Zlarinska populacija endemske makroalge Fucus virsoides J. AgardhKanjer Lucija1,2, Brglez Emilija1,21Biološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb2Udruga studenata biologije - BIUS, Rooseveltov trg 6, 10000 ZagrebSažetak

Fucus virsoides J.Agardh, hrv. jadranski bračić, smeđa je alga rasprostranjena samo u Jadranskom moru pa je zato naš endem te ugrožena i strogo zaštićena vrsta. Jadranski bračić je eurifotična, euritermna te mikroeurihalina vrsta. Pojavljuje se u mediolioralu, tj. zoni plime i oseke te se pričvršćuje za vrsti supstrat poput vapnenca. Smeđe je boje zbog pigmenta fukosantina. Talus je trodijelan (rizoid, kauloid, filoid), dihotomski razgranjen, kožast te sluzav na dodir, s ostalim vidljivim morfološkim karakteristikama poput aerocista. U sklopu ovog rada, istraživala se pojavnost ove alge, radilo njeno kartiranje te morfometrijska analiza na otoku Zlarinu. Jadranski bračić pronađen je na dvije lokacije. Dobiveni rezultati potvrdili su već dosadašnja znanja o ovoj algi (podloge na kojima se nalazi npr.). Uočeno je da je visina i brojnost i izdanaka manja koje su zabilježenih u proučavanoj literaturi, a neki od razloga su nepovoljno i izloženo stanište, razdoblje u kojem počinje degradacija ove alge ili prisutnost ježinaca koji se hrane algama. Ovaj rad pruža po prvi puta zabilježenu pojavnost jadranskog endema, jadranskog bračića na otoku Zlarinu te pruža temelj za daljnja istraživanja pojavnosti ove vrste te može doprinijeti u daljnjoj zaštiti flore otoka Zlarina.

Ključne riječi: jadranski bračić, makroalga, Zlarin, Jadransko more, kartiranje, morfometrija

Uvod

Fucus virsoides J.Agardh odnosno jadranski bračić (hrv.) ili kako ga još neki zovu jadranski fukus, smeđa je alga koja spada u odjeljak Phaeophyta, red Fucales i rod Fucus (Božić, 2010; Gljušćić, 2016). Na grčkom jeziku, „fucus“, odnosno grč. phykos znači alga ili trava dok se za riječ “virsoides” ne zna podrijetlo. Općenito, rod Fucus rasprostranjen je u morima sjeverne hemisfere, a rasprostranjenost jadranskog bračića, kao što mu i samo ime govori, na području je Jadranskog mora (Božić, 2010; Čelig, 2010). On je eurifotična vrsta (zahtijeva veću količinu svjetla), euritermna vrsta s optimumom pomaknutim prema nižim temperaturama te mikroeurihalina vrsta jer joj odgovaraju staništa gdje ima dotoka slatke vode koja pridonosi smanjenu temperature, saliniteta te donosi više nutrijenata (Gljušćić, 2016).

Rasprostranjenost i ekologija jadranskog bračića

F. virsoides jadranski je endem, ugrožena i zaštićena alga te se smatra glacijalnim reliktom jer je dospio u Jadransko more tokom zadnjeg ledenog maksimuma prije 18 000 do 20 000 godina (Boero, 2008; Božić, 2010). Na istočnoj obali Jadranskog mora areal mu seže na jugu do Boke Kotorske, na zapadnoj talijanskoj obali do Ancone, a najviše se pojavljuje u sjevernom Jadranu. Preferira zaštićenija staništa poput uvala i zaljeva koja nisu na direktnom udaru valova (Gljušćić, 2016; Lindarić, 1949).

Jadranski bračić i njegova naselja pojavljuju se u mediolitoralu, odnosno u zoni plime i oseke (Božić, 2010). Takva se naselja nalaze u ekstremnim ekološkim uvjetima budući da za vrijeme oseke ostane naselje na suhom (Čelig, 2010). Pričvršćuje se za čvrste supstrate, kao što je vapnenac koji mu najviše odgovara zbog njegove grube površine, ali može se pričvrstiti i za lapore koji su malo glatkiji zbog primjese gline pa na takvoj površini malo slabije opstaje. Odgovaraju mu ispodprosječne temperature mora, oko 15℃ (Božić, 2010). Gornja granica vegetacijskog pojasa jadranskom bračića određena je najvišom razinom plime, a donja najnižom razinom oseke te je stoga zona u kojoj raste jasno ograničena u horizontalnom i vertikalnom smjeru (Lindarić, 1949).

Morfologija jadranskog bračića i cilj istraživanja

Uglavnom je smeđe boje, ali varira od svjetlo do tamno smeđe sa zelenom primjesom koja potječe od pigmenta fukoksantina. Najčešće izraste od 7 do 10 cm, ali može biti ponekad i veći od 20 cm (Božić, 2010; Gljušćić, 2016). Što se tiče morfologije, ima trodijelnu građu talusa koji je na dodir „kožast“ – bazalnu ploču (rizoid) kojom se pričvrsti za podlogu, kauloid te se na njega nastavljaju listasti dijelovi filoidi (Božić, 2010). Talus karakterizira dihotomsko razgranjenje te sredinom filoida prolazi centralno rebro koje ide sve do vrha (Gljušćić, 2016). Muški i ženski rasplodni organi nalaze se na jednoj (istoj) jedinki tako da je on jednodomna alga. Na površini jadranskog bračića mogu se uočiti kriptosomi i konceptakuli, pri čemu su kriptosomi prisutni u donjim i starijim dijelovima talusa te predstavljaju organe za asimilaciju otopljenih tvari iz vode, a konceptakuli se nalaze na vršnim segmentima te skuže kao rasplodni organi u čijom su unutašnjosti muški (anteridiji) i ženski (oogoniji) spolni organi. S obzirom na to da živi u zoni plime i oseke, polovicu života zapravo provede izvan vode te je bitno da ne presuši, a u tome mu pomaže sluz. Još jedna uočljiva karakteristika je da ima aerociste – mjehuriće ispunjene plinom koji onda talusu omogućavaju da u vodi bude u uspravnom položaju (što povećava površinu za fotosintezu) (Božić, 2010).

Slika 1. Prikaz naselja alge Fucus virsoides (a), detaljniji prikaz s jasno vidljivim aerocistama (b).

Iako se donedavno smatralo da je indikator čiste vode i odsutnosti ljudskog učinka na okoliš, pokazano je da jadranski bračić donekle podnosi određeni stupanj onečišćenja i eutrofikacije (Gljušćić, 2016). U nekim slučajevima, kao što je gradnja molova, primarno nepovoljno stanište može se pretvoriti u novo stanište za tu vrstu. Jadranski bračić je i potencijalni bioindikator s obzirom da ne nastanjuje vode opterećene organskom tvari, ali na tom području potrebna su daljnja istraživanja koja su prilično dugotrajna. (Božić, 2010).

Primarni cilj sekcije je istražiti i kartirati pojavnost alge F. virsoides duž obale otoka Zlarina. Sekundarni cilj je odrediti brojnost i napraviti morfometriju vrste na lokalitetima gdje se pojavljuje F. virsoides. Istraživanje ove vrste nije provedeno na otoku Zlarinu te će stoga doprinijeti poznavanju rasprostranjenosti i zdravlja populacija ove strogo zaštićene endemske vrste u Jadranu.

Materijali i metode

Istraživanje smo proveli u sklopu istraživačko-edukacijskog projekta “Insula Auri 2019” koji je organizirala Udruga studenata biologije - BIUS. Teren se odvijao u svibnju 2019. godine na otoku Zlarinu (Šibensko-kninska županija). Pregledana je cjelokupna obala otoka u potrazi za algom F. virsoides. Dio oko zlarinske luke je pregledan s obale, a ostatak obale je pregledan s broda zbog nepristupačnog teren. Karta istraživanog područja prikazana je na slici 2.

Slika 2. Karta istraživanog područja. Crvenim točkama su označene lokacije L1 i L2 na kojima su pronađena naselja alge F. virsoides. Na lijevom prikazu (A) je bijelim pravokutnikom označen dio karte koji je uvećan i prikazan na desnom prikazu (B). Karta je preuzeta s Google Maps stranice i prilagođena u programu Inkscape.

Na lokacijama na kojima smo našli naselja F. virsoides nedestruktivnom metodom smo izmjerili veličinu naselja i visinu svakog izdanaka te smo procijenili pokrovnost alge na površini od 400 cm2 (kvadrat 20x20 cm) što je prikazano na slici 3. Također smo zabilježili i podatke o lokacijama: koordinate, tip staništa i izloženost obale te smo sve fotodokumentirali.

Slika 3. Terenski rad sekcije za alge (a), prikaz postavljanja kvadrata 20x20 cm za procjenu pokrovnosti (b).

Dobivene podatke smo obradili u programima R Studio i Excel kako bi dobili grafičke prikaza i napravili statističke analize, a program Inkscape i Google Maps smo koristili u svrhu izrade geografskih karti.

Rezultati

Algu F. virsoides pronašli smo na dvije bliske lokacije (L1 i L2) unutar zlarinske luke, na koordinatama L1 (N 43.69843, E 15.83225) i L2 ( N 43.6996, E 15.82949). Obje lokacije su nađene na istom tipu staništa, mediolitoralne stijene. Izloženost obale lokacija je poluizložena jer se nalaze na dijelu luke na kojem ipak ima aktivnosti valova. Izgled lokacija bila je kombinacija antropogenih kameno-betonskih molova i prirodne vapnenačke kamene podloge. Naselja F. virsoides bila su samo na prirodnoj podlozi, dok na molovima nije zabilježen rast ove alge.

U tablici 1 prikazana su mjerenja vezana uz svako naselje (površina naselja, broj izdanaka, gustoća izdanaka, pokrovnost u kvadratu 20*20 cm i broj izdanaka u kvadratu 20*20 cm). Na slici 4 i 5 je grafički prikaz duljina izdanaka alge F. virsoides grupiranih po lokacijama i naseljima. U tablici 2 su izračunati parametri deskriptivne statistike duljine izdanaka grupiranih po lokacijama.

Tablica 1. Mjerenja naselja F. virsoides po naseljima i lokacijama.

Lokacija

Šifra naselja

Površina naselja u cm2

Broj izdanaka u naselju

Gustoća izdanaka (broj / površina)

Pokrovnost u kvadratu 20*20cm [%] (procjena)

Broj izdanaka u kvadratu 20*20 cm

L1

L1N1

360

29

0.081

50

26

L1

L1N2

372

12

0.032

30

3

L1 prosjek

366

20.5

0.056

40

14.5

L2

L2N1

32

3

0.093

10

3

L2

L2N2

35

2

0.057

10

2

L2 prosjek

33.5

2.5

0.075

10

2.5

UKUPNO prosjek

199.75

11.5

0.066

25

8.5

Slika 4. Grafički prikaz duljina izdanaka alge F. virsoides grupiranih po lokacijama. Svaka ružičasta točka predstavlja jedan izdanak. Napravljeno u R-u.

Slika 5. Grafički prikaz duljina izdanaka alge F. virsoides grupiranih po naseljima. Svaka ružičasta točka predstavlja jedan izdanak. Napravljeno u R-u.

Tablica 2. Deskriptivna statistika duljine izdanaka za 2 lokacije na kojima je nađena alga F. virsoides na Zlarinu. L1 = lokacija1, L2 = lokacija 2. Izračunato u R-u.

lokacija

minimum

prvi kvartil

medijan

srednja vrijednost

treći kvartil

maksimum

broj mjerenja

stdev

L1

0.5

2.00

5.00

4.750

6.625

9.5

36

2.509

L2

2.0

7.25

8.50

7.333

9.000

9.0

6

2.733

UKUPNO

0.5

2.25

5.25

5.119

7.375

9.5

42

2.668

Rasprava

Lokacije na kojima su pronađene jedinke vrste F. virsoides nalaze se na poluizloženim oblama mediolitoralnih stijena. To odgovara prijašnjim istraživanjima ove vrste (Lindarić, 1949; Gljušćić, 2017; Čelig, 2010), gdje je pronađeno da F. virsoides uvijek preferira čvrstu, ne-antropogenu podlogu na područjima koja nisu pod stalnim razornim utjecajem valova. Naime, osim zlarinske luke, cijela sjeveroistočna i jugozapadna obala otoka je strma, nepristupačna i pod jakim hidrodinamičkim utjecajem valova. Ovakvi uvjeti nisu pogodni za rast F. virsoides što objašnjava zašto niti jedno naselje nije pronađeno na “vanjskoj” obali otoka. Također se može primjetiti da su obje lokacije na zapadnoj obali zlarinske luke, dok na istočnoj obali nije zabilježena ova vrsta. Kao moguće objašnjenje ove pojave nudimo observaciju da je na istočnoj obali luke bila gusta populacija morskih ježinaca koji se hrane makroalgama poput F. virsoides i za sobom ostavljaju goli kamen.

Duljina izdanka varirala je između 0.5 i 9.5 cm, što je niska vrijednost s obzirom na tom da ova vrsta može narasti do visine 22 cm. Visina izdanka najviše ovisi o ekspoziciji obale. Na zaštićenijim obalama rastu više jedinke dok na izloženijim obalama rastu manje jedinke (Lindarić, 1949). Na lokaciji L1 (Slika 4, Tablica 2) našli našli smo prosječno niže jedinke (4.75) u odnosu na lokaciju L2 (7.333). Ali na lokaciji L1 je bila veća brojnost jedinki (36), dok je na lokaciji L2 bilo tek 6 mjerenja. Na slici 5 možemo vidjeti da nema velikih razlika između različitih naselja na istim lokacijama.

Površinu naselja, pokrovnost u kvadratu 20*20 cm i broj izdanak u kvadratu 20*20 cm možemo povezati s brojem jedinki u pojedinom naselju. Broj jedinki u naseljima L1N1 i L1 N2 na lokaciji L1 bio je veći nego u naseljima L2N1 I L2N2 na lokaciji L2. Zbog toga su i sve ranije spomenute izmjerene vrijednosti na L1 veće nego na L2.

Zaključak

Nađena populacija spada među manje po brojnosti i visini izdanaka. Moguće objašnjenje je to što je razdoblju istraživanja (svibanj) već počinje degradacija populacija ove alge koja vrhunac svog životnog ciklusa ima u zimskim mjesecima (Lindarić, 1949). Naše istraživanje pruža prvi nalaz endemske alge jadranski bračić F. virsoides J. Agardh na otoku Zlarinu i doprinosi poznavanju rasprostranjenosti i ekologije ove endemske vrste u Jadranskom moru.

Reference

Boero F., Féral J.P., Azzurro E., Cardin V., Riedel B., Despalatović M., Munda I., Moschella P., Zaouali J., Fonda Umani S., Theocharis A., Wiltshire K., Briand F. (2008): Climate warming and related changes in Mediterranean marine biota. N˚ 35 in CIESM Workshop Monographs, Monaco, 152 str.

Božić B. (2010): Smeđa alga Fucus virsoides J. Agardh kao bioindikator. Sveučilište u Zagrebu, završni rad, 13 str.

Čelig A. (2010): Kartiranje naselja smeđe alge Fucus virsoides J. Agardh u priobalju južne Istre. Sveučilište u Zagrebu, diplomski rad, 50 str.

Gljušćić E. (2016): Rasprostranjenost i ekologija endemske makroalge Fucus virsoides J. Agardh na području Poreča, Funtane i Vrsara. Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, završni rad, 52 str.

Lindarić J. (1949): Studije o jadranskom fukusu. Acta Botanica (12): 7-131 str.

1

1

Zlarinska populacija endemske makroalge

Fucus virsoides

J. Agardh

Kanjer Lucija

1,2

, Brglez Emilija

1,2

1

Biološki odsjek, Prirodoslovno

-

matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu,

Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb

2

Udruga studenata biologije

-

BIUS,

Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb

Sažetak

Fucus virsoides

J.Agardh, hrv. jadranski bračić, smeđa je alga rasprostranjena samo

u Jadranskom moru pa je zato naš en

dem te ugrožena i strogo zaštićena vrsta. Jadranski

bračić je eurifotična, euritermna te mikroeurihalina vrsta. Pojavljuje se u mediolioralu, tj. zoni

plime i oseke te se pričvršćuje za vrsti supstrat poput vapnenca. Smeđe je boje zbog pigmenta

fukosantina

. Talus je trodijelan (rizoid, kauloid, filoid), dihotomski razgranjen, kožast te sluzav

na dodir, s ostalim vidljivim morfološkim karakteristikama poput aerocista. U sklopu ovog rada,

istraživala se pojavnost ove alge, radilo njeno kartiranje te morfometr

ijska analiza na otoku

Zlarinu. Jadranski bračić pronađen je na dvije lokacije. Dobiveni rezultati potvrdili su već

dosadašnja znanja o ovoj algi (podloge na kojima se nalazi npr.). Uočeno je da je visina i

brojnost i izdanaka manja koje su zabilježenih u

proučavanoj literaturi, a neki od razloga su

nepovoljno i izloženo stanište, razdoblje u kojem počinje degradacija ove alge ili prisutnost

ježinaca koji se hrane algama. Ovaj rad pruža po prvi puta zabilježenu pojavnost jadranskog

endema, jadranskog bračić

a na otoku Zlarinu te pruža temelj za daljnja istraživanja pojavnosti

ove vrste te može doprinijeti u daljnjoj zaštiti flore otoka Zlarina.

Ključne riječi:

jadranski bračić, makroalga, Zlarin, Jadransko more

, kartiranje, morfometrija

Uvod

Fucus virsoides

J.Agardh odnosno jadranski bračić (hrv.) ili kako ga još neki zovu

jadranski fukus, sme

đa je alga koja spada u odjeljak

Phaeophyta

, red

Fucales

i rod

Fucus

(Božić, 2010; Gljušćić, 2016). Na grčkom jeziku, „

fucus

“, odnosno grč.

phykos

znači alga ili

trava dok se za riječ “

virsoides

” ne zna podrijetlo. Općenito, rod

Fucus

rasprostranjen je u

morima sjeverne hemisfere, a rasprostranjenost jadranskog bračića, kao što mu i samo ime

govori, na području je Jadranskog mora (Božić, 2010; Čelig, 2010). On je eurifotična vrsta

(zahtijeva veću količinu svjetla), euritermna vrsta s optimumom pomaknutim p

rema nižim

temperaturama te mikroeurihalina vrsta jer joj odgovaraju staništa gdje ima dotoka slatke vode

koja pridonosi smanjenu temperature, saliniteta te donosi više nutrijenata (Gljušćić, 2016).

1

Zlarinska populacija endemske makroalge

Fucus virsoides J. Agardh

Kanjer Lucija

1,2

, Brglez Emilija

1,2

1

Biološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu,

Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb

2

Udruga studenata biologije - BIUS, Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb

Sažetak

Fucus virsoides J.Agardh, hrv. jadranski bračić, smeđa je alga rasprostranjena samo

u Jadranskom moru pa je zato naš endem te ugrožena i strogo zaštićena vrsta. Jadranski

bračić je eurifotična, euritermna te mikroeurihalina vrsta. Pojavljuje se u mediolioralu, tj. zoni

plime i oseke te se pričvršćuje za vrsti supstrat poput vapnenca. Smeđe je boje zbog pigmenta

fukosantina. Talus je trodijelan (rizoid, kauloid, filoid), dihotomski razgranjen, kožast te sluzav

na dodir, s ostalim vidljivim morfološkim karakteristikama poput aerocista. U sklopu ovog rada,

istraživala se pojavnost ove alge, radilo njeno kartiranje te morfometrijska analiza na otoku

Zlarinu. Jadranski bračić pronađen je na dvije lokacije. Dobiveni rezultati potvrdili su već

dosadašnja znanja o ovoj algi (podloge na kojima se nalazi npr.). Uočeno je da je visina i

brojnost i izdanaka manja koje su zabilježenih u proučavanoj literaturi, a neki od razloga su

nepovoljno i izloženo stanište, razdoblje u kojem počinje degradacija ove alge ili prisutnost

ježinaca koji se hrane algama. Ovaj rad pruža po prvi puta zabilježenu pojavnost jadranskog

endema, jadranskog bračića na otoku Zlarinu te pruža temelj za daljnja istraživanja pojavnosti

ove vrste te može doprinijeti u daljnjoj zaštiti flore otoka Zlarina.

Ključne riječi: jadranski bračić, makroalga, Zlarin, Jadransko more, kartiranje, morfometrija

Uvod

Fucus virsoides J.Agardh odnosno jadranski bračić (hrv.) ili kako ga još neki zovu

jadranski fukus, smeđa je alga koja spada u odjeljak Phaeophyta, red Fucales i rod Fucus

(Božić, 2010; Gljušćić, 2016). Na grčkom jeziku, „fucus“, odnosno grč. phykos znači alga ili

trava dok se za riječ “virsoides” ne zna podrijetlo. Općenito, rod Fucus rasprostranjen je u

morima sjeverne hemisfere, a rasprostranjenost jadranskog bračića, kao što mu i samo ime

govori, na području je Jadranskog mora (Božić, 2010; Čelig, 2010). On je eurifotična vrsta

(zahtijeva veću količinu svjetla), euritermna vrsta s optimumom pomaknutim prema nižim

temperaturama te mikroeurihalina vrsta jer joj odgovaraju staništa gdje ima dotoka slatke vode

koja pridonosi smanjenu temperature, saliniteta te donosi više nutrijenata (Gljušćić, 2016).