Domagoj Vidović

Toponimija Makarskoga primorja

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Ulica Republike Austrije 16,

HR-10 000 Zagreb

dvidovic@ihjj.hr

U ovome se radu obrađuje više od 1600 toponimskih različnica u Makarskome primorju. U prvome se dijelu rada iznosi kratak povijesni pregled razvoja naselja. U drugome se dijelu ukratko raščlanjuje postanje temeljnih ojkonima na obrađenome području. Središnji dio rada zauzima motivacijska obradba toponima. U kraćemu se poglavlju autor osvrnuo na moguće toponimijske odraze epidemija kuge. Završno je poglavlje posvećeno jezičnim slojevima koji su se odrazili u mjesnoj toponimiji, od najstarijega predrimskoga, preko supstratnoga dalmatskoga i temeljnoga (i najzastupljenijega) hrvatskoga do adstratnoga mlađega romanskog i turskog sloja.

Ključne riječi: toponimska različnica, jezični sloj, ojkonim, Makarsko primorje, kuga

1. Uvod

Kad sam u zaključku rada Pogled u toponimiju Makarskoga primorja,[footnoteRef:1] u kojemu je obrađeno oko 650 toponimnih različnica, zapisao kako su u njemu dane tek naznake za buduća toponomastička istraživanja Makarskoga primorja i kako bi rad trebao biti poticajem za daljnja istraživanja, nisam ni slutio da ću se nakon nekoliko godina ponovno baviti istom temom. Naime, uz manji je dio toponima prikupljenih terenskim istraživanjem glavnina prikupljena iščitavanjem radova fra Karla Jurišića, Smiljane Šunde i Ante Škrabića. Već nekoliko dana nakon objave spomenutoga rada dobio sam na uvid rad Mihovila Andrijaševića o toponimiji područja od Zaostroga do Ploča, [footnoteRef:2] a nakon skupa Kuga u Makarskoj i Primorju 1815. čitav niz radova iz Makarskoga primorja s bogatom toponomastičkom građom.[footnoteRef:3] [1: Usp. VIDOVIĆ 2012. Onomastikom sam se Makarskoga primorja počeo baviti još 2009. nakon što sam pozvan na znanstveni skup Hrvatski jezik – od politički nepriznatoga jezika (do 1870.) do jednoga od službenih jezika Europske unije koji se održao 20. – 22. svibnja 2010. u Podgori.] [2: Usp. ANDRIJAŠEVIĆ 1999. Na upućivanju i slanju rada zahvaljujem Miši Glaviniću.] [3: Ovom prigodom zahvaljujem Marinku Tomasoviću, ponajprije na radovima (iz kojih sam crpio građu, ali i zahvaljujući kojima sam dobio uvid u položaj zemljopisnih objekata), ali i na nizu zapažaja, usmenih i pismenih podataka, ukratko na nesebičnoj pomoći kakvu se rijetko susreće ne samo unutar znanstvenih krugova. Ujedno zahvaljujem Smiljani Šunde i Maritu Mihovilu Letici te pok. Anti Korljanu na usmenim podatcima.]

U ovome se radu obrađuje toponimija Makarskoga primorja, središnjega dijela dalmatinskoga priobalja, na južnim padinama Biokova, od Dubaca u Brelima do Baćine, koju se katkad drži dijelom Neretvanske krajine iako crkveno i danas pripada Makarskomu dekanatu.[footnoteRef:4] To je područje bilo naseljeno još u pretpovijesti, a Makarska se biskupija spominje na solinskome pokrajinskom crkvenom saboru 533. godine. Na području Makarske biskupije nalazila su se i dva antička grada: Biston i Muccurum. Dolaskom Hrvata Makarsko primorje postaje dijelom Neretvanske kneževine (Paganije), a u X. stoljeću naziva se Maronijom ili Marijanijom (Primorjem) te Krajinom, a njezini stanovnici Morjanima. Konstantin Porfirogenet navodi četiri utvrđena grada u Neretvanskoj kneževini: Mokron, Brela (Berullia), Ostrog (pod imenom Zaostrog naselje se spominje od 1494.) i Lapčanj (pod imenom Gradac naselje se spominje od 1649.).[footnoteRef:5] Tijekom srednjovjekovlja mjesto se makarskoga biskupa ne popunjava, a teritorij Makarske biskupije pripada Hvarskoj (1185. – 1192.), a potom Splitskoj nadbiskupiji (1192. – 1320.) da bi se 1320. Makarska biskupija obnovila. U povijesnim se vrelima do konca XV. st. u Makarskome primorju spominju ojkonimi Bast (1434.; na mjestu antičkoga Bistona), Drvenik (1254. – 1264.) Igrane (1466.), Kotišina (1434.), Makar (1434.), Strnj (živogoški zaselak; 1254. – 1264.), Tučepi (1434.), Zahodi (baćinski zaselak; 1434.) i Živogošće (1254. – 1264.).[footnoteRef:6] Koncem XV. st. čitavim područjem ovladavaju Osmanlije te se u Poimeničnome popisu sandžaka vilajeta Hercegovine spominju Drvenik, Igre (današnje Igrane), Lapčani (današnji Gradac), Makar (riječ je o dvama naseljima), Brehali (današnja Brela), Bast, Komatišine (današnja Kotišina) i Tučepi,[footnoteRef:7], a prvi put se spominju i Dračnica (današnje Drašnice), Podaca i Podgora. Godine 1502. u povijesnim se vrelima ponovno spominje Makarska, a nešto kasnije (1503. – 1524.) i sa Zaostrogom, [footnoteRef:8] godine 1571. spominju Brist i Veliko Brdo, godine 1628. Mala Duba, godine 1674. Bratuš i Promaljena (današnja Promajna), koncem XV. st. Granići (poslije Topići), godine 1724. Baška Voda, godine 1767. Puharići i godine 1792. Krvavica.[footnoteRef:9] Tijekom osmanlijskih doseljavanja veći je dio stanovnika Makarskoga primorja prebjegao na srednjodalmatinske otoke i Pelješac,[footnoteRef:10] ali i u Molize i Istru, a nakon mletačko-osmanlijskih ratova u XVII. i XVIII. st. u Makarsko se primorje doseljavaju prebjezi iz Imotske krajine i zapadne Hercegovine (u Donje primorje) te Vrgorske i Neretvanske krajine te istočne Hercegovine (u Gornje primorje).[footnoteRef:11] U nešto se manjemu opsegu doseljavanje iz tih krajeva nastavilo i do danas. U XX. st. sustavno se u Makarsko primorje doseljava srpsko i u manjoj mjeri bošnjačko stanovništvo, što je donekle izmijenilo narodnosni sastav toga kraja dotada nastanjenoga isključivo Hrvatima. Tijekom Domovinskoga rata doselio se i veći broj Hrvata iz srednje Bosne, dok se prirodno pritjecanje stanovništva iz Hercegovine i Zabiokovlja pojačalo. Dakako da su navedene izvanjezične okolnosti utjecale i utječu na onimiju obrađenoga područja te je, iako je obrađeno područje gusto naseljeno, njegova bogata toponimijska baština ugrožena zbog sve manjega udjela starosjedilačkoga stanovništva. [4: Ime Primorje nekoć je pak obuhvaćalo područje od Rogoznice do ušća rijeke Neretve kod Ploča te stare župe Pasičina u Zabiokovlju; usp. UJDUROVIĆ 2002, 210. Pridjev makarski makrotoponimu je dodan razmjerno nedavno radi lučenja navedenoga područja od ostalih hrvatskih „primorja“. Slično je i s Dubrovačkim primorjem koje se u Dubrovačkoj Republici također nazivalo isključivo Primorjem.] [5: O položajima gradova vidjeti više u TOMASOVIĆ 2009 B. Za spomen Zaostroga 1494. i Gradca godine 1649. vidi: JURIŠIĆ 1970, 103, 106.] [6: Podatci prema: JURIŠIĆ 1970; VIDOVIĆ 2004, 241-296.] [7: ALIČIĆ 1985, 91-95.] [8: S obzirom na činjenicu da se u Poimeničnome popisu sandžaka vilajeta Hercegovina 1475. – 1477. spominju dva Makra, Miroslav UJDUROVIĆ (2002, 205) drži da je jedan od njih današnja Makarska. Makarska se uistinu spominje 1477., iako pojedini autori naziv preslobodno mijenjaju (skraćuju) u Makar. O tome: TOMASOVIĆ 72, bilj. 19, a za Zaostrog: JURIŠIĆ 1970, 95. ] [9: Podatci prema JURIŠIĆ 1970.] [10: Tako je 1672. godine na Brač, Hvar i Vis prebjeglo 1755 stanovnika Makarskoga primorja. Približno ih je polovica prebjegla na Brač, trećina na Hvar i šestina na Vis: UJDUROVIĆ 2002, 39. O razmjerima iseljavanja rječito govori podatak da je u prvoj polovici XV. st. u Makarskome primorju živjelo oko 5000 stanovnika. O migracijama iz Makarskoga primorja na Pelješac nahodimo zapise od XIV. st. Stanovnici Gornjega primorja često su se, naime, selili na obližnji zapadni dio poluotoka.] [11: I dok je doseljavanje stanovništva iz krajeva zapadno od rijeke Neretve razmjerno dobro opisano u literaturi, doseljavanje je u navedeno područje iz istočne Hercegovine poprilična nepoznanica te je razvidno samo na temelju neizravnih podataka. Tako su Bogunovići koji danas nastanjuju Baćinu, a koji se u prošlosti spominju na Visu gdje su se doselili kao izbjeglice pred Osmanlijama, u srednju Dalmaciju najvjerojatnije doselili iz Koteza u Popovu u kojima se 1415. spominje Branko Bogunović: KUKRIKA – VIDOVIĆ 2012, 124. Sličan je put i komiških Mardešića koji su se najvjerojatnije s Drijena preko Gradca u Makarskome primorju doselili na Vis: usp. ŠIMUNOVIĆ 2000, 370; VIDOVIĆ 2009, 209. Iz Popova i Zažablja najvjerojatnije potječu i nositelji prezimena Andrijašević, Benić, Katić, Kužić, Maslarda, Raič, Vrsaljko itd. Također se zna da su pojedini zažapski rodovi (poput Previšića) jesenili sa stokom u Gornjemu primorju.]

Epidemije (pa tako i epidemije kuge) utječu (posredno i izravno) na toponimiju jer često dovode do većih smjena stanovništva. One su se u Makarskome primorju, što će se pokazati u ovome radu, ponajvećma odrazile unutar temeljnoga hrvatskog sloja unutar kojega su razvidne različite faze. Toponimi kao što su Dunaj, Japjanica, Mejaši, Vela meja ili Sumratinje[footnoteRef:12] mogli bi prisnažiti novije pretpostavke da je u predmigracijskome razdoblju Makarsko primorje bilo čakavsko, pogotovo imamo li u vidu da se ta mogućnost posve ne odbacuje ni za zapadne dijelove Imotske krajine.[footnoteRef:13] To je uostalom navijestio još Dalibor Brozović koji je makarskoprimorski dijalekt držao svrstavao među šćakavsko-ikavske dijalekte s čakavskim primjesama.[footnoteRef:14] [12: KURTOVIĆ BUDJA 2008, 11, navodi kako su se čakavske jezične crte izrazitije uščuvale u fonologiji, pa čak i prozodiji, dok je morfologija izrazito štokavska.] [13: Usp. LUKEŽIĆ 2003, 6.] [14: Usp. BROZOVIĆ 1970, 387.]

2. Ojkonimija Makarskoga primorja

U ojkonimiji Makarskoga primorja nahodimo odraze različitih jezičnih slojeva. Najstarijemu predslavenskome sloju pripadaju ojkonimi Bast i Makar. Ojkonim se Bast izvodi od predrimskoga ojkonima Biston, a Makar od Muccurum.[footnoteRef:15] Etničkoga su postanja mlađi ojkonimi Baška Voda (< *bastьska < Bast + voda) i Makarska (< Makarska + *luka ‘luka Makra’), motivirani nazivima susjednih starijih naselja. Ojkonim Brela često se dovodi u svezu s imenom utvrđenoga grada Berullije koji spominje Konstantin Porfirogenet. Navedeni se povijesni ojkonim povezuje i sa suvremenim toponimom Vrulja. Hidronim Brela Petar Skok povezuje pak s nazivom vrelo .[footnoteRef:16] U XV. st. zabilježen je i lik Brehali. [15: Opširnije izvođenje vidjeti u HOLZER 2012, 93, 124-125.] [16: Sk 3, 623.]

U mjesnoj su se ojkonimiji odrazili različiti toponomastički naziv. Hidronimijski ojkonim Zaostrog uvjetovan je položajem naselja podno brda Ostrog (< ostrog ‘utvrda’), a ojkonim Igrane nastao je od oronima Igar (igrani ‘ljudi koji žive oko Igra’).[footnoteRef:17] Oronimski naziv brdo odrazio se u ojkonimu Veliko Brdo. Do XIX. st. češće je potvrđena inačica imena Velo Brdo u kojoj je potvrđen pridjev veli češći u čakavskim govorima. Odrazom je geomorfologije krša ojkonim Podaca (< podce ‘malo polje’). Smještajem su naselja uvjetovani ojkonimi Podgora i Promajna. Ojkonim Podgora uvjetovan je položajem pod gorom (Biokovom). Ojkonim Promajna (zabilježen u povijesnim vrelima i kao Promaljine i Promaljina) Karlo Jurišić[footnoteRef:18] dovodi u svezu s glagolom promaljati ‘postajati vidljivim’ i smatra da je naselje vjerojatno dobilo ime zbog isturenoga položaja naselja, zbog kojega ga Sunčeve zrake rano obasjavaju. Vjerojatnijom se čini mogućnost da se toponim dovede u svezu s apelativom promaha ‘propuh’ (uz zamjenu h > j). Biljnim su nazivima motivirani ojkonimi Brist (< brist[footnoteRef:19] ‘brijest, Ulmus campetris’), Drašnice[footnoteRef:20] (< drača ‘Paliurus spina-christi’) i Drvenik (toponimi koji sadržavaju apelativ drvo kadšto označuju područja obrasla šumom ili travom)[footnoteRef:21]. Ojkonim Kotišina moguće je povezati s rumunjskim apelativom coteţ ‘staja, pastirska koliba’ te je vjerojatno vlaški prežitak. U XV. st. zabilježen je pak lik Komatišina (< komat[footnoteRef:22] ‘komad’) koji bi mogao biti antroponimnoga postanja. Mjesnim je predajama uvjetovan ojkonim Krvavica. Po predaji su se kod Krvavice sukobili dvoji svatovi.[footnoteRef:23] Ojkonim Strnj vjerojatno je antroponimijskoga postanja. Naime, u neubiciranome povijesnome naselju Repac koje se nalazilo u Makarskome primorju spominje se Tulan, sin Strne[footnoteRef:24] te je (i zbog posvojnoga formanta *j) vjerojatno odrazom negdašnjih posjedničkih odnosa.[footnoteRef:25] Velik je udio ojkonima antroponimnoga postanja. Oni su različite starine. U ojkonimu Živogošće okamenjeno je hrvatsko narodno ime Živogost, a u ojkonimu Tučepi staro rodovsko ime nepoznatoga, ali možda albanskoga ili čak ilirskoga postanja.[footnoteRef:26] Mlađi su ojkonimi Puharići (prema istoimenomu prezimenu) i Topići (prema obiteljskomu nadimku nositelja prezimena Granić), a ojkonim Bratuš[footnoteRef:27] vjerojatno je nastao prema istozvučnome osobnom imenu koje bilježimo od XIV. stoljeća[footnoteRef:28] (ARj 1, 610). Ojkonim Lapčan dovodi se u svezu s predrimskom osnovom lab ‘hrid’ (< *lau). Na tome se mjestu nalazila i romanska utvrda u blizini koje je podignuta utvrda Gradac (< gradac ‘utvrda’). [17: Godine 1475. naselje se nazvalo Igre : ALIČIĆ 1985, 88.] [18: JURIŠIĆ 1970, 90-91.] [19: Brijest je u pučkome vjerovanju (kao i drijen) simbol zdravlja, a obično se brestova stabla nahode uza lokve i druga manja zbirališta vode.] [20: Stariji je lik Dračnice.] [21: Usp. ŠIMUNOVIĆ 2004, 198.] [22: Apelative komat i komatina bilježi ARj (5, 238), a na hrvatskome povijesnom području zabilježena su prezimena Komat i Komatić, dok je u okolici Mostara prezime Komadina u ranijim razdobljima bilo zabilježeno i kao Komatina. Obezvučivanje suglasnika na kraju riječi bilježimo i zapadno i istočno od Makarskoga primorja, pa iako ta pojava danas nije svojstvena govorima u Makarskome primorju, ne znači da je sa sobom nisu donijeli doseljenici ili da nekoć nije bila svojstvena makarskoprimorskim govorima.] [23: Usp. JURIŠIĆ 1970, 93. Motiv je krvavih svatova veoma čest u krajevima istočno od Cetine. S toponimom Krvavica u Zavali u Popovu također se povezuje slična predaja. S ojkonimom pak Krvavac u Neretvanskoj krajini povezana je predaja o krvavu mletačko-osmanlijskome sukobu: VIDOVIĆ 2011, 214.] [24: ALIČIĆ 1985, 84.] [25: JURIŠIĆ 1970, 102 izvodi ojkonim od apelativa strn ‘žitna stabljika koja ostaje nakon košnje’.] [26: Usp. ŠIMUNOVIĆ 2002, 226. Selo Tučep (alb. Tuçepi) nalazi se na sjeverozapadu Kosova u općini Istok, a Tucep (mak. Tučepi) u istočnoj Albaniji. Selo se pak Tučip kod Nevesinja spominje 1475. : ALIČIĆ 1985, 479. Fra Karlo Jurišić navodi kako se albanski toponim Tucep izvodi od alb. tu ‘kod’ i cep ‘pojilo, korito, izvor’ te domeće kako se središnji dio Tučepa zove Moča, držeći to tumačenje izglednim: JURIŠIĆ 1970, 98. Toponim drži mogućim ilirskim prežitkom, no kako je ilirski jezik (ili ilirski jezici) veoma slabo poznat, to je tumačenje teško dokazivo.] [27: Budući da su u slavenskoj ojkonimiji rijetki toponimi nastali transonimizacijom od gotovih antroponima, ojkonim je vjerojatno pridjevskoga postanja (Bratuš + jь > *Bratuše selo ili *Bratuša luka).] [28: Usp. ARj 1, 610.]

3. Motivacijska razredba toponima

U ovome odlomku donosim tumačenje toponima Makarskoga primorja. Uz toponim donosim osnovni podatak, a u bilješkama pod osnovnim tekstom donosim dodatna objašnjenja. Uza toponime navodim i pokratu naselja unutar kojih su zabilježeni:

B = Brist

BĆ = Baćina

BR = Brela

BŠ = Bratuš

BT = Bast (sa zaseokom Topići)

BV = Baška Voda

D = Drvenik

DŠ = Drašnice

G = Gradac

K = Krvavica

KŠ = Kotišina

M = Makarska

MA = Makar (sa zaseokom Puharići)

P = Podgora

PC = Podaca

PR = Promajna

T = Tučepi

VB = Veliko Brdo

Z = Zaostrog

Ž = Živogošće

3.1. Toponimi motivirani geomorfološkim odlikama zemljopisnoga objekta

3.1.1. Zemljopisni nazivi u toponimiji (toponomastički apelativi i izvedenice)

3.1.1.1. Toponomastički nazivi: Banja (< banja ‘vodoplavno tlo’; BR), Bara (BĆ, BR, G), Bare (K, P), Barišće (G), Baruža[footnoteRef:29] (BĆ), Bila (< bilo ‘spajalište brdskih kosina’; BR), Blaca (BV), Blace (M), Blato (BĆ, BV, PR, T, Ž), Blinja (< blinja[footnoteRef:30] ‘mjesto na kojemu se stače voda s brda’; BĆ), Bramirine[footnoteRef:31] (usp. bramor < mramor ‘točilo’ < *mer- ‘glodati, gristi’; PC), Brda (BR), Brdašce (T), Brdo (BT, M, VB), Brig (BR, BV, DŠ, G, PC, Ž), Brigovi (DŠ), Bržulja[footnoteRef:32] (usp. brljaga ‘lokva, kaljuža’; BĆ), Brželjak (usp. mj. brželjak[footnoteRef:33] ‘brežuljak’; BĆ), Bujica (< bujica ‘gorski potok’; G, Z), Doci (BR), Dol (BV, G), Dole (Ž), Dolina (BĆ, PR), Doline (D), Draga (BR, BV), Garma[footnoteRef:34] (< garma ‘špilja uz more’; P), Glavica (BĆ, BR, BV, M, PR), Greben (BR, BV), Grma (G, M), Kalac (P), Kalina (BT, BV), Klanac (BR, BV, PR), Ključ (< ključ ‘vrelo’; BR, K), Kočina (< *Kaočina < kal; BR), Kod mora, Korita (BV), Korito (BR, G), Kosa (< kosa ‘padina brda, strana’; BR, BŠ, BV, PC), Kotline (BR, BV, K), Kraj (P, T), Kuk (BR, BV, G, K), Ledina (PR), Ledinak[footnoteRef:35] (K), Livada (BR), Livodice (< livoda[footnoteRef:36] ‘livada’; BR), Lok(v)anj (< lokanj ‘mala lokva’; G, P), Lokužina (< lokuža ‘bara, blatište’; K), Lokva (BR, BV), Luka (BĆ, BR, P, PR), Luke (I), Lužina (BV), Ljubija (B), Ljubuća (BĆ), Male bare (BĆ), Malo žalo (BR), Moča (< moča ‘kalno vrelo’; BR, BV, MA), Murava (< murava ‘vlažno zemljište’; Ž), Na brdin (BR), Obala[footnoteRef:37] (< obala ‘brdo, strana’; PC), Peć (T), Plana (< plana ‘zaravan’; D, G, Z), Planje (G), Podca (BĆ), Podce, Polje (BV, Ž), Poljane (< poljana ‘manja zaravan’; BĆ), Potok (BR, BV, M), Privor (usp. prijevor ‘usjedlina između dvaju brda’; BR), Prodolje (BĆ), Proize (usp. projezdi ‘morski prolaz’[footnoteRef:38]; BR), Proslap (pro ‘preko’ + slap ‘mjesto na kojemu se voda prelijeva niz kamenje’; KO), Proundaša (usp. profundati[footnoteRef:39] ‘propasti’; BR), Provalija (BR, BV), Punta (< punta[footnoteRef:40] ‘rt’ < tal. punta; G), Puntin (puntin ‘rtak’; BR, BV, PR), Rat (< rat[footnoteRef:41] ‘uzdignuće sa šiljastim vrhom’; BR, PR), Ratac (usp. Rat; G, M, P, PR), Ravnica (G), Remnice/Revnice (usp. Ravnica; BR), Rivina (< rivina ‘korito’; P), Rivine (usp. Rivina; BR), Rudina (< rudina ‘zelena zaravan u kršu’; BV), Rudine (BĆ, BR), Skok (< skok ‘jaruga velikoga nagiba’; G), Spila (P), Spile (BR), Strana (B, BŠ, BV), Strmina (BR), Talež (usp. *otъlo̢gь ‘močvarni predio’[footnoteRef:42]; G), Točilo (< točilo ‘mjesto ljevkata oblika nastalo spiranjem vode na strmim padinama’; B), Umac[footnoteRef:43] (< hum ‘istaknuta uzvisina’; BV, K, M), Unišća[footnoteRef:44] (T), Vale (BV), Vela doca (P), Voda (< voda ‘vrelo’; P), Vruja (BR, P), Vrutak (P), Zvirine (< zvir ‘vrelo’; PC). [29: Sufiks -uža ima augmentativno značenje.] [30: Usp. ARj 1, 172. U Kleku se u Neretvanskoj krajini toponimi Gornja i Donja blinja odnose na dva uzobalna predjela koja poplavljuje za vrijeme većih plima. Na podatku zahvaljujem pok. Mili Babiću.] [31: Riječ je o području na kojemu se slijevaju različiti potoci te stvaraju korita: usp. ANDRIJAŠEVIĆ 1999, 283, slično kao u hutovskome Mramoru i gluminskim Meranima : usp. VIDOVIĆ 2014, 196. Osnova *mer- na južnoslavenskome području označuje točila te se u toponomastičkoj literaturi uglavnom navodilo da su najzapadniji toponimi tvoreni tom osnovom zabilježeni u Boki kotorskoj: BEZLAJ 2003, 351, 1023.] [32: Prije je potvrđen hibridni lik Brljuža tvorenoga od apelativa brlja(ga) i sufiksa -uža (usp. kaljuža).] [33: Značenje navodi: ANDRIJAŠEVIĆ 1999, 284.] [34: Etimologija je navedenoga apelativa nepoznata, najvjerojatnije predrimska. Na Pagu apelativ garma označuje i ‘odvojeni prostor u pojati u koje se stavlja janje koje je ostalo bez majke s drugom ovcom kako bi ga ona prihvatila i othranila’ : OŠTARIĆ 2005, 123. ] [35: Ledinak je potok u Kotišini. Katkad se bliskozvučni toponimi (npr. Ledinac) dovode u vezu s apelativom led, no kako je riječ u potoku, vjerojatnije je ime dobio po geomorfološkim značajkama tla.] [36: Usp. ŠAMIJA 2004, 186; KRALJEVIĆ 2013, 165.] [37: Obala je vrh u Riliću. U Podgori pak apelativ obala označuje zidanu kamenu ogradu oko imanja ili groblja, najčešće u suhozidu: ŠUNDE 2001, 253.] [38: Usp. ŠIMUNOVIĆ 2005, 266.] [39: Skok (2, 49) navodi apelativ profund u značenju dubinu, no kako je riječ o jami (službeni je lik Profundača), na makarskome je području apelativ označivao jaz, provaliju.] [40: U mjesnome je breljanskom govoru punta i daska za učvršćivanje vrata : usp. MEDIĆ 2012.] [41: U Podgori je rat velika stijena, litica srasla s okolišem: ŠUNDE 2001, 258.] [42: Talež je vrtača u Gradcu u kojoj se povremeno skupljala voda. Za izvođenje usp. ŠIMUNOVIĆ 2005, 254.] [43: Apelativ hum izgubio je na obrađenome području starije značenje ‘omanji brijeg pod travom’.] [44: Toponim Unišća u Dračevici na Braču bilježi Petar Šimunović: ŠIMUNOVIĆ 2004, 227. Na Braču apelativ unišće označuje ‘obradiv ravničast teren’. Toponim Unište nalazim i u Gornjemu Drijenu u hercegovačkome dijelu Zažablja, a Gornje Unište u Orahovu Dolu u Popovu: VIDOVIĆ 2014, 229. Ondje se također odnose na obradive zaravni.]

U mjesnoj su toponimiji zabilježeni veoma česti odrazi hidronimijskih naziva i naziva blatišta. Nazivima su vrela motivirani toponimi Ključ, Voda, Zvirine i Vrutak. Na povremene protočne vode upućuju toponimi Blinja, Bramirine, Bujica, Korita, Korito, Potok[footnoteRef:45], Proslap, Rivine, Skok i Točilo, a na stajaće toponimi Bara, Bare, Barišće, Baruža, Lokanj, Lokužina Lokva i Lokvica te toponimi motivirani hidronimijskom osnovom *ljub-[footnoteRef:46] (npr. Ljubija i Ljubuća). Na blatišta pak upućuje toponim Banja, Blaca, Blace, Blata, Blato, Bržulja, Kalac, Kalina, Kočina, Lužina (< luža ‘blato, močvara’), Moča (< moča ‘kalno vrelo’) i Murava (< murava[footnoteRef:47] ‘vlažno područje’). I u obalnu su toponimiju preneseni pojedini hidronimijski nazivi kao što su bara (tako se toponim Male bare odnosi na plitku uvalu s muljevitim dnom), vruja (apelativ se vruja na kopnu odnosi na vrelo koji ključa, a u obalnoj toponimiji označuje podmorsko vrelo). U obalnoj su toponimiji uščuvani apelativi greben, kraj (< kraj ‘priobalje’), more, proize (usp. projezdi ‘morski prolaz’), punta (< punta ‘rt’) i njegov deminutiv puntin[footnoteRef:48] te vala, a uščuvan je i apelativ žalo (primjerice u toponimu Malo žalo). Apelativ se luka najčešće odnosi na uvalu (npr. Donja luka u Makarskoj), a rjeđe je u njemu uščuvan i odraz istozvučnoga hidronimijskoga apelativa (u Podgori postoji potok Luka). Toponimi Garma u Podgori i Grma u Makarskoj odnose se na podmorske pećine.[footnoteRef:49] Lik je Grma mogao nastati pučkom etimologijom, tj. dovođenjem u vezu supstratnoga apelativa garma i hrvatskoga grm, no s obzirom na to da se na području gračke Grme pećine te da se, primjerice, toponim Garma u Kuni na Pelješcu poput gračke Grme također nalazi na višoj nadmorskoj visini, čini se da je riječ o istome apelativu u značenju pećina.[footnoteRef:50] Apelativ r(a)t danas je pak oronimijski naziv (označuje brdašce), a iz obalne je toponimije (u kojoj je označivao rt) gotovo posve iščeznuo. Ostali su oronimijski nazivi koji su se odrazili u mjesnoj toponimiji bilo, brdo, brig ‘brijeg’ (gotovo se u pravilu odnosi na blage brežuljke nedaleko od mora), glavica, hum, klanac, kosa, kuk (‘brdo s kamenitim vrhom’), obala, privor ‘prijevor’, strana, strmina i vrh. Veoma su česti i toponimi čija su imena uvjetovana morfološkim oblicima krša. U toponimiji su Makarskoga primorja tako uščuvani apelativi dola (‘manja udolina’), dolac, dolina, draga i prodolina, peć, podce i poljice ‘manje polje’, poljana, polje, proundaša i provalija te plana i ravnica. Uščuvan je pohrvaćeni grčki apelativ spila koji je u hrvatsku toponimiju ušao dalmatskim posredništvom. Razmjerno su malobrojni toponimi koji upućuju na prisutnost biljnoga pokrova (Ledina, Livada, Livodica, Rudine i Unišća). [45: Apelativ potok, kao i u nedalekim Poljicima (usp. ŠIMUNOVIĆ 2005, 247), u Makarskome primorju najčešće označuje jarugu, većim dijelom godine suhu vododerinu.] [46: Opširnije o osnovi *ljub- vidjeti u BROZOVIĆ RONČEVIĆ 1999, 22.] [47: Dakako da je u mjesnim govorima potvrđen apelativ murava ‘morska trava’. Međutim, s obzirom na to da se u Živogošću nalaze mnogi goći ‘bučna vrela’ (čak se po pučkoj etimologiji ojkonim Živogošće tumači kao mjesto s mnogo živih vrela, goća) i na postojanje zaseoka Blato, čini mi se logičnijim povezati toponim s nazivom blatišta. ] [48: Da je apelativ puntin u značenju rtak iščezao iz mjesnih govora pokazuju i toponimijski pleonazmi Mali puntin i toponimijski „oksimoron“ Veliki puntin.] [49: Iscrpan opis smještaja makarske Grme donosi: ŠKRABIĆ 2016. Na zadarskome je području garma strma uvalica ili procjep u obalnoj stijeni: SKRAČIĆ – JURIĆ 2004, 164.] [50: Na Braču također supostoje toponimi Garma, Grma te Gorma koje tumači: ŠIMUNOVIĆ 2004, 182-183. ]

3.1.1.2. Toponomastičke metafore: Balabra[footnoteRef:51] (< balabra ‘lopar, lopata za pečenje kruha’; BT), Boculja (< boca; Z), Bošac (< bošac ‘bočac, bočasta uvala’< bok; Šimunović 2000: 360; G), Čelina (usp. Čelo; P), Čelo (BR), Ćupac (< ćupac ‘mali ćup’; BR), Dokoline (< dokolina[footnoteRef:52] ‘dokoljenka’; KT), Duga (< duga ‘daska na bačvi’, G), Galija[footnoteRef:53] (BĆ, D, Ž), Grlić (< grlić ‘suženi dio boce’; BT), Grljak (usp. Grlić; BR), Gučva (< guča/guka ‘izraslina’; P), Guvnolenjak (guvno + lenjak ‘stožer’; BR), Jedro[footnoteRef:54] (G), Kabal (< kabal ‘vrsta drvene posude’; B), Kačoline[footnoteRef:55] (< kačola ‘zaimača’ < tal. cazzuola;T), Kanavaca (< kanavaca ‘krpa’ < mlet. canavazza; BR), K(j)eva (usp. kij ‘mlat, malj’; BR), Klin (B), Kočići (BV), Kolibret/Kolivret (usp. Kolovrat; BR, Ž), Kolire (usp. kolir ‘ovratnik, ogrlica’; BR), Kolovrat (< kolovrat ‘vir, vrtlog’ < kolovrat ‘mlinsko kolo’; BĆ), Kopilica (< kopila ‘stog trave, zemlje ili kamenja blizu kuće; ARj V: 298; BR), Kosirišće (D), Kukor (< kukor ‘kukma’; BT), Kukuljica (< kukuljica[footnoteRef:56] ‘vrsta pokrivala za glavu’; G), Lantovica (< lanta[footnoteRef:57] ‘prozorsko krilo’ < mlet. lanta; Sk 2: 268; T), Lipa glavica (BV), Lištun (< tal. listone[footnoteRef:58] ‘daska, letva’; M), Lopata (B, BR), Maće (< maća ‘mrlja’ < tal. macchia; BT), Mala prozorca (< prozorac ‘mali prozor’; BR), Markovina postelja (Ž), Nakovan (usp. nakovanj; BV), Okrumbica (: kruna; T), Opanak (BR), Pajoli (< pajol ‘brodska podnica’; BV), Pokrivenica (usp. pokrivenik ‘poklopac na zdencu’; Ž), Pripleće (G), Ražanj (< ražanj ‘izduženo brdo’; BR), Rilić (< rilo; B, BĆ, D, G, I, PC, Z, Ž), Sedalce (usp. sjedalo; BR), Šćit (< šćit ‘štit, nasip’; BR), Špina[footnoteRef:59] (< špina ‘slavina’; BR), Štrbina (< štrb ‘krnji zub, okrhak’; BR), Terašica (< terasa ‘terasasto zemljište’; P), Velika vrata (< vrata ‘morski prolaz’; BR), Viganj (< viganj ‘mijeh kojim se puše da bi se raspirila kovačka vatra’[footnoteRef:60]; BR), Zahladnica (< hladnica ‘nadstrešnica, sjenica, tenda’; B), Zapor (< zapor ‘zasun’; BR), Zarožđe (< rozga ‘kolac za podupiranje’; BV), Zazubak (BR), Žaovac (usp. žaoce ‘žalac’; BR), Žbanjica (< žbanj ‘drvena posuda za nošenje pića’; PR), Žbara (< žbara[footnoteRef:61] ‘dugi željezni čavao’; M), Ždrilo (usp. ždrijelo ‘tjesnac’; BR), Ždrijac (< ždrijac ‘ždrijelce, malo ždrijelo’; BĆ), Žlib (D, VB), Žrnovica[footnoteRef:62] (usp. žrvanj ‘mlinski kamen’; G). [51: SKRAČIĆ 1987, 39-40, bilježi dva nesonima Balabra (riječ je o izduženim niskim otočićima) na krajnjemu sjeverozapadu Kornata koji su po povijesnim vrelima nosili ime Lopiž (zapisano Lopis). Vojmir Vinja (JE 1, 34–35) uspoređuje toponim Balabra s toponimima Lopar, Lopata i Škrovada.] [52: S obzirom na to da je riječ o toponimu na Biokovu, ne smije se isključiti povezivanje s apelativima kao što je dokolnjak ‘snijeg visok do koljena’ : KRALJEVIĆ 2013, 63.] [53: U Baćini se toponim Galija nalazi na mjestu na kojemu je pristala turska lađa koja se dala u bezuspješnu potjeru za jednom djevojkom: ANDRIJAŠEVIĆ 1999, 192. Toponim Galija označuje i morski rt između Živogošća i Drvenika. Na njemu se navodno nailazi na rimsku keramiku, a neodređeno se vezuje za brodolom. Zabilježen je i u neretvanskome selu Vid te je njime imenovan predio na kojemu su se po pučkome vjerovanju vezale rimske galije: VIDOVIĆ 2015, 296. Na istočnoj se jadranskoj obali česta toponimijska metafora galija koja se obično (kao i u Baćini) odnosi na stjenovitu obalu.] [54: Lik je Jedro neočekivan na ikavskome području, no zabilježen je sigurno od XIX. st. Za toponim Velika jedra u Baškoj Vodi nemam podatke o povijesnoj potvrđenosti.] [55: Na tome se predjelu nedaleko od stare župne kuće u Tučepima nekoć navodno nalazilo vrelo.] [56: Istočno od Neretve česti su toponimi Kapa.] [57: Riječ bilježi i Stipe Medić u Brelima.] [58: Srodan je toponim Letva razmjerno čest na širemu području.] [59: Usp. srodnu i znatno potvrđeniju toponimijsku metaforu česma.] [60: Na Braču apelativ viganj označuje ‘blagi pristranak’: ŠIMUNOVIĆ 2004, 227.] [61: Usp. JE 1, 38.] [62: Uvala je na granici Gradca i Baćine nazvana po mlinici koja se u njoj nalazila.]

Izvori su toponomastičkih metafora veoma raznoliki. Najčešći su izvor metafora nazivi predmeta i naprava iz svakodnevne uporabe kao što su predmeti koji su se rabili ili se i danas rabe u kućanstvu i pri svakodnevnim poslovima (balabra ‘lopar’, boca i boculja, ćup, duga, grlić i grljak, kabel ‘vjedro’, kačola ‘zaimača’, kanavaca ‘krpa’, kij ‘mlat, čekić’, klin, kočić, kosir, kuka, lenjak ‘stožer’, lištun ‘daska, letva’ lopata, nakovan, postelja, ražanj, rozga, sedalce, špina, viganj, žbanjic(a) ‘vrsta suda’ i žbara ‘vrsta čavla’), odjevnim predmetima, uresima i obućom (dokoline, kolir, kruna, kukuljica, opanak) te predmeti koji služe za obranu (šćit). Čest su izvor metafora i dijelovi tijela ljudi (bok, čelo, kolino, pleće, štrb ‘krnji zub’, zub i ždrilo ‘ždrijelo’), izrasline (guča/guka) te životinja (kukor, rilo i žalac), a bilježim i odraze građevinskih naziva (hladnica, kolovrat, terasa i žrvanj ‘mlinski kamen’, lanta ‘prozorsko krilo’, pokrivenik ‘poklopac na zdencu’, prozorac ‘mali prozor’, vrata, zapor ‘zasun’ i žlib ‘žlijeb’) te pomorskih naziva galija, jedro, lađa i pajol.

3.1.2. Toponimi s obzirom na razmještaj, oblik i izgled tla ili vode:

3.1.2.1. Toponimi prema smještaju zemljopisnog objekta: Blišćavice (BR), Cuka (usp. cukati ‘kucati’; BR), Cvilina (< cvilina ‘mjesto izloženo udarima vjetra’ < cviljeti; P), Čelina (< čelina ‘predio izložen Sunčevim zrakama’; P), Ćeloperki (usp. čelopek ‘predio izložen Sunčevim zrakama’; P), Gorinka (M), Letavišće (BĆ), Letišće (P), Međidolac (< *Međudolac; B), Međikorito (< *Međukorito; B), Međugorje (BĆ, PĆ), Naputica (< nad + put + -ica ‘predio iznad puta’; BV), Na Zabrđu / Zabrđe (P), Nugal (< nugal ‘kut’; BĆ, BV), Okuka (BT), Osaje (usp. Osoje; BT), Osejava (usp. Osobjava ‘mjesto na Pelješcu’< *Osojava < osoje; M), Osoje (< osoje ‘mjesto zaklonjeno od Sunčevih zraka’; Z), Osrdak (usp. Osridak; B, P), Osridak (usp. osredak ‘zemljište u sredini’; G), Podcrnina (< crnina ‘predio na kojemu se rano smrkava’; P), Podlačje (< *Poddolačje; B), Podastranom (BR), Poletnica (< poletnica ‘predio izložen udarima vjetra’; BR), Prančiok (< prančiok ‘prostor u zavjetrini’; B), Prisoje (< prisoje ‘mjesto izloženo Sunčevim zrakama’; G), Prisovci (usp. Prisoje; BR), Pročiok (usp. Prančiok; BR), Srdenik (< srdenik ‘zemljište u sredini; P), Srida (< srida ‘zemljište u sredini’; BV), Srida sela (P, Z), Sridvice (BR), Svitačka (BV), Šuš-kamenice (BR), Treća voda (BR), Vijale (: viti; P), Vitrenica (< vitren ‘izložen vjetru’; BĆ), Vrćenica (: vrtjeti; D), Vrtiljci (: vrtjeti; G), Vrvnik[footnoteRef:63] (BĆ), Zavod (< zavod ‘zahod, mjesto na kojemu zalazi sunce, zapad’; BĆ), Zavode (BR), Zavodi (BR). [63: Riječ je o predjelu uza manje jezero / vrhu manjega jezera.]

Najveći je dio toponima iz ove skupine motiviran potpunom ili djelomičnom izloženošću odnosno neizloženošću zemljopisnoga objekta Sunčevim zrakama (Blišćavice, Čelina, Ćeloperki, Osejava, Osoje, Prančiok, Prisoje, Prisovci, Svitačka, Zavod, Zavode i Zavodi) te (ne)izloženošću udarima vjetra (Cuka, Cvilina, Letavišće, Letišće, Poletnica, Šuš-kamenice, Vijale, Vitrenica, Vrćenica i Vrtiljci). Na uzvišeni predjel upućuje toponim Gorinka, a na mjesto u kutu Nugal.

3.1.2.2. Toponimi koji označuju oblik i površinska svojstva tla (izravni i metaforični): Baba (< baba[footnoteRef:64] ‘veliki kamen, hridina’ + do; BR), Babešće (usp. Baba BĆ), Babin zub (usp. baba + zub ‘rt’; BR, K), Bab(n)jača (usp. Baba; BR), Brezdan (usp. bezdan; BV), Crna spila (BT), Crni do (P), Crni kuk (BR), Čakje (usp. čakljast[footnoteRef:65] ‘račvast’ < čaklja ‘kuka’; P), Debela glava (BĆ), Debeli brig (G), Debeli rat (BR, BV), Duboki dolac (BR, BT), Dubočane (B), Dubočica (usp. dubok; BĆ, G), Duboka (G), Duboka dolina (PR), Duboki dolac (G), Duga okuč (< dug + okuč ‘okuka’; B), Dugačka lastva (BR), Dugiš (M), Dugi rat (BR), Gladine (: gladak; P), Gladiške (: gladak; BV), Gologlava (BR), Golo brdo (Ž), Jardula (usp. jardolina[footnoteRef:66] ‘velika jama’; BR), Kriva spila (BV), Liskaman[footnoteRef:67] (< lis ‘gladak’ + kamen; BR), Ober (< ober[footnoteRef:68] ‘kamena gromada’; PC), Obli kuk (BŠ), Oštra glavica (BR), Oštra pola (BT), Oštri kuk (B), Oštri vrv (G), Oštrovica (BR), Perast (< perast ‘obrastao’; BĆ), Plišivac (usp. plješiv ‘bez biljnoga pokrova’; D, P), Plitko jezero (BĆ), Plit(v)ača (: plitak; BR), Puzavac (< puzav ‘ogoljen’; BR), Rape (< rapa[footnoteRef:69] ‘rupa’; BĆ), Ravanac (BV, K, PR), Ravanje (PC), Ravne (Z), Ravni brig (P), Ravni podić (BV), Rivotina (: riti; BŠ, G), Rovnica (: rovati; K), Rupa (BV, G), Strmac (BR), Strmica (G), Suvi potok (P), Suzina[footnoteRef:70] (: suženje; Ž), Šuplja stina (BR), Tanki rat (BĆ), Teška strana (BR), Tisno (BR, BV), Tupan (< tup ‘obao’; G), Velina (< veli ‘velik’; BŠ), Viseć (: visok; BR, DŠ), Viseća (B), Vranić (B), Vranjak (G), Vratolom (BR), Zelenka[footnoteRef:71] (M), Zelentura (BR). [64: Baba je ujedno i ime ženskoga demona, personifikacija ženskoga pretka, možda eufemizam za božanstvo plodnosti: BROZOVIĆ RONČEVIĆ 1987, 123. Dio je toponima motiviranih apelativom baba zapravo odraz negdašnjega duhovnog života.] [65: Za apelativ čaklja Skok (Sk 1, 251) drži da je moguće da je riječ avarskoga postanja.] [66: Usp. RSKNJ 8, 577.] [67: Usp. ojkonim Ruskamen (< rus ‘crvenkast’ + kamen) kod Omiša.] [68: Istočno od rijeke Neretve apelativ ober označuje strmo brdo: VIDOVIĆ 2014, 217.] [69: O različitim značenjima koje je poprimio apelativ rapa pogledati u JE 3, 109. U Cerovici je Rapa njiva, dakle predio u prirodnome prosjedu.] [70: Istozvučni toponim nahodi se u okolici Stoca.] [71: Napominjem da se na Visu u XVII. st. spominje rod Zelenčić: BEZIĆ-BOŽANIĆ 2007, 46.]

Većina je toponima iz ove skupine pridjevskoga postanja, s tim da neki pridjevi u toponimiji poprimaju posebna značenja, primjerice: crn i vran ‘taman, zaklonjen od Sunčevih zraka’, čakljast ‘zavojit’, debeo ‘širok’, dobar ‘plodan’, gol, gologlav, plišiv i puzav ‘bez biljnoga pokrova’, lis ‘gladak’, oštar i težak ‘strm’, tanak i tisan ‘uzak’, suv (< suh) ‘povremeno ispunjen vodom’, tup ‘obao’ te perast i zelen ‘obrastao’. Na provalije i udubine upućuje toponimi Brezdan, Jardula i Vratolom. Poimeničenjem su pridjeva nastali toponimi Dubočica (< dubok), Dugiš (< dug), Gladine (< gladak), Oštrovica (< oštar), Plišivac (< plišiv ‘plješiv, ogoljen’), Puzavac (< puzav ‘koji je bez biljnoga pokrova’), Ravanac (< ravan), Strmac i Strmica (< strm).

3.1.2.3. Toponimi koji se odnose na sastav i osobitosti tla ili vode: Bilaje (M, PC, Z), Bila njiva (B, BR, G), Bila ploča (BR), Bila točila (BV), Bile spile (B), Bili brig (BR, M), Bilinjača (BV), Bilo točilo (BT), Biluša (G), Bilušina (B, G), Blatnice (B, BS), Brejusak (usp. breljuzak[footnoteRef:72] ‘mjesto gdje je zemlja bjelušasta’; P), Brus (< brus ‘hrid’; BR), Brusje (P), Bubnjavača (< bubanj ‘kamen’; VB), Bučevica (: bučati; K), Bučija (: bučati; BT), Crljena njiva (B), Crljene stine (B), Crna (B), Crna ljut (G), Crni bad (BĆ), Crvenak (BR), Crvene stine (BR, BT, BV), Crveni brig (BR), Crveni rat (P), Crveni red (BV), Crvojina (: crn; BĆ, G), Dobra voda (BR), Gnjila (B), Gnjile (G), Gnjilišće (BT), Gogoj (usp. gogolj[footnoteRef:73] ‘mjehur na vodi’; BR), Greda (< greda ‘okruglast kamen’; G), Griža (< griža[footnoteRef:74] ‘litica’ < dalm. grediu; Ž), Griže (BT, BV), Grude (< gruda ‘okruglast kamen’; BĆ, BV), Grunčev klanac (usp. grunac ‘grumen’; BR), Grunčeva njiva (BR), Gubavica (< gubav ‘loše kakvoće’; BR), Ijak (< *Iljak < ilo[footnoteRef:75] ‘glina’; P), Ilovica (D), Jubovčica (< *ljub-; BR), Jut (< ljut ‘kamen živac’; BR, P), Kričak (usp. krička ‘obla i glatka stijena pokraj mora’[footnoteRef:76]; BR), Kamen (P), Kamena (P, T), Kamena vrata (BR), Kamenje (BV), Kapeć (: kapati; PC), Kičerak (< kičer ‘izbočena stijena’; BR), Klokun (BĆ, P), Kremenik (< kremen ‘tvrdi kamen’; D), Krug (< krug ‘grumen, kamen’; BR, BV, K), Kum (< kum ‘pijesak’ < tur. qum; PC), Lapač-dolac (usp. lap ‘vlažno zemljište’; B), Ledenica (< leden ‘hladan’; BR), Litača (< lit ‘litica, visoka strma stijena’; BR), Litice (< litica ‘strma stijena’; PR), Litnoga (: liti + noga ‘polje’; B), Mila (< mělъ ‘pijesak’: K), Mili (usp. Mila; BT), Miluša (usp. Mila; B), Mladice (usp. mladi ‘pijesak, pjeskovito tlo’; B), Mlatinje (usp. Mladice; G), Modruša (< modar; G), Mulika (< mulika[footnoteRef:77] ‘zemlja loše kakvoće’; BV), Na krugu (usp. Krug; BT), Na stinama (usp. Stine; MA), Nerizi (usp. nerězъ ‘pustopoljina, neobradivo zemljište’; BR), Oplovak (< oplovak ‘stijena koja viri iz mora te je pogodna za vezanje plovila ili kraja mreže’; BR), Pale (< pala[footnoteRef:78] ‘greben’), Pelisica (usp. peles ‘siv, vlažan’), Pisak (: pijesak; BV), Pišala (: pišati ‘curiti’; BR), Pišćala (B), Pišćet (BR), Pišćetak (G), Pišćine (usp. Pisak; B), Pivuja (: pivati ‘pjevati’; BR), Plačevica (: plakati ‘cijediti’; G), Ploča (< ploča[footnoteRef:79] ‘obla i glatka stijena’: BR, PR), Ploče (BV), Plokališće (usp. ploka ‘ploča’; G), Pole (< pola ‘ravna stijena’; BV), Posedarje/Posidarje (< sedra ‘podmorska vapnenasta stijena’; B), Potkamenje (B), Potkremenik (< pod + kremen + -ik), Prdaletuša (: prdjeti; BR), Pržina (BR, G), Red (< red ‘kamen živac’; BV), Rid (< rid ‘hrid’; B), Sedrice (< sedra ‘podmorska vapnenasta stijena’; K), Sladinac (BĆ), Slakovac (B), Slaniškovac (< slan; P), Slatina (< slatina slano vrelo’; T), Slatka voda (G), Smrdeljac (B), Soline (< soline ‘bočato vrelo’; BR, G), Stine (BR), Stinice (G), Stup (< stup ‘hrid’; BR, BŠ), Škrip (< škrip pukotina među stijenama < dalm. scrūpu; BR), Vodice (G, BR, K, VB), Živac (DŠ), Žrnovica (usp. žrny ‘kamen’; G). [72: Apelativ je u ARj 1, 623 ušao iz ostavštine don Mihovila Pavlinovića. Moguće je da je riječ i o metafori jer je isti apelativ mjesni naziv za bjelanjak.] [73: Usp. PARČIĆ 2010, 174.] [74: Na Ugljanu apelativ griža označuje kamen: SKRAČIĆ – JURIĆ 2004, 164). U Živogošću je Griža promatračnica na kojoj su pronađeni ulomci „ilirske i (rjeđe) grube rimske keramike“: TOMASOVIĆ 2006 B, 13.] [75: U Podgori se na ilovaču često nailazi kad se kopaju temelji za kuću. Na podatku zahvaljujem Maritu Mihovilu Letici.] [76: Usp. ARj 5, 533.] [77: Usp. ARj 7, 16.] [78: Etimologija apelativa nije pouzdano utvrđena. Opširnije o tome u: ŠIMUNOVIĆ 2004, 185.] [79: Iskonsko je značenje grčkoga apelativa ‘plošni kamen kojim se pravi stupica za ptice’, a pòd ploču se i danas u srednjoj i južnoj Dalmaciji love ptice. Apelativ ploča istisnuo je stariju grčku prilagođenicu ploka (usp. Sk 2, 686-687; ŠIMUNOVIĆ 2005, 247) koja se također pojavljuje u toponimiji Makarskoga primorja.]

Najveći se dio toponima iz ove skupine odnosi na nazive na različite vrste stijena i stjenovitih područja. Tako su se u kopnenoj toponimiji Makarskoga primorja odrazili apelativi bubanj, greda, gruda, grunac ‘grumen’, kamen, kremen, krug, (l)jut, pala, ploča, ploka, pola, red, stina ‘stijena’, stup, škrip, živac i žrvanj ‘kamen’, a u obalnoj apelativi brus, griža, (h)rid, kričak, lit(ača), oplovak i sedra. Apelativi gnjila i ilov(ača) odnose se na glinovita (u Dalmaciji uglavnom plodna) tla, mladi i mělъ, kum te pisak i pržina na pjeskovita tla (milušama se u istočnoj Hercegovini nazivaju plodne njive[footnoteRef:80]), pridjev blatan na zbirališta vode, toponimi Bilaje i Brejusak upućuju na čestice prekrivene bijelom zemljom, Mulika na tlo nepogodno za obradbu, Bilo točilo na vodotok, a pridjev crljen/crven upućuje na predjele nastale procjeđivanjem voda bogatih mineralima kroz pukotine stijena na kojima se stvaraju nakupine crvene boje[footnoteRef:81]. Neplodna tla označuju Gubavica i Nerizi. Onomatopejskoga su postanja hidronimi Bubnjavača (< bubnjati ‘brujati’), Bučevica i Bučija (< bučati), Gogoj (< gogoljati), Klokun (usp. klokotati), Pivuja te Pišćala, Pišćet, Pišćetak i Pišćine (usp. pištati), a na prisutnost vode upućuje toponim Vodice. Onomatopejskoga je podrijetla i oronim Prdaletuša. Hidronimi su motivirani svojstvima vode Dobra voda (< dobar ‘pitak’), Jubovčica, Modruša, Pišala (: pišati ‘curiti’), Plačevica (: plakati ‘curiti’), Sladinac, Slakovac i Slatka voda (< sladak), Slaniškovac (< slan), Smrdeljac (< smrdljiv) te Slatina i Soline (< slan). [80: Usp. KUKRIKA – VIDOVIĆ 2012, 132.] [81: Usp. MARIJANOVIĆ – RAGUŽ – VUKOREP 2011, 92.]

3.1.3. Toponimi određeni položajem/odnosom prema drugim toponimima: Bila njivina (BR), Brižina (B, BŠ), Bunarić (BV), Dočići (BR), Dočina (BR), Dojnja/Donja gora (P), Donja Brela (BR), Donja luka (M), Donja mala (BR), Donja punta (BŠ), Donja straža (BR), Donja vla (D), Donja vlaka (BV), Donja voda (BR), Donja vrisovina (BV), Donje guvno (BR), Donje kuće (Ž), Donje polje (BV), Donje Primorje (B, BS, BŠ, BT, BV, DŠ, I, K, KV, M, MA, P, T, VB, Ž), Donje selo (BR, I), Donje ždrilo (K), Donji potok (BR), Donji Prosik (BR), Donji ratac (T), Donji vrv (G), Druga voda (BR), Dubrava donja (BV), Dubrava gornja (BV), Dulja sedra (BV), Glavičine (BR), Gomilica (BT), Gornja Brela (BR), Gornja mala (BR), Gornja punta (BŠ), Gornja straža (BR), Gornja vala (D), Gornja vlaka (BV), Gornja voda (BR), Gornje guvno (BR), Gornje kuće (Ž), Gornje polje (BT, BV), Gornje Primorje (B, BĆ, D, G, PC, I, Z), Gornje selo (BR), Gornje vodice (BR), Gornje ždrilo (K), Gornji potok (BR), Gornji Prosik (BR), Gornji ratac (T), Gornji vrv (G), Gornji Zelići (BR), Grižice (BR), Grudice (B), Jamina (BR), Jamurina (B), Klačić (< *Klančić; G), Kričak Donji (BR), Kričak Gornji (BR), Lučica (PC), Mala duba (Ž), Mala duboka (BĆ), Mala gradina (BT), Mala Knežina (PR), Mala luka (BR), Mala ploča (BT), Mala pola (BT), Mala spila (BR), Mala Vruja (DŠ), Mala Zmajevača (BR), Male bare (BĆ), Male livodice (BR), Mali Bast (BV), Mali Borovac (BR), Mali Bratuš (BŠ), Mali Drvenik (D), Mali puntin (PR), Mali rat (K), Mali stupi (BR), Mali Šibenik (BT), Mali zavod (BT), Malo polje (BT), Nadglavina (BŠ), Na Gomili (B), Na Lazu (B), Narat (< *Nadrat; BT), Nova voda (BR, BT), Novi porat (BR), Novi zid, Novo naselje, Nuglac (BT), Nuglić (BR), Njivica (K), Ogradica (BV), Planić (BR), Pocelje (< *Podselje; BĆ), Podastine (BV), Podborovac (BR), Podbrig (BV), Podcrkva (BV), Podglogovik (P), Podgladine (P), Podgrabovica (G), Podgradac (T), Podgradina (BR, BŠ, BV), Podgrađe (BV), Pod Grebenon (BR), Podgrebine (Ž), Pod Kraj (BR), Pod Kulon (PC), Podlaz (G), Podluka (BV), Pod Medvidinon (BR), Podmeđine (BĆ), Podosoje (BR), Pod Oštri kuk (B), Pod pason (< pas ‘pojas’; BV), Pod Pločon (BV), Pod polon (BR), Podraće (BR), Pod Radonjica (BR), Podrat, Pod Skalice (BR), Postajica (< *Podstajica; BV), Po(d)strana / Pod stránōn (BR), Podumac (BŠ, PR), Posedrice (< Podsedrice; BV), Pospile (< *Podspile; BR, P), Pospiline (< *Podspiline; BV), Postinje (< *Podstinje; G, MA), Postup (< pod + stup ‘hrid’; BR, T), Potkalac (P), Potkalice (BR), Potklanac (PR), Potkoriće (G), Potkriž (BV), Potočine (BV), Potpod (G), Potpoletnica (BR), Potpolje (BV), Privorac (BR), Prizagon (BV), Prva voda (BR), Skalice (BR), Skrajnja voda (B), Spilica (BV), Spilice (P), Spiline (BV, PR), Srida Blata (Ž), Sridnja kosa (BR), Sridnja voda (BR), Stara zidina (BR), Stari most (K), Starine (BŠ), Stari porat (BR, G), Staro selo (D), Stazice (BV), Studenčić (BR, G), Stupica (BR, P), Stupice (P), Uz Porat (P), Vala donja (D), Vala gornja (D), Vela meja (BV), Veli kuk (BR), Velika bara (BĆ), Velika duba (Ž), Velika duboka (BĆ), Velika điga (BV), Velika gomila (BR, I), Velika gradina (BT, I), Velika jedra (BV), Velika prozorca (< prozorac ‘mali prozor’; BR), Velika sedra (BV), Velika spila (BR, K, Ž), Veliki Bratuš (BŠ), Veliki Drvenik (D), Veliki klanac (BV), Veliki kaštel (K), Veliki mul (BV), Veliki puntin (PR), Veliki rat (K), Veliko brdo (P), Velja luka (D), Visoki greben (BV), Visoki vinograd (G), Vrselje (P), Zablaće (M), Zabrist (BR), Zabrdo (BR), Zaglavica (BR), Zaglavice (PR), Zaglavišće (BV, K), Zagradina (BV), Zagreben (BR, BV), Zagrebice (P), Zaguvnina (BV), Zakablje (B), Zakamenje (B), Zakočić (BV), Zakose (Ž), Zakrug (BV), Zakružje (BR), Zalaz (B), Zapisak (BR), Zapišćet (BR), Zaplanje (B), Zaspile (BR), Zastinje (G), Za Sutiklon (P), Zavèterje (BR).

Dvorječni se odnosni toponimi najčešće tvore od pridjeva i imenice (npr. Male stine), a odnos se među samim toponimima najčešće iskazuje antonimnim parovima pridjeva, pri čemu antonimni par gornji – do(j)nji (kojemu se rijetko pridaje i treći član skrajnji) izražava prostorne[footnoteRef:82] te mali – veliki[footnoteRef:83] (rjeđe veli/velji) kvalitativne (kojemu se katkad pridaje treći član sridnji), a stari – novi vremenske odnose[footnoteRef:84]. Postoje i toponimi kod kojih antonimna sastavnica izostaje (tj. ona je ø[footnoteRef:85]). Prostorne odnose u Makarskome primorju iskazuju i pridjevi prvi i drugi. U Makarskome je primorju, kao i na Braču, Popovu i Zažablju, u tvorbi toponima najučestaliji prijedlog pod koji označuje mjesto pod proplankom koje je pogodno za obradu[footnoteRef:86]. Veliko slovo na drugome članu toponimijske sintagme (bila ona dvorječna ili višerječna) znak je da je u mjesnoj toponimiji uščuvan i toponim kojima su antonimni toponimi motivirani (npr. Blato i Srida Blata). Prostorni se odnosi u jednorječnim istokorijenskim toponimima iskazuju prefiksima nad (Nadglavina), po(d)- (Podmarače, Pospiline, Potpolje), pri- (Prizagon), vr(h) (Vrpolje, Vrselje) i za- ‘iza’ (Zaostrog, Zaveterje). Sufiksi -ac (Nuglac, Privorac), -čić (npr. Dočići, Studenčić), -ica (Gomilica, Grižice, Grudice, Lučica, Njivica, Stazice), -ić (npr. Bunarić, Nuglić, Planić) imaju deminutivno, a -ina (npr. Brižina, Dočina, Glavičine, Jamina, Potočine) i -urina (Jamurina) augmentativno značenje. Mogućnosti imenovanja uporabom različitim tvorbenim načinima potvrđuje niz toponim tvoren apelativom spila: Spila (temeljni lik), Spile (pluralizacija), Spilica, Spilice Spilina i Spiline (toponimi nastali sufiksalnom tvorbom) te Pospiline (< *Podspiline; toponimi nastali prefiksalno-sufiksalnom tvorbom). U prijašnjim su razdobljima toponimi tvoreni od prijedloga i imenice služili za točnije određivanje položaja označenoga zemljopisnog objekta i češće je njihova uporaba bila ograničena na onaj dio stanovništva koji je imao svoje posjede na tim objektima. Riječ je najčešće o toponimijskim svezama koje su stvorene za jednokratnu uporabu i koje su se odnosile na dijelove prostranih zemljopisnih objekata, najčešće brda. Razmjerno je rijetka tvorba od imenice i pridjeva (npr. Vala gornja i Vala donja). Pridjev i ovdje kao u skupini dvorječnih toponima tvorenih od pridjeva i imenice ima razlikovnu ulogu, ali dolazi na mjesto drugoga člana toponimijske skupine. [82: Antonimni par gornji – donji bilježimo u dvočlanim toponimima (npr. Gornja vala i Donja vala). Pridjev gornji može označivati položaj na višoj nadmorskoj visini, a u priobalju (zbog geomorfoloških značajka obrađenoga područja) odnos jugoistok – sjeverozapad (usp. Gornja vala i Donja vala u Drveniku, ali i Gornje i Donje primorje). Rjeđe je zapisan lik dojnji koji je poprilično raširen i potvrđen u nekim mjesnim rječnicima: usp. ŠUNDE 2001, 245. Zabilježen je i tročlani antonimni niz gornji – srednji – donji u Brelima (ondje postoje toponimi Gornja, Srednja i Donja voda). Prostorne odnose izražava i pridjev visok koji, barem na osnovi građe koju sam prikupio, nema svojega antonimnoga parnjaka (npr. postoje toponimi Visoki greben i Visoki vinograd, no nisu zabilježeni toponimi Niski greben i Niski vinograd).] [83: Primjerice, Mala duba / Velika duba. Rjeđe su zabilježeni i likovi veli te velja.] [84: Usp. FRANČIĆ – MIHALJEVIĆ 1997-1998, 88.] [85: Tako je, primjerice, u odnosu Igrane i Gornje Igrane. Ne nahodimo toponim *Donje Igrane.] [86: Usp. ŠIMUNOVIĆ 2004, 203.]

3.1.4. Toponimi motivirani nazivima biljaka, biljnih zajednica i dijelova biljaka: Aptovac (< apta ‘bazga, zova, Sambucus’; G), Batva (< batva ‘stabljika’; BĆ, BV), Bili lišaj (BR), Boričak (< bor[footnoteRef:87] ‘Pinus hlapensis’; BR), Borić (usp. Boričak; BR), Borova pola (usp. Boričak; BR), Borova strana (usp. Boričak; BV), Borovice (BR), Borovik (< borovik ‘borova šuma’; BT), Borovina (usp. Boričak; PR), Borovine (usp. Boričak; BR), Božurače (< božur ‘Paeonia officinalis’; BR), Brikva (usp. brika[footnoteRef:88] ‘ljuta smreka’; Ž), Brist (< brist[footnoteRef:89] ‘brijest, Ulmus campetris’; BR, BT), Bristica (usp. Brist; P), Bristovi dici (usp. Brist; BĆ), Bukova strana (usp. Bukva; Ž), Bukovac (usp. Bukva; BR, BV), Bukova strana (usp. Bukva; Ž), Bukva (< bukva ‘Fagus sylvatica’; BR), Busilišće (T), Bus(ine) (< bus[footnoteRef:90] ‘busen’; G), Cmilje (< cmilje ‘smilje, Helychrysum’; PR), Crnikovac (< crnika ‘hrast crnika, Quercus ilex’; BT), Čeprlj (< čeprlj ‘čepljez, zlatoglava, Asphodelus’; BT), Česminica (< česmina ‘hrast crnika, Quercus ilex’; BV), Čmilje (usp. smilje ‘Helichrysum arenarium’; D), Čičkovac (< čičak ‘Lappa’; G), Drača (< drača ‘Paliurus spina-christi’; BĆ), Dračevac (usp. Drača; P, T), Dračevica (usp. Drača; BR), Dračevice (usp. Drača; T), Drašna (< drašni ‘dračni’; D), Drežnica (< drezga ‘Nasturtium officinale’; G), Drinova (< drin ‘drijen, Cornus mas’; BR, Z), Dubac (< dub ‘hrast, Quercus’; B), Dubešće (usp. Dubac; D), Dubov dolac (usp. Dubac; G), Dubovina (usp. Dubac; BV), Dubrava (< dubrava ‘uzgojena šuma’; B, BĆ, BR, BT, D, P), Dubrovice (< dubrova[footnoteRef:91]; G), Dučaci (< *dupčaci; usp. dupci; D), Dupci (usp. Dubac; BR), Gaj (< gaj ‘uzgojena šuma’; BĆ, BR, BV), Glogovik (< glog[footnoteRef:92] ‘Crategus mongyna’), Gorčina (< gorčina ‘vrsta gorke trave’; BR), Gorica (< gorica ‘mlada šuma’; BV), Grabljice (Z), Grabovica (< grab[footnoteRef:93] ‘Carpinus orientalis’; G), Grabovik (< grabovik ‘grabova šuma’; BT, BV), Grm[footnoteRef:94] (BR), Jablan (< jablan ‘Populus pyramidalis’; BT, K, VB), Jagodnik (< jagodnik ‘planika, Arbutus unedo L’.; BR), Jaričeva spila (< jarič ‘žednjak, Sedum acre L.’; BR), Jasena (< jasen[footnoteRef:95] ‘Oleaceae Fraxinus’; G), Jasenovac (usp. Jasena; Ž), Jašenovo (usp. Jasena; BT), Javorak (< javor ‘Acer pseudoplatanus’; Z), Jelov vrat (G), Jelove pole (BT), Jurevike (< jurevika ‘jurovika, mirta, mrča, Myrtus communis; B, G), Kitica (< kita ‘snop cvijeća’; BV), Klena (usp. kljen[footnoteRef:96] ‘Acer campestre’; G), Komoljača (< komolj ‘divlji pelin, Artemisia vulgaris’; DŠ), Konopljike (< konopljika; G), Koren (usp. korijen; DŠ), Korenice (usp. Koren; BV), Koromačina (< koromač ‘Foeniculum vulgare’; BĆ), Koromašnice (usp. Koromačina; MA), Kostela (usp. kostjela ‘koprivić, Celtis australis’; G), Koštela (usp. Kostela; MA), Kruševlje (usp. Kruševo; BR), Kruševo (< kruša ‘kruška, Pyrus amygdaliformis’), Krušice (usp. Kruševo; BR), Kruška (< kruška ‘Pyrus amygdaliformis’; BR), Kupinovac (< kupina ‘Rubus ulmifolius’; P), Kušac (< kuš ‘kadulja’; BR), Latica (B), Lisica (< osl. *lěsъ ‘lisnata šuma’; BR), List (BR), Lovora (< lovor ‘Laurus nobilis’; G), Lovorica (usp. Lovora; B), Lovorje (usp. Lovora; BĆ), Lovornik (usp. Lovora; BĆ), Lovorno[footnoteRef:97] (< usp. Lovora; I), Metlova glavica (usp. metlika ‘tamaris, Tamarix L.; BR), Mindel (< mindel[footnoteRef:98] ‘bajam’; BĆ), Oraševica (< orah ‘Juglans’; BR), Orašine (usp. Oraševica; P), Orušac (< rušće ‘šuma s niskim drvećem’, P), Oskoruše (< oskoruša ‘Sorbus domestica’; BR), Panj-zalaz (B), Planike (< planika ‘Arbutus unedo’; B, G), Planikinje (usp. Planike; BR), Planikovica (usp. Planike; BĆ), Početina (< *Podčetina < četina ‘igličasti list’; BR), Podčeprs (< čempres ‘Cupressus sempervirens’; BĆ), Poda krušku (usp. Kruška; G), Pod vijon (< vija ‘bodljikava trava’; BR), Pod zelenikon (usp. Zelenika; B), Poprat (< poprat ‘paprat, ‘Pteridophyta’; P), Prapratnice (usp. Poprat), Rašti kuk (usp. hrast ‘Quercus’; BV), Rašejka (< rašeljka ‘Prunus mahaleb’; T), Rogač (< rogač ‘Ceratonia siliqua’; BR, BV), Silnji gozd (< gozd ‘gvozd, šuma’; T), Smiljava lučica (< smilje ‘Compositae’; PC), Smrčevac (< smrča ‘smreka, Piceoideae Picea’; P), Smričice (< smrika ‘smreka, Piceoideae Picea’; B), Somine (< somina ‘Juniperus phoenica’; B), Svitna (< s(v)ita ‘sita, Juncus’; BV), Sretva (< sretva[footnoteRef:99] ‘vrsta prosa ili sirka’; BT), Šćirovac (< šćir ‘štir, vrsta korova’; BR), Šípak (< šipak ‘Punica granatum’; BĆ), Topole (< topola ‘Populus’; BR), Trnovača (< trn[footnoteRef:100] ‘Prunus spinosa’; G), Trstena (< trska ‘Phargmites communis’; G), Višnjica (< višnja ‘Prunus’; BĆ, BR), Vošac (usp. *hvošće ‘preslica, konjski rep, Equisetum’; MA), Vrbica (< vrba ‘Salix’; vrelo; BV, K), Vrbice (usp. Vrbica; BT), Vrbnik (BĆ), Vrisavina/Vrisovina (usp. Vrisje; BV), Vrisike (usp. Vrisje; BR), Vrisje (< vris ‘vrijesak, Erica arborea’; G, P), Vrisova glavica (usp. Vrisje; BV), Vrisovci/Vrisovina (usp. Vrisje; BR), Zaborke (B), Zelena lastva (B), Zelenika (< zelenika ‘Phyllirea latifolia’; BV), Zovina pećina (< zova ‘bazga, Sambocus’; BR), Žuć-kamen[footnoteRef:101] (: žut; P), Žuke (< žuka ‘dublje’; BR), Žukovac (usp. Žuke; BĆ, BR), Žuto dublje (G). [87: Apelativ bor nekoć je označivao tamnu šumu, pa je vjerojatno velik dio toponima motiviran tim značenjem.] [88: RSKNJ 2, 173.] [89: Brijest je u pučkome vjerovanju (kao i drijen) simbol zdravlja, a obično se brestova stabla nahode uz lokve i druga manja zbirališta vode.] [90: U zapadnoj Hercegovine apelativom se bus označuje i grm : KRALJEVIĆ 2013, 32.] [91: Lik je Dubrova potvrđen u Poljicima (Sk 1, 449)] [92: Glog ima svoje mjesto i u slavenskoj mitologiji.] [93: Od bijeloga se graba nekoć pržio kvalitetan ugljen za kovačke vatre, od mladica se graba izrađivala užad za vezanje snopova žita, a grabov je šušanj služio kao prostirka stoci da bi se na koncu pretvarao u stajsko gnojivo.] [94: U Podgori je grm hrastovo granje s lišćem koje se bralo u planini te kojim se hranilo ovce i koze: ŠUNDE 2001, 246.] [95: Jasenovina je služila za ispitivanje je li voda pitka. U lokvu ili kamenicu stavljala se jasenova grana i ako bi pustila boju, to je značilo da je voda zdrava. Od crnoga se pak jasena dobivala crna boja kojom se bojilo vunene kabanice i pređu.] [96: U starim su kljenovim deblima pčelari smještali ulišta.] [97: Potok se Lovorno spominje sredinom XIII. st., dvjestotinjak godina prije prvoga spomena Igrana: TOMASOVIĆ 2014, 77.] [98: Apelativ je u mjesnome govoru zaboravljen, ali je potvrđen na Korčuli.] [99: PARČIĆ 1995, 949.] [100: Dio je toponima koji sadržavaju naziv biljke trn vjerojatno motiviran pučkim vjerovanjem da se crni trn (ili trnjina, Prunus spinosa) pušta da raste u blizini kuća kako bi se zli duhovi na njih naboli. ] [101: Riječ je o kamenu koji viri kod plaže u Čakjama.]

U mjesnoj su se toponimiji odrazili mnogi apelativi koji upućuju na postojanje raznorodnih vrsta stablašica (bor[footnoteRef:102], bukva, crnika/česmina[footnoteRef:103], čempres, grab, jablan, jasen, javor, jela, kljen, koštela ‘kostjela’, kruša/kruška, mindel ‘bajam’, orah, rast ‘hrast’, oskoruša, rogač, smrča/smrika ‘smreka’, somina, šipak, topola, višnja i vrba) te grmolikih, zeljastih biljaka i trava (brist ‘brijest’, čeprlj ‘čepljez’, čičak, drača, gorčina, drezga, drin ‘drijen’, jagodnik/planika, jurevika, koromač, kupina, lovora, metlika, paprat, paprat, rašeljka, sita, trn, vrisak ‘vrijesak’, zelenika i žukva). Rjeđi su odrazi naziva močvarnoga (trska) i ljekovitoga bilja (apta/zova ‘bazga’, božur, cmilje/smilje, glog, (h)vošće, jarič, komolj) te korova (šćir ‘štir’, vija). Dijelovima su biljke motivirani toponimi Batva (< batva ‘stabljika’), Bus(ine) (usp. busen), Dučaci i Dupci (< dubac), Koren (usp. korijen) te Kitica, Latica, List, Panj-zalaz i Početina (< četina ‘igličasti list’). U toponimiji su uščuvani i apelativi kojima se označuju šume (borovik ‘borova šuma’, dubrava/dubrova, gaj, gorica, gozd, grabovik ‘grabova šuma’, lis ‘lisnata šuma’ i rušće ‘šuma s niskim drvećem’) te apelativ lišaj. [102: Katkad je teško lučiti je li koji toponim uvjetovan apelativom bor ili antropnimnom osnovom Bor- (usp. Borimir, Borislav, Borivoj itd.). ] [103: Treba imati na umu da je u velikome dijelu srednje Dalmacije česmina opće ime za stablašicu.]

3.1.5. Toponimi prema nazivima životinja: Brgonjice (< brgonja[footnoteRef:104] ‘ovca koja se brzo kreće’; B), Brlog (BT), Bukočica (< bukoč ‘ptica grabljivica iz reda jastrebovka’; BĆ), Čolnjača (< čola[footnoteRef:105] ‘vrana’; BR), Čulica (< čula ‘kratkouha ovca’; BT), Golubina (G), Golubnjača (BR), Gujakuša (< guja ‘zmija’; PR), Kamen pivac (BR), Kobilišće/Kopilišće (BT), Koprilin (usp. kopra ‘koza’; BĆ), Košuta (B), Kozjak (P), Kukuževa (usp. Kukvižine kamenice; BV), Kukvižine kamenice (< kukviža ‘vrsta ćuka’; BV), Lisičina (< lisica; BT), Mačji dolac (< mačka; DŠ, BT), Magareće njive (< magarac; BR), Medvidina (< medvid ‘medvjed’; BR), Mišće (< mišće[footnoteRef:106] ‘mošus, tvar koju luče mužjaci mošitari’; BR), Orlova glavica (< orao; BR), Ovčja pola (< ovca; BR, BT), Pasji manastir[footnoteRef:107], Pijavica (BĆ), Praseća glava (< prase; BR), Rača (< *Račja < rak: BĆ), Račić (K), Rakova spila (< rak; BR), Rebinjak (< rebinjak ‘stanište vrabaca’; BR), Sokol (BV), Sokoli (BR), Sokolić (D), Sokolov brig (MA), Supin (< supin[footnoteRef:108] ‘bjeloglavi sup’; P), Supinove kuće (G), Ugrc (< ugrc ‘vrsta morskoga puža, ogrc, Trococholea turbinata’; G), Vepric[footnoteRef:109] (: vepar; M), Vojušnica/Volušnica (: vol; BR), Volače (: vol; BV), Volicije ( : vol; M), Vučeva dubrava / Vučja dubrava (K), Vučijaci (BV), Vučja jama (BĆ, BR), Vučje pole (BR), Zec (BR), Zečuša (BR), Žabnjak (BR). [104: Usp. RSKNJ 2, 135.] [105: Usp. Sk 1, 359.] [106: Usp. RSKNJ 12, 674.] [107: Budući da je riječ o pripećku na teško pristupačnome terenu kod zaseoka Topići, toponim je vjerojatno odrazom narodne domišljatosti kojom se nastojalo iskazati da područje nije pogodno za ljudski boravak. U povijesnim se vrelima spominje ojkonim Pasja Sila.] [108: U Zaostrogu je zabilježen apelativ supina upravo u tome značenju (Sk 3, 363).] [109: Usp. toponim Veprinac kod Opatije.]

U toponimiji su se Makarskoga primorja odrazili različiti nazivi ptica (bukoč, gogolj, golub, kukviža, orao, sokol i supin), zvijeri i drugih divljih životinja (košuta, lisica, medvid ‘medvjed’, vepar i vuk), domaćih životinja (čula, kapra/koza, mačka, magarac, ovca, pas, prase, vol, vučijak i zec), gmazova (guja) te vodozemaca (žaba). U obalnoj su se toponimiji odrazili nazivi stanovnika podmorja (rak, ugrc), a u močvarnim predjelima u okolici Baćine nazivi nametnika (pijavica). Uščuvali su se i nazivi životinjskih staništa (brlog i rebinjak). Toponimi u kojima su sadržani apelativi rak, vuk i zec (a možda i još neki) mogu biti antroponimnoga postanja.

3.2. Zemljopisna imena od drugih toponima: Blinjski kut (BĆ), Bukovačka draga (BR), Dunaj (BR), Ključ-kuk (< ključ ‘mjesto na kojemu voda izvirući ključa’ + kuk; K), Lučki brig (D), Mali Brač (BR), Poljanički brig (B), Punta Pelegrina (BR), Punta Rata (BR), Punta Soline (BR), Punta Sutikle (P), Skadarić/Skadarišće (< Skadar[footnoteRef:110]; Z), Vitersko točilo (Z). [110: Potvrde toponima u kojima nalazimo korijen Skьdrь nalazimo, osim u Crnoj Gori i Albaniji, u Podrinju, Lici i okolici Slavonskoga Broda. Petar Skok (Sk 3, 253) drži da taj toponim prenosi slavensko stanovništvo koje se doseljava na južnoslavenske prostore iz Albanije. U Gradcu kod Neuma zabilježio sam toponime Voda skadrica i Rosava (riječ je o lokvi), a Rosafa je bilo drugo ime Skadra: VIDOVIĆ 2009, 195. Ako imamo u vidu da su na području Gradca živjeli Šimraci (Šimrak < alb. Sveti Marko) i Bajgorovići (usp. alb. baigë ‘balega’), da je u okolici zabilježeno prezime Arnaut te da u Lugu (kod Trebinja) postoji i selo Arbanaška, dobivamo sliku razmjera doseljavanja iz Albanije u južnohrvatske krajeve. U vidu dakako treba imati da u albanskome jeziku nalazimo tragove ilirskoga supstrata te je teško, katkad i nemoguće, lučiti što je u našim stranama posljedica migracija iz Albanije, a što prežitak izumrloga ilirskog jezika.]

Toponimi su iz ove skupine nastajali od hidronima – Blinja u Baćini, Ključ u Kotišini – obalnih toponima – Pelegrin, Rat i Soline u Brelima, Luka u Drveniku, Sutikla u Podgori – te oronima – Viter u Zaostrogu. Nesonimom Brač motiviran je toponim Mali Brač. Ime albanskoga grada Skadra utjecalo je na nastanak toponima Skadarić/Skadarišće, a hidronim se Dunaj[footnoteRef:111] apelativizirao u značenju studenac, zbiralište vode još prije doseljenja Hrvata na jadranske otoke, još u doba kad su stanovali uz Dunav te s Dunavom poistovjećivali vodu.[footnoteRef:112] [111: Riječ je o zaravni između padina koja se nalazi tristotinjak metara istočno od crkve svetoga Stjepana u Brelima na kojemu su uspijevali loza i masline. Koliko je današnjim Breljanima poznato, na njemu nije bilo nikakva vrela ili zbirališta vode.] [112: Toponim Dunaj nahodimo i na Krku, Pagu, Braču i drugim otocima, uglavnom na čakavskome području.]

3.3. Toponimi motivirani ljudskom djelatnošću

3.3.1. Toponimi prema izgrađenim objektima, zdanjima

3.3.1.1. Gospodarski objekti: Bić-kuk (usp. češ. byt ‘stan’ < psl. byti ‘stanovati’; BR), Butiga (< butiga ‘trgovina’ < tal. bottega; BR), Bunar (BR), Čatrnja (BR), Guvanci (BR), Guvnina (usp. Guvno; BT), Guvno (BĆ, K, PR), Japjanica (usp. vapnenica ‘objekt u kojemu se proizvodi vapno’; P), Jatva (usp. jata ‘pojata’), Kamenica (B, BR, K), Kamenice (BV, PR), Kanal (< kanal ‘prokop’ < tal. canale; BR), Klačina (< klačina ‘vapnenica’; B), Klačine (usp. Klačina; BR), Kotarina (< kotarina[footnoteRef:113] ‘pojata u koju se sprema sušena trava i sijeno za domaće životinje’; Ž), Kovašnica (usp. kovačnica; BR), Kućica (PR), Kupa[footnoteRef:114] (< kupa ‘crijep’ < mlet. copa; D), Kuparci (< kupa ‘crijep’ < mlet. copa), Mala điga (< điga ‘lukobran’; BV), Marineta (< marina ‘pristanište’ < tal. marina; M), Mlin (BR, BT), Mlinica (D), Mlinice (MA), Most (< most ‘pristan u luci, mol’; M), Peškera (< peškera ‘ribnjak’ < tal. peschiera; M), Plitvina (< plitva[footnoteRef:115] ‘mala kamenica’; BĆ), Plošnice (< plošnica ‘poljska kućica pokrivena pločom’ < *pločnica; BR), Plužine (< plužina ‘koliba u kojoj noće pastiri’; usp. csl. prǫgъ[footnoteRef:116] ‘koliba od pruća’; Sk 3: 61; P), Polačine (< polačine ‘ruševine poljske kućice’ < polača < dalm. palatsia), Porat (< porat ‘luka’ < tal. porto; P, Ž), Prokop (PR), Pudarine (T), Pudarnica (G, Ž), Staje (K), Stanine male (BV), Stanine velike (BV), Studenac (G, P), Suva kamenica (BR), Veter/Viter[footnoteRef:117] (< veter ‘gumno’; ARj 20: 784; BR, PC, Z), Vodenica (< vodenica ‘izdubljeno mjesto u koje se pohranjuje voda’; P). [113: Usp. ŠAMIJA 2004, 166.] [114: Na Kupi se nalazila prapovijesna gradina: TOMASOVIĆ 2009 A, 59.] [115: Usp. ŠAMIJA 2004, 264.] [116: Sk 3, 61,] [117: Usp. ARj 20, 784. Da je lik Veter stariji potvrđuje od njega izvedeni toponim Zaveterje. ]

Na stočarske se objekte odnose toponimi Jatva, Kotarina i Plužine. Na spremišta se oruđa odnose toponimi Kućica i Polačine, a na mjesta na kojima se prerađuje žito Guvno (i njemu srodni toponimi), Mlin(ica), Veter/Viter i Vodenica. Na zbirališta se vode odnose toponimi Bunar, Kamenica, Plitvina, Studenac i Vodenice, a na umjetna korita toponimi Kanal i Prokop. U mjesnoj su se toponimiji odrazili i nazivi pristaništa i lučkih objekata điga ‘lukobran’, marineta ‘mala marina’, most ‘mol’ i porat ‘luka’ te ribarski naziv peškera. U mjesnoj su toponimiji okamenjeni apelativ dalmatskoga postanja klačina i supstratni čakavski naziv japjanica. Na kovački obrt upućuje toponim Kovašnica, a na mjesta s kojih su se nastojali zaštititi posjedi Pudarine i Pudarnica. Na stočarske nastambe upućuju toponimi Staje i Stanine male/velike, ali i Bić-kuk koji je srodan toponimima Velebit i Bit (oronim u Popovu između Koteza i Orašja[footnoteRef:118]) te u kojemu u hrvatskome jeziku formant bit- označuje pastirski stan. [118: Usp. Sk 1, 160 i KUKRIKA – VIDOVIĆ 2012, 129.]

3.3.1.2. Obrambeni i vojni objekti: Gračić (< gračić ‘mali gradac’; P), Gračići (usp. Gračić; B), Gračine (< gračina ‘ruševina gradca’; BĆ), Gračišće (< gračišće ‘mjesto u blizini gradca’; BT), Gradac (< gradac ‘utvrda’; M), Gradina (< gradina ‘utvrda’; BĆ, BR, BŠ, BT, BV, D, DŠ, G, I, KR, VB), Kaštel (< kaštel ‘utvrda’ < tal. castello; K, P), Kod kule (PC), Kula (< kula ‘utvrda’ < tur. kule; P, PC), Kulica (M), Kulina (< kulina ‘ruševine kule’), Kvartir (< kvartir < tal. quartiere sanitario ‘poljska vojna bolnica’; B, G), Materize (< materiz; usp. meteriz < tur. meteris ‘opkop, rov’; BR), Mirci (< miri ‘zidine’ < dalm. mūru; BĆ), Mirine (< mirine ‘ostatci zidina’; BR, D[footnoteRef:119], I, Z[footnoteRef:120]), Mirišće (< mirišće ‘mjesto u blizini mira, zidina’; P), Ostrog (< ostrog ‘opkop’; Z), Pozjača (: zjakati ‘promatrati’; BR), Samograd (< samograd ‘oštra uzvisina okružena dolinama’; P), Sinjal (< sinjal ‘kamen međaš’ < tal. segno; T), Stražica (P), Stražnica (BĆ), Stražić (BR), Zidina (BR), Zidine (B). [119: Objava je kasnoantičkoga kapitela, po Tomasovićevu mišljenju, dala naslutiti njegovo vezivanje za antičku crkvu, a ondje su otkriveni i grobovi iz VII. stoljeća: TOMASOVIĆ 2009 A, 47; 2014, 88.] [120: S toponimom se u Zaostrogu povezuje benediktinska gradnja iz IX. st.: TOMASOVIĆ 2014, 95.]

Na temelju jezičnih podataka moguće je odrediti i vremenski slijed gradnje utvrda u Makarskome primorju. Utvrde su iz ilirskoga razdoblja uglavnom motivirane slavenskim apelativom gradina, srednjovjekovne utvrde i njihova slavenskim apelativima grad(ac) i ostrog te romanskim mir(ac), a prežitak su gotovo četiristogodišnje osmanlijske vladavine toponimi u kojima su sadržani apelativ kula i meteriz. Na razdoblje mletačke vladavine upućuje toponim Kaštel, a austrijske (tijekom koje je talijanski jezik dugo bio službenim) Kvartir. Na mjesta mogućih stražbenica upućuju toponimi Pozjača, Samograd, Sinjal, Stražić i Straž(n)ica. Apelativ se pak zidina može odnositi i na ostatke utvrđenoga objekta, ali i na ruševine stambenoga objekta.

3.3.2. Toponimi prema obitavalištima te javnim prostorima i putovima: Borak (< tal. borgo ‘podgrađe’ veliki kaštel; K), Carski put (BR), Čista (< cista < *cěsta; G), Dvograni put (G), Dvori (< dvor ‘kvalitetnije građena kuća’; BŠ, K, PR), Dvorine (< dvorine ‘razvaline dvora’; BĆ), Kalalarga (usp. kalelarga ‘najšira ulica u starim gradskim jezgrama’ < tal. calle larga ‘širok ulica’; M), Kale (< kala ‘uska uličica u priobalju’; BR), Krst / Na Krstu (< krst ‘raskrižje’; BT), Krstina (B, BĆ, G, P), Kućetine (B), Kućije (BT), Kućine (B), Laz (< laz ‘utabana staza’; B, G), Mala (< mala ‘mahala, zaselak, dio sela’ < tur. mahalle; P, PC), Masna staza (< mastan ‘vlažan’ + staza; BR), Napoleonova cesta (BV), (Na)skakale (< skakala ‘strma brdska staza’; BR), Raskršća (P), Raskršće (BV), Raspuće (G), Ravni put (B), Sela (G), Selo (DŠ, Z), Skakale (P), Skale (BR), Stare kuće (B), Staretine (BV), Starine (G), Starišće (B), Staza (P), Štrada (< štrada ‘ulica’; usp. tal. strada), Tabulac (usp. tabula ‘dio puta’; B), Zakuće (BŠ, M).

Većina je toponima iz ove skupine motivirana nazivima putova, ulica i staza (cesta, kala, laz, put, skale, staza i štrada ‘ulica’) te raskrižja (krst, raskrsnica, raskršće i raspuće). Na tipove se naselja odnose apelativi ma(ha)la ‘zaselak’ i selo, a na naselje pod negdašnjom utvrdom toponim Borak.

3.3.3. Toponimi prema gospodarskoj djelatnosti

3.3.3.1. Toponimi u svezi s poljoprivrednom djelatnošću

3.3.3.1.1. Toponimi u svezi s uzgojem kulture i tipovima obradivoga zemljišta: Bašćina (< bašćina ‘zemljište koje se nasljeđuje’; B, G), Bobovac (BR), Bobovina (< bob; G), Dilić (< dio ‘manji posjed’; G), Dočići (usp. Dolac; BT, G), Dolac (< dolac ‘njiva u rupi’; BV, K), Gnjojčina (< gnjojčina ‘njiva koja se gnoji’; BR), Grašće (< grašće ‘njiva na kojoj je posađen grah’), Graševa njiva (BR), Gravešće (< gravešće ‘njiva na kojoj je zasađen sitni grah’ < gravor[footnoteRef:121] ‘sitni grah’; BĆ, G), Gredice (< gredica ‘lijeha, obradiva površina zasađena povrćem’; BŠ, K), Kučerje (< kuč ‘vrsta grožđa; BV), Lađice (< lađa ‘uskopani prostor’; DŠ), Lastva (< lastva ‘njiva s podzidom’; BR), Lozica (BV), Loz(n)ica (BR), Maslinik (P), Maslinjaci (BR), Na lozini (P), Njiva (BŠ, K, PR), Njivetina (G), Okrugli vrtal (BR), Ograda (< ograda ‘ograđeno zemljišta’; B, BR, BV), Pirovac (< pir ‘vrsta žitarice, Triticum aestivum’; BR), Pod (< pod ‘višerazinska obradiva površina’; BR, PR), Podi (BR), Podine (B), Podvinje (K, P), Podvornica (< podvornica ‘najbolja njiva u selu’; BR, G), Smokvica (< smokva[footnoteRef:122] ‘Ficus carica’; G, P), Smokovina (BV), Smokvice (P), U ogradi (PR), Vine (BR), Vinograd (BR), Vinogradina (G), Vinogradine (BR), Vinjane (BR), Vlaka (< vlaka ‘zavučena duga njiva’; BV), Vrtanjak (G), Vrtina (BR), Vrtli (BR), Vrtline (G). [121: Apelativ bilježi: ANDRIJAŠEVIĆ 1999, 295.] [122: Iako se toponimi motivirani apelativom smokva najčešće odnose na predio zasađen istoimenim voćem, dio ih je moguće povezati sa slavenskom osnovom smokъ ‘zloduh, zmaj’ (usp. ŠIMUNOVIĆ 2004, 196). Moguće je da je i jedan dio toponima motiviran apelativom smok ‘mliječne prerađevine’.]

Nazivima su zemljišnih čestica motivirani toponimi Bašćina/Baština, Dilić, Dolac, Gnjojčina, Gredice, Lađice, Lastva, Njiv(etin)a, Ograda, Podi, Podine, Podvornica, Vlaka te Okrugli vrtal, Vrtanjak, Vrtina, Vrtli i Vrtlina. Apelativ vlaka[footnoteRef:123] u dijelovima bližim moru označuje zavučenu dugu njivu, a u biokovskim vrletima na krševito zemljište sa slabom ispašom. Toponimi koji sadržavaju apelative bob, grah, maslina, pir i smokva upućuju na neke poljodjelske kulture koje su bile zastupljene na obrađenome području. Na mjesta vinograda upućuju toponimi Kučerje, Lozica, Loznica, Na lozini, Podvinje, Vine, Vinograd(ina) i Vinjane (usp. ojkonim Vinjani), [123: Usp. ŠAMIJA 2004, 409.]

3.3.3.1.2. Toponimi u svezi s veličinom, granicom i vlasništvom obradivoga zemljišta: Granica (G), Kanap (< kanap ‘mjera za površinu, 3862 m2 < mlet. campo; BV), Laščić (< laščić[footnoteRef:124] ‘zemljište dobiveno ženidbom; BV), Laščići (usp. Laščić; Ž), Međidolac (B), Mejaši (BR), Motika (BT, BV), Osmina (PC). [124: Apelativ je zabilježio: STOJKOVIĆ 1933, 120.]

Prežitak je mletačke uprave mjerna jedinica kanap. Bila je to osnovna mjerna jedinica pri dodjeli zemljišta osobama koji su zadužili Mlečane u mletačko-osmanlijskim ratovima koncem XVII. i početkom XVIII. stoljeća. Toponim se Osmina vjerojatno odnosi na podjelu zemljišta. Ostali toponimi iz ove skupine sadržavaju apelativ međa/meja i granica ‘razdjelnica među posjedima’.

3.3.3.1.3. Toponimi u svezi s privođenjem tla kulturi: Garčina (BR), Ježe (< ježa ‘gredica’; BR), Kop (BR), Kopačina (BT), Kopačine (BR), Kosirišće (< kosir ‘vrsta oruđa, sjekač sa zavinutim vrhom’), Kosita (BV), Krč (B), Krčevina (B, G), Krčine (BR), Krjava (< krjava ‘oporavljena zemlja’; VB), Kurenik (< kuriti ‘paliti’; BT), Laza (< laza[footnoteRef:125] ‘krčevina’; BĆ, BR), Lazine (BŠ, BT, BV), Na novini (PR), Oblog (< oblog ‘valovita zemlja’, BR), Pasika (BR, G, K), Plasa/Plase (< plasa ‘krčevina’, G), Podsađe (BV), Požarica (P), Prosik (BR, P, Z), Prva (< prva ‘prvi put preorana zemlja’; G), Rasadnik (BV), Sadić (BV, D), Samokop (BR), Skozno (< skozanj ‘ogradica, mala pregrada’; BV), Tribić (< *trěb- ‘krčevina’; I), Zakađenik (G), Zemljetina (< zemljetina ‘obradiva površina loše kakvoće’; B), Žarovnik (: žariti; Ž). [125: U Zabiokovlju je laza kadšto toponimijska metafora te označuje klanac ili tjesnac, usp.: KRALJEVIĆ 2013, 161).]

Većina se toponima iz ove skupine odnosi na krčevine i mjesta koja su spaljena kako bi se dobilo plodno tlo (Garčina, Krč, Krčevina, Krčine, Kurenik, Plasa, Požarine, Prosik, Tribić i Žarovnik). Načinom obradbe poljoprivrednoga zemljišta motivirani su toponimi Kop, Kopačine, Kosirišće i Kosita.

3.3.3.2. Toponimi u svezi s uzgojem životinja

3.3.3.2.1. Toponimi u svezi sa stočarstvom i obitavalištima za stoku: Beskravica (BR), Brojilo (< brojilo ‘mjesto na kojemu se broji stoka’; BR), Čijaci (usp. čijati ‘čihati, čupati, razvlačiti vunu’; BT, BV), Čobanska spila (BR), Gon(i)ča-selo (P), Kimet (< kimet ‘cijena’ < tur. kıymet; VB), Kojsica (usp. kopsica ‘sušeni ovčji but’; BR), Kozarovine (T), Muša (< muša ‘zajednički pašnjak’; B, BĆ, BR, BV, G), Obor (< obor ‘ograđeni prostor za stoku’; BV), Oborine (BV), Oklajak (usp. oklad ‘ograđeni prostor za stoku’; G), Osičina (< osik ‘osijek, tor, obor’; BT), Padališće (< padališće ‘mjesto na kojemu se zaustavljaju pastiri’; BR), Pastirska spila (BR), Plandišće (< plandišće ‘plandište, mjesto na kojemu se stoka odmara’; BR), Plivorac (< plivor ‘mjesto na kojemu stoka uplivava’; BR), Počivala (< počivalo ‘odmorište za pastire’; BR, P), Počivale (BV), Strigovo (: strići; BR), Striževo (BĆ), Torine (B, BR), Zagon (< zagon ‘ograđeno mjesto na kojemu se okuplja stoka’; K), Zgona (G).

U ovoj su se skupini toponima najčešće odrazili nazivi za ograđena mjesta na kojima boravi stoka ili se u nj zagoni: obor, oklaj, osik, tor i z(a)gon. Na moguća mjesta trgovinska razmjene stočara mogao bi upućivati toponim Kimet. Na pastirske nastambe i odmorišta upućuju apelativi počivala i stan[footnoteRef:126], na stočarsku hijerarhiju naziv bač, na stočarska zanimanja gonič, a na način prehrane toponim Kojsica. Na obradu vune upućuje toponim Čijaci, a na mjesto uplivavanja stoke Plivorac. [126: U Zabiokovlju je apelativ stan u novije vrijeme poprimio i značenje pojate, tj. kućice u polju ili brdu: ŠAMIJA 2004, 338.]

3.3.3.3. Toponimi u svezi s ostalim gospodarskim granama: Barberija (< barberija ‘brijačnica’; BR), Bralo (: brati travu: B), Kava (< kava ‘kamenolom’ < tal. cava; BT), Knić (usp. kna[footnoteRef:127] ‘istočnjačka žutocrvena boja za kosu i nokte dobivena od istoimene biljke; RSKNJ 9: 661), Lanišće (G), Macel (< macel ‘klaonica’ < mlet. macèlo; BV), Mukovlje (< muka ‘brašno’), Pakline (< paklina ‘smola’; B, BR), Petrada (< petrada ‘kamenolom’; BŠ), Plaža[footnoteRef:128] (M), Pošta (< pošta ‘stalno mjesto izlova ribe’; BR), Sidrine (< sidrina ‘sidrište’; Ž), Subotišće (BR). [127: Skok navodi glagol kniti ‘bojiti knom’ koji je zabilježio Mihovil Pavlinović (RSKNJ 9, 661). Ojkonim Knić bilježimo i u Šumadiji u središnjoj Srbiji.] [128: Riječ je o suvremenome toponimu koji valja izvoditi od francuskoga plage.]

Na mjesta mogućih rudnika upućuju toponimi Pakline, kamenoloma Kava i Petrada, a na ribarsku djelatnost toponim Pošta. Na sajmove (koji su se uglavnom održavali subotom) upućuje ojkonim Subotišće, a na obrte Barberija i Macel te vjerojatno Mukovlje. Na turističku djelatnost upućuje toponim Plaža, a na pomorstvo Sidrine.

3.3.4. Kulturnopovijesna uvjetovanost toponima

3.3.4.1. Toponimi u svezi s upravnom i vojnom vlašću: Banova gradina (B), Besidišće (BR), Carev kuk (PC), Careva vrata[footnoteRef:129] (< car + vrata ‘morski prolaz’; Ž), Carevac (T), Carinarnica (BV), Dovanj (usp. apelative dovana ‘carinarnica’ i dovanijer[footnoteRef:130] ‘carinski službenik’ BR), Katunić (< katun ‘tabor, mjesto ili selo u kojemu žive pastiri; vlaška upravna jedinica’; BR, BV), Knežija (BT), Knežina (PR), Napoleon (M), Ovčene kuće (< ovčeni ‘općeni, opći’; BV), Težine (< teg ‘rad na tuđemu imanju’; BR), Tromeđe (BR), Zadužbina (BĆ), Zakladnica (B), Županja (BT). [129: Riječ je o morskoj granici između živogoškoga samostana i Male dube.] [130: Usp. RSKNJ 4, 410 i JE 1, 138.]

Na kratkotrajnu francusku vladavinu upućuje toponim Napoleon, na darovatelje crkve i općinstva toponimi Zadužbina i Zakladnica[footnoteRef:131], a na negdašnju vlašku upravnu jedinicu Katunić. Toponimi Banova gradina, Carev kuk, Knežija i Knežina te Županja upućuje na naslove (ban, car, knez i župan). Na seoske granice upućuje toponim Tromeđa. Na mjesto javnih okupljanja i zborova upućuje toponim Besidišće. [131: Na Zakladnici se nalazi kapelica Gospe od Milosrđa.]

3.3.4.2. Toponimi u svezi s mjesnom poviješću i mjesnim predajama: Devčin greb (< *Devičin greb < deva ‘djeva’; G), Dračeva lučica (BR), Dušina (B), (H)ercegova gradina (VB), (H)ercegova kula (BR), Jerceg (BR), Kameni svatovi (BR), Krvava laza (B), Krvavica (< krvavac ‘krvni osvetnik’; BR, BT), Na Prćiji / Prćija (< prćija ‘miraz’; BR), Nebojša (BR), Proporine (B), Skok (G), Strašna kosa (BR), Strašni kuk (BR), Stratinovac (P), Troje gomile[footnoteRef:132] (P), Učerenjica (G). [132: Riječ je o dvama lokalitetima u Podgori za koje postoji predaja da su grobišta od davnina: ŠUNDE 2001, 43. Priobalne se Troje gomile zapravo sastoje od četiriju prapovijesnih gomila, s tim da je četvrta, najjužnija znatno manja i danas posve devastirana u razini tla i samim je tim bila slabo uočljiva izdaleka dok nije raskopana. Stoga i predio nije nazvan *Četiri gomile: KUNAC – MUCIĆ – TOMASOVIĆ 2006, 20-21.]

Na mjesta mogućih povijesnih bitaka upućuju toponimi Krvava laza, Krvavica i Stratinovac (usp. stratište). Po predaji su u spilji Dušini Osmanlije udušili 27 Brišćana, a na Skoku se nalazila mala utvrda s koje su navodno Osmanlije skakali u more tijekom bitke pod Gradcem 1666. Na Učerenjici pak po predaji hajduci oteli Turčina i zaplijenili mu čerenjicu[footnoteRef:133]. Na naziv prporuše ‘mlade djevojka koje pri obilasku kuća u sušnome razdoblju dozivaju kišu’ možda upućuje toponim Prporine. Česte su i predaje o djevicama koje su radije birale smrt od obeščaščenja (usp. toponim Devčin greb). Toponime se Hercegova gradina i Hercegova kula povezuje s hercegom Stjepanom Kosačom, s tim da je Hercegova gradina na Velikome Brdu uistinu mogla biti izgrađena u vrijeme hercega Stjepana ili njegova sina Vladislava[footnoteRef:134]. Nebojša[footnoteRef:135] je pak razmjerno često ime utvrde te je moguće da je riječ o nekoj vrsti zaštitničkoga imena (ne boj se). [133: ANDRIJAŠEVIĆ 1999, 392, 319, 323-324.] [134: TOMASOVIĆ 2014, 15.] [135: Usp. i brežuljak i utvrdu Nebojša u Zažablju.]

3.3.5. Toponimi uvjetovani duhovnim i vjerskim životom zajednice

3.3.5.1. Toponimi nazvani po crkvenim građevinama i posjedima: Babunci (< babun ‘odmetnik od vjere, krstjanin’; PC), Benčeva kapela (P), Bilin manastir[footnoteRef:136] (P), Bratinska kuća (BV), Bratinsko (BV), Brskovac (DŠ), Crkovlje (BR), Crkovni dolac (BR), Crkvina[footnoteRef:137] (G), Crkovno (BV), Filipinsko (BR), Fra Stipanove zidine (PC), Fratarska (B), Gospa (BR), Gospa od Karmela (BR), Gospe (P), Gospica (P), Gospina spila (G), Guvno Sutilije (P), Ispod crkve (BT), Kaluđer (BĆ), Kapelica (BR, BV), Kokića kapela (P), Krstina (P), Manastirine[footnoteRef:138] (K), Na Kuzmi[footnoteRef:139] (D), Pelegrin[footnoteRef:140] (BR), Picukarine staje (< picukara ‘redovnica’; BR), Picukarine zidine (BR), Pocrkavlje (< *Podcrkavlje; BR), Popova glava (BR), Popova kuća (BR), Popovo (BR), Pratrova gomila[footnoteRef:141] (Z), Samostan (Ž), Stamarica/Stomarica (BR), Sućuraj (DŠ), Sumratinje[footnoteRef:142] (T), Susvid/Sutvid (P/T[footnoteRef:143]), Sutvid (Ž), Sutikla (P), Sutulija / Sveti Ilija / Glavica svetoga Ilije (P), Sveta Barbara (Z), Sveta Bare (P), Svetica (BR), Sveti Dominik (Ž), Sveti Filip (M), Sveti Ilija (BR, G), Sveti Jure (BR), Sveti Kajo (BR), Sveti križ (Ž), Sveti Liberan (P), Sveti Lovro (BV), Sveti Martin (KŠ), Sveti Mihovil (T), Sveti Nikola (BR), Sveti Paškal (G), Sveti Petar (M), Sveti Roko (BR, Z), Sveti spas (I), Sveti Stipan (BR), Svetoga Jere spila (BR), Velika kapela (Ž), Vigura/Vigurica (< vigura ‘kapelica posvećena Blaženoj Djevici Mariji; G), Vitanj (< Vit ‘Vid’; BĆ), Zacrkavlje (G). [136: Bilin manastir na Podspilama u Podgori kasnoantički je lokalitet koje pučka predaja povezuje sa samostanom. Osim rimske keramike na tome položaju sačuvan je, iako gotovo nepristupačan u korovu, kasnoantički zid. Uokolo njega davno su nađeni i grobovi. Na podatcima zahvaljujem Marinku Tomasoviću.] [137: Ondje je predio s grobljem i sakralnim objektom kojemu pripada namještaj iz VI. ili VII. stoljeća: TOMASOVIĆ 2014, 112.] [138: Bilo je mišljenja da se ondje nalazio benediktinski samostan: TOMASOVIĆ 2014, 57.] [139: Crkvu se na tome lokalitetu datira u razdoblje XII. – XIV. stoljeća: TOMASOVIĆ 2009, 59.] [140: Po predaji se ondje nalazio grad razoren snažnim potresom: IVANAC – ŠKRABIĆ – BABIĆ 1996, 12. Rtove Pelegrin nalazimo na Šoltim Hvaru, Dugome otoku i Ugljanu te se ondje nalaze i crkve posvećene tomu svetcu.] [141: Toponim je zabilježen i kao Fratrova gomila te je motiviran privođenjem tla kulturi, a ne mogućim ostatcima tumula: TOMASOVIĆ 2010, 63.] [142: Crkva svetoga Martina potječe iz XII. stoljeća: TOMASOVIĆ 2014, 60.] [143: Uščuvani su ostatci staroromaničke crkve svetoga Vida iz XI. ili XII. stoljeća: TOMASOVIĆ 2014, 60.]

U mjesnoj je toponimiji uščuvano šest toponima uvjetovanih dalmatskim pridjevom san(c)tu(s): Stamarica/Stomarica (Sveta Marija) u Brelima, Susvid/Sutvid (sveti Vid), Sutikla (sveta Tekla) i Sutilija (sveti Ilija; postoji i toponim Guvno Sutilije koji se odnosi na cestovno okretište ispod Sutulije ili Glavice svetoga Ilije[footnoteRef:144]) u Podgori, Sućuraj (sveti Juraj) i Sumratinje (Sveti Martin) u Drašnicama te Sutvid (sveti Vid) u Živogošću. Koji se od navedenih toponima odnose na sakralna zdanja nastala do kraja X. stoljeća, a koji su toponimi nastali naknadno analogijom, pokazat će arheološka istraživanja.[footnoteRef:145] Na mjesta negdašnjih crkava upućuju i toponimi Crkvine, a toponim Pelegrin (rt u Brelima) mogao bi upućivati na mjesto negdašnje crkvice ili na štovanje svetoga Pelegrina kojemu su posvećene crkvice na Hvaru, Ugljanu i Dugome otoku, a možda i na Šolti[footnoteRef:146]. Toponim Brskovac mogao bi upućivati na štovanje svetoga Brcka, tourskoga biskupa koji je živio u V. stoljeću.[footnoteRef:147] Iz mjesne je toponimije razvidno da se u Makarskome primorju štuju i sveti Dominik, Filip, Ilija, Jeronim, Kajo, Kuzma, Liberan, Lovro, Martin, Mihovil, Nikola, Paškal, Petar, Roko, Stjepan i Vid te sveta Barbara i Blažena Djevica Marija. Uščuvani su i apelativi pratar ‘fratar’ i pop ‘dijecezanski svećenik’. Toponim se Filipinsko odnosi na posjed oratorij Filipina, prvu školsku ustanovu u Brelima. Na moguću krstjansku nazočnost upućuje toponim Babunci. Uz kasnoantičke se lokalitete često povezuju predaje o samostanima (usp. toponime koji sadržavaju apelative manastir i kaluđer).[footnoteRef:148] [144: ŠUNDE 2010, 33.] [145: U najcjelovitijemu radu koji popisuje sakralne toponime koji sadržavaju navedeni dalmatski pridjev Petar Šimunović navodi toponime Sutvid (Susvid) i Sutikla: ŠIMUNOVIĆ 1996.] [146: Usp. MARASOVIĆ-ALUJEVIĆ – LOZIĆ KNEZOVIĆ 2011, 426). Po predaji se na tome predjelu nalazio grad koji je potonuo u morske dubine nakon snažnoga potresa: IVANAC – ŠKRABIĆ – BABIĆ 1996, 12.] [147: Kršćanskim imenom Brcko motiviran je i toponim Brckovljani kod Dugoga Sela. Na upozorenju na tu mogućnost zahvaljujem akademiku Petru Šimunoviću.] [148: Na podatku zahvaljujem Marinku Tomasoviću.]

3.3.5.2. Prežitci pretkršćanskih vjerovanja: Draganj-spila (usp. drak ‘zmaj’; B), Igar (I), Igrišće (B, BR), Perun (BĆ), Poganovac (P), Trišćana (BĆ), Trišćeni potok (BĆ), Tršćana glavica (B), Vilenjača (M), Vilina kuća (BR), Vilija spil