xv. svjetski dan mladih issn 1330-6251 godina velikog...

GOD.XXV. Br.1-2,(22), 2000. POSTULATUREGLASILO

ISSN 1330-6251

Prof. MARICA STANKOVI]

XV. SVJETSKI DAN MLADIH

GODINA VELIKOG JUBILEJARIM, 15. - 20. VIII. 2000.

Mlade` euharistijskog pokreta, ~lanovi Zajednicekr{}anskog `ivota i studenti Filozofskog fakulteta

Dru`be Isusove iz Zagreba sudjeluju na 15. svjetskomdanu mladih u Rimu u organizaciji MEP-a.

Papa uvodi mlade`

svijeta preko svojih

predstavnika s pet

kontinenata u tre}e

tisu}lje}e na 15.

svjetskom danu mladih

kroz sveta vrata koja

simboliziraju Krista.

Dva milijuna mladih

sudjeluje na Papinoj

zaklju~noj misi u Rimu -

Tor Vergata. Pogled s

Papinog oltara na

dvomilijunsko mno{tvo.

Papa

Ivan Pavao II.

dolazi na

otvorenje 15.

svjetskog dana

mladih

pozdravljen od

stotina tisu}a

mladih.

Svi mladi pro{li

su kroz Sveta

vrata bazilike

sv. Petra simbol

Krista kroz

kojega dolazimo

k Ocu.

Na ve~ernjem

bdijenju u Tor

Vergati 19. VIII.

2000. Papa je

predao Evan|elje

mladima svijeta

da ga ~itaju i po

njemu `ive.

Sakrament

pomirenja u

Circo Massimo

- mladi su se

ispovijedali da

bi se mogli

pri~estiti na

Papinoj misi.

Stota obljetnica ro|enja

1900. - 31. XII. - 2000.

XV. SVJETSKI DAN MLADIH

GODINA VELIKOG JUBILEJARIM, 15. - 20. VIII. 2000.

SADR@AJ

Stota obljetnica Marice Stankovi} . . . . . . . . . . . . 1

@ivotni put Marice Stankovi}. . . . . . . . . . . . . . . 2

Godine te{ke i bolne – zatvorski memoari . . . . . . . . 5

M.Stankovi}: Apostolat u svijetu . . . . . . . . . . . . . 6

Marica o svetosti Ivana Merza . . . . . . . . . . . . . . 8

Simpozij o Marici Stankovi} . . . . . . . . . . . . . . 10

Merz i Suradnice Krista Kralja . . . . . . . . . . . . . 11

Suradnice Krista Kralja . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

Pismo Biskupa F. Komarice o I.Merzu . . . . . . . . . 15

Molitvena akcija za beatifikaciju I. Merza . . . . . . . . 18

Mlade` Euharistijskog pokreta . . . . . . . . . . . . . 19

Horizon 2000. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

Proslava Dana Ivana Merza . . . . . . . . . . . . . . 23

Propovijed papinskog nuncija o Ivanu Merzu . . . . . 24

B. Nagy: Ivan Merz i katoli~ke organizacije . . . . . . . 26

Vijesti iz Postulature . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

Iz djelovanja MEP-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

Milosti – usli{anja – zahvale . . . . . . . . . . . . . . 37

Merz u sredstvima priop}ivanja . . . . . . . . . . . . 39

Knjige za upoznavanje Ivana Merza . . . . . . . . . . 40

Sadr`aj

List za promicanje poznavanjai {tovanja Sluge Bo`jega

Ivana Merza

Izdava~:POSTULATURA

ZA BEATIFIKACIJUIVANA MERZA

10000 ZAGREB,Vla{ka 93, tel. 031/211-509

098/546-806

Odgovorni urednik:Bo`idar Nagy

Lektura i korektura:Daliborka Pavo{evi}

List izlazi povremeno.

Cijena: 5 kuna

E-mail: [email protected] stranica:

www.ivan.merz.ffdi.hr

Kompjutorska priprema:MC“Glas Slavonije” d.d., Osijek

Tisak:«Gradska tiskara» Osijek

* * *

Bankovni kunski ra~un:

Postulatura Ivana MerzaZagreba~ka banka d.d.

33600-621-1492347014988

Stota obljetnica Marice Stankovi}

IVAN MERZ - GLASILO POSTULATURE, Br. 1-2/2000. 1

UVODNIK

STOTA OBLJETNICA RO\ENJAMARICE STANKOVI]

1900. – 31.XII. – 2000.

U Jubilarnoj Godini 2000. slavio se u Hrvatskoj jo{ je-dan jubilej: navr{ila se 100. obljetnica ro|enja prof. MariceStankovi}, prve ène u Crkvi u Hrvata koja je primila visokopapinsko odlikovanje «Pro Ecclesia et Pontifice.» O MariciStankovi} na{a sada{nja {ira katoli~ka javnost, osim ono-ga najuèg kruga njenih poznanika i {tovatelja, znade veo-ma malo. Djelomi~an razlog bio je i u tome {to se o njojkao jednoj od `rtava komunisti~kog reìma i nije moglopuno ni govoriti ni pisati za vrijeme komunizma, kao {to jetako|er bio slu~aj s bl. kardinalom A. Stepincem i tolikimdrugim mu~enicima vjere i rodoljublja. Do{lo je, me|utim,vrijeme da se kona~no i o Marici Stankovi} iznese ne samoistina o njezinu ìvotu i mu~eni{tvu, nego da se herojsko svjedo~anstvo njezina apostol-skog i patni~kog ìvota postavi za uzor i bude poticaj za nasljedovanje.

U ìvotima velikih ljudi Katoli~ke Crkve ~esto susre}emo pojavu da karizma pojedinogsveca ne rijetko privu~e i osvoji i ènski dio Bo`jeg naroda te u mnogim ènskim du{ama takarizma nai|e na veliki odjek, dapa~e i na potpuno nasljedovanje. Da spomenemo samonekoliko poznatih povijesnih primjera: sv. Klara slijedi sv. Franju i za~etnik je drugog franje-va~kog reda – sestara Klarisa. Sv. Skolastika sa svojim prvim redovnicama benediktinka-ma slijedi svoga brata sv. Bendikta. Sv. Franjo Sale{ki duhovno vodi sv. Francisku Chantalkoja osniva red od Poho|enja; sv. Vinko Paulski sa sv. Lujzom Maurillac osniva red sestaramilosrdnica; sv. Petar Fourier i bl. Alixe Le Clerc utemeljuju red sestara Na{e Gospe; sv.Ivan Bosco i sv. Marija Dominika Mazarello utemeljuju dru`bu sestara Marije Pomo}nice.

Sve su ove ène bile zahva}ene karizmom svoga suvremenika - sveca te je svaka na svojna~in uz pomo} ili pod njegovim vodstvom osnivala zajednice Bogu posve}enih èna kojesu njegovu karizmu ìvjele i ostvarivale u praksi.

Isto se ponavlja i u ìvotu Sluge Bo`jega Ivana Merza i Marice Stankovi}. Karizma kojomje Bog obdario na{eg budu}eg blaènika i sveca Ivana Merza najvi{e je odjeka i plodana{la u du{i Marice Stankovi} koja je njome malo pomalo bila privu~ena, potom ju je hra-bro prihvatila i zatim savjesno i vjerno provodila u ìvot po uzoru na sveta~ki primjer svogaduhovnog u~itelja.

Marica Stankovi} bila je vjerna suradnica i potom sljedbenica Sluge Bo`jega Ivana Mer-za. Ona je najbolje od svih Merzovih sljedbenika do sada ìvjela njegovu karizmu i to naj-prije u svome osobnom duhovnom ìvotu. A potom je ostvarila i Merzovu ideju «civilnogreda», osnovav{i prvi svjetovni institut u Hrvatskoj, zajednicu Suradnica Krista Kralja. Sto-ga prvi dio tekstova ovoga broja posve}ujemo liku ove velike hrvatske ène 20. stolje}a.

Osim tekstova o Marici Stankovi} kojoj smo dali prednost, ~itatelji i {tovatelji Ivana Mer-za na}i }e mnogo informacija o Ivanu Merzu, o razvoju njegova {tovanja i napretku njego-ve kauze za beatifikaciju. Napose je va`no istaknuti veliku molitvenu akciju koju je banja-lu~ki biskup Franjo Komarica pokrenuo u banjalu~koj biskupiji za {to skorije progla{enjeIvana Merza blaènim.

Marica Stankovi}1900. - 1957.


2 IVAN MERZ - GLASILO POSTULATURE, Br. 1-2/2000.

@IVOTNI PUT MARICE STANKOVI]1900. - 1957.

Najvjernija sljedbenica Ivana MerzaUtemeljiteljica Suradnica Krista Kralja

Marica Stankovi} ro|ena je uZagrebu 31. prosinca 1900. god.Osnovnu, gra|ansku i u~iteljsku{kolu polazi kod sestara Mi-losrdnica u Zagrebu, gdjezavr{ava i Vi{u pedago{ku aka-demiju. Kao nastavnica slu`bujeu Podravskoj Slatini, âkovcu,Kutini, Gra~acu. 1935. god. do-biva stalno namje{tenje ugra|anskoj {koli u Zagrebu. Po-taknuta primjerom i osobnimpoticajima dr. Ivana Merza uk-lju~uje se u orlovski pokret ka-toli~ke mladeì i sudjeluje u pri-premama za osnivanje Svezehrvatskih orlica. Po osnutkuSveze 1925. g. ulazi u odbor kaoprosvjetna referentica, a1927.god. postaje predsjedni-com i ostaje na tom poloàju svedok beogradski diktatorskireìm nije ukinuo Orlovstvo 1929.god. Sljede}egodine Marica sudjeluje u osnivanju nove organi-zacije za katoli~ku mlade` - Kriàrske organizaci-je- i postaje predsjednicom njegove ènske grane -Velikog kriàrskog sestrinstva. Na tom poloàjuostaje do 1945. god. Kao predsjednica ove kato-li~ke organizacije obilazi sve hrvatske biskupijegdje su postojali ogranci i dru{tva organizacije,drì brojne sastanke, predavanja, organizirate~ajeve i podràva osobne kontakte.

Publicisti~ka djelatnost

Sestra Marica, kako su je nazivali, po~ela je pi-sati veoma rano, jo{ kao u~enica u~iteljske {kole.Sura|ivala je u mnogim ~asopisima: Ljubice, Da-nica, Posestrimstvo, Nedjelja, Dobri Pastir. Naj-ve}i broj ~lanaka objavila je u ~asopisu "Za vjeru idom" kojemu jo{ 1926. god. postaje urednik i glav-ni suradnik. Bilo je to glasilo katoli~ke ènske mla-deì. Glavna tema njenih ~lanaka bila je proble-matika ène i njezine uloge u obitelji, dru{tvu iCrkvi. Kako je bila literarno nadarena, njezin stil

odlikovao se posebnim àrom islikovito{}u, te bogatim rje~ni-kom, tako da su se njeni ~lancirado ~itali.

1944. god. izdaje knjigu "Mla-dost vedrine" u kojoj iznosi povi-jest ènskog dijela orlovsko-kri-àrske organizacije - kao i svojepoglede na odgojni rad s kato-li~kim djevojkama. Knjiga jeiza{la u zadnji ~as prije dolaskakomunisti~kog terora, i tako spa-sila od zaborava {iroko djelovanjeènskog dijela ove katoli~ke orga-nizacije, te ostaje dragocjeni do-kument za povijest.

Papinsko odlikovanje zaapostolski rad13. IX. 1942. god. na otvaranju

Merzove godine, prigodom 15.obljetnice njegove smrti i u povodu 15. obljetnicenjezina javnog katoli~kog rada, a na prijedlog za-greba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, Papa PioXII. dodijelio joj je visoko crkveno odlikovanje"Pro Ecclesia et Pontifice" (Za Crkvu i Papu) zanjezine zasluge na polju katoli~kog odgoja i apo-stolata me|u hrvatskom mladeì. Za tu prigoduViktorija [vigir, Mari~ina suradnica i prijateljica,priredila je ~lanak - izvje{taj u kojem je u brojkamaiznijela statistiku Mari~ina apostolskog rada. Evotih zanimljivih brojki koje pobu|uju divljenje:

U 15 godina svoga rada u katoli~kim organizaci-jama Marica Stankovi} posjetila je 493 katoli~kadru{tva, odràla je 843 predavanja i govora, 780 re-dovnih i izvanrednih sjednica, rije{ila je sama43.000 dru{tvenih dopisa, a privatno dopisivanje spojedinim ~lanicama izna{a 12.452 pisma. Objavi-la je ukupno 652 pisma. Apostolski put {to ga jeMarica pre{la kad bi se izrazio kilometrima iznosi18.425 km. - Ova statistika obuhva}a vrijeme douklju~no 1942.god. Nakon toga datuma, kad bi sezbrojilo ono {to je Marica u~inila, taj bi broj bio da-leko ve}i.

Prof. Marica Stankovi}


Osnivanje zajednice "Suradnica KristaKralja" i Merzov utjecajSusret s dr. Ivanom Merzom i prijateljstvo kojim

je on sve do svoje smrti 1928. g. poput bri`nau~itelja pratio i poticao njezin duhovni napredak,ostavilo je duboki trag u njezinu ìvotu. Njezinoìvotno opredjeljenje bilo je izraèno njenim ge-slom: «Za Krista, za Crkvu, za du{e.» Sama je ka-snije priznala da je sveta~ki lik Ivana Merza na njunajvi{e djelovao i dao joj ìvotno usmjerenje, te dajoj je Bog najvi{e progovorio upravo preko likatoga svetog mladog ~ovjeka. Jo{ 1938. godine, o10. obljetnici smrti dr. Ivana Merza, Marica po-stavlja prve temelje za ostvarenje Merzove ideje -osnivanje svjetovnoga instituta, civilnog reda. Biloje to u Banja Luci, rodnom mjestu Ivana Merza,kad je skupina djevojaka pod vodstvom MariceStankovi} po{la na osmodnevne duhovne vje`begdje su odlu~ile osnovati Zajednicu. Osnovana jepod nazivom "Zajednica suradnica Krista Kralja".1953. god. crkvene vlasti su je i formalno odobrile.Za geslo ustanove Marica je uzela rije~i izEvan|elja «Adveniat Regnum Tuum – Do|i Kra-ljevstvo Tvoje»(Mt 10,10).

U svojim spisima Marica Stankovi} izri~ito spo-minje da je samo zahvaljuju}i Ivanu Merzu i njego-vim poticajima osnovala Zajednicu suradnica Kri-sta Kralja. Evo njenih rije~i: "Da Merz nije utjecaona moj ìvotni pravac, da nije bilo njegovih sugesti-ja, ~ak i njegovog malog 'terora', a jo{ vi{e da nijebilo njegova sveta~kog lika i molitava, koje je tajsuvremeni sveti mladi} {aptao za me, bi li postojalaZajednica? Trebala je jedna du{a ja~a od moje,jedna du{a posve predana Bogu. Savr{ena i sveta.U njoj je ta zamisao ro|ena i iznje je ona tiho, ne~ujno, po nje-govim sugestijama i njegovimmolitvama pre{la u moju…" (Po-vijest Ustanove Suradnica KristaKralja).

Otpor komunisti~komreìmu

Dolaskom komunisti~kog reì-ma na vlast pod udar je do{la ci-jela Katoli~ka Crkva i sve njezinedjelatnosti. Nakon {to je zagre-ba~ki nadbiskup Alojzije Stepi-nac bio uhi}en i osu|en, vi{e nit-ko od klera i angaìranih katoli-ka nije mogao biti siguran da gane}e sna}i sli~na sudbina.

Marica je pokazala nevjerojatnu hrabrost u su-protstavljanju reìmu. Ve} u prvom mjesecu na-kon nasilnoga preuzimanja vlasti, 2.lipnja1945.godine, komunisti sazivaju u Radni~koj ko-mori veliki zbor prosvjetnih radnika na kojem seèljelo informirati {to nova dràvna vlast o~ekujeod njih i kako u novom sistemu treba odgajati dje-cu i mlade`. U govoru su napali nadbiskupa Ste-pinca raznim klevetama. Prva je ustala u obranuprofesorica Marija Grgi}, ~lanica Zajednice Kri-sta Kralja. Njezin istup bio je popra}en burnimpljeskom i odobravanjem. Tada se javila i MaricaStankovi} s rije~ima: "Protestiram u ime katoli~kejavnosti protiv ovakvih kleveta... Zato s gnu{anjemkaèm tri puta fuj, fuj, fuj {to se dozvolilo da na sa-stanku elite grada, sastanku prosvjetnih radnikapadaju takve klevete." Dvoranom se ponovno pro-lomio pljesak u znak odobravanja. Premda je naskupu bilo mnogo i mu{kih osoba i nekolikosve}enika - jedine su ove dvije hrabre ène ustale uobranu oklevetanog zagreba~kog Nadbiskupa. Ci-jeli Zagreb brujio je tih dana o hrabrosti ovih dvijuèna koje su dobro znale {to su riskirale.

Uhi}enje i trijumf na su|enjuMarica Stankovi} uhap{ena je 1.rujna 1947. god.

i na iskonstruiranom procesu punom la`nihoptu`bi i podvala osu|ena je 24. I. 1948. na pet go-dina robije, jer je "djelovala protiv naroda i dràve"itd. Zajedno s Maricom Stankovi} osu|en je{ibenski sve}enik don Ante Radi}, te jo{ sedamdjevojaka: Nevenka [arin, Slavica Tu{kan, EmilijaHlava~ek, Darinka Duga~ki, [tefica Dukovi}, Da-rinka Manc i Danica Pirija.

Marica Stankovi} (prva lijevo sjedi) kao voditeljica te~aja za katoli~kedjevojke. U sredini zagreba~ki nadbiskup Alojzija Stepinac.



Proces i osuda bili su za osu|ene vi{e trijumfnego javno poniènje. Pi{e svjedok koji je bio nasu|enju, don @arko Brzi}: "Marica je zavr{ila svo-ju obranu na jedinstven na~in ovim rije~ima: 'Kadne mogu sve izre}i {to èlim, zavr{avam s parola-ma kojima sam sluìla cijeli ìvot: @ivio KristKralj, ìvio Sveti Otac Papa, ìvjela kr{}anska Eu-ropa'. A kada je osuda bila izre~ena i obrazloènaosu|enice nevi|enim ponosom zapjeva{e stare

kr{}anske aklamacije: Christus vincit, Christus re-gnat, Christus imperat (Krist pobje|uje, Kristkraljuje, Krist vlada!). - I ovaj proces kao i na~inkako se odvijao odjeknuo je u katoli~koj javnosti.Bio je to zapravo trijumf poniènih i osu|enih."(@.Brzi}, NASMIJANO LICE, \akova~ki Selci,1990. str.65.)

Pet godina na robijiSvih pet godina robije Marica Stankovi} provela

je u kaznionici u Sl. Poègi zajedno s drugimosu|enicama u te{kim fizi~kim i psihi~kim uvjeti-ma, rade}i ~esto i te{ke fizi~ke poslove. O svemutome ostavila je dragocjene zapise u svojim uspo-menama "Dnevnik patnja" koji je tiskom objavljenza 100. obljetnicu njezina ro|enja pod naslovom«Godine te{ke i bolne».

Marica je izi{la iz zatvora to~no nakon pet godi-na, 1.rujna 1952.godine, naru{enoga zdravlja.Ostatak je ìvota posvetila svome ìvotnom djelu,utvr|ivanju Zajednice Suradnica Krista Kralja,koja je za njezina ìvota dobila i slu`beno crkvenoodobrenje.

Njezin ìvot utkan u najljep{i diohrvatskog katolicizma ovoga stolje}aMarica Stankovi} umrla je 8. listopada

1957.god. u Zagrebu od bolesti koje su nastale kaoposljedica psihi~kog mu~enja za vrijeme petogo-

di{njeg robijanja. S pravom ju se moè smatratimu~enicom komunisti~kog reìma. Sahranjena jena Mirogoju. Na njezinom pogrebu, kojega je vo-dio tada{nji zagreba~ki nadbiskup Franjo [eper, aprisustvovalo mu golemo mno{tvo vjernika, go-vornik o. Ivan Kozelj, DI ovim je rije~ima saèonjezin ìvot:

"S Maricom nestaje me|u nama jedan veliki svi-jetli, nadasve neobi~no snaàn i bogati lik kr{}an-ske djevojke i ène kakve se u ìvotu rijetko moèsresti... Njezin je ìvot uzidan, duboko utkan i ne-razdruìvo vezan uz ono najljep{e i najplodnije {tose u hrvatskom katolicizmu zbivalo u ovo zadnjepola stolje}a... Sestra Marica je uz dr. Merza bilanajsna`niji nosilac i pokreta~ katoli~kog gibanja uHrvatskoj. Dobrotom i ljubavlju osvajala je srcana{e mladeì za Boànskog U~itelja i Kralja. Ni-kakvi zemaljski ni li~ni motivi nisu je pokretali, ve}ìva i duboka vjera u Krista. Od sestre Marice nje-zin U~itelj je zatraìo na vrlo osjetljiv na~in da zaNjega i Njegovo Kraljevstvo trpi. Ona Mu je i utrpljenju i no{enju krià ostala do kraja juna~kivjerna!"

O Marici Stankovi} objavljena je do sada samojedna biografija i to iz pera sve}enika @arka Brzi}apod naslovom "Nasmijano lice" u izdanjuKnji`nice "U pravi trenutak" - \akova~ki Selci,1991.god. U pripremi su nove dvije biografije.

Proslava 100. obljetnice ro|enjaU prosincu 2000. proslavljena je 100. obljetnica

ro|enja Marice Stankovi}. Njezine duhovne k}eriSuradnice Krista Kralja organizirale su 16. prosin-ca 2000. godine poseban simpozij na kojem je poprvi put u javnosti izneseno sve bogatstvo lika ovevelike hrvatske ène koja je bila prva èna u povi-jesti Crkve u Hrvata da je primila visoko crkvenoodlikovanje Pro Ecclesia et Pontifice. Sve~ana sv.Misa bila je sluèna u zagreba~koj katedrali 30.prosinca 2000., uo~i njezinoga stotog ro|endana.A na sam njezin stoti ro|endan hrvatska je televi-zija prikazala na 2. programu dokumentarni film onjezinom ìvotu i djelovanju.

Prigodom 100. obljetnice njezina ro|enja njezi-ne duhovne k}eri, Suradnice Krista Kralja izvr{ilesu sve pripremne radnje da se pokrene postupakza njezino progla{enje blaènom i svetom.

Institut Suradnica Krista Kralja {to ga je Maricaosnovala ima svoje sjedi{te u Zagrebu na adresi:Suradnice Krista Kralja, Ksaverska cesta 10 b,10000 ZAGREB.

Marica Stankovi} (lijevo) u posljednjim godinama ìvota.


«GODINE TE[KE I BOLNE»Zatvorski memoari Marice Stankovi}

Izdava~: Zagreb, Glas Koncila i Suradnice Krista Kralja, 2000.

Marica Stankovi} jedna je od brojnih hrvatskihèna i djevojaka koju je komunisti~ki reìm bio ne-pravedno osudio na montiranom procesu na petgodina robije koje je provela u logoru u Poègi od1947. do 1952. Nakon izlaska iz logora, a nepo-sredno prije svoje smrti koja je uslijedila 1957.go-dine kao posljedica patnji proìvljenih u logoru,Marica je uspjela napisati svoje uspomene na tajkalvarijski period svoga ìvota. Njene uspomeneostale u rukopisu ugledale su svjetlo dana tek ostotoj obljetnici njezina ro|enja.

U toj potresnoj knjizi Marica nam svojim pozna-tim ìvim, uvjerljivim i slikovitim stilom, koji ovdjepoprima svu dramati~nost, opisuje strahote patnji{to su ih proìvljavale tisu}e hrvatskih djevojaka ièna koje su zbog svoje vjere i rodoljublja nakondolaska komunisti~kih vlasti zajedno s njome bilesu|ene i poslane na izdràvanje nepravedne kazneu taj komunisti~ki kazamat u Poègi.

Da je Marica Stankovi} svjesno i{la u taj pakao iprihvatila ga kao `rtvu za budu}nost koja se sadaostvaruje, dokumentira jedno njezino proro~an-sko pismo {to ga je uputila jednom svome suradni-ku dva mjeseca prije nego je bila uhi}ena i osu|enana petogodi{nju robiju. Za bolje razumijevanjetoga njezina pisma treba znati da su po dolaskukomunista na vlast 1945.g. Marici po~ele stizatiprijetnje da }e biti zatvorena. Neki su joj savjeto-

vali da bjeì u inozemstvo, da se spasi od progona.No ona je to odbila i bila je spremna prihvatiti`rtvu. Evo izvatka iz toga njezina pisma punogproro~anskih slutnji:

“…Ja sam potpuno uvjerena da }e se iza svegaovoga, bilo kad, roditi me|u na{om omladinomne{to veliko. Sporedno je ime i oblik, glavno je daduh bude onaj i onakav, kako smo mi to uvijek è-ljeli. A ja idem polako za Merzom, Avelinom, Pro-tulipcem, ta ionako sam posljednja iz te generaci-je. Ali je i mnogo mla|i Feliks pao. Ja ne}u pasti,ali mo`da od mene Bog upravo traì da logoromizgra|ujem ono {to ima do}i, i zato ne idem ni-kud."

Nakon dva mjeseca 1. rujna 1947. g. Marica jebila uhi}ena i osu|ena na pet godina robije koje jeizdràla do posljednjeg dana u Poègi. Iz logora jeiza{la 1. rujna 1952. g. Logorom je izgra|ivala ono{to je imalo do}i i {to je do{lo. Od posljedica robi-janja umrla je nakon pet godina 8. listopada 1957.kao prava mu~enica.

Ako je Marica Stankovi}, i tolike tisu}e hrvat-skih djevojaka i èna mogle sve to pretrpjeti iproìvjeti, iskaìmo ~ast njihovoj patnji i trplje- njute se potrudimo pro~itati {to su ona i tolike drugemorale pretrpjeti zbog svoga uvjerenja. Jer onozbog ~ega su trpjele mi smo do~ekali: slobodu vje-re i slobodnu domovinu Hrvatsku.

Marica Stankovi}, `rtva komunisti~kog reìma. Umrlaod posljedica petogodi{nje robije 8. listopada 1957.g.

Pogreb Marice Stankovi}. Djevojke u bjelini nose upogrebnoj povorci papinsko odlikovanje «Pro Ecclesiaet Pontifice» {to ga je Marica primila od Pape Pija XII.

za svoje velike zasluge za Crkvu u Hrvata.




Sestra Marica govori

Apostolat u svijetuMarica Stankovi} napisala je mnogo lijepih ~lanaka i drugih spisa u svome ìvotu. Puno je toga ob-javljeno, a mnogo toga je jo{ u rukopisu. Ovdje donosimo jedan njezin ~lanak objavljen u ~asopisu«Za Vjeru i dom» br. 8-9, 1943. g. U tom ~lanku govori o potrebi apostolata u svijetu, te o tek osno-vanoj Zajednici Suradnica Krista Kralja ~ije ~lanice provode takvu vrstu apostolata. Na kraju~lanka spominje Ivana Merza kao duhovnoga za~etnika ove zajednice.

Na raskrsnici putovau odlu~nim djevoja~kimgodinama na{ se djevo-ja~ki svijet redovitoodlu~ivao za dva ìvot-na pravca: obitelj ili re-dovni{tvo.

Ili - ili! Ili gorjeti kao`rtva paljenica na oltaruobiteljskog ognji{ta, iliìvjeti ìvotom molitve ipokore iza samostan-skih zidina.

Tako je na djelokrug izada}u djevojke gledalodru{tvo. Tako su gleda-le na budu}nost svojihk}eri majke. Tako susvoj ìvotni cilj shva}alei same djevojke. Daka-ko, da ovdje mislimo na one djevojke, na one maj-ke, na ono dru{tvo, koje je katoli~ki nastupalo i savìvot gledalo u vidu kr{}anskih na~ela i kr{}anskenauke. Pa i djevoja~ki poziv! Dru{tvo, zaraèno li-beralnim zasadama, razne pokrete koji su zatrova-ni feminizmom i borbom za ènsku emancipaciju,sasvim mimoilazimo.

Pa ipak kraj ovih dvaju ìvotnih pravaca postojijo{ jedan, jednako plemenit, jednako vaàn, jedna-ko velik, jednako plodan, a to je apostolat u svijetu.Ne prigodan apostolat, ne apostolat kroz neko iz-vjesno vrijeme, do udaje ili ulaza u samostan, ve}apostolat do smrti, apostolat kao trajno zvanje,kao ìvotni poziv. Ne mislimo ovdje na ono apo-stolsko djelovanje koje moè svaka djevojka plod-no i korisno provoditi ako se ne uda, ve} na apo-stolsko djelovanje sasvim svojevoljno izabranokao ìvotni cilj i ìvotna meta.

Neki misle da je taj put radi plemenite svrhe um-jetno izvje{ta~en, ali u sebi nepodesan i nenaravanza ènu. Na tragove toga ìvotnog pravca nailazi-mo ve} u prvoj Crkvi. Mnogo je puta istaknuto

kako su ve} u vrijeme sv.Pavla ìvjele mnoge apo-stolske ènske du{e, kojesu pomagale apostolimau {irenju Evan|elja. Naj-starija Crkva pozna mno-go takvih ènskih likova,a sv. Pavao ih u svojim po-slanicama poimence spo-minje.

A zar dana{nja Crkvanije sli~na u mnogomCrkvi iz prvih kr{}anskihvjekova? Zar se Crkva nemora boriti s novim, mo-dernim poganstvom? Zarne mora za KristovoEvan|elje osvajati upra-vo stopu za stopom unekr{}anskom suvreme-

nom dru{tvu? Zar se ne mora boriti za svaku du{unapose? Trgati je iz atmosfere bezvjerja ili indife-rentizma i pomagati joj da Boga na|e?

Sigurno je, da dana{nja Crkva ima u tom pravcus prvom Crkvom i previ{e sli~nosti. I sigurno je dadana{nja Crkva, mo`da jo{ vi{e nego prva, trebasvjetovne osobe da joj pomaù u {irenju Evan-|elja. Pa i ène!

Sve}eni~ka rije~ ne dopire uvijek kud bi morala.Sve}eni~ka ruka ne prodire uvijek tamo, kamo bihtjela. Pred pojavom sve}enika zatvaraju se mno-go puta i srca i vrata. Tu moraju prisko~iti u pomo}svjetovnjaci, apostolske du{e, "produènesve}eni~ke ruke".

One moraju unositi rije~ Evan|elja tamo, kamosve}eni~ka rije~ ne dopire. Unositi Kristovu naukutamo, kamo je sve}eni~ka ruka ne moè ponijeti.Donijeti blagu evan|eosku rije~ tamo gdje se predsve}enikom zatvaraju du{e! I tamo kamo sve}enikne stigne. I tamo gdje sve}enik nije uo~io bijedu. Itamo gdje se sve}enika pla{e i boje. I tamo gdjeimaju predrasude o njemu i njegovom djelovanju.

Vodstvo Sveze hrvatskih orlica neposredno prijeukinu}a organizacije nakon uvo|enja beogradskediktature 1929. godine. Na slici: (stoje s lijeva na

desno): \ur|ica Vitkovi}, Elza Nik{i}, Anka Cerovac,E. Kasparek. Sjede: (s lijeva na desno): Vilma Bielen,

Marica Stankovi}, Vlasta Arnold.



Danas svjetovnjaci mnogo puta obnavljaju ulo-gu Ivana Krstitelja. On je pripravljao put Gospodi-nu, zatrpavao jaruge, snizivao bregove i bio glas,prete~a Sina Bo`jega. Danas katoli~ki svjetovnjacimoraju mnogo puta biti prete~e sve}enika, Kristau sve}eniku!

I opet ponavljamo - i ène!

Za taj i takav posao traì se mnogo `rtava. @eninije nepoznat ìvot `rtve.

Traì se mnogo ozbiljnosti. Pred velikim zadaci-ma èna je uvijek ozbiljna.

Mnogo dosljednosti. Dosljednost ène u radu,za koji se ona zaloì svom du{om, davno je i pozna-ta i priznata.

Mnogo hrabrosti. Velike ideje, veliki zadaci re-dovito su no{eni du{ama hrabrih èna.

I mnogo ljubavi. Ta poziv ène je ljubav!

A k tome dolazi u pomo} i priznata ènska spret-nost, uìvljavanje u stanja drugih du{a, lako pri-ljubljivanje novom okoli{u i novim prilikama.

Kona~no, u tom traganju za du{ama, u tojnje`noj skrbi za du{e, u toj mnogo puta ìlavoj bor-bi oko du{a treba ne{to toplo, nje`no, materinsko.A to je upravo ènski poziv. Materinski pristupatik du{ama. Materinski bdjeti nad njima. Nositi nji-hove terete, njihovu bijedu. Razumjeti njihove kri-ze i njihove slomove. Kao majka.

Crkva je to uvijek znala. Crkva je uvijek ènuispravno promatrala. I zato je Crkva uvijek davalaèni razne apostolske misije.

Potrebe takvih odlu~nih, izgra|enih apostola uènskom svijetu sve je ve}a. Onih koje su se na tozvanje ozbiljno i slobodno odlu~ile. I koje ga hra-bro namjeravaju nositi cijeli ìvot. I koje razumiju,da s tim zvanjem primaju velike terete na svoja dje-voja~ka le|a, ali su ih spremne nositi iz ljubavi pre-ma Kristu. Iz ljubavi prema Crkvi. Iz ljubavi premadu{ama.

Takve pojave i takva zvanja nisu danas ba{ takorijetka. U mnogim se du{ama pojavljuju. Mnogi seu najdubljim stranicama svoje du{e time bave. Ve}ih je Mer~evo vrijeme poznavalo. On je èlio, da sete du{e poveù, da ìve u nekom jedinstvu, zajed-nici, da se opa{u zavjetom siroma{tva, ~isto}e i po-sluha i da njihov rad ne bude rastrgan, razbacan,pojedina~an, ve} sustavan, zajedni~ki i pod vod-stvom Crkve. Merz je èlio, da se kod nas osnujesvjetovni red, ~iji }e se ~lanovi posvetiti apostolatu.On sam nije dospio taj svoj plan ostvariti, ali on jeposadio biljku, koja ìvi i raste... Razbujala se o de-

setgodi{njici njegove smrti, a o petnaestgodi{njiciu~vrstila se sasvim.

To je tre}i ìvotni pravac djevojke. Pravac u ko-jemu se sastaje materinstvo i redovni{tvo. Taj pra-vac traì da se ìvi u svijetu, ali ne od svijeta. U re-dovitom svome zvanju, ali u obi~nom odijelu.Izvan svoga redovitog zvanja ~lanice takve dru`beposve}uju se radu… na karitativnom podru~ju, uùpama. Njih ~ekaju bolesnici, zapu{tena djeca, si-roma{ne obitelji. Njihov je rad vrlo {irok, jer obuh-va}a sve smjerove katoli~kog djelovanja, ali daka-ko Katoli~ka Akcija i pokr{}anjivanje radne sredi-ne je prva stvar. Mogu ìvjeti zajedni~ki, a mogubiti i na svome redovitom mjestu u pokrajini.

A sve ih veè apostolski àr, koji se mora teme-ljiti na dubokom unutarnjem ìvotu. Na ìvotumolitve, {utnje i mrtvenja. Zavjeti su kruna u obli-kovanju svjetovnih redovnica.

Za{to to pi{emo ba{ sada, u ovom mjesecu, o15-godi{njici Mer~eve smrti, u vrijeme, kad je rat-ni vihor dosegao vrhunac?

Zato, jer je blagdan Krista Kralja najve}i blag-dan na{ih svjetovnih redovnica. Sve je Njemu po-sve}eno i sav rad njihov ide za uspostavom Njego-va Kraljevstva.

I zato, jer je Zajednica Krista Kralja Mer~evoìvotno djelo, Mer~ev ìvotni plan. On joj je i osni-va~ i za{titnik.

I zato jer upravo ova ratna vremena, kojima nevidimo ni kraja ni rje{enja, pokazuju kako je tajna~in ìvota i rada potreban i suvremen.

Evo tre}ega poziva u ìvotu katoli~kih djevoja-ka. On je uz materinski poziv i redovni{tvo samonovi prilog mladih katoli~kih djevoja~kih du{a zaobnovu Hrvatske u Kristu. Za suradnju s Crkvomu njezinoj otkupiteljskoj misiji.

M. Stankovi}

Marica Stankovi} kao rezrednica sa svojim |acima uGra|anskoj {koli u Zagrebu.


Marica o svetosti Ivana MerzaMarica Stankovi} sigurno ne bi postala ono {to je bila da na svome ìvot-nom putu nije susrela Slugu Bo`jega Ivana Merza koji je na nju najvi{e ut-jecao u duhovnom smislu. O tome utjecaju Marica nam je ostavila brojnasvjedo~anstva u svojim spisima. Na simpoziju u povodu 100. obljetnicenjezina ro|enja postulator kauze Ivana Merza odrào je posebno preda-vanje pod gornjim naslovom, koje }e u cijelosti biti objavljeno u Zbornikuradova s toga simpozija. Ovdje donosimo tek dva Mari~ina teksta u koji-ma govori o Merzu i o tome {to je za nju zna~io susret s njime.

Susret sa svecem iz djetinje ma{teSvoj ~lanak o Merzu objavljen u ~asopisu

«@ivot» br. 5., 1938. u povodu 10. obljetnicenjegove smrti, Marica zapo~inje ovim dirljivimi lijepim rije~ima:

«Kad sam kao malena djevoj~ica ~itala ìvo-topise svetaca, u du{i mi se uvijek pojavljivalaèlja, da i ja vidim i susretnem u ìvotu jednogsveca. U dje~joj svojoj fantaziji o~ekivala sam,da }e sa}i s kojeg oltara, prolaziti svijetom, a ja}u ga negdje sresti u liku pustinjaka ili siro-

ma{na redovnika. Gospodin mi je u neizmjer-noj dobroti svojoj doista dao da ga vidim i sret-nem, ali u liku katoli~kog intelektualca svje-tovnjaka, u liku ~ovjeka, koji je bio sasvim su-vremen, ali koji je uvijek Boga nosio u du{i i izkoga je neprestano sjao i govorio Krist. Da ponikome mi Gospodin nije progovorio tako gla-sno kao po Ivanu Merzu.» U ~lanku Maricadalje nastavlja iznositi svoja brojna sje}anja narazne zgode iz Ivanova sveta~kog ìvota, ~emuje bila svjedokom i ~esto sudionikom.


Na njemu se osje}ala blizina Bo`ja

Svjedo~anstvo Marice Stankovi} o Ivanu Merzu za proces njegove beatifikacije

Najva`nije Mari~ino svjedo~anstvo o Merzu jest njena izjava o Merzovoj svetosti koju jenapisala jo{ 1942. god. na molbu o. Josipa Vrbaneka, pisca druge Merzove biografije. Poz-nato je da je o. Vrbanek ovu Merzovu biografiju koncipirao kao pripremni dokument zapokretanje Ivanovog postupka za beatifikaciju; u knjizi je o. Vrbanek nastojao pokazati idokazati herojski stupanj Ivanovih kr{}anskih vrlina. Marica, na àlost, nije do~ekala pok-retanje postupka za Ivanovu beatifikaciju. Umrla je pola godine prije nego je postupakslu`beno pokrenut. Ipak, ova je njezina izjava uvr{tena u Poziciju me|u dokumente proce-sa za beatifikaciju Ivana Merza. Na kraju izjave Marica veli da je spremna i pod zakletvompotvrditi Merzovu svetost. No, poslu{ajmo Maricu:

Upoznala sam dr. Ivana Merza nakon {to sevratio iz Pariza i pratila sam njegov ìvot i radsve do njegove smrti. Vidjela sam ga gotovosvaki dan. Promatrala sam ga u crkvi i kod vjer-skih ~ina. Pratila sam ga kad se po~eo zalagatiza Katoli~ku Akciju prema smjernicama PijaXI. Gledala sam njegovu orija{ku borbu daOrlovstvo postane sredi{njom organizacijomhrvatske katoli~ke mladeì. Razumjela sam idivila se njegovim nastojanjima oko euharistij-

skog, liturgijskog i papinskog odgoja na{e mla-deì. I{la sam za njim, kao {to su i{le za njimogromne skupine djevojaka i mladi}a koje suhtjele da preko Orlovstva grade Bo`ju Hrvat-sku. I zato sam dr. Ivana Merza poznavala nesamo kao prvoborca i ideologa Orlovstva, ve}mi je bio poznat i njegov svagdanji, najintimni-ji ìvot.

Vidjela sam ga u smijehu i u {ali. Vidjela samga u dnevnom saobra}aju s ljudima razne dobi


i staleà. Vidjela sam ga kad su te{ki tereti ibrige sagibale njegova le|a. Kad nije nalaziorazumijevanja i kad je bio sam. Vidjela sam gau zabrinutosti i boli. U situacijama neobi~note{kim, kad i naj~vr{}a du{a stenje i zapla~e.Vidjela sam ga i za vrijeme njegove posljednjebolesti i na samrtni~kom krevetu.

Vidjela sam kroz tolike godine moga javnograda mnogo po`rtvovnih, i lijepih du{a. AliIvanova du{a natkrilila je sve. On nije svojudu{u uprljao nijednim propustom, nijednomnedosljedno{}u, nijednom slabo{}u. Nikadnije bio neraspoloèn, nikad zlovoljan, nikadnestrpljiv. Nikad nije pokazao malodu{nost upote{ko}ama, klonulost u razo~aranjima i ne-uspjesima. Kroz sve, pa i kroz najteè ku{nje,prolazio je sa neiskazanom vedrinom i mirom.Dok smo se mi uzrujavali, on je molio. Doksmo mi vodili ù~ljive polemike, on je kle~aopred Presvetim. Dok smo mi ogor~eno napa-dali na{e protivnike, on nas je svojom blago{}uzadivljivao.

Nikada on nije nikoga napadao, iako jedoìvio mnogo nepravda. Nikada nikoga ogo-varao, iako smo mu mi namje{tali stupice,samo da vidimo, ho}e li se sveti Merz prevaritii dometnuti koju na ra~un bli`njega. Nikad ni-koga nije osu|ivao, iako je na~elna njegovaborba za ~isto}u Katoli~ke Akcije bila neo-bi~no te{ka. U svakoj du{i gledao je Krista, pri-sutnost svetog Trojstva, i zato se prema svakojvladao s neobi~nim {tovanjem.

U Mer~evoj se blizini nijemoglo misliti ne{to grje{no,nisko, pa ni manje vrijedno.Sve je to u njegovoj blizini ne-stalo. On je svojom pojavom,svojim govorom, svojim mi-rom dizao du{u u visine. Kadje razgovarao o najobi~nijimdnevnim stvarima, poslovima,brigama, kad su mu ljudipri~ali o najobi~nijim svojimdoìvljajima, potrebama, pa~ak i sitnim sva|ama, ni ondase Merz nije izgubio i onda jeostao na visini, uvijek spremanda diè du{e k Bogu. Na njemuse osje}ala blizina Bo`ja. Onju je nosio, kudgod je prolazio.Kad smo uz njega bili, mi smo

je gotovo osjetno osje}ali. I zato je trebaosamo jedan Mer~ev pogled, samo jedan susrets njim, i najnemirnija du{a smirivala se,utje{ila se.

Jest, mi smo i kraj ìvog Merza osje}ali dastojimo kraj vo|e, u~itelja, sveca. A danas, kadje pro{lo 15 godina od njegove smrti, danas sjo{ ve}im uvjerenjem tvrdimo da je svetac ìviou na{im redovima. Jer njegov lik kroz 15 godi-na nije potamnio, ve} nam je svaki dan bliì, ja-sniji, privla~iviji.

Upravo ova mutna i krvava vremena traèvelikih uzora, velikih du{a, koje svojom kato-li~kom izgra|eno{}u i dosljedno{}u mogulije~iti i blaìti rastrganost, bijedu i bolesti su-vremenog ~ovjeka. A Merz je takav nenadkril-jiv uzor, takva neobi~no skladna katoli~ka isveta~ka li~nost.

Spremna sam i pod zakletvom potvrditi, daje dr. Ivan Merz posjedovao kr{}anske krepo-sti u herojskom stupnju. I da je nastojanje dase povede proces za beatifikaciju i opravdano inu`no. Dao Bog da s oltara mu~eni~ke Hrvat-ske zasjaji lik na{ega Ivana, na{ega sveca.

U Zagrebu, 7. studenog 1942.

Marica Stankovi}


Marica Stankovi} uz nadbiskupa Alojzija Stepinca idr. Franju [epera s katoli~kim djevojkama na jednoj

crkvenoj sve~anosti.



Simpozij o Marici Stankovi}Zagreb, 16. XII. 2000.

prigodom 100. obljetnice njezinog ro|enja

U subotu 16. prosinca 2000. odràn je u Zagrebuu dvorani Tribine grada Zagreba na Kaptolu sim-pozij posve}en prof. Marici Stankovi}, velikojhrvatskoj èni ovoga stolje}a, u povodu 100. ob-ljetnice njezina ro|enja koja se navr{ava 31. pro-sinca. Simpozij je organizirao svjetovni institutZajednica Suradnica Krista Kralja, {to ga je jo{1938. g. utemeljila Marica Stankovi}.

Dvorana tribine grada Zagreba na Kaptolu gdjese simpozij odràvao bila je ispunjena sve do po-sljednjeg mjesta- i to ne samo sjede}a, nego i sta-ja}a - a mnogi su stajali i u predvorju i na ulazu. Tonajbolje pokazuje kako je veliko zanimanje pobu-dio ovaj simpozij u katoli~koj javnosti.Osim toga,na simpoziju je jasno do{lo do izraàja da je vrije-me za predavanje bilo prekratko da se izrekne sve{to se o Marici znade i {to bi trebalo jo{ iznijeti ire}i i prou~iti. Stoga je ovo tek po~etak prou~avan-ja i osvjetljavanja te veliko ène u Crkvi u Hrvata, okojoj se kao `rtvi komunisti~kog reìma nije nitismjelo govoriti sve do uspostave neovinse hrvatskedràve.

U nazo~nosti Kardinala Kuhari}a, te brojnih{tovatelja Marice Stankovi}, {est je predava~a sva-ki sa svojega stanovi{ta osvijetlilo like ove velikehrvatske ène, prve èna u povijesti Crkve u Hrva-

ta koja je od Pape Pija XII. dobila visoko crkvenoodlikovanje Pro Ecclesia et Pontifice za svoj pre-dani rad na podru~ju katoli~kog apostolata. Uprvom je predavanju Don @ivko Kusti} prikazaopovijesni ambijent u kojem je djelovala sestra Ma-rica, napose u drugom dijelu svoga ìvota od 1941.pa nadalje za vrijeme su~eljavanja dviju ideologijai dvaju totalitarnih reìma. Dr. Lav Znidar~i} go-

vorio je o procesu i su|enju MariciStankovi} koja je od komunisti~kihvlasti bila osu|ena na robiju od petgodina, a izdràla ih je Poègi. Di-plomirani teolog, Slavica Tu{kan,~lan instituta {to ga je Marica osno-vala i koja je zajedno s Maricombila su|ena 1948.g. govorila je onjezinom duhovnom liku. Postula-tor kauze Ivana Merza o. BoìdarNagy govorio je o duhovnom utje-caju Ivana Merza na Maricu koji jebio odlu~uju}i za njezino ìvotnousmjerenje. Dr. Juraj Batelja govo-rio je o uskoj suradnji Marice Stan-kovi} i Kardinala Alojzija Stepincana podru~ju Katoli~ke Akcije. Nakraju je profesorica Marica Pavu-ni} govorila o ustanovi ZajedniceSuradnica Krista Kralja, o njezi-

nom osnivanju i razvoju. Ujedno je obavijestila svenazo~ne da se za Maricu pokre}e postupak za pro-gla{enje blaènom i svetom. Zbor sestara Mi-losrdnica otpjevao je tijekom programa Gospinhvaloposjev Veli~a, kao {to su je po Mari~inoj èljibile njihove susestre otpjevale na njezinom pogre-bu 1957.g. S.Cecilija Ple{e otpjevala je skladbu«Gospi od kamenitih vrata» uz klavirsku pratnjuEve Kirchmayer-Bili}.

Na kraju simpozija toplim i srda~nim rije~imasvim nazo~nima se obratio Kardinal Kuhari} kojije cijelo vrijeme sudjelovao na simpoziju.Potvrdiv{i veli~inu sveta~kog lika Marice Stanko-vi}, govorio je o svetosti i o ~injenici kako kroz sve-te ljude Bog djeluje, te o potrebi molitve i njego-vanja duhovnog ìvota.

Veoma je zanimljiva okolnost da je simpozij sa-svim slu~ajno odràn na onaj isti dan kad je prije

Predava~i na simpoziju o Marici Stankovi} 16. XII. 2000.



104 godine u Banja Luci bio ro|en Ivan Merz.Tako je i ovaj slu~ajni izbor simpozija na Merzovro|endan jo{ jednom potvrdio i usku duhovnu po-vezanost izme|u sestre Marice i sluge Bo`jega Iva-na Merza.

Ono {to se svih veoma duboko dojmilo na krajusimpozija bilo je ovo: Kad je simpozij nakon govo-ra Kardinala Kuhari}a zavr{avao, Slavica Tu{kanzapo~ela je pjesmu Christus vincit - Krist Kralj vla-da, a za njom ju je prihvatila cijela dvorana; to je,naime, ona ista pjesma koju je Marica Stankovi},zajedno s ostalim djevojkama, me|u kojma je bila iSlavica Tu{kan, zapjevala u sudnici nakon pro~ita-ne presude kojom su bile osu|ene na robiju. Pjeva-ju}i tu pjesmu u ovoj okolnosti svi su zajednopotvrdili onu vjeru i nadu Marice Stankovi} i nje-zinih supatnica u kona~nu Kristovu pobjedu nadzlom i nepravdom, u ~emu sada Marica Stankovi}u nebu u potpunosti sudjeluje, primiv{i od KristaKralja trajnu nagradu za sve patnje za njega pod-nesene u svome zemaljskom ìvotu.

Na kraju simpozija javnosti je predstavljenaknjiga Mari~inih zatvorskih memoara koja je ob-javljena upravo za ovu prigodu pod naslovom«Godine te{ke i bolne». Na 120 stranica ~itamo

potresna svjedo~enja o patnjama koje su Marica izajedno s njome tisu}e hrvatskih djevojaka i ènatrpjela u ènskom logoru u Poègi nevino osu|eneod komunisti~kog reìma.

Vjerujemo da }e biti prigode da se ova knjiga udrugom momentu iscrpnije predstavi javnosti, teda se omogu}i jo{ preìvjelim svjedocima iz onogavremena, posebno Kaji Perekovi} koja je zajedno sMaricom bila u Poègi i u samici, da potvrde i svo-jim svjedo~anstvima nadopune ovu izvrsnu knjigu.

Simpozij o Marici Stankovi} odràvao se 16. XII. 2000.u dvorani Tribine grada Zagreba na Kaptolu 27

Merz i Suradnice Krista KraljaIz Komentara Pravila ustanove Suradnica Krista Kralja

Po izlasku iz logora Marica je napisala Komentar Pravila ustanove suradnica KristaKralja. Cijelo tre}e poglavlje u Komentaru, koje nosi naslov »Dr. Ivan Merz«. Marica jeposvetila utjecaju Ivana Merza. Marica u tom tekstu izri~ito navodi koliko je Merz utje-cao na nju osobno, a onda i na osnivanje instituta Zajednice Suradnica Krista Kralja.

Za{to spominjemo ime toga katoli~kog radnikau komentaru na{ih Konstitucija? Ima li kakve vezeizme|u njega i suradnica Krista Kralja? Sigurnoda ima, ta kako bi ga ina~e spominjali!

Te{ko je govoriti o ~ovjeku, koji je umro predgotovo 30 godina i o kome se toliko pisalo kao onjemu. Najblistavija pera na{e katoli~ke javnostirekla su o njemu svoju rije~. I {to bi se jo{ novoimalo re}i o li~nosti koja je tako sjajno prikazana, akoja je uistinu i bila kao od kamena isje~ena?

Sigurno je lik Ivana Merza grandiozan i osobit,kad ga ni udaljenost od toliko godina nije umanji-la, ve} naprotiv njegov lik sve vi{e raste.

[to vi{e ~itamo njegov ìvotopis, on nam je bliì ishvatljiviji….

Ne{to je ~udesno u tome mladom ~ovjeku, da je inakon toliko godina jednako bliz, jednako suvre-men. U njemu se ponavlja ono, {to je Jacques Ma-ritan napisao jednom o svecima, da preska~u vrije-me i prostor. Oni su uvijek suvremeni, a ta njihovasuvremenost izlazi iz lika Kristova u njima. Kao {toKrist obuhva}a sva vremena i sve prostore, tako ihobuhva}aju i svete du{e.

Zapravo ono najdublje {to nas kod Ivana Merzazadivljuje nije njegova katoli~ka intelektualnasnaga, ni po`rtvovnost, ni nesebi~nost u radu, ni



ja~ina pera i govora, ni istan~ani "sentire cumEcclesia", po kome moè biti uzor svake suradni-ce, ve} njegova vjernost milosti. Otkako ga je mi-lost takla da ga izvu~e iz banalne, pomalo skep-ti~ne, a pomalo i liberalne sredine, u kojoj su sekretali mladi ljudi nakon prvoga svjetskog rata, pakroz ìvot na fronti, kroz studij u Be~u i Parizu,kroz rad me|u katoli~kom omladinom, on se milo-sti nije opirao, ve} ju je slijedio vjerno i potpuno dosmrti.

Ako ga je milost poticala na molitveni ìvot, onje spremno za{ao u njegove dubine. Ako ga jeStvoritelj poticao na djela samozataje, on im sespremno predao. Ako ga je Gospodin posjetiove}im ili manjim krièm, on je svakoga spremnozagrlio. îtav njegov nutarnji ìvot od Be~a, Parizado Zagreba i posljednjih njegovih dana bio je ne-prestani uspon, milosna crta, koja se je dnevno di-zala i rasla. Nikakvih zastajkivanja, okretanja na-trag, ve}ih ili manjih zastoja, ve} uvijek naprijed,uvijek vjerno naprijed k Srcu Bo`jemu. Na Njemuje otpo~inuo 10. svibnja 1928. godine.

Upravo ta njegova vjernost milosti u~inila ga jejakim, ~vrstim, isklesanim kao od ~elika ili granita.I upravo taj ìvot milosti u njemu u~inio ga je jo{ zaìvota tako privla~nim, a iza smrti uzorom do da-nas. Ne moèmo ovdje ulaziti u pojedinosti togadivnoga milosnog ìvota u Ivanu Merzu. Uosta-lom, osvijetljeno je to ve} toliko puta.

A nama je ovdje samo ustvrditi, da je taj uzornikatoli~ki ~ovjek vezan posebnim vezama s na{omUstanovom. Ne samo zato {to je on ìvio u svijetu ipredao se du{ama. Ne samo zato, {to je imao pri-

vatni zavjet sv. ~isto}e i {to je bio apostol, kakvogasv. Crkva u Hrvatskoj nije imala. Postoje jo{ dubljei jo{ intimnije veze izme|u dra Ivana Merza i na{eUstanove.

Od mla|e generacije na{e malo }e tko znati, dase Ivan Merz bavio osnutkom civilnoga reda zamu{ki svijet. Vidio je on takve institucije u ino-zemstvu i odu{evio se, napose nad "Dru`bom sv.Pavla" koja se u ono vrijeme zvala "Opera cardinalFerrari". Okupio je on oko sebe i nekoliko mla-

di}a, u~inio prvi nacrt pravila za "Vitezo-ve presvetog Srca", kako ih je nazvao.Odabrao im je i duhovnika. Ali prerananjegova smrt omela je te njegove planove.

Pa kakva je tu veza s na{om Ustano-vom?

Treba znati, da je Merz èlio nakonosnutka mu{koga civilnog reda da seosnuje i ènski, a jedan i drugi da budupomo}na ruka Crkvi i Katoli~koj Akcijikod nas.

Treba znati i to, da je upravo Ivan Merzdjelovao na ìvotnu orijentaciju Va{emajke.

Jo{ u prvim po~etnim koracima okoosnutka mu{koga civilnog reda on ju jeupoznao s tim ìvotnim pravcem i odu{ev-ljavao je za nj. Zato ju je g. 1926., prigo-dom hodo~a{}a u Rim, poveo u ku}u

"Opera cardinal Ferrari", stalno je izvje{}ivao oradu toga instituta i ostalih u svijetu, samo da bi iona prihvatila taj ìvotni pravac i da bi preko njedo{lo do osnutka takvoga reda na ènskoj strani.

U knjizi "Bo`ji ~ovjek Hrvatske" od{tampana sudva pisma Ivana Merza koja je Va{oj majci pisaomalo pred smrt, a vrlo su karakteristi~na u tompravcu.

Prvo je pisano 31. kolovoza 1927.:

"Veoma se radujem, da ste se molitvom dali upripravu za Operu. (On svaki civilni red zove Ope-rom prema talijanskom). To je najnaravnijipo~etak. Tako }ete si isprositi providencijalnogmuà, koji }e ostvarenje uzeti u ruke. Ako Vam jemogu}e sastavite si popis djevojaka koje se za tozanimaju, a pogotovo ako ih imade sa vje~nim zav-jetom sv. ~isto}e.

A Vi svakako pi{ite… u tom duhu kako uz velikipoziv, {to ga èna imade kao majka i supruga, da-nas trebamo djevica koje u svijetu poput redovnicasudjeluju u osvajala~koj, spasavaju}oj i po-sve}uju}oj misiji Crkve. Ovim na~inom }e se u

Vodstvo Velikog kriàrskog sestrinstva kojemu je Marica bilapredsjednica. Na slici s lijeva na desno: Marta Laba{, Jelka

Mareti}, Vilma Bielen, Marica Stankovi}, iznad Marice u srediniMira Duga~ki-Vrlji~ak, Vlasta Arnold, Mira Preisler i

Ivanka Dokupil.



du{ama za to zvanih Orlica po~eti da budi èlja zaovom vrstom apostolata u svijetu, kojemu je uz lju-bav tako|er podloga vje~na ~isto}a.

îni se, da je ostvarenje mu{ke Opere isto takoudaljeno kao i Va{e… Me|utim mi se molimoPresv. Srcu, da nam ono u pravi ~as pokaè put. Nedvojim, da }e to Presv. Srce i u~initi: osnutak mno-gih redova u povijesti pokazuje, kako su oni takore}i spontano iznikli i prokr~ili put unato~ zaprekasa strane najkompetentnijih faktora - do samihPapa. Dokazala su djela Bo`ja".

Evo, kako je Ivan Merz pripravljao teren zaosnutak civilnog reda i na ènskoj strani.

U pismu od 21. velja~e 1928., nekoliko mjesecipred smrt, Merz nekako sa àlo{}u konstatira,kako se stvar nije pomakla, pa pi{e: "Kada ne idedruga~ije, ~ovjek si u svijetu mora da stvori samo-stansku regulu i po njoj da ìvi!"

To su veze na{e Ustanove s Ivanom Merzom.On nije osniva~ Ustanove, kao {to ni Charles deFoucauld nije osniva~ "Male bra}e i sestara". Alion je prvi posijao sjeme, iz kojega }e jednom nik-nuti na{a Ustanova, kao {to je u srcu Sahare niknu-lo sjeme "Male bra}e i sestara".

A nije ni to slu~ajno da su prvi potezi za osnutakUstanove postavljeni o desetgodi{njici Ivanovesmrti u Banjoj Luci, njegovom rodnom gradu.

I da se svaki va`niji datum u na{oj pro{losti veèuz njegovo ime. I da se svima, a napose novakinja-ma njegov lik stavlja kao uzor. I da ga na{e Konsti-tucije spominju kao velikoga ljubitelja presv. Eu-haristije. I da se suradnice neprestano podsje}ajuda studiraju njegov ìvot i njegovo djelo; da ga na-sljeduju u svom duhovnom ìvotu; da ~uvaju nje-gov kult i prenose ga na slijede}e generacije uUstanovi; da mole za njegovu beatifikaciju.

U temelje na{e Ustanove ukopan je mladi} svetaìvota. U temelje na{e Ustanove ukopan je apostolhrvatske mladeì i korektor katoli~ke misli uHrvatskoj. On koji je ~eznuo za "vje~nim grljenjemOca, Sina i Duha Svetoga" po~iva na Mirogoju podsivim granitnim kamenom kao ~uvar, za{titnik imolitelj za djelo, kojega je zasnovao.

Kolika garancija za uspjeh! Koliki poticaj za oz-biljan rad! Kako jaki poziv na duboki nutarnjiìvot! Na svetost! Na rad za du{e!

U temelju na{e Ustanove ukopan je mladi} sve-ta ìvota. Apostol katoli~ke misli! Na{ dragi bratdr. Ivan Merz.

SURADNICE KRISTA KRALJAPrvi svjetovni institut u Hrvatskoj na poticaj Ivana Merza

osnovala Marica Stankovi} 1938.g.

Ustanova ili Zajednica Suradnica Krista Kralja,kako se je nazivala u prvim vremenima, osnovanaje godine 1938. u Banjoj Luci sa svrhom da okupidjevojke koje su èljele Bogu posvetiti svoj ìvot,ali u isto vrijeme ostati u svojem lai~kom staleù.

No korijeni ideje ovakva na~ina lai~kog po-sve}enja u Hrvatskoj seù u godinu 1926., kada je uRimu, na hodo~a{}u mladeì iz Hrvatske bila prof.Marica Stankovi}, a vo|a je hodo~a{}a bio slugaBo`ji blage uspomene dr. Ivan Merz(1896.-1928.). Prigodom tog hodo~a{}a Ivan Merzje Marici Stankovi} pokazao ve} osnovanu ustano-vu tipa sekularnog instituta, tada jo{ nazivanu "ci-vilni red" Opera Kardinal Ferrari. Sam Ivan Merzve} se bavio mi{lju da osnuje mu{ki lai~ki civilnired, a za ènsku granu èlio je odu{eviti aktivnukatoli~ku radnicu M. Stankovi} (1900.-1957.).

Kako je Crkva proglasila godine 1925. novi blag-dan Krista Kralja, tako je ovo ime Marici Stanko-vi} bilo vrlo primjereno za ime nove ustanove, ko-joj je cilj bio rad na rekristijanizaciji lai~kog svijeta,u kojem }e ~lanice ìvjeti i raditi.

Smrt je godine 1928. prekinula sveti ìvot IvanaMerza. Pro{lo je deset godina od njegove smrti doosnivanja ènskoga svjetovnog instituta, utemelje-nog nakon duhovnih vje`bi u Banjoj Luci.

Bila je to velika novost i za crkvenu hijerarhiju iza mlade, poletne du{e, koje su traìle oblik ìvotaBogu posve}en, a bez promjene svojih socijalnihokolnosti. Ova se nova vrsta zvanja pomalo ra|alai drugdje u svijetu, te zajedno s probijanjem novihgibanja u Crkvi pridonosila ostvarenju po{tovanjalaika u Crkvi, novom pristupu "svijetu" i novoj po-trebi reevangelizacije javnog i privatnog ìvota po



laicima, koji su ìvjeli u svijetu, sa svijetom, za svi-jet, a da nisu bili od svijeta.

Mala ustanova Suradnica Krista Kralja od svoje-ga je osnutka i dalje u tijeku Drugoga svjetskograta, a napose nakon rata ìvjela u vrlo te{kim vre-menima u Hrvatskoj. Sama osnivateljica MaricaStankovi} bila je u komunisti~kom reìmuosu|ena na pet godina logora, a jo{ nekoliko ~lani-ca pro{lo je tako|er sli~nu sudbinu.

Crkva je godine 1947. izdala prvi dokument o se-kularnim institutima "Provida Mater Ecclesia" i1949. Motu proprio "Primo feliciter", prema koji-ma su svi instituti pa tako i Suradnice Krista Kraljauskladili svoja Pravila s propisima Crkve. Zagre-ba~ki je biskup dr. Salis-Seevis godine 1953. ka-nonski uspostavio Svjetovnu ustanovu SuradnicaKrista Kralja.

Drugi je vatikanski sabor malo rekao o sekular-nim institutima, ali je {iroko afirmirao va`nost lai-ka u Crkvi i potrebu lai~koga svjedo~enja za Kristau svijetu.

No, {to su svjetovne ustanove i kakva je original-na zna~ajka zvanja osobe Bogu posve}ene u svije-tu?

U samom nazivu poziva sadràn je i odgovor.@ivjeti ìvotom Bogu posve}enim u svijetu, za svi-jet, to je, moè se kazati, trajno nadahnu}e DuhaSvetoga u Crkvi, a posebno se iskristaliziralo kaozvanje u 20. stolje}u. Osobe koje u sebi osjete po-ziv na vlastito posve}enje Bogu, a èle da im utome pomogne Crkva, zajednica, pristupaju tak-vom institutu. Njihov je ideal biti Krist me|u svo-jim najbliìma, na radnomu mjestu, u slobodnovrijeme, uvijek. Njihov je apostolat trajno svje-do~enje vrijednosti ~ovjeka danas i uvijek, rad narekristijanizaciji i pojedinaca i ustanova, ~itavogadru{tvenog i politi~kog ìvota.

^lanice svjetovnog instituta Suradnice KristaKralja ne ìve u zajedni~koj ku}i, ne nose odoru,nemaju odre|eni slu`beni apostolski rad. Napro-tiv, posijane kao kvasac u tijesto lai~kog ìvotatamo gdje ìve i rade, samo svjedo~e evan|eoskeistine svojim radom i ìvotom. Zvanja su im vrloraznolika: od lije~nica, profesorica, medicinskihsestara, inènjerki, kemi~arki, do djelatnica u ad-ministraciji, u poljodjelstvu i u ku}nim poslovima.A, kad se pokazala potreba pomo}i na{im radnici-ma na privremenu radu, po{lo je nekoliko suradni-ca {irom Europe da rade za njih. Danas, osim uHrvatskoj, jo{ djeluju u nekim europskim zemlja-

ma. Nekolicina njih proìvjela je i izbjegli~ku sud-binu ovoga domovinskog rata.

^lanica prolazi duù i vrlo ozbiljnu duhovnu istru~nu pripravu, zatim polaè tri evan|eoska zav-jeta, dalje u tijeku ìvota ima stalan kontakt sa sre-di{njicom, a sve u skladu i prema mogu}nostimanjezina lai~kog i profesionalnog ìvota. Svakamora imati zvanje i radno mjesto. Praksa je poka-zala da je stanovita diskrecija (ali ne konspiracija)vrlo korisna za ovakav na~in ìvota. Kao {to se kva-sac ne vidi u tijestu, a proìma ga i mijenja odbra{na u kruh, tako i suradnica djeluje neupadno.Zna~ajka svake pojedine ~lanice jest dubok molit-veni ìvot, velika samoodgovornost, ozbiljna iz-gradnja, neprestano prou~avanje i teologije, i psi-hologije i sociologije te usavr{avanje u vlastituradu sve u svrhu {to prihvatljivijeg i istinitijeg svje-do~enja Krista u svojoj ìvotnoj sredini. Bezvanjskih oznaka, suradnica svojom osobno{}u ite`njom za savr{eno{}u treba ljudima biti upitnik iodgovor: kakav ~ovjek ~ovjeku treba biti danas?Kao Krist: sol, svjetlo, kvasac! Sve je podre|enoovom pitanju i ovom odgovoru - biti posve}enisvjetovnjak.

***

Marica Stankovi}o poslanju suradnice

"Kao {to je Krist u tri godine javnog ìvota bio uvrtlogu javnosti, ali ujedno obiljeèn pe~atom po-svete koju mu je dao Otac, tako i suradnica prolazisvuda i daje se svima. Ona je posve}ena po svojimzavjetima, ali nezarobljena od svijeta.

Zato je taj ìvot teì od ostalih. Jer suradnica jesama, bez za{tite uniforme i poglavara, izgubljenau raskr{}anjenoj masi, koja je ~esto antireligiozna,ateisti~ka. Tu masu, bar one najbliè, ona moraprepora|ati u Kristu, biti u njoj kvasac novoga,kr{}anskoga ìvota, a to je vrlo teàk zadatak.

Suradnica mora biti u srcu slobodna, spremnana mu~eni{tvo za svoja na~ela. Ujedno mora bitikatoli~ki potpuno izgra|ena i ujedno biti apostol.Apostol koji }e dizati oslabljene, ja~ati malaksale,buditi zaspale na putu vjere, unositi Boga u du{ekoje su ga zaboravile, otpale od Njega ili se ~akbore protiv Njega." (Marica Stankovi}: KomentarPravila Suradnica Krista Kralja, str. 47-48.)

Adresa sredi{nje ku}e Suradnica Krista Kralja:10000 ZAGREB, Ksaverska cesta 10 b.

Tel. 01/4673-777

(Ovaj ~lanak prenijeli smo iz GlasnikaSrca Isusova i Marijina, br. 11, 1997.)



PASTIRSKO PISMO BANJALU^KOG BISKUPAMsgr. FRANJE KOMARICE O IVANU MERZU

ôvjek poslan od Bogakojemu bija{e ime Ivan

Banjalu~ki biskup Franjo Komarica uputio je 16. studenoga 2000. sve}enicima, redovni-cima, redovnicama i puku Bo`jem Banjalu~ke biskupije pastirsko pismo naslovljeno:

“U SUSRET PROGLA[ENJU BLA@ENIM SLUGE BO@JEGA IVANAMERZA: POTICAJ NA INTENZIVNIJE UPOZNAVANJE IVANOVE OSOBE

I DJELA I MOLITVENA AKCIJA BANJALU^KE BISKUPIJE.”

Radostan razlog obra}anjavjernicima: Ivan Merz

“Pojavi se ~ovjek poslan od Bogakojemu bija{e ime Ivan”. (Iv. 1.6)

Draga bra}o i sestre! Nakon ne-rijetkih, tu`nih i dramati~nih pri-goda pro{lih godina uàsnog ratai tjeskobnog pora}a u kojima sambio prisiljen obra}ati vam se, ovajput, Bogu hvala, razlog mogaobra}anja je radostan. [to bi tobilo, mo`da se i sami pitate?Odgovor vam dajem odmah:

Pribliàva se dan, najradosnijiotkako postoji Katoli~ka crkva napodru~ju na{e biskupije, i zacijelojedan od najradosnijih za Crkvu uhrvatskom narodu, kada }e Pe-trov nasljednik podi}i na ~ast oltara na{eg su-gra|anina i ~lana na{e biskupijske zajednice, slu-gu Bo`jega dr. Ivana Merza.

Biskupi BiH-a pozivaju vjernike zamolitvu za beatifikaciju I.Merza

Svjesni svoje pastirske uloge u promicanjuovog, jednog od najsvjetlijih likova Katoli~kecrkve u na{oj domovini, ~lanovi Biskupske Kon-ferencije Bosne i Hercegovine, na svom zadnjemzasjedanju od 23. do 25. listopada o. g., upravo uIvanovom rodnom gradu Banjoj Luci, izjavili suna{oj katoli~koj javnosti i ovo:

“Biskupi pozivaju sve ~lanovesvojih biskupijskih zajednica dana zajedni~kim vjerskim skupovi-ma i u svojim obiteljima posebnomole za {to skorije progla{enjeblaènim sluge Bo`jega dr. IvanaMerza”.

Ako se ikoja biskupijska zajed-nica u na{oj domovini, ili izvannje, treba okupiti na molitvu zah-valjivanja i pro{nje TrojedinomBogu da {to skorije proslavi predcijelom Kristovom Crkvom svogavjernog slugu Ivana Merza, Ban-jalu~anina, to je upravo na{a,banjalu~ka, biskupijska zajedni-ca. Mi to doista trebamo ~initi, ato i ho}emo! Za{to? Evo za{to!

Ivan - vjerni Kristov u~enik ostvario

poziv na svetostU ovoj jubilarnoj 2000. godini utjelovljenja

Sina Bo`jega Isusa Krista, du`nost nam je posvi-jestiti sebi Kristove rije~i i djela. Od svih Isusovihrije~i posebno su zna~ajne one iz njegovog Govo-ra na gori, koji On zavr{ava sna`nim pozivom svimgeneracijama svojih sljedbenika sve do sudnjegdana:”Budite savr{eni kao {to je savr{en va{ nebeskiOtac”. (Mt.5, 48).

Iako ove rije~i utjelovljene Bo`je Istine odjeku-ju i danas ovom na{om, gre{nom, suznom doli-nom, veliko je pitanje koliko ih ljudi priznaje i

Banjalu~ki biskup FranjoKomarica

Banjalu~ka biskupija za beatifikaciju I.Merza


uvaàva kao glavno, vrhovno, pravilo svoga ìvo-ta! Za jednoga na{eg susjeda, koji je bio “na{egore list”, za ro|enog Banjalu~anina, dr. IvanaMerza, moèmo s pravom i ponosom re}i: on jebio uistinu vjerni Kristov u~enik! On je ove Isuso-ve rije~i zacijelo mnogo puta u crkvi, na sv. misislu{ao, iz Svetog pisma ih ~itao, o njima raz-mi{ljao i cijelim svojim mladena~kim bi}em usvo-jio!

Mnogi se nadahnjivali na njegovomsveta~kom liku

O ovom divnom i plemenitom ~ovjeku, katoli-ku, istinskom bogoljupcu i ~ovjekoljupcu, osvje-do~enom apostolu Krista i njegove Crkve, napisa-ne su ve} tisu}e i tisu}e stranica, i to ne samo nahrvatskom jeziku, nego i na mnogim drugim jezi-cima.

Tisu}e i desetine tisu}a, ne samo mladih, nego istarijih, osvjedo~enih katoli~kih laika, sve}enika iredovnika, na{le su u proteklim desetlje}ima, unjegovom sveta~kom liku uzor za vlastiti ìvot, zasvoje kr{}ansko pona{anje i djelovanje. Ogodi{njicama njegove smrti, tijekom proteklih go-dina, odràne su mnoge, zanosne propovijedina{ih biskupa i sve}enika u brojnim crkvama, pa iu na{oj katedrali. A i sam Kristov namjesnik nazemlji, sada{nji papa Ivan Pavao II, u mnogim jezgodama pozivao, napose na{u mlade`, da seugleda i “slijedi stope sluge Bo`jega Ivana Merza,tog velikog katoli~kog laika, velikog apostola hrvat-ske mladeì.... vjernog Svetoj Crkvi i odanog Sve-tom Ocu Papi.”

Merz i danas suvremenI meni, va{em biskupu, isti je Papa, znaju}i da

sam biskup rodne Ivanove biskupije, u vi{e navra-ta spominjao Ivana Merza “kao zrela kandidataza oltar” i pitao me "da li Banjalu~ani i ostali vjer-nici Banjalu~ke biskupije dovoljno znaju sluguBo`jeg Ivana Merza i da li mole u svojim potreba-ma njegov zagovor?”

Uistinu, trebamo mi, ~lanovi rodne Ivanove bi-skupije, prvi, ili barem me|u prvima, biti upozna-ti, kako sa ìvotom, tako i s djelom i duhovnomostav{tinom, koja je izvanredno velika i dragocje-na, ovog uzor-katolika, laika, iz na{eg podneblja,na{e biskupije, domovine i naroda! Iako je ìvio uprvoj polovini ovog, 20-og stolje}a (ro|en u Ban-jaluci 16. prosinca 1896., a umro u Zagrebu naglasu svetosti 10. svibnja 1928.), Ivan je i danasitekako suvremen. Za{to? Zbog toga {to je uspio

u svom, relativno kratkom ìvotu (samo 32 godi-ne!), iz svoje, vjerski nezainteresirane, obiteljskesredine, kroz te{ka isku{enja ratnih stradanja naboji{nici, i kasnijeg milosnog susreta sa ìvotnomsnagom Katoli~ke crkve i papinstva, izrasti usna`nog duhovnog vo|u, i na rije~i i na djelu.

Ivan je kao zagreba~ki profesor svakodnevnomolio, vrlo ~esto u crkvi pred Svetohrani{tem. Po-sebno je cijenio sv. misu, kao i svu liturgiju Crkve.Bio je svjestan, odgovoran, katoli~ki la-ik-intelektualac, istinski apostol svoga vremena iìvotnog ambijenta. Zahva}en Bo`jom milo{}u,dobro je shvatio da nema pravog, evan|eoskogapostolata niti izvan Crkve, niti bez Crkve, a jo{manje protiv one Crkve, kojoj je na ~elu nasljed-nik sv. Petra. Ivan je zastupao beskompromisnuodanost crkvenom u~iteljstvu, papi i biskupima inagla{avao potrebu tijesne suradnje izme|usve}enika i laika u Crkvi.

Pobornik pravednog mira me|u ljudimai narodima

Poznat je krasan, izrazito katoli~ki, Ivanov od-govor na pitanje: “Za{to ljubi Katoli~ku crkvu iSvetog Oca?”: ”Zato, jer u njoj vidim jasnu slikupreljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njego-vim savr{enstvima, a u Svetom Ocu Papi pod prili-kama ~ovjeka vidim Boga svoga i Gospoda svog”.Divne su i suvremene njegove rije~i o Crkvi kaonajboljoj u~iteljici: ”Tko je bolja u~iteljica duhov-nog ìvota od sv. Crkve, koja osim svog dvijeti-su}godi{njeg iskustava djeluje pod uplivom samogDuha Svetoga; koje su bolje metode od onih kojeona sama nau~ava? Pokucajmo, dakle, smjerno nanjena vrata i zamolimo je da nam ona bude u~itelji-com u na{em duhovnom ìvotu...“

Kao dosljedni promicatelj slu`bene naukeCrkve i enciklika tada{njeg poratnog pape PijaXI., Ivan Merz je na ovim na{im stranamaodlu~no branio temeljne ljudske vrijednosti kao{to su: po{tivanje dostojanstva svake ljudske oso-be, sloboda savjesti, sloboda vjere i obrana eti~kihna~ela op}enito. On nije promatrao ìvot i ljudeni u kakvim unaprijed zacrtanim okvirima i kalu-pima, niti ih je dijelio prema unaprijedodre|enim uskogrudnim mjerilima. U svakom~ovjeku je gledao brata za kojega je Isus Krist nakriù dao svoj ìvot. Zato je i mogao biti veliki po-bornik pravednog mira me|u ljudima i narodima,i odlu~ni borac protiv nepravde, mr`nje i rata,protiv svakog poniàvanja ~ovjeka, protiv manjkaljubavi me|u ljudima, a posebno onima koji se



di~e Kristovim imenom, tj. me|u kr{}anima. Stakvim svojim duboko evan|eoskim stavovima idanas je za nas veoma aktualan i poticajan!

U svom dragocjenom “Dnevniku”, iz kojeg sezrcali izvanredna plemenitost njegove du{e i nje-gove temeljite opredijeljenosti za suradnju s Bo-gom, napisao je i ove zna~ajne rije~i: ”Nova gene-racija mora biti zdrava, vesela i lijepa, ono {to jeru`no posljedica je grijeha; zato se treba ~ovjek svla-davati i volju ja~ati; Boga nikada ne zaboraviti.Teìti neprestano za sjedinjenjem s Bogom”.

Najdi~niji katolik Banjalu~ke biskupijePoznata nam je istina: kakav ìvot takva i smrt!

Ivanu Merzu Bog je udijelio obilje svoje milosti, aon je s njom izvrsno sura|ivao. Zato je bio sretan,unato~ velikim patnjama, koje je morao podnosi-ti, posebno u te{koj bolesti. U svojoj oporucisaèo je svoj ìvot i izrekao ~vrsto pouzdanje usretnu, blaènu vje~nost. Evo tih rije~i: ”Umro umiru katoli~ke vjere. @ivot mi je bio Krist, a smrt do-bitak. O~ekujem milosr|e Gospodinovo i nepodi-jeljeno potpuno vje~no posredovanje Presvetog SrcaIsusova. I(van) M(erz) sretan u blaènstvu i miru.Du{a }e moja posti}i cilj za koji je stvorena. U Go-spodinu Bogu!”

Sluga Bo`ji i kandidat za oltar, najdi~niji kato-lik Banjalu~ke biskupije, svojim nas uspjelimìvotnim primjerom doista poti~e da i mi idemonjegovim stopama i {to vjernije nasljedujemo Kri-sta. To vrijedi za sve vjernike, napose za ~lanovena{ih ùpnih pastoralnih vije}a, od kojih seo~ekuje da budu uzorni kr{}anski laici, ali i zana{u mlade`, sve}enike, redovnike, redovnice,

kao i za va{eg biskupa! Bog nam je dao ovog div-nog brata Ivana da ga {to bolje upoznamo, uzme-mo za uzor i da se utje~emo njegovom zagovorupred Bogom, u duhovnim i tjelesnim potrebama!

Zahvalnost Merzu za pomo} u ratnimstradanjima

U nedavnim ratnim stradanjima mnogi su se odnas utekli sluzi Bo`jem Ivanu Merzu za pomo} iza{titu, i osjetili je. Osobno sam na po~etku ratapreporu~io cijelu biskupiju njegovu zagovoru da

nam pomogne kako bismo “zlo i neprav-du radije podnosili, nego ju drugima na-nosili”. Stoga mu i kao biskupijska zajed-nica dugujemo neizmjernu zahvalnost.Pozivam vas da molimo Boga, zajedno ipojedina~no, da ga On {to skorije prosla-vi ~a{}u oltara, na slavu svoju i na duhov-nu korist mnoge na{e bra}e i sestara!

Poziv na molitvu svakog 10. umjesecu

Ujedno odre|ujem da se u svakoj na{ojùpi na datum njegove blaène smrti, tj.svakog desetog u mjesecu, vjernici okupena bogoslu`je. Neka se odrì prigodnahomilija o Ivanovom kreposnom ìvotu!Bra}i sve}enicima stavljam u zadatak dadodatno upoznaju ~lanove ùpnih pasto-

ralnih vije}a, kao i mlade u svojim ùpama s Iva-novim apostolskim djelovanjem i kreposnim ìvo-tom. Po zavr{etku jubilarne godine (6. sije~nja2001.) neka se svaki put na kraju sv. mise s pukommoli predloèna molitva: “Svemogu}i vje~niBoè ...” na nakanu “da sluga Bo`ji Ivan Merzbude {to skorije progla{en blaènim”. Tu istumolitvu preporu~ujem da se {to ~e{}e moli i una{im katoli~kim obiteljima, zajedno i pojedi-na~no. Milosti i usli{anja, u svojim duhovnim ilitjelesnim potrebama, postignuta zagovorom slu-ge Bo`jega Ivana Merza neka se jave mjesnomùpniku ili u Biskupski ordinarijat u Banjoj Luci.

Ujedinjen s Vama u radosnoj nadi skora{njegprogla{enja blaènim prvog katolika ro|ena una{oj biskupiji, sluge Bo`jega Ivana Merza, na sveVas zazivam obilje blagoslova Trojedinog Bogapo zagovoru Presvete Djevice Marije i Kristovogvjernog sluge Ivana.

Va{ biskup + Franjo

Banjalu~ki biskup Franjo Komarica



Molitvena akcija u Banjalu~koj biskupijiza beatifikaciju sluge Bo`jeg Ivana Merza

Krajem 2000. godine banjolu~ki je biskupmons. dr. Franjo Komarica pokrenuo novu mo-litvenu akciju u na{oj biskupiji za progla{enjeblaènim sluge Bo`jeg Ivana Merza. 16. stude-nog 2000. uputio je posebno pastoralno pismosvim “sve}enicima, redovnicima, redovnicama ipuku Bo`jem Banjalu~ke biskupije”, koje je ~ita-no po svim crkvama 19. studenoga. U njemu jepozvao sve vjernike svoje biskupije u kojoj seIvan rodio da se intenzivno uklju~e u molitvenuakciju kako bi Ivan bio {to prije progla{enblaènim. Na to su tako|er i zajedni~ki pozvali isvi biskupi Bosne i Hercegovine sa svoje sjedni-ce odràne upravo u Banjoj Luci od 23. do 25. li-stopada 2000.

U pismu biskup Komarica podsje}a da je napo~etku Domovinskog rata preporu~io svoju bi-skupiju Ivanovu zagovoru, pa da mu dugujemoveliku zahvalnost {to nas nije posve nestalo sovih prostora.

Zatim je odredio da se od po~etka 2001. godi-ne uvede poseban dan molitve za beatifikacijuIvana Merza. Najprikladniji je dan deseti u mje-secu, jer je to datum Ivanove blaène smrti.Toga dana treba vjernike pozvati na {to brojnijesudjelovanje u sv. misi, dràti homilije u kojimavalja govoriti o Ivanovu kreposnom ìvotu, dabismo ga tako {to bolje upoznali. Posebno su

apostrofirani ~lanovi @upnih pastoralnih vije}ai mlade`, jer im je Ivan kao vjeran katoli~ki laik iodgojitelj mladih najbliì.

Ujedno je biskup odredio da se po zavr{etkujubilarne godine, kada smo svakodnevno uz mi-sna slavlja molili Papinu molitvu Jubilarne godi-ne, nakon svake sv. mise moli molitva za pro-gla{enje blaènim sluge Bo`jeg Ivana Merza,koja je otisnuta i na njegovim sli~icama koje surazdijeljene vjernicima, a preporu~eno im je datu molitvu ~esto mole u obiteljima, te da se usvojim potrebama utje~u Ivanu i njegovu zago-voru.

@upnici provode ove biskupove naputke, te seova molitvena akcija polako ustaljuje. U tomeposebno prednja~i Ivanova rodna ùpa PohodaBl. Dj. Marije u Banjoj Luci, pogotovo jer }e ka-tedrala uskoro biti privremeno zatvorena zbognjezina dovr{enja.

Pozivamo stoga sve hrvatske vjernike da seujedinimo u zajedni~koj molitvi na ovu velikunakanu, te da ujedinjeni “u radosnoj nadi sko-ra{njeg progla{enja blaènim pravog katolikaro|ena u na{oj biskupiji”, kako biskup zavr{avasvoju poruku, uskoro do~ekamo taj radosnidan.

Anto Orlovac, gen. vikar

IVANU MERZU – BANJALUÂNINUBanja Luko, grade, Bog te pohodioU tebi se uzor Ivan Merz rodio,Darom Bo`jim njega gleda{e izblizaI u sred Zagreba, Be~a i Pariza!

O, Ivane, k tebi uzdièmo ruke,Pred Bogom se sjeti svoje Banja Luke!

Milost Bo`ja vazda sa njime je bilaStoga prete~a posta kasnijeg Koncila,Sveta misa, pri~est, dava{e mu snaguS kojom se je lak{e odupir'o vragu!

Sve}enik ne bje{e, niti biskup posta,Ve} cijelog ìvota uzor laik osta,[to pronese vjeru radosnu i ~istuJer je htio ostat' trajno vjeran Kristu!

[to je Ivan mog'o, to i drugi moguK'o vjernici ìvjet' i svidjet' se Bogu.Da u~vrsti vjeru i ublaì boliTo Ivane za nas, kod Boga izmoli!

Stihovi: Anto Orlovac

Glazba: Miroslav Miro Hri~ek



DANIVANA MERZA

10. svibnja 2000.

U Bazilici Srca Isusovau Zagrebu koncelebrira-nu sv. Misu predvodio jeapostolski nuncij GiulioEinaudi. Prva bron~anabista Ivana Merza, kojuje izradio M.Mikulin,bila je za tu prigoduizloèna kraj oltara.

Mlade` Euharistijskog Pokreta – MEP koja od1997. g. djeluje u Hrvatskoj kao dio velikog Me|una-rodnog Euharistijskog Pokreta slijedi u svome djelo-vanju uzor kr{}anskog ìvota sluge Bo`jega IvanaMerza, napose {to se ti~e euharistijskog ìvota. U Ju-bilarnoj godini 2000. imali su brojne aktivnosti o~emu govore sljede}e stranice. Vrhunac aktivnostibilo je njihovo sudjelovanje na me|unarodnomhodo~a{}u Horizon 2000. i na XV. Svjetskom danumladih u Rimu kada su se priklju~ili mno{tvu od dvamilijuna mladih iz cijeloga svijeta koji su do{li s Pa-pom proslaviti Jubilarnu godinu. NA SLICI: stotinetisu}a mladih idu prema Bazilici sv. Petra da pro|ukroz Sveta Vrata u Jubilarnoj godini.

Duhovnost Ivana Merza

I ove godine na blagdan Bezgre{nog Za~e}a Blaène DjeviceMarije 8. XII. 2000. velika skupina ~lanova MEP-a poloìla

je obe}anje ~isto}e pod za{titom Gospe.

Drago Movrin iz Osijeka ima ~lansku iskaznicu broj 1 odMep-a. Kao trajni invalid prikazuje svoju invalidnost Bogu na

razne nakane, tako|er i na nakane Apostolata molitve i zaMep. Uz Dragu je njegova majka koja ga svakodnevno dvori.

Mepovci ga redovito posje}uju, a koji puta ga i dovezu uinvalidskim kolicima na va`nije susrete i sve~anosti Mep-a.

30.lipnja 2000. - Blagdan Srca Isusova u Sveti{tu SrcaIsusova u Osijeku. Posveta ~lanova MEP-a i ZK@-a SrcuIsusovu na 100. obljetnicu posvete hrvatske mladeì Srcu

Isusovu 1900. godine kada se 160.000 hrvatskih mladi}a idjevojaka posvetilo Kristovom Srcu. Sve~anom ~inu posvete

prethodilo je klanjanje pred presvetim sakramentom.

Hodo~a{}e ~lanova MEP-a u Aljma{ na po~etku radnegodine za Malu Gospu 8. rujna 2000.

Po~etak radne godine MEP-a obiljeèn je zajedni~komEuharistijom u velikoj dvorani Sveti{ta Srca u Osijeku,

26. rujna 2000.

28.X.2000. u osje~kom Sveti{tu Srca Isusova odrào sejednodnevni susret mladih MEP-a iz Subotice i Osijeka.

Suboti~ki mepovci do{li su u posjet svojoj bra}i i sestrama uOsijek. Susret je bio radostan i veseo, najprije kod

zajedni~kog euharistijskog stola, a poslije ru~ka prijateljskodruènje nastavilo se u velikoj dvorani Sveti{ta uz dru{tvene

igre i pjesmu.

^lanovi osje~kogMEP-a

sudjelovali su naeuharistijskom

kongresu\akova~ke

biskupije koji seodràvao u

Osijeku20. svibnja 2000.Na slici: u svojimbijelim odorama

i sa svojimzastavama

mepovci iduulicama grada

premakongresnomokupljali{tu.

Zavr{etak radnegodine, lipanj

2000., najmla|i~lanovi osje~kog

MEP-a obiljeìli suzajedni~kim

izletom u poznatoslavonsko izleti{te

Emaus.

Mlade`MEP-a izSubotice

predstavilase na

jubilarnomslavlju

katoli~kihpokreta i

udruga 10.lipnja 2000.u suboti~koj

katedrali

Jubilarna godina 2000. bila je obiljeèna odràvanjemEuharistijskih kongresa po svim biskupijama katoli~koga

svijeta, tako|er i u Crkvi u Hrvata. Na njima su sudjelovali i~lanovi MEP-a. Na slici: znak Me|unarodnog

Euharistijskog kongresa odrànog u Rimuu lipnju Jubilarne 2000. godine.

150 mladih iz Hrvatske u organizaciji MEP-a sudjelovali suu kolovozu 2000. na Svjetskom danu mladih u Rimu. Premaprogramu jednu katehezu odrào im je zagreba~ki nadbiskup

msgr. Josip Bozani} s kojim su se zajedni~ki fotografirali.

Sve~ano polaganje obe}anja novih ~lanova Mep-a u Sveti{tuSrca Isusova u Osijeku, na Svije}nicu, 2. velja~e. 2000.


Duhovnost Ivana Merza

Prije odràvanja Svjetskog dana mladih isusovci iz europskih zemalja or-ganizirali su me|unarodno ignacijansko hodo~a{}e za 2.500 mladih iz raznihzemalja pod nazivom HORIZON 2000. I{lo se je pje{ice s raznih strana Italijedo Rima kamo se stiglo na po~etak Svjetskog dana mladih. Sudjelovanje mla-dih iz Hrvatske na Horizonu organizirao je hrvatski MEP a pridruìli su imse mladi iz Zajednice kr{}anskog ìvota, ZK@ te studenti sa Filozofskog Fa-kulteta DI iz Zagreba i Osijeka. Na slikama detalji sa Horizona.

Pje{ice odAquileje (krajTrsta) prema

Rimu krozItaliju putom

starihhrvatskih

hodo~asnika.

Svi sudionici Horizona njih 2.500 okupili su se podolasku u Rim u EUR-u pred biv{om naslovnom

crkvom Kardinala Franje [epera.

Mladi Hrvatisudionici

Horizona ususretu s

KardinalomVinkomPulji}em

nakonkateheze ujednoj odrimskihcrkava.

Hrvatski Jubilarni kri`mladih koji je pratiohodo~a{}e Horizona

dominirao je na po~etnomslavlju u Rimu u crkvi sv.

Ignacija

Za vrijemeHorizona

sklapala su sebrojna

me|unarodnaprijateljstva. Naslici hrvatske i

indijskedjevojke sveobu~ene u

indijske sarije.

Sveta misa sluìla se na putu,veoma ~esto u «katedrali prirode»


Dan Ivana Merza

10. svibnja 2000.

PROSLAVA DANA IVANA MERZABanja Luka

Dan Ivana Merza, 10. svibnja - 72.obljetnica nje-gove smrti - sve~ano je proslavljen u Banja Luci. Ubanjalu~koj ùpnoj crkvi, u kojoj je Ivan Merzkr{ten, sve~ano euharistijsko slavlje u 11 sati prijepodne predvodio je na poziv banjalu~kog biskupapostulator kauze Ivana Merza, o. Boìdar Nagy, ukoncelebraciji s deset sve}enika banjalu~koga de-kanata. Kod sv. mise pjevao je banjalu~ki crkvenizbor pod ravnanjem Miroslava Mire Hri~aka.

Tom je prigodom i prvi puta bila izvedena pjesmakoju je glazbenik M. Hri~ak komponirao u ~astIvana Merza za koju je napisao i rije~i; pjesma nosinaslov "Du{a Ivana Merza ku{a milost Tvoju,Boè." U svojoj propovijedi postulator je posebnoistaknuo Merzovu veliku pobo`nost Srcu Isusovu,povezuju}i je sa stogodi{njicom posvete hrvatskemladeì Srcu Isusovu iz 1900.godine. Za ovu pro-slavu Dana Ivana Merza banjalu~ki vjernici pri-premali su se posebnom devetnicom. Posljednjegdana devetnice predpremijerno je u dvorani Bi-skupskog ordinarijata pred velikim brojem Banja-lu~ana prikazan film o Ivanu Merzu, {to ga je zaovu prigodu snimila hrvatska televizija, a koji jedan prije bio predstavljen i u Zagrebu. Film je pri-kazan na Hrvatskoj televiziji u nedjelju 14. svibnja.

ZagrebU Bazilici Srca Isusova u Zagrebu istoga je dana

nave~er u 19 sati sve~ano koncelebrirano euhari-stijsko slavlje u povodu Dana Ivana Merza predvo-

dio apostolski nuncij nadbiskup Giulio Einaudi. Usvojoj je propovijedi msgr. Einaudi istaknuo dvijekarakteristike duhovnosti Ivana Merza: ljubavprema Crkvi i papinstvu, {to je do{lo posebno doizraàja kod Merza za vrijeme proslave jubilarnegodine 1925., kada je i sam Merz hodo~astio zajed-no s orlovima u Rim, {to je i opisao u jednom svo-me ~lanku iz kojega je nuncij naveo najljep{e misli.Kako se nalazimo u godini koja je posve}ena Eu-haristiji, msgr. Einaudi je u nastavku na temeljuMerzovih tekstova istaknuo i tu njegovu posebnuvrlinu, tj. ljubav prema Kristu nazo~nom u Euhari-stiji koju je Merz svakodnevno primao u Bazilici, a{to je bio temelj njegovog duhovnog ìvota i apo-stolskog rada. Za vrijeme sv. mise kraj glavnoga ol-tara bila je izloèna prva bista Ivana Merza koju jeu bronci ovoga prolje}a izradio kipar Mladen Mi-kulin, a koju je nuncij na kraju sv. mise blagoslovio.

SuboticaU suboti~koj ùpi sv. Roka, u srijedu, 10. svib-

nja 2000. na obljetnicu smrti sluge Bo`jega dr. Iva-na Merza, proslavljen je po drugi put njegov dan.U proslavi Dana Ivana Merza sudjelovali su uzodrasle vjernike i ovogodi{nji prvopri~esnici i kriz-manici, te Mlade` Euharistijskog pokreta koja seokuplja u ovoj ùpi. U 18 sati bila je krunica. Kru-nicu su predmolili prvopri~esnici, a mladi izMEP-a su prije svake desetke krunice pro~itali ponekoliko misli Ivana Merza o Mariji, krunici i eu-haristiji. U 18,30 sati bila je sv. misa koju je predvo-dio ùpnik Andrija Ani{i}. On je na po~etku misepozvao okupljenu djecu, mlade i ostale vjernike damole za {to skorije Ivanovo progla{enje blaènim isvetim te da se u svojim potrebama utje~u u njegovzagovor traè}iod Gospodinada po njegovuzagovoru u~ini i~udo. U prigod-noj propovijediùpnik je pri-sutne podsjetiou kratkim crta-ma na ìvotniput i djelo dr.

PostulatorIvana Merzao. B. Nagy,predvodio jesv. misu na

Dan I. Merzau Banja Luci10. V. 2000.

Proslava Dana I. Merza u Subotici


Ivana Merza, a potom je protuma~io Ivanovu opo-ruku isti~u}i potrebu da u ovoj svetoj i jubilarnojgodini svi trebamo porasti u dobroti i svetosti, jersu svi pozvani na svetost; a da je svetost mogu}a ilaicima, o tome divno svjedo~i Sluga Bo`ji dr. IvanMerz. Poslije sv. pri~esti Ana Luka~ je pro~italazahvalu Ivanu Merzu \ur|ice Vitkovi}, a prije

blagoslova Mlade` euharistijskog pokreta je za-jedno sa ùpnikom, kle~e}i pred njegovom slikomkoja je za tu zgodu bila stavljena ispred oltara,predmolila molitvu za njegovo progla{enjeblaènim. Ovom proslavom ùpljani ove ùpe è-ljeli su i ove godine dati svoj doprinos {irenju {to-vanja ovog velikog sina hrvatskog naroda.

Propovijed Papinskog nuncija Msgr. Giulia EINAUDIA na proslaviDana Ivana Merza 10. svibnja 2000. za vrijeme sv. Mise

u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu

MERZ JE SHVATIO BIT JUBILEJASnagom Bo`je milosti ostvariti svetost u svojoj du{i - Misli Ivana Merza mogu

biti program i za na{u svetu Jubilarnu godinu

Draga bra}o i sestre! Sabralo nas je ve~eras uBazilici Srca Isusova sje}anje na velikog ~ovjeka,slugu Bo`jega, doktora Ivana Merza, apostola ka-toli~ke mladeì, koji je prije sedamdeset dvije go-dine zavr{io svoj plodni ovozemaljski ìvot.

Sve vas toplo od srca pozdravljam i izraàvamosobitu radost i zadovoljstvo {to mogu ve~eras za-jedno s vama moliti u istoj crkvi u kojoj je dnevnomolio i sudjelovao u svetoj misi blage uspomenedoktor Ivan Merz. Na osobit na~in pozdravljamsve ~lanove Velikog kriàrskog bratstva, Suradni-ce Krista Kralja, Dru{tvo katoli~kih prosvjetnihdjelatnika i Mlade` Euharistijskog pokreta kojinastoje slijediti njegov primjer i provoditi ìvot ponjegovu uzoru.

Nalazimo se u svetoj jubilarnoj godini i u godiniposve}enoj Euharistiji, pa }emo ve~eras, na temel-ju misli koje je Ivan Merz zapisao o tim dvjema te-mama, i mi razmi{ljati. On je zabiljeìo misli kojesu ga proìmale prigodom proslave Svete godine1925. Opisuje svoju radost "kada su na Badnjakzazvonila zvona svih katoli~kih crkava da svemusvijetu navijeste da je po~ela Sveta godina u kojoj}e Bog izliti bujice svojih boànskih milosti naljudski rod i obnoviti ga u duhu i istini".

Vama, vjernim {tovateljima Ivana Merza, poz-nata je njegova velika ljubav prema Crkvi i SvetomOcu. To se osje}a i u njegovu razmi{ljanju o Svetojgodini. Dopustite mi da ovdje citiram njegoverije~i.

"U duhu gledamo veli~anstvenu crkvu SvetogPetra u ~ijoj sjeni boravi namjesnik Bo`ji, vje~no

vidljivi zemaljski Krist. K tom Pastiru, U~itelju iKralju hrle nebrojeni puci. Svi narodi idu u Vje~niRim, u tu svoju dragu domovinu, da iskaù naklo-nost i vjernost svom Kralju i svom Ocu. Ispovijeda-ju svoju vjeru u Crkvu Katoli~ku, jedinu sveop}uCrkvu, koju je osnovao Krist i koja }e ostati dokonca svijeta. Katolici hrle u Rim da sami sebe po-svete i da tako obnovljeni u svojoj du{i, preporodesvoje obitelji, svoje prijatelje, svoje dru{tvo, svojenarode i dràve. Jer, uzalud }e ~ovje~anstvo teìtiza blagostanjem, mirom i sre}om, ako Kristova lju-bav ne bude gorjela u svim du{ama. A tu unutarnjuvatru ljubavi prema Bogu i bli`njemu katolici }ezadobiti u Rimu, sredi{tu kr{}anstva. Tu }e osjetitida su svi narodi bra}a i sestre u zajedni~koj obiteljii svetoj Crkvi, koje je otac i glava namjesnik Bo`ji,rimski biskup". (I.Merz, U Vje~ni Rim, u: Mladost 3,1925., 65-67)

Draga bra}o i sestre, ove su misli proiza{le izsrca i du{e sluge Bo`jeg Ivana Merza prije sedam-deset pet godina, ali njihova poruka moè biti pro-gram i za na{u svetu jubilarnu godinu u kojoj ìvi-mo. Merz je shvatio bit jubileja: snagom Bo`je mi-losti ostvariti svetost u svojoj du{i, dakle po}i svat-ko od sebe, a onda to prenijeti na obitelj i dru{tvo.Oprostiti svaku uvredu kako bismo mogli osjetitida svi pripadamo jednoj obitelji kojoj je Otac samBog. Ako to uspijemo, ova jubilarna godina za nas}e biti uistinu Sveta godina.

A kako }emo to posti}i? Odgovor je jednosta-van. Ako Euharistijski Isus bude sredi{te na{egdana, na{ih razmi{ljanja i na{eg djelovanja, sigur-

Dan Ivana Merza


no }emo posti}i plodove milosti koje nam nudiSveta godina. Poznato vam je da je Sveti Otac ovujubilarnu godinu posvetio upravo Euharistiji.Time je htio naglasiti Isusovu Euharistijsku prisut-nost me|u nama. U ìvotopisu Ivana Merza stoji

da je dnevno pristupao stolu Euharistije i da je tucrpio snagu za svoj ìvot i svoje bogato djelovanjeposve}eno apostolatu mladeì. Ponovno }u citiratinjegove misli, ovaj puta o Euharistiji. "Ona je na{aprava radost na zemlji; po njoj ve} postajemo dio-nici budu}e nebeske slave. Po svetoj pri~esti una{oj du{i po~inju strujati one vode, koje vode uìvot vje~ni. Sveta pri~est najbrè i najlak{e prepo-ra|a i diè na{ unutarnji ìvot. U svetoj pri~estidu{a postaje sli~na svom boànskom Zaru~niku;granice nutarnjeg savr{enstva kao da nestaju; du{a

postaje dionicom neizmjernosti i vje~nosti".(I.Merz, Unutarnja snaga Kongregacije, u: Katoli~kilist 51, str. 1923., str. 618-619)

Draga bra}o i sestre, pohranimo u svojimdu{ama nadahnu}a koja u nama pobu|uje uspo-mena na slugu Bo`jeg Ivana Merza i molimo Go-spodina danas, na godi{njicu njegove blaènesmrti, da ga nasljedujemo u ìvotu kao svoj kr{}an-ski ideal, a osobito mu nastojmo biti sli~ni u ljubaviprema Crkvi i Kristovu namjesniku. Neka nam ovaobljetnica njegove smrti u jubilarnoj godini bude ipoticaj na molitvu da ga {to prije mognemo ~astitikao blaènika.

Na zavr{etku ove svete mise, kao Papin pred-stavnik, podijelit }u vam Papin apostolski blago-slov i zazvati Bo`ji blagoslov na sve vas da ova sve-ta godina bude svima milosno vrijeme koje }e nasjo{ vi{e pribliìti Bogu. A Marija, Kraljica svibnja,neka svojom maj~inskom ljubavlju bdije nad svimavama. Amen.

* * *

Moja molitva Svemogu}emza Merza

Gospodine Boè, otvori mnoga s(e)rcada upoznaju Tvoga slugu – Ivana Merza.Iako mu ìvotna staza nije bila duga,u malo godina postao je tvoj vjerni sluga.Banjaluko, rodno mjesto Ivana Merza,sve~ano se spremi za progla{enje sveca.Budni budimo,molitve molimo!Boè, otvori du{e vjernicima svimda Ivan Merz postane blaènim.Ivan Merz dao je ljudima mnogo dara,molim Te, Boè,udostoj se proslavit ga ~a{}u oltara.Gospodine, daj da naslijedimo ~vrsto}unjegove vjere,nesebi~nost ljubavi njegove – bez mjere.Da upoznamo pravi smisao apostolske

revnostite se tako pribliìmo idealu kr{}anske

savr{enosti.

Mira Melnik, BiH

Apostolski nuncij Giulio Einaudi propovijeda na sv.misi na Dan Ivana Merza, 10.V.2000. u Bazilici Srca

Isusova u Zagrebu.

Dan Ivana Merza

Ivan Merz govori«Sr` svakog apostolata mora biti borba protiv grijeha. To je glavni okvir u koji ulaze druge

vrste apostolata - ~isto vjerski, prosvjetni, politi~ki, ekonomsko-socijalni. Tko vojuje u redovimaCrkve ima samo jednog neprijatelja – grijeh; sve su ostalo indiferentne stvari kojima se valjasluìti za pobijanje grijeha i promicanje spasa du{a.» (Bilje{ke iz Duhovnih vje`bi, 28.III.1926.)


Merz i katoli~ke organizacije

IVAN MERZ I KATOLI^KEORGANIZACIJE

U posljednje se vrijeme ~e{}e moè ~uti i ~itati u javnosti o povezanosti Ivana Merza s po-jedinim katoli~kim organizacijama i udrugama. Budu}i da tu ima odre|enih nejasno}a,{to sve moè proizvesti zabune kod neupu}enih vjernika i Merzovih {tovatelja, potrebno jestoga jasno iznijeti povijesne ~injenice o toj tematici.

Merz i Hrvatski katoli~ki pokretIvan Merz je veoma rano shvatio vrijednost ka-

toli~kih organizacija i udruga za kr{}anski odgojmladeì i njihovo uvo|enje u apostolsko djelova-nje. Ve} od studentskih dana uklju~io se u Kato-li~ki pokret {to ga je pokrenuo biskup Mahni}, teje studiraju}i u Be~u bio ~lan hrvatskog stu-dentskog katoli~kog dru{tva «Hrvatska» koje jebilo jedno od va`nihdru{tava Katoli~kogPokreta.

Merz prou~avastrane katoli~ke

organizacijeBorave}i na studi-

ju najprije u Be~u,onda u Parizu, Ivanse osim studija po-sebno bavio prou~a-vanjem raznih kato-li~kih udruga i pok-reta za mlade`. Na-pose je to ~inio bora-ve}i u Francuskoj.Svoje zanimanje zaiskustva stranih ka-toli~kih organizacija i udruga nastavio je nakonsvoga povratka u Zagreb. Dovoljno je pogledati ubibliografiju njegovih pisanih radova, napose diopod naslovom «Katoli~ke organizacije», da se vidikoliko je bilo njegovo zanimanje na tom podru~ju,a o ~emu je tim svojim ~lancima obavje{tavaohrvatsku javnost. U Francuskoj mu se najvi{e svid-jela organizacija «Croisade Eucharistique» koja jebila primijenjeni oblik za djecu i mlade` velikogsvjetskog pokreta Apostolata Molitve, osnovanogjo{ 1844. Merzu se posebno svi|ala ta organizacijajer je sna`no promicala duhovni i napose euhari-

stijski ìvot mladih, te je od njih prenio i neke idejeu Hrvatsku.

Merz se uklju~uje u rad katoli~kihorganizacija u domovini

Povratkom sa studija iz Francuske Ivan se od-mah uklju~uje u rad organizirane katoli~ke omla-dine. Tako je ve} u jesen 1922. izabran za predsjed-nika ve} postoje}eg Hrvatskog Katoli~kog Omla-

dinskog Saveza.Me|utim, nig-

dje u Merzovimbilje{kama i spisi-ma ne stoji da jehtio osnivati ne-kakvu novu, svojuorganizaciju. Si-gurno je, me|u-tim, jedno: Merzje èlio osnovatijedan sekularniinstitut da se osi-gura nastavak ra-da u Katoli~kojAkciji. Tu je idejudjelomi~no ostva-rila njegova bliska

suradnica Marica Stankovi} osnovav{i ZajednicuSuradnica Krista Kralja.

Merz i Orlovstvo

Prije nego je Merz stigao u Zagreb 1922.g., uHrvatskoj se me|u katoli~kom mladeì po~eo {iri-ti orlovski pokret koji je do{ao u Hrvatsku iz Slove-nije gdje je ve} bio sna`no razvijen. Mnogi mladibili su u~lanjeni u dvije organizacije: Hrv. katoli~kiomladinski savez i orlovski pokret. Da se izbjegnedvostruko ~lanstvo, a i zbog neslaganja s vodstvomslovenskog o

xv. svjetski dan mladih issn 1330-6251 godina velikog...

Documents