vreme i Život
DESCRIPTION
Fridrih NičeTRANSCRIPT
Vreme i život: Hronologija
Karl Šlehta
844.15. oktobra Fridrih Vilhelm Niče rođen u Rekenu kod Licena kao prvo dete sveštenika Karla Ludviga Ničea (r. 1813. kao sin sveštenika) i njegove supruge Franciske, rođ. Eler (r. 1826. kao ćerka sveštenika). O Ničeovim precima up. prikaz Maksa Elera u „Vepsć1ep
pbeg sNe... (ZezePzsćađ s!eg RgeipsJe
sJez MJe&zsMe-AgsđJuz (JađgezvepsMe
s1eg ZŠipd N1e125sđe-Agsć1u5)“ , Vaj-
mar, 1937.
1846.Rođenje sestre.
1848.Rođenje brata.
1849.0čeva smrt; prema dijagnozi leka-
ra Opolcera iz Lajpciga, od „raz-
mekšanja mozga“ . O sestrinom kri-
votvorenju izvora u vezi s tim up.
NKS, IV I, 4. i 450. [NJzGopzsć-kp-
Nzsćep OezatGaivdaće, 1933-42];
dalje: RIsđags! V1ipsk, Rpebpsć L//'-
ekzsće, Kts/ćeN ipb Jideps!, Min-
hen/Bazel, 1953, str. 32.
1850.Smrt brata; prema majčinom iska-
zu, od grčeva prilikom izbijanja
zuba. Preseljenje porodice u Na-
umburg. Polazak u građansku školu
za dečake; prvo prijateljstvo sa
Vilhelmom Pinderom i Gustavom
Krugom.
1851 .Prelazak trojice prijatelja u jedan
privatni institut, pripremnu ško-
lu za Gimnaziju pri katedrali.
1854. Prelazak u peti razred Gimnazije
pri katedrali. Prvi pokušaji kom-
ponovanja.
1856. Preko leta na raspustu zbog bolo-
va u glavi i očima.
1858. Niče dobija mesto na Zemaljskoj
školi Porta.
1859. Prvo prijateljstvo sa Paulom Doj-
senom.
1860. Niče, Pinder i Krug osnivaju knji-
ževno i muzičko udruženje „Germa-
nija“.
1861.Gustav Krug upoznaje Ničea sa kla-
virskim izvodima iz Tristana.
Vlastite kompozicije. Konfirma-
cija, zajedno sa Paulom Dojsenom.
Niče često fantazira za klavi-
rom. Prvi susret sa Karlom fon
Gersdorfom.
1862. Česte glavobolje. Primedba u bo-
lesničkoj knjizi u Porti: „Niče je
snažan, dežmekast čovek sa upa-
dljivo ukočenim pogledom, kratko-
vid i često ga muči glavobolja.
Njegov otac je mlad umro od raz-
mekšanja mozga i bio je rođen u
poodmaklom dobu svojih roditelja;
sin u vreme kada je otac već bio
bolestan. Još nisu vidljivi nika-
kvi teži znaci, ali neophodno je
uzimati u obzir antecedencije."
1864. Matura; rad: „Re TđeodpJsJe Meda-
gep5J“ . Abitura: odličan u tri glav-
na predmeta; iz matematike četi-
ri. Putovanje Rajnom sa Paulom Doj-
senom; veliki uspeh sa klavirskim
fantazijama. Univerzitet u Bonu:
dva semestra filologije i teolo-
gije. Stupanje u studentsko udruže-
nje „Frankonija". Veoma mnogo kom-
ponuje.
1865. Prvo razilaženje sa majkom zbog
njegove čvrste odluke da napusti
studije teologije. Oduševljeno uče-
šće na kelnskom muzičkom festi-
valu. U leto „jaki reumatizam" (up.
pismo Karlu fon Gersdorfu od 4.
avgusta; na pitanje da li se radi o
meningitisu izazvanom infekci-
jom, up. P. V1ipsk, nav. delo, str.
160J. Prema Blunkovom savesnom
prikazu, teško se može sumnjati
da je Niče kasnije, u Lajpcigu, kod
dva lajpciška lekara bio lečen od
sifilisa). Istupanje iz „Franko-
nije". Od jeseni na univerzitetu u
Lajpcigu: četiri semestra filolo-
gije. 25. novembra pristupno pre-
davanje njegovog učitelja Ričla.
Krajem oktobra/početkom novem-
bra otkriće Šopenhauera. U de-
[28]
cembru, na Ričlov podsticaj, osni-
vanje „Filološkogudruženja". Vla-
stite kompozicije.
1866.18. januara prvo Ničeovo predava-
nje u „Filološkom udruženju": o
„Poslednjoj redakciji Teognida“ ;
nudi rukopis Ričlu. 24. februara
odlučujuća poseta Ričlu: „(Ričl) je
rekao... da još nikad nije kod nekog
studenta trećeg semestra mogao da
vidi nešto slično po strogom me-
todu i sigurnosti kombinacije...
To je vreme kada sam bio rođen kao
filolog...“ (up. III, 135). Na leto pr-
vi planovi da se otpočne univer-
zitetska karijera; otkriće „Isto-
rije materijalizma“ Fridriha Al-
berta Langea. Prvo poznanstvo sa
Ervinom Rodeom. U avgustu na fe-
rijama, putovanje sa Rodeom u Če-
šku šumu. Beg pred kolerom za
Kezen. Svira klavirski izvod iz
Valkira sa „vrlo pomešanim ose-
ćanjima". U novembru univerzitet
postavlja nagradnu filološku te-
mu: „Re JopIćiz OJodepJz 1_ae11m“ . Po-
sete operi i pozorištu; oduše-
vljenje Hedvigom Rabe; zanesenost
„sentimentalnom“ Zuzanom Klem. U
odnosu prema ratu 1866, Niče je
bio „razbesneli Prus“ .
1867. Prilog istoriji Teognidove zbir-
ke izreka. - 9. oktobra početak voj-
ne službe u konjičkom odeljenju
jedne regimente poljske artilje-
rije u Naumburgu. Ničeov rad o La-
ertiju biva nagrađen. Studije De-
mokrita: Kritika moderne filo-
logije i „istorizma". Kompozicije.
1 868.0e 1ael?/7 0/odep/z 1opMziz I, II. - U
martu nesreća prilikom jahanja.
Plan da sa Ervinom Rodeom 1869.
na neko vreme ode u Pariz; plan
disertacije na temu „Pojam organ-
skog od Kanta“ . Čvrsta odluka da
habilitira u Lajpcigu. U julu leče-
nje u Bad Vitekindu. 15. oktobra
kraj vojne službe. 28. oktobra pot-
puno „preobraćanje" Vagnerovoj mu-
zici prilikom slušanja uvertira
za Tristana i Majstore pevače\
istog dana Ervinu Rodeu: „Nemam
srca da se prema toj muzici odno-
sim kritički hladno; svaka žila,
svaki nerv mi igra, i dugo nisam
imao neko tako trajno osećanje od-
uzetosti kao kod poslednje pome-
nute uvertire." Uveče 8. novembra
prvi susret sa Rihardom Vagne-
rom, u Lajpcigu, u kući orijentali-
ste Hermana Brožhausa; Ničeova
pokroviteljka gospođa Sofija Ričl
bila je prijateljica gospođe Oti-
lije Brokhaus, Vagnerove sestre;
razgovor sa Vagnerom o Šopenhau-
eru (up. III, 997TS). Oduševljeno či-
tanje Vagnerovog pesništva i este-
tičkih spisa. Halucinacija (v. III
148; up. R. Blunk, na nav. mestu,
2171T). Saradnik „Rajnskog muzeja" i
„Centralnog književnog lista“ .
1869. Oe /.aeL// 0/'odel/'8 JopMziz III, IV. - Ho-
mer i klasična filologija, pre-
davanje (privatno izdanje). - Po-
četkom godine plan da se prekine
studij filologije i studira hemi-
ja (v. III, 1004). 10. januara prija-
teljsko Ričlovo obaveštenje da se
na univerzitetu u Bazelu diskutuje
o pozivanju Ničea na katedru za
grčki jezik i književnost; Ričl pi-
še Ničeovom prethodniku u Baze-
lu, profesoru Adolfu Kislingu:
„Toliko mladih snaga sam gledao
kako se pred mojim očima razvija-
ju tokom 39 godina: još nikada ni-
sam upoznao mladog čoveka koji bi
tako rano i tako mlad već bio ta-
ko zreo, kao što je taj Niče“ (up.
JoIappez 31goih, L//'e&5S/7e5 RgoJezzig
tVazeI, Jena, 1925, str. 32). 21. ja-
nuara izvanredan utisak o prvom
izvođenju Majstora pevača u Dre-
zdenu. 13. februara imenovanje „za
vanrednog profesora klasične fi-
lologije na univerzitetu u Bazelu
i za učitelja grčkog jezika u višim
razredima pedagogijuma", i to bez
prethodne promocije i habilita-
cije; o tome Ričl 11. januara pred-
sedniku Saveta za vaspitanje u Ba-
zelu, prof. dr V. Fišeru: „Vaše
ljubazno pismo od 5. d. mi je pred-
stavljalo pravu blagodat... jer sam
po prvi put doživeo da je neka
vlast dovoljno prosvećena da se u
ime jasno spoznatih interesa stva-
ri ne osvrće na .formalni nedo-
statak1. Takvo nešto se u Nemačkoj
apsolutno ne dešava..." (31goih, na
nav. mestu, 34). 23. marta izdava-
nje doktorske diplome preko lajp-
ciškog fakulteta, bez ikakvog is-
pita i rasprave, na osnovu radova
koje je Niče objavio u „Rajnskom
muzeju". 17. aprila „razrešenje od
pruskog državljanstva“ ; Niče po-
staje Švajcarac. 12. aprila odla-
zak iz Naumburga; Keln, Bon, Vis-
baden, Hajdelberg (pisanje pristu-
pnog govora), Karlsrue (izvođenje
Majstora pevača, njegove tada „naj-
draže opere“ ); 19. aprila prispe-
će u Bazel. 17. maja (ponedeljak uo-
či Duhova) prva poseta Vagneru u
Tribšenu kod Lucerna. 28. maja
pristupni govor: „Homer i klasič-
na filologija". Prvi „bliži od-
nos“ sa Jakobom Burkhartom (sve-
dočanstva o Burkhartovoj vezi sa
Ničeom su skupljena u F. Šteheli-
novom predgovoru za Istoriju grč-
ke kulture, Oezat(aizda1ze VIII, XXIII
i d.). Letnje ferije: Interlaken,
Pilatus, Badenvajler; u oktobru:
Naumburg. Božić u Tribšenu. Pre-
davanja: u letnjem semestru: 1. Es-
hilove hoefore (6 slušalaca), 2.
Grčki liričari (7 slušalaca); u
zimskom semestru: Latinska gra-
matika (8 slušalaca).
1870. Firentinski traktat o Homeru i
Hesiodu, njihovom poreklu i njiho-
vom takmičenju I, II. - 18. januara
javno predavanje o „Grčkoj muzičkoj
drami“ (obj. u Lajpcigu 1926); 1.
februara o „Sokratu i tragediji"
(obj. u Lajpcigu 1927). 9. aprila
unapređenje u redovnog profesora:
„Kao priznanje za njegov dosada-
šnji rad.“ Za uskršnjeg raspusta
sa majkom i sestrom na Ženevskom
jezeru, početkom juna u Bernškom
gorju. 11-13. juna sa Ervinom Rode-
om u Tribšenu. Plan da se radi Va-
gnerovih namera u Bajrojtu par go-
dina uzme odsustvo. Letnje ferije:
Aksenštajn, Maderanental. Pisanje
članka „Dionizijski pogled na
svet“ (obj. u Lajpcigu 1928). 8. avgu-
sta zahtev za odsustvo da bi „kao
vojnik ili kao bolničar" mogao da
bude koristan u nemačko-francu-
skom ratu; 11. avgusta odsustvo „za
sanitetsku službu". Od sredine av-
gusta zajedno sa hamburškim sli-
karom Mozengelom bolničar: Er-
langen, Vert, Zulc kod Vajsenburga,
Hagenau-Bišvajler, Linvij, Nansi;
od 7. septembra, oboleo od dizen-
terije i difterititisa, ponovo u
Erlangenu. Rekonvalescencija u Na-
umburgu; od 15. oktobra prve misli
o jednoj novoj metrici: „najbolja
filološka pomisao koju sam do
sada imao". Krajem oktobra ponovo
u Bazelu. Vagner šalje Ničeu ruko-
pis svog svečanog spisa „Betoven“ .
Niče sluša kod Burkharta preda-
vanja o „Istorijskoj veličini“ (up.
5. glavu Razmatranja o svetskoj
istoriji) i kod jednog kolege „0
studiju istorije" (sabrano kao Raz-
matranja o svetskoj istoriji). Pro-
mena u oceni nemačko-francuskog
rata. Prvi susreti sa Francom
Overbekom; zatim pet godina uku-
ćani: skoro svakoga dana na večeri
kod Overbeka. Božić u Tribšenu.
Predavanja: u letnjem semestru:
Sofokle, Kralj Edip (11 slušala-
[30]
ca); u zimskom semestru: 1. Metri-
ka (5 slušalaca), 2. Hesiodova Er-
ga (11 slušalaca).
1871. Sokrat i grčka tragedija (privatno
izdanje) - Početkom januara Ničeo-
va molba za mesto profesora fi-
lozofije na univerzitetu u Bazelu,
upražnjeno odpaskom Gustava Tajh-
milera; Niče za svog filološkog
naslednika predpaže Ervina Ro-
dea; tuži se na stanja iscrplje-
nosti koja se redovno ponavljaju,
konačno hoće „da i ovde sme da
sledi glas svoje prirode". 15. fe-
bruara „radi zdravstvenog oporav-
ka na odmoru do kraja zimskog se-
mestra"; do početka aprila sa
sestrom u Luganu: rad na Rođenju
tragedije. Do 9. aprila nekoliko
dana u Tribšenu. Na leto sa se-
strom i Karlom fon Gersdorfom u
Bernškom gorju. U oktobru u Naum-
burgu i Lajpcigu: sastanak sa Rode-
om i Fon Gersdorfom. Posle duže
pauze ponovo kompoZicije. „Posve-
ta demonima" kod Jakoba Burkhar-
ta (v. III, 1051). 20. decembra na
Vagnerovom koncertu u Manhajmu:
„Ne znam za čujnija i uzvišenija
stanja nego što sam ih tamo doži-
veo...“ (pismo K. fon Gersdorfu od
23. decembra). U okviru univerzi-
tetskog druženja kod Bahofena.
Predavanja: u letnjem semestru:
Uvod u studije filologije (9 slu-
šalaca); u zimskom semestru: 1.
Uvod u studije Platonovih dijalo-
ga (6 slušalaca), 2. Uvod u latin-
sku epigrafiku (9 slušalaca).
1872. Rođenje tragedije iz duha muzike. -
Vagner Ničeu: „Još nisam proči-
tao ništa lepše od Vaše knjige!“ ;
18. januara Kozima Vagner Ničeu:
„U toj knjizi ste zarobili duhove
za koje sam verovala da su samo
našem majstoru u službi“ (O/e Vp-
eNj SozJta U/adpegz ap Rpebpsć №-
e&bsLe, đgzd. v. E. TćJegbasć, Vajmar
1938, II, 17). Ričl beleži u svom
dnevniku 31. decembra 1871: „Ni-
čeova knjiga Rođenje tragedije
(=duhovito teturanje)"; Ričlovo su-
vereno pismo Ničeu 14. februara
(v. (ZVg, III, 140-144) je skicirano u
dnevničkom zapisu Sofije Ričl od
15. februara. „Centralni knjiže-
vni list“ odbija prikaz knjige iz
pera Ervina Rodea. U maju se poja-
vljuje polemički spis Ulriha fon
Vilamovic-Melendorfa protiv Ni-
čea: „Filologija budućnosti! Odgo-
vor na Rođenje tragedije Fridriha
Ničea“ . Ervin Rode odgovara spi-
som „Nadrifilologija... Poslanica
jednog filologa R. Vagneru". Her-
man Uzener pred svojim studenti-
ma u Bonu o Ničeovoj knjizi: „Sva-
ko ko takvo nešto napiše, naučno je
mrtav." U zimskom semestru 72-73.
na univerzitetu u Bazelu su izosta-
li filolozi; Niče održava samo
jedno predavanje, pred dva ne-fi-
lologa. 16. januara, 6. i 27. februa-
ra, 5. i 23. marta Niče govori na
poziv „Akademskog društva" „0 bu-
dućnosti naših obrazovnih ustano-
va“ . U januaru nekoliko dana u Trib-
šenu; odbijanje poziva za Grajf-
svald. Početkom aprila plan da se
napusti profesura u Bazelu i da se
kao putujuđi predavač stavi na
raspolaganje bajrojtskom poduhva-
tu. Za Uskrs sa bazelskim lekarom
Imermanom i Vilhelmom Pinde-
rom na Ženevskom jezeru; Niče
komponuje „Manfredovu meditaci-
ju“ . 25-27. aprila poslednja (23.)
poseta Tribšenu; Rihard Vagner je
već otputovao za Bajrojt; Niče po-
maže Kozimi Vagner oko pakovanja
rukopisa, pisama i knjiga. 6. maja
Burkhart prvi put počinje da čita
svoju Istoriju grčke kulture (up. III,
1066). 22. maja polaganje kamena
temeljca u Bajrojtu; uveče izvođe-
[31]
nje Betovenove Devete simfonije',
prisutni Fon Gersdorf i Rode;
Niče upoznaje Malvidu fon Maj-
zenbug; Niče 5. aprila 1873. K.
fon Gersdorfu: „Ipak verujem da
su to bili najsrećniji dani koje
sam imao.“ Od 1. juna do kraja sep-
tembra sestrina poseta u Bazelu.
28-30. juna sa M. fon Majzenbug i
K. fon Gersdorfom u Minhenu: iz-
vođenje Tristana pod vođstvom Han-
sa fon Bilova; Niče 20. jula Fon
Bilovu: „Otvorili ste mi pristup
najuzvišenijem umetničkom utisku
moga života“ ; dalje zahvaljuje sla-
njem svoje kompozicije o Manfre-
du; o Fon Bilovljevom odgovoru v.
III, 1075GS; Franc List je jednu drugu
Ničeovu kompoziciju ocenio kao
„veoma podesnu". Ničeov prijatelj
Hajnrih Romundt, privatni docent
za filozofiju u Bazelu; krajem jula
mučna Dojsenova poseta. Krajem av-
gusta poseta M. fon Majzenbug u
Bazelu (sa francuskim istoriča-
rem Gabrijelom Monoom i njego-
vom verenicom Olgom Hercen). Pr-
va polovina oktobra: neuspešan
pokušaj putovanja u Italiju; otkri-
va lepotu dolina u visokim Alpi-
ma („To je moja priroda“ ). 22-24.
novembra susret sa R. i K. Vagner
u Strasburu. Božićne ferije u Na-
umburgu; svira sa Gustavom Kru-
gom; u Vajmaru prvi put sluša Lo-
engrina. Poseta Ričlu u Lajpcigu.
Božićni poklon za Kozimu Vagner:
„Pet predgovora za pet nenapisa-
nih knjiga (koje se i ne pišu)“ . Pre-
davanja: u letnjem semestru: 1. Pre-
platonovski filozofi (10 sluša-
laca), 2. Eshilove hoefore (7 slu-
šalaca); u zimskom semestru: Grč-
ka i rimska retorika (2 slušaoca).
1873. Firentinski traktat o Homeru i
Hesiodu, njihovom poreklu i njiho-
vom takmičenju Š/U. - Nesavremena
razmatranja, Prvi deo: David Štra-
us, ispovednik i pisac. - Od te go-
dine žestoki napadi pripisivani
snažnoj migreni („od 1873. stalno
nekako bolestan“ : K. Jaspers, L//-
e&zsLe, E/Mpćgipd /p sJaz Ueg81aps1p18
zetez RM1ozorMegep8, 2. AiN., Ber-
lin, 1947, str. 93). U januaru pose-
ta K. fon Gersdorfa. Čitanje Ha-
mana. Rad na „Filozofiji u tra-
gičkom razdoblju Grka“ . Komponuje
„11pe MoposPe a sJeih“ . Beg od bazel-
skih poklada na Firvaldšteter-
sko jezero. Strahovanje u odnosu na
„čest lični zajednički život“ sa R.
Vagnerom. Odnos pun poverenja sa
Overbekom. U martu iz univerzi-
tetske biblioteke u Bazelu pozaj-
mljuje knjigu: Vozsoujsć, RćIozorćJa
paŠgaIz, 2 uo1. Od 6. do 12. aprila
sa Rodeom u Bajrojtu; na uskrs sam
u Nirnbergu. Komponuje „Himnu pri-
jateljstvu“ (o značajnoj istoriji te
kompozicije up. K. ZsMesMa, L//e-
(gzsćez OgoVegMŠad, Frankfurt/ M,
1954, str. 12). Paul Re zajedno sa
K. fon Gersdorfom sluša Ničeov
tečaj „Pretplatonovski filozofi".
Od početka juna do oktobra sestri-
na poseta, „koja mi je ovog leta
verno olakšala i razvedrila ži-
vot“ . Sredina juna do sredine av-
gusta sa Fon Gersdorfom u Grau-
bindenu; vrlo jaki bolovi u očima.
Karl Hilebrand ugovara prva Ne-
savremena. Počegkom oktobra Ro-
deova poseta. Nacrt „Opomene Nem-
cima“ za bajrojtski poduhvat. Od 30.
oktobra do 2. novembra u Bajrojtu
na jednom skupu delegata Vagnero-
vog udruženja; Ničeova „Opomena"
biva odbijena. Božićne ferije u
Naumburgu; bolestan. Poseta Rič-
lu; „Zajednički utisak je bio bez-
nadežan." „Neobuzdana radost" nad
Dvanaest pisama jednog estetičkog
jeretika Karla Hilebranda. - Pre-
davanja: u letnjem semestru: Pret-
* Rukopisi Ničeovih kompozicija su ostali sačuva-
ni skoro do kraja Drugog svetskog rata; celokupan
materijal odnosio se na period 1854-1874. 2. janu-
ara 1875. Niče piše M. fon Majzenbug o svojim
mladalačkim kompozicijama: „Večno će mi ostati
čudno kako se u muzici očituje nepromenljivost ka-
raktera; ono što u njoj iskazuje neki dečak tako ja-
sno je jezik osnovne suštine čitave njegove priro-
de, da i odrastao čovek u tome ništa ne želi da
menja...“ Uveren u istinitost tih reči, zamolio
sam početkom Drugog svetskog rata Naučni odbor
NKO i zavod Ničeovog arhiva da odobri kritičko
izdanje celokupne muzičke zaostavštine u okviri-
ma NKS; za obrađivača i urednika sam predložio
Gustava Lencevskog iz Frankfurta na Majni. Posle
višegodišnjeg naučnog rada, Lencevski je poslao u
Lajpcig probni uzorak štampe za dva debela toma;
oni su ovde - sa nekim originalima koji su posla-
platonovski filozofi (9+2 slu-
šaoca); u zimskom semestru: Pla-
tonov život i dela (4 slušaoca).
1874. Rođenje tragedije iz duha muzike.
Drugo izdanje. - Nesavremena raz-
matranja, Drugi deo: O koristi i
šteti istorije po život. - Nesa-
vremena razmatranja, Treći deo:
Šopenhauer kao vaspitač. - U fe-
bruaru: „prečesto obuzet slabošću";
„sada sam već pet godina profesor;
mislim da bi to bilo skoro do-
voljno“ . Teške brige zbog Bajrojta.
Hilebrand moli Burkharta i Ničea
za saradnju na Italiji. Bliži od-
nosi sa Adolfom Baumgartnerom.
Burkhartovo pismo Ničeu od 25.
februara, o drugom Nesavremenom
(Oćg2, III, 1710); od strane Ničea oči-
gledno shvaćeno samo kao odobra-
vajuće. Opširno pismo Kozimi Vag-
ner na istu temu 20. marta (0/'e
VpeTe Soz/ta Žadpegz ap RpesJpsć N1-
eGgzsće, II, str. 48K). Maks Hajnce,
Ničeov raniji učitelj u Porti, do-
lazi kao naslednik Rudolfa Ojke-
na u Bazel. Na leto sestrina pose-
ta; za Duhove sa njom na vodopadu
na Rajni kod Šafhauzena: tamo do-
vršava kompoziciju „Himne pri-
jateljstvu".* Prva razmena pisama
sa markizom Emom Gverieri-Gonza-
ga. Bogata korespondencija sa Kar-
lom Fuhsom. Bajrojtski planovi o
Ničeovom venčanju. 8. i 9. juna Ni-
če sluša Bramsa u Bazelu. Ponovo
napetosti sa Bajrojtom. Sredina do
kraja juna sa Romundtom u Graubin-
denu, Čitanje Emersona. Krajem sep-
tembra sa Romundtom i Baumgart-
nerom, „arhiučenicima", na Rigiju;
zatim na banjskom lečenju u Lucer-
nu. Zbog Vagnerovog uspeha oseća
se potpuno „isključenim iz nasled-
stva“ . Sredinom oktobra poseta
Fon Gersdorfa; ranije Rodeova po-
seta. Iscrpno i oduševljeno pi-
smo Kozime Vagner Ničeu o trećem
Nesavremenom (O/e VpeJe Soz/ta...,
II, 600). Do početka novembra je
prodato jedva 200 primeraka dru-
gog Nesavremenog (izašlo krajem
februara). Sredinom novembra Ni-
če „sasvim srećan“ sluša Berlio-
zov Sagleia/ go t a t . Posete u ve-
drom „Udruženju utorkom" (v. S. A.
VegpoiŠ, Rpedpsć O^eNjesk ips1 Rpe-
dpsć Mekzsće, Ete Rgeipbzsćać, Je-
na, 1908, I, 740) i u Lorahu kod go-
spođe Baumgartner. Božićne fe-
rije u Naumburgu; „da bih... još jed-
nom proslavio čitavu muzičku žr-
tvenu svečanost mog detinjstva i
mladosti i kodifikovao je prepi-
som“ (NKO, VpeGe IV, 128); Krug i
Pinder predstavljaju svoje supruge.
Predavanja: u letnjem semestru: Es-
hilove hoefore (3+1 slušalac); u
zimskom semestru: 1. Istorija grč-
ke književnosti (7 slušalaca), 2.
Aristotelova Retorika (2 teologa
kao slušaoci).
1875. „Juče sam prvi dan u godini gledao
s istinskom strepnjom pred buduć-
nošću... Zavidim svima koji će na
valjan način umreti“ (v. III, 1103).
Kozima Vagner pita Ničea 16. janu-
ara da li bi njegova sestra želela
da tokom dužeg koncertnog puto-
vanja bračnog para Vagner čuva nji-
hovu decu u Bajrojtu. [Iako sestra
tvrdi da je u to vreme imala du-
hovno poverenje svoga brata, to se
ne može tako opravdati: značajno
je da Ničeovo pismo njoj od 22. ja-
nuara nije sačuvano u originalu i -
kao i sva kasnija pisma njoj u slič-
nom smislu - očigledno nije posto-
jalo. U tom slučaju se očigledno ra-
di o jednoj sestrinoj kompilaciji:
up. NKO, Vg, IV, 4091. U završnom sta-
vu: „Ti si jedan tako dobar prija-
telj i drug, i što budeš starija i
što više budeš izlazila iz naum-
ti radi izrade faksimila - bez ostatka uništeni
prilikom jednog teškog bombardovanja. Tačan po- [33]
pis rukopisa koje je Lencevski signirao nalazi se
u mom posedu. Listu ranije objavljenih Ničeovih
kompozicija donosi „JaćgezvepsM Jpg 1939 sJeg ZŠ-
1ipd MJećzsMe-Agć^”, z1g. 13J. 1311 O kompozicijama v.
dalje „MasMćepsMe” NKS.
burške atmosfere, utoliko više
ćeš urastati u sve moje poglede i
težnje“ , suviše je jasna želja tvor-
ca te misli, odnosno izmišljoti-
ne. Za ukupno pitanje o tom krivo-
tvorenju pisama, up. u ovom izdanju
odgovarajuće mesto iz „Naknadnog
filološkog izveštaja“ .j Na veliku
Ničeovu radost, Dojsen se odlučuje
za književnu obradu indijske fi-
lozofije (v. NKO, Vg, IV, 407J). Pose-
ta gospođi Baumgartner u Lerahu;
up. njeno veoma lepo pismo (NKO,
Vg, IV, 4110). Najdublja zapanjenost
Romundtovom namerom da postane
katolik. U martu poseta Fon Gers-
dorfa. Adolf Fišer poklanja Ni-
čeu originalni list Direrovog ra-
da „Vitez, smrt i đavo". Oči i sto-
mak ponovo veoma loše. Beleške za
rad „Mi filolozi". Od 25. aprila
do 3. maja u Bernu: da bi bio sam.
Rasprava o prva tri „Nesavremena"
u „Tće \L/ez1tJpb1eg PeuJe\l/“ (NKS, Vg,
IV, 4250). Duhovi sa sestrom u Ba-
den-Badenu. Luis Kelterborn, jedan
Ničeov učenik, poklanja mu prepis
Burkhartovog tečaja „Istorije grč-
ke kulture" (isto je ranije učinio
Adolf Baumgartner); up. beleške
L. Kelterborna (isto, 3430). Prvi
bliži odnos sa Albertom Brene-
rom. Sredinom jula: „Sa Jakobom
Burkhartom sam ponovo u istim
dobrim starim odnosima" (isto,
197). Tokom letnjih ferija u Štaj-
nabadu, maloj banji za stomačne
tegobe u Švarcvaldu (o dijagnozi
i lečenju up. isto, 2030). Čitanje
nacionalne ekonomije; zatim Don
Kihota. Početkom avgusta Overbek,
Rode i Fon Gersdorf sami na or-
kestarskim probama za nibelun-
šku tetralogiju u Bajrojtu. Sredi-
nom avgusta Niče sa sestrom živi
u vlastitom stanu: pohvala te ku-
ćevnosti i „srećnog bića“ njegove
sestre (NK<3, Vg, IV, 233J). - Rodeo-
va poseta; krajem septembra sa
Overbekom na Birgenštoku; sredi-
nom oktobra poseta Fon Gersdor-
fa. Povratak bolesti; sestra mu
čita Valtera Skota da ne misli na
bolest. Mladi muzičar Hajnrih Ke-
zelic (Peter Gast) dolazi kao „po-
klonik“ Ničeovih spisa na univer-
zitet u Bazelu i sluša Ničea i
Overbeka. „Dr Re, meni veoma odan,
objavio je anonimno jednu izvanred-
nu knjižicu, Psihološka zapaža-
nja, on je ,moralist‘ u najstrožem po-
gledu, jedan sasvim redak dar među
Nemcima“ (NKS, Vg, IV, 247). Prvog
dana Božića „formapni slom“ (isto,
251). Predavanja: u letnjem seme-
stru: 1. Istorija grčke književno-
sti (6 slušalaca), 2. Aristotelova
Retorika (3 slušaoca); u zimskom
semestru: 1. Stari religiozni kult
kod Grka (8 slušalaca), 2. Istori-
ja grčke književnosti (kraj, 11 slu-
šalaca).
1876. Nesavremena razmatranja, Četvrti
deo: Rihard Vagner u Bajrojtu. - Po-
slednja verzija Filozofije u tra-
gičkom razdoblju Grka (neobjavlje-
no). Izučavanje prirodnih nauka,
matematike i nacionalne ekonomi-
je; up. NK6, Vg, IV, 351. - Početkom ja-
nuara zbog bolesti oslobođen ča-
sova na pedagogijumu za ostatak
semestra; sredinom februara na-
pušta i predavanja. Nudi prijatelj-
stvo ženevskom dirigentu Hugu fon
Zengeru. U martu sa Fon Gersdor-
fom na Ženevskom jezeru; zajed-
ničko čitanje Manconijevih Vere-
nika\ 5. aprila Overbeku: „Meni je
kao da sam u mnogim stvarima bio
stegnut u mengele - zdravlje za me-
ne znači izaći odatle“ (NKS, Vg, IV,
263). 6-11. aprila u Ženevi: sluša
Berlioza, posećuje Volterovu kuću;
ženidbena ponuda Matildi Tram-
pedah; sa tronutošću čita do kraja
[34]
Memoare jedne idealistkinje. Kra-
jem maja: radost zbog Rodeovog Goč-
kog romana i njegovih preteča. Bli-
ži odnosi sa X. Kezelicom. Počet-
kom jula: izlazak četvrtog Nesavre-
menog; Vagner Ničeu: „Prijatelju!
Vaša knjiga je gorostasna! - Odakle
Vam samo to iskustvo o meni?“ 24.
jula ide u Bajrojt na probe za prvi
festival; 1. avgusta sestri: „Če-
znem da odem... Hvata me jeza pred
svaku od tih dugih umetcičkih veče-
ri... Sasvim sam zasićen"; već pre
prve generalne probe beg u Klin-
genbrun u Bavarskoj šumi. Tamo prve
skice za Ljudsko, suviše ljudsko.
12. avgusta, na dan prvog javnog iz-
vođenja Rajnskog zlata, na insisti-
ranje sestre ponovo u Bajrojtu; do
27. - Susret sa Lujzom Ot, Pariz.
Overbek se ženi. Ničeov povratak
sa Paulom Reom. Prijateljstvo sa
slikarom i piscem Rajnhardom fon
Zajdlicom. Oseća se veoma loše:
„ne može se više izdržati" (NKS,
Vg, IV, 306). Od 15. oktobra zbog bo-
lesti na godinu dana oslobođen
svih obaveza u Bazelu. 1-20. okto-
bra sa Reom u Beksu (banja u kanto-
nu Vadt); 20. sa Reom i Brenerom za
Đenovu: 23. odatle brodom za Na-
pulj; sa M. fon Majzenbug koja im se
pridružila za Sorento; zimu pro-
vodi tamo sa M. fon Majzenbug, Re-
om i Brenerom u Vili Rubinaći.
Porodica Vagner od 5. oktobra do
5. novembra takođe u Sorentu: po-
slednji susret sa Ničeom. - Ričlova
smrt. Čitanje Voltera. Predavanja:
u letnjem semestru: 1. 0 preplato-
novskim filozofima (9+1 sluša-
lac), 2. 0 Platonovom životu i uče-
nju (18+1 slušalac).
1877. RIsćags! UJadpeg a VaugeiM, 1gadi 'L rag
Mape VaitdaPpeg ačes Gai1opzaIop
s1e Gai^eig. ~ I dalje u Sorentu. Ose-
ća se „opet veoma loše... skoro
očajno" (NK6, Vg, IV, 331). 10. apri-
la Re i Brener otputovali; dola-
zak bračnog para fon Zajdlic. Pla-
novi da se oženi: „dobro, ali boga-
to“ (isto, 339). Početkom maja: „oseća
se sve lošije"; plan da „demisio-
nira“ (isto, 341). Odlazak iz So-
renta za Švajcarsku (up. III, 11310).
Četiri nedelje na lečenju u Ragacu;
preko leta u Rozenlauibadu: bliži
odnosi sa frankfurtskim lekarom
Otom Ajzerom. Krajem avgusta Over-
beku: „Imam iza sebe jednu veoma
bogatu godinu (po unutrašnjim re-
zultatima)'1 (isto, 1141). Od prvog
septembra Niče u zajedničkom do-
maćinstvu sa svojom sestrom; Peter
Gast se pridružuje kao „prijatelj u
pisanju spreman da pomogne". Kra-
jem decembra opšte Ničeovo stanje
ponovo toliko loše, da mora da za-
moli za oslobađanje od nastavnog
delovanja na pedagogijumu. Raskid
sa Fon Gersdorfom (za „Povest o
Nerini“ up. O/e Vg/e/e beg Rge/ćeggz
Sag1 uop OegzsJogN ap Rpes/psć L//'-
e&zsće, ćgzd. V. K. bsć1es1p1a, Vajmar
19340, III, 990). Pojavila se knjiga
Paula Rea Izvor moralnog oseća-
nja\ primerak sačuvan u Ničeovoj
biblioteci nosi posvetu autora:
„Ocu ovog spisa sa najvećom za-
hvalnošću njegova majka." Preda-
vanja: u zimskom semestru: Religi-
ozne starine Grka (6 slušalaca).
1878. Ljudsko, suviše ljudsko. Knjiga za
slobodne duhove. - Kraj prijatelj-
stva sa bračnim parom Vagner: u
januaru Vagner šalje Ničeu Parsi-
fala (up. III, 1146đ; u maju Niče
Vagneru šalje Ljudsko, suviše ljud-
sko. V martu lečenje vodom u Ba-
den-Badenu. U maju izlazi Ljudsko,
suviše ljudsko: saglasnost Burk-
harta, Rea i Gasta; Rode „ne bez
bolnog osećanja". U avgustovskoj
svesci „Bajrojtskog lista“ razdra-
žen napad Riharda Vagnera („Pu-
blika i popularnost"). Brenerova
smrt. „Čudna otuđenost mnogih po-
znanika i prijatelja" (III, 1149). Kra-
jem juna okončanje zajedničkog do-
maćinstva; sestra se zauvek vraća
majci. Početkom septembra u bern-
škom Obervaldu. Na jesen (ili u
februaru naredne godine) nesre-
ćan sestrin pokušaj da interveni-
še u Bajrojtu; popujući odgovor Ko-
zime Vagner; sestra očito postaje
regzopa pop dga1a (najveći deo Ni-
čeovih pisama Rihardu i Kozimi
Vagner bio je uništen u kući Van-
frid; up. NKO, \L/, 3 4 HŠHđ. Za
zimski semestar Niče je iznajmio
jedan stan na obodu grada, kako bi
mu put do univerziteta bio duži.
Prisniji odnos samo sa bračnim
parom Overbek. 18. novembra R.
fon Zajdpicu:....Duboko narušeno
zdravlje. Spolja gledano, taj život
je kao život nekog starca...“ ; 29.
decembra gospođi Baumgartner:
„polumrtav od bola i iscrpljeno-
sti“ . Predavanja: u letnjem seme-
stru: 1. Hesiodovi Dela i dani (13
slušalaca), 2. Platonova Odbrana
Sokratova (6 slušalaca); u zim-
skom semestru: 1. Grčki liričari
(13 slušalaca), 2. Uvod u studije
Platona (8 slušalaca). [O rukopi-
sima Ničeovih predavanja vidi
pod signaturom R II u NKO, \L/, 3V,
1_H1\/K. - Izbor iz Ničeovih preda-
vanja sadrže tomovi HUI-H1H (RđPo-
1od1sa) (ZOA, dalje tomovi II, IV i V
Musarion-izdanja (Minhen, 19220).
Predavanja o liričarima od let-
njeg semestra 1869. do zimskog se-
mestra 1878/79. nalaze se u NK<3,
\L/, V 3070.]
1879. L>udsko, suviše ljudsko. Knjiga za
slobodne duhove. Dodatak: razna
mišljenja i izreke. - U prvim me-
secima se oseća „strašno"; za Us-
krs uzaludno lečenje u Ženevi. Po
povratku napad za napadom najže-
šćih bolova u glavi i očima; stal-
no povraćanje. Overbek poziva u
pomoć Ničeovu sestru. Do Uskrsa
prodato 120 primeraka prvog toma
Ljudskog, suviše ljudskog. 2. maja
zahtev za otpust kod bazelskog
predsednika uprave; uverenje o ot-
pustu od 14. juna; za sledećih šest
godina odobrenje penzije od 1000
franaka godišnje iz „Hojslerskog
fonda” i 1000 franaka od „Aka-
demskog društva". Oproštaj sa Ba-
zelom; prvi put sa sestrom u zamku
Bremgarten kod Berna, posle na
negovanju kod Overbekove tašte u
Cirihu. Krajem juna prvi put u
Gornjem Engadenu: „Osećam se kao
da sam u zemlji obećanja" (24. juna
sestri); u avgustu Overbekova po-
seta; prijatelj isporučuje Ničeove
bazelske prihode. Stalno novi te-
ški napadi. U septembru sa se-
strom u Huru. Posle toga u Naum-
burgu, u „zimi s najmanje sunca"
njegovog života: „Bio je to moj mi-
nimum: tada je nastao Putnik i
njegova senka" (II 1070). Lektira:
Gogolj, Ljermontov, M. Tven, E. A.
Po. Krajem decembra dirljiva pre-
piska sa Rodeom; 28. decembra
Overbeku: „Juče jedna opasno duga
nesvestica"; nasuprot tome, opro-
štajna i pisma zahvalnosti od 31.
decembra do 16. januara sledeće
godine, upućena „ljubljenoj sestri“
nisu prava (o tome i o drugim fal-
sifikatima pisama v. „Naknadni
filološki izveštaj“ ). Te godine
118 dana sa teškim napadima.
1880. Putnik i njegova senka. - U januaru
duga poseta Paula Rea u Naumbur-
gu. 12. februara put za Bocen, oda-
tle posle nekoliko dana za Rivu na
jezeru Garda. Ovde susret sa Pete-
rom Gastom. 12. marta sa Gastom za
[36]
Veneciju (do kraja juna); od tog bo-
ravka posebna ljubav prema Vene-
ciji; čitanje Kasnog leta [roman
Adalberta Štiftera]. U julu i av-
gustu u Marijenbadu: „Žestoko ri-
jem u svom moralnom rudokopu" (III
1163); čita Merimea i Sent-Beva.
Često sanja o Vagneru (III 1165). Re-
či pune slutnje o sestri: „Ali, La-
ma! Kako trijumfuje nad svetom,
preobražavajući se u različite
životinje! Na kraju ona je postala
svoj brat, koji ,se odriče sveta'...
premala i neugledna životinjica!"
(III 1166đ. - U septembru ponovo u
Naumburgu. 8. oktobra, preko Frank-
furta, Hajdelberga, Bazela (lepi
časovi sa Overbekom), Lokarna, za
Strezu na jezeru Mađore. Tamo po-
novo nekoliko nedelja u najgorem
stanju. Prva zima u Đenovi: „usam-
ljenost potkrovlja"; i dalje se
bedno oseća.
1881 .Jutarnje rumenilo. Misli o moral-
nim predrasudama. - Teška zima,
bez peći, „često sa skočanjenim
udovima" (22. februara Overbeku);
„teško da će ikad više proći
glavobolje“ (isto). Krajem aprila
sa Gastom u Rekoaru kod Vićence.
Gast svira Ničeu svoju kompozici-
ju kao uvertiru za Šalu, lukavstvo
i osvetu, Niče otkriva Gasta kao
muzičara. 31. maja Gastov odpazak.
Od 4. jula do 1. oktobra prvi bora-
vak u Sils-Mariji: „Ne znam ništa
što bi bolje odgovaralo mojoj pri-
rodi od tog parčeta zemlje na vi-
siji“ (III 1169). Čita Spinozu (ili
Kuna Fišera o Spinozi?). U avgustu
„misao o večnom povratku istog“
(up. II 1128). 18. septembra očajnič-
ka izjava Overbeku (III 1176: „b i t Jp
rips1o s1ezregaNop1z“ ). Opšte stanje:
„Zastrašujuća promena stanja“ (14.
oktobra Overbeku). Od početka ok-
tobra ponovo u Đenovi; u novembru
po prvi put sluša Bizeovu Karmen.
Dugo pismo sestri (uz izvinjenja
saglasnosti) od 29. novembra je
falsifikovano. U decembru obno-
va prijateljstva sa Fon Gersdor-
fom.
1882. Idile iz Mesine. - Vesela nauka.
- I dugo pismo sestri od 22. janu-
ara je falsifikovano. U februaru
poseta Karla Rea u Đenovi: „Nije la-
ko ostvariti okrepljujući odnos“ (III
1177). „Čudni apostol", Bernhard
Ferster, Ničeov kasniji zet, drži
u Berlinu javno predavanje o Ničeu
(Niče u martu Overbeku). Čita Ro-
berta Majera. Rodeovo otuđenje.
Obnova prepiske sa M. fon MaJ-
zenbug. 13. marta Re putuje za Rim.
gde kod M. fon Majzenbug upoznaje
Lu Salome. 29. marta Niče putuje
jednim sicilijanskim tovarnim je-
drenjakom od Đenove do Mesine;
tamo ostaje do 20. aprila. Na po-
ziv M. fon Majzenbug i Rea Niče
konačno dolazi u Rim, gde ga njih
dvoje upoznaju sa Lu Salome. Niče
se (kao i Re) zaljubljuje u dražesnu
i veoma visprenu mladu Ruskinju.
Pismo sestri (Rim, kraj aprila),
veoma skeptično u pogledu Lu je
falsifikat. Putovanje sa Reom, Lu
Salome i njenom majkom za Ortu.
Od 8. do 13. maja u Bazelu kod
Overbeka. 13-16. maja sa Lu Salo-
me i Reom u Lucernu (zajedno se
fotografišu); poseta Tribšenu.
23. maja do 24. juna: Naumburg; kra-
ći boravak u Berlinu, nadajući se
susretu sa Lu; razočaranje Grune-
valdom. 25. juna do 27. avgusta Tau-
tenburg: Ničeova sestra i Lu Sa-
lome 26. jula na praizvođenju Par-
sifala u Bajrojtu; 7. avgusta obe
dolaze u Tautenburg. Prilikom tog
zajedničkog boravka - Lu napušta
Tautenburg 26. avgusta - Ničeov
raskid sa majkom i sestrom. [Niče-
*Da bi se tako učinjena opasna pometnja u literar-
noj predaji koliko je moguće konačno razjasnila
bar u seriji pisama NKSZ, zamolio sam 1936. prof.
dr Valtera F. Ota da u svojstvu člana naučnog od-
bora NKS uspostavi vezu sa gospođom Lu Andreas-
-Salome. Posle smrti gospođe Andreas koja je
usledila ubrzo posle toga, sporazumeo sam se sa
upraviteljem njene ostavine Ernestom Pfajferom
u Getingenu, prolazeći tuda, da zajedno objavimo
čitavu još sačuvanu prepisku između Lu Salome i
Ničea i korespondenciju između Paula Rea i Ničea
ova sestra je svojim neprekidnim
intrigantnim mešanjem u Ničeov
dovoljno težak odnos sa Lu Salo-
me i Paulom Reom svog brata sko-
ro naterala na samoubistvo; ona je
u vezi sa tom aferom u mnogim iz-
javama, sa svojom mržnjom koja je
sve iskrivljavala, ako ne i falsi-
fikovala, doživotno pratila Lu
Salome (kasnije gospođu Andreas)
i Paula Rea, i pokušala da osu-
mnjiči bračni par Overbek, koji su
nastojali da utiču umirujuće i da
raščiste stvari.* Svi dokumenti
sačuvani u Getingenu i Bazelu uka-
zuju na to da za svu zbrku godina
1882/3. „krivicu" najpre snosi - zI
uepja uegvo - sam Niče: zbog nedo-
statka iskrenosti prema sebi sa-
mom i prema glavnim učesnicima,
kao i zbog slabosti u odnosu pre-
ma sestrinim ekscesima. Sigurno
je da su odnosi bili dosta teški:
Re i Niče su ponudili Lu Salome
brak, i obojica su bili odbijeni;
prijatelj je postao rival, uprkos
odbijanju srećniji rival; očekiva-
na (zaista očekivana?) privrženi-
ca i adeptkinja postala je voljena
- neuspelo voljena - i svakako ni-
je bio lak „psihološki" zadatak da
se devojka oko koje se uzaludno
trudio ponovo preobrati u privr-
ženicu. Ne ostaje ništa da se ka-
že o ličnosti Lu Salome: ona se u
svom Osvrtu na život predstavila
sa svom otvorenošću koja se samo
može poželeti; i o Paulu Reu se
tamo i u komentaru Ernesta Pfaj-
fera nalazi - mislim - sve što je
potrebno.] Kraj avgusta u Naumbur-
gu; Niče komponuje za Lu Salome
„Molitvu za život“ . Od sredine
septembra beg od „naumburške vr-
line“ za Lajpcig; 17. septembra
kratka Overbekova poseta. Počet-
kom oktobra Niče učestvuje na jed-
noj spiritističkoj sesiji. Posle-
(uključujući sačuvane skice pisama), uz jedan kri-
tički komentar. (Pretpostavka - već za Lu Andre-
as-Salome - da pristane na plan o objavljivanju
pisama, bilo je distanciranje naučnog odbora od
tendencija - ili izjava - Ničeove sestre. Onda je
usledilo odgovarajuće javno objašnjenje.) Sačuvano
je 26 Ničeovih pisama Lu Salome i 33 pisma Pau-
lu Reu; osim toga, još oko 120 do sada uglavnom
neobjavljenih dokumenata: Ničeovih pisama, pisa-
ma Lu Salome, Reovih pisama Ničeovoj sestri,
bračnom paru Overbek, M. fon Majzenbug; memoari
dnji put zajedno sa Lu Salome i
Paulom Reom: Lu se otuđuje posle
Ničeovog pokušaja da kod nje okle-
veta Rea. Gast dolazi u Lajpcig iz
Venecije da bi uz Ničeovo posre-
dovanje Nikiš svirao njegovu ko-
mičnu operu Šala, lukavstvo i
osveta; Gast upoznaje Lu Salome i
ona ostavlja na njega snažan uti-
sak koji je doduše kasnije - kao i
kod mnogih drugih - izbledeo (v.
1_oi ApsJgeaz Za1ote, !~ek)ep$gis№Nsk,
316). Krajem oktobra Lu Salome i
Paul Re napuštaju Lajpcig. Niče
15. novembra putuje na Overbekov
rođendan u Bazel, 18. dalje za Đe-
novu. Od 23. novembra do 23. fe-
bruara sledeće godine u Rapalu:
vreme nastanka prvog dela Tako je
govorio Zaratustra. 24. decembra
prekid prepiske sa majkom. „Moj od-
nos prema Lu nalazi se na krajnje
bolnom umoru" (II11199). Mišljenje:
„Ta zima je bila najgora u mom ži-
votu" (isto, 1201).
1883. Tako je govorio Zaratustra. Knjiga
za sve i ni za koga. - Tako je govo-
rio Zaratustra. Knjiga za sve i ni
za koga, II. - Od 1883. do 1888. leti
u Sils-Mariji, zimi u Nici; u pre-
laznim razdobljima u različitim
mestima. Teška nesanica. 13. fe-
bruara Vagnerova smrt. 23. febru-
ara do 3. maja u Đenovi; 24. marta
P. Gastu: „Zimu kao što je bila ova,
neću opet preživeti"; istog mese-
ca Overbeku: „Ne želim svoju maj-
ku, a postajem neveseo kada čujem
glas svoje sestre; kad god sam bio
zajedno sa njima, bio sam bole-
stan." Od 4. maja do 16. juna u Rimu:
pomirenje sa sestrom; povratak sa
njom do Koma. Od 24. juna u Sils-
-Mariji. U avgustu sastanak sa Over-
bekom: nova katastrofa sa sestrom
(v. III 1213đ; duga Ničeova pisma se-
stri s početka avgusta i od 2. sep-
i dnevnički zapisi Lu Salome, itd. Dalji niz do-
kumenata o toj kritičnoj epohi postao mi je dostu-
pan 1937. zahvaljujući prijateljskoj susretljivosti
upravnika bazelske univerzitetske biblioteke,
višeg bibliotekara dr Švarbera. Tekstualni deo
te planirane publikacije bio je završen krajem
1939; nešto kasnije i moj uvod; po mom sećanju i
komentar - čiji glavni deo je svakako pao na Ernsta
Pfajfera - kad smo Pfajfer i ja bili pozvani u
vojnu službu. Do objavljivanja tog rada, dakle, ni-
je došlo; čitava priprema se nalazi kod E. Pfaj-
tembra (sa pričom o Lu i Reu), se-
strini su falsifikati. Novo po-
mirenje sa sestrom (očigledno na
račun bračnog para Overbek). 5.
septembra putovanje za Naumburg;
mučan boravak tamo: majka i sestra
pritiskaju Ničea da se ponovo vra-
ti na univerzitet: Naumburg nala-
zi da se Niče više ne druži sa „ot-
menim svetom"; osim toga, sestrina
veridba sa gimnazijskim nastavni-
kom, vagnerijancem i političkim
antisemitom, kasnijim „kolonizato-
rom“ dr Bernhardom Fersterom (o
njemu v. E. R. Ro1as(p, 0ez(a11ep i t /V/-
e\2 zsće, str. 125P: „Bernhard i Epi
Ferster‘7. Početkom oktobra (uz tri
blagotvorna dana zadržavanja kod
Overbeka u Bazelu) za Đenovu; oda-
tle na jednu nedelju u Speciji, onda
opet povratak u Đenovu. „Zdravlje
neverovatno opalo“ (22. oktobra
Overbeku); istom, 27. oktobra: „Ne
živeti u Nemačkoj i ne biti zajed-
no sa svojim rođacima." Krajem no-
vembra preko Vilafranke - nede-
lju dana boravak tamo - za Nicu.
Prvo pismo Ničeu sa oslovljava-
njem „najpoštovaniji majstore" (Ni-
če pribeležio). Sestra „maltreti-
ra“ Ničea antisemitskim pismima
(up. Niče Gastu 1. februara 1884);
Ničeovo pismo sestri, zima 1883/4,
koje se tiče „Fersterove poštova-
nja dostojne ličnosti" sestra je
krivotvorila.
1884. Tako je govorio Zaratustra. Knjiga
za sve i ni za koga, III. - Do 20.
aprila u Nici. 2. aprila Overbe-
ku: „Prokletu antisemitizam... uz-
rok je radikalnog raskida između
mene i moje sestre“ ; 7. aprila
Overbeku: „Dr Re i gospođica Sa-
lome, sa kojima bih rado želeo da
ispravim nešto što je moja sestra
učinila naopako" (III 1217). Od 21.
aprila do 12. juna kod Gasta u Ve-
fera u Getingenu; ja ne posedujem nikakve prepise.
Ali 1951. je objavljena (Cirih i Visbaden) knjiga Lu
Andreas-Salome koju je E. Pfajfer priredio iz za-
ostavštine Osvrt na život, skice nekih životnik
uspomena, sa poglavljem „Doživljaj prijateljstva
(Paul Re i Fridrih Niče)" koje je E. Pfajfer naj-
tačnije komentarisao, čime mi izgleda da je mno-
go učinjeno za razjašnjenje zapletenih odnosa. -
Mnoga iskrivljavanja Ničeove sestre je pokušao
da ispravi još Karl Apbreht Bernuli u svom delu
Rgapg OueNjesk ipb RpedPsM Mekzsće, E'te Rgeipb-
neciji: radost zbog Gastove komič-
ne opere Venecijanski lav. Ničeo-
vo pismo sestri (o Zaratustri III)
iz sredine juna je falsifikat; o
pravom odnosu prema sestri v. pi-
sma Overbeku od 2. i 21. maja: „Po-
slove sa svojim rođacima moram
da skinem sa vrata - dve godine
sam se iscrpljivao u najdobrodu-
šnijim pokušajima da ih uredim i
smirim, ali badava." Od 15. juna
do 2. jula bolestan kod Overbeka;
zatim Piora kod Airola. Od 12. ju-
na do 15. jula u Cirihu: poseta Re-
zi fon Širnhoferu i Meti fon
Zalis (o ovome v. Mapa VtsJzsće-
s11eg, „M1e*2zsđe5 VpeJe ap Me1a uop
Za115“ , Meie ZsGmeKgeg PipsJbsćai,
april 1955, sv. 12, str. 7070). Od
16. jula do oko 25. septembra u
Sils-Mariji (treći boravak). Oko
18. avgusta Overbeku: „Dobro mi
čini kada nema pisama iz Naum-
burga... Možeš da zamisliš kako
je stalno ponavljanje jednog proce-
sa konačno uticalo na mene: da mi
se stalno iznova u lice baca puna
šaka prljavštine, u čudovišnoj
napetosti i velikom osećanju (z/s!)
koje se širi preko sudbine čove-
čanstva..." 26-28. avgusta poseta
Hajnriha fon Štajna. Od kraja sep-
tembra do 30. oktobra u Cirihu;
pomirenje sa sestrom: „Moja sestra
je jedna sjajna životinjica" (4. ok-
tobra Overbeku); lično poznanstvo
sa Gotfridom Kelerom; dr Fri-
drih Hegar, kapelmajstor u Cirihu,
sa svojim orkestrom svira Ničeu
(samom!) uvertiru Gastovog Vene-
cijanskog lava\ Hegar nagađa da je
Gast neki vojni kapelmajstor: ima
premalo poverenja u violine i
hteo bi sve da učini duvačima (Ni-
če 8. oktobra Gastu). Veza sa Hele-
nom Druskovic. Novembar u Mento-
ni; Ničeovo pismo sestri (sredi-
nom novembra, na teret gospođe
vsćać, Jena, 1908, I ZZZTS. I II 389N; zatim Šarl An- .
dler u svom šestotomnom delu L//e&zsLe, 5a u/e e(za [3 “ j
repzee (Pariz, 1920/31; Andper je raspolagao za to
vreme već iznenađujuće obuhvatnim poznavanjem
materijala za biografske izvore); zatim E. F. Po-
dah u LU/e/gzsćez 1izattepk>gisć, Hajdelberg, 1930,
str. 3711, u Oez1aPep i t Še1gzsće, Vajmar, 1932, str.
Š , i u Rpebpsć L//e/28s/?e ipd 1oi Za1ote, Cirih,
1938.
Overbek) je falsifikat. Od počet-
ka decembra do 8. aprila 1885. u
Nici; poseta Paula Lanckog.
1885. Tako je govorio Zaratustra. Knjiga
za sve i ni za koga, Četvrti i po-
slednji deo\ privatno izdanje. -
Pismo sestri od januara je falsi-
fikat; isto tako pisma s početka i
sredine marta (protiv majke, brač-
nog para Overbek, Lu Salome i
Malvide Fon Majzenbug). Niče ne
nalazi izdavača za Zaratustru IV;
moli Fon Gersdorfa za materi-
jalnu potporu za štampanje. Čita
Avgustinove Ispovesti. Stanje, 8.
aprila Overbeku: „Zima puna mno-
gih briga i samosavlađivanja je
iza mene! - Sa očima je krajnje lo-
še“ . Od 10. aprila do 6. juna u Ve-
neciji (kod Gasta); 22. maja sestra
se udaje za Bernharda Ferstera.
Od 7. juna do sredine septembra u
Sils-Mariji (četvrti boravak). Od
sredine septembra do početka no-
vembra u Naumburgu (prekidano bo-
ravkom u Lajpcigu): početkom okto-
bra susret sa Hajnrihom fon Štaj-
nom na putu između Naumburga i
Kezena; oproštaj sa sestrom, koja
je sa svojim mužem otputovala po-
četkom 1886. za Paragvaj. Početkom
novembra u Minhenu: sastanak sa
Rajhardom fon Zajdlicom; kraće
zadržavanje u Firenci. Od sredi-
ne novembra do početka maja 1886.
u Nici (treći boravak).
1886. S one strane dobra i zla. Predi-
gra jedne filozofije budućnosti.
- Rođenje tragedije, ili: Helen-
stvo i pesimizam: Novo izdanje sa
pokušajem samokritike. - Ljudsko,
suviše ljudsko. Knjiga za slobod-
ne duhove, Prvi tom: Novo izdanje
sa predgovorom. - Ljudsko, suviše
ljudsko. Knjiga za slobodne duho-
ve, Drugi tom: Novo izdanje sa
predgovorom. - Početkom maja jed-
na nedelja u Veneciji (u Gastovom
odsustvu): oči ovde veoma loše.
Od sredine maja u Minhenu. Od
sredine maja do 27. juna u Naum-
burgu i Lajpcigu: poslednji sasta-
nak sa Rodeom, koji ga je za Uskrs
pozvao u Lajpcig (Niče sluša Ro-
deova predavanja). Sastanak sa P.
Gastom; Niče je isposlovao da je-
dan septet privatno odsvira Gasta
u Suknari [poznata koncertna dvo-
rana u Lajpcigu]; o tome 20. juna
Overbeku: „Muzika ne zvuči dobro,
suviše gusta". Štampanje S one
strane dobra i zla na trošak au-
tora. Ničeovo pismo sestri od 14.
juna (ponovo nepovoljno o gospođi
Overbek) je sestrin falsifikat;
isto tako dugo pismo sestri puno
jadanja od 8. jula. Krajem juna u Hu-
ru. Od početka jula do 25. septem-
bra u Sils-Mariji (peti boravak).
Veza sa Helenom Cimern, i ponovo
sa majkom i ćerkom Fin, kao i sa
gospođom Fon Manzurov. Stanje,
krajem jula majci: „Stalno indispo-
niran i nervozan, loše spavam, bo-
le me oči, duhovno umoran." 8-10.
septembra poseta Mete fon Zalis.
16. i 17. septembra u bernškom „Bun-
du“ izlazi kritika poslednje knjige
iz pera J. F. Vidmana, koja je obra-
dovala Ničea. 25. septembra preko
Sargana (ovde žestoke glavobolje)
i Gotharda za Đenovu i Rutu (ovde
do 20. oktobra). Pismo Ipolita
Tena od 17. oktobra, posle prijema
S one strane dobra i zla. Od 22.
oktobra do 2. aprila 1887. u Nici
(četvrti boravak).
1887. Jutarnje rumenilo. Misli o mo-
ralnim predrasudama: Novo izda-
nje sa predgovorom. - Vesela nau-
ka („\a daua zsJepga",): Novo izdanje
sa dodatkom: „Pesme princa od-
metnika". - Tako je govorio Zaratu-
stra. Knjiga za sve i ni za koga, u
[40]
tri dela. - Himne životu, za me-
šoviti hor i orkestar, kompono-
vao Fr. N. -O genealogiji morala.
Polemički spis. - U januaru: Niče
sluša po prvi put uvod u Parsifa-
la (v. III 1249); otkriće Dostojev-
skog (isto, 1250). Pismo sestri od
22. februara o „poslednjem danu
našeg nepomućenog odnosa brata i
sestre, pre nego što su između nas
stali tuđina i glupi zametnici
nemira“ , kao i od 23. marta o tome
da je „Lama bila dobar ukućanin, ne
nalazim joj zamene", sestrini su
falsifikati. 23. februara veliki
zemljotres na Rivijeri. 24. marta
Overbeku: „Kod svih radikalnih par-
tija (socijalista, nihilista, anti-
semita, ortodoksnih hrišćana, vag-
nerijanaca) uživam u neobičnom...
izgledu. Ekstremna čistoća atmos-
fere u kojoj sam se našao, zavodi."
U aprilu u Kanobiju, na jezeru Mađo-
re. Pismo odatle sestri (20. apri-
la) je falsifikat. 26. aprila Ga-
stu: „Jedan odvratan napad; odvra-
tna melanholija i razdražljivost
kao konsekvenca." Od 28. aprila do
6. maja u Cirihu: razgovor sa Hega-
rom o Gastu; Overbekova poseta;
sastanak sa Rezom fon Širnhofer
(razgovor o Dostojevskom) i sa Me-
tom fon Zalis. Kratak boravak u
Amdenu iznad jezera Valen. Od 8.
maja do 8. juna u Huru: Lu Salome
saopštava Ničeu da se verila sa
dr Andreasom; oseća se loše; kraj
prijateljstva sa Rodeom; pismo se-
stri od 21. maja je falsifikat.
Niče odbija da za projekat svoga
zeta u Paragvaju „izda novac" (se-
stri 5. juna). Od 8. do 12. juna u
Lencu (pustara kod Lenca). Od 12.
juna do 19. septembra u Sils-Ma-
riji (šesti boravak). 22. juna Ga-
stu: „Moje zdravlje se ponovo vra-
ća na svoje staro najbednije stanje,
ogromna je malaksalost čak i u ta-
kozvanim ,zdravim‘ danima.“ Smrt
Hajnriha fon Štajna (up. III 1257đ.
30. juna Overbeku: stalna, teška
depresija. Poseta u junu „svojim
engelsko-ruskim damama“ u Malo-
ji, gde ga one obraduju jednim „ma-
lim koncertom". Pismo sestri iz
tog vremena je falsifikat. U avgu-
stu veza sa Metom fon Zalis i
njegovom prijateljicom gospođi-
com Kim; oboje duže vreme u Sils-
-Mariji. U septembru poseta brač-
nog para Dojsen (up. R Oeizzep,
Egppegipdep ap Rpebpsć Me(gzsće,
Lajpcig 1901). Odlazak iz Sils-Ma-
rije 19. septembra; 20. Niče pose-
ćuje majku i ćerku Fin u Menađu na
jezeru Komer. Od 21. septembra do
21. oktobra u Veneciji. Šalje Gu-
stavu Krugu kao „veroispovest u
tonovima" „Himnu životu“ . Zajedno
sa Gastom. Od 22. oktobra do 2.
aprila 1888. u Nici (peti bora-
vak). 26. oktobra prvo pismo Geor-
ga Brandesa. Najsrdačnije pomire-
nje sa Fon Gersdorfom (up. pismo
Fon Gersdorfa od 30 novembra; K.
5sMesć1a, O/e Vg/e/e s/ez RgeNjeggz \/op
OegzbogNap RpedpsN Me&zsće, III 71
i Ničeov odgovor 20. decembra; III
1275!). U decembru: izvođenje Kar-
men\ po prvi put jedna mala peć u
njegovom zimskom stanu. Pismo se-
stri od 26. decembra, na temu: „Tek
otkako si otišla tako daleko, ose-
ćam koliko si mi značila. Ti si
bila moje okrepljenje..." itd, pred-
stavlja falsifikat. Stanje (28.
decembra Overbeku): „Skoro da ni-
sam imao nijedan čitav dobar dan“.
1888. Slučaj Vagner. Problem muzičara.
Antihrist. Kpetva hrišćanstvu (ne-
objavljeno). - Dionisovi ditiram-
bi (neobjavljeno). - Brandes piše
„o dr Reu i takođe o gospođici Lu,
veoma pohvalno o oboje“ (Niče 6.
januara Gastu). Pismo sestri od
[41]
25. januara, pored ruženja gospođe
Overbek, sa rečenicom: „Ali najbo-
lje bi bilo kada bih ponovo imao
svoju staru dobru Lamu“ , falsifi-
kovano je; isto tako i pismo od 31.
marta (neka vrsta legitimacije za
budućnost): „Ti me razumeš više
nego drugi.“ 2. aprila odlazak iz
Nice; 3. bolestan u Sampirdareni
kod Đenove; 4. u Đenovi; 5. preko
Aleksandrije za Torino. Prvi bo-
ravak u Torinu: od 5. aprila do 5.
juna. Početkom aprila izveštaj o
Brandesovom predavanju o Ničeu u
Kopenhagenu. Pismo sestri od 3.
maja, sa koncesijama antisemiti-
zmu, „vagnerstvu” , sa srdačnim po-
zdravima „staroj Lami“ , sestrina
je krivotvorina. U maju „jedno bli-
stavo izvođenje Karmen". Od 6. juna
do 20. septembra u Sils-Mariji
(sedmi boravak). Tamo stiže bole-
stan. Novo čitanje Stendala. 0 očaj-
nom zdravstvenom stanju v. II11301!.
Dojsen (uz Reovu potporu?) šalje
Ničeu 2000 maraka za štampanje
njegovih knjiga. Niče šalje (bez re-
zultata) Hansu fon Bilovu probu
iz Gastove opere Venecijanski
lav. Poseta Mete fon Zalis: i ona
predaje Ničeu novac (1000 frana-
ka), kako bi mogao da štampa svoje
knjige. Pismo sestri od 17. sep-
tembra predstavlja falsifikat:
ono priprema legendu o hloralu.
Drugi boravak u Torinu: od 21. sep-
tembra do 9. januara 1889. 28. sep-
tembra majci: „Istinski sam našao
sreću, u tom Torinu!" 8. oktobra
Overbeku: „Osećam se suštinski...
poboljšano." Raskid sa X. fon Bi-
lovom; takođe i sa M. fon Majzen-
bug. Pismo sestri s kraja oktobra
je falsifikat; u njemu je i rečeni-
ca: „Ti si jedini čovek kome bezu-
slovno, takoreći instinktivno, po-
klanjam poverenje, čaki ako stvari
daju tek privid o sebi. Smeran na-
čin na koji nešto tvrdiš...“ ; tako-
đe: „Api naš novi car sve više mi
se dopada" (na svoj rođendan, 15.
oktobra, Niče je dobio jedno pismo
od sestre u kojem ona sa krajnjim
prezirom kaže da bi trebalo da
počne da radi na tome da postane
„poznat“ ... Lep je ološ koji mu ve-
ruje...; v. III 1345. i 1348). 8. novem-
bra Karl Špiteler ocenjuje Slučaj
Vagner u bernškom „Bundu". Bran-
desovim posredovanjem veza sa
Strindbergom, kneginjom Teničev
i knezom Urusovim. 26. novembra
Gastu: „Da se ponekad i po pola sa-
ta kreveljim na otvorenoj ulici“; 2.
decembra Gastu: „Moje lice stalno
pravi grimase". Kratko pre 28. de-
cembra Overbeku: „Sam upravo ra-
dim na promemoriji za evropske
dvorove u svrhu jedne antinemačke
lige. Želim da ,Rajh‘ stegnem u če-
ličnu košulju i da ga provociram
na jedan očajnički rat. Neću imati
slobodne ruke pre nego što mladog
cara, sa sve dodacima, budem imao
u rukama." 31. decembra umirujuće
pismo Overbeku; istoga dana Gastu:
„Ah, prijatelju! kakav trenutak! - Kad
je stigla Vaša karta, šta sam tada
radio... Bio je to čuveni Rubikon..."
(III 1350).
1 8 8 9 .Sumrak idola, ili: Kako se filo-
zofira čekićem. - Niče soŠga Vag-
ner. Predmeti jednog psihologa (ne-
objavljeno). - Esse ćoto. Kako po-
stajemo ono što smo (urađena dva
tabaka korekture za konačno izda-
nje koje onda nije izašlo; objavlje-
no tek 1908. u jednoj posebnoj pu-
blikaciji). - 3. januara slom na
Pjaci Karla Apberta. [O Ničeovoj
bolesti (bolestima) v. pre svega
stručan i otuda obazriv sažetak
kod Karla Jaspersa na nav. mestu,
910; dalje K. A. Bernuli, na nav.
mestu, II 2020; E. R. RosJasI, L//e&-
[42]
zsćez 2i8attepćgisć, Hajdelberg
1930; i RosJasM, pegkgapke Me&zsće,
VpeJe zeteg MiPeg ap Rgapg Oueg&ek,
Beč 1937. Posle smrti Ničeove se-
stre (1935) u njenom stanu se među
drugim Ničeovim rukopisima na-
šlo oko 25-30 recepata, koje je Ni-
če (još u Italiji) izdao sam za se-
be: tumačenje tih recepata nije
izvršeno. U sestrinoj zaostavšti-
ni našlo se, zatim, na stotine pi-
sama Ničeovih predaka, čiji sadr-
žaj delom dopušta da se neki od tih
predaka ukažu u psihološki tako
osobenom svetlu, da se bez ostatka
veseli opis predaka koji daje Niče-
ova sestra (paz 1.eđep Rpedpsć N1-
e&zsćez, Lajpcig 18950, I 30) može
čitati samo još sa nepoverenjem;
up. o tome sasvim drugačije iskaze
majke u nervnoj klinici u Bazelu
(RosJasđ, Me&zsćez 1izattepkgisć,
111).] Između 3. i 7. januara: dani
ludačkih cedulja (up. III 1350). 5. ja-
nuara dugo pismo Jakobu Burkhartu
(isto, 1351!); popodne 6. januara (ne-
delja) Burkhart ide sa tim pismom
Overbeku. U ponedeljak i Overbek
dobija jednu ludačku epistolu: kon-
sultuje se sa bazelskim psihija-
trom Vileom i još iste večeri ide
na put. U utorak popodne Overbek je
kod Ničea (upečatljiv opis tog da-
na u dugom Overbekovom pismu Ga-
stu od 15. januara; u VegpoiŠ, na
nav. mestu, II 2310). 9. januara puto-
vanje sa bolesnikom za Bazel; 10.
ujutro smeštanje na nervnu klini-
ku. 13. januara u Bazel stiže Niče-
ova majka. Vileova dijagnoza: „Ra-
ga1u818 rgodgez5p/a“ . 17. januara maj-
ka sa bolesnikom (i dva pratioca)
putuje za Jenu; tamo prijem u uni-
verzitetsku psihijatrijsku kliniku
(Binsvanger). Krajem januara pu-
blikovanje Sumraka idola\ na pro-
leće objavljivanje Niče soŠga Vag-
ner kao privatnog izdanja. U prvim
danima juna samoubistvo Ničeovog
zeta u San Bernandinu (Paragvaj)
zbog privrednog sloma njegovog ko-
lonijalnog poduhvata (Ro-sJasć, <3e-
z1a!(ep i t IJeGgzsće, 159). Krajem
1889. početak pustolovnog pokuša-
ja lečenja Ničea od strane „rem-
brantskog Nemca“ Langbena (up. Ro-
sJasć, i s to , 1780).
1890.13. maja majka uzima bolesnika sebi
u Naumburg. Na jesen prvi povratak
sestre iz Paragvaja; razvija veoma
živu propagandu za „obnovu Nove
Germanije".
1891. Proleće: prvi upliv Ničeove se-
stre u izdanje Ničeovih dela; ona
sprečava (navodno zbog „Svetkovi-
ne magaraca") objavljivanje Zara-
tustre IV (RosJasđ, Oeg kgapke N1-
e1gzsće, 1110).
1892.Uz majčino odobrenje i uz dogovor
sa K. G. Naumanom Gast priprema
jedno izdanje celokupnih dela (no-
vo izdanje) do tada objavljenih Ni-
čeovih spisa; izbor iz zaostav-
štine i predgovore je Gast takođe
pregledao. U okviru tog izdanja
prvi put Zaratustra IV. 2. juna se-
stra putuje za Paragvaj. Majka 3. ju-
la Overbeku: „Da se prof. Binsvan-
ger čuva pretpostavki, a duhovno
stanje našeg ljubljenog pacijenta...
sve više se pogoršava..." (RosJasđ,
Oeg kgapke Me&zsće, 144).
1893.U „Kolonijalnim izveštajima" iz-
lazi „otvoreno pismo... gospođi Eli
udatoj Ferster..." Paula Ulriha,
jednog od viđenijih kolonista u
Novoj Germaniji; Ničeova sestra
likvidira svoj posed i u septem-
bru se konačno vraća u Nemačku.
Gast Overbeku: „Desio se događaj
koji je morao da me uznemiri, kao
i čitav slučaj u vezi sa Ničeom: su-
pruga dr Ferstera vratila se iz
*Taj „Uvod“ postoji i kao posebno izdanje: Napz Jo-
asćjt MeKe, Oeg ćapdzsćpPNsće MasćJaV Rpedpsć L//-
e&zsćez, Lajpcig, 1932; u ozbiljnijim slučajevima
sumnje u pitanjima predistorije izdanja Ničeovih
dela tom radu treba dati preimućstvo, jer se u „Ja-
ćgezvepsM Jpg 1936 s)eg ZŠipd MJe^gzsće-Agsđp/", str.
16, o tome kaže da „naročito izgleda da ono (po-
sebno izdanje) po nameri i sadržaju (!) nije
usrećilo gospođu Ferster-Niče“.
Paragvaja! Bilo je tu nekoliko rđa-
vih dana, tokom kojih bih najradije
svoju priređivačku ulogu obesio o
klin“ (19. septembra). „Ostavštinu
sam 23. oktobra predao u ruke go-
spođi Ferster, u Lajpcigu. ,Ko Vas
je zbilja odredio za priređivača?1
obrecnula se na mene“ (13. novem-
bra); „Ukratko, ona (Ničeova se-
stra) uopšte nema dovoljnu pred-
stavu o tome ko je njen brat, i šta
on hoće" (17. novembra); up. Vegpo-
iŠ, na nav. mestu, II 359. i RosJasć,
OezGaNep i t Me&zsće, 107đ o Gasto-
voj kasnije tako kobnoj dvostrukoj
ulozi v. RosJasđ, i s to , 1080; o isto-
riji prvog izdanja Ničeovih dela
v. NK6, \L/, 5 4 SU10.*
1894. Bolesnik jedva da još može da na-
pusti kuću. Početkom ove godine
Ničeova sestra je trenutno obusta-
vila Gastovo izdanje. U februaru
osnivanje prvog „Ničeovog arhiva" u
majčinoj kući (sa „muzičkim večeri-
ma“ , „reprezentacijama“, itd); majka
o tome kasnije, 11. oktobra, Overbe-
ku: „Sve to ne spada u kuću u kojoj se
nalazi jedan takav bolesnik." U ra-
no leto Gast je isključen iz svake
saradnje (bio je tada jedini koji je
mogao da dešifruje Ničeov teško
čitljiv kasni rukopis). Na jesen
sestra prelazi sa arhivom u jednu
obližnju kuću. Počinje drugo, tako-
đe nedovršeno izdanje celokupnih
dela (Fric Kegel).
1895. Proleće: tokom jednog kratkog maj-
činog odsustva sestra daje da te-
škog bolesnika naslika Kurt Šte-
fing; slike su izložene u Lajpcigu
i Berlinu. Majka 28. marta Over-
beku: „Ko zna nisu li dva najbolja
prijatelja moga sina (Overbek i
Gast) morala da zamene i njegovu
majku.“ Publikovanje Antihrista i
Niče soŠga Vagner. Prvi veliki
honorari 1894. godine su Ničeovoj
*0 pretpostavkama za službeni odnos prema Ni-
čeovoj sestri Gast piše 22. marta Overbeku: „Jav-
na kontroverza sa gospođom Ferster bila bi
primamljiva samo onda kada bi protivnica mogla
šta da nauči. Ali svaki čovek oko nje postaje ili
anđeo ili đavo, zlatna koka ili ala. Ne narušavaj-
mo njene fantazije! OesJrJaŠg tipsJiz!" (RosJasć, (Ze-
z(a11ep i t Me&zsće, 110). Taj uvid ipak nije sprečio
Gasta da svoju saradnju još iste godine stavi u
službu njemu dobro poznatih uređivačkih metoda
Ničeove sestre. Od sada se sva nada oslanja is-
majci smanjili brigu; postalo joj je
moguće da kao starateljka nešto
ostavi na stranu za bolesnog sina.
Sada sestra pritiska da se njoj sa-
svim prepusti korišćenje brato-
vljevih izdavačkih prava („ne da bi
se štedelo, nego da se u bratovlje-
vo ime dolično reprezentuje": As1a1-
ćeP Oeć1eg, L//e&5s/?e5 MiPeg, Minhen,
1940, str. 156). Posle mučnih nede-
lja, sestri krajem decembra polazi
za rukom da od nesrećne majke iz-
nudi potpis ispod odgovarajućeg
ugovora: Ničeovi spisi postaju se-
strina svojina. Up. o tome potresno
majčino pismo Overbeku od 26. (27)
decembra (RosJasć, peg kgapke N1-
e1?8sće, 1920). Kao naknadu i osigu-
ranje, sestra prikazuje sumu za ko-
ju majka tek kasnije saznaje da se
radi o jednoj bankovnoj pozajmici
(RosJasć, na nav. mestu, 200). Na bo-
lesniku se ispoljavaju pojave uze-
tosti, koje sve češće nastupaju.
1896.Avgust: Ničeova sestra se prese-
ljava sa arhivom za Vajmar. Ničeo-
va majka 31. decembra Overbeku:
„Na žalost, ne mogu da javim o ma
kakvom poboljšanju našeg finan-
sijskog položaja, naprotiv, izgle-
da da će ovogodišnji prihodi je-
dva pokriti izdatke moje kćeri...
tako da bi jedno milostivo odo-
brenje penzije bilo krajnje poželj-
no“ (isto, 205; o Ničeovoj mirovi-
ni v. Joćappez 51goih, M/ekzsćez Rgo-
(ezzig /p Vaze1, Jena 1925, str. 103).
1897.20. aprila: majčina smrt. Nezabo-
ravna potvrda sposobnosti te maj-
ke da se žrtvuje su njena već često
citirana pisma Overbeku; prema
originalima objavio ih je E. R. Ro-
sJasć (peg kgapke Me&zsće, Beč 1937).
Ničeova sestra dovodi bolesnika u
Vajmar i prelazi sa njim i sa arhi-
vom u vilu Zilberblik, kuću koju je
jedna Ničeova švajcarska prija-
ključivo na Overbekovu čvrstinu: taj Ničeov pri-
jatelj ga nije izneverio. Onaj ko nije hteo da bude
zaslepljen nalazio je od tada u Bazelu bogat mate-
rijal o nastavi i korekturi (up. moj pregled stanja
u Bazelu u „JaćgezvepsM KJg 1937 s!eg ZMipd MJe^gzsNe-
-Agsćju", str. 19N). Da je Gastova savest savladana
njegovim „sledbeničkim" odnosom prema Ničeu,
kao i sestrinim „kultom" Ničea - ovde se oni
kreću na istoj ravni - ukazali su već K. A. Bernu-
li i E. F. Podah.
teljica kupila za njega. Neposred-
nu brigu preuzela je verna i isku-
sna Alvina, ranije majčina sluški-
nja.
1898.Smrt Ervina Rodea.
1899. Početak trećeg izdanja celokupnih
dela.*
1900.25. avgusta: Ničeova smrt.
[Kag1 ZsMesMa, „2 eI-ips1 1.e 1zep51a1eG, RpesJpsć N1012-
zsće, UUegke, VsJ. V, VegIp, 1979, 3. 1359-1382]
Preveo sa nemačkog
Saša Radojčić