za smislom Æivotareæen raznim neprilikama Ñ kad su duhan, alkohol i droga u„li posebno u svijet...

1

Franjo Wagenhofer

U POTRAZIZA SMISLOM ÆIVOTA

2 U POTRAZI ZA SMISLOM ÆIVOTA

NakladnikStudio Moderna

Zagreb

Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno iliu cijelosti, samo uz pisano dopuπtenje nakladnika

UrednikVeseljko Stojak

LekturaMiroslav VukmaniÊ

KorekturaBranka VukmaniÊ

TisakStudio Moderna

3

Franjo Wagenhofer

U POTRAZIZA SMISLOM

ÆIVOTADrugo izdanje

Studio ModernaZagreb, 2014.


CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 871394

www.nsk.hr

ISBN 978-953-7937-04-1

Svi biblijski tekstovi navedeni suiz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti

5

Ovu knjigu posveÊujemsvima koji æele postiÊi

pravi smisao sadaπnjeg æivota


“Da, Sin »ovjeËji doπao je da traæii spasi πto je izgubljeno.”

(Luka 19,10)

7

Dragi prijatelju,

Pred tobom je drugo izdanje knjige U potrazi zasmislom æivota. Æelja mi je da i ovo drugo izdanje budetako dobro prihvaÊeno kao prvo te da mnogima pomo-gne u rjeπavanju opÊeljudske zagonetke o smislu æivota.

Ovo je knjiga koju bi svatko tko dræi do sebe trebaoproËitati. Zaπto? Zato πto je to πtivo namijenjeno svako-me tko je zainteresiran da ostvari pravi smisao æivotana ovoj Zemlji.

Traæiπ li unutarnji mir? Æeliπ li novi poËetak u svo-jem æivotu? Traæiπ li izvor duπevne snage? Æeliπ li iÊiuzviπenim stazama æivota? Traæiπ li smisao u svojojpatnji? Traæiπ li put kroz ovo uzburkano doba?

Za ljude koji se bore s takvim pitanjima zamiπljenaje i sastavljena ova knjiga, a sve u æelji da im pomogneu rjeπavanju velikih æivotnih pitanja i problema.

Prigodom Ëitanja ove knjige svaki Ëitatelj treba imatina umu da se ona obraÊa izravno njemu. Bio on vjernikili nevjernik, krπÊanin ili nekrπÊanin, svatko je pozvanodluËivati o svojem æivotnom putu. »itajuÊi poglavljaove knjige svatko moæe upoznati svoje osobno stanje ishvatiti da u izboru æivotnog puta postoje samo dvijemoguÊnosti.

Svaki Ëovjek æeli lijep i uspjeπan æivot. Sve πtoradimo, radimo zato da nam bude ljepπe i bolje. Ali


zaπto mnogo puta to ne postiæemo? I moæe li se uopÊeto postiÊi? Odgovore Êemo naÊi u ovoj knjizi. Ponueniodgovori zasigurno mogu pomoÊi svakome tko iskrenotraga za pravim smislom æivota.

Neka to bude i tvoje iskustvo!

Franjo Wagenhofer, profesor

9

Uvod

»ovjek se oduvijek zanima za skrivene zagonetkesvojega postojanja. Sâm æivot je tajna koja oduvijekprivlaËi sve naraπtaje ljudskog roda. Na niz pitanja izovog podruËja mnogi su u proπlosti pokuπali dati za-dovoljavajuÊe odgovore. Danas, kad je svijet preopte-reÊen raznim neprilikama — kad su duhan, alkohol idroga uπli posebno u svijet mladih; kad se braËne zajed-nice raspadaju ËeπÊe nego ikada; kad ponestaje ljubavii snage; kad nas prati razoËaranje i strah od rata, pri-rodnih nepogoda ili zagaenja — postavljamo niz pita-nja u svezi sa smislom æivota:

• Tko sam ja? Tko je Ëovjek?• Odakle smo? Kako smo doπli na ovaj svijet? Ka-

mo idemo?• Zaπto æivimo? ©to je smisao æivljenja? Ima li

uopÊe smisla æivjeti, ili je æivot besmislen?• »emu takav svijet?• Ima li æivot svoju svrhu i cilj? Ako ima, πto je

svrha i cilj æivota? Ili jednostavno: zaπto smo uop-Êe doπli na ovaj svijet?

Ovo traæenje smisla æivota prisutno je u svim uzra-stima razumnih biÊa. VeÊ mala djeca postavljaju pitanjaiz podruËja æivota. Tinejdæeri su Ëesto zbunjeni kad tre-


baju odgovoriti na ovo æivotno vaæno pitanje. Odrasli istariji razliËito rjeπavaju ovu æivotnu zagonetku. TakoÊe obitelj u toplom domu, gdje nema veÊih problemakad je u pitanju posao, zdravlje, uËenje djece u πkoli,ponaπanje, spavanje i sliËno, drukËije govoriti o ovomproblemu — s puno optimizma i pozitivnim pristupom;od obitelji u kojoj je otac pijanac, a majka i djeca na-puπtaju kuÊu u potrazi za boljim uvjetima æivota. »o-vjek koji tako neπto doæivljava moæe govoriti samo opromaπenom ili besmislenom æivotu. Student to gledadrukËije od radnika koji na kiπi Ëeka autobus. Æena kojapati u bolnici gleda drukËije od one koja se sunËa naplaæi. Vjernik drukËije od nevjernika.

»ovjeku je svojstveno ispitivati znaËenje æivota. Za-πto? Zato πto je pritom rijeË o osobnoj sreÊi, o osobnompostojanju. Æelimo biti sretni. Æelimo da æivot ima nekismisao. Æelimo spoznati svoju svrhu i smisao postoja-nja.

Ponekad se smisao neke pojave otkriva kad ispita-mo njezin poËetak. Kako je sve poËelo? Kako je poËeoæivot na Zemlji? Odakle dolazimo? ©to znamo o naπempodrijetlu? Moæda Êemo reÊi: od naπih roditelja. Dijeteraste, razvija se i mi pratimo taj uspon. Moæda je utome smisao æivota? Ali onda dolazi starost, bolest ismrt. Opet pratimo ovaj pad i zakljuËujemo: Raanjenije rjeπenje.

Moæe li odgovor dati tumaËenje postanka ljudskogroda?

11

Kako i zaπto smodoπli na ovaj svijet?

Nastanak svijeta i ËovjekaPostoji mnogo teorija o nastanku svijeta i Ëovjeka.

Za nas krπÊane, koji vjerujemo Bibliji ili Svetom pismukao Boæjoj objavi, nije problem o tome pisati i govoriti.Iz Biblije, koja je glavni temelj i izvor svih naπih uvje-renja, doznajemo da Boæja rijeË ima stvaralaËku snagu.Po njoj je sve stvoreno. Po njoj je sve nastalo. Po njojje stvoren i æivot na Zemlji. I sama Biblija je BoæjarijeË, koju je On uputio svojim stvorenjima. Ona govorio tajni æivota. Ona nam otkriva ljepotu te tajne prekokoje se sve viπe pribliæavamo Stvoritelju æivota. Biblijanam pomaæe da odgovorimo na pitanja o smislu æivotai zaπto smo uopÊe doπli na ovaj svijet. Ona govori ostvaranju svijeta i Ëovjeka; o tim poËecima æivota naovoj Zemlji.

Na prvim stranicama Biblije Ëitamo: “U poËetkustvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaπe pusta i prazna;tama se prostirala nad bezdanom, i Duh Boæji lebdio jenad vodama.” (Postanak 1,1.2)

Ako proËitamo cijelo prvo poglavlje Knjige Postan-ka, doznat Êemo kako je Bog za πest dana uredio i


nastanio naπu Zemlju æivim biÊima — biljkama, æivo-tinjama i Ëovjekom kao krunom stvaranja. O zavrπetkudjela stvaranja Ëitamo u drugom poglavlju iste knjige:“Tako bude dovrπeno nebo i zemlja sa svom svojomvojskom. I sedmoga dana Bog dovrπi svoje djelo kojeuËini. I poËinu u sedmi dan od svega djela koje uËini.I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj danpoËinu od svega djela svoga koje uËini. To je postanakneba i zemlje, tako su stvarani.” (Postanak 2,1-4) To jeprvi izvjeπtaj o stvaranju svijeta i Ëovjeka zapisan u Bi-bliji.

Zaπto je Bog stvorio ovaj planet i nastanio ga æivimbiÊima? Zaπto je meu njima posebno izdvojio Ëovje-ka?

U Knjizi proroka Izaije Ëitamo: “Ovako govori Ja-hve, Svetac Izraelov, njegov tvorac: ‘Zar je vaπe da meo mojoj djeci pitate, i da mi nad djelom ruku mojihzapovijedate? Ja sam naËinio zemlju i Ëovjeka na njojstvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovi-jedam svim vojskama njihovim.’ ... Da, ovako govoriJahve, nebesa Stvoritelj — on je Bog — koji je oblikovaoi sazdao zemlju, koji ju je uËvrstio i nije je stvorio pu-stu, veÊ ju je uobliËio za obitavanje: ‘Ja sam Jahve inema drugoga.’” (Izaija 45,11.12.18) Zapazimo rijeËikoje izgovara sâm Gospodin Bog: “Ja sam naËinio ze-mlju i Ëovjeka na njoj stvorio...” Zaπto? Ne da budepusta i prazna, nego da se na njoj æivi i stanuje.

Biblija Ëovjeku, kao jednom od stvorenja, posve-Êuje posebnu pozornost. Iz pojedinih tekstova Ëini namse kao da Bog daje Ëovjeku preveliku vlast nad ostalimstvorenjima: “I reËe Bog: ‘NaËinimo Ëovjeka na svojusliku, sebi sliËna, da bude gospodar ribama morskim,

13

pticama nebeskim i stoci — svoj zemlji — i svim gmi-zavcima πto puze po zemlji!’ Na svoju sliku stvori BogËovjeka, na sliku Boæju on ga stvori, muπko i æenskostvori ih. I blagoslovi ih Bog i reËe im: ‘Plodite se imnoæite i napunite zemlju, i sebi je podloæite! Vladajteribama u moru i pticama u zraku i svim æivim stvoro-vima πto puze po zemlji!’” (Postanak 1,26-28)

»ovjek je stvoren “na sliku Boæju” — sliËan Bogu.U Ëemu je to Ëovjek bio sliËan Bogu? U PoslaniciEfeæanima, koju je napisao apostol Pavao, Ëitamo: “Ida se obuËete u novoga Ëovjeka, stvorena na sliku Bo-æju u istinskoj pravednosti i svetosti.” (Efeæanima 4,24)Stvoreni Ëovjek nije bio samo æivo biÊe. On se u mno-goËemu razlikovao od drugih biÊa. Bio je obdaren razu-mom. Imao je svijest o svojem postojanju. Imao je slo-bodnu volju, slobodu odluËivanja. Istinska pravednost isvetost Ëinile su ga sliËnim Bogu. »ovjek nije bio jed-nostavno izloæen milosti i nemilosti podraæaja i reflek-sa, kao æivotinje koje pomoÊu svojih osjetila, njuπkajuÊii zirkajuÊi, prikupljaju podatke o svojoj okolini. Æivoti-nja ne moæe “doÊi k sebi” i nije svjesna da postoji. IËovjek prima osjetilne dojmove i podraæaje, ali ih onmoæe svjesno nadzirati i sve razmotriti. Pa Ëak i svojuvlastitu misao. I u tome leæi njegova odgovornost.

RijeËima: “Napunite zemlju i sebi je podloæite! Vla-dajte ... svim æivim stvorovima...” kao da Bog daje Ëo-vjeku pravo da se prema drugim stvorenjima ponaπa posvojoj volji i kao da ne snosi nikakvu odgovornost zasvoje ponaπanje. Ne smijemo zaboraviti da je Ëovjekstvoren “na sliku Boæju”, dakle sliËan Bogu. Bog ga jeuËinio sliËnim sebi po tome πto mu je dao vlast dagospodari nad drugim stvorenjima. Ali Ëovjek treba biti

NASTANAK SVIJETA I »OVJEKA


sliËan Bogu i u tom gospodarenju, to jest u svom odno-su prema drugim stvorenjima. Kakav je to odnos? To jeodnos ljubavi. Kao πto je Bog sve stvorio iz ljubavi, isve je bilo veoma dobro, tako i Ëovjekov odnos premasvim Boæjim stvorenjima treba biti pun ljubavi. Po tompoloæaju, vlasti i Ëasti koju je Bog dao Ëovjeku, Ëovjekse naπao u odgovornosti za druga stvorenja. O tomeËitamo: “Jahve, Bog, uzme Ëovjeka i postavi ga u eden-ski vrt, da ga obrauje i Ëuva.” (Postanak 2,15)

»ovjek postaje Ëuvar stvorenoga. On je znao dastvorenja nisu dobra samo zato πto sluæe Ëovjeku, negosu dobra time πto postoje, πto je Stvoritelj æelio da po-stoje kako zemlja ne bi bila “pusta i prazna”. Bog sveto nije dao u vlasniπtvo Ëovjeku, nego ga je postaviogospodarom, upraviteljem i Ëuvarom svega na zemlji.Ta razlika izmeu vlasnika i upravitelja jasno je pri-kazana u Bibliji: “Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijeti svi koji na njemu æive.” (Psalam 24,1) “Jahve, Gospodenaπ, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veliËanstvom nebonatkriljujeπ! ... Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,mjesec i zvjezde πto ih uËvrsti — pa πto je Ëovjek da gase spominjeπ, sin ËovjeËiji te ga pohodiπ? Ti ga uËinimalo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni.Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod nogesve podloæi.” (Psalam 8,1.4-7)

»ovjek u Edenskom vrtu“I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj

smjesti Ëovjeka koga je napravio.” (Postanak 2,8) Bioje to prekrasan dom za vjeËno uæivanje Ëovjeku. Boæjavolja je bila da na Zemlji æive biÊa, stvorenja koja Êe

15

imati svoju ulogu i svrhu. Tako je i Ëovjek, kao krunastvaranja, imao svoju svrhu, smisao i cilj. »ovjekovpravi smisao Stvoritelj je stavio u sámo njegovo posto-janje. On je htio ljudska biÊa, æelio je da budu dio cje-lokupne æivotne stvarnosti. Boæja je namjera bila daËovjek bude sretan i zadovoljan, da svojim postojanjemuæiva u vjeËnoj Boæjoj ljubavi, u zajedniπtvu svetih biÊai da se raduje i kliËe Stvoritelju.

Æivot u raju — rekli bismo. Bio je samo jedan uv-jet: “Jahve, Bog, zapovjedi Ëovjeku: ‘Sa svakoga stablau vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zlada nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiπ, zacijeloÊeπ umrijeti!’” (Postanak 2,16.17) Traæila se posluπnost,dragovoljna posluπnost Bogu.

I tako je Ëovjek postao dio nebeske obitelji. ©to jebio smisao svega stvorenoga? Zaπto smo doπli na ovajsvijet?

• Zemlja je naËinjena da se na njoj stanuje i æivi.• »ovjek i ostala biÊa trebala su ispuniti Zemlju,

namnoæiti se.• Kao gospodar i Ëuvar svega stvorenoga Ëovjek je

trebao vjeËno proslavljati svojega Stvoritelja i uæi-vati u ljepotama stvorenoga. Roditelji i djeca tre-bali su uæivati u blaæenstvu zemaljskog raja. Bioje to vjeËni æivot u radosti i zadovoljstvu, bezboli, patnje i smrti. Eto, za to smo stvoreni. Za tosmo doπli na ovaj svijet. To je bio Boæji plan zaËovjeka na ovoj Zemlji.

Ali, doπlo je do promjene. ©to se dogodilo?

»OVJEK U EDENSKOM VRTU


Prvi Ëovjekov grijehZaπto je doπlo do promjene? Zaπto je ovaj Boæji

plan s Ëovjekom poremeÊen za neko vrijeme? O tomeËitamo u Bibliji: “Zmija bijaπe lukavija od sve zvjeradiπto je stvori Jahve, Bog. Ona reËe æeni: ‘Zar vam jeBog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?’Æena odgovori zmiji: ‘Plodove sa stabala u vrtu smije-mo jesti. Samo za plod stabla πto je nasred vrta rekaoje Bog: Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’Nato Êe zmija æeni: ‘Ne, neÊete umrijeti! Nego zna Bog:onog dana kad budete s njega jeli otvorit Êe vam se oËi,i vi Êete biti kao bogovi, koji razluËuju dobro i zlo.’Vidje æena da je stablo dobro za jelo, za oËi zamamlji-vo, a za mudrost poæeljno: ubere ploda njegova i poje-de. Dade i svom muæu, koji bijaπe s njom, pa je i onjeo.” (Postanak 3,1-6)

©to se dogodilo? Uvjet vjeËnog æivota doπao je upitanje! Koji je to bio uvjet? Posluπnost! Adam i Evanisu posluπali Boæju volju. Prestupili su Boæju zapovi-jed i tako prekinuli zajednicu s Bogom. Bio je to poku-πaj da Ëovjek æivi odvojeno od Boga. Odjedanput munije bilo ugodno u Boæjoj prisutnosti. Biblija kaæe: “UtoËuju korak Jahve, Boga, koji je πetao vrtom za dnevnogpovjetarca. I sakriju se — Ëovjek i njegova æena — predJahvom, Bogom, meu stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovneËovjeka: ‘Gdje si?’ reËe mu. On odgovori: ‘»uo samtvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih.’Nato mu reËe: ‘Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sastabla s kojega sam ti zabranio jesti?’ »ovjek odgovori:‘Æena koju si stavio uza me — ona mi je dala sa stabla,pa sam jeo.’ Jahve, Bog, reËe æeni: ‘©to si to uËinila?’

17

‘Zmija me prevarila, pa sam jela’, odgovori æena.” (Po-stanak 3,8-13)

Nestalo je radosti i mira, nestalo je æelje za proslav-ljanjem Boga. U njima se dogodila Ëudna promjena.Nastupili su strah i skrivanje pred Bogom, osjeÊaj kriv-nje i pokuπaj prebacivanja krivice na drugoga.

Koje su posljedice? “A æeni reËe: ‘TrudnoÊi tvojojmuke Êu umnoæit, u mukama djecu Êeπ raati. ÆudnjaÊe te muæu tjerati, a on Êe gospodarit nad tobom.’ AËovjeku reËe: ‘Jer si posluπao glas svoje æene te jeo sastabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavπi: S njega danisi jeo! — evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: strudom Êeπ se od nje hraniti svega vijeka svog! RaatÊe ti trnjem i korovom, a hranit Êeπ se poljskim rasli-njem. U znoju lica svoga kruh svoj Êeπ jesti dokle se uzemlju ne vratiπ: ta iz zemlje uzet si bio — prah si, uprah Êeπ se vratit.’” (Postanak 3,16-19)

Teπki æivotni uvjeti, stradanja duπe i tijela, ratovi,nesreÊe, bolest i smrt — posljedice su Adamovog prije-stupa. U njemu je cijelo ËovjeËanstvo postalo greπno, akao takvo osueno je na stradanja i smrt. Biblija kaæe:“Prema tome, kao πto po jednom Ëovjeku ue grijeh usvijet a po grijehu smrt, tako smrt prijee na sve ljudejer svi sagrijeπiπe.” (Rimljanima 5,12)

Bog to nije æelio. On nije svijet stvorio takvim. Toje djelo Ëovjeka koji je ustao protiv Boæjeg zakona.»ovjek se pobunio protiv Boæjeg savrπenog plana osretnom æivotu na ovoj Zemlji. U ovoj pobuni bio jepodræan i nagovoren od Sotone ili avla, “jer je avaogreπnik od poËetka”. (1. Ivanova 3,8)

I tako je Adam prekinuo vezu sa sreÊom, mirom izajednicom s Bogom, pa nam je preostalo samo ono πto

PRVI »OVJEKOV GRIJEH


je sa sobom donio nama u nasljedstvo. I onda, prekoKajina, koji je ubio brata Abela, pa preko potopa uvrijeme Noe, preko zidanja babilonske kule pa sve dodanaπnjih dana moæemo pratiti udaljavanje Ëovjeka odBoga i traæenje nekog smisla æivota.

©to je sada smisao æivota?©to je smisao æivota nakon Ëovjekovog pada u gri-

jeh, nakon odbijanja posluπnosti Bogu? ©to je sada smi-sao æivota?

Tijekom povijesti ljudskog roda ljudi su razliËitoodgovarali na pitanje o smislu æivota; razliËito su rjeπa-vali pitanje zaπto æivimo. Mnogi primjeri govore o to-me. Na jednom sveuËiliπtu studentima su postavljenadva pitanja: “Zaπto æivimo?” i “©to je svrha æivota?”Nakon jednosatnog razmiπljanja, studenti su predali svojeodgovore. Mogli su se podijeliti u negativne i pozitivne.Jedan je napisao: “Æivjeti i uæivati, a niπta ne raditi”;drugi: “Æivim zato da steknem poloæaj i zaradim mnogonovca.”

I sâm sam vrπio anketu u prvom i drugom razredusrednje πkole. Evo nekih odgovora:

“Ne znam ni sama zaπto æivim.”“Zato πto sam se rodila i moram æivjeti.”“Æivim da volim i uæivam.”“Ne znam.”“Da budem sretan i da se zabavljam.”“Ne znam svrhu svog æivota.”“Moj æivot nema svrhe.”“Nisam sretna πto sam se rodila.”“Æivim da volim”, i sliËno.

19

I Biblija iznosi niz primjera kako su pojedinci rje-πavali ovo æivotno pitanje. U Knjizi Postanka Ëitamo:“ReËe Ezav Jakovu: ‘Daj mi toga crvenog variva dapojedem, jer sam izgladnio.’ Stoga mu je ime Edom. AJakov odgovori: ‘Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!’Ezav reËe: ‘Evo me skoro na smrti; πto Êe mi prvorod-stvo!’ Jakov nastavi: ‘Prije mi se zakuni!’ On mu sezakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo. TadaJakov dade Ezavu kruha i Ëorbe od soËivice. Jeo je ipio, onda se digao i otiπao. Tako Ezav pogazi svojeprvorodstvo.” (Postanak 25,30-34)

Kako je Ezav rjeπio ovaj æivotni problem? ©to je zanjega bilo vaænije u æivotu, blagoslov prvorodstva, ilijelo i piÊe? Ovo drugo: jesti i napiti se. Njegov odgovoru traæenju smisla æivota bio je negativan.

Drugi primjer moæemo pronaÊi u Knjizi Brojeva:“Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa zajelom. Izraelci se opet upute u jadikovanje, govoreÊi:‘Tko Êe nas nasititi mesom? SjeÊamo se kako smo uEgiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prase, lukai Ëeπnjaka. Sad nam æivot vene; nema niËega osim manepred naπim oËima.’” (Brojevi 11,4-6)

Jesu li oni pravilno rjeπavali æivotno pitanje? Je lito bio pravi odgovor na smisao æivota? Zemaljska do-bra bila su im na prvom mjestu. Nebeski kruh, mana —“okus joj bijaπe kao okus kolaËa zgotovljena u ulju”,kako piπe u osmom retku istog poglavlja — nije zado-voljio njihove potrebe. Sámo zadovoljavanje tjelesnihpotreba bilo je njihovo opredjeljenje.

Kakav je bio kraj ovakvog odgovora na æivotnopitanje? Biblija kaæe: “Tada Jahve zapovjedi te zapuh-nu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor,

©TO JE SADA SMISAO ÆIVOTA?


na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva laktaiznad zemlje. Narod je ustao te je toga cijeloga dana,svu noÊ i cio sutraπnji dan skupljao prepelice. Onaj tkoih je skupio najmanje imao je deset homera. Zatim ihrazastrijeπe oko tabora. Meso joπ bijaπe meu njihovimzubima — joπ ga nisu proævakali — kadli planu Jahvingnjev protiv naroda: Jahve udari narod straπnim po-morom. Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer suondje pokopali one koji se bijahu polakomili.” (Brojevi11,31-34) Bilo je to negativno rjeπenje.

U Prvoj knjizi o Kraljevima Ëitamo joπ jedan pri-mjer negativnog rjeπenja æivotnog pitanja: “Nakon tihdogaaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vino-grad kraj palaËe Ahaba, kralja samarijskog, i Ahab ova-ko reËe Nabotu: ‘Ustupi mi svoj vinograd da mi budeza povrtnjak, jer je blizu moje kuÊe. Ja Êu ti dati za njbolji vinograd, ili, ako to æeliπ, dat Êu ti novca kolikovrijedi.’ Ali Nabot reËe Ahabu: ‘Jahve me saËuvao odtoga da ti ustupim baπtinu svojih otaca!’ Ahab se vratikuÊi mrk i ljutit zbog rijeËi koju mu je Nabot Jizreelacrekao: ‘Ne dam ti baπtine svojih otaca.’ Legao je napostelju i okrenuo lice, i nije htio okusiti hrane. Doemu njegova æena Izebela i reËe: ‘Zaπto si zlovoljan i nemariπ za hranu?’ On joj odgovori: ‘Govorio sam NabotuJizreelcu i rekao mu: Ustupi mi svoj vinograd za novac,ili, ako ti je draæe, dat Êu ti drugi vinograd za taj. Alimi je on rekao: Ne dam ti svoga vinograda.’ Tada muæena Izebela reËe: ‘Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izra-elom! Ustani i jedi, i budi dobre volje. Ja Êu ti pribavitivinograd Nabota Jizreelca.’ I napisa ona pisma u imeAhabovo i zapeËati ih kraljevskim peËatom. Pisma jeposlala starjeπinama i glavarima Nabotovim sugraa-

21

nima. U tim je pismima napisala: ‘Proglasite post ipostavite Nabota na Ëelo naroda. Postavite prema nje-mu dva nitkova koji Êe ga optuæiti: Proklinjao si Bogai kralja! Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine.’ IuËiniπe ljudi Nabotova grada, starjeπine i glavari, kakoim je Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismimakoja im je uputila. Proglasiπe post i Nabota postaviπena Ëelo naroda. Tada dooπe dva nitkova, sjedoπe munasuprot, i optuæiπe Nabota pred narodom: ‘Nabot jeproklinjao Boga i kralja.’ I tako izvedoπe Nabota izvangrada, zasuπe ga kamenjem, i on pogibe. Zatim poruËi-πe Izebeli: ‘Nabot je kamenovan i umro je.’ Poπto jeIzebela Ëula da je Nabot kamenovan i da je umro, reËeAhabu: ‘Ustani i zaposjedni vinograd πto ti ga NabotJizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot viπe nijeæiv, on je mrtav.’” (1. o Kraljevima 21,1-15)

Spor koji je nastao izmeu kralja Ahaba i Nabotarjeπen je silom. JaËi je tako uniπtio slabijeg. Zemaljskadobra ponovno su bila na prvom mjestu. Bilo je to joπjedno negativno rjeπenje æivotnog pitanja.

Iz vremena proroka Izaije navodimo primjer kojipokazuje kako su neki ljudi u njegovo vrijeme rjeπavaliovo æivotno pitanje: “Gospod, Jahve nad Vojskama, pozi-vaπe vas u dan onaj da plaËete i tugujete, da obrijeteglave i pripaπete kostrijet. A gle: radost i veselje, ubijajugoveda i kolju ovce; jedu meso i piju vino: ‘Jedimo ipijmo, jer sutra nam je mrijeti.’ Ali Jahve nad Vojskamaobjavi mi: ‘Dok ne umrete, grijeh taj neÊe vam se opro-stiti’, reËe Jahve, Gospod nad vojskama.” (Izaija 22,12-14) Opredjeljenje mnogih u vrijeme proroka Izaije biloje jesti i piti. I njih svrstavamo u negativna rjeπenjaæivotnog pitanja.



Na sliËan naËin reagirali su suvremenici apostolaPavla u prvom stoljeÊu poslije Krista: “Mnogi, naime,o kojima sam vam Ëesto govorio, a sada sa suzamagovorim, æive kao neprijatelji kriæa Kristova. Njihov jesvrπetak propast; njihov je bog trbuh; njihov je ponosu njihovoj sramoti. Oni misle samo na zemaljske stva-ri.” (Filipljanima 3,18.19) I ti su ljudi mislili samo nazemaljske stvari. RijeËi: “njihov je bog trbuh” upuÊujuna opredijeljenost: jesti i piti, jer Êemo sutra umrijeti.

I u novijoj povijesti nalazimo sliËna opredjeljenja.Kad su Europljani osvajali Ameriku, trebalo je podije-liti zemlju vojnicima. Kapetan je rekao neka svatko uz-me zemlje onoliko koliko moæe proÊi od izlaska dozalaska sunca. Najprije je poπao najbolji vojnik. KrËioje pred sobom i gledao da πto viπe obuhvati. Kad jeuveËer doπao natrag, pao je od umora i izdahnuo. Ka-petan je naredio da mu iskopaju grob: dva kubiËna me-tra zemlje. Kako je ovaj vojnik rijeπio svoje æivotnopitanje? Negativno.

Dvadesetogodiπnja studentica pisala je uredniπtvujednog Ëasopisa pismo pod naslovom: “Ima li smislaubiti se?” Napisala je: “NeÊu vam pisati o tome kakosam lijepa i tako dalje, nego o mom najveÊem problemu— osamljenosti. Ne znam zaπto, a ipak sam toliko samai Ëesto pomislim da sam roena samo za patnju. KrπÊan-ski mladiÊi? Ah oni! Isti su potpuno kao i svi ostali...Zar su zaista svi ljudi toliko pokvareni, odvratni i laælji-vi? Kamo god se okrenem, svi samo laæu i laæu. …Svijet je odvratan. Gledaju tue greπke samo da bi togajadnog nesretnika uvukli u zlo i poslije udarili na njego-ve slabosti. Ovaj æivot, zaista, nema smisla. Strpljenje?Nemam ga viπe. Niπta na ovom planetu ne postoji πto

23

bi me zanimalo, sve mi se Ëini pokvareno iz temelja.Sve je æalosno i crno. Nekad mi se Ëini da i suncetamni. I Bog dopuπta da netko pati, dok se drugi kupajuu sreÊi. Zar je to pravedno? Nemojte mi odgovoriti daje to naπ kriæ ili da svatko ima svoj kriæ. Imamo ga svi,samo netko zlatan i mali, a netko olovni i veliki. To jenepravda, isto kao biti sam s dvadeset godina, biti slom-ljen i bez nade, bez vjere i volje za bilo πto. Morate meshvatiti, ja sam na rubu provalije. Nemam nigdje mira.Ljudi viπe nema, a mislim da ih nikad nije ni bilo.MladiÊi bez poπtivanja, djevojke degradirane, roditeljiautomati. Zar vrijedi æivjeti za takav svijet? Zar zaistatreba traæiti utjehu? Ne, dragi moji, sigurno ne, jer jezaista sve to bez nade. »emu maπtati o skladnoj obiteljikad mladiÊ prilazi djevojci i traæi samo ‘krevet’. Zaπtoæivjeti? Jedino rjeπenje je ubiti se. Zar postoji cilj? I πtoje zapravo cilj? Kad se ostvari, opet praznina, duboka,tamna i teπka. Vjerujte, piπem sabrano i niπta nije izmi-πljeno. Tako sam oËajna, tako sama i prevarena... Boæe,kako si nepravedan!”

Pismo ove djevojke izraæava traæenje smisla æivotau ovom tragiËnom svijetu. Ona je izgubila svaku nadui smatra da nema rjeπenja. Samoubojstvo bi bilo nega-tivan odgovor. Pozitivno je πto ona uvia stanje i traæipomoÊ u rjeπavanju æivotnog pitanja.

Jedan od studenata, koje smo ranije spomenuli, vra-tio je prazan papir. Dugo je razmiπljao i nije dao odgo-vor. SliËan sluËaj imamo zabiljeæen i u Svetom pismu,kad se narod nije odluËio ni za πto. To je neko neutralnostanje: “Ilija pristupi svemu narodu i reËe: ‘Dokle Êetehramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga;ako je Baal, slijedite njega.’ A narod mu nije niπta od-



govorio.” (1. o Kraljevima 18,21) Njihov odgovor jeπutnja. Svejedno im je... Oni su negativno rijeπili æivo-tni problem.

Kako mi danas odgovaramo na ovo pitanje? ©to misvojim æivljenjem govorimo? Nismo li i mi Ëesto sliËniEzavu, svjetini u Izraelu, kralju Ahabu, Judejcima, su-vremenicima apostola Pavla, osvajaËu Amerike, studen-tima ili narodu Ilijina doba?

Netko je rekao: “©to vrijedi æivjeti, ako ne posti-gnemo takav æivot koji odgovara pravoj svrsi i pravomsmislu æivota?”

©to bi bilo pozitivno rjeπenje? Kako bi glasio pozi-tivan odgovor na pitanja: “©to je sada smisao æivota?Zaπto æivimo?” Jedan od odgovora mogao bi biti: “Das ovog svijeta odem bolji nego πto sam doπao.”

Potraæimo u Gospodnjoj knjizi, u Bibliji, pozitivnorjeπenje i Boæju poruku Ëovjeku. Iako je po Adamu do-πlo do odvajanja Ëovjeka od Boga, Bog nas nije zauvi-jek napustio. On nam daje priliku da ponovno postane-mo Njegova djeca, da ponovno budemo sliËni Njemu.U Prvoj Ivanovoj poslanici Ëitamo: “Ljubljeni, sada smodjeca Boæja, a πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Aliznamo: kad se to oËituje, bit Êemo mu sliËni, jer Êemoga vidjeti onakva kakav jest.” (1. Ivanova 3,2) A u Po-slanici Efeæanima Ëitamo: “Ali sada, u Kristu Isusu, vikoji ste nekoÊ bili ‘daleko’ postadoste ‘blizu’ krvlju Kri-stovom. ... Prema tome, niste viπe tuinci i gosti, negoste sugraani svetih i ukuÊani Boæji.” (Efeæanima 2,13.19)

Bog nam daje priliku da budemo Njegovi ukuÊani,domaÊi i sugraani svetih. Isti pisac nastavlja: “A naπaje domovina na nebesima, odakle i Spasitelja postojano

25

oËekujemo, Gospodina Isusa Krista, koji Êe, prema dje-lotvornosti kojom moæe sve podloæiti sebi, preobrazitinaπe bijedno tijelo i uËiniti ga jednakim svome slavnomtijelu.” (Filipljanima 3,20.21) U Poslanici Hebrejimapiπe da smo ovdje samo privremeno: “Jer ovdje nemamotrajnog grada, veÊ traæimo buduÊi!” (Hebrejima 13,14)

Bog æeli obnoviti svoju sliku u nama: “Velim i za-klinjem da sa sebe skinete i odloæite staroga Ëovjekakoji pripada prijaπnjem naËinu æivota, Ëovjeka koji uvaravim poæudama ide u propast, te da se iz dana u danobnavljate duhom u kojem mislite i da se obuËete unovoga Ëovjeka, stvorena na sliku Boæju u istinskoj pra-vednosti i svetosti.” (Efeæanima 4,22-24)

Pozvani smo da proslavljamo Boga: “Zato se uvijeki molimo za vas da vas Bog naπ uËini dostojnima pozivai da snaæno dovede do savrπenstva svako nastojanje okodobrote i svaku vjersku djelatnost, ‘da se proslavi’ uvama ‘ime’ naπega ‘Gospodina’ Isusa — i vi u njemu —u skladu s miloπÊu naπega Boga i Gospodina Isusa Kri-sta.” (2. Solunjanima 1,11.12) U Prvoj poslanici Solu-njanima Ëitamo: “Jer nas Bog nije odredio za svojusrdæbu, veÊ za postignuÊe spasenja po naπem GospodinuIsusu Kristu, koji umrije za nas da mi, æivi ili mrtvi,sjedinjeni s njim uemo u æivot.” (1. Solunjanima 5,9.10)

PostignuÊe spasenja i vjeËni æivot smisao je sadaπ-njeg æivota! To je pozitivno rjeπenje. To je povratak uprvobitno stanje. Bog nas nije odredio za svoju srdæbu,za patnje, boli, ratove, nesreÊe i smrt. On nas je stvorioza vjeËni æivot. VjeËni æivot je najvaæniji. Eva i Adamsu pali na ispitu posluπnosti, ali Boæji plan s Ëovjekomnije promijenjen. On je samo prekinut za neko vrijeme,da bi se dala prilika svakom razumnom biÊu da se slo-



bodno opredijeli za vjeËni æivot u nebeskom kraljev-stvu, ili za vjeËnu smrt. Slobodu izbora koju su imaliEva i Adam, ima svako razumno biÊe roeno na Zemlji,i stoga moæe slobodno izabrati negativno ili pozitivnorjeπenje, odnosno pravi smisao æivota.

Pravi smisao æivota jest postignuÊe vjeËnog æivota.Kad to postane smisao naπeg æivota, iskazuje se u æeljida o tome govorimo drugima i da tu svoju radost pre-nesemo na njih. DijeleÊi tu radost s drugima, mi pro-slavljamo Boga, pomaæemo da i naπi bliænji dou uvjeËni æivot, a i naπe spasenje je sigurnije. Zato bismomogli ovako reÊi: “Æivim zato da proslavim Boga i spa-sim sebe i svoje bliænje.” Tada Êe nam jelo i piÊe bitiza okrepu tijela, naπe bogatstvo bit Êe na blagoslov na-ma i bliænjima, a naπa mladost ili starost bit Êe na radostnama i onima kraj nas.

Ljudi su razliËito rjeπavali ovaj æivotni problem irazliËito odgovarali na ovo pitanje. Neki su traæili smi-sao u jelu i piÊu, neki u bogatstvu, neki su se πutkepredali sudbini; a bilo je onih koji su to rijeπili pozitiv-no naπavπi pravi smisao æivota. ©to Êete vi uËiniti? ©toÊete vi odgovoriti na ovo pitanje?

Dok razmiπljamo πto Êemo odgovoriti i kako Êemorijeπiti ovo æivotno pitanje, ne zaboravimo da smo ovdjeprivremeno; da moæemo ponovno biti Boæja djeca, uku-Êani i sugraani svetih; da smo pozvani na postignuÊespasenja i proslavljanje Boga. Ne zaboravimo da jenajvaæniji vjeËni æivot, a da je sloboda izbora pred na-ma. Isusov poziv je: “Doite k meni svi koji ste umornii optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28)

Kao nekada pred Adamom, kao nekada pred Iz-raelom, tako je i pred nama izbor: “Gledaj! Danas preda

27

te stavljam: æivot i sreÊu, smrt i nesreÊu. ... Uzimamdanas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vasstavljam: æivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. Æivot,dakle, biraj, ljubeÊi Jahvu, Boga svoga, sluπajuÊi nje-gov glas, prianjajuÊi uz njega, da æiviπ ti i tvoje potom-stvo. Ta on je æivot tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirnomogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocimatvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da Êe im je dati.”(Ponovljeni zakon 30,15.19.20)

Izaberi æivot! — to je Gospodnji poziv. Vjerujemda svi volimo æivjeti i da svi æelimo postiÊi pravi smi-sao æivota. ©to trebamo uËiniti da bismo to ostvarili?



“Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a πto Êemo biti,joπ se nije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje,

bit Êemo mu sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakvakakav jest.”

(1. Ivanova 3,2)

29

Kako postiÊi pravismisao æivota?

Prije nego πto odgovorimo na ovo pitanje, æelio bihvas podsjetiti da, iako je po Adamu doπlo do odvajanjaËovjeka od Boga, Bog nas nije zauvijek napustio. Onnam daje moguÊnost da ponovno postanemo Boæja dje-ca, da ponovno budemo sliËni Njemu, da se vratimo uprvobitno stanje. On nas poziva da budemo NjegoviukuÊani, domaÊi i sugraani svetih (vidi Efeæanima2,19).

Ovdje smo privremeno. Naπa domovina je na ne-besima. PostiÊi spasenje i vjeËni æivot smisao je sada-πnjeg æivota. Bog nas je stvorio za vjeËni æivot. Kako topostiÊi? ©to Bog Ëini za Ëovjeka da bi mu omoguÊiopostignuÊe spasenja i vjeËni æivot? ©to treba svatko odnas uËiniti da bismo ostvarili pravi smisao æivota? Mo-æe li se uistinu ostvariti taj Boæji plan za palog Ëovjekada ponovno æivi vjeËno u radosti, miru, sreÊi i zadovolj-stvu? Kako postiÊi pravi smisao æivota?

Za to su potrebna tri sudbonosna koraka:

1. »itati, prouËavati i istraæivati Bibliju;

2. Prihvatiti Isusa Krista za svog Spasitelja i

3. Æivjeti po Boæjoj volji.


1. »itajte i prouËavajte BiblijuNajbolje odgovore na sva pitanja o smislu æivota

daje nam Biblija ili Sveto pismo. Biblija nam jasnogovori zaπto smo doπli na ovaj svijet i πto je bila Stvo-riteljeva namjera dok je stvarao Ëovjeka. Ona nas upo-znaje i s promjenama koje su nastale u Edenskom vrtu,koje su za neko vrijeme poremetile Boæji plan o sret-nom i vjeËnom æivotu Ëovjeka na ovoj Zemlji. U njojnalazimo i pravi odgovor na pitanje zaπto smo i nakonËovjekovog pada u grijeh dobili ovo kratko vrijeme æi-vota koje zavrπava smrÊu, ali koje treba pravilno isko-ristiti i postiÊi pravi smisao æivota.

Biblija nam daje odgovor na vaæno pitanje: KakopostiÊi pravi smisao æivota?

Iz tih razloga treba Ëitati, prouËavati i istraæivatiBibliju. To je prvi korak koji treba uËiniti na putu os-tvarenja pravog smisla æivota. U Otkrivenju Ëitamo:“Blago ËitaËu i sluπaËima rijeËi ovoga proroËanstvaako vrπe πto je u njemu napisano, jer je (odreeno)vrijeme blizu!” (Otkrivenje 1,3) Blaæeni su i sretni onikoji Ëitaju i sluπaju rijeËi Biblije i vrπe πto je u njojzapisano! Srediπnja tema Biblije je Ëovjekovo spasenjeu Isusu Kristu, odnosno vraÊanje palog Ëovjeka u pr-vobitno stanje. Dakle, srediπna tema Biblije je objaπ-njenje kako postiÊi pravi smisao æivota, odnosno kakopostiÊi spasenje i vjeËni æivot. Iz tog razloga blaæen jei sretan onaj koji Ëita Bibliju, sluπa i vrπi πto je u njojzapisano.

Znate li πto je Biblija ili Sveto pismo? Zaπto namsamo ona moæe dati pravi odgovor na pitanje smislaæivota? Moæemo li biti sigurni da je to Boæja rijeË?

31

Ispitivanja su pokazala da prosjeËan Ëovjek ima vr-lo ograniËeno poznavanje Biblije. Tek nekolicina upita-nih mogla je nabrojiti desetak vaænih ljudi iz Biblije.Joπ je manji bio broj onih koji su imali vrlo maglovitupredodæbu o biblijskom nauku. Mnogi nisu mogli raz-luËiti knjige u Starom od onih u Novom zavjetu, a sasvimbi se izgubili kad je trebalo potraæiti neki poznati redak.U æelji da pomognemo mnogima da se upoznaju s ovomKnjigom, postavljamo nekoliko pitanja, na koja Êemo iodgovoriti:

• ©to je to Biblija ili Sveto pismo?• Kako je nastala?• Tko ju je napisao?• Kada je napisana?• Gdje je napisana?• Kako je to Pismo stiglo do nas?• Kome pripada Biblija?• Koja je glavna svrha Biblije?• Zaπto nam je dana?• Moæemo li je razumjeti?• Ima li dokaza o njezinoj istinitosti?• Vrijedi li ona za suvremenog Ëovjeka?• ©to moæe uËiniti za nas?• Kakav stav zauzeti prema Bibliji?

©to je Biblija ili Sveto pismo?Mnogi koji ne poznaju Bibliju kaæu: “Zaπto Bog,

ako postoji i ako nas voli, ne πalje svoje poruke nama?”Bog je u poËetku razgovarao s prvim ljudima licem klicu. Nakon pada u grijeh doπlo je do promjene u odno-sima Ëovjeka i Boga. Nije viπe bilo moguÊe razgovarati

»ITAJTE I PROU»AVAJTE BIBLIJU


s Bogom licem k licu. Ali Bog je u svojoj ljubavi pro-naπao naËin da i dalje otkriva svoju volju ljudima. Tesvoje poruke dao je u svom posebnom Pismu Ëovje-Ëanstvu — Bibliji ili Svetom pismu. U tom Pismu Boggovori Ëovjeku. To je Boæja objava koja temeljito govo-ri o ljudskim potrebama. Biblija je Boæje pismo ljud-skom rodu. To je boæanska poruka Ëovjeku; meni i va-ma. Preko Biblije Bog otkriva svoju volju svojoj djeci,onima koji Ga priznaju za svojega Oca.

Svagdje gdje se Biblija Ëita — u obitelji, πkoli ilicrkvi — svatko bi je trebao sluπati smireno i s poπtova-njem, kao da je Bog osobno prisutan i kao da osobnogovori. Svaka njezina stranica govori o tome πto je BoguËinio za nas u proπlosti, πto Ëini za nas danas i πto ÊeuËiniti za nas u buduÊnosti. U njoj nam pokazuje putkoji vodi k Njemu, ohrabruje nas da tim putom poemo,opominje nas i upozorava na opasnosti koje nas Ëekajuna tom putu, daje nam zrake svjetlosti s Neba, koje namobasjavaju put i sigurno nas vode k cilju. Zato se onajoπ naziva Boæja rijeË i Kristova rijeË.

Biblija je zapravo zbirka od 66 knjiga ili pisama.Ova zbirka kraÊih i duæih knjiga koje su nastajale urazdoblju od skoro πesnaest stoljeÊa dijeli se na dvadijela: na knjige Starog zavjeta i na knjige Novog za-vjeta. Stari zavjet sastoji se od 39 knjiga, koje su pisaneprije Krista, a Novi zavjet ima 27 knjiga, a pisane su uprvom stoljeÊu poslije Krista. U vrijeme kad je IsusKrist roen i kad je æivio na Zemlji, postojao je samoStari zavjet, a dijelio se na Mojsijeve knjige, proroËkeknjige, povijesne knjige i psalme. A onda su u prvomstoljeÊu poslije Krista napisana Ëetiri Evanelja, Djelaapostolska, poslanice i Ivanovo Otkrivenje.

33

U sadaπnjem, veÊ gotovo dva tisuÊljeÊa ustaljenomredoslijedu ili kanonu, Biblija poËinje Knjigom Postan-ka, a zavrπava Otkrivenjem ili Apokalipsom. Tako Bib-lija obuhvaÊa razdoblje od vremena kad je stvoreno “ne-bo i zemlja” (Postanak 1,1) do velikog preobraæaja kadÊe nastati “novo nebo i nova zemlja” (Otkrivenje 21,1).To je Boæja objava Ëovjeku. To je boæanska misao za-odjenuta ljudskim rijeËima. To je Radosna vijest za paliljudski rod. To je Boæja poruka nade za one koji traæesmisao æivota. Samo Onaj tko je stvorio Ëovjeka moæedati pravi odgovor na pitanje: Zaπto æivimo?

Kako i zaπto je nastala Biblija?Tko je i kako napisao Bibliju? Kako znamo da je

ona Boæje pismo Ëovjeku?Apostol Petar piπe o tome: “Prije svega ovo znajte:

nijedno proroËanstvo sadræano u Pismu nije stvar sa-movoljnog tumaËenja, jer nikad neko proroËanstvo nijedoπlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili odBoga, potaknuti od Duha Svetoga.” (2. Petrova 1,20.21)U Drugoj poslanici Timoteju Ëitamo: “Svako je Pismood Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, zapopravljanje i odgajanje u pravednosti.” (2. Timoteju3,16)

Svaku knjigu Svetog pisma je nadahnuo Bog. Bogje govorio preko Svetog Duha i nadahnuo pisce da na-piπu boæansku poruku svojim rijeËima. Bog se posluæiosvetim ljudima, prorocima i apostolima. Oni su bili Nje-govi pisari i govornici koje je On nadahnuo SvetimDuhom. Oni su boæansku objavu napisali svojim rije-Ëima. Bili su to sveti Boæji ljudi koji su se razlikovali



po obrazovanju, zvanju, kulturi i druπtvenom poloæaju.Iako su pisali u razliËitim okolnostima i na tri razliËitakontinenta, tema i cilj Biblije su jedinstveni. To je irazlog πto je u Bibliji ista poruka napisana na tolikorazliËitih naËina.

Zaπto je napisana? U Drugoj poslanici Timoteju,apostol Pavao kaæe: “I jer od djetinjstva poznajeπ svetaPisma koja te mogu uËiniti mudrim za spasenje po vjeriu Krista Isusa. Svako je Pismo od Boga nadahnuto ikorisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgaja-nje u pravednosti, da Ëovjek Boæji bude savrπen — op-remljen za svako djelo ljubavi.” (2. Timoteju 3,15-17)Zaπto je Biblija napisana? Da svoje Ëitatelje vodi kaKristu kao jedinoj nadi ovog izgubljenog svijeta. Prijenego πto smo roeni, nismo imali nikakve moguÊnostiizbora, doπli smo na ovaj svijet takvi kakvi smo; ali uvjeËni æivot o kojemu govori Biblija moæemo uÊi samopo svom izboru. Ako netko ne æeli doÊi u novi svijetKristovog kraljevstva, Bog ga neÊe na to prisiljavati.Ali ako Ëeznemo za Kristovim kraljevstvom milosti islave, Bog preko Biblije oblikuje u nama svoj naËingledanja na æivot, odnos prema Bogu i ljudima, premapravdi i nepravdi, dobru i zlu. Biblija nas vodi k pro-mjeni karaktera i naËina æivota sve do potpune sliËnostis Kristom.

VeÊina biblijskih knjiga Staroga zavjeta napisana jena hebrejskom jeziku, a samo neka poglavlja Ezrineknjige i Knjige proroka Daniela napisana su na aramej-skom jeziku. Novi zavjet napisan je na grËkom jeziku.Iako su se izvornici pojedinih biblijskih knjiga vreme-nom izgubili, saËuvani su mnogi prijepisi. Tako je ovaBoæja objava Ëovjeku doπla i do nas. Biblija je podije-

35

ljena na poglavlja i retke da bismo lakπe pronaπli æelje-ni tekst.

Kome pripada Biblija?Kome pripada Biblija? »ija je to knjiga? Jesu li sve

Biblije iste?Biblija pripada onima koji traæe istinu. Ona nije ni

katoliËka, ni pravoslavna, ni protestantska, ni æidovska,niti svojina ijedne crkve ili vjerske zajednice, iako sesvi krπÊani pozivaju na nju. »itatelji Biblije su pripad-nici cijelog ËovjeËanstva. Njezina poruka i poziv obu-hvaÊaju sve ljude, bez obzira na boju koæe, nacional-nost, stupanj obrazovanja i naËin æivota. Svaki stanov-nik naπega planeta moæe u njoj naÊi rjeπenje svojih pro-blema, jer ona govori o svim æivotnim prilikama i pro-blemima ljudske duπe. Svatko u njoj moæe naÊi odgo-vor na pitanje smisla æivota.

Sve su Biblije uglavnom iste u svom sadræaju, bezobzira na veliËinu, prijevod ili vanjski izgled. Zato nijevaæno gdje ste i od koga kupili Bibliju. Ako vas vaπaBiblija u bilo Ëijem prijevodu vodi vjeri u Krista kaoSpasitelja i Boæjeg Sina, ona je nadahnuta i “korisna zapouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pra-vednosti, da Ëovjek Boæji bude savrπen — opremljen zasvako djelo ljubavi”. (2. Timoteju 3,16.17) Ona je za toi dana. Bog æeli da steknemo osobno uvjerenje o Njemui da Mu sluæimo iz ljubavi.

Glavna svrha Biblije jest da uskladi naπe srce s Bo-æjim srcem. Ona je pravilo vjere. Svrha Biblije nije sa-mo da nam pokaæe kako da doemo do istine, nego ikako da ta istina ue u naπe srce. Zato nam je za istra-



æivanje Biblije, prije svega, potrebna ljubav prema isti-ni i objektivnosti.

Moæemo li razumjeti poruke Biblije?Ako nas u prouËavanju vodi Sveti Duh, koji je uvi-

jek nadahnjivao pisce Biblije, onda Êemo moÊi shvatitiporuke koje su nam upuÊene. Isus je obeÊao tu pomoÊ:“A Branitelj, Duh Sveti, kojega Êe Otac poslati zbogmene, nauËit Êe vas sve i sjetiti vas svega πto vam rekoh.”(Ivan 14,26) Potrebno je dakle, prije prouËavanja Bib-lije, zatraæiti u molitvi vodstvo Svetog Duha; moliti seda nas On nauËi Ëiniti sve πto je potrebno da bismo biliBoæja djeca.

U tome nam mogu pomoÊi i ljudi koji veÊ dobropoznaju Sveto pismo. Oni trebaju biti spremni izvrπitiKristov nalog: “UËite ih da vrπe sve πto sam vam zapo-vjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svije-ta.” (Matej 28,20) Ima u Bibliji nekih istina koje Êemorazumjeti kad ih bolje istraæimo, neke Êemo bolje ra-zumjeti tek kad ih poËnemo provoditi u djelo, a nekeÊemo razumjeti tek kada se susretnemo s Kristom li-cem u lice, kao velikim Autorom Biblije. “Sad vidimou ogledalu, nejasno, a onda Êemo licem u lice. Sad ne-savrπeno poznajem, a onda Êu savrπeno spoznati kaoπto sam spoznat.” (1. KorinÊanima 13,12)

Moæemo li biti sigurni u istinitostBiblije?

Itekako moæemo! Ovdje Êemo navesti nekoliko ra-zloga za to. Razmiπljajmo najprije o piscima i vremen-

37

skom razdoblju pisanja ove knjige, a ipak jedinstvenojporuci Ëovjeku i utjecaju koji ona vrπi na pojedince.Ova divna Boæja objava, pisana ljudskim rukama u ra-zdoblju od 1600 godina, otkriva Boæje namjere u pogle-du ËovjeËanstva. Pisci su bili ljudi razliËitog zvanja, izraznih krajeva, razliËite dobi i obrazovanja: kraljevi, dr-æavnici, uËenjaci, sveÊenici, pastiri, ribari i drugi. Ipak,sve ove ljude nadahnjivao je jedan Duh i jedna namje-ra: vratiti slabog i greπnog Ëovjeka Bogu. Tako je Bib-lija, kao zbirka svetih spisa, jedna knjiga i jedinstvenacjelina. Preko pera mnogih proroka i apostola iz njegovori samo jedan glas. Zar nas to ne upuÊuje na zami-sao o jednom autoru Svetog pisma? Nije li ta jedinstve-na cjelina dokaz da je Biblija boæanskog podrijetla? Do-damo li ovdje neposredan utjecaj koji Boæja rijeË vrπina svaku iskrenu duπu koja je istraæuje i prouËava, naπeuvjerenje u istinitost Biblije postaje potpunije.

Nadalje, ispunjenje mnogih proroËanstava koja seodnose na povijesne dogaaje u Izraelu, na dogaaje izKristova æivota, na povijest krπÊanske crkve i mnogevaæne dogaaje u svijetu do naπih dana, sve to potvrujeistinitost Biblije. Apostol Petar kaæe: “Tim dræimo vrlosigurnim sve proroπtvo. Vi dobro Ëinite πto upirete u njpogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestudok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vaπimsrcima.” (2. Petrova 1,19)

No i pored svoje jedinstvene cjeline, pored mnogihispunjenih proroËanstava, pored niza dokaza o istinito-sti Boæje rijeËi, mnogi ljudi sumnjaju u istinitost Svetogpisma. Neki pokuπavaju umanjiti vrijednost njezinog sa-dræaja i znaËenja. Mnogi se rugaju njezinom uËenju iismijavaju biblijska proroËanstva. Mnogi je nastoje pri-



kazati kao zbirku mitova i priËa. Takvi postavljaju pri-mjedbe: “Kako je Mojsije mogao napisati prvih pet knji-ga, kad u njegovo vrijeme joπ nije bilo pisma? Ljudinjegovog doba nisu se mogli uzdiÊi viπe od nepismenihnomada i stanovnika peÊine. SveopÊi potop je izmiπ-ljotina — tvrde oni. Abraham je, kao poludivlji nomad,bio nesposoban izvrπiti ono πto Biblija govori o njemu.”

Drugi opet sumnjaju u toËnost prijepisa i prijevoda,buduÊi da su izvorni rukopisi potpuno uniπteni. Sve toizazivalo je nepovjerenje u istinitost Boæje rijeËi. I kadje izgledalo da su mnogi kritiËari u pravu, umijeπao seOnaj koji je vodio ruke svojih pisaca u proπlosti. Bogje pokrenuo ozbiljne ljude da potraæe istinu ispod po-vrπine zemlje. Arheolozi su poËeli kopati i pretraæivatigrobnice starog Egipta i davno zatrpane gradove i nase-lja Palestine, Babilona, Sirije i cijelog Bliskog istoka.Ova iskopavanja iznijela su na svjetlo dana ostatke ispomenike nekadaπnjih kultura i civilizacija, i tako po-tvrdila istinitost biblijskih izvjeπtaja. Kamenje je posta-lo nijemi svjedok istinitosti Svetog pisma.

Pojedina arheoloπka otkriÊa su od posebnog znaËa-ja. KopajuÊi na jednom brdu u Babilonu, skupina arhe-ologa je otkrila da to brdo krije ostatke starog gradaAraha, koji se spominje u Postanku 10,10. Zgrade pro-naene na dubini od dvadeset metara dokazuju da jedruπtvo bilo dobro organizirano, s priliËnim poznava-njem umjetnosti, obrta i religije — dvije tisuÊe godinaprije Krista. Do sliËnih rezultata doπlo se i u Uru Kal-dejskom, gdje se i danas mogu vidjeti ostaci kuÊa ukojima su æivjeli ljudi Abrahamovog doba, posue kojesu upotrebljavali, naËin zapisivanja i biljeæenja, kao iboæanstva koja su oboæavali.

39

U Egiptu su pronaene ploËice s klinastim pismompoznate kao ploËice iz Tell el-Amarne, koje su bile pre-piska izmeu egipatskog dvora i kanaanskih prinËeva upoËetku 14. stoljeÊa prije Krista. One bacaju veliku svje-tlost na uvjete u Kanaanu u to vrijeme.

Ovdje moæemo spomenuti proroËanstva o propastipojedinih gradova koji su u vrijeme proricanja bili navrhuncu slave. Prorok Sefanija je prorokovao za gradNinivu: “Zatim Êe svoju ruku diÊi protiv Sjevera, i raz-ruπit Êe zemlju asirsku, od Ninive Êe pustoπ uËiniti, su-hu postoπ kao pustinja. ... To li je veseli grad koji jestolovao u miru, koji je u svom srcu govorio: ‘Ja, ijedino ja!’ Gledaj! Postade razvalina, brlog zvjerinji!Svi koji pokraj njega prolaze zviæde i maπu rukama.”(Sefanija 2,13.15) Na mjestu nekadaπnjeg glavnog gra-da Asirije otkopane su ruπevine drevnoga grada Ninive.

SliËna proroËanstva postoje i za gradove Tir i Ba-bilon. Prorok Izaija je zapisao: “Babilon, ures kraljev-stava, ures i ponos kaldejski, bit Êe kao Sodoma i Go-mora kad ih Bog zatrije. Nikad se viπe neÊe naseliti, odkoljena do koljena ostat Êe nenapuËen. Arapin ondjeneÊe dizati πatora, nit Êe pastiri ondje poËivati.” (Izaija13,19.20) Ovo proroËanstvo se doslovno ispunilo. Mje-sto gdje je nekad stajao Babilon danas je pusto i nena-stanjeno, a sruπeni spomenici podsjeÊaju na prorokoverijeËi koje pozivaju: “Neka se saberu sva plemena ineka se skupe narodi. Tko je od njih to prorekao i davnonavijestio? Nek dovedu svjedoke da se opravdaju, nekase Ëuje da se moæe reÊi: ‘Istina je!’” (Izaija 43,9)

Posebnu pozornost u novije vrijeme privlaËe ruko-pisi s obale Mrtvog mora, poznati kao kumranski ru-kopisi. RijeË je o ostacima tisuÊa rukopisa na koæi i



pergamentu, papirusu i crijepu, napisanim na osam ra-znih jezika. PodruËje najveÊeg broja otkriÊa poËinje odvisoravni Judejske pustinje, koja se spominje tijekomËitave stare povijesti hebrejskog naroda, nedaleko odgrada Jerihona, juæno od doline Jordana, koja se nalazitristo metara ispod razine Sredozemnog mora. To je onopodruËje u kojemu je propovijedao Ivan Krstitelj i ukoje se povukao Isus na Ëetrdesetodnevni post. Tamo senalaze mnoge πpilje u koje su sveÊenici sakrili drago-cjene rukopise. U jednoj od tih πpilja, koju je 1947.godine sluËajno otkrio jedan pastir iz toga kraja, nala-zili su se rukopisi koji su poznati pod nazivom sedamsvitaka s Mrtvog mora. Od posebnog znaËaja su dvijekopije biblijske knjige proroka Izaije, jedna potpuna,druga djelomiËna; jedan komentar knjige proroka Ha-bakuka i komentar prvih poglavlja Staroga zavjeta.

Od tada pa do danas izvrπena su mnoga iskapanjai istraæivanja na tom podruËju. Pronaeno je mnogofragmenata biblijskih knjiga i raznih rukopisa. Viπego-diπnje prouËavanje ovih rukopisa, koje su poduzeli naj-veÊi æidovski znanstvenici, pokazalo je da se danaπnjiprijevodi Svetog pisma u osnovi ne razlikuju od tihstarih prijepisa i prijevoda. Ove iskopine jasno svjedoËeo istinitosti pisane Boæje rijeËi, za koju psalmist Davidkaæe: “Sræ je rijeËi tvoje istina.” (Psalam 119,160) Ka-meni spomenici starih kultura i civilizacija, kao i mnogirukopisi, potvrdili su istinitost biblijskih tvrdnji te po-svjedoËili da su ljudi i dogaaji o kojima Biblija govoriuistinu postojali.

Sva arheoloπka otkriÊa koja su uslijedila potvrujuistinitost biblijskih izvjeπtaja i pomaæu nam da boljerazumijemo Bibliju. S druge strane, Biblija danas sluæi

41

arheolozima kao izvanredni putokaz u njihovim istraæi-vanjima. Nema, dakle, viπe osnove za sumnju u istini-tost Biblije. Iako prvobitni tekst Starog i Novog zavjetanemamo u izvornim rukopisima biblijskih pisaca, po-stoje mnogobrojni prijepisi. Tako je izvornik saËuvan uvjernim prijepisima naËinjenim po strogim propisimasvete kaligrafije. Bog je upravljao radom prepisivaËaBiblije. Bog se uvijek brinuo o svojoj RijeËi. Da Boæjaruka nije bila nad njom, niπta je pred mnogim progo-nima neprijatelja ne bi moglo saËuvati do naπih dana.Tako su se ispunile Kristove rijeËi: “Nebo Êe i zemljaproÊi, ali rijeËi moje neÊe proÊi.” (Matej 24,35) Kad jeIsus ovo rekao, to se Ëinilo nevjerojatnim. Ali vrijemeje dokazalo toËnost Njegovog proroËanstva. Sinagoga ukojoj je On Ëesto propovijedao pretvorila se u ruπevinu;Jeruzalemski hram po kojem je On hodao nije zadræaoni kamen na kamenu; ali Njegove rijeËi ostaju sve dodanas pohranjene u svetim spisima.

Ima li Biblija vrijednost i za danaπnjegËovjeka?

Biblija i danas ima svoju vrijednost za suvremenogËovjeka. Ne samo da ona opisuje naπe vrijeme, negoostaje sila koja mijenja Ëovjeka, koja ga vodi ka Kristu,Spasitelju greπnika, i pomaæe mu u rjeπavanju glavnogæivotnog pitanja: Zaπto smo na ovom svijetu?

U jednom hotelu se na ormariÊima kraj svakog kre-veta nalazi Biblija. Svi koji je uzmu i otvore, u njojnalaze posvetu: “Ova Êe te knjiga odvojiti od grijeha, iliÊe te grijeh odvojiti od ove Knjige.” U Boæjoj rijeËi senalazi sila koja mijenja ljude. Mnogi bi mogli posvje-



doËiti kako su se, zahvaljujuÊi prouËavanju Biblije, oslo-bodili mnogih poroka, kako su rijeπili niz problema ipostali sretni i radosni s Kristovim mirom u srcu. A toje i potreba Ëovjeka u dvadeset i prvom stoljeÊu.

Da Biblija ima moÊ mijenjati ljudsko srce, svjedoËii ovaj primjer: Marijana se, sa svojih dvadeset i petgodina, smatrala vrlo naprednom, ali je u svom srcubila puna razoËaranja. Navodimo njezine rijeËi: “Mojæivot bio je besmislen. Nakon razvoda udala sam se zasvog sadaπnjeg supruga, ali i njega namjeravam napus-titi. Moji prijatelji su bili umjetnici i intelektualci. Biloje zabavno u njihovom druπtvu, ali oni se u æivotu uop-Êe nisu upravljali prema nekim viπim naËelima. Kadsam ostala sama i razmiπljala o sebi i njima, sve mi jepostalo odvratno. Pomiπljam si oduzeti æivot. Zato samosigurala svoj æivot na veliku svotu novca da bi mojedijete imalo neπto poslije mene.”

Neπto kasnije jednom je njezinom prijatelju uspjelonagovoriti Marijanu da poËne sustavno Ëitati Bibliju.Ona je u Bibliji upoznala Isusa Krista kao osobnog Spa-sitelja i spoznala pravi smisao æivota. Promijenila se ipoËela æivjeti novim æivotom.

Kakav stav trebamo zauzeti prema Bibliji? ProrokIzaija kaæe: “Istraæujte u knjizi Jahvinoj, i Ëitajte, nijednood tog ne izosta, jer usta njegova tako narediπe, i duhnjegov njih sakupi.” (Izaija 34,16) Na prouËavanje Sve-tog pisma poziva nas i sâm Isus Krist kad kaæe u Evan-elju po Ivanu: “Vi istraæujete Pisma u kojima misliteda ima æivot vjeËni. I upravo ona svjedoËe za me.”(Ivan 5,39.40)

Bibliju ne treba oboæavati na idolopokloniËki na-Ëin, nego treba oboæavati Krista kao njezinog Autora.

43

Samo imati Bibliju u kuÊi ne znaËi imati sreÊu i mir.Ona nije neka relikvija Ëije bi posjedovanje donosiloposebne prednosti u æivotu. U njoj su jasno navedeniuvjeti pod kojima Êe ona moÊi izvrπiti svoju ulogu: “Bla-go ËitaËu i sluπaËima rijeËi ovoga proroËanstva akovrπe πto je u njemu napisano, jer je (odreeno) vrijemeblizu!” (Otkrivenje 1,3)

Tek kad redovito Ëitamo Bibliju, kad posluπamonjezine rijeËi i vrπimo πto je u njoj napisano, moæemobiti blaæeni, sretni i radosni veÊ na ovoj zemlji. Takoostvarujemo pravi smisao æivota i pripremamo se zaæivot u vjeËnosti.

Skriveno blagoBiblija je Boæja objava koja sadræi blago neprocje-

njive vrijednosti, jer nam pomaæe da rijeπimo æivotneprobleme i ostvarimo pravi smisao æivota. Ona u sebisadræi sva naËela koja ljudi trebaju upoznati, razumjetii kojih se trebaju dræati da bi se pripremili za nebeskokraljevstvo, odnosno æivot u vjeËnosti.

Da bi nam prikazao kakav stav trebamo zauzeti pre-ma Bibliji i da trebamo biti spremni neπto uËiniti natom podruËju, Isus Krist, veliki UËitelj i Ëovjekov Spa-sitelj, sluæio se slikama iz prirode i pomoÊu tih obiËnihzemaljskih stvari objaπnjavao boæanske istine. Sluæio seonim poznatim, pomoÊu Ëega je objaπnjavao nepozna-to. Jednu od tih usporedbi nalazimo u Evanelju poMateju: “S kraljevstvom je nebeskim kao s blagom πtosakriveno leæi u polju. Kad ga netko pronae, sakrije gate, pun radosti, ode da proda sve πto ima i kupi onopolje.” (Matej 13,44)



U staro doba, a moæda ponegdje i danas, ljudi suskrivali svoje blago u zemlju. RazbojniËki napadi, plja-Ëke, veliki porezi, sebiËnost, sve su to bili razlozi da suimuÊni ljudi zakopavali svoje blago na neko skrivenomjesto u zemlji. Ponekad se dogaalo da netko zabora-vi gdje je zakopao svoje blago, ili je iznenada umro, ilije moæda bio prognan i zatvoren. Onda bi njegovo takoteπko steËeno blago ili ostalo u zemlji i Ëekalo sretnognalaznika, ili bi doπlo u ruke nekom drugom. »esto sedogaalo da se na neobraenim njivama pronae starinovac, srebro, zlato ili skupocjeni nakit. I jasno je da,kad bi netko na iznajmljenoj njivi pri oranju naiπao natakvo blago, najveÊa bi mu briga bila da to blago osigu-ra za sebe. I πto bi sve takav Ëovjek poduzeo?

Boæja rijeË kaæe: “Kad ga netko pronae, sakrijega te, pun radosti, ode da proda sve πto ima i kupi onopolje.” Ovaj sretni nalaznik bi, pronaπavπi blago, paælji-vo vratio blago u zemlju, otiπao svojoj kuÊi da prodasve πto ima i kupi onu njivu, a s njom i pronaenoblago. Njegova obitelj se pritom Ëudila, a susjedi ganisu razumjeli. Pitali su se πto je s njim, jer zasigurnoneπto nije u redu. Smatrali su da je izgubio pamet. Alikako su bili u zabludi! Kako li su pogreπno mislili! Tkobi kupovao napuπteno, neobraeno zemljiπte bez ikakvevrijednosti? Tko bi prodao sve πto ima zbog kupnjenekog zapuπtenog zemljiπta, neke zaboravljene i ostav-ljene njive?

Ali sretni nalaznik zna πto Ëini. Kad njiva postanenjegova, on moæe slobodno izvaditi blago iz nje, jer jeono sada njegovo.

©to je Isus æelio prikazati ovom usporedbom i Ëemuje æelio pouËiti svoje sluπatelje?

45

Isus nam je ovim primjerom prikazao teænju zanebeskim blagom koje svatko moæe pridobiti. I kao πtoje spomenuti sretni nalaznik uËinio sve sa svoje straneda bi skriveno blago osigurao za sebe, tako treba uËinitii onaj koji je naπao nebesko blago, biblijsku istinu. Netreba æaliti truda niti ærtava, samo da stekne ovo Boæjedragocjeno blago.

©to bi bilo to zaboravljeno polje i u njemu skrivenoblago? Zaboravljeno polje je Biblija ili Sveto pismo, anaeno blago jest Evanelje, Radosna vijest o spasenjugreπnika. Biblija u sebi sadræi sva naËela koja ljudi tre-baju razumjeti da bi bili sposobni za ovaj i buduÊi æi-vot. Ova naËela mogu razumjeti svi. Nitko tko cijeninjezino uËenje ne moæe Ëitati niti jedno jedino mjesto uBibliji, a da iz njega ne primi neku korisnu objavu. Aliono πto je iz Biblije najbolje, ne postiæe se obiËnim ilineovisnim prouËavanjem. Uzviπeni sustav istina nije pri-kazan tako da bi ga mogao spoznati povrπni ili lakomi-sleni Ëitatelj. Mnoga njezina blaga leæe duboko pod po-vrπinom i mogu biti izvaena samo savjesnim istraæi-vanjem i dugotrajnim nastojanjima. Istine koje saËinja-vaju veliku cjelinu moraju se istraæivati i biti sakuplje-ne. Kao πto rudar kopa duboko u zemlju, traæeÊi zlatoi druge plemenite kovine, tako i mi trebamo ozbiljno iustrajno traæiti blago Boæje rijeËi.

Vrijednost ovoga blaga je neprocjenjiva. Na svijetunema vrijednosti koja bi se mogla dati u zamjenu za tonebesko blago. Isus je rekao: “©to koristi Ëovjeku akodobije sav svijet, a izgubi svoj æivot? ©to li moæe datiËovjek kao otkupninu za svoj æivot?” (Matej 16,26) Ka-kva je korist Ëovjeku ako ima sve bogatstvo svijeta, aniπta nije uËinio za produæenje ovog kratkog, nesigur-



nog i smrtnog æivota. Nikakav otkup, nikakvo blagoovoga svijeta ne moæe se dati za otkup mojeg i vaπegæivota. Samo smrt Isusa Krista moæe biti naπ otkup,moæe nam darovati spasenje i vjeËni æivot. Ovu dra-gocjenu istinu o spasenju nalazimo u Svetom pismu, uEvaneljima. To neprocjenjivo blago moæemo naÊi uBoæjoj rijeËi. Tko je bude marljivo prouËavao, uvidjetÊe da ona sadræi pravu poruku. Uvidjet Êe da je Biblijarudnik Kristovog neograniËenog bogatstva. U njoj imaopomena koje zadaju strah i najokorjelijim greπnicima.U njoj su tajne koje zadivljuju mudrace svih vremena.U njoj su obeÊanja i nada za one koji oËajavaju. U njojsu doæivljaji koji mogu zadovoljiti najveÊa oËekivanja.Ali prije svega, Boæja rijeË nas upoznaje s planom spa-senja Ëovjeka — svojom najvaænijom porukom.

“Srediπnja tema Biblije, tema u kojoj se sjedinjujusve ostale teme u cijeloj knjizi, jest plan spasenja, obnav-ljanje Boæjeg lika u ljudskoj duπi. Od prvog nagovjeπta-ja nade u osudi izreËenoj u Edenu do onog posljednjegslavnog obeÊanja u Otkrivenju: ‘I gledat Êe njegovolice. A njegovo Êe ime biti na njihovim Ëelima.’ (Otkri-venje 22,4), misao vodilja svake knjige i svakog odlom-ka u Bibliji j postupno objavljivanje te Ëudesne teme —Ëovjekovo izbavljenje — objavljivanje sile Boga ‘kojinam dade pobjedu po naπem Gospodinu Isusu Kristu’(1. KorinÊanima 15,57).” (Ellen G. White, Odgoj, Prepo-rod, Beograd 1981., str. 113)

Dakle, jedinstvena teme ili predmet biblijskih pisa-ca jest Boæji plan otkupljenja i spasenja ljudskog roda.Sve biblijske knjige od Postanka do Otkrivenja upuÊujuna Isusa Krista kao na srediπnju Osobu boæanskog pla-na spasenja ËovjeËanstva. Boæanska namjera o spasenju

47

ËovjeËanstva proteæe se poput zlatne nîti koja povezujesve knjige Svetog pisma od korica do korica u jednucjelinu.

U Bibliji se nalazi poruka za svakog. Mnogi bi mo-gli priËati kako ih je Boæja rijeË oslobodila raznih po-roka, izvukla iz ponora grijeha i spasila od sigurne smr-ti. Ona je donijela mir u mnoge obitelji, unijela radostu mnoga tuæna i razoËarana srca, izlijeËila mnoge bole-sne duπe i mnogima koji su besciljno lutali svijetomotkrila pravi smisao i cilj æivota.

Ovo neprocjenjivo blago stoji i nama na raspolaga-nju. Moæemo biti njegovi vlasnici. Moæemo ga koristiti.Bog nas poziva: “Sine moj, ako primiπ moje rijeËi, ipohraniπ u sebi moje zapovijedi, i uhom svojim osluhneπmudrost i obratiπ svoje srce razboru; jest, ako prizoveπrazum i zavapiπ za razborom; ako ga potraæiπ kao sre-bro i tragaπ za njim kao za skrivenim blagom — tadaÊeπ shvatiti strah Gospodnji i naÊi Êeπ Boæje znanje.”(Izreke 2,1-5)

Cijeli svijet danas traæi neko izbavljenje, neku iz-vanzemaljsku svjetlost koja bi ga oslobodila tame grije-ha i njegovih posljedica: patnje, boli, krvoproliÊa i smr-ti. Tu svjetlost Bog nudi svim ljudima u svojoj objavi,u Bibliji. To je prava rijeka æivota koja izvire iz samogNeba. Otvorimo Bibliju i Ëitajmo je svakoga dana. Kadova duhovna bujica poteËe kroz naπ um, ona Êe nasizlijeËiti, oËistiti, obnoviti i ojaËati tajnovitom silom ko-ju nam nitko drugi ne moæe dati.

Divna knjiga boæanskog autora saËuvana je za vasdanas. Stoga pristupite svojoj Bibliji u mladosti, sa sno-vima i nadom, i vidjet Êete da ona zraËi svijetlim idea-lima, vrijednim ambicijama i silom koja Êe vaπe najlje-



pπe snove pretvoriti u stvarnost. Doite k njoj u proljeÊusvojega æivota, kad je teret najveÊi i kad duænostiispunjavaju svaki vaπ sat, i pronaÊi Êete snagu za vrπenjeduænosti i potporu na æivotnom putu.

Doite k njoj u poodmaklim godinama, kad vamponestaje snage i zdravlja, i otkrit Êete svjetlost za pred-veËerje svojega æivota i divnu nadu o boljem i novomæivotu koji Êe doÊi.

Doite k njoj svjesni svojih grijeha, sa æeljom dabudete bolji, i naÊi Êete put izbavljenja iz okova grijeha.Kad primite silu za pobjedu nad grijehom, na vaπu iz-muËenu savjest doÊi Êe mir.

Doite k njoj slomljenog duha, shrvani poteπkoÊa-ma i problemima koje susreÊete na putu, i naÊi Êeteosvjeæenje duha za kojim Ëeznete.

Doite k njoj oæaloπÊeni zbog gubitka ili tragedije,i naÊi Êete utjehu kakvu vam nitko drugi ne moæe datii obeÊanje o ponovnom susretu s onima koje ste voljeli,a straπna smrt ih je otrgla iz vaπe sredine.

Ne dopustite da to blago samo stoji na vaπim poli-cama. Kakav je to propust imati ga u svojoj kuÊi, a nekoristiti ga! Ostati siromaπan, a moæete se obogatiti;ostati slab, a moæete biti jaki; ostati obeshrabren, a mo-æete zraËiti radoπÊu. Potraæite ovo blago u svojoj Biblijii ostvarite pravi smisao æivota!

»itajte ovu knjigu! ProuËavajte je! Razmiπljajte onjoj! Molite se i prihvatite je s povjerenjem kao jedinii pravi temelj svoje vjere i vjerovanja. Tada Êete moÊiostvariti pravi smisao æivota: postignuÊe spasenja i vje-Ëni æivot.

49

2. Prihvatite Krista za svojegaSpasitelja»itajuÊi Bibliju doznat Êemo da nas Bog nije zauvi-

jek napustio, iako je po Adamu doπlo do odvajanja Ëo-vjeka od Boga. Biblija nas upoznaje s tim velikim Bo-gom koji se otkriva palom i greπnom Ëovjeku, pozivaga da pravilno iskoristi svoj kratki zemaljski æivot ipripremi se za æivot u vjeËnosti. Ona nas upoznaje sIsusom Kristom, koga treba prihvatiti i slijediti te takopostiÊi spasenje i æivjeti vjeËno u Kristovom kraljevstvu.

Prihvatiti Krista za svojega Spasitelja drugi je ko-rak na putu postizanja pravog smisla æivota. Bez Njeganema spasenja niti vjeËnog æivota. Boæja rijeË kaæe:“Isus je onaj ‘kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, akoji je postao ugaonim kamenom’. Spasenja nema ni pojednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime danoljudima po kojem nam se treba spasiti.” (Djela 4,11.12)A sâm Isus je rekao u svojoj velikosveÊeniËkoj molitvi:“A ovo je vjeËni æivot: spoznati tebe, jedino pravogBoga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3)Da bismo prihvatili Isusa Krista za svojega osobnogSpasitelja, trebamo Ga dobro upoznati. Isus Krist na-glaπava vaænost spoznaje Boga i Njegovog Sina. O to-me ovisi Ëovjekovo spasenje i o tome ovisi æivot uBoæjem kraljevstvu.

Prava spoznaja Boga donosi vjeËni æivotKako to da vjeËni æivot ovisi o spoznaji jedinog

pravog Boga i Isusa Krista? Zaπto je Isus naglasio va-ænost spoznaje Boga i Onoga koga je Bog poslao?

PRIHVATITE KRISTA ZA SVOJEGA SPASITELJA


Poznanstvo s nekim ima znaËajnu ulogu u naπemsvakodnevnom æivotu. O tome ovisi kakav Êemo stav iodnos imati prema nekome. Prema poznatim osobamase ponaπamo drukËije nego prema nepoznatim. Evo pri-mjera: πeÊemo gradom i susreÊemo mnoge ljude. Pro-lazimo πuteÊi pored uglednih ljudi, lijeËnika, znan-stvenika, generala, dræavnika i drugih. Ne pozdravlja-mo ih jer ih ne poznajemo. S drugima se samo pozdrav-ljamo, jer ih poznajemo po vienju ili iz nekog susreta.TreÊe Êemo na trenutak zaustaviti i malo s njima pora-zgovarati. Ali ako naiemo na dobro poznate osobe,koje su moæda i naπi osobni prijatelji, onda Êemo i ne-kamo svratiti na malo duæi razgovor. Odnos prema po-znaniku je drukËiji. Dakle, od poznanstva s nekim ovisinaπ stav i odnos prema njemu. Da bismo zauzeli pravi-lan stav i odnos prema Bogu, trebamo Ga upoznati ipostati Njegovi prijatelji.

©to se sve moæe dogoditi ako ne poznajemo neko-ga, pokazuju sljedeÊa dva primjera:

Jedan je bolniËki Ëuvar u Portugalu otpuπten s poslajer nije prepoznao premijera. Kad je predsjednik vladedoπao u bolnicu posjetiti oca, Ëuvar je od njega zatraæioosobne isprave. Kako ovaj nije imao nikakve ispraveuza se, morao se vratiti. »uvar ga nije pustio u bolnicu,jer su tako nalagale mjere sigurnosti. SreÊom, naiπao jelijeËnik koji je poznavao premijera i dopustio mu je daposjeti oca. Iako se Ëuvar branio da on nije duæan po-znavati predsjednika vlade, ostao je bez posla.

Drugi dogaaj joπ bolje prikazuje πto se sve moæedogoditi ako nekoga ne poznajemo. Dogodilo se to usvibnju 1920. godine, kad je predsjednik Francuske Re-publike Paul Dechanel putovao iz Pariza u Lyon da

51

prisustvuje otkrivanju spomenika poginulima u Prvomsvjetskom ratu. Nakon razgovora u vagonu-restoranu,predsjednik se otiπao odmoriti. Doπao je u svoj odjeljakza spavanje, skinuo odijelo, obukao pidæamu i pripre-mao se leÊi. Osjetio je potrebu za svjeæim zrakom iotvorio prozor. Tada su to bili niski prozori s dva krila.Kad je predsjednik otvorio prozor, struja zraka ga jepovukla i on je ispao iz vlaka. Naπao se sâm, na pro-stranom polju kraj pruge, usred noÊi. Povrijedio je nogui glavu.

Dok je razmiπljao πto da uËini, pribliæio mu se nekiËovjek, koji je putem kraj pruge iπao kuÊi. Bio je toæeljezniËar koji je na rampi propustio predsjednikov vlak.Kad je ugledao Ëovjeka u pidæami, upitao ga je: “Tkosi ti? ©to traæiπ ovdje?” “Ja sam novoizabrani predsjed-nik Francuske Republike. Ispao sam iz vlaka.” VideÊida mu je potrebna pomoÊ, Ëovjek ga je poveo do svojekuÊe. Uπli su u kuhinju gdje mu je dao da sjedne, a samje uπao u sobu u kojoj je spavala njegova æena. Probu-dio ju je i rekao: “Doveo sam nekog luaka u pidæamikoji se predstavlja kao predsjednik Francuske Republi-ke. Previj mu rane i pripazi na njega, a ja idem napoliciju prijaviti sluËaj.”

Dok je æena promatrala njoj nepoznatog Ëovjeka upidæami i previjala mu rane, i dok je muæ æurio premapoliciji, u vlaku je proglaπea uzbuna i potraga za izgub-ljenim predsjednikom. O njegovom nestanku javljenoje svim policijskim postajama. Kad je stigla vijest da jekraj pruge pronaen povrijeeni Ëovjek u pidæami,odmah su pozvana kola hitne pomoÊi. Ubrzo su stigla,i unesreÊenom predsjedniku je s punim poπtovanjemukazana pomoÊ. »ovjeku koji je prijavio ovaj sluËaj



bilo je vrlo neugodno zbog njegovog ponaπanja i stavaprema Ëovjeku u pidæami, jer je sada sigurno znao da jeon uistinu predsjednik Francuske Republike.

Poznavati nekoga znaËi mnogo. To odreuje naπeponaπanje, naπ stav i naπ odnos prema nekome. Pozna-vati Boga znaËi promjenu naπeg stava, naπeg odnosa inaπeg ponaπanja prema Bogu, πto na kraju znaËi doÊi iu vjeËni æivot.

U Bibliji nalazimo niz primjera koji pokazuju kakose ponaπaju ljudi koji nemaju pravu spoznaju o Bogu i,πto je joπ gore, koji Ga niti ne æele upoznati. Tako Ëita-mo o egipatskom faraonu koji je vladao u vrijeme kadje Bog, Stvoritelj neba i Zemlje, Onaj koji jest, Jahve,æelio izvesti svoj narod iz egipatskog ropstva. Bog jepozvao Mojsija i Arona da s tom namjerom upoznajufaraona. O tom susretu Ëitamo: “Poslije toga odu Mojsijei Aron pa reknu faraonu: ‘Ovako veli Jahve, Bog Izrae-lov: Pusti narod moj da ode i u moju Ëast slavi svet-kovinu.’ ‘Tko je taj Jahve da ga ja posluπam — odvratifaraon — i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam nitiÊu pustiti Izraelce.’ ‘Bog Hebreja objavio nam se —rekoπe. — Zato nas pusti da odemo tri dana hoda upustinju i prinesemo ærtvu Jahvi, Bogu svome, da se nanas ne obori pomorom ili maËem.’ Nato im odvrati egi-patski kralj: ‘Mojsije i Arone, zaπto odvraÊate svijet odnjegovih duænosti? Idite na svoj posao.’” (Izlazak 5,1-4)

Faraon nije poznavao pravoga Boga i zato nije biospreman posluπati Njegovu poruku. Tada mu je pruæenamoguÊnost da upozna Jahvu, Izraelova Boga, preko Ëu-desnih znamenja koja su uËinjena u Egiptu. Ali farao-novo tvrdokorno srce nije popuπtalo. Iako je, naπavπi se

53

u nevolji, znao reÊi: “Ovaj put priznajem da sam kriv...”(Izlazak 9,27), ipak je, kad je stradanje proπlo, ostaokod svojega stava da ne pusti Izraela.

Tada je doπla posljednja straπna poruka i opomena— smrt prvoroenaca. “Faraon pozva u noÊi Mojsija iArona te im reËe: ‘Ustajte i odlazite od moga naroda ivi i vaπi Izraelci! Idite! Odajite πtovanje Jahvi, kako stetraæili. Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako stezahtijevali: idite pa i mene blagoslovite!” (Izlazak 12,31.32) Faraon to nije uËinio zato πto je upoznao Boga ipromijenio svoj odnos prema Njemu. On je to uËinio izstraha od posljedica koje Ëekaju Egipat ako ih ne pusti.Da je to tako, potvruje biblijski zapis o dogaajimakoji su uslijedili kad je Izrael napustio Egipat: “Kad suegipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraonse i njegovi dvorani predomisliπe o narodu. ‘©to ovouËinismo! — rekoπe. — Pustismo Izraelce, i viπe namneÊe sluæiti.’ Zato opremi faraon svoja kola i povedesvoju vojsku.” (Izlazak 14,5.6)

EgipÊani su krenuli u potjeru za Izraelcima. Bog jena Ëudesan naËin razdijelio Crveno more na dvoje iuËinio da je Njegov narod proπao suhim. “EgipÊani: svifaraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u mo-re, u potjeru.” (Izlazak 14,23) Tada se voda vratila ipotopila EgipÊane. O tome Ëitamo: “Tako vode, slijeva-juÊi se natrag, potope kola, konjanike, i svu vojsku farao-novu koja bijaπe poπla u potjeru za Izraelcima u more.I ne ostade od njih ni jedan jedini.” (Izlazak 14,28)Takav je bio kraj onih koji su uporno odbijali upoznatipravoga Boga.

SliËan primjer opisan je u Knjizi proroka Daniela,ali s pozitivnim zavrπetkom. RijeË je o babilonskom



kralju Nabukodonozoru. Dugo godina se kralj suprot-stavljao Boæjem pozivu da Ga upozna i promijeni svojodnos prema Njemu. Iako je znao da je Izraelov Bogpravi Bog, desetljeÊima nije mijenjao svoj odnos premaNjemu, jer Ga nije dobro poznavao. Na to ga je jednomprigodom upozorio Daniel, Gospodnji sluga: “Bit Êeπizagnan iz druπtva ljudi, sa æivotinjama Êeπ poljskimboraviti; hranit Êeπ se travom kao goveda, i sedam Êevremena proÊi nad tobom dok ne spoznaπ da Sveviπnjiima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on dajekome hoÊe.” (Daniel 4,29) Zamijetimo ove rijeËi: “dokne spoznaπ da Sveviπnji ima vlast nad kraljevstvom ljud-skim”. Tek kad je doæivio niz osobnih iskustava s Njim,a posebno nakon iscjeljenja od teπke bolesti, spoznao jetog pravog Boga, potpuno se promijenio i uzdizao svo-ju hvalu Sveviπnjem. Izjavio je: “Svidjelo mi se obzna-niti vam znakove i Ëudesa πto ih na meni uËini BogSveviπnji. Znakovi njegovi kako su veliki! »udesa nje-gova kako silna! Kraljevstvo njegovo — kraljevstvo vje-Ëno! Vlast njegova za sva pokoljenja!” (Daniel 3,32.33)“Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavimKralja nebeskoga, Ëija su sva djela istina, svi putovipravda i koji moæe poniziti one koji hode u oholosti.”(Daniel 4,34)

Patrijarh Abraham je primjer Ëovjeka koji je æeliocijelim srcem upoznati svemoguÊeg Boga. On je krenuosa svojom obitelji iz Ura Kaldejskog u Kanansku zem-lju. Na putu mu se Ëesto javljao Bog i upoznavao ga sasobom i svojim namjerama. On ga je upoznao i sa svo-jim imenom: “Kad je Abramu bilo devedeset i devetgodina, ukaza mu se Jahve pa mu reËe: ‘Ja sam El©adaj — Bog Svesilni, mojim hodi putem i neporoËan

55

budi.’” (Postanak 17,1) Oni koji znaju Boæje ime, znajuNjegovu narav i Njegov karakter. Stoga mogu imatipuno povjerenje u Njega. A kad imamo povjerenje uBoga, onda smo spremni posluπati Njegovu poruku iizvrπavati Njegovu volju. Takva je bila Abrahamova po-sluπnost Bogu. Bio je spreman, ako treba, ærtvovati isvojega sina, vjerujuÊi da ga Bog moæe uskrisiti, jer jeobeÊao da Êe po Izaku imati potomstvo. Bila je to samokuπnja njegove predanosti Bogu. U toj je prigodi Boæjianeo izgovorio rijeËi: “‘Ne spuπtaj ruku na djeËaka —reËe — niti mu πto Ëini! Sad, evo, znam da se Bogabojiπ, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.’ Po-diæe Abraham oËi i pogleda, i gle — za njim ovan, ro-govima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzmeovna i prinese ga za ærtvu paljenicu mjesto svoga sina.”(Postanak 22,12.13)

Poznavati nekoga znaËi mnogo, a poznavati BogaznaËi potpunu predaju Njemu jer imamo povjerenja uNjegovo vodstvo. Predaja Bogu znaËi prihvatiti Kristaza svojega Spasitelja, posluπati Njegov glas i vrπiti Nje-govu volju. Poznajete li vi Boga? Ne pitam vas vjeruje-te li u Boga, nego imate li pravu spoznaju o Njemu?Kakav je vaπ odnos prema Njemu? Moæda se samo po-zdravljate, ali ne razgovarate. Imate li povjerenja u Nje-ga? Jeste li spremni posluπati Njegov glas i NjegovuRijeË? Jeste li spremni vrπiti Njegovu volju? Poznan-stvo s Bogom donosi mnoge promjene.

Ljudi se uglavnom ne æele mijenjati, pa Ga zbogtoga niti ne æele upoznati. Oni misle da je dovoljnosamo vjerovati da Bog postoji i ponekad spomenuti Nje-govo ime. Ali Isus kaæe: “NeÊe svaki koji mi govori:‘Gospodine, Gospodine!’ uÊi u kraljevstvo nebesko, nego



onaj koji vrπi volju moga nebeskog Oca. Mnogi Êe miu onaj dan reÊi: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismo po-moÊu tvoga imena prorokovali, pomoÊu tvoga imenaizgonili zle duhove, pomoÊu tvoga imena Ëudesa Ëinili?’Tada Êu im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odla-zite od mene, zlotvori!’” (Matej 7,21-23) Nije dovoljnosamo spominjati Boæje ime, ili Ëak pomoÊu Njegovogimena prorokovati, iscjeljivati i Ëiniti Ëuda. Sve to joπne znaËi da Ga poznajemo i da smo Njegovi prijatelji— ako ne vrπimo Njegovu volju i ako Mu nismo po-sluπni. On kaæe: “Vi ste moji prijatelji ako uËinite πtovam zapovijedam.” (Ivan 15,14)

Ako joπ ne poznajeπ Boga, moæeπ Ga upoznati. Svetopismo govori o Bogu Ocu, Isusu Kristu i Svetom Duhu.Zato Isus poziva: “Vi istraæujete Pisma u kojima misliteda ima æivot vjeËni. I upravo ona svjedoËe za me.”(Ivan 5,39) ProuËavanje Svetog pisma dat Êe nam pravuspoznaju o Bogu i o Onome koga je On poslao, o IsusuKristu. A takva prava spoznaja donosi vjeËni æivot.Priprema za vjeËni æivot jest pravi smisao sadaπnjegæivota. To znaËi imati pravu spoznaju o Bogu i ostvaritipravi smisao æivota.

Biblija o Bogu Ocu, Sinu i Svetom Duhu©to moæemo iz Biblije doznati o Bogu Ocu, Sinu

Isusu Kristu i Svetom Duhu? Postoji li Bog? Je li OnBog ljubavi ili srdæbe? Ako je Bog ljubavi, zaπto posto-je ratovi, patnje, bolesti i smrt? ©to Bog Ëini da togaviπe ne bude? Tko je Isus Krist? ©to treba znati o Nje-mu da bismo Ga prihvatili kao svojega Spasitelja? ©toBiblija govori o Svetom Duhu?

57

U naπem æivotu ima trenutaka kad naπe srce obuz-me tama pa postavljamo pitanja: “Ima li Boga? O Boæe,gdje si? Zaπto se skrivaπ? Zaπto Te nema? Boæe, zaπtoπutiπ? ...”

Oni s viπe sumnje i nevjerstva kaæu: “Ako Bog po-stoji, zaπto nije na nebu napisao svoje ime, pa bi Ga svimogli vjerovati?” SliËna pitanja nalazimo i kod Boæjihljudi u proπlosti, u prigodama kad su bili obeshrabrenii potiπteni.

Tako kralj David kaæe: “Preni se! ©to spavaπ, Go-spode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka! Zaπto licesvoje sakrivaπ, zaboravljaπ bijedu i nevolju naπu? Jerduπa nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemljuprilijepio. Ustani, u pomoÊ nam priteci, izbavi nas radiljubavi svoje!” (Psalam 44,24-27) SliËne rijeËi izgovarau svom oËajanju i patrijarh Job: “O, kada bih znao kakoÊu ga naÊi, do njegova kako doprijeti prijestolja, prednjim parnicu bih svoju razloæio, iz mojih bi usta navrlidokazi.” (Job 23,3.4)

Traæenje Boga poËinje vrlo rano u æivotu. VeÊ kodmalog djeteta moæemo Ëuti pitanje: “Mama, gdje jeBog?” Kod mnogih je, naæalost, sluËaj da πto se viπeπiri njihova spoznaja, sve se viπe Bog gubi u veliËinisvemira, dok se konaËno sasvim ne izgubi.

Pitanje “Gdje je Bog?” moæe se Ëuti na radnommjestu, u polju, u bolnicama, na groblju, u domovimabogatih i siromaπnih; ukratko — posvuda. To pitanjepoËelo se postavljati onog trenutka kad je nastupila pro-mjena kod Ëovjeka, kako to opisuje Sveto pismo. Uprvoj sceni Svetoga pisma nalazimo Ëovjeka kako raz-govara s Bogom licem k licu, dok se u drugoj skriva iBog ga traæi: “Adame, gdje si?”



Kakva promjena! ©to se dogodilo? Da, neπto se do-godilo s Ëovjekom. Bog se nije promijenio. ©to je tosakrilo Boga Ëovjeku? Prorok Izaija kaæe: “Ne, nije rukaJahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da nebi Ëuo, nego su opaËine vaπe jaz otvorile izmeu vas iBoga vaπega. Vaπi su grijesi lice njegovo zastrli, i onvas viπe ne sluπa.” (Izaija 59,1.2)

Grijeh je rastavio Ëovjeka od Boga. Podigao je zidkroz koji se viπe ne moæe vidjeti. Stvoren da πtuje Bo-ga, Ëovjek je poËeo praviti svoje vlastite bogove. Takose vremenom Ëovjek toliko udaljio od Boga, da nije nitiËudo πto su nastala pitanja: “Da Bog postoji, On bi sepokazao; zaπto se Bog ne otkriva Ëovjeku i tako pokaæeda postoji?” Mnogi ljudi kaæu da bi vjerovali Boga kadbi Ga negdje vidjeli, kad bi im se na neki naËin uka-zao.

Ljudi su od davnina æeljeli vidjeti Boga. Takvu æe-lju je izrazio i Gospodnji sluga Mojsije: “‘Pokaæi misvoju slavu’, zamoli Mojsije. A Gospodin Bog mu odgo-vori: ‘Dopustit Êu da ispred tebe proe sav moj sjaj —odgovori — i pred tobom Êu izustiti svoje ime Jahve. BitÊu milostiv kome hoÊu da milostiv budem; smilovat Êuse komu hoÊu da se smilujem. A ti — doda — moga licane moæeπ vidjeti, jer ne moæe Ëovjek mene vidjeti i naæivotu ostati.’” (Izlazak 33,18-20) SliËno je æelio i Job:“O, kada bih znao kako Êu ga naÊi, do njegova kakodoprijeti prijestolja...” (Job 23,3)

Greπan Ëovjek ne moæe vidjeti Boga licem k licu iostati æiv. Zato u Evanelju po Ivanu Ëitamo: “Boganitko nikada nije vidio.” (Ivan 1,18) Ali to ne znaËi dase Bog sakrio, da je zaπutio i da nas je zauvijek napus-tio. Bog se na razliËite naËine otkriva Ëovjeku.

59

Tako nam je dao svoju objavu, Bibliju ili Svetopismo, koje je najpotpunije otkrivenje o Bogu. U Biblijinam Gospodin preko proroka otkriva svoju volju, svojkarakter i svoj plan spasenja Ëovjeka. U Bibliji nalazi-mo i mnoga proroËanstva o buduÊim dogaajima, Ëijaispunjenja svjedoËe o postojanju viπeg BiÊa koje una-prijed javlja πto Êe se zbiti: “Ovako govori kralj Izraelovi otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: ‘Ja sam prvi ija sam posljednji: osim mene Boga nema. Tko je kaoja? Nek ustane i govori, nek navijesti i nek mi razloæi!Tko je od vjeËnosti otkrio πto se zbilo? Nek nam navije-sti πto Êe joπ doÊi!’” (Izaija 44,6.7) U Svetom pismuiznijeta je unaprijed i povijest mnogih naroda, πto po-kazuje da Bog upravlja dogaajima u svijetu i vodi ihnjihovom krajnjem cilju. Tako iz Biblije doznajemo ka-ko Bog radi i πto nam govori.

Bog nam se otkriva i u svojim djelima. Njegovadjela svjedoËe o Njemu. Razmiπljajmo malo o sili kojaodræava svemir. Neki su kao djeca znali privezati ka-men πpagom, a zatim ga snaæno i brzo zavrtjeti. Ondase jedan kraj otpusti i kamen odleti daleko. Koliko jesamo jaka ta sila koja je odvukla kamen. Zamislimosada silu koja je potrebna da se zadræi zemaljska kuglana njezinoj putanji po svemiru. Biblija pripisuje tu siluvelikom Bogu: “Sin, koji je odsjev njegova sjaja i otisaknjegove biti, koji svemir uzdræava svojom silnom rijeËi...”(Hebrejima 1,3) PromatrajuÊi teleskopom zvjezdano ne-bo i diveÊi se ljepotama i neizmjernosti svemira, velikinjemaËki astronom i matematiËar Johannes Kepler jeuzviknuo: “O Boæe, idem stopama Tvojih misli.” A pje-snik 19. psalma kaæe: “Nebesa slavu Boæju kazuju, na-vijeπta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to



objavljuje, a noÊ noÊi glas predaje. Nije to rijeË, a nigovor nije, nije ni glas πto se moæe Ëuti, al’ po zemljirazlijeæe se jeka, rijeËi sve do nakraj svijeta seæu. Ondjesuncu razape πator.” (Psalam 19,2-5)

PromatrajuÊi ljepotu noÊnog neba, zastajemo zadiv-ljeni. BezgraniËan je prostor koji se moæe vidjeti golimokom; u njemu svjetlucaju tisuÊe i tisuÊe zvijezda raz-liËitih veliËina i sjaja. Kad se te zvijezde promatrajujakim teleskopima, vide se mnoge boje. Jedan znan-stvenik, koji je upoznao Boga kroz svoja istraæivanja,rekao je: “Mi smo zadivljeni razliËitim cvijeÊem iz na-πih vrtova na zemlji, ali Onaj koji je naËinio polja oki-Êena cvijeÊem pod toplim poljupcima sunca, posadio jesvoj svemirski vrt obojenim zvijezdama. CvijeÊe dugi-nih boja na podnoæju i zvjezdano cvijeÊe prijestolja ob-javljuje jedno BiÊe, koje je autor svega.” Bog nam seotkriva u ljepoti.

Jednog dana se neki stari pastir, ËuvajuÊi svoje stadoovaca, susreo s gospodinom koji je prouËavao divljepoljsko cvijeÊe. Taj bi Ëovjek svaki cvjetiÊ stavio podveliko i jako poveÊalo i promatrao ga. Pozvao je i sta-rog pastira da i on pogleda. GledajuÊi ljepotu jednogmalog cvjetiÊa, pastir se nije mogao odvojiti od pove-Êala. Njegove su usne zadrhtale. Suza je skliznula niznjegovo izbrazdano lice. “Zaπto ste æalosni?” pitao jeËovjek. “Dok gledam divnu ljepotu ovog malog cvijeta,razmiπljam koliko od njih sam pogazio svojom nezgra-pnom obuÊom, niti ne obraÊajuÊi pozornost na njih,”poæalio se stari pastir.

Pjesnik Ëije smo rijeËi veÊ navodili kaæe: “Blago-slivljaj Jahvu, duπo moja, Jahve, Boæe moj, silno si velik!Odjeven veliËanstvom i ljepotom, svjetloπÊu ogrnut kao

61

plaπtem!” (Psalam 104,1) Ljepota je osobina Boæjegkaraktera. Bog voli sve πto je lijepo. Sve πto je On stvo-rio je lijepo. Tu ljepotu naruπava jedino grijeh. No ipored toga, ljepota prirode ukazuje na Stvoritelja. Lje-pota cvijeta, ljepota livada, πuma, potoka i mora, svenam to otkriva Boga koji voli ljepotu, jer je On njezinIzvor.

Promatrajmo ptice kao Boæja stvorenja. Slavuji ikanarinci ne znaju note, niti su iπli u glazbenu πkolu, akako lijepo i kako bez greπke pjevaju. Ptice koje odlazeu tople krajeve kad nam dolazi zima nikada nisu uËilezemljopis, a toËno znaju kamo i kada trebaju iÊi, da bise na proljeÊe opet vratile u naπe krajeve.

Promatrajmo voÊe i povrÊe i razmiπljajmo. »ovjekje mnogo postigao na polju tehnike i tehnologije. Bogmu je to darovao. Tako moæemo praviti satelite, raËu-nala i niz naprava. Ali moæe li Ëovjek naËiniti jabuku,kruπku, naranËu ili bananu sa svim njihovim osobina-ma? Ne moæe naËiniti niti jedan obiËan krumpir. Treba-mo promatrati i razmiπljati o tome.

Netko je rekao: “Zaπto Bog, ako postoji, nije napi-sao svoje ime na nebu? Tad bi ljudi vjerovali u Njega.”Izostavio je samo reÊi na kojem jeziku i pismu bi totrebalo biti. Ali to je sâm Stvoritelj veÊ rijeπio. On jeispisao svoje ime tako da ga svatko na svom jeziku ipismu moæe Ëitati. Predstavio je sebe tako da to i nepis-meni mogu Ëitati. Potrebno je samo posluπati poziv pro-roka Izaije: “Podignite oËi i gledajte: tko je to stvorio?Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu, i koji ih svezove po imenu.” (Izaija 40,26)

Naæalost, ljudi ne vide, ili ne æele vidjeti Boga krozNjegova djela. »esto su slijepi za najjednostavnije obja-



ve Boæje slave i sile. SliËni su onom Ëovjeku koji jesvojim automobilom povezao nekog mladog slikara.Dok su se vozili, slikar je pokazivao slike koje je naËi-nio u tom kraju. Jedna od njih se naroËito dopala voza-Ëu. “Gdje ste to naslikali?” pitao je on. “Ne znam, jersam ovdje stranac,” odgovorio je slikar. RazgovarajuÊi,doπli su do ulaza na imanje ovoga Ëovjeka, kad se slikariznenada nasmijeπio i rekao: “Ovdje sam naËinio onusliku koja vam se svia.” “Kad samo pomislim,” rekaoje vozaË, “da nikada ranije nisam opazio kako je ovdjekod mene lijepo!” Ljudi su Ëesto slijepi za najjedno-stavnije objave Boæje sile. Treba im pomoÊi da videdivna Boæja djela koja svjedoËe o Njemu.

Bog nam se, kao naπ nebeski Otac, otkriva i krozsvojega Sina Isusa Krista. “Bog koji je nekoÊ u mnogonavrata i na mnogo naËina govorio ocima po proroci-ma, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je poSinu, koga je postavio baπtinikom svega i po kome jestvorio svijet.” (Hebrejima 1,1.2) U svojoj velikoj ljubaviprema Ëovjeku Bog je poslao svojega Sina da nas izba-vi od grijeha i omoguÊi svakome koji Ga prihvati zasvog Spasitelja da ostvari pravi smisao æivota, to jestæivot u vjeËnosti. U Evanelju po Ivanu Ëitamo: “Da,Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenogSina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da imaæivot vjeËni.” (Ivan 3,16) Isus je bio oliËenje OËevogkaraktera. On nam je svojim æivotom i karakterom takopotpuno otkrio Oca, da je mogao reÊi: “Tko je vidiomene, vidio je i Oca.” (Ivan 14,9) Onaj tko æeli upoznatiBoga, treba prouËavati Kristov æivot. Krist je u svomæivotu otkrio OËevu silu, OËevu ljepotu i OËevu ljubav.To je ljubav prema svakom Ëovjeku, prema svim ljudi-

63

ma. Prorok Jeremija tu ljubav opisuje ovako: “Iz dalji-ne mu se Jahve ukaza: ‘Ljubavlju vjeËnom ljubim te,zato ti saËuvah milost.’” (Jeremija 31,3)

Ova vjeËna ljubav treba u nama probuditi teænju daosobno upoznamo Boga; da osobno osjetimo tu Boæjuljubav i sami budemo svjedoci Boæjeg otkrivenja Ëovje-ku. To moæe biti i vaπe iskustvo, jer Boæje obeÊanjeglasi: “Traæit Êete me i naÊi me jer Êete me traæiti svimsrcem svojim. I pustit Êu da me naete — rijeË je Jahvi-na.” (Jeremija 29,13.14)

Biblija nam jasno objaπnjava i znaËajnu ulogu Sve-toga Duha, treÊe Osobe Boæanstva, u ostvarenju pravogsmisla æivota. Postojanje boæanskog Trojstva osnovnaje istina krπÊanske vjere. Ova istina premaπuje ljudskesposobnosti shvaÊanja i zato je ljudski razum ne moæeshvatiti. Teπko nam je razumjeti kako u jednom Bogupostoje tri Osobe, to jest kako je Otac Bog, i Sin jeBog, i Sveti Duh je Bog — a ipak to nisu tri Boga negojedan jedini Bog. Bît i opÊe osobine su im zajedniËkei zato imaju isto ime — Bog. Vlastite osobine ih ËinerazliËitima. Tako je osobina Oca neroenost, jer se niod koga ne raa ili ne izlazi. Osobina Sina je roenost,jer se vjeËno raa od Oca. A osobina Svetog Duha jeishoenje, jer vjeËno izlazi od Oca. Dakle, oni imajuistu bît, isto djelovanje, istu volju i istu moÊ, i zbogtoga su jedan Bog, ali se meusobno razlikuju po vla-stitim osobinama, zbog Ëega su Trojstvo. A Trojstvo neoznaËava viπe bogova, nego nas upuÊuje na sloæenost iraznolikost u Bogu. Trojstvo moæemo najbolje razum-jeti ako promatramo Boga u povijesti Ëovjekovog spa-senja. Tu se jasno vidi Boæje trostruko oËitovanje i raz-like koje postoje unutar samog Boæjeg BiÊa. Bog Otac



je pripremio Ëovjekovo spasenje, Bog Sin ga je omogu-Êio, a Bog Sveti Duh ga ostvaruje u nama.

Biblija Ëesto govori o Trojstvu, iako ne spominjebaπ tu rijeË. Sâm Isus je na rastanku sa svojim uËenici-ma rekao: “Zato idite i uËinite sve narode uËenicimamojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!”(Matej 28,19) Pored rijeËi Sveti Duh, koja oznaËavaovu treÊu Osobu Boæanstva, u Bibliji nalazimo i drugenazive kao πto su: Duh Boæji, Duh Gospodnji, Duh Kri-stov, Duh Istine, Utjeπitelj, Branitelj i sliËno. Prvi put sespominje u Bibliji na samom poËetku opisa stvaranjasvijeta: “U poËetku stvori Bog nebo i zemlju. Zemljabijaπe pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom,i Duh Boæji lebdio je nad vodama.” (Postanak 1,1.2)Sveti Duh se Ëesto spominje u Starom zavjetu, ali mno-go viπe se spominje u Novom zavjetu. Pisci Svetogpisma bili su u svom radu voeni Svetim Duhom. Apo-stol Petar piπe o tome: “Prije svega ovo znajte: nijednoproroËanstvo sadræano u Pismu nije stvar samovoljnogtumaËenja, jer nikad neko proroËanstvo nije doπlo odljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, po-taknuti od Duha Svetoga.” (2. Petrova 1,20.21)

Sveti Duh je imao vrlo znaËajnu ulogu u æivotu iradu Isusa Krista, druge Osobe Boæanstva. Od Njego-vog zaËeÊa i roenja, pa do kraja Njegovog ovozemalj-skog æivota moæemo pratiti djelovanje Svetog Duha.

Izbor apostolâ bio je voen Svetim Duhom. O tomeje zapisano: “U svojoj prvoj knjizi, Teofile, iznio samsve πto je Isus uËinio i uËio do dana kad je uznesen nanebo, poπto je dao upute apostolima po Duhu Svetomupreko kojega ih bijaπe i izabrao.” (Djela 1,1.2) U Evan-elju po Luki Ëitamo da je sve πto je Isus rekao i uËinio

65

bilo pod nadahnuÊem Svetog Duha: “Na meni je DuhGospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesemRadosnu vijest siromasima.” (Luka 4,18)

Isus Krist je viπe puta objaπnjavao djelo Svetog Du-ha. Tako je u razgovoru s Nikodemom, Ëlanom æidov-skog Velikog vijeÊa, Isus rekao da nas Sveti Duh nano-vo raa: “‘Zaista, zaista, kaæem ti, tko se odozgo nerodi, taj ne moæe vidjeti kraljevstva Boæjega.’ Odvratimu Nikodem: ‘Kako se moæe Ëovjek, kad je veÊ star,roditi? Zar moæe po drugi put uÊi u utrobu majke iroditi se?’ Odgovori mu Isus: ‘Zaista, zaista, kaæem ti,tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne moæe uÊiu kraljevstvo nebesko. ©to je roeno od tijela, tijelo je;πto je roeno od Duha, duh je. Ne Ëudi se πto ti rekoh:treba da se odozgo rodite. Vjetar puπe gdje god hoÊe.»ujeπ mu πum, ali ne znaπ ni odakle dolazi ni kamo ide.Tako je sa svakim koji je roen od duha.’” (Ivan 3,3-8)Zamijetimo ovdje da Ga ne moæemo vidjeti, ali moæe-mo Ëuti i osjetiti Njegov rad. Sveti Duh je aktivni sudi-onik u novoroenju greπnika. On neprekidno nastoji pri-vuÊi pozornost ljudi na veliku ærtvu prinesenu na gol-gotskom kriæu, otkriti svijetu Boæju ljubav i otvoritiduπe pokajnika za dragocjenosti iz Svetog pisma.

Iz oproπtajnog razgovora Isusa s Njegovim uËeni-cima, doznajemo da je Sveti Duh Branitelj i Duh istinekoji treba æivjeti u nama: “Ja Êu moliti Oca, i dat Êevam drugog Branitelja koji Êe ostati s vama zauvijek:Duha istine, kojega svijet ne moæe primiti, jer niti gavidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vamai jer Êe biti u vama.” (Ivan 14,16.17) Zatim doznajemoda On izlazi od Oca i svjedoËi o Isusu: “Kada doeBranitelj, kojega Êu ja poslati od Oca, Duh istine koji



izlazi od Oca, svjedoËit Êe za me.” (Ivan 15,26) O Nje-govom djelu Ëitamo dalje: “Ipak vam istinu velim: vamaje bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neÊedoÊi k vama. Odem li, poslat Êu ga k vama. On Êe, kaddoe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, napravednost i na sud. S obzirom na grijeh, ukoliko nevjeruju u me; s obzirom na pravednost, ukoliko odlazimk Ocu te me viπe neÊete vidjeti; s obzirom na sud, uko-liko je osuen knez ovoga svijeta. ... A kada doe on,Duh Istine, uvest Êe vas u svu istinu. On neÊe govoritisam od sebe, veÊ Êe govoriti πto Ëuje i objavit Êe vambuduÊe. On Êe mene proslaviti, jer Êe uzeti od onog πtoje moje i to objaviti vama.” (Ivan 16,7-11.13.14)

Ovdje se spominju osobine svjesnog BiÊa: govori,Ëuje, tjeπi, brani, dokazuje, objavljuje, proslavlja i sli-Ëno, πto pokazuje da Sveti Duh nije samo neka bezliËnasila, nego svjesno i djelatno BiÊe, koje ima svoju zada-Êu u spaπavanju greπnika. Sveti Duh ostvaruje to spase-nje u nama ako mi to dopustimo. Ako li odbijemo Nje-gov rad, Ëinimo neoprostiv grijeh. Zato je Isus rekao:“Zato Êe se, kaæem vam, svaki grijeh i hula oprostitiljudima, ali hula protiv Duha Svetoga neÊe se oprostitinikada. Ako tko rekne πto protiv Sina »ovjeËjega, moæemu se oprostiti, ali tko rekne πto protiv Duha Svetoga,ne moæe mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni na dru-gome.” (Matej 12,31.32)

Bez sile Svetog Duha ne moæemo biti osvjedoËenida je Boæja rijeË istina, da trebamo ostaviti grijeh, dadolazi sud i pravedna odluka za sve. Samo posredova-njem Svetog Duha moæemo doæivjeti promjenu u na-πem æivotu i slijediti Krista. ImajuÊi to u vidu, apostolPavao uzvikuje: “Ne æalostite Duha Svetoga Boæjega,

67

kojim ste zapeËaÊeni za dan otkupljenja!” (Efeæanima4,30) Ne samo da bez Njegovog udjela nema novoro-enja, promjene æivota, nego bez sile odozgo nema nitipropovijedanja Evanelja, te Radosne vijesti o spasenjugreπnika u Isusu Kristu.

Da bismo bili svjedoci Kristovog djela otkupljenjaËovjeka, da bismo mogli propovijedati obraÊenje i op-roπtenje grijeha svim narodima, potrebna nam je silaSvetog Duha. Isus je viπe puta obeÊao ovu pomoÊ unaπem æivotu i radu. Prije svojega uzaπaπÊa Isus je daoposljednje upute apostolima i joπ jednom ponovio obe-Êanje da Êe poslati Svetog Duha: “JednoÊ, dok je sjedios njima za stolom, naloæi im da se ne udaljuju od Jeru-zalema, veÊ da ondje Ëekaju obeÊanje OËevo, ‘obeÊanjeza koje ste Ëuli od mene: Ivan je krstio vodom, a vi Êetedomalo biti krπteni Duhom Svetim. ... Ali, primit Êetesnagu poπto Duh Sveti doe na vas, pa Êete mi bitisvjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve dokraja zemlje.’” (Djela 1,4.5.8) Pedesetog dana od svo-jega uskrsnuÊa Krist je ispunio ovo obeÊanje. Zato setaj dan naziva Duhovi ili Pedesetnica (vidi Djela 2,1-4).

Sveti Duh je Kristov predstavnik na Zemlji. Kaoboæanska Osoba, On daje razliËite darove da bi se Kri-stovo djelo Evanelja proπirilo u sve krajeve svijeta.Dokaz krπtenja Svetim Duhom jesu duhovni rodovi kojise vide u æivotu pravog krπÊanina. Apostol Pavao kaæe:“Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost,blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdræljivost.” (Gala-Êanima 5,22)

Sveti Duh je treÊa Osoba Boæanstva. On ima svojuulogu u spaπavanju greπnika. Uvjerava nas u potrebupokajanja. On daje silu koja nas osposobljava da æivi-



mo u skladu s Boæjom voljom. On nas i danas pozivai djeluje na naπem srcu. Pisac Poslanice Hebrejima kaæeo tome: “Zato, kako veli Duh Sveti: ‘Danas kad Ëujeteglas njegov, ne otvrdnite srca svoja kao u onoj pobuni,kao u dan izazova u pustinji.” (Hebrejima 3,7.8) Pozivje upuÊen svima koji æele ostvariti pravi smisao æivota.Samo uz pomoÊ sile Svetog Duha moæemo se pripre-miti za vjeËni æivot. Ta pomoÊ nam je potrebna svakogdana.

Æelite li doæivjeti dan Duhova ili Pedesetnicu u svomæivotu, onda to traæite od Boga, jer On je obeÊao: “Da-kle: ako vi, premda ste zli, moæete davati svojoj djecidobre darove, koliko Êe viπe Otac nebeski dati DuhaSvetoga onima koji ga mole!” (Luka 11,13) I kad osje-tite ispunjenje Boæjeg obeÊanja, onda neka vaπa molitvabude: “»isto srce stvori mi, Boæe, i duh postojan obnoviu meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga SvetogDuha ne uzmi od mene!” (Psalam 51,12.13) Ne dopus-tite da blagdan Duhova ili Pedesetnice bude samo sje-Êanje na ispunjenje Kristovog obeÊanja o dolasku Sve-tog Duha! Neka Sveti Duh trajno boravi u vama i pomo-gne vam da ostvarite pravi smisao æivota.

Iako danas ne moæemo vidjeti Boga licem k licu,mi Ga moæemo upoznati preko Njegovih djela i osob-nog iskustva. Bog nam se otkriva u svojoj objavi, Biblijiili Svetom pismu. On nam govori preko prirode i pozivanas da upoznamo ljepotu svega stvorenog. Tako se su-sreÊemo s Onim koji je sve stvorio i koji sve odræavasvojom silom. Bog ne samo da postoji, nego se i objav-ljuje Ëovjeku kao svojem stvorenju. Bog je blizu nas ispreman je da se i nama otkrije. On nas poziva: “TraæiteJahvu dok se moæe naÊi, zovite ga dok je blizu! Nek

69

bezboænik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nekse vrati Gospodu, koji Êe mu se smilovati, k Bogu na-πem, jer je velikoduπan u praπtanju.” (Izaija 55,6.7)Potraæimo Boga svim srcem, jer je On jedini koji nammoæe pokazati cilj i pravi smisao æivota na Zemlji!

Zaπto postoje ratovi, bolesti, patnje ismrt?

Ako je Bog Bog ljubavi, zaπto dopuπta da neduænistradaju? Zaπto postoje ratovi, bolesti, patnje i smrt?Otvorimo li dnevne tiskovine, radio ili televiziju, moæe-mo Ëitati, sluπati i gledati ljudsku patnju. Ratovi, zlo-Ëini, krvoproliÊa, oluje, poplave, potresi; nesreÊe na ko-pnu, u zraku i na vodi svakodnevne su pojave. Sve todonosi mnogo bijede, stradanja, æalosti, suza, bolesti ismrti. Dok sve to pratimo, ili moæda Ëak i osobno pro-æivljavamo, postavljamo niz pitanja:

• Kako Bog moæe gledati sve to?• Zaπto dopuπta da neduæni stradaju?• Ako je On Bog ljubavi, zaπto dopuπta da ta zla

haraju svijetom?• Zaπto Bog πuti i mirno promatra nesreÊe, ratove,

bolesti, patnje, glad i smrt?• Ili, kako je netko rekao: “Bog uæiva sreÊu u raju,

a nama je prosuo vreÊu nevolja po glavi.”

Jedna osoba je pisala: “Pomozite mi da ne izgubimvjeru! Kristov nauk je divan, i ja bih ga prigrlila daKrist i nije bio Bog, nego samo Ëovjek. Ali zaπto i sadane uËini neπto u vezi s ljudskom nevoljom? Kako On,pun plemenitosti i dobrote, ostaje prema svemu tome



tako ravnoduπan? U bolnici sam. Kolika je moja duπev-na bol kad gledam tolike nepokretne ljude bez trunkaæivotne radosti! Zaπto je Krist podnio muku i smrt, aipak je ljudska nevolja bezgraniËna? Dnevno Ëujemo iËitamo o raznim tragedijama, ali kad tragediju vidimoizbliza, onda je to tako potresno da poËnemo sumnjatiu Boæje postojanje.”

Zaπto, dakle, postoje ratovi, bolesti, patnje i smrt?’RaspravljajuÊi o ovom pitanju, imajmo u vidu slje-

deÊe: povezanost zbivanja u odnosima meu ljudima,zakonitosti koje vladaju u prirodi i druπtvu, i svaki Ëo-vjek viπe ili manje utjeËe na zbivanja oko nas.

Tako ratove, patnje, bolesti i smrt ne moæemo uvi-jek promatrati kao problem pojedinca, nego Ëesto u sklo-pu zajednice. Mi smo upuÊeni jedni na druge. Nepo-πtovanje propisa moæe pogoditi ne samo onoga tko ihkrπi, nego i druge.

Davno prije nas sliËno je pitanje postavio i Gospod-nji sluga Gideon. O tome Ëitamo u Knjizi o Sucima: “Iukaza mu se Aneo Jahvin i reËe mu: ‘Jahve s tobom,hrabri junaËe!’ Gideon mu odgovori: ‘Oh, gospodaru,ako je Jahve s nama, zaπto nas sve ovo snae? Gdje susva ona Ëudesa njegova o kojima nam pripovijedahuoci naπi govoreÊi: Nije li nas Jahve iz Egipta izveo? Asada nas je Jahve ostavio, predao nas u ruke Midjan-cima.’” (Suci 6,12.13)

Ljudi su uvijek bili spremni za sve zlo okrivljavatiBoga. Pokuπajmo najprije iz Biblije doznati odakleratovi, bolesti, patnje i smrt? Kako i kada je to poËelo?»ije je to djelo? Kad odgovorimo na to pitanje, bit Êenam lakπe odgovoriti na pitanje: Zaπto sve to postoji itko je kriv za ljudsku nevolju?

71

Biblijski odgovor je: “Prema tome, kao πto po jed-nom Ëovjeku ue grijeh u svijet a po grijehu smrt, takosmrt prijee na sve ljude jer svi sagrijeπiπe.” (Rimljnima5,12) Uzrok πto na naπem svijetu ima toliko toga πtoizaziva æaljenje jest u tome πto se na naπem planetupojavio grijeh.

©to je to grijeh? Grijeh je prijestup zakona, kaæeBiblija. “Tko god poËinja grijeh, krπi zakon; grijeh jekrπenje zakona.” (1. Ivanova 3,4) U ovom sluËaju rijeËje o Boæjem zakonu. »ovjek je ustao protiv Boæje voljei pobunio se protiv Boæjeg savrπenog plana o sretnomæivotu na ovoj Zemlji. U toj pobuni ga je podræao inagovorio Sotona ili avao koji grijeπi od poËetka. UBibliji Ëitamo: “Tko poËinja grijeh, od avla je, jer jeavao greπnik od poËetka.” (1. Ivanova 3,8). “Jer jeplaÊa grijeha smrt.” (Rimljanima 6,23). Bog sve to nijeæelio, On nije svijet stvorio takvim. To je Ëovjekovodjelo. »ovjek je sam izvrπio ovaj izbor. Zaπto ga Bog utome nije silom sprijeËio? Ili, zaπto Bog nije stvorioËovjeka da ne moæe pogrijeπiti? Evo jednog primjera dabismo to bolje razumjeli.

Doπla krava na livadu pasti travu. Pastir joj kaæe:“Moæeπ pasti svugdje, samo ne diraj travu u onom uglu,neka raste.” Ali Ëim se pastir udaljio, krava je nastavilapasti baπ tamo. Pastir je morao upotrijebiti batinu da bije sprijeËio pasti na tom mjestu. Kome bi Ëovjek biosliËan da ga je Bog silom sprijeËio da ne uËini grijeh?Bog je to mogao uËiniti, ali u tom sluËaju bi ËovjekaizjednaËio sa æivotinjom koju se tjera batinom da nepravi πtetu.

SliËno bi bilo da ga je stvorio takvog da ne moæepogrijeπiti. U tom sluËaju morao bi mu uzeti dar slobo-



dne volje koji mu je dan prilikom stvaranja. I tada biËovjek, bez volje, savjesti i razuma, bio jednak æivotinjiili robotu, koji ne mogu voljeti i svjesno proslavljatiBoga.

Drugi razlog zaπto Bog nije silom sprijeËio Ëovjekada ne pogrijeπi, ili zaπto ga nije stvorio da ne moæepogrijeπiti, jest πto su naπi praroditelji, Eva i Adam,tada bili na jednom sudbonosnom ispitu. Trebalo jezadovoljiti pravdu i dopustiti da Ëovjek sâm odaberekome Êe sluæiti, jer u svemiru je veÊ ranije nastala bor-ba izmeu dobra i zla, izmeu Boga i Sotone. Da jeBog ovdje posredovao viπe nego πto dopuπtaju naËelavjeËne pravde, moglo se dogoditi da Sotona prosvje-duje. Zato je bilo najbolje da Ëovjek sâm odabere, upunoj slobodi.

Prvi ljudi su, dakle, prestupili Boæju zapovijed. Po-sljedice su odmah uslijedile: “A æeni reËe: ‘TrudnoÊitvojoj muke Êu umnoæit, u mukama djecu Êeπ raati.Æudnja Êe te muæu tjerati, a on Êe gospodarit nad to-bom.’ A Ëovjeku reËe: ‘Jer si posluπao glas svoje æenete jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavπi:S njega da nisi jeo! — evo: Zemlja neka je zbog tebeprokleta: s trudom Êeπ se od nje hraniti svega vijekasvog! Raat Êe ti trnjem i korovom, a hranit Êeπ sepoljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj Êeπjesti dokle se u zemlju ne vratiπ: ta iz zemlje uzet si bio— prah si, u prah Êeπ se i vratit.’ ... Zato ga Jahve, Bog,istjera iz vrta edenskoga da obrauje zemlju iz koje jei uzet. Istjera dakle Ëovjeka i nastani ga istoËno od vrtaedenskog, pa postavi kerubine i plameni maË koji sesvjetlucao — da straæe nad stazom koja vodi k stabluæivota.” (Postanak 3,16-19.23.24)

73

Teπki æivotni uvjeti, stradanje duπe i tijela, ratovi,bolesti, patnje i smrt posljedice su Evinog i Adamovogprijestupa. Time je cijelo ËovjeËanstvo postalo greπno,a kao takvo osueno je na stradanje i smrt.

Eva i Adam su pogrijeπili; ali zaπto smo mi kaæ-njeni?

Evo primjera: ElektriËna centrala osvjetljava Ëitavgrad. Iz nje se napajaju kuhinjska kuhala, elektromo-tori, æarulje. U centrali je netko odgovoran da sve budeu redu. Ali baπ taj Ëovjek se suprotstavio svima pa jeiskopËao struju. ©to se dogodilo? »itav grad je ostaobez svjetla. On je jedini krivac, ali grad je kaænjen ta-mom.

Adam je prekinuo vezu sa sreÊom, “iskopËao” jesav svijet, pa nam je preostalo samo ono πto je sa sobomdonio nama u nasljedstvo. Kao takvi mi prosvjedujemo:“Ako je Adam pogrijeπio, nisam ja kriv? Zaπto da jabudem kaænjen; ja nisam zgrijeπio?”

Moæemo li tako reÊi? Tko od nas nikada nijepogrijeπio? Tko je od nas bez grijeha? Nismo li nekadi sami krivi za mnoga stradanja, bolesti, patnje, nesreÊei ratove? Ako bismo upitali svakog Ëovjeka je li on iπtaskrivio i doprinio nesreÊi ljudi, svatko bi odgovorio:“Ne, ja nisam kriv!” A ipak, ratove podiæu ljudi, zloËinei krvoproliÊa Ëine ljudi, siromasi su praznih ruku meuljudima. Tko je kriv? Zar su za sve krivi baπ Eva iAdam?

Primjerice: Kamion juri nedopuπtenom brzinom, aosobni automobil mu ide u susret. Na zavoju zbog pre-velike brzine koËnice zataje, i sudar je neizbjeæan. Au-tomobil je slupan, pet osoba je poginulo... I neizbjeænose pojavljuje pitanje: “Zaπto ih Bog nije zaπtitio?”



Ili: Roditelji su s djetetom uveËer iziπli u πetnju, alisu zaboravili zatvoriti plin. Kad su se vratili, majka jepoæurila u kuhinju pripremiti veËeru. U trenutku kad jeupalila svjetlo, doπlo je do eksplozije i svi su stradali...“Bili su poboæni ljudi! Zaπto je Bog to dopustio? ZarOn nije mogao pomoÊi?” — govorili su susjedi. U mno-gim ovakvim sluËajevima pozivamo se na Boga s pita-njem: “Zaπto?”

»ovjek je zapravo sklon da krivicu uvijek prebacina drugoga. ©to bismo mi zapravo htjeli? Da Bog uodreenom trenutku mijenja pravila prometa; da mije-nja osobinu plina, ili da moæda otvori prozore, ili pakzatvori plin kad mi zaboravimo? Ili da promijeni motoru avionu koji se ruπi; ili snagu æeljeza koje pada s visi-ne i ubija radnika? Mi bismo zapravo nekad htjeli ne-moguÊe: da noæ u isto vrijeme bude i tup i oπtar, daæeljezo bude lagano kao slamka kad nekoga treba uda-riti, ali i teπko i snaæno kod gradnje mostova.

Netko Êe reÊi: “Neka Bog kazni uvijek samo krivca.”Pored toga πto smo svi zapravo krivci, to bi izgledaloovako: da Bog u brodolomu potopi zle, a da dobre izvu-Ëe suhe na obalu. Ili da u potresu sruπi kuÊe zlima, adobrima sagradi joπ bolje. Netko Êe reÊi: “Ako netkozgrijeπi, neka odmah bude kaænjen.” ©to bi se dogodi-lo? Recimo da se onome tko neπto ukrade, za kaznuukoËi ruka. Da se nekome tko slaæe, za kaznu ukoËijezik, i tako redom... Koliko bi nas danas bilo Ëitavih izdravih? Dobro je, stoga, πto nema odmah kazne zauËinjeni grijeh.

ToËno je i to da Bog moæe Ëiniti Ëudesa, ali nemaËuda po naπim æeljama. Bog nas uvijek ne upoznaje sasvim svojim namjerama. Ali sigurno je da Êe na kraju

75

krivac biti kaænjen. Dakle, mnogo puta nevolje dolazenaπom pogreπkom.

Nevolje koje doæivljavamo mogu nekada biti i po-trebne. Netko je rekao: “Postoje dva stava od kojih mo-æemo zauzeti samo jedan: moæemo za sav jad, nevoljei teπkoÊe koje nas snalaze u æivotu okriviti Boga; alimoæemo nevolje smatrati i odgojnim sredstvom kojeBog upotrebljava za naπe dobro.”

Primjerice: Neki govore da nema Boga i da nemaBoæjeg zakona te da mogu Ëiniti πto æele. Ali stignenevolja, pokuca bolest na vrata, pribliæi se Ëas umiranja...Tada glas postaje priguπeniji, a ruke su sve slabije. Vikase pretvara u molitvu, grijeh nas muËi u duπi i traæimooprost. Ili, netko se nakon trideset godina vratio Bogujer je u potresu Ëudom ostao æiv. Nevolja ga je dovelak Bogu. Bez kriæa nema krune. Zato je dobro ponekadumjesto “Zaπto?” pitati: “»emu?” »emu Êe me nauËitiova nevolja? ©to je njezina poruka?

Razmiπljajmo! Zaboljelo nas je neπto. Savijamo seu grËevima i traæimo lijeËnika. On kaæe: “Upala slije-pog crijeva.” ©to sad? Znamo da Êe nas rezati i πivati,ali se ne bunimo. Prihvatit Êemo sve muke i sav rizik,jer imamo povjerenja u lijeËnika. Jasno je da se ne bi-smo povjerili ni najboljem mesaru u gradu da nas reæe.Imamo povjerenja jedino u lijeËnika, i uopÊe ne postav-ljamo pitanje zaπto nas muËi? Nadamo se da Êe nakonoperacije doÊi ozdravljenje i nestat Êe bolova.

Mislimo li da je i Bogu potreban medicinski fakul-tet da spasi duπu, pa nemamo povjerenja u Njega? Ima-mo li pravo buniti se protiv Boga, ako nas kroz patnjeispravlja i vraÊa na put koji sigurno vodi u vjeËni æivot?A to je i Ëesto razlog πto Bog dopuπta nevolje na nas.



Jedna stara priËa kaæe kako se neki atenski kiparposvaao s kamenom. Na pitanje kipara: “©to buËiπ ijauËeπ?”, kamen je odgovorio: “Bole me udarci tvogËekiÊa.” “©uti,” rekao je kipar, “ako te ne iskleπem,neÊeπ nikada dospjeti u Partenon na visoko mjesto. Os-tao bi nezapaæeni kamen negdje u rebrima planine.”

Ova priËa nam ilustrira Boæje namjere s greπnikomkad dopuπta nevolje na nas. On nas æeli pripremiti zanebesko kraljevstvo gdje viπe neÊe biti ratova, patnje,bolesti i smrti. Biblija o tome kaæe: “Potom opazih ‘novonebo i novu zemlju’ jer su iπËezli prvo nebo i prva zemlja:mora viπe nema. ... ‘On Êe otrti svaku suzu’ s njihovihoËiju. Smrti viπe neÊe biti; neÊe viπe biti ni tuge, nijauka, ni boli, jer stari svijet proe.” (Otkrivenje 21,1.4)“VeÊ (navjeπÊujemo) kako stoji pisano: ‘Ono πto okonije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nijepomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.’” (1.KorinÊanima 2,9) Ima li neπto ljepπe nego æivjeti u ta-kvom kraljevstvu?

Iz svega reËenog moæemo zakljuËiti da su ratovi,bolesti, patnje i smrt najprije posljedica prijestupa Evei Adama. Zatim, da smo viπe puta i sami krivi πto stra-damo, a Ëesto su nevolje Boæje odgojno sredstvo da nasvrati na pravi put. Dopustimo Bogu da nas vodi krozæivot po svojoj volji, jer samo tako moæemo postiÊipravi smisao æivota.

©to Bog Ëini za Ëovjeka?Jedno od pitanja koje postavljamo kad promatramo

i doæivljavamo ljudske patnje i nevolje jest: “Zaπto Bogne poduzme neπto u vezi s ljudskom nevoljom?”

77

To pitaju uglavnom oni koji ne poznaju Boga i sveπto je On uËinio te πto danas Ëini za Ëovjeka. Glavnaporuka Boæje objave, Biblije, jest upravo sve πto BogËini da bi nestalo bolesti, patnje, ratova, nevolja i smrti.Srediπte je te poruke: “Da, Bog je tako ljubio svijet daje dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedankoji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16)

Iako se Ëovjek svojom neposluπnoπÊu udaljio odBoga, Bog ga se u svojoj velikoj ljubavi nije odrekao.On ga nije zauvijek prepustio teπkim posljedicama nje-gove neposluπnosti. Boæji plan da se na ovoj Zemlji æiviu miru, sreÊi, radosti i zadovoljstvu nije promijenjen.On je samo za neko vrijeme prekinut, da bi se dalaprilika svakom razumnom biÊu da se slobodno opredi-jeli za vjeËni æivot u nebeskom kraljevstvu; ili za vjeË-nu smrt.

SveznajuÊi Bog je u svojoj velikoj ljubavi premaljudima, joπ prije Ëovjekovog pada u grijeh, naËinio planpo kome moæe spasiti od vjeËne smrti sve one koji Êese tijekom povijesti ljudskog roda slobodnom voljomopredijeliti za posluπnost Bogu. Tako je nastao plan spa-senja Ëovjeka. U Prvoj poslanici apostola Petra Ëitamo:“Znajte da niste otkupljeni neËim raspadljivim — sre-brom ili zlatom — od svoga bezvrijednog, od otaca baπti-njenog naËina æivota, nego skupocjenom krvi Krista kaonevina i bez mane Janjeta. On je, istina, bio prije poznat(i predodreen), prije postanka svijeta, ali se tek nakraju vremena oËitova zbog vas.” (1. Petrova 1,18-20)To izbavljenje od grijeha i njegovih posljedica najavlje-no je prilikom Kristovog roenja: “Rodit Êe sina, i na-djeni mu ime Isus, jer Êe on izbaviti svoj narod od grije-ha njegovih.” (Matej 1,21)



Tko je Isus Krist? Zaπto je bilo potrebno da Kristdoe na ovaj svijet? Zaπto je morao umrijeti?

Gdje se On sada nalazi? Kakvu sluæbu danas vrπiza Ëovjeka?

U proπlosti su ljudi, a i danas je tako, o Kristu iNjegovom djelu govorili razliËito. Biblija nam daje naj-toËnije odgovore na ova pitanja. U Evanelju po Ma-teju Ëitamo: “Kada doe Isus u okolicu Cezareje Fili-pove, upita svoje uËenike: ‘Za koga dræe ljudi Sina »o-vjeËjega?’ Oni odgovoriπe: ‘Jedni za Ivana Krstitelja,drugi za Iliju, treÊi za Jeremiju ili za jednoga od proro-ka.’ ‘A vi — reËe im — za koga me dræite?’ ‘Ti si Krist,Sin Boga æivoga!’ odgovori mu ©imun Petar.” (Matej16,13-16)

Bog je dao svog jedinoroenca da spasi Ëovjeka.Isus Krist je doπao na ovaj svijet da neumorno sluæipotrebama Ëovjeka. On sâm opisuje svoju misiju na Ze-mlji rijeËima: “Na meni je Duh Gospodnji, jer me po-mazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siroma-sima, da navjestim osloboenje zarobljenicima i vraÊa-nje vida slijepcima, da oslobodim potlaËene, da pro-glasim godinu milosti Gospodnje.” (Luka 4,18.19) Jed-nom drugom prigodom, nalazeÊi se u domu nekoga gre-πnika, Isus je o svojoj sluæbi rekao: “Da, Sin ËovjeËjidoπao je da traæi i spasi πto je izgubljeno.” (Luka 19,10)Apostol Petar, jedan od Njegovih uËenika, izrazio je torijeËima da je “Isus proπao ËineÊi dobro”. (Djela 10,38)To je bilo uistinu Njegovo djelo.

Isus je Boæji Sin. On kaæe da je doπao od Oca nasvijet, i da se opet vraÊa k Ocu. (Ivan 16,7.28) O NjemuËitamo na skoro svakoj stranici Biblije, Staroga i Novo-ga zavjeta. On je postojao prije svega, od vjeËnih vre-

79

mena. On je sudjelovao sa svojim nebeskim Ocem ustvaranju svijeta i Ëovjeka. On je jedno sa svojim Ocem,i tko upozna Njega, upoznao je Boga.

Grijeh je uzrok πto je Isus morao doÊi na naπu Ze-mlju stradati i umrijeti smrÊu na kriæu. On nije stradaoi umro zbog svojega grijeha, jer On je uvijek æivio uskladu s OËevom voljom, u skladu s Boæjim zakonom;Krist je stradao i umro zbog naπih grijeha.

Joπ u poËetku, u raju, prvi Ëovjek je prestupio Boæjuvolju i tako postao greπan. Prestupljeni Boæji zakon tra-æio je smrt prijestupnika. »ovjek je svjesno prestupioBoæju volju i trebao je umrijeti vjeËnom smrÊu. Ali Bogje u svojoj ljubavi odluËio spasiti Ëovjeka pomoÊu za-mjene. Kaznu za prestupljeni Zakon mogao je platitisamo netko ravan Bogu. To je mogao uËiniti jedinoKrist. Samo Isus Krist, Boæji Sin, mogao je otkupitipalog Ëovjeka od prokletstva grijeha i dovesti ga opet uvezu s Bogom. Zaπto samo Krist? Zato πto je Boæjizakon svet kao sâm Bog, te je samo netko jednak Bogumogao zadovoljiti pravdu prestupljenog Zakona.

U cijelom svemiru bilo je samo jedno BiÊe koje je,umjesto Ëovjeka, moglo zadovoljiti zahtjev Zakona. Bi-la je to druga Osoba Boæanstva, Boæji Sin, Isus Krist.On je uzeo na sebe smrtnu presudu, da bi Ëovjek mogaokroz Njega dobiti oprost. Kroz Njegovu prolivenu krv,Njegovu smrt i posluπnost Bogu, Ëovjek Êe moÊi opetdobiti Boæju milost, povratak u prekrasni rajski vrt ipravo na uæivanje plodova s drveta æivota. I tako je BogOtac dao svojega Sina.

Da bi ova zamjena bila potpuna, Krist je trebaouzeti na sebe ljudsku narav; trebao se roditi kao dijetena ovom svijetu; trebao je biti Ëovjek. Biblija kaæe:



“Sad, buduÊi da djeca imaju zajedniËku krv i meso,jednako i sâm postade sudionik u tome da smrÊu uniπtionoga koji ima vlast nad smrÊu, to jest avla.” (Hebre-jima 2,14)

Krist je uzeo na sebe ljudsku narav. Tako se u Nje-mu sjedinilo boæansko i ljudsko. Apostol Ivan to opi-suje u svojemu Evanelju: “I RijeË tijelom postala inastanila se meu nama. I mi smo promatrali slavunjegovu, slavu koju ima kao Jedinoroenac od Oca —pun milosti i istine.” (Ivan 1,14) Isus se u Evaneljimanaziva vjeËna Boæja RijeË, po kojoj je sve stvoreno.

Ta je RijeË, Isus Krist, postala tijelo. Ovu velikuevaneosku istinu nazivamo tajnom utjelovljenja, a apo-stol Pavao je naziva “tajnom prave vjere” (1. Timoteju3,16). Isus je postao Ëovjekom da bi nam svojim svetimi savrπenim karakterom otkrio Oca, da bi nam ostaviosavrπeni primjer posluπnosti OËevoj volji i da bi nassvojim stradanjem i smrÊu otkupio od vjeËne smrti.

Tako se poËeo ostvarivati Boæji plan spasenja Ëo-vjeka, odnosno ponovnog vraÊanja greπnika Bogu. Prijenego πto je poπao na kriæ Golgote, Krist je iπao od gradado grada i propovijedao potrebu pokajanja, Ëinio dobroi lijeËio sve koje je Sotona bio nadvladao. Bilo je selau kojima se niti iz jedne kuÊe nije mogao Ëuti jauk nitiuzdisanje bolesnika, jer je On proπao kroz njih i iscije-lio sve bolesne.

Tako su Isusova djela svjedoËila o Njegovom bo-æanskom poslanju. Ljubav, milost i duboka suÊut poka-zivali su se u svim djelima Njegovog æivota. Njegovosrce traæilo je sve ljude s iskrenim saæaljenjem. On jeuzeo na sebe ljudsku narav da bi πto bolje razumio sveljudske potrebe.

81

Isus je æivio bezgreπnim æivotom, i samo je takavæivot mogao biti otkup za naπe grijehe. Sotona je pokuπaonavesti Isusa na grijeh, pokuπao ga je obeshrabriti iodvratiti od poslanja koje je doπao izvrπiti. Ali Isus jeslavno pobijedio sve kuπnje. On se Ëvrsto dræao OËeveruke i koraËao naprijed svojom stazom muËeniπtva, jerje znao da u Njegovim rukama leæi sudbina ËovjeËan-stva.

Isus je poπao na kriæ mirno, ne koristeÊi boæanskusnagu. OsjeÊao je i trpio kao Ëovjek. Tako je postaonaπa prava zamjena. “S Kristom se postupalo onakokako mi zasluæujemo, da bi se s nama postupalo kakoOn zasluæuje. On je bio osuen zbog naπih grijeha, ukojima nije imao udjela, da bismo mi mogli biti oprav-dani Njegovom pravdom, u kojoj nemamo udjela. Pre-trpio je smrt koju smo mi zasluæili, da bismo mogliprimiti æivot koji je u Njemu.” (Ellen G. White, Isusovæivot, Znaci vremena, Zagreb 2009., str.12)

Krist je bio razapet izmeu dvojice razbojnika. Je-dan od njih je umro izgubivπi æivot, drugi je umro dobivπiæivot; a Krist je umro darujuÊi æivot za nas. DarujuÊiæivot On je postao naπ Spasitelj.

Krist je napustio Nebo i siπao na naπu Zemlju daizbavi greπno ËovjeËanstvo iz ponora grijeha. Bilo jemnogo dobrih i velikih uËitelja, ali je samo Krist bio iSpasitelj. Njegova smrt znaËila je pomirenje greπnika sBogom. Apostol Pavao kaæe: “Bog bijaπe onaj koji je uKristu pomirio svijet sa sobom...” (2. KorinÊanima 5,19)Biblija jasno uËi da je Krist umro da bi omoguÊio oprostnaπih grijeha. Zato nema drugog imena pod nebom da-noga ljudima kojim bi se mogli spasiti, osim imenaIsusa Krista.



Nakon slavnog uskrsnuÊa Isus se vratio svojemuOcu. (Marko 16,19) Tamo sjedi s desne strane Bogu imoli se za nas. On je postao naπ jedini zastupnik, naπzagovornik, naπ posrednik. O tome Ëitamo u Svetompismu: “Jedan je Bog, jedan je i posrednik izmeu Bo-ga i ljudi: Ëovjek Krist Isus koji dade samog sebe kaootkup mjesto sviju.” (1. Timoteju 2,5.6) Ovu posredniË-ku sluæbu za ËovjeËanstvo Krist Êe vrπiti sve do svogponovnog dolaska na naπu Zemlju. Onda Êe doÊi kaoKralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima, poone koji Ga Ëekaju. Pisac poslanice Hebrejima kaæe:“Jednako Êe se i Krist, poπto je prinesen samo jedanput‘da uzme grijehe sviju’, drugi put pokazati, bez odnosaprema grijehu, onima koji ga iπËekuju da im dadne pot-puno spasenje.” (Hebrejima 9,28)

Umjetnici su u svojim djelima pokuπali prikazatiKrista i ono πto je On uËinio za nas. Tako je jedan odnjih isklesao Kristov kip i pozvao jedno dijete da mukaæe koga taj kip predstavlja. “To mora da je bio nekidobar Ëovjek”, reklo je dijete. “Dobar Ëovjek...”, zami-slio se umjetnik. “Pa nisam to htio prikazati.” I ponov-no se dao na posao. Najprije je proËitao Evanelja iupoznao djela Isusa Krista, a zatim je izradio novi kip.Opet je pozvao ono dijete i upitao: “Tko je ovaj lik umramoru?” “O, to je Isus koji je umro za sve nas!”reklo je dijete.

Krist nije bio samo dobar Ëovjek. On je umro zasve nas. On je Spasitelj ËovjeËanstva. A uvjet da nasKrist spasi bila je Golgota.

Isus je jednom doπao na naπ svijet, rodio se kaodijete, æivio je meu ljudima 33 i pol godine, umro nakriæu da bi nas oslobodio od grijeha i vjeËne smrti,

83

slavno uskrsnuo iz groba i uznio se na Nebo gdje po-sreduje za nas kod Oca. Uskoro Êe On zavrπiti svojusluæbu na Nebu i onda Êe ponovno doÊi dati svakomeplaÊu po njegovim djelima.

Ovaj Boæji plan spasenja lijepo je opisan u Apostol-skom vjerovanju. Mi krπÊani to dobro znamo i Ëestoizgovaramo:

“Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemoguÊega, Stvo-ritelja neba i Zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. Iu jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinoroenoga Si-na Boæjega. Roenog od Oca prije svih vjekova. Bogaod Boga, Svjetlo od Svjetla, pravoga Boga od pravogaBoga. Roena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po komeje sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi naπegaspasenja siπao s Neba. I utjelovio se po Duhu Svetomod Marije djevice, i postao Ëovjekom.

Raspet takoer za nas pod Poncijem Pilatom, muËeni pokopan.

I uskrsnuo treÊi dan, po Svetom pismu.I uzaπao na Nebo; sjedi zdesne Ocu.I opet Êe doÊi u slavi suditi æive i mrtve, i Njegovu

kraljevstvu neÊe biti kraja.I u Duha Svetoga, Gospoda i Æivotvorca; koji izlazi

od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa Ëasti izajedno slavi; koji je govorio po prorocima.

I u jednu svetu opÊu i apostolsku Crkvu.Ispovijedam jedno krπtenje za oproπtenje grijeha.I iπËekujem uskrsnuÊe mrtvih.I æivot buduÊeg vijeka.Amen.”



Krist je ostvario ovu svoju misiju. On je umro nakriæu da bi nas otkupio od vjeËne smrti.

“Njegove nas rane iscijeliπe”, kaæe prorok Izaija(Izaija 53,5). Bog je to uËinio da bi nas spasio od stra-danja i vjeËne smrti. On je to uËinio da bismo mogli bitistanovnici Nove zemlje, gdje neÊe biti ratova, bolesti,patnje i smrti. Krist je stradao i prolio svoju dragocjenukrv da bi platio cijenu otkupljenja za nas. Mi trebamosada uËiniti svoj dio. Dopustimo da nas On vodi u na-πem æivotu, i ne optuæujmo Boga da πuti i da niπta nepoduzima za nas. Jer On veÊ skoro dvije tisuÊe godinagovori s kriæa: “Doite k meni svi koji ste umorni ioptereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28)

On je to uËinio za nas da bismo mogli ostvaritipravi smisao æivota. On je to uËinio za mene i vas. ©toÊete vi uËiniti za Njega? Neka vaπ odgovor bude: “Ja imoj dom sluæit Êemo Gospodinu Isusu Kristu!”

©to Kristova smrt znaËi za Ëovjeka?Kristova smrt znaËi za nas otkupljenje i oprost gri-

jeha. “On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljev-stvo svoga ljubljenog Sina.” kaæe apostol Pavao kadgovori o ovom Boæjem djelu (Koloπanima 1,13). A on-da dodaje: “On je dao samog sebe mjesto nas da nasotkupi od bezakonja i oËisti nas da budemo njegov iza-brani narod, revan u djelima ljubavi.” (Titu 2,14) “Asada se nezavisno od Zakona oËitovala Boæja praved-nost za koju svjedoËe Zakon i Proroci, i to pravednostBoæja po vjeri u Isusa Krista za sve koji vjeruju —nema razlike, jer su svi sagrijeπili i liπeni su Boæje slave— i svi su opravdani darom njegove milosti, otkuplje-

85

njem u Kristu Isusu. Njega je Bog izloæio da svojomkrvi bude Pomiriliπte po vjeri, da uËini oËitom svojupravednost — jer je ostavio nekaænjene proπle grijehe uvrijeme Boæje strpljivosti — da uËini oËitom svoju pra-vednost u sadaπnje vrijeme i da dokaæe da je pravedani da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa.” (Rimljani-ma 3,21-26)

“Jer ako je dakle prekrπajem jednoga i posredo-vanjem jednoga zavladala smrt, mnogo Êe sigurnije onikoji primaju izobilje milosti i dar pravednosti vladatisnagom æivota po jednome — Isusu Kristu. Dakle, kaoπto je prekrπajem jednoga osuenje doπlo na sve ljude,tako izvrπenjem zapovijedi od jednoga dolazi na sveljude opravdanje koje se sastoji u æivotu, jer kao πto sunepokornoπÊu jednoga Ëovjeka svi postali greπnici, takoÊe i pokornoπÊu jednoga svi postati pravednici.” (Rim-ljanima 5,17-19)

Za nas Kristova smrt znaËi moguÊnost pomirenja sBogom, a za Sotonu je znaËila trajni poraz: “Tko poËinjagrijeh, od avla je, jer je avao greπnik od poËetka. Sinse Boæji pojavio zato da uniπti avolska djela.” (1. Iva-nova 3,8) Sotoninoj aktivnosti dolazi kraj. Velika borbaizmeu Krista i Sotone je odluËena u Kristovu korist.Ostaje samo konaËno uniπtenje grijeha i Sotone.

Po ovom Boæjem planu moæemo biti opravdani idobiti vjeËni æivot jedino na taj naËin. Nema drugogputa za oprost grijeha i spasenje. Samo Kristova ærtvamoæe biti ærtva pomirenja s Bogom. Apostol Petar kaæe:“Isus je onaj ‘kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, akoji je postao ugaonim kamenom’. Spasenja nema ni pojednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime danoljudima po kojem nam se treba spasiti.” (Djela 4,11.12)



Isus je umro za sve ljude, ali svi neÊe biti spaπeni.To doznajemo iz ovih Kristovih rijeËi: “Tada im reËe:‘Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijestsvakom stvorenju! Tko bude vjerovao i pokrstio se, spa-sit Êe se; tko ne bude vjerovao, osudit Êe se.’” (Marko16,15.16)

Ova Radosna vijest propovijeda se danas svakomestvorenju. Potrebno je da ljudi pojedinaËno prihvateponuenu moguÊnost spasenja. Tek tada ono postajestvarnost. Bog je uËinio, a i danas Ëini, svoj dio u ovomplanu spasenja Ëovjeka. ©to mi trebamo uËiniti da biono i za nas postalo stvarnost, a ne samo moguÊnost?Isto ono πto su apostoli odgovorili Ëuvaru tamnice kadje postavio sliËno pitanje: “Zatim ih izvede i reËe: ‘Go-spodo, πto mi treba Ëiniti da se spasim?’ ‘Vjeruj u Go-spodina Isusa — odgovoriπe mu — pa Êeπ se spasiti tii tvoj dom.’ Potom navijestiπe rijeË Gospodnju njemu isvim njegovim ukuÊanima.” (Djela 16,30.31) Neposluπ-noπÊu je Ëovjek izgubio vjeËni æivot i Boæju slavu. Tomoæemo povratiti samo vjerom i posluπnoπÊu.

Potpuno ostvarenje Boæjeg plana spasenja Ëovjekabit Êe na dan Kristovog ponovnog dolaska. On Êe doÊiu svojoj slavi suditi æive i mrtve, i Njegovu kraljevstvuneÊe biti kraja. Prihvatimo joπ danas ponueno spasenjeu Isusu Kristu, da bismo mogli ostvariti pravi smisaoæivota: pripremiti se za vjeËni æivot, a kad On ponovnodoe postati stanovnici Njegovog kraljevstva.

87

3. Æivjite po Boæjoj voljiTreÊi korak na putu postizanja pravog smisla æivota

jest æivjeti po Boæjoj volji. ©to se tu oËekuje i πto trebaËiniti? U Evanelju po Mateju Ëitamo Kristove rijeËiizgovorene na Gori blaæenstva: “NeÊe svaki koji mi go-vori: ‘Gospodine, Gospodine!’ uÊi u kraljevstvo nebesko,nego onaj koji vrπi volju moga nebeskog Oca. Mnogi Êemi u onaj dan reÊi: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismopomoÊu tvoga imena prorokovali, pomoÊu tvoga imenaizgonili zle duhove, pomoÊu tvoga imena Ëudesa Ëinili?’Tada Êu im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odla-zite od mene, zlotvori!’” (Matej 7,21-23)

Samo oni koji vrπe volju nebeskog Oca uÊi Êe unebesko kraljevstvo. Mnogi Êe biti iznenaeni; smatralisu da je dovoljno spominjati Boæje ime i u to ime pro-povijedati, Ëiniti Ëuda ozdravljenja i sliËno, ali Isus Kristkaæe da to nije dovoljno. Samo Êe oni koji vrπe voljunebeskog Oca dobiti vjeËni æivot; ostvarit Êe pravi smi-sao æivota. Istu tu poruku nalazimo i u Otkrivenju: “Bla-go ËitaËu i sluπaËima rijeËi ovoga proroËanstva akovrπe πto je u njemu napisano, jer je (odreeno) vrijemeblizu.” (Otkrivenje 1,3) Blaæeni su oni koji Ëitaju, sluπajui vrπe πto je u Bibliji napisano! U njoj je objavljenaBoæja volja.

Ta divna Boæja knjiga objaπnjava nam da smo doπlina ovaj svijet da æivimo vjeËno u radosti i zadovoljstvu,proslavljajuÊi svojega Stvoritelja i uæivajuÊi u ljepota-ma stvorenog. Ali iz Biblije doznajemo da je doπlo dopromjene, jer su prvi ljudi prekrπili Boæju volju. Odtada smisao æivota na ovoj Zemlji postaje priprema zapovratak u prvobitno stanje; priprema za novi æivot u

ÆIVITE PO BOÆJOJ VOLJI


vjeËnosti. Bog Otac nam je to u svojem Sinu IsusuKristu omoguÊio. Potrebno je istraæivati Sveto pismosvakog dana i upoznavati Isusa Krista. Ako Ga prihva-timo svim srcem za svojega Spasitelja, u kojemu ima-mo oprost grijeha, moÊi Êemo biti opravdani od osudegrijeha. Tada Êe æivot po Njegovoj volji pokazati dasmo Njegova djeca, spremna za nebesko kraljevstvo.Danas smo ovdje da se pripremimo za vjeËni æivot.Izbor je pred nama svakog dana. Bez naπeg udjela uovom Boæjem planu spasenja Ëovjeka nema ni ostvare-nja pravog smisla æivota.

©to je naπ udio u Boæjem planuspasenja Ëovjeka?

Bog je stvorio Ëovjeka s namjerom da bude sretani zadovoljan, da svojim postojanjem uæiva u vjeËnojBoæjoj ljubavi i zajedniπtvu svetih biÊa. Postojao je sa-mo jedan uvjet: dragovoljna posluπnost Bogu. Ali Ëovjekje prekrπio Boæju zapovijed i tako navukao na ljudskirod teπke posljedice. Prijestupom Eve i Adama cijeloËovjeËanstvo postalo je greπno, a kao takvo osueno jena stradanje i smrt. Grijeh je odvojio Ëovjeka od Boga,izvora sreÊe i æivota. Grijeh je oslabio Ëovjekove tjele-sne i duhovne snage, potamnio je u njemu Boæji lik.Grijehom je Ëovjek izgubio svoju prvobitnu domovinu,Edenski vrt. Izgubio je vlast nad Zemljom, koja je pre-πla u Sotonine ruke. Tako je doπlo do nemira, sukoba ineprijateljstva s Bogom.

Ali Bog se u svojoj velikoj ljubavi nije odrekaoËovjeka. Nije ga prepustio svim teπkim posljedicamanjegove nerazumne neposluπnosti. On je naËinio plan

89

spasenja Ëovjeka. Po tome planu bilo je potrebno da iBog i Ëovjek uËine svoj dio kako bi se ispunila nebeskapravda i ostvarilo da plaÊa za grijeh bude smrt; a da sesvakom Ëovjeku ipak pruæi moguÊnost vjeËnog æivota,odnosno moguÊnost da bude spaπen od vjeËne smrti. IBog je uËinio, a i danas Ëini svoj dio. Bog Otac je daosvog jedinoroenog ljubljenog Sina da umre na kriæuGolgote, i na taj naËin nam je omoguÊio oproπtenjegrijeha, opravdanje i vjeËni æivot. Krist je bio naπa za-mjena i tako postao naπa pravda.

Bog Sveti Duh spreman je ostvariti to spasenje unama, oslobaajuÊi nas sile grijeha koja nas vuËe u pre-krπaj Boæjeg zakona. On je spreman dati Ëovjeku snaguda moæe æivjeti u skladu s Boæjom voljom. Bog Êe jed-nog dana osloboditi ljudski rod od prisutnosti grijeha iSotone. To Êe se ostvariti Kristovim drugim dolaskom.Svojim drugim dolaskom Krist Êe ostvariti potpuno spa-senje. Bog je uËinio sve, i danas Ëini, da bi spasio ljud-ski rod od grijeha i njegovih posljedica. Na nama je dauËinimo svoj dio.

©to mi trebamo uËiniti? ©to je naπ udio u Boæjemplanu spasenja Ëovjeka? Moæemo li “zasluæiti” to spa-senje od grijeha i vjeËne smrti? Moæemo li se otkupitii opravdati novcem? Kako greπnik moæe postati prave-dan?

Po svojoj naravi Ëovjek je greπan. Raa se sa sklo-nostima ka grijehu i s godinama joπ viπe poveÊava svojugreπnost. U takvom stanju ne moæemo “zasluæiti” spa-senje nikakvim dobrim djelima. Apostol Pavao kaæe:“Jer nikoga neÊe opravdati pred njim vrπenje Zakona.Zakon, uistinu, sluæi samo toËnoj spoznaji grijeha.”(Rimljanima 3,20) Djelima Zakona nitko neÊe biti op-



ravdan, jer Zakon ukazuje na grijeh. On je poput ogle-dala koje pokazuje kakvi smo. Kao πto ogledalo ne mo-æe ukloniti mrlje s naπega lica ili tijela, tako i Zakon nemoæe oËistiti i opravdati nas. Nikakva muËenja, pokoreili ispaπtanja zbog naπih grijeha ne mogu nas opravdati.

Moæemo li se otkupiti novcem? Apostol Petar piπe:“Znajte da niste otkupljeni neËim raspadljivim — sre-brom ili zlatom — od svoga bezvrijednog, od otaca baπti-njenog naËina æivota.” (1. Petrova 1,18) Ne moæemo seotkupiti nikakvim novcem. Mnogi su spremni dati veli-ki dio svojega bogatstva za svoje otkupljenje, ali BoæjarijeË kaæe da se tako ne moæemo spasiti: “Nego skupo-cjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta.” (1.Petrova 1,19) Samo Kristova prolivena krv moæe namomoguÊiti iskupljenje, oproπtenje, opravdanje i spase-nje. Krist je tu moguÊnost dao svima.

Ali hoÊe li svi ljudi na Zemlji biti spaπeni Kristovomærtvom? Isus je ovo objasnio svojim uËenicima na ra-stanku s njima: “Tada im reËe: ‘Idite po svem svijetu ipropovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju! Tko bu-de vjerovao i pokrstio se, spasit Êe se; tko ne budevjerovao, osudit Êe se.’” (Marko 16,15) SliËne su rijeËiuputili apostoli Pavao i Sila Ëovjeku koji je pitao: “‘Go-spodo, πto mi treba Ëiniti da se spasim?’ ‘Vjeruj u Go-spodina Isusa — odgovoriπe mu — pa Êeπ se spasiti tii tvoj dom.’” (Djela 16,31)

Iz ovoga slijedi da i mi trebamo neπto uËiniti. ©totrebamo uËiniti? Prije svega, trebamo dobiti pravu spo-znaju o Bogu. Isus kaæe: “A ovo je vjeËni æivot: spoznatitebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, IsusaKrista.” (Ivan 17,3) Da bismo zauzeli pravilan odnosprema Bogu, trebamo Ga upoznati onako kako je On

91

sebe predstavio u svojoj RijeËi, Bibliji ili Svetom pi-smu. Tada Êemo razumjeti da je spasenje od grijeha ivjeËne smrti Boæji dar u Isusu Kristu. Ovaj dar spasenjatreba prihvatiti vjerom, odnosno svojim æivotom poka-zati da smo ga prihvatili. To se u Svetom pismu nazivapokajanje i obraÊenje. To je vraÊanje Bogu s krivogaputa. Apostol Petar kaæe: “Dakle, obratite se i povratitese da vam se izbriπu grijesi.” (Djela 3,19)

Isus Krist je iznio primjer pravog pokajanja i obra-Êenja u usporedbi o izgubljenom sinu: “Neki Ëovjek imaodva sina. Mlai od njih reËe ocu: ‘OËe, daj mi diobaπtine koji mi pripada!’ Otac im podijeli imanje. Po-slije nekoliko dana mlai sin skupi sve svoje te krene udaleku zemlju i ondje rasu svoje imanje provodeÊi æivotrazvratno. Kad potroπi sve, nasta ljuta glad u onoj zem-lji, te on poËe oskudijevati. Tada ode u najam nekomËovjeku u onoj zemlji, a taj ga posla na polje da Ëuvasvinje. Uzalud je Ëeznuo da bar jednom napuni trbuhljuskama od mahuna πto su ih jele svinje, ali mu ihnitko nije davao. Tada doe k sebi i reËe: ‘Koliko na-jamnika u mog oca obiluje kruhom, a ja ovdje umiremod gladi! Ustat Êu, poÊi Êu ocu svome pa Êu mu reÊi:OËe, sagrijeπih Bogu i tebi. Nisam viπe dostojan da sezovem tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojihnajamnika!’ Diæe se i krenu svom ocu. Dok je joπ biodaleko, opazi ga njegov otac, i saæali mu se te poleti,pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin mu reËe: ‘OËe,sagrijeπih Bogu i tebi. Nisam viπe dostojan da se zovemtvojim sinom…! Tada otac reËe svojim slugama: ‘Brzo,donesite haljinu, onu najbolju, i obucite ga! Stavite muna ruku prsten a na noge sandale. Dovedite ugojenotele te ga zakoljite da jedemo i da se veselimo, jer mi



ovaj sin bijaπe mrtav i oæivje, bijaπe izgubljen i nae se.I poËnu se veseliti.” (Luka 15,11-24)

Odlazak ovog sina iz kuÊe njegovog oca slika jenaπeg udaljavanja od Boga. Da bi doπlo do vraÊanjaBogu, potrebno je najprije uvidjeti svoje stanje greπno-sti. Ovaj mladiÊ je dugo bio u uvjerenju da je u redu sveπto on radi. Ali doπao je trenutak kad je shvatio svojupogreπku. To je izraæeno rijeËima: “Tada doe k sebi...”(Luka 15,17)

Zaπto se mnogi danas ne vraÊaju Bogu i ne prihva-Êaju ovaj dar spasenja? Oni smatraju da nisu greπni i toobjaπnjavaju rijeËima: “Ne kradem, ne laæem, ne ubijam;πto ne æelim sebi, ne Ëinim ni drugome.” SliËnog uvje-renja je bio i jedan veliki Ëovjek, kojega spominje Bib-lija, ali samo za jedno kratko vrijeme. Tako je mislioSavao, kasnije apostol Pavao. On opisuje kakav je bio:“Po revnosti, progonitelj Crkve; po pravednosti kojadolazi od Zakona, besprijekoran.” (Filipljanima 3,6) Popravednosti Zakona Savao je bio bez mane i bez grije-ha. On je uistinu bio besprijekoran kad je rijeË o izvanj-skim djelima i uvjerenju da je to ispravno i dovoljno.Po njegovu miπljenju, trebalo je revno progoniti pripad-nike Kristove crkve.

A onda je doπlo do osobnog susreta s Kristom: “ASavao, koji je sveudilj disao prijetnjom ubojstva protivuËenika Gospodnjih, obrati se velikom sveÊeniku te odnjega zatraæi pisma za sinagoge u Damasku da bi, akoondje otkrije pripadnike ovog Puta, i ljude i æene, mogaosvezane dovesti u Jeruzalem. Kad se na svom putu pri-bliæi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Onpade na zemlju i Ëu glas koji mu reËe: ‘Savle, Savle,zaπto me progoniπ?’ ‘Tko si ti, Gospodine?’ upita Sa-

93

vao. ‘Ja sam — onaj Êe nato — Isus koga ti progoniπ.A sad ustani i hajde u grad, i tu Êe ti se kazati πto trebada Ëiniπ!’” (Djela 9,1-6)

Nakon ovoga Savao je bio pouËen pravom Gospod-njem putu. Tada je spoznao svoje pravo stanje. Nakonsusreta s Bogom i nakon prave spoznaje o Njemu, on jenapisao: “Ali sve to πto mi je bilo vrijedno, izgubilo jeu mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. ©toviπe, svesada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveÊeprednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Ra-di njega sam sve ærtvovao, i sve smatram blatom, daKrista dobijem i da budem u njemu, ne pravednoπÊukoja bi bila moja — onom koja dolazi od Zakona —nego onom koja se dobiva po vjeri u Krista, pravednoπ-Êu koja dolazi od Boga na osnovi vjere.” (Filipljanima3,7-9) OsvjedoËen o svojoj greπnosti Pavao je uzvik-nuo: “Jadan ti sam ja Ëovjek! Tko Êe me izbaviti odovoga smrtonosnoga tijela?” (Rimljanima 7,24)

Uvianje vlastite greπnosti i vlastite udaljenosti odBoga prethodi pravom pokajanju. Potom dolazi æalostzbog uËinjenih grijeha. U Djelima apostolskim Ëitamo:“Kad to Ëuπe, duboko se u srcu potresoπe te rekoπePetru i ostalim apostolima: ‘BraÊo, πto da Ëinimo?’”(Djela 2,37) Kad su Petrovi sluπatelji uvidjeli svoju gre-πnost, duboko su se u srcu potresli. Raæalili su se izatraæili su savjet πto da uËine. Odgovor je bio: “Obratitese … Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista zaoproπtenje grijeha: tako Êete primiti dar — Duha Sve-toga.” (Djela 2,38)

Prije apostola Petra tu poruku su u svojim propo-vijedima upuÊivali Ivan Krstitelj i sâm Isus Krist, po-zivajuÊi narod na promjenu æivota: “U ono vrijeme po-



javi se Ivan Krstitelj, propovijedajuÊi u pustinji judej-skoj: ‘Obratite se — govorio je — jer je blizu kraljev-stvo nebesko!’” (Matej 3,1.2) “Od toga Ëasa Isus poËepropovijedati: ‘Obratite se, jer je blizu kraljevstvo ne-besko!’” (Matej 4,17) Mnogi su prihvatili ovaj poziv.“Tada je k njemu dolazio Jeruzalem i sva Judeja zajednos jordanskom okolicom. Oni ispovijedahu svoje grijehe,a on ih je krstio u rijeci Jordanu.” (Matej 3,5.6) Nesamo da su krπtenjem oznaËavali svoje pomirenje s Bo-gom i poËetak novoga æivota, nego su bili spremni iz-vrπiti rijeËi koje su im bile upuÊene: “Rodite, dakle,plodom koji odgovara obraÊenju.” (Matej 3,8) Novi æi-vot u Isusu Kristu, æivot po Boæjoj volji, jest rod pravogpokajanja i obraÊenja.

Bio je to poziv na ispovijedanje grijeha ili priznanjegrijeha, koje poËinje odlukom i opredjeljenjem da bu-demo bolji. U sluËaju izgubljenog sina to je opisanoovako: “Ustat Êu, poÊi Êu ocu svome pa Êu mu reÊi:OËe, sagrijeπih Bogu i tebi. Nisam viπe dostojan da sezovem tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojihnajamnika!” (Luka 15,18.19) Kad se ta odluka prove-de, onda je to vraÊanje Bogu. “Diæe se i krenu svomocu. Dok je joπ bio daleko, opazi ga njegov otac, isaæali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga.”(Luka 15,20) Tada slijedi priznanje ili ispovijedanjegrijeha Bogu i ljudima: “OËe, sagrijeπih Bogu i tebi.Nisam viπe dostojan da se zovem tvojim sinom…!” (Lu-ka 15,21)

Otac je radosno doËekao povratak sina, koji nijezasluæio da bude primljen natrag u kuÊu. On nije mogaoniti platiti πtetu koju je napravio ocu. Doπao je ocuonakav kakav je, spreman priznati svoj grijeh; priznao

95

ga je i viπe nije æelio Ëiniti ono πto je Ëinio. Sada je biospreman prihvatiti pravila æivota u oËevom domu, pra-vila zbog kojih je nekada otiπao iz kuÊe. Bio je spremanbiti kao jedan od najamnika, samo da bi bio u oËevomdomu. Otac ga je primio bez ikakvih zasluga. Darovaomu je ponovno pripadanje oËinskoj kuÊi. Da je sin tocijenio i prihvatio, pokazuje njegova posluπnost ocu.Njegove æelje i zahtjevi nisu viπe bili u suprotnosti soËevima. OËeva volja postala je njegova volja. Nije viπebilo neprijateljstva meu njima. Nije bilo odvajanja. Sinje bio ponovno sretan u oËevom domu.

Ova usporedba nam najbolje objaπnjava πto mi tre-bamo uËiniti da bismo se vratili u dom naπeg nebeskogOca. Ona nam daje objaπnjenje pravog pokajanja i ob-raÊenja. Pravo pokajanje je unutarnja promjena, praÊe-na vanjskim promjenama, novim æivotom. To je pro-mjena misli, volje i æivljenja uopÊe. Tu promjenu nazi-vamo obraÊenjem. Obratiti se znaËi okrenuti se od gri-jeha k Bogu. Priznati i odreÊi se grijeha jest pokajanje,a obraÊenje Bogu znaËi æivjeti po Boæjoj volji uz po-moÊ Svetog Duha. Samo Kristovom silom moæe doÊido promjene. Samo uz pomoÊ sile odozgo moæemo Ëi-niti Boæju volju. A Ëiniti Boæju volju znaËi pripremiti seza nebesko kraljevstvo, gdje Êemo vjeËno æivjeti. To jeostvarenje pravog smisla æivota.

Zato trebamo doÊi nebeskom Ocu onakvi kakvi je-smo. Ne trebamo Ëekati da budemo bolji ili savrπeni.Ne trebamo se truditi da zasluæimo da nas Otac primi.On nam u Kristu daruje spasenje miloπÊu. Apostol Pa-vao kaæe: “Da, miloπÊu ste spaπeni — po vjeri. To nedolazi od vas; to je dar Boæji! To ne dolazi od djela, dase tko ne bi hvalisao.” (Efeæanima 2,8.9) Trebamo upo-



znati i prihvatiti Isusa Krista za svojega Spasitelja. Po-tom trebamo Njemu priznati svoje grijehe i viπe ih neËiniti. Ne da bismo zasluæili spasenje, nego da bismopokazali da smo prihvatili to spasenje u Isusu Kristu.Mi tada Ëinimo ono πto je Boæja volja, jer smo sretni uOËevom domu. Volimo Boga Oca i iz ljubavi Ëinimoono πto je Njegova volja.

Æivot po Boæjoj volji, ili novi æivot, jest æivot po-sveÊenja Bogu. Apostol Pavao opisuje taj æivot ovako:“Æivim — ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni: æivotkoji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u SinaBoæjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe zamene predao — ne prezirem milost Boæju, jer, ako oprav-danje dolazi po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.”(GalaÊanima 2,20.21) Isus je tu promjenu æivota nazvaonovoroenjem ili roenjem odozgo.

Krist poziva sve ljude da prihvate spasenje. »ovjekje neposluπnoπÊu izgubio vjeËni æivot i Boæju slavu. Tose moæe povratiti samo vjerom i posluπnoπÊu. Vjera iposluπnost vode potpunom ostvarenju spasenja. Mi nezasluæujemo spasenje posluπnoπÊu, ali posluπnost je plodprave vjere. Mi smo posluπni jer smo spaπeni.

©to je dakle naπ udio u Boæjem planu spasenja? ©totrebate uËiniti ako æelite biti spaπeni? Trebate prihvatitiKrista za svog Otkupitelja i Spasitelja. Trebate se vratitiBogu onakvi kakvi ste, zatraæiti oprost za dotad uËinje-ne grijehe i prestati æivjeti u grijehu. Trebate dopustitida vas Sveti Duh i Boæja rijeË vode u vaπem æivotu. Toje proces pravog pokajanja i obraÊenja. Ako veÊ danasuËinite svoj dio, moæete odmah osobno osjetiti velikupromjenu. Posljedice Êe biti novi æivot, mir u srcu, si-gurnost, sreÊa, radost i zadovoljstvo u oËekivanju pot-

97

punog ostvarenja spasenja. Samo tako moæete ostvaritipravi smisao æivota na ovoj Zemlji — pripremiti se zavjeËni æivot u Kristovom kraljevstvu.

Isus Krist — sila koja mijenjaDa bismo æivjeli u skladu s Boæjom voljom, treba

doÊi do promjene naπe naravi i naπeg odnosa premaBogu. Mi to ne moæemo uËiniti sami, bez pomoÊi odo-zgo. Viπe puta smo pokuπavali biti bolji; donijeli smodobre odluke da viπe ne grijeπimo. Æelimo se promije-niti i osloboditi tereta grijeha. Ali sami to ne moæemopostiÊi. Prorok Jeremija kaæe: “Moæe li Etiopljanin pro-mijeniti koæu svoju? Ili leopard krzno svoje? A vi, moæe-te li Ëiniti dobro, navikli da zlo Ëinite?” (Jeremija 13,23)

Pravom pokajanju i obraÊenju prethodi uvianje vla-stite greπnosti i vlastitog neprijateljstva prema Bogu.Tek tada moæemo uvidjeti svoju nemoÊ da æivimo naslavu Bogu, i potrebu za silu odozgo da bismo se pro-mijenili i pomirili s Bogom. Tek tada vidimo da je namanemoguÊe da se sami izbavimo iz ponora grijeha u ko-jem se nalazimo. Naπe su misli u suprotnosti s Boæjimmislima i mi ih sami ne moæemo promijeniti. Naπe te-ænje su tjelesne. U Poslanici Rimljanima Ëitamo: “Zatoje teænja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se nepokorava Boæjem zakonu niti to moæe. Oni koji su utijelu ne mogu ugoditi Bogu.” (Rimljanima 8,7.8)

“Obrazovanje, kultura, sluæenje voljom, ljudski na-pori, sve to ima svoje podruËje djelovanja, ali ovdje jeneuËinkovito. Moæda se time moæe postiÊi izvanjskaispravnost u ponaπanju, ali se ne moæe promijeniti srce;ne mogu se oËistiti æivotni izvori.” (Ellen G. White, Put



Kristu, Znaci vremena, Zagreb 2010., str. 13) Ali Kristje omoguÊio rjeπenje problema i naπ æivot moæe bitinov i po volji Bogu.

Mora postojati sila koja djeluje iznutra, novi æivotodozgo, da bi se Ëovjek mogao promijeniti, ostaviti gri-jeh i postati svet. Ta sila je Krist. Samo Njegova milostmoæe pokrenuti zamrle sposobnosti duπe i privuÊi ihBogu, svetosti. Spasitelj je rekao: “Zaista, zaista, kaæemti, tko se odozgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti kraljevstvaBoæjega.” (Ivan 3,3) Misao da je dovoljno razvijati sa-mo ono dobro koje u Ëovjeku po prirodi postoji, sud-bonosna je zabluda. Apostol Pavao piπe o tome: “Ze-maljski Ëovjek ne prima ono πto dolazi od Duha Boæje-ga, jer je to za nj ludost. On to ne moæe ni upoznati, jerse to mora uz pomoÊ Duha prosuivati.” (1. KorinÊa-nima 2,14) Zato Isus kaæe: “Ne Ëudi se πto ti rekoh:treba da se odozgo rodite.” (Ivan 3,7)

Teret grijeha je straπan: nemamo mira, peËe nassavjest, ne moæemo spavati, nismo raspoloæeni, æivimou strahu i sliËno. Biblija iznosi primjer Jakova koji jeprevario svojega brata Ezava. Pobjegao je iz doma svo-jega oca optereÊen osjeÊajem krivnje. “Bio je osamljeni prognan, odvojen od svega πto mu je æivot Ëinilo vri-jednim, pa je njegovu duπu viπe od svega muËila pomi-sao i strah da ga je njegov grijeh odvojio od Boga, daga je Nebo odbacilo.” (Isto, str. 14.15) Æelio se oslobo-diti tog tereta. Tada je dobio vijest utjehe i nade. Otome Ëitamo: “Jakov ostavi Beer ©ebu i zaputi se uHaran. Stigne u neko mjesto i tu prenoÊi, jer suncebijaπe veÊ zaπlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, staviga pod glavu i na tom mjestu legne. I usni san: ljestvestoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i aneli Boæji

99

po njima se penju i silaze. Uza nj je Jahve te mu govori:‘Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Iza-kov. Zemlju na kojoj leæiπ dat Êu tebi i tvome potomstvu.Tvojih Êe potomaka biti kao i praha na zemlji; raπiritÊete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom Êe se itvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje.Dobro znaj: ja sam s tobom; Ëuvat Êu te kamo godpoeπ te Êu te dovesti natrag u ovu zemlju; i neÊu teostaviti dok ne izvrπim πto sam ti obeÊao.’” (Postanak28,10-15)

“Tako je Jakov upoznao Onoga koji moæe zadovo-ljiti potrebe i Ëeænje njegove duπe — upoznao je Spa-sitelja. On mu moæe oprostiti i osloboditi ga krivnje.Ispunjen radoπÊu i zahvalnoπÊu, motrio je pokazani putkojim on, greπnik, moæe obnoviti zajedniπtvo s Bogom.Tajanstvene ljestve iz njegova sna predstavljale su Isu-sa, jedinog posrednika izmeu Boga i Ëovjeka.” (Isto,str. 15)

Samo sila koja dolazi od Krista vodi pravom poka-janju. Samo Kristovom silom moæe doÊi do promjene.Sâm Isus kaæe: “Ostanite u meni i ja Êu ostati u vama!Kao πto mladica ne moæe sama od sebe, ako ne ostanena trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja unjemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne moæete niπtauËiniti.” (Ivan 15,4.5) Da bismo se promijenili i æivjelisvetim æivotom, potrebna nam je Kristova sila. Kao πtomladice ovise o trsu da bi rasle i donijele rod, tako i mitrebamo æivu vezu s Kristom da bismo u naπem krπÊan-skom æivotu rasli i napredovali. Odvojeni od Njega nemoæemo donijeti rodove ugodne Bogu, ne moæemo æi-vjeti bez grijeha i nemamo snage oduprijeti se iskuπe-



nju. Ali u Isusu Kristu moæemo donijeti pravi rod. To jebilo iskustvo apostola Pavla kad je napisao: “Sve moguu onome koji mi daje snagu.” (Filipljanima 4,13)

U Ëemu se ogleda ta Kristova snaga? U Ëemu namona pomaæe? Zaπto bez nje ne moæemo niπta? U Po-slanici Rimljanima Ëitamo o sili grijeha koja stanuje unama i koja nas vuËe da Ëinimo zlo: “Ja zbilja ne ra-zumijem πto Ëinim, jer ne Ëinim ono πto hoÊu, negoËinim ono πto mrzim. No, ako dakle Ëinim ono πto neÊu,tim priznajem u skladu sa Zakonom da je on dobar.Onda ono viπe ne Ëinim ja, nego grijeh koji stanuje umeni. Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje umeni, to jest u mom tijelu. Zaista, htjeti dobro jest umojoj moÊi, ali nije uËiniti ga, buduÊi da ne Ëinim dobrokoje hoÊu, nego Ëinim zlo koje neÊu. A ako, dakle, Ëinimono πto neÊu, ne Ëinim ga viπe ja, nego grijeh koji sta-nuje u meni.” (Rimljanima 7,15-20)

Sila grijeha treba biti pobijeena. Krist nas svojomsnagom oslobaa od sile grijeha u naπem æivotu. To jeta borba koja se vodi u nama. Æelimo biti bolji, ali neide, ne moæemo se nadzirati. Koliko puta smo rekli: “Panisam tako mislio, nisam to htio uËiniti, nisam to htioreÊi; ali eto, dogodilo se, izletjelo mi je.” U toj borbiKristova snaga Ëini Ëuda. Ona nas mijenja. Postajemonovi, drugi ljudi.

“Ona mijenja karakter, upravlja pobudama, vladastrastima, suzbija neprijateljstvo, oplemenjuje osjeÊaje.”(Isto, str. 50) Tada je æivot ljepπi, a oko nas se πiriplemeniti utjecaj. “Ako budemo u Kristu, ako ljubavBoæja bude u nama, naπi osjeÊaji, naπe misli, naπe na-mjere, naπi postupci — bit Êe u skladu s Boæjom vo-ljom koja je izraæena u propisima Njegovog svetog Za-

101

kona.” (Isto, str. 52) Ta potpuna promjena bit Êe dokazpravog pokajanja i pomirenja s Bogom.

Kako to Isus Krist Ëini u nama? Na koji naËin nasOn mijenja? U Knjizi proroka Ezekiela Ëitamo o tomprocesu: “Dat Êu vam novo srce, nov duh udahnut Êu uvas! Izvadit Êu iz tijela vaπega srce kameno i dat Êuvam srce od mesa. Duh svoj udahnut Êu u vas da hoditepo mojim zakonima i da Ëuvate i vrπite moje naredbe.”(Ezekiel 36,26.27) Promjenom srca ili promjenom mislipostajemo Boæja djeca. To se u Bibliji naziva novoro-enjem. Zato je Isus i rekao: “‘Zaista, zaista, kaæem ti,tko se odozgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti kraljevstvaBoæjega.’ Odvrati mu Nikodem: ‘Kako se moæe Ëovjek,kad je veÊ star, roditi? Zar moæe po drugi put uÊi uutrobu majke i roditi se?’ Odgovori mu Isus: ‘Zaista,zaista, kaæem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga,taj ne moæe uÊi u kraljevstvo nebesko. ©to je roeno odtijela, tijelo je; πto je roeno od Duha, duh je. Ne Ëudi seπto ti rekoh: treba da se odozgo rodite.’” (Ivan 3,3-7)

Da bismo rasli kao novoroena djeca, trebamo sehraniti. Apostol Petar kaæe: “BuduÊi da ste tek roenadjeËica, Ëeznite za onim Ëistim duhovnim mlijekom, dapo njemu uzrastete za spasenje.” (1. Petrova 2,2) BoæjarijeË je glavna hrana za naπ duhovni rast. PrimanjemBoæje rijeËi u srce mi primamo æivot i karakter IsusaKrista, primamo silu kojom moæemo pobijediti grijeh.Tada Krist svojim Duhom moæe stalno boraviti u naπemsrcu. A kad Krist boravi u naπem srcu, cijela se naravmijenja. Tada naπe misli postaju Njegove misli, naπavolja postaje Njegova volja, naπa sluæba postaje Njego-va sluæba, naπ æivot postaje sliËan Njegovom æivotu.Tada On Ëini u nama πto je Njemu ugodno: “Bog je,



naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanjeda mu se moæete svidjeti.” (Filipljanima 2,13)

Greπnost je osobina Ëovjekove naravi i Ëovjek nemoæe sâm sebe promijeniti. Zato Bog Ëini svoj dio dabi nas spasio od grijeha i pomirio sa sobom, da bi naspromijenio. On ne samo da nam u Isusu praπta proπlegrijehe, veÊ nam daje i snagu da moæemo pobijeditigrijeh. On nas nanovo raa i daje nam snagu da æivimopo Njegovoj volji.

»ovjek treba prihvatiti ponuenu milost time πtopriznaje i ostavlja grijeh, kaje se i dopuπta da Kristpreko Svetog Duha i Boæje rijeËi svakog dana osvjeæavatu silu u nama i Ëini da æivimo kako je Njemu ugodno.To znaËi da ostvarujemo pravu svrhu ovog sadaπnjegæivota: pripremamo se za æivot u vjeËnosti. DopustimoKristu da nas vodi i ostvarimo pravi smisao æivota!

O svojoj sudbini odluËujemo samiNeki misle da Êe svi ljudi biti spaπeni i dobiti vjeËni

æivot, jer je Krist umro za sve ljude. Drugi opet vjerujuda je Bog unaprijed odredio neke za svoje vjeËnokraljevstvo, a ostale iskljuËio iz broja spaπenih. I jednoi drugo shvaÊanje æeli osloboditi greπnog Ëovjeka osob-ne odgovornosti. Najlakπe je to sve prenijeti na nekogdrugog. Tako moæemo Ëuti ovakav zakljuËak kad je ri-jeË o oproπtenju grijeha, opravdanju i vjeËnom æivotu:“Ako mi je sueno da budem spaπen, bit Êu spaπen.” Aonda se to proπiruje na niz æivotnih situacija, pa se ka-æe: “Tako mi je bilo sueno”, “Meni nije bilo sueno”,“Takva je sudbina”, “Tako mu je bilo odreeno.” »ak jei veliki crkveni uËitelj i biskup Augustin nauËavao: “Bog

103

unaprijed odreuje izabranike i unaprijed poznaje odba-Ëene.”

Ali πto o tome nauËava Biblija? Jesu li spaπeniodreeni unaprijed? Moæemo li osobno odluËivati o sud-bini svoje duπe, ili je na tom podruËju ærtvovana ljudskasloboda? Moæemo li osobno odluËivati o svojim æivot-nim koracima, ili su oni sudbinski unaprijed odreeni?©to je odreeno, a πto nije?

U Bibliji Ëitamo da su svi ljudi sagrijeπili i da suizgubili Boæju slavu. (Rimljanima 3,23) “Prema tome,kao πto po jednom Ëovjeku ue grijeh u svijet a pogrijehu smrt, tako smrt prijee na sve ljude jer svi sagri-jeπiπe.” (Rimljanima 5,12) Posljedica grijeha je smrtkoja pogaa sve ljude, ili kako kaæe apostol Pavao: “Jerje plaÊa grijeha smrt.” (Rimljanima 6,23) Da bi spasiogreπnog Ëovjeka od vjeËne smrti, Bog Otac je darovaosvog jedinoroenog ljubljenog Sina da bude naπa za-mjena; da nas otkupi od vjeËne smrti i ponovno omo-guÊi vjeËni æivot u Njegovom kraljevstvu. U PoslaniciRimljanima Ëitamo: “Dakle, kao πto je prekrπajem jed-noga osuenje doπlo na sve ljude, tako izvrπenjem za-povijedi od jednoga dolazi na sve ljude opravdanje kojese sastoji u æivotu, jer kao πto su nepokornoπÊu jednogaËovjeka svi postali greπnici, tako Êe i pokornoπÊu jedno-ga svi postati pravednici.” (Rimljanima 5,18.19) “Jerje plaÊa grijeha smrt, a milosni dar Boæji jest æivotvjeËni u Kristu Isusu, Gospodinu naπemu.” (Rimljani-ma 6,23)

Isus Krist je umro za sve ljude. O tome Ëitamo:“Ali Isusa — koji je ‘jedno kratko vrijeme uËinjen niæimod anela’ radi patnje, to jest smrti, da bi milosti Boæ-jom za svakog umro — vidimo ‘ovjenËana slavom i Ëaπ-



Êu’.” (Hebrejima 2,9) “‘Jedan je Bog, jedan je posred-nik izmeu Boga i ljudi: Ëovjek Krist Isus koji dadesamog sebe kao otkup mjesto sviju’ — to πto je u svojevrijeme objavljeno.” (1. Timoteju 2,5.6) Isus Krist je poBoæjoj milosti umro za svakoga. On je dao sebe u otkupumjesto sviju. On je postao naπa zamjena. Prorok Izaijakaæe: “Za naπe grijehe probodoπe njega, za opaËinenaπe njega satrijeπe. Na njega pade kazna — radi naπegmira, njegove nas rane iscijeliπe. Poput ovaca svi smolutali, i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svaliona nj bezakonje nas sviju.” (Izaija 53,5.6) Isus Krist jeto uËinio umjesto sviju nas. HoÊe li onda svi biti spaπe-ni od grijeha i vjeËne smrti? Iz Biblije doznajemo daneÊe. Zaπto svi neÊe biti spaπeni? Sâm Isus je na rastan-ku sa svojim uËenicima odgovorio na to pitanje: “Tadaim reËe: ‘Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnuvijest svakom stvorenju! Tko bude vjerovao i pokrstiose, spasit Êe se; tko ne bude vjerovao, osudit Êe se.’”(Marko 16,15.16)

Evanelje ili Radosnu vijest o moguÊnosti spasenjatreba propovijedati svakom stvorenju. Svakome trebauputiti poziv da prihvati to spasenje u Isusu Kristu. Alisvi neÊe prihvatiti taj poziv. RijeËi: “Tko bude vjerovaoi pokrstio se, spasit Êe se; tko ne bude vjerovao osuditÊe se,” upuÊuju na moguÊnost izbora. One pozivaju nasudjelovanje Ëovjeka u tom procesu spasenja. Ne samoda oni koji su to prihvatili trebaju propovijedati svimaRadosnu vijest, nego i oni koji Ëuju trebaju uËiniti svojdio. To potvruju i rijeËi evanelista Ivana: “Da, Bog jetako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sinada ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivotvjeËni.” (Ivan 3,16) Bog je dao svog Sina da ni jedan

105

koji Ga vjeruje ne pogine nego da ima vjeËni æivot.Ovo “ni jedan koji u nj vjeruje” pokazuje da je svako-me ostavljena ta moguÊnost. Ne moæe se, dakle, govo-riti da su spaπeni odreeni unaprijed. Odreen je putspasenja, naËin na koji moæemo biti spaπeni: to je IsusKrist, On je put spasenja, On je istina i æivot. ApostolPetar je rekao da nema drugog puta u nebesko kra-ljevstvo: “Isus je onaj ‘kamen koji ste vi, graditelji,odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom’. Spasenjanema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedinoime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.” (Djela4,11.12)

Samo u Isusu Kristu moæemo dobiti oproπtenjegrijeha, opravdanje i vjeËni æivot. To je odreeno. Alitko Êe to vjerovati i pokrstiti se, to nije unaprijed odre-eno. Biblija kaæe da je Boæja volja da svi ljudi buduspaπeni: “To je dobro i ugodno pred Bogom, Spasite-ljem naπim, koji hoÊe da se svi ljudi spase i dou dopotpune spoznaje istine.” (1. Timoteju 2,3.4) Ali svineÊe uËiniti ovaj svoj dio — doÊi do potpune spoznajeistine, prihvatiti je i æivjeti po njoj.

Izbor je pred nama. Sudbina naπe duπe je u naπimrukama. Mi osobno smo slobodni izvrπiti izbor i odlu-ku: sud ili spasenje, vjeËna smrt ili vjeËni æivot! Miosobno smo slobodni odluËiti hoÊemo li vjerovati, po-krstiti se i biti spaπeni; ili neÊemo vjerovati i tako bitiosueni. Mi osobno odluËujemo hoÊemo li iÊi putemkoji vodi u æivot i biti posluπni Bogu, ili to neÊemoËiniti. Bog nipoπto nije odredio tko Êe to uËiniti. On jeodredio put spasenja; ali tko Êe tim putom æivota iÊi, otome svatko odluËuje za sebe. Ne moæe netko drugiodluËiti za nas. Prorok Ezekiel kaæe: “Sine ËovjeËji,



zgrijeπi li koja zemlja protiv mene nevjerom, i ja po-dignem ruku na nju, te joj uniπtim i posljednju priËuvukruha, i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljudei stoku; preostanu li u njoj samo tri Ëovjeka — Noa,Daniel i Job — ti Êe se svojom pravednoπÊu spasiti —rijeË je Jahve Gospoda. ... A u njoj preostanu samo onatri Ëovjeka, Noa, Daniel i Job, æivota mi moga — rijeËje Jahve Gospoda — oni neÊe spasiti ni sinova ni kÊeri,nego samo sebe svojom pravednoπÊu.” (Ezekiel 14,13.14.20)

Svatko treba uËiniti svoj dio. Oduvijek je bilo tako.Naπi praroditelji Eva i Adam mogli su slobodno odlu-Ëivati: hoÊe li vjeËno æivjeti, ili Êe umrijeti. »itamo zapiso tome: “Jahve, Bog, zapovjedi Ëovjeku: ‘Sa svakogastabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobrai zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiπ,zacijelo Êeπ umrijeti!’” (Postanak 2,16.17) Uvjet vjeË-nog æivota bila je posluπnost ovoj Boæjoj naredbi. To jebilo odreeno, a ne hoÊe li oni to posluπati ili ne. Onisu sami izabrali neposluπnost Bogu, umiranje i smrt.

S pojavom grijeha sloboda izbora je i dalje ostala.Tako je u vrijeme Mojsija Gospodin rekao: “Uzimamdanas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vasstavljam: æivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. Æivot,dakle, biraj, ljubeÊi Jahvu, Boga svoga, sluπajuÊi nje-gov glas, prianjajuÊi uz njega, da æiviπ ti i tvoje po-tomstvo. Ta on je æivot tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirnomogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocimatvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da Êe im je dati.”(Ponovljeni zakon 30,19.20)

Prorok Ilija je u svoje vrijeme pozvao narod daizabere kome Êe sluæiti: “Dokle Êete hramati na obje

107

strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal,slijedite njega.” (1. o Kraljevima 18,21)

U novom zavjetu nalazimo niz tekstova koji govoreo toj slobodi izbora. Isus je rekao Nikodemu: “Zaista,zaista, kaæem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne moæevidjeti kraljevstva Boæjega.” (Ivan 3,3) Isus je svim lju-dima uputio rijeËi koje govore da nitko nije unaprijedodreen za vjeËni æivot ili vjeËnu smrt. Isus poziva:“Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êuvas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i uËite od mene,jer sam krotka i ponizna srca. Tako Êete naÊi pokojsvojim duπama.” (Matej 11,28.29) Zamijetimo rijeËi:“doite, ... svi”, “uzmite, ... uËite”, “tako Êete naÊi pokojsvojim duπama”.

Sudbina vaπe duπe je u vaπim rukama; ona leæi uvaπoj odluci: hoÊete li doÊi, pouËiti se i naÊi odmor, ilineÊete. Tragedija je u tome πto mnogi ne æele mijenjatisebe i uËiti od Krista. Isus je objasnio i zaπto oni to neæele: “U ovome se sastoji sud: Svjetlo je doπlo na svijet,a ljudi su viπe voljeli tamu nego Svjetlo, jer su im djelabila zla. — Svatko tko Ëini zlo mrzi svjetlo i ne dolazik svjetlu, da se ne otkriju njegova djela. Onaj koji radiπto je poπteno dolazi k svjetlu, da bi se oËitovalo da sunjegova djela uËinjena u Bogu.” (Ivan 3,19-21) Nekisu, naæalost, izabrali æivot u tami, jer to viπe vole. Umraku se mogu Ëiniti zla djela. A tko tako Ëini, ne voliSvjetlo — samog Isusa.

Mnogi se povode za veÊinom i smatraju da se istinai pravda nalaze tamo gdje je veÊina. Ali nije uvijektako. U Evanelju po Mateju Ëitamo Isusove rijeËi: “Ui-te na uska vrata, jer πiroka vrata i prostran put vode upropast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata



i tijesan put koji vodi u æivot, i malo ih je koji ga nalaze!”(Matej 7,13.14) To πto Ëini veÊina, ne znaËi i da je toput æivota. VeÊina je vikala Pilatu da raspne Isusa. Jesuli bili na strani istine i æivota? Nisu, jer su ustali protivSpasitelja svijeta. Kod æivotnog izbora ne treba se ni-poπto povoditi za veÊinom. Treba imati u vidu Isusovoupozorenje da uska vrata i tijesan put vode u æivot, imalo ih je koji ga nalaze.

Neki odbacuju Krista pod pritiskom drugih —obitelji, druπtva, susjeda ili nekih voa. UobiËajeni iz-govori su: “Moji su oduvijek tako Ëinili pa Êu i ja. ©toÊe reÊi ovaj ili onaj? Moji roditelji ili moja djeca nemisle tako.”

U Evanelju po Ivanu nalazimo sliËan primjer: “Kadse straæari vratiπe glavarima sveÊeniËkim, ovi ih upita-πe: ‘Zaπto ga niste doveli?’ Straæari odgovoriπe: ‘NikadaËovjek nije govorio kao ovaj Ëovjek!’ ‘Zar ste i vi zave-deni? — odvratiπe im farizeji. — Ima li tko od ËlanovaVelikog vijeÊa ili od farizeja da je vjerovao u njega? Aova svjetina koja ne pozna Zakona, ona je prokleta.’”(Ivan 7,45-49) Straæari i narod bili su oduπevljeni Kri-stovim uËenjem i mnogi su Ga slijedili, ali primjedbasveÊenika je bila: “Zar ste i vi zavedeni? Vidite da odnas nitko to ne Ëini. Neka ste prokleti!”

SliËna reagiranja moæemo vidjeti i danas kad senetko odluËi istinski i praktiËno poÊi za Isusom, æivjetipo Njegovoj volji i naÊi duπevni mir. Ali, svatko jeslobodan izvrπiti svoj izbor. Savjet Boæje rijeËi je: “Ne-mojte se prilagoivati ovomu svijetu! Naprotiv, preob-liËavajte se obnovom svoga uma da mognete uoËavatiπto je volja Boæja: πto je dobro, ugodno i savrπeno!”(Rimljanima 12,2)

109

Krist nikoga ne prisiljava da Mu sluæi. On ne æelisilom iznuditi odluku. Viπe puta je bio u prilici da uvje-ri i prisili ljude da Ga svakako trebaju primiti, ali to nebi bilo u skladu s Ëovjekovom slobodnom voljom kojumu je On dao stvarajuÊi ga. Bogati mladiÊ je doπao kIsusu i pitao: “UËitelju, πto dobro moram Ëiniti da po-stignem æivot vjeËni?” Isus mu je odgovorio: “Ako hoÊeπuÊi u æivot, vrπi zapovjedi!” (Matej 19,16.17) Objasniomu je koje su to zapovijedi i pozvao ga da Ga slijedi.Ali mladiÊ nije bio spreman potpuno prihvatiti Kristovput, i otiπao je. Isus ga nije prisilio da Ga mora slijediti.Ali ako æeli u vjeËni æivot, to je bio put. On je, naæalost,izabrao suprotno.

Jedan drugi dogaaj takoer pokazuje da Isus neæeli da Ga netko prima na silu. Nakon iscjeljenja jednogteπkog bolesnika, stanovniπtvo toga mjesta je reagiraloovako: “Ljudi izioπe da vide πto se dogodilo. Dooπek Isusu i naoπe Ëovjeka iz koga su iziπli zli duhovi gdjesjedi do nogu Isusovih, obuËen i pri zdravoj pameti. Iuplaπe se. OËevici im ispriËaju kako je opsjednuti spa-πen. Tada Isusa zamoli sav narod geraskog kraja da seudalji od njih, jer ih bijaπe obuzeo velik strah. On ueu laicu i krenu nazad.” (Luka 8,35-37) Umjesto da seraduju πto je Krist meu njima i πto im moæe pomoÊi usvim potrebama, oni su Ga zamolili da napusti njihovkraj. I Isus ih je napustio. Ostavio ih je same jer su onitako izabrali.

Ovi i drugi primjeri svjedoËe da nas Bog ne æeliprimorati da Mu sluæimo. Ali oni govore i da Bog nijeodredio one koji Mu moraju sluæiti. On nije odredioizabranike. Svatko osobno odluËuje za sebe πto Êe uËi-niti. O sudbini svoje duπe moæemo osobno odluËiti. Pred



nama je sloboda izbora. Pred nama je Kristov pozivsvima da dou i nau mir svojim duπama. Ako jednogadana budemo izgubljeni za vjeËnost, sami smo to oda-brali. Ako jednoga dana budemo u Kristovom kraljev-stvu, sami smo tome doprinijeli svojim slobodnim izbo-rom. MoguÊnost spasenja i vjeËnog æivota ponuena jesvima. Na nama je hoÊemo li je prihvatiti ili odbaciti.Isus kaæe: “Evo stojim na vratima i kucam. Ako tkoËuje moj glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu i veËeratis njim, i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,19.20) Isus svojimSvetim Duhom kuca na vrata naπega srca i æeli bitistanar u naπim srcima. Ali kvaka je na naπoj strani. Donas stoji hoÊemo li otvoriti ili ne.

HoÊete li otvoriti vrata svojega srca Isusu? HoÊeteli Ga prihvatiti vjerom i doÊi do potpune spoznaje oNjemu? HoÊete li Ga slijediti i biti Mu istinski i prak-tiËno posluπni? Sudbina vaπe duπe je u vaπoj ruci. Stogaotvorite vrata svojega srca Isusu! Pokaæite svojim æivo-tom da vrπite Njegovu volju. Samo tako Êete moÊi ostva-riti pravi smisao æivota — pripremiti se za æivot u vjeË-nosti.

Rob ili slobodan?Neki misle da je takva sluæba Bogu, odnosno æivot

po Boæjoj volji, ograniËavanje ljudske slobode? Je liposluπnost Kristu ropstvo ili sloboda?

Ropstvo ili sloboda — to je vrlo πiroko i sloæenopitanje. U svoj svojoj πirini i sloæenosti ono je oduvijekzanimalo ljude, i moæemo slobodno reÊi da je razvitakljudskog druπtva praÊen stalnom borbom Ëovjeka za slo-bodu, a protiv ropstva. Nitko ne voli biti rob niti pot-

111

Ëinjen. Nitko ne voli da mu netko drugi gospodari, za-povijeda i nareuje. Svatko voli biti slobodan, bez obvezai ograniËenja. To je jedan od razloga zaπto mnogi sma-traju da je i sluæba Bogu ograniËavanje ljudske slobode.Takvi kaæu: “Biti krπÊanin, to su obveze; a ja æelim bitislobodan!” Je li to stvarno tako? Jesu li krπÊani roboviili slobodni? Moæe li Ëovjek uopÊe biti slobodan, ili jeuvijek u nekom stanju potËinjenosti? ©to je zapravo slo-boda?

Ako bismo upitali apostola Pavla, on bi nam rekaosljedeÊe: “Za tu slobodu Krist nas je oslobodio. Prematome, budite nepokolebivi i ne dopustite da vas ponovoupregnu u jaram ropstva! ... Dakako, vi ste, braÊo, kslobodi pozvani.” (GalaÊanima 5,1.13) Pavao nas pozivada ostanemo u krπÊanskoj slobodi. Mi smo pozvani dabudemo slobodni.

Zaπto onda mnogi smatraju krπÊanstvo obvezom iropstvom, a napuπtanje ili neprihvaÊanje krπÊanstva slo-bodom? ©to to znaËi: “Æelim biti slobodan!” ©to bi zatakve bila sloboda?

Mogli bismo definirati slobodu ovako: Sloboda jeneometano izvrπavanje vlastite volje. Postoji li na Zem-lji ili u svemiru mjesto gdje Ëovjek moæe neometanoËiniti πto god zaæeli? ©to bismo Ëinili u takvoj slobodi?

HoÊemo letjeti!Moæe.HoÊemo razbijati!Moæe.HoÊemo samo uæivati!Moæe.HoÊemo krasti, lagati, ubijati!Moæe.



NeÊemo raditi!Moæe.Sad hoÊemo malo raditi!Moæe.Sad hoÊemo malo biti dobri!Moæe.I tako dalje. ...Ima li u svemiru takvog mjesta na kojem bi Ëovjek

mogao zadovoljiti sve svoje æelje i prohtjeve? Sigurnoda nema. Ali kad bi ga i bilo, opet ne bismo bili slobod-ni, jer je to πto æelimo ovladalo nama. Primjerice: HoÊuuvijek raditi suprotno od onoga πto se od mene zahtije-va. Moæemo donositi i dobre odluke, izvrπavati i dobreæelje, ali provodeÊi to postajemo “robovi” tim svojimodlukama i æeljama. One vladaju nad nama. Vrlo jevaæno da zapazimo: Ako je neπto ovladalo nama, po-stajemo robovi toga. Na to nam skreÊe pozornost i apo-stol Pavao kad kaæe: “‘Sve mi je dopuπteno...’ — Ali svenije korisno. ‘Sve mi je dopuπteno...’ — Ali ja neÊuniËemu robovati.” (1. KorinÊanima 6,12) Za stvorenabiÊa ne postoji apsolutna sloboda. Bilo πto Ëinili u svo-jem æivotu, uvijek smo neËije sluge. O tome Ëitamo uSvetom pismu: “Zar ne znate: ako se nekomu dajete zarobove da mu se pokoravate, robovi ste onoga komu sepokoravate: bilo grijeha da umrete, bilo pokornosti dabudete opravdani?” (Rimljanima 6,16) “Zaista, zaista,kaæem vam, tko god Ëini grijeh, rob je grijeha — odvra-ti im Isus.” (Ivan 8,34)

Prema tome, sloboda je neometano izvrπavanje svojevolje, ali u kojoj smo uvijek neËije sluge. Sloboda grije-ha je izvrπavanje Sotonine volje. KrπÊanska sloboda, okojoj govori apostol Pavao, je potpuno izvrπavanje Bo-

113

æje volje. Mi, dakle, moæemo govoriti samo o slobodiizbora posluπnosti, odnosno kome Êemo se pokoriti. Jerπto god Ëinili, u neËijoj smo sluæbi — ili Sotone, iliBoga. Sloboda izbora, a ne apsolutna sloboda, uvijek jestajala pred stvorenim biÊima. Adam je imao sloboduizbora: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sastabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan ukoji s njega okusiπ, zacijelo Êeπ umrijeti!” (Postanak2,16.17)

Kako veliku slobodu je imao prvi Ëovjek! Slobodnoje mogao jesti sa svakoga drveta u vrtu, samo jedno nijesmio dirati. Uzimanje s tog jedinog znaËilo je, kako jeBog rekao, put u smrt. U svojoj punoj slobodi izboraËovjek je izabrao put prokletstva i smrti koji mu je So-tona prikazao drukËije: “Nato Êe zmija æeni: ‘Ne, neÊeteumrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njegajeli otvorit Êe vam se oËi, i vi Êete biti kao bogovi, kojirazluËuju dobro i zlo.’” (Postanak 3,4.5) Drugim rijeËi-ma, onda Êete biti potpuno slobodni, jer ste kao bogovi,a samo Bog ima apsolutnu slobodu. »ovjek je prihvatioovaj izbor kao put k pravoj slobodi kojoj oduvijek teæi.Ali “neki se put Ëini Ëovjeku prav, a na koncu vodi ksmrti” (Izreke 14,12). Tako je posluπnost Sotoni doni-jela prokletstvo i smrt na planet Zemlju. (Postanak 3,17-19)

Iako se Sotona nametnuo za gospodara ovoga pla-neta, sloboda izbora je i dalje ostala ljudima. »ovjekmoæe birati kome Êe se pokoriti: Sotoni ili Bogu. Slje-deÊi biblijski primjeri to potvruju: “Uzimam danas zasvjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam:æivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. Æivot, dakle, biraj,ljubeÊi Jahvu, Boga svoga, sluπajuÊi njegov glas, pri-



anjajuÊi uz njega, da æiviπ ti i tvoje potomstvo. Ta on jeæivot tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boravitina zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abraha-mu, Izaku i Jakovu da Êe im je dati.” (Ponovljeni zakon30,19.20) Bog nikada nikoga nije primoravao da Musluæi. Izaberi æivot — bio je uvijek Njegov poziv. Takoje bilo u vrijeme Mojsija, tako je bilo u vrijeme Joπue:“Meutim, ako vam se ne svia sluæiti Jahvi, onda da-nas izaberite kome Êete sluæiti: moæda bogovima kojimasu sluæili vaπi oci s onu stranu Rijeke, ili bogovimaAmorejaca u Ëijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj domsluæit Êemo Jahvi.” (Joπua 24,15)

Tako je bilo u vrijeme proroka Ilije: “Ilija pristupisvemu narodu i reËe: ‘Dokle Êete hramati na obje stra-ne? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijeditenjega.’ A narod mu nije niπta odgovorio.” (1. o Kralje-vima 18, 21) Tako je bilo u svim vremenima, tako je idanas. »ovjek moæe slobodno izabrati u Ëijoj Êe sluæbibiti. Svakog dana vrπimo svoj izbor potpuno slobodnoi izvrπavamo neËiju volju. Ne moæemo biti na obje stra-ne. Da bi prikazao kako je nemoguÊe istodobno biti naobje strane, apostol Pavao je uzeo sljedeÊu ilustraciju:“Ne moæete piti kaleæ Gospodnji i kaleæ vraæji. Ne moæetebiti dionici stola Gospodnjega i stola vraæjega. Ili da nazavist i srdæbu izazivamo Gospodina? Zar smo jaËi odnjega? ‘Sve je dopuπteno.’ Ali sve nije korisno. ‘Sve jedopuπteno.’ Ali sve ne izgrauje.” (1. KorinÊanima10,21-23) Pouka je jasna: jedno je Gospodnja Ëaπa, dru-go je avolska Ëaπa. Ne moæemo u isto vrijeme sjeditiza dva razliËita stola i piti iz dvije razliËite Ëaπe. Ili smoza Gospodnjim stolom, ili za avolskim stolom. Dru-gog izbora nema; neki srednji put ne postoji. Nema Ëaπe

115

niti stola koji ne bi pripadao ili Gospodinu, ili Sotoni.Ako smo za Gospodnjim stolom i pijemo GospodnjuËaπu, onda nismo za Sotoninim stolom i Ëaπom.

Sloboda izbora je pred nama. »esto smo pred izbo-rom Ëaπe i stola. »esto, misleÊi da je za Gospodnjimstolom previπe propisa i obveza, sjednemo za Sotoninstol, oËekujuÊi potpuno zadovoljstvo. Ali neki se izborËovjeku Ëini dobrim, a na kraju doæivi gore nego πto jemislio.

To je Isus najbolje prikazao u priËi o izgubljenomsinu. Mlai sin je smatrao da su nepisani propisi pona-πanja u kuÊi njegovog oca teπke obveze. Mislio je daodlazak od kuÊe znaËi slobodu i pravi æivot. Zato jeuzeo svoj dio i otiπao od kuÊe. I prvih je dana izgledaloda je izvrπio dobar izbor. Mogao je ustati kad hoÊe,mogao je otiÊi kad æeli a da nikoga ne pita, mogao jepotroπiti koliko æeli, jesti i piti koliko æeli, vratiti se kadæeli, biti prijatelj s kim æeli. Sve kako je sâm htio. Alikako je vrijeme prolazilo, broj prijatelja se smanjivaojer je i novca bivalo sve manje. Onda je nastupila gladu toj zemlji, a nije imao nikakve priËuve. Da bi ostaoæiv, prihvatio se Ëuvati svinje nekog Ëovjeka. Opet jebio gladan.

Isus nastavlja priËu: “Tada doe k sebi...” (Luka15,17) MladiÊ je shvatio da druπtvo ne moæe postojatibez obveza i propisa koji odreuju odnose meu ljudi-ma. Vratio se svom ocu i prihvatio naËin æivota u oËe-voj kuÊi, jer je samo pod tim uvjetom mogao ostati æiv.Sada mu je bilo lijepo kod kuÊe. Radio je iste poslovekao i prije, ali ovoga puta bez osjeÊaja obveze i ogra-niËavanja slobode. Zaπto? ©to se dogodilo? Boæja rijeËkaæe: “Tada doe k sebi...” Doæivio je unutarnju pro-



mjenu. Promijenilo se htijenje, promijenila se volja, svi-jest. Sada je æelio ono πto æeli i njegov otac. Sada jepostao svjestan da moraju postojati obveze i propisi dabi se jedno druπtvo odræalo na æivotu; ali buduÊi da ihje sad usvojio kao svoje, nije ih ni osjeÊao. Oni supostali njegovo htijenje, njegova volja. S obzirom da jesloboda neometano izvrπavanje vlastite volje, sada seosjeÊao slobodnim, jer vrπeÊi svoju volju, koja je nakon“dolaæenja k sebi” jednaka “oËevoj volji”, æivio je uskladu s “obavezama i propisima” koje viπe nije osje-Êao kao takve.

Da bismo osjetili slobodu u Kristu, naπa volja trebabiti jednaka Kristovoj. Apostol Pavao kaæe: “... veÊ kaorobovi Kristovi koji od svega srca vrπe volju Boæju!”(Efeæanima 6,6) Ako neπto prihvaÊamo i Ëinimo od sr-ca, onda ne osjeÊamo teret i obvezu. Onda je to naπehtijenje, naπa volja. Da bismo se osjeÊali slobodni uKristu, naπa volja se treba promijeniti. Mi trebamo htje-ti ono πto æeli Krist. Naπe misli se moraju promijeniti.Naπa svijest treba biti u skladu s Boæjom rijeËju. Dru-gim rijeËima, potrebna je unutarnja promjena. Treba seroditi “odozgo” (Ivan 3,7), rekao bi Isus. Kao πto sedanas osjeÊamo slobodni kad Ëinimo ono πto æelimo,tako Êe biti i u Kristu kad je naπa volja jednaka Njego-voj pa Ëinimo πto æelimo. Æelimo ono πto je Bogu ugod-no pa se, ËineÊi to, i sami osjeÊamo slobodni, s obziromda je to sada izvrπavanje i naπe volje.

Usklaivanje volje je najvaæniji trenutak u odgovo-ru na naπe pitanje. Po naravi nam nije uroeno da vr-πimo Boæju volju. Od svojega roenja smo skloni Ëinitigrijeh. Takvu narav nasljeujemo, jer su Eva i Adam,na kojima je stajao ovaj izbor, izvrπili takvo usklaiva-

117

nje. I danas nam se zato Ëini da smo slobodni ako ni-smo krπÊani, jer je naπa volja jednaka pobijeenomsamozvanom gospodaru ovoga planeta. Ali, zahvalju-juÊi Kristu, mi u naπem æivotu moæemo promijeniti go-spodara, a da se i dalje osjeÊamo slobodni — ako doæi-vimo i unutarnju promjenu. A to znaËi pripremiti se zanebesko kraljevstvo i ostvariti pravi smisao æivota.

U oËekivanju tog nebeskog kraljevstva trebamo bitiu stalnoj vezi s Bogom, kako bismo ustrajali na tomKristovom putu. Kako to ostvariti?

Molitva nas povezuje s BogomU poËetku su Adam i Eva osobno razgovarali s Bo-

gom licem k licu. Kad je doπao grijeh, prekinuta jeovakva osobna veza s Bogom. Grijeh je udaljio Ëovjekaod Boga i naËinio veliki ponor, koji je odvojio Nebo odZemlje i koji je odvojio Ëovjeka od Boga. Ali Isus Kristje doπao na naπu Zemlju da nam omoguÊi povratak kBogu. On je svojom ærtvom na kriæu premostio ponorkoji se nalazio izmeu Ëovjeka i Boga i omoguÊio sva-kome koji Ga primi za osobnog Spasitelja da postaneBoæje dijete. Njegovo djelo pomirenja omoguÊilo je sva-kome da bez nekog zemaljskog posrednika slobodnodoe pred prijestolje Boæje milosti i razgovara sa svojimnebeskim Ocem. Ovaj razgovor s Bogom su naπe mo-litve. Jedina veza s Bogom, koju Ëovjek moæe odræavatipreko Isusa Krista, jest molitva.

U molitvi moæemo otvoriti svoje srce Bogu kaoPrijatelju. Ona je disanje duπe i tajna duhovne sile; onaje æivotno naËelo duhovnog Ëovjeka. Da bismo vodilipravi duhovni æivot, trebamo biti u stalnoj vezi s naπim



nebeskim Ocem. Molitva nas povezuje s Bogom. To jekarika koja spaja slabog Ëovjeka sa svemoguÊim Bo-gom. Isus Krist nas stoga poziva na molitvu: “Molite,i dat Êe vam se! Traæite, i naÊi Êete! Kucajte, i otvoritÊe vam se!” (Matej 7,7) Molitva je traæenje neËega. Uztraæenje ide i zahvaljivanje. Molitva je, dakle, traæenjei zahvaljivanje.

Mnogi danas ne razumiju ove Isusove rijeËi: “Molite,... traæite, ... kucajte!” Tijekom vremena ljudi su podplaπt moljenja i traæenja unijeli svoje miπljenje, i na tajnaËin skrenuli misli iskrenog molitelja na veÊ obliko-vane i unaprijed napisane molitve, koje nisu odraz poboæ-nog srca koje traæi i moli. Ovakav pogreπan stav premamolitvi uËinio je da se danas ljudi mole Bogu na razli-Ëite naËine. Tako se neki mole ponavljajuÊi uvijek isterijeËi. Drugi su opet, da ne bi stalno ponavljali svojeodreene molitve, ispisali molitve na ploËice ili koma-diÊe papira, stavili ih u bubanj i onda ga okreÊu onolikoputa koliko se po njihovom miπljenju treba ponoviti istamolitva. Suvremeni molitelji idu joπ dalje i “racional-no” koriste svoje vrijeme odreeno za molitvu. Oni sni-me svoje molitve, i kad je potrebno izmoliti neku moli-tvu nekoliko stotina puta, samo ukljuËe ureaj za re-produkciju zvuka, i molitve se ponavljaju. Za to vrije-me oni obavljaju svoje druge poslove. Kako daleko jeËovjek otiπao od vrlo jednostavnog uËenja GospodnjerijeËi: “Ne brinite se tjeskobno ni za πto, veÊ u svemuiznesite svoje potrebe Bogu proπnjom i molitvom, sve uzahvalnosti!” (Filipljanima 4,6) Ovdje je poziv da osob-no iznesemo svoje potrebe Bogu, da osobno otvorimosvoja srca i kaæemo Bogu πto nas tiπti i uznemirava, daMu kaæemo o svojoj nadi, strahu, potrebi i æelji; a onda

119

da se za sve primljeno zahvalimo. Prava molitva je ot-varanje srca Bogu kao Prijatelju. Istina, molitva ne mije-nja Boæju volju; ona nas upoznaje s Boæjom voljom idovodi u sklad s Bogom. Molitvom se naπa volja uskla-uje s Boæjom voljom.

Moæe li to uËiniti veÊ pripremljena, unaprijed napi-sana molitva? Sigurno je da ne moæe. Zaπto? Zato πtomolitve koje su unaprijed napisane nisu odraz naπegtrenutnog osjeÊanja, naπe trenutne potrebe i æelje. Tonisu traæenja od Boga neËeg odreenog πto nam je togatrenutka potrebno. To nisu naπa osobna traæenja, kojami u srcu æelimo; a prava molitva je otvaranje svojegasrca Bogu.

“Molitva je kljuË u rukama vjere koji otvara nebeskeriznice u kojima se Ëuvaju neograniËena bogatstva Sve-moÊnoga.” (Ellen G. White, Put Kristu, Znaci vremena,Zagreb 2010., str. 82) Divna usporedba! Pravom moli-tvom, dakle, otvaramo vrata Neba i dolazimo pred pri-jestolje Boæje milosti da razgovaramo s naπim nebes-kim Ocem i iznesemo Mu svoje potrebe. Cijeli naπ æivotovisi o onome πto nam Bog daje. Sve πto trebamo dolaziod Njega. Naπa prijateljstva, naπe sposobnosti da zara-ujemo novac, naπe zdravlje; naπa snaga u trenucimaiskuπenja, nevolja, æalosti i poteπkoÊa; svaka duhovna,tjelesna i duπevna pomoÊ — sve to dolazi od Boga. Onje izvor mudrosti, sile, izvor pravog mira i sreÊe. Samotreba traæiti i ustrajno moliti. A to zahtijeva da budemou neprestanoj vezi s Njim.

Iz ovoga moæemo zakljuËiti da je molitva naπa ve-lika potreba. To treba biti najvaæniji posao jednog krπ-Êanina tijekom dana. Ova veza s Bogom treba biti ne-prestana. Prava molitva ne moæe postojati bez ove stal-



ne veze, ili æelje za tom stalnom vezom i prijateljstvoms Bogom.

Moæe li se ovakva stalna veza s Bogom odræavatipomoÊu unaprijed napisanih i snimljenih molitava? Ja-sno je da ne moæe. Molitelj treba osobno otvarati svojesrce Bogu. “U naπem æivotu potrebno je da se diæejedna stalna rijeka molbi prema Bogu, pa Êe se onda iod gore, od Boga, prema dolje vratiti jedna stalna rijekaodgovora, pomoÊi i blagoslova.” (S. D. Gordon, Tihirazgovori o molitvi, str. 38.39) Tamo gdje se odræavatakva stalna veza s Bogom, vide se i posljedice: prizna-nje grijeha, predaja Bogu i zahvaljivanje. To onda postajei sadræaj naπih molitava.

Tako dolazimo do praktiËnih pitanja: “Kako da seonda molimo? Za πto se trebamo moliti? ©to treba bitisadræaj naπih molitava?” SliËno pitanje su postavili uËe-nici svojemu UËitelju Isusu Kristu: “Kako je molio nanekom mjestu pa prestao, reËe mu jedan od njegovihuËenika: ‘Gospodine, nauËi nas moliti, kao πto je i IvannauËio svoje uËenike!’” (Luka 11,1) Isus je ispunio ovunjihovu molbu i dao im primjer molitve: “Stoga vi mo-lite ovako: OËe naπ, koji jesi na nebesima! Sveti se imetvoje! Doi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako nanebu tako i na zemlji! Kruh naπ svagdanji daj namdanas! I otpusti nam duge naπe kako i mi otpuπtamoduænicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavinas od zla!” (Matej 6,9-13)

Isus je ovdje vrlo jednostavnim rijeËima izrekao je-dnu uzor-molitvu, koja nije dana da je uvijek ponav-ljamo. To je samo ideal molitve, Ëije jednostavne rijeËimoæe razumjeti svatko, ali koja je bogata sadræajem.Prva polovina ove molitve odnosi se na Boga. UpuÊena

121

je Njemu pa stoga i poËinje rijeËima: “OËe naπ...” Ne-koliko sljedeÊih reËenica izraæavaju æelju da se svetiNjegovo ime; da se uspostavi Njegovo kraljevstvo; dase vrπi Njegova volja. Ako smo na ovaj naËin odali Ëasti slavu Bogu, onda moæemo naglasiti i naπe tjelesnepotrebe, πto je izraæeno rijeËima: “Kruh naπ svagdanjidaj nam danas.” Zatim su navedene naπe osobne du-hovne potrebe: praπtanje grijeha i izbavljenje od zla.

Ovom uzor-molitvom Isus nam æeli reÊi da u naπimmolitvama trebamo na prvom mjestu dati hvalu Bogu,priznati Ga za jedinog i pravog Boga, i pokazati sprem-nost da spoznamo i vrπimo Njegovu volju. Zatim da uznaπe tjelesne potrebe joπ viπe molimo za duhovne po-trebe. Tako u ovoj molitvi moæemo naÊi πest molbi zaduhovne blagoslove, a samo jednu za zemaljske potre-be.

Dakle, na prvom mjestu trebaju biti duhovne potre-be. To je Krist naglasio i ovim rjeËima: “Zato najprijetraæite kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a to Êevam se nadodati!” (Matej 6,33)

UËeÊi svoje uËenike kako da se mole, Isus nikadanije mislio na stalno ponavljanje ovih istih rijeËi. I sâmse nije uvijek tako molio. »itajuÊi Evanelja nalazimoGa Ëesto na molitvi. Mnoge Njegove molitve, i molitvedrugih molitelja, zapisane su u Bibliji. One nisu biledoslovno ponavljanje molitve OËenaπ. Ali sve su Kri-stove molitve sadræavale neke od poruka spomenutih uOËenaπu. Tako, primjerice, Isusova velikosveÊeniËka mo-litva, zabiljeæena u Evanelju po Ivanu u 17. poglavlju,nije ponavljanje molitve OËenaπ, nego moljenje u duhute molitve, ali s naglaπavanjem stvarnih potreba u tomtrenutku.



Prije nego πto su Ga uhvatili i osudili, Isus se molioovako: “Tada im reËe: ‘Æalosna je duπa moja do smrti.Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!’ Zatim ode malo dalje,pade niËice te se pomoli: ‘OËe moj! Ako je moguÊe,neka me mimoie ovaj kaleæ! Ali neka ne bude moja,nego tvoja volja!’ ... Ponovo se udalji te uze moliti:‘OËe moj! Ako nije moguÊe da me mine ovaj kaleæ, a daga ne pijem, neka bude volja tvoja.’” (Matej 26,38.39.42)I ovdje Isus ne ponavlja doslovce molitvu OËenaπ. UsamoÊi, pun boli u srcu, pod teretom odgovornosti, tra-æio je pomoÊ od svojega nebeskog Oca. Iako u velikojpatnji, On nije zaboravio na osnovno naËelo molitveizraæeno rijeËima da se ispuni Boæja volja.

Ovo je vrlo vaæan trenutak kad je u pitanju molitvai njezino ostvarenje. U naπim molitvama trebamo uvi-jek traæiti da se ostvari Boæja volja. Dopustimo da nasBog usliπa po svojoj volji, jer On najbolje zna πto namje i kada najviπe potrebno. Molitva je i postigla svoj ciljako smo kroz nju otkrili πto je Boæja volja u pogleduonoga πto smo traæili. Molitva niti nema za cilj izvrπitipromjenu u Bogu ili promijeniti Njegovu volju. Onatreba izvrπiti promjenu u nama, to jest promijeniti naπuvolju, naπe htijenje, naπe traæenje, a time i naπ æivotdovesti u sklad s Boæjom voljom.

Molitvom ne obavjeπtavamo Boga o onome πto OninaËe ne bi znao, niti molitva ima za cilj uvjeriti Bogada treba uËiniti neπto πto On inaËe nije voljan uËiniti. Sobzirom da Bog unaprijed zna sve πto nama treba, nijepotrebno da Ga dugim molitvama uvjeravamo da namje neπto stvarno potrebno. Zato je Isus rekao: “Kad semolite, ne izgovarajte isprazne rijeËi kao pogani, kojiumiπljaju da Êe biti usliπani zbog svoga nabrajanja.

123

Nemojte ih, dakle, oponaπati, jer i prije nego ga zamo-lite, zna Otac vaπ πto vam je potrebno.” (Matej 6,7.8)

Ne trebamo puno govoriti. Izbjegavajmo ispraznerijeËi. Ne trebamo nabrajati, ponavljati i uvjeravati Bo-ga. Ukratko, trebamo iznijeti svoje potrebe i teænje srcasvojim rijeËima. U Bibliji je zabiljeæena jedna vrlo kra-tka molitva: “A carinik, ostajuÊi daleko, ne usudi se nioËiju podignuti prema nebu, veÊ se udarao u prsa imolio: ‘Boæe, smiluj se meni greπniku!’” (Luka 18,13)Iako je ova molitva imala samo pet rijeËi, Isus je potvr-dio da je Bog carinika usliπao i da je otiπao kuÊi oprav-dan.

Zaπto se neki mole dugo, ponavljajuÊi svoje moli-tve? Isus kaæe: “... umiπljaju da Êe biti usliπani zbogsvoga nabrajanja”. (Matej 6,7) Takvi smatraju da Êezbog mnogih rijeËi biti usliπani. Oni dræe da je molitvaneka zasluga koja veÊ sama po sebi opravdava grijehe.I πto je molitva duæa, πto se viπe nabraja, to su veÊezasluge. Ali molitva nije opravdavanje grijeha. Ona ne-ma nikakve zasluge sama u sebi. I najrjeËitije molitvesu samo prazne rijeËi, ako ne izraæavaju osjeÊaje srca ine vrπe promjenu u nama.

Molitva OËenaπ upuÊuje nas i kome se trebamo mo-liti. Njezin sâm poËetak kaæe da se trebamo moliti ne-beskom Ocu. Isus dodaje: “Zaista, zaista, kaæem vam,ako πto zamolite od Oca u moje ime, dat Êe vam.” (Ivan16,23) Nebeskog Oca moæemo moliti u ime Isusa Kri-sta sve πto nam je potrebno.

Zato nas Gospodnja rijeË poziva: “BuduÊi dakle daimamo uzviπena velikog sveÊenika, Isusa, Sina Boæjega,koji je proπao kroz nebesa, dræimo se Ëvrsto vjere kojuispovijedamo! ... Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k



prijestolju milosti da primimo milosre i naemo milostza pravodobnu pomoÊ!” (Hebrejima 4,14.16)

Mi moæemo s punim povjerenjem, slobodno i u sva-kom trenutku pristupiti prijestolju Boæje milosti i zatra-æiti pomoÊ u molitvi. Nije nam potreban neki drugi po-srednik, osim Isusa Krista, uzviπena Velikog sveÊenikakoji sjedi s desne strane Ocu i moli se za nas. On jeuvijek spreman iznijeti naπe molitve svojemu Ocu.

Doite pred prijestolje Boæje milosti i odræavajteovu stalnu vezu s Bogom. Neka vaπe srce bude stalnootvoreno Njemu, spremno primiti oprost, ali i silu kojavam je potrebna da biste se pripremili za vjeËni æivot itako ostvarili pravi smisao æivota.

Jeste li sigurni da ste na pravom putu?Postoje samo dva puta: put k æivotu i put k smrti.

Put k æivotu moæemo nazvati pravim putom, a put ksmrti krivim putom. Tijekom svojega æivota uvijek smona nekom od ovih putova. To je naπ æivotni put. Jesmoli sigurni da smo na pravom putu? Jesmo li sigurni daÊemo tim putom stiÊi upravo tamo kamo æelimo? Ilimoæda mislimo da nije vaæno πto i kako vjerujemo iËinimo; bitno je da je to iz iskrenog srca? Biblija pozna-je taj problem. U njoj Ëitamo: “Neki se put Ëini Ëovjekuprav, a na kraju vodi k smrti.” (Izreke 16,25)

Bilo je to jedne ljetne nedjelje uveËer. Promet je biovrlo æiv, jer su se ljudi vraÊali kuÊi s vikenda. Promet-nik se vozio patrolnim automobilom po autoputu pazeÊina vozaËe, da ne bi tko vozio prebrzo ili presporo. Idugo je sve bilo u redu. Sati su prolazili i on je znao daÊe uskoro doÊi smjena, pa Êe se moÊi odmoriti. Sve

125

vrijeme radio je bio ukljuËen, ali vijesti se nisu ticalenjegovog sektora. Kod njega je sve bilo u redu.

Sunce je upravo zaπlo i mrak se joπ nije spustio.Baπ u trenutku kad je htio skrenuti na sporednu cestu,za dlaku je izbjegao sudar s automobilom koji je dola-zio iz suprotnog smjera. Odmah je, kao znak da neπtonije u redu, ukljuËio plavo svjetlo na svojem policij-skom automobilu. Ova traka je bila odreena samo zapromet u jednom smjeru. A vozaË koji je upravo proju-rio kao da to nije znao. Policajac je ukljuËio sirenu, aliautomobil pred njim je joπ viπe ubrzao. Nije bilo vremenatraæiti pomoÊ radio-vezom.

Automobil pred njim vozio je brzinom od 120 kilo-metara na sat. Bilo je samo joπ neπto viπe od kilometrado sljedeÊeg raskriæja. OËekivao je da Êe zvuk sireneprisiliti vozaËa da uspori, tako da Êe on svojim automo-bilom prestiÊi njegov i zaprijeËiti mu put. Samo ako tone uËini netko drugi!

Poæurio je joπ viπe. Ali prekasno. Stotinjak metarapred sobom ugledao je sjenku drugog automobila i usli-jedio je strahovit sudar. Ishod: uniπtena dvoja kola imrtvi vozaËi. Zaπto? Jer je jedan vozaË vozio u krivomsmjeru. Mislio je da se nalazi na pravom putu. Vjero-vao je da Êe ga taj put odvesti kuÊi. Automobil koji muje dolazio u susret i upozoravao ga, nije ga mogao uvje-riti da je na krivom putu. To nije moglo niti plavo svje-tlo iza njega. Zbog zvuka sirene patrolnog policijskogautomobila postao je joπ tvrdoglaviji u uvjerenju da jeu pravu. Ali njegovo opredjeljenje donijelo je smrt nesamo njemu, nego i drugom Ëovjeku. “Neki se put ËiniËovjeku prav, a na kraju vodi k smrti.” Nisu svi putovipravi. Nisu svi putovi dobri.



Moæemo li znati koji je æivotni put pravi? Moæemoli znati je li put kojim idemo dobar, ili nije dobar? Kojasu mjerila? Po Ëemu moæemo prepoznati pravi put? Dabismo odgovorili na ta pitanja, potrebno je upoznati πtoBiblija govori o æivotnom putu.

Najjednostavnije je to objasnio naπ Spasitelj IsusKrist kad je rekao: “Uite na uska vrata, jer πirokavrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je kojiidu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi uæivot, i malo ih je koji ga nalaze!” (Matej 7,13.14) PoIsusovim rjeËima samo jedan put jamËi æivot. Svakidrugi put donosi smrt. Ne obiËnu, koja je posljedicaAdamovog prijestupa, veÊ vjeËnu smrt iz koje se viπenitko neÊe vratiti.

Danas postoji Ëitav niz krπÊanskih i drugih uËenjakoja propovijedaju put spasenja Ëovjeka greπnika. Za-nimljivo je napomenuti da se mnogi u tom nauËavanjupozivaju na Bibliju. Neki se njom sluæe viπe, neki manje,ali svi tvrde da poznaju taj pravi put spasenja, praviæivotni put, i pozivaju druge da pou njim ako æelevjeËni æivot. Pa ipak je jedno potpuno jasno: Biblijakaæe da postoji samo jedan pravi put koji vodi u æivot.

Koji je to pravi put? Evanelist Ivan daje odgovornavodeÊi rijeËi Isusa Krista: “Ja sam put, istina i æivot— reËe mu Isus. — Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.”(Ivan 14,6) ©to to znaËi da je Isus Krist taj put? RijeËje o velikoj istini koju mnogi ljudi danas ne razumiju.Apostol Petar kaæe: “Isus je onaj ‘kamen koji ste vi,graditelji, odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom’.Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebomto jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spa-siti.” (Djela 4,11.12)

127

Nitko drugi nam tu ne moæe pomoÊi. Bilo je mnogodobrih i svetih ljudi koji su æivjeli po Boæjoj volji i dræaliBoæje zapovijedi, ali njihove zasluge i njihov sveti æivotne mogu biti zamjena za nas, ili neki naπ otkup. O tomeËitamo: “I doe mi rijeË Jahvina: ‘Sine ËovjeËji, zgrijeπili koja zemlja protiv mene nevjerom, i ja podignem rukuna nju, te joj uniπtim i posljednju priËuvu kruha, i pu-stim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku; ...a u njoj preostanu samo ona tri Ëovjeka, Noa, Daniel iJob, æivota mi moga — rijeË je Jahve Gospoda — onineÊe spasiti ni sinova ni kÊeri, nego samo sebe svojompravednoπÊu.’” (Ezekiel 14,12.20) Vrlo Ëesto mnogipozivaju svete i pravedne muπkarce i æene da mole Isusai da posreduju kod Oca za milost i oproπtenje. A IsusKrist kaæe: “Doite k meni svi koji ste umorni i opte-reÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28) Nema po-trebe traæiti joπ nekog da moli Isusa i posreduje za nas.On nas poziva da doemo osobno k Njemu onakvi ka-kvi jesmo: umorni od grijeha i optereÊeni brigama ovo-ga svijeta — i dobit Êemo okrepu. Apostol Ivan kaæe:“DjeËice moja, ovo vam piπem da ne poËinite grijeha.Ali ako tko i poËini grijeh, imamo zagovornika kod Oca:Isusa Krista, pravednika. On je ærtva pomirnica za naπegrijehe; ne samo za naπe nego za grijehe svega svije-ta.” (1. Ivanova 2,1.2)

Apostol Petar naglaπava misao da spasenja nema nipo jednom drugom; Isus Krist je jedini put spasenja. DaOn nije doπao na naπu Zemlju i dao svoj æivot za nas,nikada ne bi bilo moguÊnosti Ëovjekovog spasenja. Danije bilo Golgote, ne bi bilo niti oproπtenja grijeha, nitispasenja od vjeËne smrti. Na Golgoti je trasiran putæivota za greπnog Ëovjeka.



U ono vrijeme mnogi su hitali da vide taj velikidogaaj na breæuljku Golgote. Tamo su visjela tri ra-zapeta Ëovjeka. “Bili su razbojnici”, govorio je narod.Onaj u sredini imao je k tome i Ëudnovati natpis nakriæu: “Ovo je kralj æidovski.” (Luka 23,38) Rugao senarod, rugale su se narodne voe, a rugao se i jedan odrazapetih. Ali drugi ga je ukorio. On se uvjerio u nevinost»ovjeka koji je visio kraj njega. On je povjerovao da jeto Spasitelj svijeta koji ima svoje kraljevstvo i koji je“put, istina i æivot” (Ivan 14,6). On je vjerovao da jeIsus Krist Onaj koji je trebao doÊi da bi izbavio narodod njihovih grijeha. To doznajemo iz njegovih rijeËiupuÊenih Isusu: “Isuse, sjeti me se kada doeπ u svojekraljevstvo!” Isus mu daje obeÊanje: “Zaista, kaæem tidanas, bit Êeπ sa mnom u raju!” (Luka 23,42.43)

Nitko od ljudi nije nikada imao vlast reÊi tako neπto.To je mogao reÊi samo Onaj tko je stvarno Gospodarnad gospodarima i Kralj nad kraljevima. Nema drugemoguÊnosti za ulazak u Kristovo kraljevstvo; to je mo-guÊe samo preko Isusa Krista, Spasitelja svijeta. To jejedini put kojim sigurno moæemo doÊi u Boæje kraljev-stvo. Moæemo mi traæiti i druge putove koji nam moædaizgledaju lakπi, ali Biblija jasno uËi da ti drugi putovine vode u vjeËni æivot.

Ali nije dovoljno samo znati da je neki put praviput. Potrebno je i poÊi tim putom!

©to, dakle, trebamo uËiniti? Kako moæemo znatiidemo li pravim putom? Ako se osvrnemo na IsusoverijeËi: “Ja sam put” (Ivan 14,6), moÊi Êemo shvatiti πtotreba Ëiniti. Tim rijeËima nas Isus poziva da poemo zaNjim i da æivimo kao πto je On æivio. O tome je kasnijepisao Isusov omiljeni apostol Ivan: “Tko tvrdi da ostaje

129

u njemu, taj mora tako æivjeti kako je on æivio.” (1.Ivanova 2,6)

Postoji jedan vrlo jednostavan ispit po kojemu mo-æemo biti sigurni idemo li pravim putom. Ako na pita-nje: “Æivim li ja kao πto je æivio Isus Krist?” — moæe-mo odgovoriti potvrdno, mi se nalazimo na pravom pu-tu. Bilo bi zanimljivo sjesti kod kuÊe s Biblijom u ruci,otvoriti Evanelja, pa na papiru biljeæiti sve ono πto jeIsus radio, kako je æivio i kako se ponaπao u odreenimtrenucima. Zatim to sve usporediti sa svojim æivotom.Na taj naËin bismo sa sigurnoπÊu utvrdili idemo li Isu-sovim putom, to jest æivimo li kao πto je On æivio.

Isus nam je ostavio primjer i poziva nas da idemoza Njim. Apostol Petar to kaæe ovako: “Ta na to ste ipozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjerda idete njegovim stopama; on ‘koji ne uËini grijeha iu Ëijim se ustima ne nae prijevare’; on koji vrijeannije zauzvrat vrijeao, muËen nije prijetio, nego je toprepuπtao pravednomu Sucu; on koji ‘osobno’ u svomtijelu naπe ‘grijehe uznese na kriæ’ da mi, umrijevπi svo-jim grijesima, æivimo pravednosti; on Ëijim ‘ste modri-cama izlijeËeni’.” (1. Petrova 2,21-24)

Jedini put za Boæje kraljevstvo jest æivjeti kao πtoje Krist æivio. A to znaËi misliti i govoriti kao πto je Onmislio i govorio te postupati s naπim bliænjima kao πtoje On postupao. Drugim rjeËima, trebamo vrπiti Boæjuvolju. Isus je to Ëinio za æivota na naπoj Zemlji. On jerekao: “Jer ne sioh s neba da vrπim svoju volju, negovolju onoga koji me posla.” (Ivan 6,38)

Ne samo da je sâm bio spreman vrπiti volju nebe-skog Oca, nego je i uËio da je to jedini put u Boæjekraljevstvo: “NeÊe svaki koji mi govori: ‘Gospodine,



Gospodine!’ uÊi u kraljevstvo nebesko, nego onaj kojivrπi volju moga nebeskog Oca. Mnogi Êe mi u onaj danreÊi: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoÊu tvogaimena prorokovali, pomoÊu tvoga imena izgonili zleduhove, pomoÊu tvoga imena Ëudesa Ëinili?’ Tada Êu imkazati: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene,zlotvori!’” (Matej 7,21-23)

Isus kaæe da Êe se mnogi u onaj dan iznenaditi inavoditi Ëudesna djela koja su Ëinili, ne bi li uvjeriliKrista da su iπli Njegovim putom. I mi se moæemodanas prevariti gledajuÊi i doæivljujuÊi Ëudesna iscjelje-nja i proricanja u Gospodnje ime. Ali nemojmo dopus-titi da budemo prevareni! To joπ ne znaËi da su takvi napravom putu, upozorio je Isus i objasnio mjerilo putakoji vodi u nebesko kraljevstvo: vrπenje volje nebeskogOca, koje je zapisano u Njegovoj RijeËi, Bibliji. U sre-diπtu te Njegove RijeËi nalazi se Boæji zakon, Desetzapovijedi, kao osnovna poruka Njegove volje.

Moæda Êe neki reÊi da se ne moæe æivjeti kao πto jeOn æivio; On je bio Bog, a mi smo ljudi. ToËno je dau svojoj ljudskoj snazi i moÊi ne moæemo to Ëiniti. Alizato nam je obeÊana sila odozgo, koja Êe nam pomoÊida æivimo kao πto je Krist æivio. Apostol Pavao kaæe:“Sve mogu u onome koji mi daje snagu.” (Filipljanima4,13)

Ovdje smo mogli upoznati koji je pravi put i moguÊ-nost da idemo tim putom uz pomoÊ Kristove sile. Sadatreba samo postaviti pitanje: “Jesam li na pravom putu?”Boæja rijeË nas poziva: “Stanite na negdaπnje putove,raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru?Njime poite i naÊi Êete spokoj duπama svojim!” (Jere-mija 6,16)

131

Ako joπ niste na pravom putu, Krist vas poziva dase upoznate s tim putom i da poete njime, jer Êetesamo tako moÊi ostvariti pravi smisao æivota i stiÊi unebesko kraljevstvo.

Blago onima koji su Ëistoga srcaU svojoj propovijedi na Gori blaæenstava Isus je

izgovorio i ove rijeËi: “Blago onima koji su Ëista srca,jer Êe Boga gledati!” (Matej 5,8) Od vremena kada jeIsus Krist osnovao krπÊansku zajednicu pa do danas,krπÊanstvo je obuhvatilo veliki dio svijeta. Prvi puta susljedbenike Isusa Krista nazvali krπÊanima u gradu Anti-ohiji (vidi Djela 11,26). Tijekom stoljeÊa krπÊanstvo jepoprimilo razna uËenja i tumaËenja koja nisu postojalau prvoj apostolskoj krπÊanskoj crkvi. To je dovelo dopodjele u krπÊanskom svijetu na niz crkvenih zajednicas razliËitim imenima i naslovima. Tako danas moæemogovoriti o mnoπtvu krπÊanskih zajednica. Svaka od njihpriprema vjernike za vjeËni æivot i susret s velikim Bo-gom, Stvoriteljem svega πto se vidi i ne vidi. Svaka odnjih iznosi svoje tumaËenje oproπtenja grijeha i spase-nja.

Vjernici smatraju da su na dobrom putu i mnogi seponose πto su pripadnici neke od krπÊanskih zajednica.Drugi, koji nisu potpuno sigurni u ono πto vjeruju ivrπe, postavljaju pitanja: “Tko Êe se zapravo spasiti?Tko je pravi krπÊanin? ©to trebamo uËiniti da bismovjeËno æivjeli s Kristom u Njegovom kraljevstvu i takoostvarili pravi smisao æivota? Je li dovoljno biti samopripadnik neke od krπÊanskih zajednica da bismo vje-Ëno æivjeli? Kojoj vjerskoj skupini trebamo pripadati da



bismo bili sigurni da Êemo gledati Boga svojim oËima?©to je to πto odluËuje πto Êe biti s nama?”

U Kristovoj propovijedi na Gori blaæenstava moæe-mo naÊi pravi odgovor. Isus Krist u toj propovijedi nespominje ime niti jedne vjerske zajednice ili skupinekrπÊana. On jednostavno kaæe da Êe svi koji su Ëistogasrca gledati Boga; æivjet Êe u Njegovoj prisutnosti. Da-kle, nije dovoljno imati samo ime.

Pravi krπÊanin nije onaj tko samo nosi to ime, makako ono bilo lijepo i zvuËno. A sva su ona lijepa ineπto dobro kazuju. Tako katolik oznaËava neπto opÊe,neπto πto se tiËe cjeline; pravoslavac znaËi pravo slaviti;baptist znaËi onaj koji je krπten uronjavanjem u vodu;adventist znaËi onaj koji oËekuje Kristov drugi dolazak,i tako dalje. I izraelski narod, kojega je Bog izabrao poAbrahamu, imao je divno ime: Izrael znaËi pobjednik.O tome Ëitamo u Bibliji: “Onaj reËe: ‘Viπe se neÊeπzvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogomi s ljudima, i nadvladao si.’” (Postanak 32,29) Velikidio povijesti izraelskog naroda opisan je u Bibliji. Takomoæemo doznati da, iako su imali ime Boæjeg naroda,u stvarnosti to Ëesto nisu bili. Jednom prigodom je Isusnaveo rijeËi proroka Izaije koje su opisivale stanje uizraelskom narodu ne samo u prorokovo vrijeme, negoi vrijeme kad ih je Krist izgovorio: “Ovaj me narodπtuje usnama, a srce mu je daleko od mene. Uzaludmisli da me πtuje dok nauËava kao moju nauku zapovijediljudske.” (Matej 15,8.9)

Jedan drugi dogaaj takoer oslikava stanje narodau Isusovo vrijeme. Zabiljeæio ga je evanelist Ivan: “Fi-lip susretne Natanaela i rekne mu: ‘Naπli smo onoga okome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci takoer! To

133

je Isus, sin Josipa iz Nazarea.’ ‘Iz Nazareta moæe li πtodobro iziÊi?’ reËe mu Natanael. ‘Doi i vidi!’ odvratimu Filip. Isus opazi Natanaela gdje mu se pribliæava pareËe za nj: ‘Evo pravog Izraelca, bez lukavstva.’” (Ivan1,45-47) Natanael je bio jedini meu mnogima. Samoza njega Isus kaæe: “Evo pravog Izraelca!” Mnogi sunosili to ime, ali je samo za jednoga Isus rekao: “Evopravog Izraelca, bez lukavstva.” Mi ljudi smo sklonigledati na ono πto je izvana, i pritom o nekome neπtozakljuËivati. Ali Bog gleda na srce, na pobude i ono πtoje unutra, u nama. Zato se mi kao ljudi moæemo i pre-variti u sudu o nekome. Boæje upozorenje glasi: “AliJahve reËe Samuelu: ‘Ne gledaj na njegovu vanjπtinu nina njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gledakao πto gleda Ëovjek: Ëovjek gleda na oËi, a Jahve gle-da πto je u srcu.’” (1. Samuelova 16,7)

PoznavajuÊi Natanaelovo srce, Isus je rekao: “Evopravog Izraelca.” On to nije bio samo po imenu, poroenju i po podrijetlu. On je to bio po pobudama, mi-slima, rijeËima i djelima. Cijelo njegovo biÊe, duh, duπai tijelo, pripadali su Bogu. Bio je jedini meu mnogima.

Kako je danas? Kako je s nama krπÊanima? Mi ima-mo divno ime koje oznaËava Kristove sljedbenike i uËe-nike. Ali πto bi Isus rekao za nas? Koliko bi bilo pravihpo Njegovim mjerilima, gledajuÊi na srce?

Da naslov ili ime nije uvijek i oznaka pravoga, po-kazuje sljedeÊi primjer: Dugo godina je jedan Ëovjeksakupljao stare stvari, prodavao ih i od toga æivio. Jed-nog dana je na tavanu neke kuÊe naπao staru violinu.Skinuo je praπinu i pogledao u njezinu unutraπnjost.Zapazio je natpis koji je upuÊivao na to da je violinuizradio Ëuveni graditelj gudaËkih glazbala Antonio Stra-



divari, i odmah je pomislio: Kakvo bogatstvo! Tko imaneπto takvo, ima mnogo novca u svojim rukama. ViπeneÊe morati skupljati stare stvari. Prodat Êe violinu iæivjeti bezbriæno. Odmah je prestao s daljnjim skuplja-njem, otiπao kuÊi, paæljivo oËistio violinu i poπao utrgovinu glazbala. Zatraæio je od prodavaËa da stavi naviolinu najbolje æice i procijeni njezinu vrijednost . »imje stavio najbolje æice, glazbeni struËnjak je zasvirao nanekoliko trenutaka i procijenio: “Vrijedi nekoliko tisuÊakuna.” “Samo nekoliko tisuÊa kuna?!” zaËudio se Ëovjekkoji je donio violinu. “Pa zar ne vidite da je na njojnatpis radionice Antonia Stradivarija?” StruËnjak je po-gledao u natpis, ponovno zasvirao i rekao: “Gospodie,da bi jedna violina bila Stradivarijeva, treba viπe negosamo natpis. Ona treba davati zvuk takve violine.”

Da bi neπto bilo ono πto kazuje natpis, potrebno jeviπe nego samo natpis. Natpis ne pokazuje uvijek pravuvrijednost. Kvaliteta se ne procjenjuje po natpisu, veÊpo naravi onoga na πto natpis ukazuje. Tako je i s namakrπÊanima. Naπe ime, naπ naslov nije dostatan. Trebaviπe od toga. Isus je opisao prave krπÊane: “Dakle: buditesavrπeni kao πto je savrπen Otac vaπ nebeski!” (Matej5,48) Kao πto je nebeski Otac savrπen u svom krugudjelovanja, tako trebamo biti i mi u svom. Nije lakopostiÊi ovaj krπÊanski ideal. Ali uz pomoÊ sile odozgo,svjedoËi apostol Pavao, sve je moguÊe: “Sve mogu uonome koji mi daje snagu.” (Filipljanima 4,13)

Da bismo bolje razumjeli ove Isusove rijeËi, poslu-æimo se joπ jednim primjerom: Na imanju jednog vrtla-ra uzgajali su raznovrsno cvijeÊe. Meu cvijeÊem jebilo najviπe karanfila. U vrijeme branja i pripremanjaza prodaju, trebalo je doÊi na posao i brati po mraku.

135

Sve je trebalo donijeti na mjesto gdje se vrπilo odvaja-nje. Vrtlar bi uzeo dva uzorka karanfila i pokazao kojimogu iÊi na prodaju, a koji ne mogu. DræeÊi karanfileu rukama, ukazao je najprije na onaj loπ, koji nije zatræiπte: “Vidite, ovome nedostaje list ovdje, peteljka jeiskrivljena, latice su suhe...” i naveo niz razloga zaπtoto nije dobar cvijet. A onda je pokazao na onaj drugi inabrojio sve dobre strane tog cvijeta: “To je savrπenicvijet. Takve moæete odvajati za prodaju, bez obzira naboju cvijeta.” I jedan i drugi cvijet bili su karanfili.Imali su isto ime, ali meu njima je bilo velike razlike.Jedan je zbog svoje vrsnoÊe mogao iÊi na træiπte, adrugi nije mogao.

Iako mi krπÊani moæemo imati isto ime, u mnogo-Ëemu smo razliËiti. Mi moæemo biti razliËiti po rastu,spolu, boji koæe, jeziku, naobrazbi, imovnom stanju...Ali u neËemu trebamo biti isti da bismo dostigli to sa-vrπenstvo. Na πto trebamo paziti da naπ æivot bude isti?Isus je rekao: “Blago onima koji su Ëista srca, jer ÊeBoga gledati!” (Matej 5,8) Trebamo paziti na svoje sr-ce. Ono treba biti Ëisto. Tu poËinje pravo krπÊanstvo.Ovdje nije rijeË o naπem tjelesnom srcu koje stalno pum-pa krv i odræava naπ tjelesni æivot. Ako bi uvjet zanebesko kraljevstvo bio da to srce bude bez mane, mnogikoji imaju neku srËanu manu ne bi imali uvjeta za vjeË-ni æivot. Ali ovdje je rijeË o srediπtu naπeg duhovnogæivota. To je naπ um, to su naπe misli. Imati Ëisto srceznaËi imati Ëiste misli. Ovdje je, dakle, pitanje Ëime sebave naπe misli.

Na jednom sastanku za mladeæ istaknuto je vaænonaËelo za pobjedonosni krπÊanski æivot: “Joπ u prvomtrenutku uguπi neËiste misli!” S grijehom treba raπËistiti



joπ u mislima. Tada Êemo ostati Ëisti i kad naie kakavgrijeh, jer Êe nas on samo mimoiÊi. Bit Êemo sliËnibijelom cvijetu koji je rastao kraj jednog rudnika uglje-na. Uvijek je bio bijel. Kad bi na njega pala ugljenapraπina, samo bi skliznula niz njegove latice; na njegase niπta nije moglo uhvatiti.

Dobro je da nekad naËinimo inventuru svojega krπ-Êanskog æivljenja s pitanjima: ©to sam dosad pobijedio?»ega ruænog sam se odrekao? Koje mane sam ostavioproπlosti? »ime se bave moje misli? Imam li Ëisto srce?

Pravi krπÊanin treba raπËistiti s grijehom, s djelimaovoga svijeta. Tu je tajna naπeg krπÊanskog napredova-nja do onog Kristovog ideala i dosezanja savrπenstva.

Vrlo Ëesto su mnogi krπÊani sliËni dvojici mladiÊakoji su krenuli na zabavu u neko mjesto preko rijeke.»im su stupili na obalu, privezali su Ëamac i otiπli.Dugo u noÊ su se zabavljali, a negdje poslije ponoÊikrenuli su natrag. Onako polupijani uskoËili su u Ëamaci zaveslali. Veslali su i veslali, i kad je proπlo odreenovrijeme, Ëudili su se πto se joπ nisu pribliæili drugojobali. Svuda oko njih bila je voda. Nije se nazirala obala.Kad je jedan od njih pogledao suprotni kraj Ëamca, uvi-dio je zaπto nisu na drugoj obali. Zaboravili su odvezatiËamac. Ponekad neki krπÊani ulaæu velike napore dadostignu savrπenstvo i stignu na drugu obalu, na nebe-sku obalu, ali buduÊi da nisu odvezali svoj Ëamac odovozemaljskih stvari, ne mogu stiÊi do æeljenog cilja.Moramo se odvojiti od obale grijeha pa Êe se i naπ æivotpromijeniti. To odvajanje, ta pobjeda nad grijehom tre-ba otpoËeti u naπim mislima.

Kako moæemo saËuvati Ëiste misli? Savjeti BoæjerijeËi glase: “Radujte se uvijek u Gospodinu! Da pono-

137

vim: radujte se! Neka vaπa blagost bude poznata svimljudima! Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno niza πto, veÊ u svemu iznesite svoje potrebe Bogu proπ-njom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir Êe Boæji, kojinadilazi svaki razum, Ëuvati srca vaπa i misli vaπe uKristu Isusu. Uostalom braÊo, sve πto je Ëestito, πto jediËno, πto je pravedno, πto je nevino, πto je ljubazno, πtoje na dobru glasu, i sve πto je kreposno i hvale vrijedno,to neka bude sadræaj vaπih misli!” (Filipljanima 4,4-8)

Vrlo je vaæno πto je sadræaj naπih misli. O tomeodluËujemo mi sami — jesu li one u Isusu Kristu, ilinisu. Mudri Salomon nas poziva i kaæe: “A svrh svega,Ëuvaj svoje srce, jer iz njega izvire æivot.” (Izreke 4,23)»uvajmo svoje srce, pazimo na svoje misli!

Martin Luther je rekao: “Mi ne moæemo zabranitipticama da lete iznad naπih glava, ali im moæemo za-braniti da naËine gnijezdo na naπoj glavi. Isto tako, nemoæemo zabraniti loπim mislima da prolete naπom gla-vom, ali moæemo ih sprijeËiti da ostanu u naπem umu.”To znaËi: Ëuvajmo svoje srce! Moæemo takoer zatra-æiti pomoÊ od Gospodina i moliti se kao πto se Davidmolio: “»isto srce stvori mi, Boæe, i duh postojan obnoviu meni!” (Psalam 51,12) Pravi krπÊani su samo oni kojisu Ëistoga srca. Samo Êe oni gledati Boæje lice i æivjetivjeËno u Kristovom kraljevstvu.

Æelite li jednoga dana gledati Gospodnje lice? Æeli-te li biti u druπtvu blaæenih i spaπenih? Æelite li ostvaritipravi smisao sadaπnjeg æivota i pripremiti se za æivot uvjeËnosti? Odazovite se na Gospodnji poziv: “Daj mi,sine moj, srce svoje, i neka oËi tvoje raduju putovi moji.”(Izreke 23,26) Ako predate Gospodinu svoje srce, akouskladite svoje misli s Njegovima, onda moæete ostva-



riti pravi smisao æivota i æivjeti vjeËno u Kristovomkraljevstvu.

139

Nagrada onima kojisu postigli pravi

smisao æivota

Kad Êe doÊi kraj ratovima,bolestima, patnjama i smrti?

Stvaranjem Ëovjeka Boæja je nakana bila vjeËni æi-vot u sreÊi, radosti, miru i zadovoljstvu. Grijeh je pore-metio ovaj plan, a posljedice su ratovi, bolesti, patnje ismrt. HoÊe li uvijek biti tako? Biblija kaæe da neÊe. KadÊe prestati ratovi, bolesti, patnje i smrt? Kad Êemo po-novno æivjeti u miru, radosti i bez straha? ©to Bog Ëinisa svoje strane, poπtujuÊi naËela vjeËne pravde o slobod-noj volji svakog razumnog biÊa da slobodno odluËuje osvojim æivotnim koracima? ©uti li Bog i promatra limirno nesreÊe, ratove, patnje i smrt, ili pak govori i Ëinisvoj dio?

Evo πto o tome Ëitamo u Bibliji: “Prema tome, kaoπto po jednom Ëovjeku ue grijeh u svijet, a po grijehusmrt, tako smrt prijee na sve ljude jer svi sagrijeπiπe.... Dakle, kao πto je prekrπajem jednoga osuenje doπlona sve ljude, tako izvrπenjem zapovijedi od jednoga do-lazi na sve ljude opravdanje koje se sastoji u æivotu, jer


kao πto su nepokornoπÊu jednoga Ëovjeka svi postaligreπnici, tako Êe i pokornoπÊu jednoga svi postati pra-vednici.” (Rimljanima 5,12.18.19) Preko Eve i Adamau svijet je uπao grijeh, a s grijehom je doπla smrt kojapogaa sve ljude jer je plaÊa za grijeh smrt. »ovjek jeovo odabrao u svojoj punoj slobodi. Bog je poπtovaoËovjekovu slobodnu volju. Ali, znajuÊi da Êe biti onihkoji Êe se svojom slobodnom voljom opredijeliti zavjernu sluæbu i potpunu posluπnost Njemu, On je naËi-nio plan po kojemu se Ëovjek moæe osloboditi straπnesmrti. On nam je spreman darovati vjeËni æivot, kao πtokaæe apostol Pavao: “Jer je plaÊa grijeha smrt, a milo-sni dar Boæji jest æivot vjeËni u Kristu Isusu, Gospodinunaπemu.” (Rimljanima 6,23) Bog je svakom onom tkoto æeli omoguÊio povratak u vjeËni æivot. On je darovaosvojega Sina, drugog Adama, koji je vrπenjem Boæjihzapovijedi donio svim ljudima moguÊnost opravdanja,oproπtenje grijeha i vjeËni æivot.

Bog Ëini svoj dio da bi jednog dana prestali ratovi,bolesti, patnje i smrt. On je dao svog jedinoroenogljubljenog Sina da nam omoguÊi oproπtenje grijeha ivjeËni æivot u radosti i zadovoljstvu. Krist je postaonaπa zamjena. On je postao naπa pravda. Taj isti IsusKrist Êe ponovno doÊi i uËiniti kraj grijehu, kraj pat-njama, ratovima, bolesti i smrti. Tu Radosnu vijest, iliEvanelje, nalazimo u Bibliji. To je najljepπa vijest zagreπnoga Ëovjeka. Pisac Poslanice Hebrejima to opisujeovako: “Jednako Êe se i Krist, poπto je prinesen samojedanput ‘da uzme grijehe sviju’, drugi put pokazati,bez odnosa prema grijehu, onima koji ga iπËekuju da imdadne potpuno spasenje.” (Hebrejima 9,28) Svojim pr-vim dolaskom Krist je omoguÊio oproπtenje grijeha i

141

otvorio nam vrata povratka u vjeËni æivot. Svojim dru-gim dolaskom On donosi “potpuno spasenje” — ukidagrijeh i posljedice grijeha.

Prvi i drugi Kristov dolazak — sa svim posljedica-ma — temeljno je uËenje Biblije ili Svetog pisma. To jebît Apostolskog vjerovanja, koje mnogi krπÊani svako-dnevno izgovaraju. Iz dana u dan se ponavljaju rijeËi:

“Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemoguÊega, Stvo-ritelja neba i Zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. Iu jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinoroenoga Si-na Boæjega. Roenog od Oca prije svih vjekova. Bogaod Boga, Svjetlo od Svjetla, pravoga Boga od pravogaBoga. Roena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po komeje sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi naπegaspasenja siπao s Neba. I utjelovio se po Duhu Svetomod Marije Djevice, i postao Ëovjekom.

Raspet takoer za nas pod Poncijem Pilatom muËeni pokopan.

I uskrsnuo treÊi dan, po Svetom pismu.I uzaπao na Nebo; sjedi zdesne Ocu.I opet Êe doÊi u slavi suditi æive i mrtve, i Njegovu

kraljevstvu neÊe biti kraja. ...”

Prvi i drugi Kristov dolazak su usko povezani. Danije bilo prvog, ne bi se moglo govoriti o drugom. Prvije pripremio i otvorio put za drugi dolazak. Zato je vrlovaæno poznavati ove dogaaje. Pitanja poput: “Zaπto jeIsus Krist bio na naπoj Zemlji? Zaπto Êe ponovno doÊi?Kako Êe doÊi? Kada Êe doÊi?” mogu nam pomoÊi dashvatimo πto Bog Ëini da bi prestali ratovi, bolesti, pat-nje i smrt.

KAD ∆E DO∆I KRAJ RATOVIMA, BOLESTIMA ...


Zaπto je Isus bio na naπoj Zemlji kao Ëovjek? Evan-elist Matej kaæe: “... jer Êe on izbaviti svoj narod odgrijeha njegovih.” (Matej 1,21) Kako? Na koji naËin?U Bibliji Ëitamo: “Sad, buduÊi da djeca imaju zajedniË-ku krv i meso, jednako i sâm postade sudionik u tomeda smrÊu uniπti onoga koji ima vlast nad smrÊu, to jestavla, i da oslobodi sve koji cijeli æivot bijahu podvrg-nuti ropstvu strahom od smrti.” (Hebrejima 2,14.15)Krist je uzeo naπu narav i svojom smrÊu na kriæu osu-dio na uniπtenje avla, uzroËnika svega zla, a onimakoji su cijeli æivot æivjeli u strahu od nesreÊa doπao jedonijeti osloboenje od patnji, bolesti, ratova i smrti.Davπi svoj æivot za nas, postao je naπa zamjena i naπSpasitelj.

Nakon zavrπenog djela otkupljenja Ëovjeka na ovojZemlji, Krist se uznio na Nebo i danas tamo vrπi posred-niËku sluæbu za nas. O tome Ëitamo: “Jedan je Bog,jedan je i posrednik izmeu Boga i ljudi: Ëovjek KristIsus.” (1. Timoteju 2,5) On danas moli za nas i traæi odOca oprost za svakog onog tko se obrati Njemu i zatraæimilost i oprost.

Kad Krist zavrπi svoju sluæbu posredovanja izmeugreπnika i Boga, On Êe ponovno doÊi. Zaπto Êe ponov-no doÊi? DoÊi Êe po svoje sljedbenike, po one koji GaËekaju, da im dadne potpuno spasenje. Kristovim dru-gim dolaskom poËinje novo razdoblje, otpoËinje novodoba. Njegov drugi dolazak oznaËava kraj grijehu,patnjama, bolestima, ratovima i kraj smrti za sve spaπe-ne. On dolazi da napokon ostvari pravi smisao æivota— æivot u vjeËnom miru, radosti i zadovoljstvu.

Mnogi misle da Êe ovaj drugi dolazak biti duhovnenaravi, neπto nevidljivo za svakog Ëovjeka, neπto πto se

143

doæivljava pojedinaËno kad netko upozna Krista. AliBiblija jasno govori da Êe Njegov drugi dolazak bitividljiv za sve: “Dok su oËiju uprtih u nebo gledali kakoodlazi, najedanput stadoπe kraj njih dva Ëovjeka u bije-lu i rekoπe im: ‘Galilejci, zaπto stojite i gledate u nebo?Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izmeu vas opetÊe se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi nanebo.’” (Djela 1,10.11) “‘Evo dolazi u pratnji oblaka!’I ‘vidjet Êe’ ga svako oko, i oni koji su ga ‘proboli’.”(Otkrivenje 1,7) “Jer Êe dolazak Sina »ovjeËjega bitisliËan munji πto sijevne na istoku i rasvijetli sve dozapada.” (Matej 24,27)

Najzanimljivije pitanje u vezi s Isusovim dolaskomjest: “Kad Êe to biti, kad Êe Isus doÊi?” To su pitanjepostavili veÊ Kristovi uËenici, a Isus je dao sljedeÊiodgovor: “Kad je sjedio na Maslinskoj gori, pristupiπemu uËenici njegovi, zasebno, te mu rekoπe: ‘Kaæi namkad Êe to biti i koji je znak tvoga dolaska i svrπetkasvijeta?’ ... ‘©to se tiËe onog dana i Ëasa, o tome nitkoniπta ne zna; ni aneli nebeski, ni Sin, veÊ jedino Otac.’”(Matej 24,3.36) Iako je Isus rekao da se ne zna ni danni Ëas, ipak se mnogi usuuju odrediti dan, pa Ëak i satNjegovog dolaska. Svakodnevno sluπamo o tim datumi-ma, i mnogi su veÊ sa strahom oËekivali te dane, pose-bice kad se pribliæavala dvijetisuÊita godina. Za mnogeje ona bila posebna godina. Povijesno gledano, po stvar-nom Kristovom roenju ona je veÊ proπla, a niπta seposebno nije dogodilo. Mi smo joπ uvijek ovdje i Ëeka-mo promjene.

Iako ne znamo dana ni Ëasa kad Êe Krist ponovnodoÊi, u Bibliji moæemo naÊi obiljeæja vremena kad se totreba dogoditi. Biblija nam govori o zbivanjima u svije-

KAD ∆E DO∆I KRAJ RATOVIMA, BOLESTIMA ...


tu, o promjenama na religijskom, druπtvenom i moral-nom podruËju. Trebamo ih prouËavati i ne trebamo stra-hovati od buduÊnosti, nego se pripremiti da svaki danæivimo æivotom koji je ugodan Bogu. BuduÊnost ne do-nosi smak svijeta, nego nestanak grijeha, uzroËnika gri-jeha i njegovih pristaπa. BuduÊnost donosi prestanakboli, patnje, ratova, bolesti i smrti. Tih nedaÊa i proklet-stva neÊe biti zauvijek. Grijehu i zlu dolazi kraj.

Kristovim drugim dolaskom ostvaruje se Boæjanakana o Ëovjekovom sretnom i vjeËnom æivotu, uz po-πtovanje svih naËela slobodne volje. Bit Êe to povrataku prvobitno stanje, u stanje prije grijeha. Zato Biblijagovori o slavnoj buduÊnosti naπega planeta. Onima kojiljube Boga i dræe Njegove Zapovijedi, onima koji seslobodnom voljom opredjeljuju za sluæbu Bogu, BogobeÊava i priprema novo nebo i novu zemlju, gdje neÊebiti bolesti, patnji, ratova i smrti. Apostol Ivan to opi-suje ovako: “Potom opazih ‘novo nebo i novu zemlju’,jer su iπËezli prvo nebo i prva zemlja: mora viπe nema.... ‘On Êe otrti svaku suzu’ s njihovih oËiju. Smrti viπeneÊe biti; neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jerstari svijet proe.” (Otkrivenje 21,1.4) A apostol Pavaokaæe: “VeÊ (navjeπÊujemo) kako stoji pisano: ‘Ono πtooko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srcenije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga lju-be.’” (1. KorinÊanima 2,9)

©uti li Bog i promatra li ljudsku nesreÊu mirno? Ne,ne πuti! On je uËinio i joπ uvijek Ëini svoj dio, poπtujuÊinaËela slobodne volje, da Ëovjek bude sretan i zado-voljan. On nas nije potpuno napustio i predao sasvim uruke Sotoni. On Ëini svoj dio da grijehu i patnji doekraj. Nemojte nikad optuæivati Boga da πuti i mirno

145

promatra sve, jer On veÊ skoro dvije tisuÊe godina viËes kriæa u sav glas i poziva svakog Ëovjeka da prihvatispasenje od patnji, bolesti, ratova i smrti. Ako Ëujete tajNjegov poziv i prihvatite Isusa za svojega Spasitelja,ostvarit Êete pravi smisao æivota — æivot bez bolesti,patnji, suza, boli i smrti na novoj Zemlji.

Slavna buduÊnost naπega planetaSvakodnevno sluπamo i Ëitamo da je æivot na Zem-

lji ugroæen i da se naπem planetu ne piπe dobro, ukolikose neπto ne promijeni. Mnogi se usuuju govoriti o sma-ku svijeta, predviajuÊi i odreene dane kad Êe to biti.Astrolozi, ËitaËi s dlana, razni spiritistiËki mediji, vra-Ëari i prizivaËi duhova nude svoje usluge i nalaze sveπiri odjek u javnosti koja se æeli okoristiti njihovim “zna-njima”. Astrologa zapravo ima viπe od astronoma.

Prije Ëetiri stotine godina francuski astrolog Nostra-damus zapisao je svoja pretkazanja o buduÊnosti. VeÊi-na tih zapisa je nejasna i moæe se razliËito tumaËiti.Meutim, jedno je odreeno. Nostradamus je prorekaoda Êe 1999. godine otpoËeti veliki svjetski rat. To jeprivuklo pozornost mnogih i unijelo strah u ljude u iπËe-kivanju te godine. Mnogi suvremeni astrolozi prihvatilisu tu godinu kao godinu kad Êe otpoËeti atomski rat ukoji Êe biti uvuËene sve zemlje svijeta.

Pretkazanja astrologa i spiritistiËkih medija zanim-ljiva su i ponekad vrlo zastraπujuÊa. Ali, moæemo liimati povjerenja u njih? Zasigurno ne, jer se njihoveizjave Ëesto mijenjaju i ne ispunjavaju. SreÊom, do da-nas nijedan od njih nije bio u pravu jer, eto joπ smo tu,æivimo i radimo.

SLAVNA BUDU∆NOST NA©EGA PLANETA


Svi smo zainteresirani kakva nas buduÊnost oËeku-je. Zapitamo li znanstvenike je li buduÊnost mraËna ilisjajna, dobit Êemo razliËite odgovore. S jedne strane,izgledi za tehniËki napredak su sjajni. S druge strane,taj tehniËki napredak ugroæava boljitak ljudskog roda.Zato se tu susreÊu dva nagaanja: zlatno doba ili skliz-nuÊe u mraËno doba. Prognoze su, dakle, razliËite: odkatastrofe do slavne buduÊnosti; od smaka svijeta dorajskog svijeta i sliËno. ©to o tome uËi Biblija? ©to nasËeka u buduÊnosti? Kakva je Boæja namjera za Ëovjekaovog planeta? Kakvu buduÊnost objavljuju Boæji pro-roci u Bibliji, toj knjizi Boæje objave?

Apostol Ivan, pisac knjige Otkrivenja, piπe o tome:“Potom opazih ‘novo nebo i novu zemlju’, jer su iπËezliprvo nebo i prva zemlja: mora viπe nema. ... ‘On Êeotrti svaku suzu’ s njihovih oËiju. Smrti viπe neÊe biti;neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijetproe.” (Otkrivenje 21,1.4) Novo nebo i nova Zemlja— poruka je ovog Boæjeg proroka. Tada Êe se potpunoostvariti prvobitna Boæja nakana s Ëovjekom. A πto jebila Boæja prvobitna nakana?

Bog je stvorio Zemlju da se na njoj æivi i da onabude raj. Prorok Izaija piπe: “Da, ovako govori Jahve,nebesa Stvoritelj — on je Bog — koji je oblikovao isazdao zemlju, koji ju je uËvrstio i nije je stvorio pustu,veÊ ju je uobliËio za obitavanje...” (Izaija 45,18)

Bog je Ëovjeku dao Zemlju: “... a zemlju dade sino-vima ËovjeËjim”. (Psalam 115,16) ObeÊanje koje je Kristdao svojim vjernim sljedbenicima glasi: “Blago krotki-ma, jer Êe baπtiniti zemlju!” (Matej 5,5) Isus ovdje mi-sli na obnovljenu Zemlju na kojoj viπe neÊe biti bolesti,suza niti smrti.

147

Ne trebamo se bojati da Êe naπ planet Zemlja pro-pasti; neÊe propasti, neÊe se smrznuti, neÊe izgorjeti nitise raspasti. Njezina buduÊnost je slavna i trebamo jesamo upoznati ËitajuÊi Bibliju, Boæju objavu. Zemlja Êebiti obnovljena i predana pravednicima u vjeËno na-sljedstvo. Boæji plan predvia vraÊanje Njegovoj djecisvega onoga πto je prvi Ëovjek izgubio padom u grijeh— vraÊanje raja, prve vlasti nad svim stvorenim i vje-Ënog æivota. Krist je zbog toga i doπao na ovaj svijet,“... da traæi i spasi πto je izgubljeno”. (Luka 19,10)

Boæja rijeË, Biblija, uËi da Êe Boæja prvobitna na-kana biti ponovno ostvarena. I Ëovjek i Zemlja Êe bitivraÊeni u svoje rajsko stanje. Biblija to naziva novoro-enjem i novim stvaranjem. (Matej 19,27-29) KrozKristovu milost, vjerom u Krista i posluπnoπÊu Boæjemzakonu, sada postajemo novi ljudi. Ako prihvatimo po-moÊ Svetoga Duha, napredovat Êemo na putu posve-Êenja. U dan Kristovog dolaska bit Êemo proslavljeni, akad On bude obnovio Zemlju, dat Êe nam je u vjeËnonasljedstvo.

Boæje obeÊanje o stvaranju nove Zemlje glasi: “Jer,evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijaπnje seviπe neÊe spominjati, niti Êe vam na um dolaziti.” (Iza-ija 65,17) Ove rijeËi se potpuno slaæu s Isusovim obeÊa-njem: “Evo, sve Ëinim novo.” (Otkrivenje 21,5)

Da bismo bolje shvatili ljepotu novog svijeta, poku-πajmo zamisliti ljepotu naπe Zemlje u vrijeme kad jeiziπla iz Boæjih ruku. Boæja rijeË nam donekle daje slikuo onim danima: “I vidje Bog sve πto je uËinio, i bijaπeveoma dobro. Tako bude veËer, pa jutro — dan πesti.”(Postanak 1,31) Kad je iziπla iz Boæjih ruku, Zemlja jebila vrlo lijepa. Na njoj nije bilo trnja ni korova. Bog ju

SLAVNA BUDU∆NOST NA©EGA PLANETA


je stvorio da bude boraviπte sretnih ljudi. »ovjek jestvoren na Boæju sliku (vidi Postanak 1,26). On se odli-kovao ljepotom, skladnoπÊu tijela i iznimnim duπevnimi umnim sposobnostima. Mogao se hraniti plodovima sdrveta æivota koje je bilo u raju. “Tada Jahve, Bog,uËini te iz zemlje nikoπe svakovrsna stabla — pogleduzamamljiva a dobra za hranu — i stablo æivota, nasredvrta, i stablo spoznaje dobra i zla.” (Postanak 2,9)»ovjek nije znao za umor, bolest i smrt. Da nije prestu-pio Boæju zapovijed, on bi vjeËno æivio u nepomuÊenojsreÊi.

Bog je Ëovjeku odredio da radi, ali taj je rad bioradost i uæivanje (vidi Postanak 2,15). Rad je Ëovjekuodreen kao blagoslov. Radom je Ëovjek trebao joπ viπerazviti svoje sposobnosti i na svoj naËin uljepπavati stvo-renu Zemlju.

Bog je Ëovjeku odredio i odmor, time πto je i sâmu sedmi dan poËinuo i πto je taj dan blagoslovio i po-svetio. “I sedmoga dana Bog dovrπi svoje djelo kojeuËini. I poËinu u sedmi dan od svega djela koje uËini.I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj danpoËinu od svega djela svoga koje uËini.” (Postanak 2,2.3)Taj sedmi dan bila je subota (vidi Izlazak 20,8-11; 31,15).BuduÊi da je Krist suraivao s Ocem u stvaranju svi-jeta, subota — koja je dana kao uspomena na stvaranjeZemlje — ujedno je uspomena na Kristovu stvaralaËkumoÊ. Ona je Kristov dan, jer ju je On osnovao. Zato seIsus i naziva “Gospodarom subote” (vidi Marko 2,28).

U raju je Ëovjek mogao slobodno razgovarati sasvojim Stvoriteljem. Boæanski UËitelj je tada osobnopouËavao svoju djecu (Postanak 2,16). To je ukratkoslika edenskog stanja.

149

Ali kroz grijeh prvih ljudi to stanje se poremetilo,i zato danas æivimo pod sasvim drukËijim okolnostima.Zemlja je izgubila svoju prvobitnu ljepotu i pokazujeznakove svoje starosti (Izaija 51,6). Zaraæen klicom gri-jeha, Ëovjek je izgubio Boæju slavu — Ëist i svet karak-ter (Rimljanima 3,23). Rad, koji je u poËetku bio Ëovje-ku radost i uæivanje, sada prate znoj i umor (Postanak3,17-19). Boæji dan odmora, subota, uglavnom se zane-maruje. »ak se Ëine pokuπaji da se ona sasvim ukloni(Daniel 7,25). Danas vrlo mali broj krπÊana slavi subotukao uspomenu na Kristovu stvaralaËku silu. Grijeh po-put mraËne zavjese odvaja Ëovjeka od Boga (Izaija 59,1).To je prava slika sadaπnjeg stanja.

HoÊe li to stanje trajati vjeËno? HoÊe li grijeh, bolesti smrt zauvijek pratiti Ëovjeka na ovoj Zemlji? Ne, tostanje neÊe zauvijek trajati. Isus je doπao na ovu Zemljuda traæi i spasi πto je izgubljeno. On je umro na kriæuda bismo mi imali æivot; On je nosio trnov vijenac,pokazujuÊi tako da je umro ne samo da spasi ljude, veÊi da oslobodi Zemlju od mraËnog prokletstva grijeha.Ærtva naπega Spasitelja na kriæu bila je dovoljna da nasoslobodi od svih naπih grijeha, i da naπ planet oslobodiod njegovog prokletstva.

Biblija o novoj Zemlji i æivotu nanjoj

Nova Zemlja Êe biti obnovljeni raj. “Ali mi oËekuje-mo, prema njegovu obeÊanju, nova nebesa i novu zem-lju, gdje prebiva pravednost.” (2. Petrova 3,13) Prorociopisuju ljepotu nove Zemlje koju Êe Bog stvoriti na

BIBLIJA O NOVOJ ZEMLJI I ÆIVOTU NA NJOJ


radost njezinih stanovnika. Prorok Ivan piπe: “Potomopazih ‘novo nebo i novu zemlju’, jer su iπËezli prvonebo i prva zemlja: mora viπe nema.” (Otkrivenje 21,1)

“Mora viπe nema” — istiËe apostol Ivan. Od cjelo-kupne Zemljine povrπine, koja iznosi 510 milijuna kva-dratnih kilometara, 380 milijuna pokriveno je morima ioceanima. Nestankom mora Zemljina povrπina Êe sepoveÊati oko tri puta. Tako Êe biti dovoljno mjesta zasve one koji su prihvatili Krista za svojega Spasitelja iæivjeli po Njegovoj volji.

Danas je veliki dio Zemljine povrπine pokriven pus-tinjama (Sahara, pustinje Saudijske Arabije, pustinja Go-bi ili Shamo, pustinja Kalahari, i tako dalje), visokimplaninskim lancima (Alpe, Himalaje, Stjenovite plani-ne, Andi, i tako dalje), negostoljubivim tundrama i sliË-nim zemljiπtima.

Na novoj Zemlji neÊe biti pustih, nepristupaËnih inezdravih predjela. Prorok Izaija kaæe: “Nek se uzradujepustinja, zemlja sasuπena, neka kliËe stepa, neka ljiljanprocvjeta. Nek bujno cvatom cvate, da, neka od veseljakliËe i nek se raduje.” (Izaija 35,1.2)

Na novoj Zemlji Êe vladati ugodna klima, vjeËnoproljeÊe. Tamo neÊe biti jakih zima niti nesnosnihvruÊina. Tamo neÊe biti æarkog niti ledenog pojasa. TamoneÊe biti poplava, suπa, oluja, potresa niti vulkana.

Priroda nove Zemlje bit Êe onakva kakva je bila upoËetku kad je iziπla iz Boæjih ruku. VeliËanstveni bre-æuljci i prekrasne doline, bistre rijeke i kristalna jezera,voÊnjaci puni soËnih plodova, veliËanstvene πume i li-vade prepune raznobojnog cvijeÊa — sve Êe se kupatiu bljeπtavoj boæanskoj svjetlosti. Tamo viπe neÊe bititrnja niti korova. “Umjesto trnja rast Êe Ëempresi, umje-

151

sto koprive mirta Êe nicati.” (Izaija 55,13) I same æivo-tinje Êe biti pitome. Tamo neÊe viπe biti divljih zvijeri,otrovnih kukaca i zmija. “Vuk Êe prebivati s jagnjetom,ris leæati s kozliÊem, tele i laviÊ zajedno Êe pasti, adjeteπce njih Êe vodit.” (Izaija 11,6-9)

To Êe biti nova Zemlja! Na njoj neÊe biti niti tragagrijehu i prokletstvu. Na njoj neÊe biti zatvora, jer neÊebiti niti prijestupa. Svaki grijeh Êe biti zauvijek izbrisan(Izaija 44,22). Na njoj neÊe biti bolnica, jer nitko odstanovnika neÊe biti bolestan (Izaija 33,24). Na njoj ne-Êe biti groblja, jer nitko neÊe umirati. “‘On Êe otrtisvaku suzu’ s njihovih oËiju. Smrti viπe neÊe biti; neÊeviπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet proe.”(Otkrivenje 21,4)

Taj novi svijet bit Êe predan u nasljedstvo novimljudima — onima koji su pokajanjem, vjerom u Kristai posluπnoπÊu Bogu postali dostojni vjeËnog æivota. “Vra-Êati [Êe] se otkupljenici Jahvini. DoÊi Êe u Sion kliËuÊod radosti, s veseljem vjeËnim na Ëelima; pratit Êe ihradost i veselje, pobjeÊi Êe bol i jauci.” (Izaija 35,10)

Rad Êe opet postati radost i zadovoljstvo ljudima.»ovjek Êe imati moguÊnosti da podjednako razvija svesvoje sposobnosti. Rad Êe biti blagoslov. Bit Êe to aktiv-nosti koje Êemo sami odabirati, po vlastitoj æelji, a kojeÊemo raditi s ljubavlju, sliËne danaπnjim hobijima. Ne-Êe to biti teret ili neka obveza koja nam teπko pada.Tako nam vjeËnost neÊe biti dosadna.

Tamo Êe subota, znak Kristove stvaralaËke moÊi,opet biti izvor blagoslova spaπenima. “Jer, kao πto Êenova nebesa i zemlja nova, koju Êu stvoriti, trajati predamnom — rijeË je Jahvina — tako Êe vam ime i potomstvotrajati. Od mlaaka do mlaaka, od subote do subote,



dolazit Êe svi ljudi da se poklone pred licem mojim —govori Jahve.” (Izaija 66,22.23)

Kao πto je Ëovjek u poËetku slobodno razgovaraosa svojim Stvoriteljem, tako Êe opet, kad grijeh budeuklonjen, spaπeni gledati Boæje lice i slobodno razgo-varati sa svojim Bogom. “‘NeÊe biti viπe niπta prokleto.’Prijestolje Boæje i Janjetovo bit Êe u gradu. Sluge Boæjeklanjat Êe se Bogu i ‘gledat Êe njegovo lice’. A njegovoÊe ime biti ‘na’ njihovim ‘Ëelima’.” (Otkrivenje 22,2-4)

U Otkrivenju se nalazi opis novog Jeruzalema, pri-jestolnice nove Zemlje: “I opazih kako ‘Sveti grad’ —novi ‘Jeruzalem’ — silazi od Boga s neba, opremljen‘poput zaruËnice koja je nakiÊena’ za svoga muæa. ... Saslavom Boæjom u sebi. Njegov sjaj bijaπe sliËan dragomkamenu, prozirnom kamenu jaspisu. Imao je velike, vi-soke zidine s dvanaesterim vratima, a na vratima dva-naest anela i napisana imena: imena dvanaest ‘pleme-na Izraelovih sinova’. ... Gradske su zidine imale dva-naest temelja i na njima dvanaest imena, dvanaest Ja-njetovih apostola. ... Grad leæi ‘na Ëetiri ugla’: njegovaje duæina jednaka πirini. I izmjeri grad trskom: dvana-est tisuÊa stadija. Jednaka mu je duæina, πirina i visina.... Zidine su sagraene od jaspisa, a grad od Ëistogazlata, kao Ëisto staklo. Temelji su gradskih zidina ukra-πeni svakovrsnim dragim kamenjem. Prvi je temelj odjaspisa, drugi od safira, treÊi od kalcedona, Ëetvrti odsmaragda. ... Dvanaest je vrata dvanaest bisera. Poje-dina su vrata od jednog bisera. Gradski je trg od Ëistogzlata, nalik na prozirno staklo. ... Potom mi ‘aneo’pokaza ‘rijeku æivota’, bistru kao kristal, ‘koja istjeËe’iz Boæjeg i Janjetova prijestolja. Svuda izmeu grad-skog trga i rijeke rastu stabla æivota koja raaju dvana-

153

est puta: ‘svakog mjeseca’ daju ‘svoj plod’.” (Otkrive-nje 21,2.11.12.14.16.18.19.21; 22,1.2)

Uistinu, spaπene oËekuje neπto krasno, ili kako ka-æe apostol Pavao: “VeÊ (navjeπÊujemo) kako stoji pisano:‘Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πtoljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onimakoji ga ljube.’” (1. KorinÊanima 2,9)

Biti na novoj Zemlji s onima koje smo voljeli, sre-sti se sa spaπenima iz svih vjekova, uæivati u druπtvuanela, a iznad svega moÊi gledati lice dragog Otku-pitelja — kolika Êe to biti radost!

Grijeha i greπnika viπe neÊe biti. Cijelim svemiromvladat Êe sklad i radost. Od Onoga koji je sve stvorioteÊi Êe æivot, svjetlost i radost svim svjetovima neogra-niËenog prostranstva. Od najmanjeg atoma do najveÊegsvijeta, sve Êe klicati u beskrajnoj ljepoti: “Bog je lju-bav!”

Blaæena i svijetla buduÊnost Ëeka naπu Zemlju i sveone koji vole Krista i æele Ga u ovom æivotu proslavitipravednim i poboænim æivotom, oËekujuÊi slavu naπegvelikog Boga i Spasitelja Isusa Krista. Bog za naπu Ze-mlju ima divan plan — On joj priprema slavnu bu-duÊnost. I stoga nema mjesta strahu od buduÊnosti! I vii ja moæemo imati veliËanstvenu buduÊnost. Nebo Ëekamene i vas i poziva nas da se pripremimo za taj æivotna novoj Zemlji. Ako hoÊete biti stanovnik tog novogsvijeta, otpoËnite veÊ danas ispunjavati Boæju volju. Sa-mo tako moæete ostvariti pravi smisao æivota i pripre-miti se za æivot u vjeËnosti.



[ [ [

“Ja sam doπao da ovce imaju æivot i da ga imajuu izobilju. Ja sam pastir dobri. Pastir dobri

daje æivot svoj za ovce.”

(Ivan 10,10.11)

155

ZakljuËak

Boæja nakana s Ëovjekom bila je da na Zemlji æiviu radosti i zadovoljstvu, bez boli, bez patnje i smrti.»ovjek i ostala biÊa trebala su ispuniti Zemlju, namno-æiti se. Kao gospodar i Ëuvar svega stvorenoga, Ëovjekje trebao vjeËno proslavljati svojega Stvoritelja i uæivatiu ljepotama stvorenoga. Roditelji i djeca trebali su ublaæenstvu zemaljskog raja uæivati vjeËni æivot u pri-sutnosti Stvoritelja. Za to smo stvoreni. Za to smo doπlina ovaj svijet. To je bila Boæja nakana za Ëovjeka s oveZemlje. Ta Boæja nakana se nije promijenila. Taj je planporemeÊen samo za neko vrijeme neposluπnoπÊu prvihljudi, Eve i Adama.

Nakon pada u grijeh Boæji plan predvia vraÊanjeNjegovoj djeci svega onog πto je prvi Ëovjek izgubiosvojim padom; vraÊanje raja, prve vlasti i vjeËnog æivo-ta. Iz Boæje rijeËi doznajemo da Bog ima divan plan zanaπu Zemlju, priprema joj slavnu buduÊnost. Novo ne-bo i nova Zemlja najavljeni su u proroËkoj RijeËi, Bib-liji. Tada Êe se potpuno ostvariti prvobitna Boæja na-kana s Ëovjekom.

I zato nema mjesta strahu od buduÊnosti. I vi i jamoæemo imati veliËanstvenu buduÊnost. Nebo nas Ëekai Bog nas poziva da se pripremimo za æivot na novojZemlji. Kako se moæemo pripremiti za novi æivot na


obnovljenoj Zemlji? Jedini sigurni i najbolji naËin jestda se potpuno povjerimo Isusu, “koji nas ljubi i kojinas je ‘otkupio od grijeha’ svojom krvi”. (Otkrivenje1,5) Trebamo vjerovati u Njega, jer “tko god vjeruje unj, neÊe se razoËarati” i imat Êe “æivot vjeËni”. (Rimlja-nima 10,11; Ivan 3,16) Trebamo slijediti Isusa i ostati uNjemu. Sluπajmo Boæji glas koji nam govori kroz Bo-æju rijeË, i vrπimo Boæju volju, jer: “NeÊe svaki koji migovori: ‘Gospodine, Gospodine!’ uÊi u kraljevstvo ne-besko, nego onaj koji vrπi volju moga nebeskog Oca.”(Matej 7,21) Vrata novog Jeruzalema bit Êe otvorenaonima koji vrπe Boæju volju. “Blago onima koji ‘perusvoje haljine’ tako da dobiju pravo na ‘stablo æivota’ ida mognu uÊi u grad na vrata!” (Otkrivenje 22,14)

Ako æelite biti stanovnik tog novog svijeta, otpoË-nite veÊ danas Ëitati, prouËavati i istraæivati Bibliju,prihvatite Isusa Krista kao svojega Spasitelja i æivite uskladu s Boæjom voljom. Samo tako moæete ostvaritipravi smisao æivota i pripremiti se za æivot u vjeËnostina novoj Zemlji. Neka to bude i vaπe iskustvo!

157

“Neka se ne uznemiruje vaπe srce!Vjerujte u Boga i u me vjerujte!

U kuÊi Oca moga ima mnogo stanova.Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao:

‘Idem da vam pripravim mjesto!’Kad odem te vam pripravim mjesto,

vratit Êu se da vas uzmem k sebii da vi budete gdje sam ja.”

(Ivan 14,1-3)


“On Êe otrti svaku suzu s njihovih oËiju. Smrti viπeneÊe biti; neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jerstari svijet proe. ... Pobjednik Êe baπtiniti ovo: Ja

Êu mu biti Bog, a on Êe mi biti sin.”

(Otkrivenje 21,4.6.7)

159

Kazalo

Dragi prijatelju .......................................................... 7

Uvod ............................................................................ 9

Kako i zaπto smo doπli na ovaj svijet? .................11

Nastanak svijeta i Ëovjeka ....................................11

»ovjek u Edenskom vrtu ..................................... 14

Prvi Ëovjekov grijeh ............................................. 16

©to je sada smisao æivota? .................................. 18

Kako postiÊi pravi smisao æivota? ........................ 29

1. »itajte i prouËavati Bibliju .................................. 30

©to je Biblija ili Sveto pismo? ............................ 31

Kako i zaπto je nastala Biblija? .......................... 33

Kome pripada Biblija? ......................................... 35

Moæemo li razumjeti poruke Biblije? ................. 36

Moæemo li biti sigurni u istinitost Biblije? ........ 36

Ima li Biblija vrijednost i za danaπnjeg Ëovjeka? .......................................................... 41

Skriveno blago ...................................................... 43


2. Prihvatite Krista za svojega Spasitelja ................ 49

Prava spoznaja Boga donosi vjeËni æivot ........... 49

Biblija o Bogu Ocu, Sinu i Svetom Duhu ......... 56

Zaπto postoje ratovi, bolesti, patnje i smrt? ....... 69

©to Bog Ëini za Ëovjeka? ..................................... 76

©to Kristova smrt znaËi za Ëovjeka?................... 84

3. Æivite po Boæjoj volji .......................................... 87

©to je naπ udio u Boæjem planu spasenja Ëovjeka? .......................................................... 88

Isus Krist — sila koja mijenja ............................ 97

O svojoj sudbini odluËujemo sami.................... 102

Rob ili slobodan? ................................................110

Molitva nas povezuje s Bogom ..........................117

Jeste li sigurni da ste na pravom putu? ............ 124

Blago onima koji su Ëistoga srca ...................... 131

Nagrada onima koji su postigli pravi smisaoæivota .................................................................. 139

Kad Êe doÊi kraj ratovima, bolestima, patnjama i smrti? .......................................................... 139

Slavna buduÊnost naπega planeta ...................... 145

Biblija o novoj Zemlji i æivotu na njoj ............ 149

ZakljuËak ................................................................ 155

161

Franjo Wagenhofer je profesor povijestiu mirovini. Pored studija povijesti zavrπioje i studij teologije. Veliki dio radnogvijeka proveo je u Srednjoj πkoli uMaruπevcu. Predavao je povijest i nekovrijeme bio ravnatelj πkole. Radio je i kaopastor crkve u raznim mjestima bivπeJugoslavije i Hrvatske. Æivi u Strahonincukraj »akovca. Njegova supruga Vera jemedicinska sestra koja joπ uvijek spremnosluæi osobama koje trebaju njezinu pomoÊ.Imaju tri odrasla sina koji im rado dolazeu posjet sa svojim obiteljima. NazajedniËkom druæenju je vrlo Ëesto temarazgovora upravo pitanje smisla æivota ikako to ostvariti.

za smislom Æivotareæen raznim neprilikama Ñ kad su duhan, alkohol i droga u„li posebno u svijet...

Documents