN UNOS HRANE? S obzirom na gore prikazane čimbenike koji utječu na unos hrane svakako je potrebno prvo pronaći uzrok, a potom primijeniti neku od metoda ili tehnološkog postupka kojim se pospješuje unos hrane. S obzirom da su najčešći uzrok smanjenja unosa hrane visoke temperature (često u kombinaciji s velikim brojem životinja na malom prostoru) te prisutnost kontaminanata u hrani (mikotoksini, DON) u tablici 2. prikazan je način na koji se mogu ublažiti njihovi negativni utjecaji. Tablica 3. Mogući postupci za povećanje unosa hrane s obzirom na uzroke njegova

smanjenja Uzrok Postupci za ublažavanje učinka

Termalni stres (visoka temperatura)

Povećanje izmjene zraka Upotreba raspršivača Smanjenje broja životinja po jedinici površine poda Manji broj životinja u grupi Povećanje sadržaja hranjiva (energije) u obroku Vlaženje obroka (u slučaju suhe ishrane) Zamjena krmiva slabe ješnosti i visokog udjela vlakana (repičina,

suncokretova sačma) za one s manjim udjelom vlakana i bolje ješnosti (sojina sačma)

Kontaminanti u hrani (Mikotoksini – DON)

Uklanjanje izvora kontaminacije Razrjeđenje miješanjem s krmivima koja su slobodna od

kontaminanta Dodatak tvari koje vežu ili neutraliziraju učinak mikotoksina

(mikofiksatori) Dodatak aditiva (aroma, zakiseljivaća) – tvari za prikrivanje

neželjenog mirisa/okusa ili tvari koja pospješuje apetit Vlaženje hrane, motiviranje svinja na uzimanje hrane (češće

dodavanje manje manjih količina hrane, miješanje hrane u hranilici)

Veći broj hranidbenih mjesta

ZBORNIK PREDAVANJA

54

Dobrobit životinja, odnosi s javnošću

Diljem Europe se na proizvodnju svinja gleda djelomično kritično. Takozvane „organizacije za zaštitu životinja“ pokušavaju na trošak poljoprivrede vrbovati pobornike, a i stranke poput Zelenih su ovu temu uzeli pod svoje okrilje.

Pogotovo na njemačkom, za nas referentnom tržištu, sve više značaja dobiva domaće podrijetlo prasadi i program za dobrobit životinja. Na taj način se pokušava ublažiti pritisak. No postoji i velika opasnost da zbog mnogobrojnih različitih inicijativa dobrobit životinja postane igračka u rukama trgovine, koja se na taj način želi distancirati od pojedinih konkurenata. Iz dugogodišnjeg iskustva s programima označavanja koji nadilaze standarde, znamo da uvijek postoji strah da poljoprivreda u svom udjelu u cijenama ne vidi cjenovnu razliku nastalih troškova.

Tema odnosa s javnošću će postajati sve značajnija. Ovdje već postoji potreba da se uz uobičajene oglase i reklama za proizvode pokrenu nove, inteligentnije aktivnosti u pravcu potrošača.

MOGUĆNOSTI SUZBIJANJA NERASTOVSKOG SVOJSTVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Boris Lukić, Goran Kušec

Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Kralja Petra Svačića 1d, 31000 Osijek, Hrvatska

Što je to nerastovsko svojstvo?

Od davnina je poznata činjenica da meso od nekih muških nekastriranih svinja,ukoliko je skuhano ili pečeno, odnosno podvrgnuto nekoj termičkoj obradi, pokazuje nepoželjne karakteristike. Ta je pojava poznata kao nerastovsko svojstvo (Ritz, 1996) ili neugodan miris i okus mesa po nerastu (engl. Boar taint). Kako bi se izbjegla ova nepoželjna pojava, u stočarskom se uzgoju primjenjuje metoda kirurške kastracije odnosno odstranjivanja testisa muških životinja još u ranoj dobi života. Ova se metoda pokazala kao vrlo uspješna i učinkovita u suzbijanju ove pojave te se životinje ponašaju manje agresivno uslijed odstranjivanja gonada. Međutim, kastriranjem muških životinja nepovoljno se djeluje na ekonomski važna svojstva, primjerice dnevni prirast, konverziju hrane te mesnatost trupova (Squires i Schenkel 2010).

U posljednjih desetak godina svjetske udruge za zaštitu i dobrobit životinja kritiziraju kastriranje životinja u intenzivnom stočarskom uzgoju, stoga je u mnogim zemljama kastracija morala biti izvođena uz primjenu anestetika kako bi se izvela kastracija na bezbolniji i manje stresan način, dok je u nekim zemljama zabranjena.

U pregovorima na razini Europske unije održanim 2011. godine sudjelovale su sve relevantne institucije-sudionici u proizvodnom lancu svinjskog mesa te je donesen dokument odnosno Europska deklaracija o kastraciji svinja (European Declaration on alternatives to surgical castration of pigs, 2011), koji nalaže da se od 01.01.2012. kastracija izvodi uz primjenu analgetika ili drugih sredstava protiv bolova. Sljedeći korak nalaže da se kastracija mladih nerastića u potpunosti napusti od 01.01.2018. u zemljama članicama Europske unije. Do navedenog roka, članice EU dužne su ponuditi moguća rješenja u suzbijanju nerastovskog svojstva u svinjogojskoj proizvodnji.

U većini se europskih zemalja kastracija i dalje primjenjuje kao vrlo jednostavna i učinkovita metoda, ali s obzirom na donesenu Europsku deklaraciju ta se praksa polako mijenja. U Norveškoj se, na primjer, kastracija primjenjuje uz korištenje analgetika od 2002. godine jer su već tada donesene zakonske regulative koje to nalažu. U Nizozemskoj je naglasak usmjeren na ekološke ili ekstenzivne proizvodne sustave, gdje se od 2007. godine kastracija mora provoditi uz korištenje analgetika (Fredriksen i sur, 2009). Također, neki su trgovački lanci u Nizozemskoj odlučili ne prodavati svinjsko meso porijeklom od kastrata te su usmjereni ka prodaji proizvoda proizvedenim u sustavima koji podupiru suvremene stavove o dobrobiti životinja.



55

Dobrobit životinja, odnosi s javnošću

Diljem Europe se na proizvodnju svinja gleda djelomično kritično. Takozvane „organizacije za zaštitu životinja“ pokušavaju na trošak poljoprivrede vrbovati pobornike, a i stranke poput Zelenih su ovu temu uzeli pod svoje okrilje.

Pogotovo na njemačkom, za nas referentnom tržištu, sve više značaja dobiva domaće podrijetlo prasadi i program za dobrobit životinja. Na taj način se pokušava ublažiti pritisak. No postoji i velika opasnost da zbog mnogobrojnih različitih inicijativa dobrobit životinja postane igračka u rukama trgovine, koja se na taj način želi distancirati od pojedinih konkurenata. Iz dugogodišnjeg iskustva s programima označavanja koji nadilaze standarde, znamo da uvijek postoji strah da poljoprivreda u svom udjelu u cijenama ne vidi cjenovnu razliku nastalih troškova.

Tema odnosa s javnošću će postajati sve značajnija. Ovdje već postoji potreba da se uz uobičajene oglase i reklama za proizvode pokrenu nove, inteligentnije aktivnosti u pravcu potrošača.


Boris Lukić, Goran Kušec

Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Kralja Petra Svačića 1d, 31000 Osijek, Hrvatska

Što je to nerastovsko svojstvo?

Od davnina je poznata činjenica da meso od nekih muških nekastriranih svinja,ukoliko je skuhano ili pečeno, odnosno podvrgnuto nekoj termičkoj obradi, pokazuje nepoželjne karakteristike. Ta je pojava poznata kao nerastovsko svojstvo (Ritz, 1996) ili neugodan miris i okus mesa po nerastu (engl. Boar taint). Kako bi se izbjegla ova nepoželjna pojava, u stočarskom se uzgoju primjenjuje metoda kirurške kastracije odnosno odstranjivanja testisa muških životinja još u ranoj dobi života. Ova se metoda pokazala kao vrlo uspješna i učinkovita u suzbijanju ove pojave te se životinje ponašaju manje agresivno uslijed odstranjivanja gonada. Međutim, kastriranjem muških životinja nepovoljno se djeluje na ekonomski važna svojstva, primjerice dnevni prirast, konverziju hrane te mesnatost trupova (Squires i Schenkel 2010).

U posljednjih desetak godina svjetske udruge za zaštitu i dobrobit životinja kritiziraju kastriranje životinja u intenzivnom stočarskom uzgoju, stoga je u mnogim zemljama kastracija morala biti izvođena uz primjenu anestetika kako bi se izvela kastracija na bezbolniji i manje stresan način, dok je u nekim zemljama zabranjena.

U pregovorima na razini Europske unije održanim 2011. godine sudjelovale su sve relevantne institucije-sudionici u proizvodnom lancu svinjskog mesa te je donesen dokument odnosno Europska deklaracija o kastraciji svinja (European Declaration on alternatives to surgical castration of pigs, 2011), koji nalaže da se od 01.01.2012. kastracija izvodi uz primjenu analgetika ili drugih sredstava protiv bolova. Sljedeći korak nalaže da se kastracija mladih nerastića u potpunosti napusti od 01.01.2018. u zemljama članicama Europske unije. Do navedenog roka, članice EU dužne su ponuditi moguća rješenja u suzbijanju nerastovskog svojstva u svinjogojskoj proizvodnji.

U većini se europskih zemalja kastracija i dalje primjenjuje kao vrlo jednostavna i učinkovita metoda, ali s obzirom na donesenu Europsku deklaraciju ta se praksa polako mijenja. U Norveškoj se, na primjer, kastracija primjenjuje uz korištenje analgetika od 2002. godine jer su već tada donesene zakonske regulative koje to nalažu. U Nizozemskoj je naglasak usmjeren na ekološke ili ekstenzivne proizvodne sustave, gdje se od 2007. godine kastracija mora provoditi uz korištenje analgetika (Fredriksen i sur, 2009). Također, neki su trgovački lanci u Nizozemskoj odlučili ne prodavati svinjsko meso porijeklom od kastrata te su usmjereni ka prodaji proizvoda proizvedenim u sustavima koji podupiru suvremene stavove o dobrobiti životinja.

ZBORNIK PREDAVANJA

56

U Republici Hrvatskoj prema Zakonu o zaštiti životinja (NN135/06, 37/13, 125/13) te Pravilniku o minimalnim uvjetima za zaštitu svinja (NN119/10), kastracija u zootehničke svrhe je dozvoljena metoda koja se treba obavljati prema propisanim pravilima. Također, ova zakonska regulativa dopušta kastriranje mladih nerastića ukoliko se provodi od strane veterinara ili osposobljenih osoba. Do danas, s obzirom na navedeni zakazani rok prestanka primjene kastracije,u Republici Hrvatskoj nisu službeno predložene mogućnosti protiv ovog problema, stoga je nužno u narednom periodu razmotriti rješenja ovisno o proizvodnim sustavima i načinima uzgoja svinja karakterističnim u Republici Hrvatskoj.

Androstenon i skatol

Na početku spolne zrelosti, u masnom se tkivu počinju nakupljati dva kemijska spoja, androstenon i skatol, koja se smatraju odgovornim za spomenuti neugodan miris i okus mesa nerasta (Robic i sur, 2008). Androstenon je steroidni hormon koji se sintetizira u Leydigovim stanicama u testisima te uzrokuje neugodan miris mesa poput urina. Skatol je kemijska tvar koja nastaje djelovanjem bakterija u debelom crijevu od aminokiseline triptofana te uzrokuje miris fekalija. Ova dva kemijska spoja zajednički doprinose neugodnom mirisu i okusu koji se oslobađa tijekom termičke obrade mesa (vidljivo na shematskom prikazu). Prihvatljive koncentracije androstenona u masnom tkivu su niže od 0.5-1.0 µg/g (Claus i sur. 1994) dok za skatol one iznose ispod 0.25 µg/g (Mortensen i sur. 1986). Učestalost pojave nerastovskog svojstva je vrlo varijabilna od 10 do 70% ovisno o tipu istraživanja, navikama i osjetljivosti potrošača, korištenim pasminama, o tome je li istraživanje bilo usmjereno na androstenon i skatol utvrđene kemijskim analizama ili nerastovsko svojstvo utvrđeno senzornim analizama i dr..Osjetljivost je primjerice vrlo bitan čimbenik koji kod ljudi također vrlo varira. Istraživanja su pokazala da od ukupne populacije 75% ljudi može osjetiti taj neugodan miris i okus te da su žene osjetljivije na razine androstenona od muškaraca (Bonneau 1992). Na skatol su svi podjednako osjetljivi.

(Shematski prikaz nakupljanja androstenona i skatola u masnom tkivu svinja)

Mogući pristupi u suzbijanju nerastovskog svojstva

Selekcija

Između skatola i androstenona utvrđena je pozitivna genetska korelacija i visoke vrijednosti heritabiliteta što predstavlja snažnu osnovu za provođenje selekcije. Međutim, radi nekoliko ograničavajućih čimbenika selekcija klasičnim pristupom nije uspješno provedena. Primjerice, nerastovsko svojstvo je moguće pouzdano utvrditi tek nakon pojave spolne zrelosti te isključivo nakon klanja. Osim toga,ovo se svojstvo ispoljava samo na muškim životinjama dok androstenon prate pozitivne genetske korelacije sa reproduktivnim svojstvima. Zbog ovih se razloga klasičnim ili konvencionalnim pristupom selekcije koji se temelji na procjeni genetskih parametara uz pomoć pedigrea nije uspješno sprovela selekcija nerasta prema niskim razinama androstenona i skatola. Općenito govoreći, poznato je da ovakav pristup selekcije ne pokazuje uspješne rezultate u slučaju svojstava mjerljivih jedino nakon klanja, u kasnijoj fazi života životinje ili ako su vezana za samo jedan spol (Meuwissen, 2003; Ibanez-Escriche i Gonzalez-Recio 2011).

U poljoprivrednoj se proizvodnji, pogotovo u zadnjih nekoliko godina počela primjenjivati selekcija uz pomoć genetskih markera. S obzirom da su svojstva od interesa u stočarskom uzgoju najčešće kvantitativnog karaktera, prema tome i pod kontrolom velikog broja gena sa slabim utjecajem na svojstvo, predložen je pristup selekcije koji koristi informacije rasprostranjene na cijelom genomu, koji se zove genomska selekcija (Meuwissen i sur, 2001). Usavršavanjem metoda sekvenciranja genoma u zadnjih su godina višestruko umanjeni troškovi genotipiziranja životinja pa je genomska selekcija postala komercijalno ostvariva i učinkovita mogućnost u poljoprivrednoj proizvodnji. Primjeri uspješnih primjena genomske selekcije u uzgojnim programima goveda i ovaca su poznati u SAD-u, Kanadi, UK, Nizozemskoj, Australiji i Novom Zelandu (Van Raden 2009; Spelman i sur., 2010; Duchemin i sur. 2012; Ibañez-Escriche and Gonzalez-Recio, 2011) te u zadnje vrijeme u uzgojnim programima svinja i peradi (Wellman et.al. 2013; Wang et.al. 2013).

Dugoročno promatrano,genomska je selekcija najprihvatljivije rješenje u suzbijanju ovog nepoželjnog svojstva iako zbog navedenih ograničenja predstavlja veliki izazov znanstvenicima i uzgajivačima. Uz postojeća saznanja i otkrivanje novih genetskih markera s primjenom u genomskoj selekciji, u skoroj se budućnosti mogu očekivati rješenja u praksi.

Klanje životinja prije spolne zrelosti

Ovaj se pristup već primjenjuje u Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj te Australiji (Fredriksen i sur, 2009). Ovakva se mogućnost pokazala kao uspješna, jer klanjem životinja prije spolne zrelosti muške životinje ne stignu sintetizirati prekomjerne količine androstenona i skatola u masnom tkivu. Međutim, istraživanja su pokazala da niže završne mase tovljenika mogu rezultirati sa nižom ekonomskom dobiti (Bonneau i Squires, 2004).



57

U Republici Hrvatskoj prema Zakonu o zaštiti životinja (NN135/06, 37/13, 125/13) te Pravilniku o minimalnim uvjetima za zaštitu svinja (NN119/10), kastracija u zootehničke svrhe je dozvoljena metoda koja se treba obavljati prema propisanim pravilima. Također, ova zakonska regulativa dopušta kastriranje mladih nerastića ukoliko se provodi od strane veterinara ili osposobljenih osoba. Do danas, s obzirom na navedeni zakazani rok prestanka primjene kastracije,u Republici Hrvatskoj nisu službeno predložene mogućnosti protiv ovog problema, stoga je nužno u narednom periodu razmotriti rješenja ovisno o proizvodnim sustavima i načinima uzgoja svinja karakterističnim u Republici Hrvatskoj.

Androstenon i skatol

Na početku spolne zrelosti, u masnom se tkivu počinju nakupljati dva kemijska spoja, androstenon i skatol, koja se smatraju odgovornim za spomenuti neugodan miris i okus mesa nerasta (Robic i sur, 2008). Androstenon je steroidni hormon koji se sintetizira u Leydigovim stanicama u testisima te uzrokuje neugodan miris mesa poput urina. Skatol je kemijska tvar koja nastaje djelovanjem bakterija u debelom crijevu od aminokiseline triptofana te uzrokuje miris fekalija. Ova dva kemijska spoja zajednički doprinose neugodnom mirisu i okusu koji se oslobađa tijekom termičke obrade mesa (vidljivo na shematskom prikazu). Prihvatljive koncentracije androstenona u masnom tkivu su niže od 0.5-1.0 µg/g (Claus i sur. 1994) dok za skatol one iznose ispod 0.25 µg/g (Mortensen i sur. 1986). Učestalost pojave nerastovskog svojstva je vrlo varijabilna od 10 do 70% ovisno o tipu istraživanja, navikama i osjetljivosti potrošača, korištenim pasminama, o tome je li istraživanje bilo usmjereno na androstenon i skatol utvrđene kemijskim analizama ili nerastovsko svojstvo utvrđeno senzornim analizama i dr..Osjetljivost je primjerice vrlo bitan čimbenik koji kod ljudi također vrlo varira. Istraživanja su pokazala da od ukupne populacije 75% ljudi može osjetiti taj neugodan miris i okus te da su žene osjetljivije na razine androstenona od muškaraca (Bonneau 1992). Na skatol su svi podjednako osjetljivi.

(Shematski prikaz nakupljanja androstenona i skatola u masnom tkivu svinja)

Mogući pristupi u suzbijanju nerastovskog svojstva

Selekcija

Između skatola i androstenona utvrđena je pozitivna genetska korelacija i visoke vrijednosti heritabiliteta što predstavlja snažnu osnovu za provođenje selekcije. Međutim, radi nekoliko ograničavajućih čimbenika selekcija klasičnim pristupom nije uspješno provedena. Primjerice, nerastovsko svojstvo je moguće pouzdano utvrditi tek nakon pojave spolne zrelosti te isključivo nakon klanja. Osim toga,ovo se svojstvo ispoljava samo na muškim životinjama dok androstenon prate pozitivne genetske korelacije sa reproduktivnim svojstvima. Zbog ovih se razloga klasičnim ili konvencionalnim pristupom selekcije koji se temelji na procjeni genetskih parametara uz pomoć pedigrea nije uspješno sprovela selekcija nerasta prema niskim razinama androstenona i skatola. Općenito govoreći, poznato je da ovakav pristup selekcije ne pokazuje uspješne rezultate u slučaju svojstava mjerljivih jedino nakon klanja, u kasnijoj fazi života životinje ili ako su vezana za samo jedan spol (Meuwissen, 2003; Ibanez-Escriche i Gonzalez-Recio 2011).

U poljoprivrednoj se proizvodnji, pogotovo u zadnjih nekoliko godina počela primjenjivati selekcija uz pomoć genetskih markera. S obzirom da su svojstva od interesa u stočarskom uzgoju najčešće kvantitativnog karaktera, prema tome i pod kontrolom velikog broja gena sa slabim utjecajem na svojstvo, predložen je pristup selekcije koji koristi informacije rasprostranjene na cijelom genomu, koji se zove genomska selekcija (Meuwissen i sur, 2001). Usavršavanjem metoda sekvenciranja genoma u zadnjih su godina višestruko umanjeni troškovi genotipiziranja životinja pa je genomska selekcija postala komercijalno ostvariva i učinkovita mogućnost u poljoprivrednoj proizvodnji. Primjeri uspješnih primjena genomske selekcije u uzgojnim programima goveda i ovaca su poznati u SAD-u, Kanadi, UK, Nizozemskoj, Australiji i Novom Zelandu (Van Raden 2009; Spelman i sur., 2010; Duchemin i sur. 2012; Ibañez-Escriche and Gonzalez-Recio, 2011) te u zadnje vrijeme u uzgojnim programima svinja i peradi (Wellman et.al. 2013; Wang et.al. 2013).

Dugoročno promatrano,genomska je selekcija najprihvatljivije rješenje u suzbijanju ovog nepoželjnog svojstva iako zbog navedenih ograničenja predstavlja veliki izazov znanstvenicima i uzgajivačima. Uz postojeća saznanja i otkrivanje novih genetskih markera s primjenom u genomskoj selekciji, u skoroj se budućnosti mogu očekivati rješenja u praksi.

Klanje životinja prije spolne zrelosti

Ovaj se pristup već primjenjuje u Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj te Australiji (Fredriksen i sur, 2009). Ovakva se mogućnost pokazala kao uspješna, jer klanjem životinja prije spolne zrelosti muške životinje ne stignu sintetizirati prekomjerne količine androstenona i skatola u masnom tkivu. Međutim, istraživanja su pokazala da niže završne mase tovljenika mogu rezultirati sa nižom ekonomskom dobiti (Bonneau i Squires, 2004).

ZBORNIK PREDAVANJA

58

Također, potrebno je razmotriti kolika bi trebala biti najviša prihvatljiva završna masa tovljenika te dob kako se ne bi prekoračili pragovi prihvatljivih koncentracija androstenona i skatola. Uz sve navedeno, vrijeme početka spolne zrelosti pokazuje značajnu varijabilnost između pasmina, što su pokazali rezultati brojnih istraživanja (Zamaratskaia i sur., 2009) stoga ova metoda nije prihvaćena u većini europskih zemalja.

Imunokastracija

Imunokastracija je vrlo praktična i učinkovita mogućnost sprječavanja pojave nerastovskog svojstva. Ona se temelji na principu da se cijepljenjem životinja posebnim cjepivima stimulira sinteza antitijela protiv gonadotropnog otpuštajućeg hormona što rezultira zakočenom funkcijom testisa i proizvodnjom spolnih hormona (Dunshea i sur, 2001). U Australiji i Novom Zelandu ova se metoda primjenjuje na nekim gospodarstvima od 1998., dok je u Europi prvi put službeno odobrena u Švicarskoj 2008. godine,a zatim od 2009. i u cijeloj EU (Gisppert i sur, 2010). U nekim zemljama Južne Amerike ova je metoda predstavljena2006. godine te je također vrlo rasprostranjena. Iako je ovaj pristup pokazao zadovoljavajuće rezultate s obzirom na prihvatljive razine androstenona i skatola u masnom tkivu, nije općenito prihvaćen u većini svjetskih zemalja iz nekoliko praktičnih razloga: 1). cijepljenje se mora provesti dva puta za života nerasta (prvi put sa dva mjeseca starosti te drugi put mjesec dana prije klanja) što predstavlja visoki financijski trošak (1,4 €/životinja), 2). potreban je dodatan nadzor trupova na liniji klanja kod onih životinja kojima cijepljenje nije dalo učinka te 3). postoji mogućnost da radnici na farmi koji cijepe životinje postanu sterilni u slučaju da cijepe sami sebe. Povrh svega, istraživanja su pokazala da percepcija nekih potrošača nije blagonaklona prema mesu tretiranom na ovakav način te ga smatraju neadekvatnim za prehranu ljudi što dodatno otežava opću prihvaćenost (de Roest i sur, 2009).

Hranidba i druge metode

Kreiranjem posebnih hranidbenih programa protiv nerastovskog svojstva, moguće je značajno smanjiti nakupljene koncentracije skatola u masnom tkivu. Istraživanja su pokazala da hranidbeni režim ima određeni utjecaj na razine skatola, pa tako svinje hranjene ad libitum češće imaju više razine skatola od svinja hranjenih restriktivnim režimom (Xue i Dial, 1997). Najznačajniji rezultati u istraživanjima s hranidbom protiv razina skatola postignuti su dodavanjem korijena cikorije te sirovog škroba od krumpira hranidbenim smjesama tijekom zadnjeg tjedna tova (Hansen i sur, 2006; Rideout i sur., 2004). Na primjer, Zammerini i sur. (2012) su dodatkom korijena cikorije od 5% u hranidbenu smjesu utvrdili značajno smanjene razine skatola dok su s dodatkom od 9% utvrdili razine skatola jednako kao i kod kastrata. Međutim, autori su pored uspješnih postignutih rezultata istaknuli i dodatni trošak od približno 3£ (~30kn) po svinji što otežava široku primjenu ove metode u uzgoju svinja.

Pored navedenih metoda, proizvođačima mesnih proizvoda se nudi mogućnost odvajanja „smrdljivog“ mesa za daljnju preradu u mesne proizvode. Neke prerade mesa u svijetu koriste ovakav pristup jer se tijekom termičkog zagrijavanja mesa miris

androstenona i skatola postepeno gubi (Pearson i sur, 1971; Bonneau i sur, 1992) stoga bi se uz dodavanje začina te miješanjem s normalnim mesom mogao značajno umanjiti neugodan okus i miris. Također, važno je napomenuti da bi u ovom slučaju klaonice ili postrojenja za preradu mesa morale na neki način utvrditi visoke razine androstenona i skatola na uzorcima masnog tkiva.

Zaključak

U ovom su radu predložene mogućnosti suzbijanja nerastovskog svojstva u Republici Hrvatskoj odabrane na temelju prikupljenih iskustava iz drugih zemalja svijeta. Očigledno je da proizvodnja nekastriranih muških svinja ima svoje prednosti, ali i nedostatke. Neke se od tih nedostataka može uspješno zaobići imunokastracijom, koja se kao metoda pokazala vrlo uspješna, no s druge strane, ova metoda nije općeprihvaćena iz određenih praktičnih razloga. Nadalje, problem se može djelomično riješiti klanjem životinja prije spolne zrelosti što je u nekim zemljama (UK, Irska i Australija) prihvaćena metoda, međutim, druge europske zemlje nisu prihvatile ovaj pristup ponajprije zbog umanjene ekonomske dobiti. U nekim bi se slučajevima prerada prethodno utvrđenog „smrdljivog“ mesa u proizvode od mesa mogla početi primjenjivati ukoliko bi se dodatno poradilo na usklađivanju metoda ranog utvrđivanja takvog mesa. Hranidba bi se kao metoda mogla primjenjivati u ekstenzivnim ili bio-održivim proizvodnim sustavima ukoliko bi se osigurale dostatne količine cikorije.

Dugoročno promatrano, selekcija uz pomoć genetskih markera je najizglednije rješenje čiju primjenu najviše ograničavaju pozitivne genetske korelacije s reproduktivnim svojstvima. Uz postojeća i novootkrivena saznanja o takvim markerima te razvojem metoda koje istovremeno koriste markere na razini cijelog genoma, u nadolazećem razdoblju s genomskom selekcijom mogu se očekivati pozitivna rješenja u praksi.

U Republici Hrvatskoj,na velikim se gospodarstvima koja uzgajaju svinje od svjetskih hibridnih kompanija (PIC i Topigs) vjerojatno očekuje primjena genomske selekcije u okviru njihovih uzgojnih programa ili imunokastracije. Na malim je gospodarstvima problem oko pronalaženja adekvatnog rješenja veći jer je samo 20% rasplodnih krmača od ukupnog broja pod kontrolom proizvodnosti. Iz tog je razloga selekciju teško primijeniti. Stoga bi se u ovim slučajevima trebale razmotriti mogućnosti ranog utvrđivanja „smrdljivog“ mesa i zatim namjeni istog u preradi u proizvode od mesa. Vrijedno bi bilo razmotriti i primjenu dodatka cikorije hranidbenim smjesama u ekstenzivnim proizvodnim sustavima koji u zadnjih nekoliko godina pokazuju pozitivne trendove u brojnom stanju svinja te blagonaklonosti potrošača prema proizvodima iz ekološke proizvodnje.



59

Također, potrebno je razmotriti kolika bi trebala biti najviša prihvatljiva završna masa tovljenika te dob kako se ne bi prekoračili pragovi prihvatljivih koncentracija androstenona i skatola. Uz sve navedeno, vrijeme početka spolne zrelosti pokazuje značajnu varijabilnost između pasmina, što su pokazali rezultati brojnih istraživanja (Zamaratskaia i sur., 2009) stoga ova metoda nije prihvaćena u većini europskih zemalja.

Imunokastracija

Imunokastracija je vrlo praktična i učinkovita mogućnost sprječavanja pojave nerastovskog svojstva. Ona se temelji na principu da se cijepljenjem životinja posebnim cjepivima stimulira sinteza antitijela protiv gonadotropnog otpuštajućeg hormona što rezultira zakočenom funkcijom testisa i proizvodnjom spolnih hormona (Dunshea i sur, 2001). U Australiji i Novom Zelandu ova se metoda primjenjuje na nekim gospodarstvima od 1998., dok je u Europi prvi put službeno odobrena u Švicarskoj 2008. godine,a zatim od 2009. i u cijeloj EU (Gisppert i sur, 2010). U nekim zemljama Južne Amerike ova je metoda predstavljena2006. godine te je također vrlo rasprostranjena. Iako je ovaj pristup pokazao zadovoljavajuće rezultate s obzirom na prihvatljive razine androstenona i skatola u masnom tkivu, nije općenito prihvaćen u većini svjetskih zemalja iz nekoliko praktičnih razloga: 1). cijepljenje se mora provesti dva puta za života nerasta (prvi put sa dva mjeseca starosti te drugi put mjesec dana prije klanja) što predstavlja visoki financijski trošak (1,4 €/životinja), 2). potreban je dodatan nadzor trupova na liniji klanja kod onih životinja kojima cijepljenje nije dalo učinka te 3). postoji mogućnost da radnici na farmi koji cijepe životinje postanu sterilni u slučaju da cijepe sami sebe. Povrh svega, istraživanja su pokazala da percepcija nekih potrošača nije blagonaklona prema mesu tretiranom na ovakav način te ga smatraju neadekvatnim za prehranu ljudi što dodatno otežava opću prihvaćenost (de Roest i sur, 2009).

Hranidba i druge metode

Kreiranjem posebnih hranidbenih programa protiv nerastovskog svojstva, moguće je značajno smanjiti nakupljene koncentracije skatola u masnom tkivu. Istraživanja su pokazala da hranidbeni režim ima određeni utjecaj na razine skatola, pa tako svinje hranjene ad libitum češće imaju više razine skatola od svinja hranjenih restriktivnim režimom (Xue i Dial, 1997). Najznačajniji rezultati u istraživanjima s hranidbom protiv razina skatola postignuti su dodavanjem korijena cikorije te sirovog škroba od krumpira hranidbenim smjesama tijekom zadnjeg tjedna tova (Hansen i sur, 2006; Rideout i sur., 2004). Na primjer, Zammerini i sur. (2012) su dodatkom korijena cikorije od 5% u hranidbenu smjesu utvrdili značajno smanjene razine skatola dok su s dodatkom od 9% utvrdili razine skatola jednako kao i kod kastrata. Međutim, autori su pored uspješnih postignutih rezultata istaknuli i dodatni trošak od približno 3£ (~30kn) po svinji što otežava široku primjenu ove metode u uzgoju svinja.

Pored navedenih metoda, proizvođačima mesnih proizvoda se nudi mogućnost odvajanja „smrdljivog“ mesa za daljnju preradu u mesne proizvode. Neke prerade mesa u svijetu koriste ovakav pristup jer se tijekom termičkog zagrijavanja mesa miris

androstenona i skatola postepeno gubi (Pearson i sur, 1971; Bonneau i sur, 1992) stoga bi se uz dodavanje začina te miješanjem s normalnim mesom mogao značajno umanjiti neugodan okus i miris. Također, važno je napomenuti da bi u ovom slučaju klaonice ili postrojenja za preradu mesa morale na neki način utvrditi visoke razine androstenona i skatola na uzorcima masnog tkiva.

Zaključak

U ovom su radu predložene mogućnosti suzbijanja nerastovskog svojstva u Republici Hrvatskoj odabrane na temelju prikupljenih iskustava iz drugih zemalja svijeta. Očigledno je da proizvodnja nekastriranih muških svinja ima svoje prednosti, ali i nedostatke. Neke se od tih nedostataka može uspješno zaobići imunokastracijom, koja se kao metoda pokazala vrlo uspješna, no s druge strane, ova metoda nije općeprihvaćena iz određenih praktičnih razloga. Nadalje, problem se može djelomično riješiti klanjem životinja prije spolne zrelosti što je u nekim zemljama (UK, Irska i Australija) prihvaćena metoda, međutim, druge europske zemlje nisu prihvatile ovaj pristup ponajprije zbog umanjene ekonomske dobiti. U nekim bi se slučajevima prerada prethodno utvrđenog „smrdljivog“ mesa u proizvode od mesa mogla početi primjenjivati ukoliko bi se dodatno poradilo na usklađivanju metoda ranog utvrđivanja takvog mesa. Hranidba bi se kao metoda mogla primjenjivati u ekstenzivnim ili bio-održivim proizvodnim sustavima ukoliko bi se osigurale dostatne količine cikorije.

Dugoročno promatrano, selekcija uz pomoć genetskih markera je najizglednije rješenje čiju primjenu najviše ograničavaju pozitivne genetske korelacije s reproduktivnim svojstvima. Uz postojeća i novootkrivena saznanja o takvim markerima te razvojem metoda koje istovremeno koriste markere na razini cijelog genoma, u nadolazećem razdoblju s genomskom selekcijom mogu se očekivati pozitivna rješenja u praksi.

U Republici Hrvatskoj,na velikim se gospodarstvima koja uzgajaju svinje od svjetskih hibridnih kompanija (PIC i Topigs) vjerojatno očekuje primjena genomske selekcije u okviru njihovih uzgojnih programa ili imunokastracije. Na malim je gospodarstvima problem oko pronalaženja adekvatnog rješenja veći jer je samo 20% rasplodnih krmača od ukupnog broja pod kontrolom proizvodnosti. Iz tog je razloga selekciju teško primijeniti. Stoga bi se u ovim slučajevima trebale razmotriti mogućnosti ranog utvrđivanja „smrdljivog“ mesa i zatim namjeni istog u preradi u proizvode od mesa. Vrijedno bi bilo razmotriti i primjenu dodatka cikorije hranidbenim smjesama u ekstenzivnim proizvodnim sustavima koji u zadnjih nekoliko godina pokazuju pozitivne trendove u brojnom stanju svinja te blagonaklonosti potrošača prema proizvodima iz ekološke proizvodnje.

ZBORNIK PREDAVANJA

60

Literatura

1. Bonneau M, LeDenmat M, Vaudelet J.C, VelosoNunes J.R, Mortensen A.B and Mortensen H.P 1992. Contributions of fat androstenone and skatole to boar taint: I. Sensory attributes of fat and pork meat. Livestock Production Science 32, 63–80.

2. Bonneau M., Squires J., 2004. Boar taint: Causes and measurement. In Encyclopedia of Meat Sciences. Eds W.K. Jensen, C. Devine & M. Dikemann, Elsevier, Oxford, ISBN 0-12-464970-X, pp.91-96 (I-S)

3. Claus R, Weiler U and Herzog A 1994. Physiological aspects of androstenone and skatole formation in the boars – a review with experimental data. Meat Science 38, 289–305.

4. de Roest K., C. Montanari, T. Fowler and W. Baltussen (2009): Resource efficiency and economic implications of alternatives to surgical castration without anaesthesia Animal, 3:11, pp 1522–1531

5. Duchemin S. I., Colombani C., Legarra A., Baloche G., Larroque H., Astruc J.M., Barillet F., Granié C. Robert, and Manfredi E. (2012): Genomic selection in the French Lacaune dairy sheep breed. J. Dairy Sci. 95 :2723–2733

6. Dunshea FR, Colantoni C, Howard K, McCauley I, Jackson P, Long KA, Lopaticki S, Nugent EA, Simons JA, Walker J and Hennessy DP (2001): Vaccination of boars with a GnRH vaccine (Improvac) eliminates boar taint and increases growth performance. Journal of Animal Science 79, 2524–2535.

7. European Declaration on alternatives to surgical castration of pigs, 2011. http://ec.europa.eu/food/animal/welfare/farm/docs/castration_pigs_declaration_en.pdf

8. Fredriksen, B., Font i Furnols, M., Lundström, K., Migdal, W., Prunier, A., Tuyttens, F. A. M. and Bonneau, M (2009) Practice on castration of piglets in Europe, Animal, 3: 1480-1487

9. Gispert, M., Oliver, M. A., Velarde, A., Suarez, P., Pérez, J and Font i Furnols, M. (2010) Carcass and meat quality characteristics of immunocastrated male, surgically castrated male, entire male and female pigs, Meat Science, 85: 664-670

10. Hansen LL, Mejer H, Thamsborg SM, Byrne DV, Roepstorff A, Karlsson AH, Hansen-Møller J, Jensen MT and Tuomola M 2006. Influence of chicory roots (Cichorium Intybus L.) on boar taint in entire male and female pigs. Animal Science 82, 359–368.

11. Ibañez-Escriche N. and O. Gonzalez-Recio, 2010: Promises, pitfalls and challenges of genomic selection in breeding programs. Spanish Journal of Agricultural Research 2011 9(2)

12. Meuwissen T. (2003): Genomic selection: The future of marker assisted selection and animal breeding. In Marker assisted selection: A fast track to increase genetic gain in plant and animal breeding? Pp. 54-59. Turin, Italy, 17-18 Oct. 2003. FAO, Rome.

13. Meuwissen, T. H. E., Hayes, B. J. and Goddard, M. E. 2001. Prediction of total genetic value using genome-wide dense marker maps. Genetics 157, 1819-1829

14. Mortensen AB, Bejerholm C, Pedersen JK. Consumer test of meat from entire males, in relation to skatole in backfat. Proc 32nd European Meeting of Meat Research Workers, Ghent. 1986;p23–26.

15. Pearson AM, Ngoddy S, Price JF, Larzelere HE. Panel acceptability of products containing boar meat. J Anim Sci. 1971;33:26–29

16. Pravilnik o minimalnim uvjetima za zaštitu svinja (NN119/10). 17. Rideout TC, Fan MZ, Cant JP, Wagner-Riddle C and Stonehouse P 2004. Excretion of major

odor-causing and acidifying compounds in response to dietary supplementation of chicory inulin in growing pigs. Journal of Animal Science 82, 1678–1684.

18. Ritz Josip, (1996): Hrvatsko-engleski, englesko-hrvatski agronomski rječnik, Školska knjiga, Zagreb.

19. Robic, A., Larzul, C. i Bonneau, M. (2008): Genetic and metabolic aspects of androstenone and skatole deposition in pig adipose tissue: A review, Genet. Sel. Evol., 40:129-143.

20. Spelman R.J., J. Arias, M.D. Keehan, V. Obolonkin, A.M. Winkelman, D.L. Johnson and B.L. Harris (2010): Application Of Genomic Selection In The New Zealand Dairy Cattle Industry. The 9th World Congress on Genetics Applied to Livestock Production (WCGALP) Leipzig, Germany. 1-6 Aug 2010

21. Squires, E.J. i Schenkel, F.S. (2010): Managing Boar Taint: Focus on Genetic Markers, London Swine Conference Proceedings 2010, 99-102.

22. Van Raden, P.M., Van Tassell, C.P., Wiggans, G.R., Sonstegard, T.S., Schnabel, R.D., Taylor, J.F., Schenkel, F.S. (2009) Invited Review: Reliability of Genomic Predictions for North American Holstein Bulls. J. Dairy Sci. 92, 16-24

23. Wang, Chunkao; Habier, David; Wolc, Anna; Garrick, Dorian J.; Fernando, Rohan L.; Lamont, Susan J.; Dekkers, Jack C.M.; Kranis, Andreas; and Watson, Kellie A. (2013) "Application of Genomic Selection Using an Evenly Spaced Low-density Marker Panel in Broiler Chickens," Animal Industry Report: AS 659, ASL R2807.

24. Wellmann R., Preuß S., Tholen E., Heinkel J., Wimmers K. and Bennewitz J. (2013): Genomic selection using low density marker panels with application to a sire line in pigs. Genetics Selection Evolution 2013, 45:28

25. Xue JL, Dial GD. Raising intact male pigs for meat (1997): Detecting and preventing boar taint. Swine Health and Production. 5(4):151–158.

26. Zakon o zaštiti životinja (NN135/06, 37/13, 125/13) 27. Zamaratskaia, G. and Squires, E.J. (2009): Biochemical, nutritional and genetic effects on

boar taint in entire male pigs. Animal 3:1508-1521. 28. Zammerini D., Wood J.D., Whittington F.M., Nute G.R., Hughes S.I., Hazzledine M.,

Matthews K. (2012): Effect of dietary chicory on boar taint. Meat Science 91 (2012) 396–401



61

Literatura

1. Bonneau M, LeDenmat M, Vaudelet J.C, VelosoNunes J.R, Mortensen A.B and Mortensen H.P 1992. Contributions of fat androstenone and skatole to boar taint: I. Sensory attributes of fat and pork meat. Livestock Production Science 32, 63–80.

2. Bonneau M., Squires J., 2004. Boar taint: Causes and measurement. In Encyclopedia of Meat Sciences. Eds W.K. Jensen, C. Devine & M. Dikemann, Elsevier, Oxford, ISBN 0-12-464970-X, pp.91-96 (I-S)

3. Claus R, Weiler U and Herzog A 1994. Physiological aspects of androstenone and skatole formation in the boars – a review with experimental data. Meat Science 38, 289–305.

4. de Roest K., C. Montanari, T. Fowler and W. Baltussen (2009): Resource efficiency and economic implications of alternatives to surgical castration without anaesthesia Animal, 3:11, pp 1522–1531

5. Duchemin S. I., Colombani C., Legarra A., Baloche G., Larroque H., Astruc J.M., Barillet F., Granié C. Robert, and Manfredi E. (2012): Genomic selection in the French Lacaune dairy sheep breed. J. Dairy Sci. 95 :2723–2733

6. Dunshea FR, Colantoni C, Howard K, McCauley I, Jackson P, Long KA, Lopaticki S, Nugent EA, Simons JA, Walker J and Hennessy DP (2001): Vaccination of boars with a GnRH vaccine (Improvac) eliminates boar taint and increases growth performance. Journal of Animal Science 79, 2524–2535.

7. European Declaration on alternatives to surgical castration of pigs, 2011. http://ec.europa.eu/food/animal/welfare/farm/docs/castration_pigs_declaration_en.pdf

8. Fredriksen, B., Font i Furnols, M., Lundström, K., Migdal, W., Prunier, A., Tuyttens, F. A. M. and Bonneau, M (2009) Practice on castration of piglets in Europe, Animal, 3: 1480-1487

9. Gispert, M., Oliver, M. A., Velarde, A., Suarez, P., Pérez, J and Font i Furnols, M. (2010) Carcass and meat quality characteristics of immunocastrated male, surgically castrated male, entire male and female pigs, Meat Science, 85: 664-670

10. Hansen LL, Mejer H, Thamsborg SM, Byrne DV, Roepstorff A, Karlsson AH, Hansen-Møller J, Jensen MT and Tuomola M 2006. Influence of chicory roots (Cichorium Intybus L.) on boar taint in entire male and female pigs. Animal Science 82, 359–368.

11. Ibañez-Escriche N. and O. Gonzalez-Recio, 2010: Promises, pitfalls and challenges of genomic selection in breeding programs. Spanish Journal of Agricultural Research 2011 9(2)

12. Meuwissen T. (2003): Genomic selection: The future of marker assisted selection and animal breeding. In Marker assisted selection: A fast track to increase genetic gain in plant and animal breeding? Pp. 54-59. Turin, Italy, 17-18 Oct. 2003. FAO, Rome.

13. Meuwissen, T. H. E., Hayes, B. J. and Goddard, M. E. 2001. Prediction of total genetic value using genome-wide dense marker maps. Genetics 157, 1819-1829

14. Mortensen AB, Bejerholm C, Pedersen JK. Consumer test of meat from entire males, in relation to skatole in backfat. Proc 32nd European Meeting of Meat Research Workers, Ghent. 1986;p23–26.

15. Pearson AM, Ngoddy S, Price JF, Larzelere HE. Panel acceptability of products containing boar meat. J Anim Sci. 1971;33:26–29

16. Pravilnik o minimalnim uvjetima za zaštitu svinja (NN119/10). 17. Rideout TC, Fan MZ, Cant JP, Wagner-Riddle C and Stonehouse P 2004. Excretion of major

odor-causing and acidifying compounds in response to dietary supplementation of chicory inulin in growing pigs. Journal of Animal Science 82, 1678–1684.

18. Ritz Josip, (1996): Hrvatsko-engleski, englesko-hrvatski agronomski rječnik, Školska knjiga, Zagreb.

19. Robic, A., Larzul, C. i Bonneau, M. (2008): Genetic and metabolic aspects of androstenone and skatole deposition in pig adipose tissue: A review, Genet. Sel. Evol., 40:129-143.

20. Spelman R.J., J. Arias, M.D. Keehan, V. Obolonkin, A.M. Winkelman, D.L. Johnson and B.L. Harris (2010): Application Of Genomic Selection In The New Zealand Dairy Cattle Industry. The 9th World Congress on Genetics Applied to Livestock Production (WCGALP) Leipzig, Germany. 1-6 Aug 2010

21. Squires, E.J. i Schenkel, F.S. (2010): Managing Boar Taint: Focus on Genetic Markers, London Swine Conference Proceedings 2010, 99-102.

22. Van Raden, P.M., Van Tassell, C.P., Wiggans, G.R., Sonstegard, T.S., Schnabel, R.D., Taylor, J.F., Schenkel, F.S. (2009) Invited Review: Reliability of Genomic Predictions for North American Holstein Bulls. J. Dairy Sci. 92, 16-24

23. Wang, Chunkao; Habier, David; Wolc, Anna; Garrick, Dorian J.; Fernando, Rohan L.; Lamont, Susan J.; Dekkers, Jack C.M.; Kranis, Andreas; and Watson, Kellie A. (2013) "Application of Genomic Selection Using an Evenly Spaced Low-density Marker Panel in Broiler Chickens," Animal Industry Report: AS 659, ASL R2807.

24. Wellmann R., Preuß S., Tholen E., Heinkel J., Wimmers K. and Bennewitz J. (2013): Genomic selection using low density marker panels with application to a sire line in pigs. Genetics Selection Evolution 2013, 45:28

25. Xue JL, Dial GD. Raising intact male pigs for meat (1997): Detecting and preventing boar taint. Swine Health and Production. 5(4):151–158.

26. Zakon o zaštiti životinja (NN135/06, 37/13, 125/13) 27. Zamaratskaia, G. and Squires, E.J. (2009): Biochemical, nutritional and genetic effects on

boar taint in entire male pigs. Animal 3:1508-1521. 28. Zammerini D., Wood J.D., Whittington F.M., Nute G.R., Hughes S.I., Hazzledine M.,

Matthews K. (2012): Effect of dietary chicory on boar taint. Meat Science 91 (2012) 396–401

ZBORNIK PREDAVANJA

62

KAKO ŽIVJETI I BORITI SE PROTIV PRRS-A

Tanja Kreiner


PRRS – Izazov za svinjogojske farme

Reproduktivni i respiratorni sindrom svinja (PRRS) je jedna od opasnijih virusno uzrokovanih infekcija svinja. Budući da se radi o virusnom oboljenju, ono se ne može riješiti samo uporabom lijekova, već su potrebni dobar menadžment i bio-sigurnosne mjere kao i zaštitno cijepljenje. Ukoliko se na gospodarstvu po prvi puta pojavi PRRS, tipični simptomi su gotovo uvijek jasno uočljivi: porast poteškoća s plodnošću (prijevremeno prasenje, tjeranje unatoč suprasnosti, oprasivanje mrtve prasadi), učestale zdravstvene poteškoće i oboljenja dišnih puteva prilikom uzgoja prasadi. Istraživanja diljem svijeta pokazuju da PRRS košta otprilike 210 EUR po krmači godišnje, odnosno 4-12 EUR po prasetu.

Često nije baš tako jednostavno prepoznati PRRS oboljenje. Prije svega kada se pojavi u blažem obliku jer klinička slika oboljenja nije sasvim jasna. Uglavnom je potrebno i do nekoliko tjedana dok se ne pokaže pravi razmjer. Nasuprot tomu, jako agresivni oblici mogu vrlo brzo uzrokovati jako velike gubitke.

Zašto PRRS-V infekcije uzrokuju tako različite slike oboljenja:

1. Različiti sojevi i genotipovi PRRS virusa imaju različita svojstva koja uzrokuju različita oboljenja.

2. Ko-infekcije često izmjenjuju kliničku sliku bolesti, obično poljoprivrednik najprije uoči sekundarne infekcije kao što su upale zglobova ili proljev kao i porast pojedinačnih oboljenja. PRRS kao stvarni uzročnik pri tome često dugo ne biva uočen.

3. Različite strukture gospodarstva i različite higijenske i sigurnosne mjere na gospodarstvima utječu ne tijek razvoja bolesti.

4. Status stada: kompletno zdrava stada na pojavu virusa reagiraju kompletno drugačije od stada koja su već bila u doticaju s virusom.



63


Tanja Kreiner


PRRS – Izazov za svinjogojske farme

Reproduktivni i respiratorni sindrom svinja (PRRS) je jedna od opasnijih virusno uzrokovanih infekcija svinja. Budući da se radi o virusnom oboljenju, ono se ne može riješiti samo uporabom lijekova, već su potrebni dobar menadžment i bio-sigurnosne mjere kao i zaštitno cijepljenje. Ukoliko se na gospodarstvu po prvi puta pojavi PRRS, tipični simptomi su gotovo uvijek jasno uočljivi: porast poteškoća s plodnošću (prijevremeno prasenje, tjeranje unatoč suprasnosti, oprasivanje mrtve prasadi), učestale zdravstvene poteškoće i oboljenja dišnih puteva prilikom uzgoja prasadi. Istraživanja diljem svijeta pokazuju da PRRS košta otprilike 210 EUR po krmači godišnje, odnosno 4-12 EUR po prasetu.

Često nije baš tako jednostavno prepoznati PRRS oboljenje. Prije svega kada se pojavi u blažem obliku jer klinička slika oboljenja nije sasvim jasna. Uglavnom je potrebno i do nekoliko tjedana dok se ne pokaže pravi razmjer. Nasuprot tomu, jako agresivni oblici mogu vrlo brzo uzrokovati jako velike gubitke.

Zašto PRRS-V infekcije uzrokuju tako različite slike oboljenja:

1. Različiti sojevi i genotipovi PRRS virusa imaju različita svojstva koja uzrokuju različita oboljenja.

2. Ko-infekcije često izmjenjuju kliničku sliku bolesti, obično poljoprivrednik najprije uoči sekundarne infekcije kao što su upale zglobova ili proljev kao i porast pojedinačnih oboljenja. PRRS kao stvarni uzročnik pri tome često dugo ne biva uočen.

3. Različite strukture gospodarstva i različite higijenske i sigurnosne mjere na gospodarstvima utječu ne tijek razvoja bolesti.

4. Status stada: kompletno zdrava stada na pojavu virusa reagiraju kompletno drugačije od stada koja su već bila u doticaju s virusom.

ZBORNIK PREDAVANJA

64

Diagnostika PRRS-a

PPRS se može dijagnosticirati kao virus ili kao antitijela u krvi, sjemenu ili slini. Virus PRRS-a se može dokazati u plućima tijekom nekoliko tjedana, a u krvi ili sjemenu samo u pojedinima fazama. Za ispravnu dijagnozu se moraju izabrati odgovarajući uzroci i poslati u dijagnostički laboratorij.

Određivanje prisutnosti antitijela je pri tome najučestalija metoda. Antitijela su dokaz da se organizam borio s uzročnikom bolesti. Prva antitijela se mogu dokazati u krvi nakon 7 do 14 dana. To se odnosi na infekcije kao i na razdoblje nakon zaštitnog cijepljenja. Nakon infekcije (cijepljenja) naglo raste razina antitijela (titar). U razdoblju od 4 do 6 mjeseci ponovno postepeno opada, pri čemu može pasti ispod razine potrebne za dijagnosticiranje ili razina može do godine dana biti dovoljno visoka da bi se dijagnosticirala antitijela. Kako bi se dobilo stvarno stanje o statusu PRRS-a, potrebno je provesti dvostruke analize u razmaku od 3 do 4 tjedna (spareni serumski uzorci).

Oprez pri dijagnosticiranju antitijela kod odbijene prasadi: moguće je da se antitijela, koja je prase unijelo u sebe preko krmačinog mlijeka, različito dugo mogu detektirati u krvi prasadi (6.-9. tjedan starosti).

Obuzdavanje PPRS-a

Prvi koraci ka kontroli PRRS-V infekcija se mogu poduzeti promišljenim menadžmentom i bio sigurnosnim mjerama na gospodarstvu. Bio sigurnosne mjere se brinu o tome da (ako je moguće) nikakav virus ne uđe u staju. Promet životinja, osoba i vozila se na gospodarstvu mora odvijati sukladno određenim pravilima i njihovi putevi se ne smiju križati. Higijenske komore, rampe za pretovar, zbrinjavanje životinjskih lešina i praonice za transportna vozila se pri tome posebno kritična područja. U obzir se mora uzeti i položaj gospodarstva, jer se ne može isključiti mogućnost prenošenja virusa zrakom.

Stabilno stado

Stabilno stado se naziva ono stado koje ne pokazuje nikakve kliničke znakove oboljenja. Krmače tog stada se ističu po tome što krmače koje su pozitivne na PRRS-antitijela proizvode prasad koja su negativna na PRRS-virus. Kako bi se postigao takav status, izvori rizika za unos virusa unutar nekog gospodarstva se moraju uočiti i isključiti. Izvori rizika su u tom slučaju inficirane životinje koje šire virus i koje dolaze u kontakt s imunološki nezaštićenim životinjama:

1. Kupovina i uvrštavanje nazimica/nerasta sa gospodarstva, za koje nije poznat status PRRS-a

2. Uvrštavanje nazimica/nerasta bez karantene i karantenskih ispitivanja 3. Nejedinstven status unutar jednog gospodarstva : životinje koje su držane u

različitim područjima na prostoru gospodarstva, su u različitoj mjeri u kontaktu sa uzročnikom. Ovdje se govori o „negativnim subpopulacijama“. Prilikom kontakta pri tome uvijek dolazi do novih infekcija i širenja virusa.

4. Prijenos virusa između odbijene prasadi odnosno tovnih svinja prilikom nekontroliranog miješanja dobnih skupina.

5. Prijenos virusa s krmače na njenu nezaštićenu prasad.

Dugoročno se status stabilnog stada može održati samo onda, ako se virus više ne prenosi s inficirane krmače na njenu nezaštićenu prasad. Ukoliko se to ne postigne, mora se računati da će se preko sisajuće prasadi (izlučivaći virusa) pokrenuti novi val infekcije. Pri tome od pomoći može biti korištenje cjepiva sukladno individualnim potrebama gospodarstva.



65

Diagnostika PRRS-a

PPRS se može dijagnosticirati kao virus ili kao antitijela u krvi, sjemenu ili slini. Virus PRRS-a se može dokazati u plućima tijekom nekoliko tjedana, a u krvi ili sjemenu samo u pojedinima fazama. Za ispravnu dijagnozu se moraju izabrati odgovarajući uzroci i poslati u dijagnostički laboratorij.

Određivanje prisutnosti antitijela je pri tome najučestalija metoda. Antitijela su dokaz da se organizam borio s uzročnikom bolesti. Prva antitijela se mogu dokazati u krvi nakon 7 do 14 dana. To se odnosi na infekcije kao i na razdoblje nakon zaštitnog cijepljenja. Nakon infekcije (cijepljenja) naglo raste razina antitijela (titar). U razdoblju od 4 do 6 mjeseci ponovno postepeno opada, pri čemu može pasti ispod razine potrebne za dijagnosticiranje ili razina može do godine dana biti dovoljno visoka da bi se dijagnosticirala antitijela. Kako bi se dobilo stvarno stanje o statusu PRRS-a, potrebno je provesti dvostruke analize u razmaku od 3 do 4 tjedna (spareni serumski uzorci).

Oprez pri dijagnosticiranju antitijela kod odbijene prasadi: moguće je da se antitijela, koja je prase unijelo u sebe preko krmačinog mlijeka, različito dugo mogu detektirati u krvi prasadi (6.-9. tjedan starosti).

Obuzdavanje PPRS-a

Prvi koraci ka kontroli PRRS-V infekcija se mogu poduzeti promišljenim menadžmentom i bio sigurnosnim mjerama na gospodarstvu. Bio sigurnosne mjere se brinu o tome da (ako je moguće) nikakav virus ne uđe u staju. Promet životinja, osoba i vozila se na gospodarstvu mora odvijati sukladno određenim pravilima i njihovi putevi se ne smiju križati. Higijenske komore, rampe za pretovar, zbrinjavanje životinjskih lešina i praonice za transportna vozila se pri tome posebno kritična područja. U obzir se mora uzeti i položaj gospodarstva, jer se ne može isključiti mogućnost prenošenja virusa zrakom.

Stabilno stado

Stabilno stado se naziva ono stado koje ne pokazuje nikakve kliničke znakove oboljenja. Krmače tog stada se ističu po tome što krmače koje su pozitivne na PRRS-antitijela proizvode prasad koja su negativna na PRRS-virus. Kako bi se postigao takav status, izvori rizika za unos virusa unutar nekog gospodarstva se moraju uočiti i isključiti. Izvori rizika su u tom slučaju inficirane životinje koje šire virus i koje dolaze u kontakt s imunološki nezaštićenim životinjama:

1. Kupovina i uvrštavanje nazimica/nerasta sa gospodarstva, za koje nije poznat status PRRS-a

2. Uvrštavanje nazimica/nerasta bez karantene i karantenskih ispitivanja 3. Nejedinstven status unutar jednog gospodarstva : životinje koje su držane u

različitim područjima na prostoru gospodarstva, su u različitoj mjeri u kontaktu sa uzročnikom. Ovdje se govori o „negativnim subpopulacijama“. Prilikom kontakta pri tome uvijek dolazi do novih infekcija i širenja virusa.

4. Prijenos virusa između odbijene prasadi odnosno tovnih svinja prilikom nekontroliranog miješanja dobnih skupina.

5. Prijenos virusa s krmače na njenu nezaštićenu prasad.

Dugoročno se status stabilnog stada može održati samo onda, ako se virus više ne prenosi s inficirane krmače na njenu nezaštićenu prasad. Ukoliko se to ne postigne, mora se računati da će se preko sisajuće prasadi (izlučivaći virusa) pokrenuti novi val infekcije. Pri tome od pomoći može biti korištenje cjepiva sukladno individualnim potrebama gospodarstva.

ZBORNIK PREDAVANJA

66

KAKVOĆA SVINJSKIH TRUPOVA I MESA ZA PRERADU U TRADICIONALNE MESNE PROIZVODE

Danijel Karolyi Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zavod za opće stočarstvo, Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb, Hrvatska, E-mail: [email protected]

Uvod

Za proizvodnju tradicionalnih mesnih proizvoda najviše kakvoće i tržišne vrijednosti, kao što su kulen ili pršut, neophodno je da svježe meso ima izvrsne higijenske, nutritivne, organoleptičke i iznad svega tehnološko-preradbene karakteristike. Primjerice, sposobnost vezanja vode (SVV) i pH mesa, kapacitet za soljenje ili završni kalo proizvoda, kao i postizanje idealnih senzornih svojstava na kraju proizvodnog procesa, primarno će ovisiti o kakvoći sirovine za preradu. Među najvažnijim čimbenicima koji primarno određuju kakvoću i prikladnost svježeg svinjskog mesa za preradu jesu genotip, spol i način hranidbe svinja, zatim dob i težina pri klanju, udio mesa u trupu, sadržaj intramuskularne masti, stresna osjetljivost te pred-klaonički postupci. Cilj ovog rada je dati kratki osvrt na najvažnije čimbenike kakvoće svinjskih trupova i mesa za preradu u tradicionalne mesne prerađevine, kao i osnovne smjernice za njihovu procjenu i osiguranje.

Čimbenici koji utječu na prikladnost svinjskog mesa za preradu Intenzivnim uzgojno-selekcijskim radom u svinjogojstvu tijekom proteklih

nekoliko desetljeća ostvarene su značajne promjene u sastavu svinjskog trupa, koje su rezultirale povećanom mesnatošću polovica i manjim sadržajem pripadajućeg masnog tkiva kod svježeg mesa za rasjek i prerađevina. U proizvodnji suhomesnatih proizvoda veći sadržaj mišićnog tkiva u trupu povezuje se sa slabijim prinosom i kakvoćom proizvoda. Primjerice, istraživanja na pršutima utvrdila su značajnu pozitivnu vezu između mesnatosti svinja i ukupnog kala pršuta, a povećanje sadržaja mišićnog tkiva također se negativno odražavalo na organoleptička svojstva finalnog proizvoda, poput nepostizanja optimalne boje, mirisa, konzistencije ili preslanog okusa. U tom smislu, korištenje teških svinja te manje mesnatih genotipova ima povoljan utjecaj na kaliranje i kakvoću pršuta i drugih suhomesnatih proizvoda. Pritom težina svinja obično indicira i zrelost jer je u pozitivnoj korelaciji s dobi. Međutim, ta povezanost kod modernih genotipova svinja sve više slabi zahvaljujući povećanoj brzini rasta i poboljšanoj hranidbi i uzgoju. Stoga je za dobivanje zrelog mesa s manjim udjelom vode i višim udjelom masnoće, koje pogoduje procese sušenja i razvoja arome tijekom prerade, potrebno voditi računa i o odgovarajućoj starosti svinja prije klanja. S druge strane poznato je da visok udio masnog tkiva može ograničiti utrživost proizvoda jer današnji potrošači, uz visoku kakvoću, većinom traže proizvode bez suviše vidljivog masnog tkiva. Prerađivači stoga



67


Danijel Karolyi Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zavod za opće stočarstvo, Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb, Hrvatska, E-mail: [email protected]

Uvod

Za proizvodnju tradicionalnih mesnih proizvoda najviše kakvoće i tržišne vrijednosti, kao što su kulen ili pršut, neophodno je da svježe meso ima izvrsne higijenske, nutritivne, organoleptičke i iznad svega tehnološko-preradbene karakteristike. Primjerice, sposobnost vezanja vode (SVV) i pH mesa, kapacitet za soljenje ili završni kalo proizvoda, kao i postizanje idealnih senzornih svojstava na kraju proizvodnog procesa, primarno će ovisiti o kakvoći sirovine za preradu. Među najvažnijim čimbenicima koji primarno određuju kakvoću i prikladnost svježeg svinjskog mesa za preradu jesu genotip, spol i način hranidbe svinja, zatim dob i težina pri klanju, udio mesa u trupu, sadržaj intramuskularne masti, stresna osjetljivost te pred-klaonički postupci. Cilj ovog rada je dati kratki osvrt na najvažnije čimbenike kakvoće svinjskih trupova i mesa za preradu u tradicionalne mesne prerađevine, kao i osnovne smjernice za njihovu procjenu i osiguranje.

Čimbenici koji utječu na prikladnost svinjskog mesa za preradu Intenzivnim uzgojno-selekcijskim radom u svinjogojstvu tijekom proteklih

nekoliko desetljeća ostvarene su značajne promjene u sastavu svinjskog trupa, koje su rezultirale povećanom mesnatošću polovica i manjim sadržajem pripadajućeg masnog tkiva kod svježeg mesa za rasjek i prerađevina. U proizvodnji suhomesnatih proizvoda veći sadržaj mišićnog tkiva u trupu povezuje se sa slabijim prinosom i kakvoćom proizvoda. Primjerice, istraživanja na pršutima utvrdila su značajnu pozitivnu vezu između mesnatosti svinja i ukupnog kala pršuta, a povećanje sadržaja mišićnog tkiva također se negativno odražavalo na organoleptička svojstva finalnog proizvoda, poput nepostizanja optimalne boje, mirisa, konzistencije ili preslanog okusa. U tom smislu, korištenje teških svinja te manje mesnatih genotipova ima povoljan utjecaj na kaliranje i kakvoću pršuta i drugih suhomesnatih proizvoda. Pritom težina svinja obično indicira i zrelost jer je u pozitivnoj korelaciji s dobi. Međutim, ta povezanost kod modernih genotipova svinja sve više slabi zahvaljujući povećanoj brzini rasta i poboljšanoj hranidbi i uzgoju. Stoga je za dobivanje zrelog mesa s manjim udjelom vode i višim udjelom masnoće, koje pogoduje procese sušenja i razvoja arome tijekom prerade, potrebno voditi računa i o odgovarajućoj starosti svinja prije klanja. S druge strane poznato je da visok udio masnog tkiva može ograničiti utrživost proizvoda jer današnji potrošači, uz visoku kakvoću, većinom traže proizvode bez suviše vidljivog masnog tkiva. Prerađivači stoga

ZBORNIK PREDAVANJA

68

moraju pronaći odgovarajući kompromis između donekle suprotstavljenih zahtijeva konzumenata za višim sadržajem bezmasnog tkiva i kakvoće svojih proizvoda. Također, proizvođači namjenskih svinja za preradu moraju znati koliko daleko mogu ići u povećanju mesnatosti putem selekcije bez negativnih posljedica po tehnološka i organoleptička svojstva pršuta i drugih tradicionalnih mesnih proizvoda.

Snažan napredak koji je ostvaren u selekciji svinja na veći udio mesa u trupu, istodobno su pratile sve učestalije pojave negativnih promjena kvalitete mesa. Od svih vrsta mesa, upravo je za svinjetinu karakteristično postojanje najvećih varijacija u boji, strukturi, sposobnosti zadržavanja vode, mramoriranosti i drugim svojstvima kakvoće, te su među današnjim tovljenicima svinja često prisutne značajne razlike u svojstvima kakvoće mesa. Pri tome značajan utjecaj može imati genotip tovljenika. Genotipovi svinja koji su prikladni za proizvodnju pršuta, kulena i drugih tradicionalnih mesnih proizvoda glede kakvoće mišićnog i masnog tkiva, generalno moraju zadovoljavati sve osnovne kvalitativne i higijenske zahtjeve koje zadovoljava svježe konzumno meso. Uz to, određene osobine pojedinih genotipova, poput debljine potkožne masti ili višeg udjela intramuskularne masti, mogu predstavljati dodatnu prednost pri preradi u dugo-zrijuće proizvode poput kulena ili pršuta zbog blagotvornog utjecaja masti na kalo, konzistenciju i aromu proizvoda. Prisutnost i frekvencija gena stresne osjetljivosti također može imati značajnu ulogu u prikladnosti genotipa svinja za preradu, primarno kroz negativan utjecaj halotanog gena na brzinu i opseg mišićne glikolize post mortem i s tim povezanog sindroma tzv. ¨blijedog, mekog i vodenastog¨ (BMV) mesa. Primjerice, istraživanja provedena u proizvodnji pršuta jasno su pokazala povezanost gena stresne osjetljivosti i pratećeg BMV sindroma s povećanim upijanjem soli, višim ukupnim kalom, te previše suhim i preslanim pršutima. Brojna druga istraživanja također su utvrdila značajan učinak genotipa svinja na kakvoću sirovine za preradu te se generalno može reći da su razlike među genotipovima, barem djelomično, posljedica različite učestalosti gena stresne osjetljivosti i različitog stupnja adipoznosti trupa različitih pasmina. Glede utjecaja spola preradom mesa ženskih kategorija i kastrata sprečava se moguća pojava mirisa nerasta u mesu i proizvodima.

Hranidba svinja je od fundamentalne važnosti za proizvodnju kvalitetnih suhomesnatih i kobasičarskih proizvoda. Proizvodi najviše kakvoće nastaju upravo kao kombinacija genotipa i hranidbe svinja, često temeljene na iskorištavanju specifičnih lokalnih izvora hrane, npr. ispaše ili završnog tova žirom ili kestenom. Hranidba svinja posebice se odražava na debljinu potkožne masti, a time posredno na kalo, te na sadržaj i masno-kiselinski sastav intramuskularne i intermuskularne masti, parametre bitne za razvoj arome, nutritivnu vrijednost i opću prihvatljivost tradicionalnih mesnih proizvoda od strane konzumenata.

Utjecaj postupaka prije i tijekom klanja također može imati veliki odraz na kakvoću svinjskih trupova i mesa. Rutinski postupak klanja svinja u modernim klaonicama obuhvaća istovar, prihvat i boravak tovljenika u stočnom depou, veterinarski pregled, omamljivanje i iskrvarenje te klaoničku obradu, koja uključuje šurenje i uklanjanje čekinja i papaka, donjih dijelova nogu, otvaranje i vađenje utrobe, rasijecanje u polovice, pranje, veterinarski pregled, klasifikaciju i hlađenje trupova. Tijekom postupaka prije klanja, kao i ranije, za vrijeme utovara i transporta svinja od farme do klaonice,

nepravilno postupanje sa životinjama može se negativno odraziti na njihovo opće zdravstveno stanje, pa time i na kakvoću trupova i mesa, te održivost mesa. Primjerice, grub i neprimjeren postupak prilikom utovara/istovara životinja, dug i neadekvatan prijevoz, izlaganje ekstremnim vremenskim uvjetima, naročito ljeti, umor i/ili dulje gladovanje jesu vrlo značajni uzročnici fizičkog i/ili psihičkog stresa kod svinja. Čimbenici stresa, pojedinačno ili u kombinaciji, mogu nepovoljno utjecati na tijek biokemijskih procesa u mišićima za života i nakon klanja s negativnim posljedicama na kakvoću mesa i mesnih prerađevina. Primjerice, nedovoljna acidifikacija mesa post mortem, koja obično prati klanje izmorenih i iscrpljenih životinja, u pravilu rezultira pojavom tzv. ¨tamnog, čvrstog i suhog¨ (TČS) mesa, sklonog mikrobiološkom kvarenju zbog više pH vrijednosti. Viši pH i/ili TČS meso u preradi uzrokuju slabije upijanje soli, uz posljedičnu pastoznost i pretjeranu mekoću pršuta i sličnih dugo-zrijućih suhomesnatih proizvoda uslijed višeg aktiviteta vode (aw) i slabije inhibicije aktivnosti proteolitičkih enzima tokom zrenja. Pored navedenog, uslijed grubog i neadekvatnog postupanja sa životinjama, ali i njihove međusobne agresivnosti i borbe tijekom transporta ili boravka u stočnom depou, do koje obično dolazi uslijed miješanja nepoznatih svinja iz različitih boksova/farmi, mogu nastati izravna oštećenja kože i mekih tkiva uz razvoj krvnih podlijeva, ili koštana iščašenja i lomovi, koji mogu značajno umanjiti vrijednost trupova i mesa (npr. buta za preradu), a u najgorem slučaju dovesti i do uginuća životinje ili potrebe za njenim prisilnim klanjem. Nepravilno električno omamljivanje svinja na liniji klanja također ponekad uzrokuje pojavu krvavih prskotina u mesu, većih krvarenja pa i lomova kosti ili hrskavica, posebice pri korištenju previsokih voltaža koje izazivaju snažne kontrakcije mišića (npr. lopatično-ramenog pojasa) kod manjih životinja. Zaostajanje krvi u mesu uslijed nepravilnog iskrvarenja, aspiracija (udisanje) prljave bazenske vode prilikom šurenja još „živih“ svinja, kao i kontaminacija (onečišćenje) površine mesa sadržajem probavnog/mokraćnog trakta prilikom nepravilnog vađenja utrobe, predstavljaju potencijalne izvore dodatnog rizika za kakvoću i sigurnost trupova i mesa.

Zaključak Prilagodljivost svinjskih trupova i mesa za proizvodnju tradicionalnih mesnih

proizvoda određuje čitav niz čimbenika, počevši od odgovarajućeg genotipa, u pravilu manje mesnatih, stresno otpornih pasmina svinja i/ili njihovih križanaca, preko adekvatne prehrane i uzgoja s ciljem postizanja većih završnih masa i dobi tovljenika, do primjerenih pred-klaoničkih postupaka usmjerenih na osiguranje dobrobiti životinja i očuvanje kakvoće sirovine za preradu. Samo sirovina najviše kakvoće, u smislu očuvane higijenske i preradbeno-tehnološke ispravnosti (npr. pH, SVV) te odgovarajućeg udjela mišićnog i masnog tkiva, vode i masno-kiselinskog sastava može osigurati pravilne procese soljenja, sušenja i zrenja, te u konačnici, premijsku organoleptičku kakvoću kakvu današnji potrošači očekuju i traže od tradicionalnih i zaštićenih mesnih proizvoda. U tom je smislu, za svakog dobrog pršutara ili kulenara od najvećeg interesa što ranija i točnija procjena prilagodljivosti svježeg mesa za preradu. Osim vizualno i iskustveno, ova procjena može se vršiti i putem objektivnih parametara (npr. pH vrijednost mesa), koji se mogu mjeriti nakon klanja ili na početku proizvodnog procesa. Na temelju procjene kakvoće sirovine



69

moraju pronaći odgovarajući kompromis između donekle suprotstavljenih zahtijeva konzumenata za višim sadržajem bezmasnog tkiva i kakvoće svojih proizvoda. Također, proizvođači namjenskih svinja za preradu moraju znati koliko daleko mogu ići u povećanju mesnatosti putem selekcije bez negativnih posljedica po tehnološka i organoleptička svojstva pršuta i drugih tradicionalnih mesnih proizvoda.

Snažan napredak koji je ostvaren u selekciji svinja na veći udio mesa u trupu, istodobno su pratile sve učestalije pojave negativnih promjena kvalitete mesa. Od svih vrsta mesa, upravo je za svinjetinu karakteristično postojanje najvećih varijacija u boji, strukturi, sposobnosti zadržavanja vode, mramoriranosti i drugim svojstvima kakvoće, te su među današnjim tovljenicima svinja često prisutne značajne razlike u svojstvima kakvoće mesa. Pri tome značajan utjecaj može imati genotip tovljenika. Genotipovi svinja koji su prikladni za proizvodnju pršuta, kulena i drugih tradicionalnih mesnih proizvoda glede kakvoće mišićnog i masnog tkiva, generalno moraju zadovoljavati sve osnovne kvalitativne i higijenske zahtjeve koje zadovoljava svježe konzumno meso. Uz to, određene osobine pojedinih genotipova, poput debljine potkožne masti ili višeg udjela intramuskularne masti, mogu predstavljati dodatnu prednost pri preradi u dugo-zrijuće proizvode poput kulena ili pršuta zbog blagotvornog utjecaja masti na kalo, konzistenciju i aromu proizvoda. Prisutnost i frekvencija gena stresne osjetljivosti također može imati značajnu ulogu u prikladnosti genotipa svinja za preradu, primarno kroz negativan utjecaj halotanog gena na brzinu i opseg mišićne glikolize post mortem i s tim povezanog sindroma tzv. ¨blijedog, mekog i vodenastog¨ (BMV) mesa. Primjerice, istraživanja provedena u proizvodnji pršuta jasno su pokazala povezanost gena stresne osjetljivosti i pratećeg BMV sindroma s povećanim upijanjem soli, višim ukupnim kalom, te previše suhim i preslanim pršutima. Brojna druga istraživanja također su utvrdila značajan učinak genotipa svinja na kakvoću sirovine za preradu te se generalno može reći da su razlike među genotipovima, barem djelomično, posljedica različite učestalosti gena stresne osjetljivosti i različitog stupnja adipoznosti trupa različitih pasmina. Glede utjecaja spola preradom mesa ženskih kategorija i kastrata sprečava se moguća pojava mirisa nerasta u mesu i proizvodima.

Hranidba svinja je od fundamentalne važnosti za proizvodnju kvalitetnih suhomesnatih i kobasičarskih proizvoda. Proizvodi najviše kakvoće nastaju upravo kao kombinacija genotipa i hranidbe svinja, često temeljene na iskorištavanju specifičnih lokalnih izvora hrane, npr. ispaše ili završnog tova žirom ili kestenom. Hranidba svinja posebice se odražava na debljinu potkožne masti, a time posredno na kalo, te na sadržaj i masno-kiselinski sastav intramuskularne i intermuskularne masti, parametre bitne za razvoj arome, nutritivnu vrijednost i opću prihvatljivost tradicionalnih mesnih proizvoda od strane konzumenata.

Utjecaj postupaka prije i tijekom klanja također može imati veliki odraz na kakvoću svinjskih trupova i mesa. Rutinski postupak klanja svinja u modernim klaonicama obuhvaća istovar, prihvat i boravak tovljenika u stočnom depou, veterinarski pregled, omamljivanje i iskrvarenje te klaoničku obradu, koja uključuje šurenje i uklanjanje čekinja i papaka, donjih dijelova nogu, otvaranje i vađenje utrobe, rasijecanje u polovice, pranje, veterinarski pregled, klasifikaciju i hlađenje trupova. Tijekom postupaka prije klanja, kao i ranije, za vrijeme utovara i transporta svinja od farme do klaonice,

nepravilno postupanje sa životinjama može se negativno odraziti na njihovo opće zdravstveno stanje, pa time i na kakvoću trupova i mesa, te održivost mesa. Primjerice, grub i neprimjeren postupak prilikom utovara/istovara životinja, dug i neadekvatan prijevoz, izlaganje ekstremnim vremenskim uvjetima, naročito ljeti, umor i/ili dulje gladovanje jesu vrlo značajni uzročnici fizičkog i/ili psihičkog stresa kod svinja. Čimbenici stresa, pojedinačno ili u kombinaciji, mogu nepovoljno utjecati na tijek biokemijskih procesa u mišićima za života i nakon klanja s negativnim posljedicama na kakvoću mesa i mesnih prerađevina. Primjerice, nedovoljna acidifikacija mesa post mortem, koja obično prati klanje izmorenih i iscrpljenih životinja, u pravilu rezultira pojavom tzv. ¨tamnog, čvrstog i suhog¨ (TČS) mesa, sklonog mikrobiološkom kvarenju zbog više pH vrijednosti. Viši pH i/ili TČS meso u preradi uzrokuju slabije upijanje soli, uz posljedičnu pastoznost i pretjeranu mekoću pršuta i sličnih dugo-zrijućih suhomesnatih proizvoda uslijed višeg aktiviteta vode (aw) i slabije inhibicije aktivnosti proteolitičkih enzima tokom zrenja. Pored navedenog, uslijed grubog i neadekvatnog postupanja sa životinjama, ali i njihove međusobne agresivnosti i borbe tijekom transporta ili boravka u stočnom depou, do koje obično dolazi uslijed miješanja nepoznatih svinja iz različitih boksova/farmi, mogu nastati izravna oštećenja kože i mekih tkiva uz razvoj krvnih podlijeva, ili koštana iščašenja i lomovi, koji mogu značajno umanjiti vrijednost trupova i mesa (npr. buta za preradu), a u najgorem slučaju dovesti i do uginuća životinje ili potrebe za njenim prisilnim klanjem. Nepravilno električno omamljivanje svinja na liniji klanja također ponekad uzrokuje pojavu krvavih prskotina u mesu, većih krvarenja pa i lomova kosti ili hrskavica, posebice pri korištenju previsokih voltaža koje izazivaju snažne kontrakcije mišića (npr. lopatično-ramenog pojasa) kod manjih životinja. Zaostajanje krvi u mesu uslijed nepravilnog iskrvarenja, aspiracija (udisanje) prljave bazenske vode prilikom šurenja još „živih“ svinja, kao i kontaminacija (onečišćenje) površine mesa sadržajem probavnog/mokraćnog trakta prilikom nepravilnog vađenja utrobe, predstavljaju potencijalne izvore dodatnog rizika za kakvoću i sigurnost trupova i mesa.

Zaključak Prilagodljivost svinjskih trupova i mesa za proizvodnju tradicionalnih mesnih

proizvoda određuje čitav niz čimbenika, počevši od odgovarajućeg genotipa, u pravilu manje mesnatih, stresno otpornih pasmina svinja i/ili njihovih križanaca, preko adekvatne prehrane i uzgoja s ciljem postizanja većih završnih masa i dobi tovljenika, do primjerenih pred-klaoničkih postupaka usmjerenih na osiguranje dobrobiti životinja i očuvanje kakvoće sirovine za preradu. Samo sirovina najviše kakvoće, u smislu očuvane higijenske i preradbeno-tehnološke ispravnosti (npr. pH, SVV) te odgovarajućeg udjela mišićnog i masnog tkiva, vode i masno-kiselinskog sastava može osigurati pravilne procese soljenja, sušenja i zrenja, te u konačnici, premijsku organoleptičku kakvoću kakvu današnji potrošači očekuju i traže od tradicionalnih i zaštićenih mesnih proizvoda. U tom je smislu, za svakog dobrog pršutara ili kulenara od najvećeg interesa što ranija i točnija procjena prilagodljivosti svježeg mesa za preradu. Osim vizualno i iskustveno, ova procjena može se vršiti i putem objektivnih parametara (npr. pH vrijednost mesa), koji se mogu mjeriti nakon klanja ili na početku proizvodnog procesa. Na temelju procjene kakvoće sirovine

ZBORNIK PREDAVANJA

70

moguće je bolje prilagoditi tehnologiju svojstvima sirovoga mesa s kojim se raspolaže, odnosno otkriti i ukloniti nepodesne trupove ili butove iz procesa prerade. Također, za uzgajivače svinja, poznavanje optimalnih parametara kakvoće trupova i mesa za preradu predstavlja važan putokaz pri selekciji poželjnih genotipova, kao i pri odabiru optimalne tehnologije tova za proizvodnju tradicionalnih mesnih proizvoda.

Korišteni izvori Čandek-Potokar M., Škrlep M. (2012): Factors in pig production that impact the quality of dry-cured ham: a review. Animal, 6, 327-338.

Karolyi D., Salajpal K., Sinjeri Ž., Kovačić D., Jurić I., Đikić M. (2004): Meat quality, blood stress indicators and trimmed cut yield comparison of Black Slavonian pig with modern pigs in the production of Slavonian kulen. Acta agriculturae slovenica, Suppl. 1:67-72

Karolyi D., Đikić M. (2013): Drniški pršut – osobine sirovine i finalnog proizvoda. Meso, 15 (2): 132-138.

Russo V., Nanni Costa L. (1995): Suitability of pig meat for salting and the production of quality processed products. Pig News and Informations, 16, 7-26.

Toldrá F. (2002): Dry-cured meat products. Food & Nutrition Press, Inc. Trumbull, Connecticut, USA.

NOVI PROPISI O NACIONALNIM MJERAMA ZA PRILAGODBU ZAHTJEVA UTVRĐENIH PROPISIMA O

HRANI ZA ODOBRENE OBJEKTE U POSLOVANJU S HRANOM ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA

Snježana Lugarić

Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Planinska 2a, 10 000 Zagreb

„Higijenski paket“ rađen na temelju krovne Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1. 2. 2002., sa svim izmjenama i dopunama) sastoji se od 4 Uredbe (EZ) koje propisuju odredbe vezane za sigurnost hrane - Uredbe (EZ) br. 852/2004 o higijeni hrane, Uredbe (EZ) br. 853/2004 o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla, Uredbe (EZ) br. 882/2004 o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja i Uredbe (EZ) br. 854/2004 o utvrđivanju posebnih pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi.

Tijekom prvih godina primjene„higijenskog paketa“, uočena je potreba za određenim prilagodbama zahtjeva, u cilju poticanja proizvodnje različitih vrsta prehrambenih proizvoda u Uniji te kako bi se omogućilo malim proizvođačima nastaviti rad bez negativnog utjecaja novih propisa na njihovo poslovanje, odnosno kako bi im se poslovanje olakšalo, a u isto vrijeme osigurala prava potrošača na sigurnu hranu.

Fleksibilnost, odnosno mjere prilagodbe,su stup higijenskog paketa, jer zakonodavstvo EU ima za cilj sigurnu hranu, a subjekt u poslovanju s hranom može odlučiti kako ispuniti ciljeve utvrđene higijenskim paketom. Dakle, fleksibilnost znači premjestiti fokus sa strogih zahtjeva na dostizanje cilja. Ali fleksibilnost ne znači da se u pitanje mogu dovoditi zaštita zdravlja ljudi i interes potrošača, jer glavno načelo fleksibilnosti jest da se higijena hrane ne smije ugroziti. Te mogućnost iskoristile su mnoge zemlje članice te su zavisno od svojih lokalnih uvjeta, potreba subjekata i raznolikih tradicionalnih metoda, propisale nacionalne mjere.

Komisija Vijeća i Europskog parlamenta sastavila je izvješće o stečenim iskustvima u primjeni propisa „higijenskog paketa“u kojem je istaknuto da su zemlje članice i interesne skupine bile općenito vrlo zadovoljne sa mjerama fleksibilnosti koje su predviđene higijenskim paketom te ih smatraju dobro osmišljenim kako bi dale odgovore na lokalne probleme. Međutim, postoje i određeni problemi pri primjeni „higijenskog paketa“, odnosno njegovih prilagodbi, stoga su od strane DGSANCO poduzete misije tijekom2009-2010 kako bi prikupili informacije o primjeni propisa higijenskog paketa u malim pogonima za proizvodnju mesa i mesnih proizvoda i mlijeka i mliječnih proizvoda.Utvrđeno je da je potrebno šire uvesti mjere fleksibilnosti i poticati njihovu provedbu, notificirati nacionalne mjere prema potrebi te osigurati da su propisani

NOVI PROPISI O NACIONALNIM MJERAMA ZA PRILAGODBU ZAHTJEVA UTVRĐENIH PROPISIMA O HRANI ZA ODOBRENE OBJEKTE U POSLOVANJU S HRANOM ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA


71

moguće je bolje prilagoditi tehnologiju svojstvima sirovoga mesa s kojim se raspolaže, odnosno otkriti i ukloniti nepodesne trupove ili butove iz procesa prerade. Također, za uzgajivače svinja, poznavanje optimalnih parametara kakvoće trupova i mesa za preradu predstavlja važan putokaz pri selekciji poželjnih genotipova, kao i pri odabiru optimalne tehnologije tova za proizvodnju tradicionalnih mesnih proizvoda.

Korišteni izvori Čandek-Potokar M., Škrlep M. (2012): Factors in pig production that impact the quality of dry-cured ham: a review. Animal, 6, 327-338.

Karolyi D., Salajpal K., Sinjeri Ž., Kovačić D., Jurić I., Đikić M. (2004): Meat quality, blood stress indicators and trimmed cut yield comparison of Black Slavonian pig with modern pigs in the production of Slavonian kulen. Acta agriculturae slovenica, Suppl. 1:67-72

Karolyi D., Đikić M. (2013): Drniški pršut – osobine sirovine i finalnog proizvoda. Meso, 15 (2): 132-138.

Russo V., Nanni Costa L. (1995): Suitability of pig meat for salting and the production of quality processed products. Pig News and Informations, 16, 7-26.

Toldrá F. (2002): Dry-cured meat products. Food & Nutrition Press, Inc. Trumbull, Connecticut, USA.

NOVI PROPISI O NACIONALNIM MJERAMA ZA PRILAGODBU ZAHTJEVA UTVRĐENIH PROPISIMA O

HRANI ZA ODOBRENE OBJEKTE U POSLOVANJU S HRANOM ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA

Snježana Lugarić

Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Planinska 2a, 10 000 Zagreb

„Higijenski paket“ rađen na temelju krovne Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1. 2. 2002., sa svim izmjenama i dopunama) sastoji se od 4 Uredbe (EZ) koje propisuju odredbe vezane za sigurnost hrane - Uredbe (EZ) br. 852/2004 o higijeni hrane, Uredbe (EZ) br. 853/2004 o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla, Uredbe (EZ) br. 882/2004 o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja i Uredbe (EZ) br. 854/2004 o utvrđivanju posebnih pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi.

Tijekom prvih godina primjene„higijenskog paketa“, uočena je potreba za određenim prilagodbama zahtjeva, u cilju poticanja proizvodnje različitih vrsta prehrambenih proizvoda u Uniji te kako bi se omogućilo malim proizvođačima nastaviti rad bez negativnog utjecaja novih propisa na njihovo poslovanje, odnosno kako bi im se poslovanje olakšalo, a u isto vrijeme osigurala prava potrošača na sigurnu hranu.

Fleksibilnost, odnosno mjere prilagodbe,su stup higijenskog paketa, jer zakonodavstvo EU ima za cilj sigurnu hranu, a subjekt u poslovanju s hranom može odlučiti kako ispuniti ciljeve utvrđene higijenskim paketom. Dakle, fleksibilnost znači premjestiti fokus sa strogih zahtjeva na dostizanje cilja. Ali fleksibilnost ne znači da se u pitanje mogu dovoditi zaštita zdravlja ljudi i interes potrošača, jer glavno načelo fleksibilnosti jest da se higijena hrane ne smije ugroziti. Te mogućnost iskoristile su mnoge zemlje članice te su zavisno od svojih lokalnih uvjeta, potreba subjekata i raznolikih tradicionalnih metoda, propisale nacionalne mjere.

Komisija Vijeća i Europskog parlamenta sastavila je izvješće o stečenim iskustvima u primjeni propisa „higijenskog paketa“u kojem je istaknuto da su zemlje članice i interesne skupine bile općenito vrlo zadovoljne sa mjerama fleksibilnosti koje su predviđene higijenskim paketom te ih smatraju dobro osmišljenim kako bi dale odgovore na lokalne probleme. Međutim, postoje i određeni problemi pri primjeni „higijenskog paketa“, odnosno njegovih prilagodbi, stoga su od strane DGSANCO poduzete misije tijekom2009-2010 kako bi prikupili informacije o primjeni propisa higijenskog paketa u malim pogonima za proizvodnju mesa i mesnih proizvoda i mlijeka i mliječnih proizvoda.Utvrđeno je da je potrebno šire uvesti mjere fleksibilnosti i poticati njihovu provedbu, notificirati nacionalne mjere prema potrebi te osigurati da su propisani

ZBORNIK PREDAVANJA

72

higijenski ciljevi ostvareni unatoč provedbi mjera fleksibilnosti, osobito u odnosu na provedbu mikrobioloških kriterija i post mortem pregleda.

Zbog rasta"kratkih prehrambenih lanaca opskrbe" te procjene da će potrošnja proizvoda dobivenih na takav način rasti u narednim godinama, korištenje fleksibilnosti u primjeni higijenskog paketa postaje sve važnije, te se od strane DG AGRI to promovira i kao alat za podršku poljoprivrednicima EU i kao alat za očuvanje baštine domaćih prehrambenih proizvoda.

Osim mjera fleksibilnosti vezanih na infrastrukturu, opremu ili postupke pri proizvodnji tradicionalnih proizvoda preporučuju se i mjere vezane uz dokumentaciju. Vođenje dokumentacije i zapisa moraju biti razmjerni prirodi i veličini poslovanja,kako se navodi u Članku 5 (2) (g) Uredbe 852/2004, a SPH treba pokrenuti i voditi programe i postupke temeljene na načelima HACCP-a, što ne znači da je potreban "puni" HACCP-sustav te je moguća zamjena HACCP-a, DHP ili preduvjetnim programima. Dakle, osnovno je pri tom biti fleksibilan kako bi se izbjegli nepotrebni tereti za vrlo male poduzetnike pa je stoga DG SANCO u 2005 izradio vodič "Provedba postupaka koji se temelje na načelima HACCP-a, i olakšavanje provedbe načela HACCP-a u određenim prehrambenim tvrtkama", koji pruža značajna pojašnjenja o mogućnostima pojednostavljenja u pristupu provedbe HACCP-a.

Isto tako je pri provođenju službenih kontrola potrebno se držati općih pravila za primjenu fleksibilnosti. Tako, nadležno tijelo treba provoditi službene kontrole s ciljem utvrđivanja jesu li postignuti ciljevi sigurnosti hrane i moraju uzeti u obzir korištenje vodiča utvrđenih u skladu s posebnim propisima te Nacionalne smjernice, Vodiče za DHP, DPP i HACCP, stoga je ključno povećanje znanja u nadležnim tijelima, a što je naročito značajno povećati znanje terenskih inspektora o mjerama fleksibilnosti higijenskog paketa, kao i usvajanje usklađenog pristupa u primjeni mjera fleksibilnosti.

Sve nacionalne mjere moraju se notificirati pri Europskoj komisiji i državama članicama u fazi nacrta kako bi ih se informiralo i dalo im mogućnost da se izjasne o prijedlogu propisa koji nakon usvajanja postaje primjenjiv, obzirom da je tržište Europske unije otvoreno za sve SPH.

Kao i u drugim zemljama i kod nas je uočena potreba za određenim prilagodbama propisa. Stoga je izrađen Pravilnik o mjerama prilagodbe zahtjevima propisa o hrani životinjskog podrijetla. Fleksibilnosti koje smo predvidjeli predmetnim Pravilnikom odnose se na odobrene objekte. Međutim, posljedično, sa smanjenjem zahtjeva za odobrene objekte, smanjuju se i zahtjevi za ostale vrste objekata u poslovanju s hranom (registrirani te odobreni pod posebnim uvjetima).

Kod klaonica manjeg kapaciteta predviđeno je da nije potrebno imati odvojen prostor u depou za bolesne i na bolest sumnjive životinje, nije potrebno imati mjesto za pranje i dezinfekciju transportnih sredstava u krugu klaonice, nije potrebna odvojena komora za skladištenje zadržanih i zdravstveno ispravnih trupova, korištenje jedne garderobe za radnike čistog i prljavog dijela klaonice, nije potrebna prostorija za veterinara kao niti depo za smještaj životinja, ako se klanje obavlja bez odgađanja, a isto tako u klaonicama u kojima se kolju životinje koje potiču iz RH, životinje mogu biti zaklane s odgodom od 21 dan pod uvjetom da ne napuštaju prostorije za prihvat.

Nadalje, predviđena je mogućnost obavljanja više proizvodnih faza u istoj prostoriji kao npr. klanje životinja i rasijecanje mesa životinja i/ili pražnjenje i čišćenje

želudaca i crijeva, s vremenskom odvojenošću te pranjem i dezinfekcijom prostora između navedenih radnji te u takvim objektima nije potrebna stalna prisutnost ovlaštene osobe tijekom klanja. Uz to propisani su i uvjeti za pokretne klaonice, a ništa manje važna nam je fleksibilnost kojom smo propisali kako nije obvezno rasijecanje trupova kopitara i goveda starijih od 6 mjeseci ili svinja starijih od 4 tjedna.

Za objekte manjeg kapaciteta za preradu mesa papkara, preradu proizvoda ribarstva ili pakirne centre za jaja te objekte za preradu mlijeka fleksibilnosti se uglavnom odnose na korištenje bakrenih kotlova za sirenje ili upotreba opreme od drva, ako nema negativnog utjecajana proizvod, podovi, stropovi i zidovi mogu biti od prirodnih materijala, može se obavljati više proizvodnih faza u istom prostoru, s vremenskom odvojenošću, skladištenje sirovine i gotovog proizvoda moguće je u istoj prostoriji, garderobni i sanitarni prostor, prostor za ambalažu i sredstva za čišćenje i dezinfekciju, može biti dislociran od proizvodnog dijela objekta te korištenje istog ulaza/izlaza za sirovinu, gotov proizvod ili nusproizvode ukoliko se vremenski odvoji.

Pravilnik o nacionalnim mjerama za prilagodbu zahtjeva utvrđenih propisima o hrani za odobrene objekte u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla prošao je proceduru notifikacije te smo dana 4. svibnja 2015. godine zaprimili službeno mišljenje Europske komisije ARS (2015) 750/609 od 24. travnja 2015. godine, kojim su nam odobreni svi zahtjevi propisani ovim Pravilnikom te je pokrenut postupak objave u Narodnim novinama.

Velika je obveza, da se osigura da te mjere budu pravilno primijenjene, za što će nam trebati neko vrijeme, ali nadamo se da će veliki dio proizvođača u objektima malih kapaciteta imati velike koristi od ovih mjera fleksibilnosti.

NOVI PROPISI O NACIONALNIM MJERAMA ZA PRILAGODBU ZAHTJEVA UTVRĐENIH PROPISIMA O HRANI ZA ODOBRENE OBJEKTE U POSLOVANJU S HRANOM ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA


73

higijenski ciljevi ostvareni unatoč provedbi mjera fleksibilnosti, osobito u odnosu na provedbu mikrobioloških kriterija i post mortem pregleda.

Zbog rasta"kratkih prehrambenih lanaca opskrbe" te procjene da će potrošnja proizvoda dobivenih na takav način rasti u narednim godinama, korištenje fleksibilnosti u primjeni higijenskog paketa postaje sve važnije, te se od strane DG AGRI to promovira i kao alat za podršku poljoprivrednicima EU i kao alat za očuvanje baštine domaćih prehrambenih proizvoda.

Osim mjera fleksibilnosti vezanih na infrastrukturu, opremu ili postupke pri proizvodnji tradicionalnih proizvoda preporučuju se i mjere vezane uz dokumentaciju. Vođenje dokumentacije i zapisa moraju biti razmjerni prirodi i veličini poslovanja,kako se navodi u Članku 5 (2) (g) Uredbe 852/2004, a SPH treba pokrenuti i voditi programe i postupke temeljene na načelima HACCP-a, što ne znači da je potreban "puni" HACCP-sustav te je moguća zamjena HACCP-a, DHP ili preduvjetnim programima. Dakle, osnovno je pri tom biti fleksibilan kako bi se izbjegli nepotrebni tereti za vrlo male poduzetnike pa je stoga DG SANCO u 2005 izradio vodič "Provedba postupaka koji se temelje na načelima HACCP-a, i olakšavanje provedbe načela HACCP-a u određenim prehrambenim tvrtkama", koji pruža značajna pojašnjenja o mogućnostima pojednostavljenja u pristupu provedbe HACCP-a.

Isto tako je pri provođenju službenih kontrola potrebno se držati općih pravila za primjenu fleksibilnosti. Tako, nadležno tijelo treba provoditi službene kontrole s ciljem utvrđivanja jesu li postignuti ciljevi sigurnosti hrane i moraju uzeti u obzir korištenje vodiča utvrđenih u skladu s posebnim propisima te Nacionalne smjernice, Vodiče za DHP, DPP i HACCP, stoga je ključno povećanje znanja u nadležnim tijelima, a što je naročito značajno povećati znanje terenskih inspektora o mjerama fleksibilnosti higijenskog paketa, kao i usvajanje usklađenog pristupa u primjeni mjera fleksibilnosti.

Sve nacionalne mjere moraju se notificirati pri Europskoj komisiji i državama članicama u fazi nacrta kako bi ih se informiralo i dalo im mogućnost da se izjasne o prijedlogu propisa koji nakon usvajanja postaje primjenjiv, obzirom da je tržište Europske unije otvoreno za sve SPH.

Kao i u drugim zemljama i kod nas je uočena potreba za određenim prilagodbama propisa. Stoga je izrađen Pravilnik o mjerama prilagodbe zahtjevima propisa o hrani životinjskog podrijetla. Fleksibilnosti koje smo predvidjeli predmetnim Pravilnikom odnose se na odobrene objekte. Međutim, posljedično, sa smanjenjem zahtjeva za odobrene objekte, smanjuju se i zahtjevi za ostale vrste objekata u poslovanju s hranom (registrirani te odobreni pod posebnim uvjetima).

Kod klaonica manjeg kapaciteta predviđeno je da nije potrebno imati odvojen prostor u depou za bolesne i na bolest sumnjive životinje, nije potrebno imati mjesto za pranje i dezinfekciju transportnih sredstava u krugu klaonice, nije potrebna odvojena komora za skladištenje zadržanih i zdravstveno ispravnih trupova, korištenje jedne garderobe za radnike čistog i prljavog dijela klaonice, nije potrebna prostorija za veterinara kao niti depo za smještaj životinja, ako se klanje obavlja bez odgađanja, a isto tako u klaonicama u kojima se kolju životinje koje potiču iz RH, životinje mogu biti zaklane s odgodom od 21 dan pod uvjetom da ne napuštaju prostorije za prihvat.

Nadalje, predviđena je mogućnost obavljanja više proizvodnih faza u istoj prostoriji kao npr. klanje životinja i rasijecanje mesa životinja i/ili pražnjenje i čišćenje

želudaca i crijeva, s vremenskom odvojenošću te pranjem i dezinfekcijom prostora između navedenih radnji te u takvim objektima nije potrebna stalna prisutnost ovlaštene osobe tijekom klanja. Uz to propisani su i uvjeti za pokretne klaonice, a ništa manje važna nam je fleksibilnost kojom smo propisali kako nije obvezno rasijecanje trupova kopitara i goveda starijih od 6 mjeseci ili svinja starijih od 4 tjedna.

Za objekte manjeg kapaciteta za preradu mesa papkara, preradu proizvoda ribarstva ili pakirne centre za jaja te objekte za preradu mlijeka fleksibilnosti se uglavnom odnose na korištenje bakrenih kotlova za sirenje ili upotreba opreme od drva, ako nema negativnog utjecajana proizvod, podovi, stropovi i zidovi mogu biti od prirodnih materijala, može se obavljati više proizvodnih faza u istom prostoru, s vremenskom odvojenošću, skladištenje sirovine i gotovog proizvoda moguće je u istoj prostoriji, garderobni i sanitarni prostor, prostor za ambalažu i sredstva za čišćenje i dezinfekciju, može biti dislociran od proizvodnog dijela objekta te korištenje istog ulaza/izlaza za sirovinu, gotov proizvod ili nusproizvode ukoliko se vremenski odvoji.

Pravilnik o nacionalnim mjerama za prilagodbu zahtjeva utvrđenih propisima o hrani za odobrene objekte u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla prošao je proceduru notifikacije te smo dana 4. svibnja 2015. godine zaprimili službeno mišljenje Europske komisije ARS (2015) 750/609 od 24. travnja 2015. godine, kojim su nam odobreni svi zahtjevi propisani ovim Pravilnikom te je pokrenut postupak objave u Narodnim novinama.

Velika je obveza, da se osigura da te mjere budu pravilno primijenjene, za što će nam trebati neko vrijeme, ali nadamo se da će veliki dio proizvođača u objektima malih kapaciteta imati velike koristi od ovih mjera fleksibilnosti.

ZBORNIK PREDAVANJA

74

ADRESAR PROIZVOĐAČA UZGOJNO-VALJANOG RASPLODNOG MATERIJALA

OBITELJSKA POLJOPRIVREDNA GOSPODARSTVA

R. br.

Ime i prezime

uzgajivača

Pasmina

Županija

Adresa

Kontakt

1. Ivan Basrek

Pietren, Landras Zagrebačka Gostović 14

10 340 Vrbovec

092/

127-5574

2. Vlado Biškup

Pietren, Landras

Landras x V. jorkšir

Bjelovarsko bilogorska

Matije Gupca 9, Predavac

43 000 Bjelovar

098/ 296-555

3. Milka Čuić

Landras Pietren


Prgomelje 56 43 000 Bjelovar

091/ 592-3386

4. Ivica Jurišanec

Landras Pietren

Sisačko moslavačka

Lijeva Luka 168, Martinska Ves 44 000 Sisak

099/ 572-2738

5. Ivan Špišić Landras Sisačko moslavačka

Greda 91, Sela 44 000 Sisak

098/

651-931

6. Slavko Oslovar Landras Bjelovarsko

bilogorska

Sasovac 26, Nova Rača

43 270 Veliki Grđevac

098/ 638-398

7. Jandro Pavlović Landras Bjelovarsko

bilogorska

I.V. Trnskog 16, Nova Rača


043/ 886-135

8.

Milorad Rebić

Landras Pietren


Ždralovska 22 43 000 Bjelovar

043/ 234-032

9. Tera Nikolić Landras Brodsko

posavska

A.Stepinca 135a Sikirevci

35 222 Gundinci

092/ 266-7192

10. Dragutin Premrl Landras Koprivničko

križevačka

Novaki Ravenski 28, Raven

48 260 Križevci

048/ 853-287



75


OBITELJSKA POLJOPRIVREDNA GOSPODARSTVA

R. br.

Ime i prezime

uzgajivača

Pasmina

Županija

Adresa

Kontakt

1. Ivan Basrek

Pietren, Landras Zagrebačka Gostović 14

10 340 Vrbovec

092/

127-5574

2. Vlado Biškup

Pietren, Landras

Landras x V. jorkšir


Matije Gupca 9, Predavac

43 000 Bjelovar

098/ 296-555

3. Milka Čuić

Landras Pietren


Prgomelje 56 43 000 Bjelovar

091/ 592-3386

4. Ivica Jurišanec

Landras Pietren

Sisačko moslavačka

Lijeva Luka 168, Martinska Ves 44 000 Sisak

099/ 572-2738

5. Ivan Špišić Landras Sisačko moslavačka

Greda 91, Sela 44 000 Sisak

098/

651-931

6. Slavko Oslovar Landras Bjelovarsko

bilogorska

Sasovac 26, Nova Rača


098/ 638-398

7. Jandro Pavlović Landras Bjelovarsko

bilogorska

I.V. Trnskog 16, Nova Rača


043/ 886-135

8.

Milorad Rebić

Landras Pietren


Ždralovska 22 43 000 Bjelovar

043/ 234-032

9. Tera Nikolić Landras Brodsko

posavska

A.Stepinca 135a Sikirevci

35 222 Gundinci

092/ 266-7192

10. Dragutin Premrl Landras Koprivničko

križevačka

Novaki Ravenski 28, Raven

48 260 Križevci

048/ 853-287

ZBORNIK PREDAVANJA

76

OBITELJSKA POLJOPRIVREDNA GOSPODARSTVA R. br.

Ime i prezime

uzgajivača

Pasmina

Županija

Adresa

Kontakt

11. Valentin Rumek Landras Koprivničko

križevačka

Gabajeva Greda 179, Hlebine

48 316 Đelekovec

098/ 180-1425

12. Mladen Čižmešinkin

Durok,Veliki jorkšir

Koprivničko križevačka

Medvedička 139, Novo Virje

48 350 Đurđevac

091/

571-5177

13. Stjepan Belić Landras Međimurska Glavna 23

40323 Prelog 098/

180-3185

14. Ivan Lovrenčić Landras Međimurska

Čakovečka 14, Palovec

M.Subotica 40 000 Čakovec

098/ 745-409

15. Nikola Čović

Veliki jorkšir

Vukovarsko srijemska

Matije Gupca 87, Komletinci

32 252 Otok

098/ 543-221

16. Željko Matišić

Landras, Durok

Virovitičko podravska

Josipovo 40A, 33520 Slatina

098/902-

7354

17. Nevenka Štampf Landras Požeško

slavonska

Kolodvorska 19, Badljevina

34 550 Pakrac

034/

436-041

18. Ivica Kos Landras

Križanke Koprivničko Križevačka

Finčevec 46, 48 267 Orehovec

098/

770-335

SVINJOGOJSKE FARME

R. Br.

Ime i prezimeuzgajivača Pasmina Županija Adresa

Kontakt

1. Kazneni zavod Požega Landras, Požeško

slavonska Kaz. Zavod p.p. 3,

34001 Požega 034/

230-400

2.

Žito d.o.o. Križanci, Hibridi Topigs

Osječko

baranjska

P. Pejačevića 25,

31000 Osijek

031/

781-8009

3. Belje d.d. Hibridi PIC

Vukovarsko srijemska, Osječko

baranjska

Industrijska zona 2, Mece, 31326 Darda

091/ 179-0535

4. Krmiva d.o.o. Hibridi Topigs Zagrebačka Bratina, 10451

Bratina 091/

893-6152



77

OBITELJSKA POLJOPRIVREDNA GOSPODARSTVA R. br.

Ime i prezime

uzgajivača

Pasmina

Županija

Adresa

Kontakt

11. Valentin Rumek Landras Koprivničko

križevačka

Gabajeva Greda 179, Hlebine

48 316 Đelekovec

098/ 180-1425

12. Mladen Čižmešinkin

Durok,Veliki jorkšir

Koprivničko križevačka

Medvedička 139, Novo Virje

48 350 Đurđevac

091/

571-5177

13. Stjepan Belić Landras Međimurska Glavna 23

40323 Prelog 098/

180-3185

14. Ivan Lovrenčić Landras Međimurska

Čakovečka 14, Palovec

M.Subotica 40 000 Čakovec

098/ 745-409

15. Nikola Čović

Veliki jorkšir

Vukovarsko srijemska

Matije Gupca 87, Komletinci

32 252 Otok

098/ 543-221

16. Željko Matišić

Landras, Durok

Virovitičko podravska

Josipovo 40A, 33520 Slatina

098/902-

7354

17. Nevenka Štampf Landras Požeško

slavonska

Kolodvorska 19, Badljevina

34 550 Pakrac

034/

436-041

18. Ivica Kos Landras

Križanke Koprivničko Križevačka

Finčevec 46, 48 267 Orehovec

098/

770-335

SVINJOGOJSKE FARME

R. Br.

Ime i prezimeuzgajivača Pasmina Županija Adresa

Kontakt

1. Kazneni zavod Požega Landras, Požeško

slavonska Kaz. Zavod p.p. 3,

34001 Požega 034/

230-400

2.

Žito d.o.o. Križanci, Hibridi Topigs

Osječko

baranjska

P. Pejačevića 25,

31000 Osijek

031/

781-8009

3. Belje d.d. Hibridi PIC

Vukovarsko srijemska, Osječko

baranjska

Industrijska zona 2, Mece, 31326 Darda

091/ 179-0535

4. Krmiva d.o.o. Hibridi Topigs Zagrebačka Bratina, 10451

Bratina 091/

893-6152

ZBORNIK PREDAVANJA

78

ZAHVALJUJEMO SE SPONZORIMA„Jedanaestog savjetovanja uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj“

Organizacijski odbor

1. Alltech Hrvatska d.o.o., Josipa Lončara 3, Zagreb2. Agro –vet d.o.o., Alberta Štrige 7, Križevci3. Belje d.d., Industrijska zona 1, Mece, Darda4. Biff d.o.o., Rozganska cesta 38, Dubravica – Rozga5. Biomin d.o.o., Poginulih branitelja 4, Vrbovec6. Brodsko-posavska županija7. Centar za unaprjeđenje stočarstva Osijek, Kolođvar 1, Antunovac8. Genera d.d., Kalinovica 2, Rakov Potok9. Gedžić gradnja d.o.o., Povrtlarska 18, Hrvatski Leskovac10. Grad Zagreb11. Imex d.o.o. Bjelovar, Đurđevačka cesta 117, Bjelovar12. Istarska županija13. Konta d.o.o, Vukovarska 8, Čađavica14. Koprivničko-križevačka županija15. Kudelić d.o.o., Bedenica bb, Bedenica16. Mesna industrija Vajda d.d., Zagrebačka 4, Čakovec17. Natural trgovina d.o.o., Kvintička 10, Zagreb18. Novi Brod d.o.o., Valentina Benošića bb, Sibinj19. OPG David Zečić, Laze 6, Staro Petrovo Selo20. Osječko-baranjska županija21. PP Orahovica d.d., Stjepana Mlakara 5, Orahovica22. Sano d.o.o., Industrijska cesta 1, Popovača23. Schauer Agra d.o.o., Josipa Zorića 133, Dugo Selo24. Schaumann Agri d.o.o., Koprivnička 5-7, Kunovec Breg, Koprivnica25. Stočar d.o.o., Trg Ivana Perkovca 24, Varaždin26. Veterinarska stanica Sisak d.o.o., Zagrebačka 45, Sisak27. Vukovarsko srijemska županija28. Wolf system d.o.o., Povrtlarska 18, Hrvatski Leskovac29. Zagrebačka županija30. Žito d.o.o., Đakovština 3, Osijek

VUKOVARSKO‐SRIJEMSKA ŽUPANIJA

Stanovništvo Domovinski rat, tranzicija, gospodarska kriza, katastrofalna poplava i sto

drugih činitelja utjecali su i još uvijek utječu na stalnu depopulaciju našega kraja. Po popisu stanovnika u županiji je 1991. godine bilo 231.241 osoba s gustoćom naseljenosti od 94 stanovnika na km2, 2001. godine bilo je 204.768 osoba s gustoćom naseljenosti od 84 stanovnika na km2, a 2011. godine bilo je 179.521 osoba s gustoćom naseljenosti od 73 stanovnika na km2. Danas nas je značajno manje.

Položaj i osnovne prostorne karakteristike Vukovarsko‐srijemske županije Ukupna površina Vukovarsko‐srijemske županije iznosi 2.448 km2, što

čini 2,8% ukupne površine, odnosno 4,3% kop teritorija Hrvatske. Županija je dio Slavonije i Srijema, geografskih regija na krajnjem istoku

Republike Hrvatske, te je najistočnija županija u Republici Hrvatskoj. Županija ima važan geostrateški položaj za RH jer graniči s dvije

države, na istoku sa Srbijom, a na jugu s Bosnom i Hercegovinom. Vukovarsko‐srijemska županija leži u međuriječju Save i Dunava i spada

u izrazito ravničarske krajeve, s malim visinskim razlikama. Najviša visinska točka je Čukala kod Iloka (294 m nadmorske visine), a najniža u Posavini – Spačva (78 m nadmorske visine).

Županija ima izvrstan geografski položaj te je lako dostupan svim prijevoznim oblicima (cestovni, željeznički, plovni, zračni promet).

Položaj uz međunarodni plovni vodni put, rijeku Dunav, čini Vukovar značajnim prometnim čvorištem magistralnih pravaca, te najvećom


79

VUKOVARSKO‐SRIJEMSKA ŽUPANIJA

Stanovništvo Domovinski rat, tranzicija, gospodarska kriza, katastrofalna poplava i sto

drugih činitelja utjecali su i još uvijek utječu na stalnu depopulaciju našega kraja. Po popisu stanovnika u županiji je 1991. godine bilo 231.241 osoba s gustoćom naseljenosti od 94 stanovnika na km2, 2001. godine bilo je 204.768 osoba s gustoćom naseljenosti od 84 stanovnika na km2, a 2011. godine bilo je 179.521 osoba s gustoćom naseljenosti od 73 stanovnika na km2. Danas nas je značajno manje.

Položaj i osnovne prostorne karakteristike Vukovarsko‐srijemske županije Ukupna površina Vukovarsko‐srijemske županije iznosi 2.448 km2, što

čini 2,8% ukupne površine, odnosno 4,3% kop teritorija Hrvatske. Županija je dio Slavonije i Srijema, geografskih regija na krajnjem istoku

Republike Hrvatske, te je najistočnija županija u Republici Hrvatskoj. Županija ima važan geostrateški položaj za RH jer graniči s dvije

države, na istoku sa Srbijom, a na jugu s Bosnom i Hercegovinom. Vukovarsko‐srijemska županija leži u međuriječju Save i Dunava i spada

u izrazito ravničarske krajeve, s malim visinskim razlikama. Najviša visinska točka je Čukala kod Iloka (294 m nadmorske visine), a najniža u Posavini – Spačva (78 m nadmorske visine).

Županija ima izvrstan geografski položaj te je lako dostupan svim prijevoznim oblicima (cestovni, željeznički, plovni, zračni promet).

Položaj uz međunarodni plovni vodni put, rijeku Dunav, čini Vukovar značajnim prometnim čvorištem magistralnih pravaca, te najvećom

ZBORNIK PREDAVANJA

80

hrvatskom riječnom lukom. Važnost županijskih plovnih pravaca očituje se u velikom potencijalu i stalnom porastu teretnoga i putničkoga prometa koji je iskazivao stalan rast do početka globalne recesije, pa se nastavak trenda rasta prognozira u periodu koji slijedi. Dovršetkom 61,5 km dugoga kanala Dunav – Sava Županija će izravno biti uključena u međunarodni intermodalni logistički lanac Jadran – Dunav, koji se dalje Dunavom nastavlja prema središnjoj i jugoistočnoj Europi i Crnom moru.

Izgradnjom zračne luke Klisa, 20‐ak km zapadno od Vukovara, ovo je područje uključeno i u zračni promet.

Teritorijalni ustroj Vukovarsko‐srijemska županija sastoji se od 31 jedinice lokalne

samouprave, od čega je 5 gradova (Vinkovci, Vukovar, Županja, Ilok, Otok) te 26 općina s 84 pripadajuća naselja.

Upravno i administrativno, sjedište Županije je u Vukovaru, dok su Vinkovci najveći grad prema broju stanovnika i najveće gospodarsko središte.

Osnovne geološke osobine te karakteristike tla, vegetacije i faune, klimatska obilježja Geološke osobine i tlo Prostor županije pripada velikoj mega‐regiji ‐ Panonskom bazenu. Prema pedološkim osobinama, dvije su osnovne kategorije kojima

pripadaju obradiva tla u Vukovarsko‐srijemskoj županiji: automorfna (45,38%) i hidromorfna (54,62%). Velike površine poljoprivrednoga zemljišta od 150.000 ha ili 62% ukupne površine omogućuju uzgoj različitih poljoprivrednih kultura te tako predstavljaju jedan od ključnih prirodnih resursa za gospodarski razvoj Županije.

Glinena i pjeskovita tla, te nalazišta pijeska i šljunka uz rijeke Dunav i Savu predstavljaju okosnicu razvoja građevinske industrije, osobito opekarstva. Vrijedna nalazišta nafte i plina u istočnom dijelu Županije od posebnog su interesa za cijelu Republiku Hrvatsku.

Močvarni lokaliteti, vlažni travnjaci i pašnjaci te lesni/praporni strmci uz Dunav predstavljaju „ neplodne površine“, ali su stanište rijetkih i ugroženih biljnih i životinjskih zajednica, pa predstavljaju vrijedne prirodne krajobraze, te čine važnu sastavnicu županijske turističke ponude.

Vegetacija Šume zauzimaju 69.000 ha, odnosno 28 % teritorija, a u gospodarskome

smislu najvrjednije su šume hrasta lužnjaka sa popratnim vrstama (jasen, grab i klen). Od ukupne površine šuma i šumskih zemljišta, kao prirodne vrijednosti zaštićeno ih je 2 %. Bogatstvo raspoložive drvne mase je oko 20 mil. m3, pa godišnji etat iznosi oko 450.000 m3 bruto drvne mase.

Fauna Bogata fauna, brojnost i raznovrsnost divljači i slatkovodne ribe ima veliki

okolišni, ali i gospodarski i turistički značaj za Županiju. Na pros to ru županija su 53 zajednička lovišta te 20 državnih lovišta

(od toga 2 uzgajališta). Zbog obilja slatkovodne ribe u rijekama Savi i Dunavu, te u drugim brojnim vodama, na području Županije djeluje 55 športsko‐ribolovnih društava, a ribolovne su zone organizirane u dva ribolovna područja (Donjo‐dravsko‐dunavsko i Donjo‐savsko) ukupne površine od 4.700 ha otvorenih voda.

Klimatska obilježja Vukovarsko‐srijemska županija odlikuje se umjereno kontinentalnom

klimom s hladnim zimama i toplim ljetima. Srednja godišnja temperatura je 11,4 °C, srednja godišnja maksimalna temperatura je 16,5 °C, a srednja godišnja minimalna temperatura je 6,2 °C.

Nekada smo tvrdili da područje Županije karakteriziraju relativno niske oborine, s prosječnom godišnjom količinom od 660 mm padalina. Zadnje dvije godine nas snažno demantiraju.

Poplava 2014. uzrokovana je silnom kišom i pucanjem Savskoga nasipa na dva mjesta. Ravnica smo, a glavna odvodnja s područje Vukovarsko‐srijemske županije ide rijekama Bosut i Vuka, koje suvišnu vodu odvode u Savu i Dunav. Zanimljivo je da samo 11% suvišnih voda koritom Bosuta otječe u Savu. Vukom u Dunav još manje, a ostale količine vode se zadržavaju u depresijama, isparavaju ili poniru, ili nas potapaju. K tome, Crpne stanice Teča kod Račinovaca (kapaciteta 3,56 m3/sec) i Konjuša kod Gunje (kapaciteta 5,6 m3/sec) prebacuju vodu u Savu kada nije moguća gravitacijska odvodnja, ali nisu uspjele prebaciti sve vode pa je i prije lanjskoga puknuća nasipa bilo lokalnih poplava. Puknućem nasipa poplavljene su crpne stanice i katastrofa je potrajala.


81

hrvatskom riječnom lukom. Važnost županijskih plovnih pravaca očituje se u velikom potencijalu i stalnom porastu teretnoga i putničkoga prometa koji je iskazivao stalan rast do početka globalne recesije, pa se nastavak trenda rasta prognozira u periodu koji slijedi. Dovršetkom 61,5 km dugoga kanala Dunav – Sava Županija će izravno biti uključena u međunarodni intermodalni logistički lanac Jadran – Dunav, koji se dalje Dunavom nastavlja prema središnjoj i jugoistočnoj Europi i Crnom moru.

Izgradnjom zračne luke Klisa, 20‐ak km zapadno od Vukovara, ovo je područje uključeno i u zračni promet.

Teritorijalni ustroj Vukovarsko‐srijemska županija sastoji se od 31 jedinice lokalne

samouprave, od čega je 5 gradova (Vinkovci, Vukovar, Županja, Ilok, Otok) te 26 općina s 84 pripadajuća naselja.

Upravno i administrativno, sjedište Županije je u Vukovaru, dok su Vinkovci najveći grad prema broju stanovnika i najveće gospodarsko središte.

Osnovne geološke osobine te karakteristike tla, vegetacije i faune, klimatska obilježja Geološke osobine i tlo Prostor županije pripada velikoj mega‐regiji ‐ Panonskom bazenu. Prema pedološkim osobinama, dvije su osnovne kategorije kojima

pripadaju obradiva tla u Vukovarsko‐srijemskoj županiji: automorfna (45,38%) i hidromorfna (54,62%). Velike površine poljoprivrednoga zemljišta od 150.000 ha ili 62% ukupne površine omogućuju uzgoj različitih poljoprivrednih kultura te tako predstavljaju jedan od ključnih prirodnih resursa za gospodarski razvoj Županije.

Glinena i pjeskovita tla, te nalazišta pijeska i šljunka uz rijeke Dunav i Savu predstavljaju okosnicu razvoja građevinske industrije, osobito opekarstva. Vrijedna nalazišta nafte i plina u istočnom dijelu Županije od posebnog su interesa za cijelu Republiku Hrvatsku.

Močvarni lokaliteti, vlažni travnjaci i pašnjaci te lesni/praporni strmci uz Dunav predstavljaju „ neplodne površine“, ali su stanište rijetkih i ugroženih biljnih i životinjskih zajednica, pa predstavljaju vrijedne prirodne krajobraze, te čine važnu sastavnicu županijske turističke ponude.

Vegetacija Šume zauzimaju 69.000 ha, odnosno 28 % teritorija, a u gospodarskome

smislu najvrjednije su šume hrasta lužnjaka sa popratnim vrstama (jasen, grab i klen). Od ukupne površine šuma i šumskih zemljišta, kao prirodne vrijednosti zaštićeno ih je 2 %. Bogatstvo raspoložive drvne mase je oko 20 mil. m3, pa godišnji etat iznosi oko 450.000 m3 bruto drvne mase.

Fauna Bogata fauna, brojnost i raznovrsnost divljači i slatkovodne ribe ima veliki

okolišni, ali i gospodarski i turistički značaj za Županiju. Na pros to ru županija su 53 zajednička lovišta te 20 državnih lovišta

(od toga 2 uzgajališta). Zbog obilja slatkovodne ribe u rijekama Savi i Dunavu, te u drugim brojnim vodama, na području Županije djeluje 55 športsko‐ribolovnih društava, a ribolovne su zone organizirane u dva ribolovna područja (Donjo‐dravsko‐dunavsko i Donjo‐savsko) ukupne površine od 4.700 ha otvorenih voda.

Klimatska obilježja Vukovarsko‐srijemska županija odlikuje se umjereno kontinentalnom

klimom s hladnim zimama i toplim ljetima. Srednja godišnja temperatura je 11,4 °C, srednja godišnja maksimalna temperatura je 16,5 °C, a srednja godišnja minimalna temperatura je 6,2 °C.

Nekada smo tvrdili da područje Županije karakteriziraju relativno niske oborine, s prosječnom godišnjom količinom od 660 mm padalina. Zadnje dvije godine nas snažno demantiraju.

Poplava 2014. uzrokovana je silnom kišom i pucanjem Savskoga nasipa na dva mjesta. Ravnica smo, a glavna odvodnja s područje Vukovarsko‐srijemske županije ide rijekama Bosut i Vuka, koje suvišnu vodu odvode u Savu i Dunav. Zanimljivo je da samo 11% suvišnih voda koritom Bosuta otječe u Savu. Vukom u Dunav još manje, a ostale količine vode se zadržavaju u depresijama, isparavaju ili poniru, ili nas potapaju. K tome, Crpne stanice Teča kod Račinovaca (kapaciteta 3,56 m3/sec) i Konjuša kod Gunje (kapaciteta 5,6 m3/sec) prebacuju vodu u Savu kada nije moguća gravitacijska odvodnja, ali nisu uspjele prebaciti sve vode pa je i prije lanjskoga puknuća nasipa bilo lokalnih poplava. Puknućem nasipa poplavljene su crpne stanice i katastrofa je potrajala.

ZBORNIK PREDAVANJA

82

Poljoprivreda Poljoprivreda je izuzetno važna za Vukovarsko‐srijemsku županiju jer

čini 21,6% bruto dodane vrijednosti te je u prethodnom razdoblju bila najdinamičnija gospodarska grana. Županija raspolaže izrazito kvalitetnom prirodnom osnovom za razvoj poljoprivrede, jer čak 61,2% ukupne površine Županije čini poljoprivredno zemljište koje je pogodno za raznovrsnu poljoprivrednu proizvodnju.

U strukturi poljoprivrednih gospodarstava kojih je u županiji 9,5 tisuća prevladavaju mala i srednja gospodarstva. Zadnjih desetak godina je u porastu udjel srednje velikih (20‐50 ha) i velikih gospodarstava (preko 50 hektara) kojih ima oko tisuću, a posjeduju oko 100.000 hektara.

U strukturi poljoprivredne proizvodnje u Županiji u posljednjih desetak godina došlo je do određenih promjena. Međutim, još uvijek se premalo uzgajaju dohodovnije i radno intenzivnije poljoprivredne kulture poput voćarskih, vinogradarskih i povrtlarskih kultura, tako da je još uvijek najvažniji problem najvećega dijela poljoprivrednih gospodarstava nedostatan broj radnih sati

Stočarstvo je u županijskim strateškim dokumentima prepoznato kao djelatnost s velikim potencijalom rasta. Udjel Vukovarsko‐srijemske županije u ukupnom broju krava u Hrvatskoj pod uzgojno selekcijskim obuhvatom povećan je s 4% u 2001. na 9,5% u 2009. godini dok je isporučena količina mlijeka povećana za 2,7 puta. Ali mljekarska kriza (tržište, cijene, aflatoksini,..) nije ni nas zaobišla i sada je stanje vrlo teško. Svinjogojstvo je u stalnoj krizi (tržište, cijene, svinjska kuga,..) i proizvodnja je u odnosnu na raniju doslovno prepolovljena. Stoga Županija vrlo konkretno radi na revitalizaciji svinjogojske proizvodnje poglavito na poplavljenom području i nadamo se uspjehu.

Posebno ograničenje razvoju poljoprivrede predstavljaju nedovoljna ulaganja u marketing poljoprivrednih proizvoda, zbog čega su proizvodi nedovoljno prepoznatljivi na tržištu (nedostaju jaki poljoprivredni brendovi). Također je primjetan izostanak snažnijih veza s drugim sektorima poput turizma koji bi mogli otvoriti dodatne kanale prodaje i promidžbe poljoprivrednih proizvoda.

Međusobna povezanost poljoprivrednih proizvođača u području nabave, prodaje i promidžbe vrlo je slaba i na niskomu stupnju organizacije. Nedostaju snažniji oblici povezivanja (proizvođačke organizacije, klasteri,…) koji bi posebno onim manjim proizvođačima pružili bolju tržišnu poziciju, jaču pregovaračku moć te nove mogućnosti poslovne

suradnje. Zato, vjerujući u uspjeh, županija snaži i povezuje male proizvođače.

Dodatan problem predstavlja snažan utjecaj trgovačkih lanaca i monopola, a s druge strane nerazvijeno i neorganizirano tržište proizvodima te slaba logistička infrastruktura (poput hladnjača), koji bi proizvođačima omogućili bolje uvjete poslovanja.

Usprkos značajnomu poljoprivrednomu potencijalu, mogući korisnici s područja Županije do sada su vrlo slabo iskoristili mogućnosti financiranja investicija kroz pretpristupne fondove SAPARD i IPARD, a i korištenje Mjera Ruralnoga razvoja RH 2014. – 2020. nas ne ohrabruje, što je još jedan pokazatelj slabe prilagodbe poljoprivrednih proizvođača na nove okolnosti u poljoprivredi.

Dodatan problem s kojim se suočava sve veći broj proizvođača je nedostatak radne snage za sezonske poslove, što može, ako se nepovoljni trendovi nastave, ozbiljno ugroziti daljnji razvoj poljoprivrede.


83

Poljoprivreda Poljoprivreda je izuzetno važna za Vukovarsko‐srijemsku županiju jer

čini 21,6% bruto dodane vrijednosti te je u prethodnom razdoblju bila najdinamičnija gospodarska grana. Županija raspolaže izrazito kvalitetnom prirodnom osnovom za razvoj poljoprivrede, jer čak 61,2% ukupne površine Županije čini poljoprivredno zemljište koje je pogodno za raznovrsnu poljoprivrednu proizvodnju.

U strukturi poljoprivrednih gospodarstava kojih je u županiji 9,5 tisuća prevladavaju mala i srednja gospodarstva. Zadnjih desetak godina je u porastu udjel srednje velikih (20‐50 ha) i velikih gospodarstava (preko 50 hektara) kojih ima oko tisuću, a posjeduju oko 100.000 hektara.

U strukturi poljoprivredne proizvodnje u Županiji u posljednjih desetak godina došlo je do određenih promjena. Međutim, još uvijek se premalo uzgajaju dohodovnije i radno intenzivnije poljoprivredne kulture poput voćarskih, vinogradarskih i povrtlarskih kultura, tako da je još uvijek najvažniji problem najvećega dijela poljoprivrednih gospodarstava nedostatan broj radnih sati

Stočarstvo je u županijskim strateškim dokumentima prepoznato kao djelatnost s velikim potencijalom rasta. Udjel Vukovarsko‐srijemske županije u ukupnom broju krava u Hrvatskoj pod uzgojno selekcijskim obuhvatom povećan je s 4% u 2001. na 9,5% u 2009. godini dok je isporučena količina mlijeka povećana za 2,7 puta. Ali mljekarska kriza (tržište, cijene, aflatoksini,..) nije ni nas zaobišla i sada je stanje vrlo teško. Svinjogojstvo je u stalnoj krizi (tržište, cijene, svinjska kuga,..) i proizvodnja je u odnosnu na raniju doslovno prepolovljena. Stoga Županija vrlo konkretno radi na revitalizaciji svinjogojske proizvodnje poglavito na poplavljenom području i nadamo se uspjehu.

Posebno ograničenje razvoju poljoprivrede predstavljaju nedovoljna ulaganja u marketing poljoprivrednih proizvoda, zbog čega su proizvodi nedovoljno prepoznatljivi na tržištu (nedostaju jaki poljoprivredni brendovi). Također je primjetan izostanak snažnijih veza s drugim sektorima poput turizma koji bi mogli otvoriti dodatne kanale prodaje i promidžbe poljoprivrednih proizvoda.

Međusobna povezanost poljoprivrednih proizvođača u području nabave, prodaje i promidžbe vrlo je slaba i na niskomu stupnju organizacije. Nedostaju snažniji oblici povezivanja (proizvođačke organizacije, klasteri,…) koji bi posebno onim manjim proizvođačima pružili bolju tržišnu poziciju, jaču pregovaračku moć te nove mogućnosti poslovne

suradnje. Zato, vjerujući u uspjeh, županija snaži i povezuje male proizvođače.

Dodatan problem predstavlja snažan utjecaj trgovačkih lanaca i monopola, a s druge strane nerazvijeno i neorganizirano tržište proizvodima te slaba logistička infrastruktura (poput hladnjača), koji bi proizvođačima omogućili bolje uvjete poslovanja.

Usprkos značajnomu poljoprivrednomu potencijalu, mogući korisnici s područja Županije do sada su vrlo slabo iskoristili mogućnosti financiranja investicija kroz pretpristupne fondove SAPARD i IPARD, a i korištenje Mjera Ruralnoga razvoja RH 2014. – 2020. nas ne ohrabruje, što je još jedan pokazatelj slabe prilagodbe poljoprivrednih proizvođača na nove okolnosti u poljoprivredi.

Dodatan problem s kojim se suočava sve veći broj proizvođača je nedostatak radne snage za sezonske poslove, što može, ako se nepovoljni trendovi nastave, ozbiljno ugroziti daljnji razvoj poljoprivrede.

ZBORNIK PREDAVANJA

84

BIFFd.o.o.

Rozganska 38, Rozga10293 Dubravica

Ž.R. 2360000-1101341825TEL: 01/3313-455

M.B. 03842762

I m e x - B j e l o v a r

NOVI BROD d.o.o. Sibinj

PC SVINJOGOJSTVO

VETERINARSKA STANICA d.d.Varaždin

STOČAR d.o.o., Varaždin

KOPRIVNIČKOKRIŽEVAČKA

ŽUPANIJA

GRADZAGREB

ZAGREBAČKAŽUPANIJA

OSJEČKOBARANJSKA

ŽUPANIJA

BRODSKOPOSAVSKAŽUPANIJA

PC SVINJOGOJSTVO


85

PC SVINJOGOJSTVO

Schauer Agra d.o.o., HR - 10370 Dugo Selo, Josipa Zorica 133Tel. +385/1/277 55 05, Fax +385/1/277 55 04

Zvonimir Miklec mobil +385/98/[email protected], www.schauer-agrotronic.com

Proizvodnja, prodaja i montaža opreme za svinjogojstvo, govedarstvo i konjogojstvo

Štalska oprema, klimatizacija, automatsko izgnojavanje, automatska hranidba

NATURAL TRGOVINA D.O.O. 10 000 ZAGREB, Kvintička 10

Tel/fax: 00 385 1 4550 783 mob: 00 385 (0) 91 205 6 260 E-mail: [email protected]

BROJ 1 U OZNAčAVANJU STOKE U HRVATSKOJ I SVIJETU

OPG ZEČIĆ

VETERINARSKA STANICA SISAK

zbornik predavanja - hpa · 2018. 7. 20. · ana pekić, mag. tisak: tiskara hlad, naklada: 350...

Documents