vrboska - ruđer bošković institute · predmeti u ogromnoj su većini nabavljani u brojnim...

VRBOSKA I NJEZINE ZNAMENITOSTI


Nakladnik: Župa sv. Lovre – Vrboska

Za nakladnika: Emil Pavišić, župnik

Urednik: Radoslav Tomić, akademik

Lektura: Danijela Markovićautori tekstova

Prijevodi i transkripcija: Josip FranulićDiana SorićTeuta Serreqi JurićNikola Vuletić

Suradnici: Arsen DuplančićBranko JozićMilenko LončarSlavko Kovačić Pero Gabelić

Grafičko oblikovanje:Viktor Popović

Fotografije:Filip Beusan

Dodatne fotografije:Zoran Alajbeg (zračni snimci)Državni arhiv Split (katastarski snimci)Župni arhiv Vrboska (stare fotografije i razglednice)

Suradnici na prikupljanju foto dokumentacije:Gabro Keršićdipl. arh. Niko Gamulin

Tisak:Kerschoffset, Zagreb

Naklada: 500

Tiskano u svibnju 2016.

Copyright © Župa sv. Lovre – Vrboska

Monografija je tiskana doprinosom Hvarske biskupije, Splitsko-dalmatinske županije, Općine Jelsa, Župe sv. Lovre u Vrboskoj, Turističke zajednice Vrboska i župljana Vrboske.

–

CIP – Katalogizacija u publikacijiSVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU

UDK 930.85(497.5 Vrboska)

VRBOSKA i njezine znamenitosti / <urednik Radoslav Tomić ; prijevodi i transkripcija Josip Franulić … et al.>. – Vrboska : Župa sv. Lovre, 2016.

Bibliografija.

ISBN 978-953-59044-0-3

1. Tomić, RadoslavI. Vrboska -- Kulturna baština

160513072


Vrboska, 2016.

Emil Pavišić

Uvodna riječ

Radoslav Tomić

Riječ urednika

Ambroz Tudor

Osnutak i prostorni razvoj Vrboske do konca 18. stoljeća

Nevenka Bezić-Božanić

Stanovništvo Vrboske do kraja 18. stoljeća

Joško Bracanović

Pregled povijesti mjesta i župe Vrboske

Ivica Huljev

Sv. Križ: kronologija jednog štovanja

Uz 400. obljetnicu štovanja Čudotvornog sv. Križa (1614.-2014.)

Darka Bilić

O povijesti izgradnje crkava u Vrboskoj i njihovim stilskim karakteristikama

Igor Fisković

Životna priča jednog renesansnog kipa

Grgo Gamulin

Poliptih Paola Veronesa u Vrboskoj

Vladimir Marković

Svetohranište Veroneseova poliptiha u Vrboskoj

Kruno Prijatelj

Uz crtež sv. Lovre Paola Veronesea za poliptih u Vrboskoj

Radoslav Tomić

Vrboska i njezine umjetnine

Zoraida Demori Staničić

Ikona Gospe od Milosrđa iz Vrboske

Bojan Goja

Liturgijski predmeti i crkvena oprema od srebra u župnoj crkvi sv. Lovre u Vrboskoj

Silvija Banić

Tekstil i čipka

Sanja Žaja Vrbica

Djela Mata Celestina Medovića i Marka Rašice u vrbovačkoj zbirci

Apostolske vizitacije crkava u Vrboskoj

Joško Bracanović, Radoslav Tomić

Bibliografija Vrboske

—

1

—

3

—

5

—

21

—

47

—

85

—

121

—

143

—

161

—

175

—

183

—

187

—

221

—

227

—

265

—

279

293

—

311

227

Bojan Goja

Liturgijski predmeti i crkvena oprema od srebra u

župnoj crkvi sv. Lovre u Vrboskoj

Umjetnine od metala sačuvane u riznici uređenoj u sakristiji i u župnoj crkvi sv. Lovre u Vrboskoj nastale u dugom razdoblju

od 15. do početka 20. stoljeća u različitim umjetničkim središtima obuhvaćaju predmete korištene u liturgiji i opremi

crkve: oltarne svijećnjake, viseće svijećnjake, raspela, kaleže, moćnike, paxeve, krune, kanonske tablice, ciborij, lađicu,

škropionicu i pokaznicu i zorno su svjedočanstvo stoljetne brige i nastojanja mještana da svoj sakralni prostor opreme

vrijednim umjetninama. Kao i u drugim istočnojadranskim prostorima pod vlašću Venecijanske Republike sačuvani

predmeti u ogromnoj su većini nabavljani u brojnim mletačkim zlatarskim radionicama. Ponajviše su izrađeni od srebra,

često i pozlaćenog, a označeni su raznovrsnim žigovima u skladu s tadašnjom uhodanom zlatarskom praksom. Državni

propisi koji su nadzirali ovu proizvodnju u Veneciji zahtijevali su da predmeti izrađeni od zlata i srebra budu označeni žigom

radionice i žigom majstora, državnim žigom s likom lava sv. Marka u okviru (tzv. leone in moleca), te po dva kontrolna žiga

(tzv. sazo i tocca) koji su garantirali čistoću metalne slitine.1 No, uza svu kontrolu ovaj se postupak nije uvijek poštivao pa se

u samostanskim i crkvenim riznicama i privatnim zbirkama rijetko pronalaze oni predmeti označeni sa svih pet propisanih

žigova, a slična se praksa uočava i na predmetima u Vrboskoj. Na pojedinim predmetima svrstanim u katalogu uočene

su punce kontrolora čistoće srebra Gaspara Balbija, zlatara u radionici „al Cappello“, aktivnog između 1636. i 1695. godine,

Silvestra Tessarotta aktivnog od 1625. do smrti 1641. godine, Gaspara Silvestrinija koji je zabilježen 1625. godine i Zuanne Piera

Grappiglie (1727. – oko 1802.). Nekoliko predmeta označeno je i žigovima poznatih venecijanskih radionica: „Orso“ koja djeluje

od 1561. do 1622. godine, radionice „del Bò“ („Bue“) aktivne u 16. i 17. stoljeću, žigom „LA/DONZEL/LA“ koji pripada radionici čija

je aktivnost dokumentirana između 1540. i 1680. godine, te različitim majstorskim puncama poznatim u literaturi, ali koje se za

sada ne mogu pripisati točno određenim zlatarima.

Posebnu vrijednost za daljnja istraživanja mletačkog baroknog zlatarstva ne samo na teritoriju Dalmacije predstavljaju žigovi

koji nisu zastupljeni u Pazzijevom katalogu venecijanskih zlatarskih žigova. To je žig sastavljen od spojenih slova „CP“, žig

sastavljen od slova „BS“ u kvadratu i žig „F točka T“, a u svim navedenim primjerima u usporedbi s drugim srodnim žigovima

vjerojatno je riječ o autorskim oznakama.

Iako se radi o manjem broju predmeta na njima se uočavaju osobine i razvoj ukrasnih motiva karakterističnih za venecijansku

zlatarsku produkciju 16., 17. i 18. stoljeća, a uporedbom s nebrojenim istovrsnim primjercima sačuvanima u crkvama i

1 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e oreficeria veneta e alcune

notizie al loro riguardo … , Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992.

228

samostanima u Dalmaciji, često izrađivanim i u istim radionicama, pokazuju podudarnosti u oblicima i dekoraciji.2 U ranijem

razdoblju to su motivi prepletenih voluta i vitica uglavnom plošne izrade, često izrađeni tehnikom graviranja. Nodusi na

kaležima i svijećnjacima su u obliku jabuke dok kasnije postaju kruškoliki i bogatije ukrašeni glavicama anđela i različitim

biljnim i drugim dekorativnim motivima karakterističnim za umjetnost baroka. Jednaka težnja za dekorativnošću uočava se i

u oblikovanju i ukrašavanju podnožja izvijenih obrisa kao i na čaškama kaleža. Čaše na baroknim kaležima postaju izduženije,

trbušastog profila i izvijenog ruba. U 18. stoljeću kao česti motivi javljaju se anđeli sa simbolima Muke (čekić, čavli, kliješta,

kocke, bič, Veronikin rubac, trnova kruna) i Euharistije (klasje, pšenica, kalež) a česti su motiv i različite lisnate vitice, akantusovi

listovi, volute, plodovi i festoni. Od figuralnih prikaza nerijedak je lik Bogorodice s Djetetom, zatim prizori iz Kristova života,

ali i svetački likovi koji su najčešće u vezi s naslovnikom crkve ili zaštitnikom lokalne bratovštine koje su često bile i naručitelji

ili darovatelji umjetnina. Krajem 18. i u prvim desetljećima 19. stoljeća na liturgijskim predmetima od srebra pojavljuju

se klasicistički elementi da bi prema početku 20. stoljeća oni najčešće bili oblikovani u skladu sa tada prevladavajućim

neostilskim umjetničkim strujanjima.

Posuđe izrađeno od metala, uglavnom srebra, ponekad i pozlaćenog, namijenjeno liturgiji i opremi crkve zabilježeno je i

u apostolskim vizitacijama župne crkve u Vrboskoj.3 U nešto kasnijoj vizitaciji apostolskoga vikara Morarija iz 1627. godine

od predmeta načinjenih od metala zabilježeni su: „Una Croce di Arzento con suo (?), Una Croce di Arzento indorato, Una (?) di

Santissimo Sacramento d’ Arzento, Una Custodia per portar alli infermi Santissimo Sacramento d’ Arzento indorata, Tre Calici

d’ Arzento indorati, Un Calice d’ Arzento indorato con pedata di otone, Doi Turibuli con una navicella di Arzento, Doi Pax tecum

d’ Arzento, …“.4 U vizitaciji biskupa Stratica iz 1793. godine navode se: „ … L’ Inventario d’ argento e robbe di questa Chiesa

Parocchiale di Verbosca. Una Croce di argento, Candelieri di argento numero 6, Lampade di argento numero 5, Turiboli di argento

numero 2, ed una navicella, ed un Secchietto col suo Aspersorio, Chiavette di argento dè Tabernacoli numero 3, Pace di argento

numero due, Calici di argento con le sue Patene numero 6, Una Teca di argento per il viatico numero 1, Ciborii di argento numero 2,

Un ostensorio di argento, …“.5 Vizitacija biskupa Skakoca iz 1827. godine također bilježi predmete od metala: „Pisside d’ argento

dorata internamente – Numero una, Un ostensorio d’ argento con raggi, Calici tre d’ argento, Idem di metallo due, Una Croce

di legno argentata con lastre, Candellieri d’ argento quattro, Candellieri di ottone dodeci, Candellieri di legno venti, Lampade d’

argento cinque, Idem di ottone lastrato tutte, Teriboli d’ argento uno, Navicella d’ argento una, Croce d’ argento una, Chiavetta d’

argento una, Paci di argento due, Palme nuove e vecchie ventiquattro, tutte ordinarie, Secchiello d’ argento uno con suo aspersorio,

Idem di ottone uno idem, … “.6 Iako svi pojedinačni primjerci iz navedenih popisa nisu sačuvani, a brojni sadašnji datiraju iz

kasnijeg vremena usporedbom s trenutačnim stanjem može se zaključiti da je količina predmeta i kroz protekla stoljeća bila

otprilike jednaka i u skladu s liturgijskim zahtjevima te upotrebnim i dekorativnim potrebama nekog razdoblja. Stariji zlatni

i srebrni predmeti često su nestajali propadanjem, prodajom ili pretapanjem, a mijenjali su ih novi, usklađeni s modernim

likovnim strujanjima pa su ponajviše iz tih razloga, crkveni inventari do nas stigli okrnjeni i ne odgovaraju nekadašnjem

stanju.

2 Nikola Jakšić – Radoslav Tomić, Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije – Zlatarstvo, Zadar 2004; Radoslav Tomić, Umjetnost od XVI.

do XX. stoljeća, Zagovori svetom Tripunu – Blago Kotorske biskupije, Katalog izložbe (ur. R. Tomić), Zagreb, 2009., 166-285; Zoraida Demori

Staničić, Srebrni liturgijski predmeti iz crkve Gospe od Pojišana, Kapucinski samostan i svetište Gospe od Pojišana u Splitu, Split., 2009., 211-

233; Radoslav Tomić, Zlatarstvo od 16. do 19. stoljeća, Milost susreta, Umjetnička baština Franjevačke provincije Sv. Jeronima, (ur.) Igor Fisković,

Zagreb, 2010., 291-307; Vesna Staničić, Srebrni liturgijski predmeti iz samostana benediktinki sv. Nikole u Trogiru, Benediktinski samostan sv.

Nikole u Trogiru, Trogir, 2014., 223-246.

3 Objavljeni su spisi apostolskih vizitacija Hvarske biskupije iz 1579., 1602./1603. i 1624./1625. godine koji se odnose i na Vrbosku pa oni ovdje

neće biti posebno navođeni. Vidjeti: Spisi apostolskih vizitacija dalmatinskih biskupija, svezak 1, Spisi apostolskih vizitacija Hvarske biskupije

iz godina iz 1579., 1602./1603. i 1624./1625., priredili Andrija Vojko Mardešić i Slavko Kovačić, Hrvatski povijesni institut u Rimu, Vrela – br. 1,

Rim, 2005.

4 Biskupski arhiv u Hvaru. Na podacima iz arhiva zahvaljujem don Ivici Huljevu.

5 Biskupski arhiv u Hvaru.

6 Biskupski arhiv u Hvaru.

229

Pojedini su predmeti vrijedna povijesna svjedočanstva zbog natpisa što su ih dali ugravirati darovatelji i naručitelji da bi se

istaknuli i sačuvali spomen o svojem dobročinstvu ili nekom važnom događaju. Prema natpisu u skraćenicama moglo bi

se odgonetnuti kako je jedan viseći svijećnjak naručen 1783. godine u Veneciji od strane nepoznatog donatora (bratovštine

?) u čast Blažene Djevice Marije i sv. Lovre. Od dva jednaka viseća svijećnjaka, datirana u 1882. godinu, jedan ima i natpis

koji govori da su ga darovale žene iz Vrboske. Svijećnjaci su označeni žigom poznatim kao glava Dijane u desnom profilu u

peterokutu a korišten je na teritoriju Austro-Ugarske od 1872. do 1918. godine. Kalež neobaroknih stilskih odlika na podnožju

ukrašen glavama Bogorodice, sv. Josipa i Krista darovali su 19. siječnja 1896. godine u znak poštovanja svome zaslužnom

župniku don Luki Lučiću mještani Vrboske čestitajući mu i slaveći 50. obljetnicu njegove svećeničke službe.7

Tijekom 16., 17. i 18. stoljeća i u zlatarstvu kao i u drugim granama likovne umjetnosti prevladava uvoz iz Venecije te osim

gotičkog podnožja jedne pokaznice, u Vrboskoj riznici nisu uočeni predmeti koji bi se mogli smatrati radom domaćih zlatara.

Od venecijanske produkcije najvrijedniji predmet u župnoj zbirci zasigurno je velebno Raspelo s figurama sv. Lovre i sv.

Ivana Krstitelja živih kretnji i izražajnih gesta. Iako monumentalnih razmjera Raspelo nije označeno žigovima. No, na temelju

izrazitih stilskih odlika primjerak iz Vrboske ubraja se u skupinu umjetnički iznimno kvalitetnih te, u domaćoj i inozemnoj

literaturi, pozorno analiziranih raspela zamišljenih i nastalih u venecijanskim kiparskim i zlatarskim radionicama na kraju 16. i

7 Don Luka Lučić, rođen 30. siječnja 1822. u Vrboskoj, bio je 1896. godine župnik u rodnom mjestu. Za svećenika je zaređen 30. prosinca 1845. godine.

Catalogus cleri saecularis et regularis dioecesis Pharensis, Brachiensis et Issensis, Split, 1896., 15, 37. Natpis na kaležu datiran je po rimskom kalendaru.

–

Liturgijski pribor u crkvi sv. Lovre

230

početkom 17. stoljeća. Svim ovim raspelima zajednička je visoka umjetnička kvaliteta, vještina izrade i stilska uklopljenost u

kasnomaniristička kretanja u venecijanskom slikarstvu i kiparstvu toga vremena.

Slična naručiteljska praksa prisutna je i nakon propasti Venecijanske Republike i uspostavljanjem novih državnih tvorevina

kada se kroz 19. stoljeće predmeti nabavljaju u radionicama u ostalim važnim umjetničkim centrima, ali i na nešto širem

europskom području (Beč, Trst, Milano, Genova, Rim). Relikvijar sv. Lovre izradio je krajem 19. ili početkom 20. stoljeća rimski

zlatar De Angelis s radionicom u ulici San Agostino.

No, u isto vrijeme, nastavljajući praksu zlatarskih radionica iz ranijih stoljeća, djeluju i domaći majstori koji kvalitetom svojih

radova mogu konkurirati stranim radionicama. Stoga se dalmatinski naručitelji u mnogim prigodama obraćaju i lokalnim

zlatarima čije djelovanje još uvijek nije detaljno istraženo. U skupinu majstora iz ovog poglavlja domaćeg zlatarstva mogu

se ubrojiti i Hvaranin Antonio Cristofoli te splitski zlatar Josip Botta aktivan početkom 20. stoljeća, a obojica su sa svojim

radovima zastupljeni u vrbovačkoj župnoj crkvi.

Antonio Cristofoli potpisao se na poleđini paxa sa prikazom Bogorodice od Bezgrešnog Začeća: Antonio Cristofoli / Fece 1861.

Istome majstoru može se pripisati i pax sa stojećim likom naslovnika mjesne crkve sv. Lovre u odjeći đakona. Tipologija sa

središnjom polukružno zasvođenom edikulom okruženom bogato ukrašenim vanjskim okvirom s dekorativnim motivima

sastavljenim od rogova obilja, rascvjetanih vitica i plodova kao i način oblikovanja rustičnih, pomalo naivnih likova

Bogorodice i sv. Lovre pokazuju utjecaje barokne umjetnosti. Zlatar Antun Cristofoli spominje se u drugoj polovici 19. stoljeća

u Hvaru, a 1872. godine zabilježen je u Visu.8 Nije poznato je li i u kakvom rodbinskom odnosu s njim bio zlatar Giovanni

Cristofoli rođen u Hvaru, a nastanjen u Veneciji, gdje je bio iznimno cijenjen zbog svog zlatarskog umijeća a 1859. godine radi

mjedeni poklopac s Kristovim monogramom za oltar sv. Prospera u hvarskoj katedrali.9

Uz liturgijsko posuđe i predmete namijenjene opremi crkve venecijanskog postanka i one iz kasnijih povijesnih razdoblja

posebno dojmljivu cjelinu i u širim razmjerima čini raskošni komplet od šest oltarnih svijećnjaka, poprsja četvorice evanđelista

i tri kanonske tablice koje je izradio splitski zlatar Josip Botta. On je bio sin zlatara Ante Botte (Trogir, 1824. – Split, 1899.) čija je

žena bila Lucija Bazzarini iz Hvara. Iz hvarskih dokumenata saznaje se da je Antun (Dominika) Botta neko vrijeme bio i zlatar u

Hvaru gdje mu se rađaju djeca: 1863. godine Marija, 1866. godine Josip i 1872. godine Katarina. Uz njih imali su i kćer Marijanu

te sinove Dominika i Miloša. Ante i sin mu Dominik prvo su djelovali u Trogiru, a kasnije se sele u Split gdje se nastavljaju

baviti zlatarskim obrtom. Antun Botta dopisivao se sa Franjom Račkim u čijoj se ostavštini čuva jedno njegovo pismo iz 1891.

godine. Antini sinovi Josip i Miloš (Split, 1877.-1941.) nastavili su obiteljsku obrtničku tradiciju i također su bili zlatari u Splitu.10

Ante Botta izradio je 1885. godine srebrnu pozlaćenu krunu i druge insignije za kip Gospe od Ružarija za bratovštinu Gospe

od Ružarija u Podstrani, a početkom 1891. godine i krunu i žezlo od pozlaćenog srebra u tehnici filigrana za crkvu u Vrisniku na

Hvaru. Liturgijske i uporabne predmete izrađene u tehnici filigrana izlagao je 1891. i 1893. godine u izlozima knjižara Woditzka i

Schönfeld u Zadru.11 Može se ustvrditi da je umijeće ovog splitskog zlatara izazvalo odobravanje i skrenulo pozornost mogućih

naručitelja u glavnom gradu austrijske pokrajine Dalmacije na njegov rad pa je 1899. godine izradio i dvije manje kanonske

8 Nevenka Bezić Božanić, Zanatlije XVIII i XIX stoljeća u Hvaru, Građa i prilozi za povijesti Dalmacije, 10, Split, 1980., 113-134, 134; Nevenka Bezić

Božanić, Povijest stanovništva u Visu, Split, 1988., 196, 213.

9 Cvito Fisković, Hvarska katedrala, Split, 1976., 69; Radoslav Tomić, Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji, Zagreb, 1995., 108, 207; Vinicije B. Lupis,

Iznova o zlatarskoj obitelji Caenazzo, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 19, Zagreb, 1995., 123-131, 129.

10 Nevenka Bezić Božanić, Zanatlije XVIII i XIX stoljeća u Hvaru, Građa i prilozi za povijesti Dalmacije 10, Split, 1980., 113-134, 134; Nevenka Bezić

Božanić, Stanovništvo Splita u vrijeme borbe za Narodni preporod, Hrvatski narodni preporod u Splitu (1870-1882), Logos, Split, 1984., 133-173,

139; Nevenka Bezić Božanić, Stanovništvo Splita u vrijeme Preporoda, Mogućnosti 9-10, Split, 1987., 820-851, 830; Vladimir Košćak, Arhivska

građa u Arhivu JAZU o srednjodalmatinskom području, Građa i prilozi za povijesti Dalmacije 11, Split, 1990., 25-33, 31; Stanko Piplović, Zlatari iz

obitelji Botta, Kulturna baština 26/27., Split, 1995., 53-60.

11 Danko Vlašić, Prošlost Podstrane, Split, 1988., 226; Stanko Piplović, Zlatari iz obitelji Botta, Kulturna baština 26/27., Split, 1995., 53-60, 55.

231

tablice koje se čuvaju u zadarskoj crkvi sv. Šime. Na njima je ugravirano ‘’ANTONIO BOTTA FECIT’’ i ‘’ SPALATO MDCCCXCIX’’.12

Antin sin Josip Botta bio je oženjen za Rakelu Mučin, a od djece imali su samo sina Nikolu. Bio je na glasu kao vrstan majstor.

Interes tadašnje javnosti, naveliko razglašen i u lokalnom tisku, izazivao je raskošnom pokaznicom od zlata i srebra izrađenom

u tehnici filigrana koju je 21. siječnja 1914. godine izložio u izlogu Hrvatske knjižare Göszla u Zadru. Pokaznica je izlagana i u

glavnom gradu Austrougarske carevine gdje je izazvala pohvale u najvišim političkim, crkvenim i kulturnom krugovima, a

otkupljena je za novu crkvu koja se planirala graditi u Beču na uspomenu Euharistijskog kongresa.13

U župnom uredu sačuvana je opsežna i detaljna korespondencija između zlatara Josipa Botte, don Frane Bulića kao

konzervatora, župnika don Frane Lučića, mjesnog Crkovinarstva i Znidarčića iz splitskog konzervatorskog ureda o izradi

svijećnjaka, poprsja četvorice evanđelista i kanonskih tablica namijenjenih župnoj crkvi sv. Lovre u Vrboskoj.14 Detaljan ugovor

o izradi predmeta sastavljen je 30. rujna 1912. godine u Vrboskoj. Njime se Josip Botta, zlatar u Splitu, obvezuje izraditi šest

svijećnjaka, svaki od 80 centimetara visine i 2 kilograma težine čistog srebra finoće 900/1000, koji imaju biti izrađeni prema

onima u splitskoj katedrali i prema priloženoj fotografiji za cijenu od 320 kruna po kilogramu. Zatim, poprsja četvorice

evanđelista u visini od 60 centimetra i težini 2,5 kilograma svaki, težine čistog srebra finoće 900/1000 po cijeni od 320

kilograma svaki te tri kanonske tablice prema priloženom uzorku, težine čistog srebra finoće 900/1000 svih triju tablica oko

2,5 kilograma za cijenu od 320 kruna po kilogramu. Botta se obvezao izraditi predmete prema označenoj težini čistog srebra

i opremiti ih žigovima. U slučaju da pojedini predmeti budu težili više od naznačene težine, Crkovinarstvo se obvezalo platiti

razliku samo u vrijednosti srebra (100 kruna po kilogramu), a budu li predmeti težili manje odbit će se težina prema cijeni

označenoj za pojedine predmete. Radove se Botta obvezao dovršiti kroz četiri mjeseca od konačne narudžbe, ali najkasnije

do Božića 1913. godine. Odgovornost za izvedene radove kao i za novčane iznose koje će primiti tijekom rada na predmetima

jamčio je Botta osobno, a i njegov zet Jozo Modrić, posjednik u Zadru, prema njegovoj izjavi koju je poslao don Frani Buliću

u Split. Crkovinarstvo se obvezalo platiti Botti 4000 kruna u obrocima koje je predalo don Frani Buliću, a ovaj ih je imao

isplaćivati zlataru prema izvršenim radovima. „Što se tiče umjetničke izradbe svih predmeta“ to su Crkovinarstvo i Botta prepustili

carskom i kraljevskom konzervatoru don Frani Buliću koji je imao slobodu izabrati modele za poprsja četvorice evanđelista,

nadzirati izradu i izvršiti eventualne promjene u tijeku radova. Na kraju su potpisani don Frane Lučić, Anton Sažunić kao

predsjednik Crkovinarstva, Juraj Lučić, Josip Botta i don Frane Bulić koji je potvrdio pogodbu.

Sklopljenom ugovoru s pomno utanačenim detaljnim odredbama prethodili su pisani dogovori. Don Frane Bulić

Crkovinarstvu je iz Splita uputio dopis Br. 39/K. od 10. lipnja 1912. godine u kojem dostavlja račun zlatara Josipa Botte za

popravak srebrnog križa iz župne crkve. U vezi s izradom svijećnjaka, poprsja i tablica obavještava ih da će u najkraćem roku

predati narudžbu zlataru Botti te je njima, zajedno s nacrtima, poslati na potpis. Također nalaže Crkovinarstvu da obavijesti

zlatara Kaluđerovića15 u Kotoru da, budući će predmeti u Splitu biti izrađeni za manju cijenu i pod nadzorom konzervatora,

radovi neće biti povjereni njemu.

Uz pismo od 17. prosinca 1912. godine upućeno župniku u Vrbosku Botta šalje sliku svijećnjaka („kandelira“) i navodi njihovu

visinu i težinu – 80 centimetara i 10 kilograma. Raspravlja o cijeni koja se računa po kilogramu srebra. Smatra da su svijećnjaci

12 Mogu mu se na istom mjestu pripisati i dvije veće kanonske tablice također iz 1899. godine. Prva na postoljima ima ugravirane natpise:

„EXPENSIS ANTONIO CRNOSIJA DI UGLJAN“ i godinu „MDCCCXCIX“. Druga ima natpise: „EXPENSIS ALOYSIAE TRÖSTER DAL’ORO DE JADRA“ i

godinu „MDCCCXCIX“. Ante Botta za samostan sv. Dominika u Šibeniku nešto iza 1897. godine popravio je križ te uredio jedan kalež a drugi

posrebrio. Don Krsto Stošić, Samostan i crkva sv. Dominika, rukopis, 28.

13 Stanko Piplović, Zlatari iz obitelji Botta, Kulturna baština 26/27., Split, 1995., 53-60, 56, s fotografijom pokaznice.

14 Na dokumentaciji se zahvaljujem don Emilu Pavišiću i akademiku Radoslavu Tomiću.

15 Vjerojatno zlatar Bogdan Kaluđerović (? – 1944.) koji je djelovao je u Kotoru krajem 19. – početkom 20. stoljeća. Njegova djela većinom

neostilskih osobina čuvaju se u brojnim crkvama Boke kotorske, u Dubrovniku i njegovoj okolici te u crkvi sv. Ilije u Zadru. Bavio se i

restauracijom starijih umjetnina od plemenitih metala. Usp. Dušan Berić, Crkva sv. Ilije u Zadru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 11,

1959., 136-163, 147; Radoslav Tomić, Umjetnost od XVI. do XX. stoljeća, Zagovori svetom Tripunu – Blago Kotorske biskupije, Katalog izložbe (ur.

R. Tomić), Zagreb, 2009., 166-285, kataloška jedinica 147. Bogdan Kaluđerović, Ophodno raspelo, 282.

232

odviše teški te da je za ovu visinu dovoljna težina od 7 kilograma, a za one visine 70 centimetara 6 kilograma. Te su težine

ekonomične (riječ je o težini i visini bez bokina nad kojim stoji nataknuta svijeća) i mogu držati i najveću svijeću. Odluku o

veličini nadalje prepušta župniku.

Svijećnjaci su bili dovršeni u ožujku 1913. godine pa Znidarčić u pismu od 12. ožujka najavljuje župniku da će Botta prigodom

dolaska u Svirče gdje ima predati neke predmete i njih osobno donijeti u Vrbosku. Naglašava da su lijepo izrađeni te da je

srebro izvrsne kakvoće. Težina čistoga srebra iznosi 11,805 kilograma, što je samo 19,5 dekagrama manje od dogovora koji je

iznosio 2 kilograma čistoga srebra na svaki svijećnjak. Račun iznosi 3777,60 kruna, a pošto je Botta primio već 2000 kruna moli

da mu se isplati ostatak kada svijećnjake donese jer mu treba novca. Radovi na evanđelistima i kanonskim tablicama također

će biti na vrijeme i kvalitetno izrađeni.

Zajedno s ovim pismom primit ćete i poprsja četvorice evanđelista, izvještava Znidarčić župnika Vrboske u pismu od 27.

ožujka 1914. godine. Punciranjem je utvrđeno da je srebro čistoće 900/1000 kako je i dogovoreno u ugovoru te da svako

poprsje teži nešto više od 3 kilograma, ukupno sva četiri 12 kilograma i 743 grama što je (kod cijene od 340 K/kg) zbirno

4332,62 kruna od kojih je Botta primio već 3000 kruna. Budući da je don Frane Bulić htio da se za kalup izaberu glave od

Michelangela, a ne neki obični kalupi, morao se za svaku glavu učiniti novi kalup što je radnju poskupilo. Botta je zahtijevao

povećanje od 6 %, a msgr. Bulić mu je priznao 3 %. Također se za graviranje natpisa na svakom poprsju trebalo dodatno platiti

još po 20 kruna što dogovoreni iznos prekoračuje za 200 kruna te msgr. Bulić moli župnika da Botti nadoplati ovu svotu.

Znidarčić izvještava da je msgr. Bulić zadovoljan izvedbom te da se nada da će se poprsja svidjeti i župniku, Crkovinarstvu i

pučanstvu. U prilogu je i Bottin pisani račun za poprsja od 27. ožujka 1914. godine odobren od don Frane Bulića.

U pismu od 8. travnja 1916. godine Botta piše župniku Vrboske, opravdavajući se na njegovo izgleda ranije iskazano

nezadovoljstvo, kako je u radove uloženo godinu dana te da „ove radnje nisu na stampu ili na kalup presirane ove su radnje koje

se radi osobito sve na ruke“. Botta objašnjava da su se radovi odužili i zbog izmjena u veličini svijećnjaka i izrade novih modela.

Svakako će nastojati da poslove svrši čim prije na zadovoljstvo župnika.

Sačuvana je i narudžba iz (dan 30., mjesec nečitak) 1916. godine namijenjena župniku Vrboske za dodatnih šest srebrnih

svijećnjaka, jedan srebrni križ i četiri poprsja evanđelista ukupne težine 15 kilograma i za cijenu od 400 kruna po kilogramu

srebra, a imaju biti izrađeni i ukrašeni u istom stilu kao i onih šest svijećnjaka i četiri poprsja evanđelista što ih je Botta izradio

u istoj crkvi. U prilogu je i pismo don Frane Bulića koji razliku cijene od 60 kruna po kilogramu u odnosu na ranije radove

obrazlaže povišenjem cijene srebra.

U pismu od 17 listopada 1916. godine Josip Botta opravdava se župniku don Frani Lučiću zbog kašnjenja radova te ga

uvjerava da će mu poslati predmete čim budu zgotovljeni. Moli ga za jamstvo da će mu radovi biti plaćeni i da ugovor

još uvijek vrijedi. Nastojat će čim prije mu poslati barem šest svijećnjaka. Vjerojatno je riječ o onim naknadno naručenim

svijećnjacima.

Izvjesni problemi oko dogovorenih poslova pojavili su se krajem 1916. godine. U pismu od 20. prosinca zlatareva supruga

Rakela (Rachele) Botta izvještava don Franu Lučića da ga je njezin suprug obavijestio o svojem skorom odlasku u vojsku, ali

izgleda da on to pismo nije dobio. Zato mu ona poručuje da se ne treba bojati jer da je predujam za radove na sigurnom i u

svakom trenutku mu može biti isplaćen, ali da toga neće doći jer će njezin suprug uskoro moći izvršiti dogovorene radove.

Nada se da joj župnik neće zamjeriti što mu odmah nije odgovorila jer se tek vratila iz Zadra.

Prepiska u vezi sa Bottinim radovima za Vrbosku odvijala se i u narednim godinama. U pismu od 12. ožujka 1917. godine, koje

u ime don Frane Bulića piše Znidarčić iz Carskog i kraljevskog pokrajinskog konzervatorskog ureda za Dalmaciju u Splitu,

doznaje se da je Botta povratio svotu od 3000 kruna te don Frane Bulić moli od župnika u Vrboskoj način na koji će mu ovu

svotu dostaviti. Znidarčić izvještava župnika da je Bulić vrlo zadovoljan što su se poslovi s Križnim putem i sa Bottom svršili i

233

da se u tom pogledu riješio jedne brige. Također govori i o nekim poslovima sa Vlahom Bukovcem. U dodatku je don Frane

Bulić dopisao da se Botta seli u Benkovac na imanje pokojnog Modrića (vjerojatno je riječ o njegovom prije spomenutom

zetu Jozi Modriću) gdje ima namjeru nastaviti sa svojim zlatarskim zanatom te hvali Bottinu ideju o otvaranju besplatne škole

za siromašne Bukovčane.

Bottini radovi predmet su i pisma don Frane Bulića od 5. veljače 1918. godine, a riječ je o izradi nekog kaleža za Vrbosku s

izgledom kojega don Frane nije bio zadovoljan. Kritizira Bottinu neozbiljnost u radu jer ne radi prema modelima koje mu je

dao te ističe da zbog toga od njega neće dobiti preporuke. Kalež je Botta čini se naposljetku prodao u Vrisnik.

Uza sve probleme i nepovoljne okolnosti uzrokovane ratom vrijednim radom zlatara Botte, zalaganjem Crkovinarstva i

župnika don Frane Lučića te posredovanjem i nadzorom don Frane Bulića župnu crkvu u Vrboskoj i danas krasi šest oltarnih

svijećnjaka, poprsja četvorice evanđelista i komplet kanonskih tablica. U izradi svijećnjaka i kanonskih tablica Botta se

oslanjao na tipologiju i dekorativne motive karakteristične za mletačko barokno zlatarstvo, no nije poznato da li je to bio

njegov izbor i koliko je odlučujuća uloga u tome bila don Frane Bulića koji je revnosno odobravao poslove, pronalazio

modele i nadzirao radove. Prema natpisu urezanom na velikoj kanonskoj tablici ti su srebrni predmeti nabavljeni za glavni

oltar o trošku vjernika župe Vrboska i brigom tadašnjeg župnika don Frane Lučića za navršenu 300. obljetnicu čašćenja

Čudotvornog Sv. Križa (1614.-1914.).

Uza navedene predmete u crkvi se čuva i Bottina monumentalna pokaznica izrađena od srebra te iskucane i filigranske

srebrne i zlatne žice, a osim ponekih detalja gotovo je identična prije spomenutoj pokaznici koju je Josip Botta izradio 1914.

godine i izložio u Zadru, a završila je u Beču. Produkcija zlatara iz splitske obitelji Botta na prijelazu dvaju stoljeća očito je bila

znatna, a narudžbe česte pa se može očekivati proširenje kataloga njihovih djela i drugim predmetima, a time i potpunija

valorizacija njihovog zlatarskog umijeća. Radovi zlatara Josipa Botte tematskom raznolikošću, brojnošću i umjetničkom

kvalitetom primjeraka izrađenih zalaganjem župnika i mještana u različitim materijalima i tehnikama na najljepši način

zaokružuju cjelinu o liturgijskim predmetima i crkvenoj opremi izrađenim od plemenitih metala i sačuvanima kroz duga

stoljeća u riznici i župnoj crkvi sv. Lovre u Vrboskoj.

235

KATALOG

1. Pokaznica

Nepoznati mletački i domaći (?) majstor, 15. i 18.

stoljeće, srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje,

pozlaćeno, staklo, visina 47 cm, promjer tijela

29,5 cm, promjer podnožja 14,3 cm, visina kaštilca

4,7 cm, visina Uskrslog Krista 6,5 cm

Barokna spremnica umetnuta je u stup s podnožjem

gotičkih oblika. Šesterostrano dvodijelno podnožje s

naglašenim šiljcima izdiže se u niski stožasti držak. Obrub

donjeg dijela podnožja ukrašen je oblim gredama, a gornji

je ažuriran. Površina je ukrašena povijenom lisnatom

viticom u čijim su kružnim zavijutcima pozlaćene rozete.

Na držak se nastavlja šesterostrani stup omeđen s dva

međučlana u obliku kugle i nizom stiliziranih listova. Po

sredini stupa je gotički šesterostrani kaštilac sastavljen od

monofora nadvišenih zabatom nad tordiranim stupićima

odvojenih istaknutim kontraforima. Unutar svake od šest

monofora je jedan svetački lik (Bogorodica ?). Na gornji

međučlan u obliku kugle oslanja se okrugla dvostrana

staklena spremnica (teca) bez lunule. Okružena je

unutarnjim, na aversu i pozlaćenim okvirom, ukrašenim

povijenim trolistima na vanjskom i trokutima sa ugraviranim

rozetama na unutarnjem rubu. Jednako oblikovani

unutarnji okvir na stražnjem dijelu pokaznice služi i kao

vratašca. Vanjski okvir ukrašen je motivom ribljeg mjehura

i četirima sljubljenim krilatim glavicama anđela koje su

pričvršćene u pravilnom rasporedu. Iz njega se radijalno šire

srebrne i pozlaćene šiljate, valovite i ravne zrake postavljene

u dva reda. U vrhu je kugla i na njoj figura Uskrslog Krista sa

zastavom u ruci.

2. Ciborij

Nepoznati mletački majstor, kraj 16. stoljeća, srebro,

lijevanje, iskucavanje, graviranje, visina 27,5 cm,

promjer podnožja 11,4 cm, promjer otvora 9,9 cm,

visina kutije zajedno sa križem 13 cm

Stožasto uzdignuto kružno svedeno podnožje po

uzdignutom rubu ukrašeno je bisernim nizom. Oplošje

je prekriveno ornamentom u obliku sučeljenih S voluta

ispunjenih simetričnim spiralno povijenim lisnatim

viticama dok su u slobodnim površinama lisnate grančice

koje se izvijaju iz njihovih spojeva. Na rubu je uska lisnato

ornamentirana traka. Podnožje je zaključeno s dva prstena,

donjim užim ukrašenim vijencem od lišća i gornjim, nešto

širim ukrašenim lisnatim motivima. Nodus u obliku jabuke

prekriven je istim ukrasnim motivom kao i podnožje, a na

njega se nastavlja konkavni prstenasti međučlan ukrašen

motivom ribljih mjehura. Na kutiji u obliku polukugle

ponavlja se sličan ukras sačinjen od spojenih prelomljenih

voluta koje su ispunjene simetričnim spiralno povijenim

lisnatim viticama i listovima akantusa. Na kutiju je priklopljen

poklopac konkavno oblikovanog oplošja ukrašenog

spojenim „C“ volutama ispunjenih simetričnim spiralno

povijenim lisnatim viticama. Na ispupčenom vrhu poklopca

je dvostruki križ.

Na unutarnjoj strani poklopca i podnožja ciborij je označen

puncama: državni žig Venecije – krilati lav sv. Marka (leone

in moleca u krugu), kontrolnim žigom za koji se smatra

da pripada kontroloru čistoće srebra („Ufficiale Sazador

della Zecca“) a sastoji se od preklopljenih slova SAR (P.

236

Pazzi, 1992., br. 394, str. 133) i javlja se od 1586. do 1595.

godine,16 kontrolnim žigom kovnice sastavljenim od slova

S položenog preko slova T unutar ovalnog okvira, koji je

zabilježen od 1586. do 1597. godine (P. Pazzi, 1992., br. 418,

str. 138)17 i žigom radionice „Bò“, govedo prikazano u profilu

unutar četvrtastog okvira, koji se javlja kroz 16. i 17. stoljeće (P.

Pazzi, 1992., br. 526, str. 160).18

16 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta

ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e

oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia

e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 394, str. 133.









3. Raspelo

Venecija, kraj 16. – početak 17. stoljeća, srebro, lijevanje,

iskucavanje, graviranje, visina 75,5 cm, širina 34 cm, Krist

– visina 15 cm, raspon ruku 13,5 cm, sv. Lovre – visina

12,5 cm, sv. Ivan Krstitelj – visina 13 cm, Bogorodica –

visina 16,5 cm, likovi u medaljonima – 7,5 x 6,5 – 7,5 cm

Na cilindrični držak umetnut je zvonoliki nodus ukrašen

reljefnim glavicama anđela, volutama i plodovima voća te

motivom ribljeg mjehura koji se proteže u donjem dijelu.

Nodus je zaključen konkavnim nastavkom s kupolom u

koju je usađen podanak križa iz kojega se granaju dvije

vegetabilne volute na koje su, okrenute prema aversu,

postavljene dojmljive skulpture sv. Lovre i sv. Ivana Krstitelja

živih kretnji i izražajnih gesta. Sveci su prikazani u odjeći s

atributima na uobičajen ikonografski način. Sv. Lovre u odjeći

đakona oslonjen o gradele, a sv. Ivan Krstitelj odjeven u krzno

i zaogrnut tkaninom. Krakovi križa završavaju trilobama. Na

aversu je u središtu Raspeti Krist na križu a na krakovima

poprsja četvorice evanđelista, svaki sa svojim simbolima.

Gore je lik Sv. Ivana, lijevo i desno su sv. Luka i sv. Matej, a

dolje sv. Marko. Sva četvorica u rukama imaju knjige, ali poze

i fizionomije su im vješto diferencirane. Sv. Ivan zapisuje u

knjigu, sv. Luka pobožno drži desnu ruku na prsima, sv. Matej

pokazuje prstom, a sv. Marko čita. Na reversu je u sredini lik

Bogorodice s Djetetom u naručju. U vrhu je lik Boga Oca s

kuglom s usađenim križem (Globus Cruciger), lijevo i desno

su likovi Bogorodice žalosne i sv. Ivana Evanđelista, a dolje

lik Marije Magdalene. Ispod likova na aversu i reversu (osim

pod likom raspetog Krista) je po jedna krilata glava anđela.

Svi likovi (osim sv. Ivana Evanđelista na reversu) nad glavama

imaju aureole. Površina križa na aversu i reversu ukrašena

je ugraviranim vegetabilnim motivima. Na trilobe i po tijelu

križa pričvršćene su ukrasne igle vitičastih završetaka. One u

križištu dodatno su ukrašene i krilatim glavama anđela.

Vrbovačko je Raspelo, zajedno sa sličnim Raspelom iz Perasta

koje na postrance postavljenim volutama nosi kipove

Bogorodice i sv. Ivana Evanđelista, prvi detaljno obradio Grgo

Gamulin. Istaknuo je njihovu stilsku pripadnost ambijentu

venecijanskog manirizma koji je u skulpturi i metalnoj plastici

malih dimenzija vrhunce izričaja dostigao u djelima Nicole

Roccatagliate i Alessandra Vittorije. Kao autora oba Raspela

predložio je Tiziana Aspettija ml. (Padova 1557./1559. – Pisa,

1606.) usporedivši likove sa Raspela sa njegovim brončanom

plastikom nalazeći među njima brojne stilske i morfološke

sličnosti napomenuvši ipak i da njegovi zlatarski radovi

239

nisu poznati.19 Njegovu je atribuciju prihvatio Paolo Goi

pišući o raspelima u župnim crkvama u Fratta di Caneva

i Morteglianu, ubrojivši u tu skupinu i neka druga djela

sa područja Veneta i Furlanije. Ustvrdio je kako sva djela

odlikuje ista struktura, visoka kvaliteta izrade i oblikovanje

izražajnih i pokrenutih likova.20 Raspelo iz Fratta di Caneva

označeno je venecijanskim puncama koje ga datiraju u kraj

16. i početak 17. stoljeća: kontrolnim žigom za koji se smatra

da pripada kontroloru čistoće srebra (Ufficiale Sazador della

Zecca), a sastoji se od preklopljenih slova „SAR“ i javlja se od

1586. do 1595. godine21, kontrolnim žigom sastavljenim od

slova S položenog preko slova T unutar ovalnog okvira, koji

je zabilježen u drugoj polovici 16. stoljeća (od 1586. do 1597.

godine)22 i žigom radionice „Orso“ (medvjed koji sjedi u profilu

u ovalnom okviru obrubljenom točkicama), koji se u Veneciji

javlja od 1561. do 1622. godine.23 Istoj skupini monumentalnih

raspela pridružio je Vinicije B. Lupis i Raspelo iz franjevačkog

samostana male braće u Dubrovniku također ga pripisavši

Tizianu Aspettiju. Istaknuo je da su reljefni likovi na ovome

Raspelu visoko kvalitetno modelirani i psihološki definirani.

Za razliku od vrbovačkoga, koje nije označeno puncama,

dubrovačko je označeno mletačkim državnim žigom i žigom

19 Grgo Gamulin, Tiziano Aspetti sconosciuto, Arte Veneta

XXII, Venecija 1968., 90-97. Raspelo još ranije spominje

Petar Kuničić navodeći da se nosi na koplju pri običnim

procesijama ističući neutemeljenu lokalnu predaju i sud

vještaka da je riječ o radu Benvenuta Cellinija (1500.-1571.).

Usp. Petar Kuničić, Vrboska i njezine rijetkosti, Nada 10 (15.

maj), Sarajevo, 1902., str. 145, 153.

20 Paolo Goi, kataloške jedinice VII.2 i VII.4, str. 186-187, 190, Ori

e tesori d’Europa (ur. G. Bergamini), Milano, 1992.












e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 519, str. 159;

piero pazzi, Dizionario biografico degli orefici, argentieri,

gioiellieri, diamantai, peltrai, orologiai, tornitori d’avorio e

scultori in nobili materiali … dal Medio Evo alla fine della

Repubblica aristocratica di Venezia, Venecija, 1998., 210. P.

Goi u navedenom djelu (1992.) lik životinje definira kao

majmuna.

radionice u obliku štita („scudo“).24 Prema istraživanju P. Pazzija

djelovanje ove radionice dokumentirano je u 16. i 17. stoljeću,

a u njoj je između 1582. i 1602. godine djelovao izvjesni

zlatar Francesco.25 Raspela iz Vrboske i Perasta, u opširnoj

analizi i drugih istovrsnih primjerka, prvenstveno onih iz

Fratta di Caneva i Raspela iz Muzeja crkvene umjetnosti

(„Museo Diocesano d’Arte Sacra“) u Pordenoneu, temeljito je

analizirala i L. Crusvar. Nije prihvatila predloženu atribuciju,

istaknuvši kako ne postoje dokumentirani zlatarski radovi T.

Aspettija Mlađeg. Zaključila je da su figurativni i dekorativni

elementi upotrijebljeni u oblikovanju Raspela nastali kao

odraz tadašnjih posvemašnjih kasnomanirističkih strujanja

u venecijanskoj umjetnosti druge polovice 16. i početka 17.

stoljeća najdosljednije predstavljenih u djelima A. Vittorije, D.

Cattanea, G. Dal Moro, N. Roccatagliate, Tintoretta i drugih od

kojih su zlatari preuzimali modele za svoja djela.26 Radoslav

Tomić također je ostavio otvorenim pitanje autorstva

vrbovačkoga i peraškog Raspela upozoravajući, na temelju

pisanja prethodnih istraživača, na gustu i složenu strukturu

mletačke skulpture i zlatarstva kasnoga 16. i 17. stoljeća.

Upozorio je da postojanje većeg broja istovrsnih raspela

izrađenih u različitim radionicama koja na sebi imaju vrlo

bliske figurativne dodatke upućuje na korištenje istih matrica

koje su mogle nastati i u kiparskim radionicama, a potom se

kopirati, umnažati i postavljati na različite umjetnine izrađene

od plemenitih metala. Naveo je kao primjer Kaptolski križ

u riznici splitske katedrale naručen 1694. godine na kojemu

figure Krista, Bogorodice i reljefni likovi evanđelista slijede

starije modele poput onih na ranije opisanim Raspelima

dodavši da je po istim obrascima nastala i srebrna skulptura

Bogorodice u riznici trogirske katedrale.27 Potvrdu da su

u venecijanskim zlatarskim radionicama slične matrice

i u kasnijim vremenskim razdobljima upotrebljavane u

izradi umjetnički izrađenih ophodnih raspela nalazimo i u

primjercima koji se čuvaju na Silbi, u Pagu i u samostanu sv.

24 Vinicije B. Lupis, Likovni prilog za Tiziana Aspettija ml. u

Dubrovniku, Peristil 47, Zagreb, 2004., 25-32.





26 Luisa Crusvar, kataloške jedinice II. 37 i II. 38, str. 452-454, In

hoc signo. Il tesoro delle croci (ur. P. Goi), Milano, 2006.

27 Radoslav Tomić, Umjetnost od XVI. do XX. stoljeća,

Zagovori svetom Tripunu – Blago Kotorske biskupije, Katalog

izložbe (ur. R. Tomić), Zagreb, 2009., 166-285, kataloška

jedinica 64. Mletački zlatar i kipar, Raspelo, 229-230.

240

Duje u Kraju na otoku Pašmanu. U župnoj crkvi Rođenja Bl.

Dj. Marije na Silbi čuva se ophodno Raspelo (70 x 32 cm) koje

na središtu aversa ima lik Raspetog Krista, a na krakovima

poprsja četvorice evanđelista. Gore je lik sv. Luke, desno je sv.

Marko, dolje sv. Matej, dok poprsje sv. Ivana u lijevom kraku

nedostaje. U središtu reversa je lik Bogorodice sa Djetetom, u

vrhu je lik Boga Oca koji drži kuglu s usađenim križem (Globus

Cruciger), lijevo i desno su likovi Marije Magdalene i sv. Ivana

Evanđelista, a dolje lik Bogorodice Žalosne. Prema sadašnjem

rasporedu očito je da su u nekom trenutku likovi na aversu

u reversu ispremještani sa svojih izvornih pozicija. Svi likovi,

posebno je upečatljiv i karakterističan lik Boga Oca s gustom

bradom oblikovanom u dugim valovitim pramenovima

i visokim golim čelom, nastali su u duhu opisanih

kasnomanirističkih rješenja, ali nešto kasnije. Raspelo je na

oplošju i reljefnim figuralnim prikazima označeno puncama:

venecijanskim državnim žigom – krilatim lavom sv. Marka

(leone in moleca u krugu), kontrolnim žigom sastavljenim

od slova GB okruženih zvjezdicama koji pripada kontroloru

čistoće srebra („pubblico sazador“) Gasparu Balbiju, zlataru u

radionici „al Cappello“, aktivnom između 1636. i 1695. godine28

i puncom „B točka G“, a vjerojatno je riječ o autorskom žigu.29

Od reljefnih likova na Raspelu iz Paga, označenih tek državnim

žigom Venecije (leone in moleca u krugu), posebno treba

upozoriti na karakterističan lik Boga Oca koji je podudaran

s opisanima. Raspelo (ukupne dimenzije – 80,5 x 39 cm) iz

samostana u Kraju, na kojem se ističe kvalitetno modelirani lik

sv. Franje Asiškog, nije označeno puncama.




e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 196-200, str.

96; piero pazzi, Dizionario biografico degli orefici, argentieri,



Repubblica aristocratica di Venezia, Venecija, 1998., 314.

29 Punca nije zabilježena u Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria

e oreficeria veneta ovvero breve compendio di bolli e marche

dell’argenteria e oreficeria veneta e alcune notizie al loro

riguardo … , Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992.

241

4. Lađica

Nepoznati mletački majstor, 16./17. stoljeće, srebro,

lijevanje, iskucavanje, graviranje, visina 16,7 cm,

promjer tijela 17,7 cm, promjer podnožja 8 cm

Kružno svedeno uzdignuto podnožje širokog oboda

ukrašeno je ugraviranim sučeljenim volutama, lisnatim

motivima i plodovima. Na podnožje se nastavlja stup

u obliku balustera ukrašen ugraviranim povijenim

akantusovim listovima. Na stupu je lađica uzdignutih

rubova na čijim su šiljatim završecima lijevane lisnate

ušice. Oplošje lađice ukrašeno je prelomljenim volutama

i lisnatim viticama u simetričnom rasporedu. Poklopac

lađice ušiljenih završetaka preklapa se na sredini, a na

obje je polovice jednak ukras – ovalni medaljon u središtu

okružen prepletom lisnatih voluta, vitica i cvjetova

tulipana.

Na unutarnjoj strani podnožja lađica je označena puncama:

državni žig Venecije – krilati lav sv. Marka (leone in moleca

u krugu) i žigom radionice „Orso“ (medvjed u ovalnom

okviru obrubljenom točkicama), koji se u Veneciji javlja

od 1561. do 1622. godine. Radi se o jednoj od najvažnijih

venecijanskih zlatarskih radionica čija se brojna djela nalaze

diljem prostora pod vlašću Venecije. U njoj su djelovali

brojni zlatari među kojima kao prvi majstor (capo maestro) i

Costantin Piazzalonga koji se spominje između 1639. i 1657.

godine.30

5. Kadionica


lijevanje, iskucavanje, graviranje, ažuriranje, visina

s lancima 87,5 cm, visina tijela 31,5 cm, promjer

podnožja 7,2 cm, promjer otvora 11 cm, promjer tijela

14 cm, promjer prihvata za lance 7,3 cm

Trbušasto tijelo kadionice postavljeno je na kružno

svedeno podnožje ukrašeno motivom ribljeg mjehura i

koncentričnim kružnicama. Motiv ribljeg mjehura ponavlja

se i u dnu tijela koje se pri vrhu sužava i izvija u istaknuti

rub. Tijelo je ukrašeno ugraviranim ovalnim kartušama

unutar kojih su tri različite scene koje se odvijaju ispred

zastora. Prva prikazuje mladu ženu u polegnutom stavu

kako se moli. Odjevena je u haljinu i ima dugu raspuštenu

kosu. Uz noge joj je sidro. Na drugoj je žena sa djetetom

u naručju, nasuprot njih je stablo, a treća prikazuje ženu

odjevenu u haljinu koja u lijevoj ruci drži kalež. Prikazane

su dakle tri teološke vrline, Ufanje, Ljubav i Vjera. Scene su

smještena u u krajolik s kamenitim tlom i drvećem. Između

kartuša aplicirane su po tri lijevane anđeoske glavice koje

služe kao nosači lanaca, a spajaju se s pripadajućim krilatim

tijelima prekriženih ruku ugraviranim na oplošju. Kupolasti

poklopac s konkavno uvučenim središnjim dijelom

ukrašenim sa trakama, viticama i girlandama, oivičenim

dvama lisnatim vijencima s plodovima, ima trodijelni


ovvero breve compendio di bolli e marche dell’argenteria

e oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo … ,

Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 519,

str. 159; Piero Pazzi, Dizionario biografico degli orefici,

argentieri, gioiellieri, diamantai, peltrai, orologiai, tornitori

d’avorio e scultori in nobili materiali … dal Medio Evo alla

fine della Repubblica aristocratica di Venezia, Venecija,

1998., 210.

242

ažurirani završetak na čijem je vrhu alka za prihvat lanca.

Donji dio poklopca ima široki obod s tri alke kroz koje

prolaze lijevani lanci koji nose tijelo kadionice. Zvonoliki

prihvat za lance ukrašen je ugraviranim akantusovim

listovima i koncentričnim kružnicama. Prihvat na svom

oplošju ima otvor kroz koji prolazi lanac s alkom. U vrhu

je veća alka za nošenje. Kadionica je na unutarnjoj strani

prihvat za lance i unutarnjoj strani podnožja označena

puncama: po dva puta otisnutim državnim žigom Venecije

– krilati lav sv. Marka (leone in moleca u krugu) i jednim

žigom radionice „Orso“ (medvjed koji sjedi u profilu u

ovalnom okviru obrubljenom točkicama), koji se u Veneciji

javlja od 1561. do 1622. godine.31

6. Kadionica


lijevanje, iskucavanje, graviranje, ažuriranje, visina

30 cm, visina s lancima 86,5 cm, promjer trbušastog

tijela 14,5 cm, promjer prihvata za lance 8 cm, promjer

otvora tijela 11,5 cm

Trbušasto tijelo kadionice koje se pri vrhu sužava i izvija

u istaknuti rub, ukrašeno je ugraviranim ovalnim lisnatim

kartušama unutar kojih su tri različite scene od kojih

dvije prikazuju mladu ženu razgolićenih ramena i glave

prikazane u profilu koja se moli i ženu koja sjedi usred

šumovitog proplanka držeći križ u naručju. Treća scena

znatno je oštećena, no raspoznaje se bunar pod stablom

i lik žene. Vjerojatno je riječ o prikazima teoloških vrlina,

Vjeri, Ufanju i Ljubavi. Između kartuša aplicirane su po tri

lijevane anđeoske glavice koje služe kao nosači lanaca, a

spajaju se s pripadajućim krilatim tijelima prekriženih ruku

ugraviranim na oplošju. Višedijelni kupolasti poklopac

nad konkavno uvučenim ažuriranim središnjim dijelom

ukrašenim s trakama, viticama i girlandama, oivičenim

dvama lisnatim vijencima sa plodovima, ima nastavak

u obliku polukugle sa ažuriranim viticama i krilatim

anđeoskim glavicama te u vrhu dvodijelni ažurirani

završetak na čijem je vrhu alka za prihvat lanca. Donji

dio poklopca ima široki obod s tri alke kroz koje prolaze

lijevani lanci koji nose tijelo kadionice. Zvonoliki prihvat

31 Vidi prethodnu bilješku.

za lance ukrašen je s ugraviranim akantusovim listovima

i koncentričnim kružnicama. Prihvat na oplošju ima

otvor kroz koji prolazi lanac s alkom. U vrhu je veća alka

za nošenje. Na kadionici nisu uočene punce, no iste je

tipologije i ukrasa kao i prethodna kadionica.

7. Kalež

Nepoznati mletački majstor, kraj 16. – prva polovina 17.

stoljeća, srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, čaša

iznutra pozlaćena, visina 24 cm, promjer podnožja

12,2 cm, visina čaše 9,5 cm, promjer čaše 9,8 cm

Kalež kružno uzdignutog podnožja i blago skošenog oboda

ukrašenog frizom stiliziranog lišća. Isti se motiv ponavlja i

na ispupčenom koljenu. Oplošje stožasto uzdignutog drška

ukrašeno je s trima naizmjenično poredanima reljefnim

krilatim anđeoskim glavicama i festonima te punciranim

lisnatim viticama. Između dva višedijelna prstenasta

243

međučlana umetnut je jabukoliki nodus ukrašen poput

podnožja krilatim anđeoskim glavicama i festonima te

graviranim lisnatim viticama. Široka čaša izvijena ruba

umetnuta je u ažuriranu košaricu na kojoj se unutar prepleta

lisnatih vitica izmjenjuju krilate anđeoske glavice i festoni. U

dnu čaške izrađen je motiv ribljeg mjehura, a u vrhu vijenac

s trolistima. S donje strane oboda podnožja ugraviran je

natpis:

+

FRATRVM III ORDINIS DIVI P(AULI ?) FBM

Kalež je na unutarnjoj strani podnožja označen puncama: po

dva puta otisnutim državnim žigom Venecije – krilati lav sv.

Marka (leone in moleca u krugu) i s tri nečitka žiga.

8. Ciborij

Nepoznati mletački majstor, 17. stoljeće, srebro,

lijevanje, iskucavanje, pozlaćeno, visina s poklopcem

23,5 cm, promjer podnožja 7,3 cm, promjer otvora

8,7 cm, promjer tijela 10 cm

Stožasto uzdignuto i kružno svedeno plitko podnožje

ukrašeno je koncentričnim kružnicama. Glatki nodus u

obliku jabuke omeđen je s dva prstenasta međučlana. Kutija

u obliku polukugle, iznutra pozlaćena, u vrhu se sužava kako

bi prihvatila spljošteni profilirani poklopac. Na ispupčenom

vrhu poklopca je križ trolisno završenih krakova. Ciborij je na

unutarnjoj strani podnožja i poklopca označen puncama: po

dva puta otisnutim državnim žigom Venecije – krilati lav sv.

Marka (leone in moleca u krugu).

244

9. Relikvijar

Nepoznati mletački majstor, druga polovina 17.

stoljeća, srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje,

staklo, visina 36,5 cm, promjer podnožja 10,7 cm,

promjer cilindra 5 cm


ukrašeno je nizom koncentričnih kružnica unutar kojih se

nižu ovali dok je središnji uzdignuti dio ukrašen motivom

ribljeg mjehura. Nodus u obliku jabuke omeđuju dva

prstenasta međučlana te pri dnu i na vrhu ukrašen

sučeljenim motivima ribljeg mjehura. Stakleni cilindar s

moćima počiva na ležištu u obliku polukugle ukrašene istim

motivom kao i nodus i podnožje, a završava profiliranim

rubom. Sa strana su pričvršćene tanke trake ukrašene

ispupčenim ovalima koje povezuju ležište s poklopcem

u obliku spljoštenog stošca sa širokim obodom na kojem

se još jednom ponavlja ukrasni motiv ribljeg mjehura. Na

vrhu poklopca je križ na koji je privezan voštani pečat –

“autentika“. Unutar cilindra su relikvije sa pripadajućim

natpisima: Valentini Mar.; De Capite Py. Mar.; S. Verecundus M.

Na unutarnjoj strani oboda podnožja relikvijar je označen

puncama: tri puta otisnutim državnim žigom Venecije –

krilati lav sv. Marka (leone in moleca u krugu) i tek djelomično

čitkim žigom koji se može prepoznati kao slova GB okružena

zvjezdicama, a podudara se s različitim varijantama

kontrolnog žiga koji pripada Gasparu Balbiju, zlataru u

radionici “al Cappello“ i kontroloru čistoće srebra („pubblico

sazador“) aktivnom između 1636. i 1695. godine.32

10. Škropionica


lijevanje, iskucavanje, visina tijela 11,5 cm

(sa glavicama anđela 14,5 cm), promjer otvora 14 cm,

promjer tijela 13,5 cm; škropilo 27 cm

Škropionica trbušastog tijela i širokog izvijenog glatkog

ruba na koji su aplicirane po dvije priljubljene krilate

glavice anđela koje služe kao nosač za ručku. Na

škropionici nisu uočene punce. Uz škropionicu se čuvaju i

tri škropila.

11. Kalež


lijevanje, iskucavanje, graviranje, čaša iznutra i uz

vanjski rub pozlaćena, visina 23,4 cm, visina čaše 9

cm, promjer čaše 9,8 cm, promjer podnožja 11,8 cm.

Kalež kružnog uzdignutog podnožja i blago skošenog oboda

ukrašenog frizom stiliziranog lišća. Isti se motiv, zajedno

s motivom ribljeg mjehura, ponavlja i na ispupčenom

koljenu. Oplošje stožasto uzdignutog drška ukrašeno je trima




Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 196-

200, str. 96; Piero Pazzi, Dizionario biografico degli orefici,




1998., 314.

245

naizmjenično poredanima reljefnim krilatim anđeoskim

glavicama i festonima te punciranim lisnatim viticama.

Između dva višedijelna prstenasta međučlana umetnut je

jabukoliki nodus ukrašen poput podnožja krilatim anđeoskim

glavicama i festonima te graviranim lisnatim viticama. Široka

čaša izvijena ruba umetnuta je u ažuriranu košaricu na kojoj

se unutar prepleta lisnatih vitica izmjenjuju krilate anđeoske

glavice i festoni. U dnu čaške izrađen je motiv ribljeg

mjehura, a u vrhu vijenac s volutama.

Kalež je na unutarnjoj strani oboda podnožja označen

puncama: po dva puta otisnutim državnim žigom Venecije –

krilati lav sv. Marka (leone in moleca u krugu) i jednim žigom

koji se sastoji od slova BG unutar kvadrata.33

33 Žig sličan autorskom žigu ilustriranom Piero Pazzi, I

punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta ovvero breve

compendio di bolli e marche dell’argenteria e oreficeria

veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia e

Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 87, str. 74.

12. Viseći svijećnjak

Nepoznati mletački majstor, 1640. godina, srebro,

lijevanje, iskucavanje, graviranje, visina s lancima

93 cm, visina tijela 26 cm, promjer tijela 22 cm,

promjer poklopca za lance 10,5 cm

Oplošje trbušastog tijela izrađenog na proboj ukrašeno

je isprepletenim i povijenim debljim i tanjim lisnatim

viticama i volutama, a u dnu lisnatim grančicama. U te su

ukrasne motive uklopljena i tijela triju harpija čije lijevane

glave pridržavaju lance poklopca širokog oboda s alkom za

vješanje. Unutar dva ovalna medaljona upisano je: MDC/

XXXX i Z.A.L.B., a u trećem je ugraviran lik Bogorodice sa

Djetetom u naručju. U dnu je višedijelni zašiljeni ukrasni

završetak.

Svijećnjak je označen puncama: državnim žigom Venecije –

krilati lav sv. Marka (leone in moleca u krugu) i žigom S točka

T u pravokutniku koji pripada kontroloru čistoće srebra

Silvestru Tessarottu koji je od 1625. do smrti 1641. godine

246

zabilježen kao „sazador ordinario“. U nekim dokumentima

njegovo se prezime navodi i u inačici Tessarollo.34


Nepoznati mletački majstor, 17. stoljeće, srebro, lijevanje,

iskucavanje, graviranje, visina s lancima 91 cm, visina tijela

45 cm, promjer tijela 28 cm, promjer poklopca 12 cm

Oplošje trbušastog tijela ukrašeno je ugraviranim grozdovima

sastavljenim od različitih plodova i lišća. Ti se ukrasni motivi

izmjenjuju s tijelima triju harpija i kartušama. Harpije imaju

široko raširena krila, a njihove lijevane glave pridržavaju lance

zvonolikog poklopca s alkom za vješanje. Unutar pojedinih

kartuša su prikazi sv. Ante Padovanskog i sv. Dominika, oba

sveca odjevena su u dugačke habite, a u rukama drže knjige

i rascvjetane grančice ljiljana; Bogorodice koje nosi Dijete

u naručju, a oboje u rukama drže krunice i Raspetog Krista.

Donji dio svijećnjaka u obliku izokrenutog zvona ukrašen je

ovolusima, lisnatim volutama i vrpcama, a vrat dvostrukim

lisnatim nizom. U dnu je višedijelni zašiljeni ukrasni završetak.

Svijećnjak je na poklopcu označen puncama: dva puta

državnim žigom Venecije – krilati lav sv. Marka (leone in

moleca u krugu); žigom koji se sastoji od slova SM iznad

kojih je znak sličan grčom slovu Ω i žigom koji je sastavljen

od spojenih slova CP35; žigom LA/DONZEL/LA pripadajuće

radionice čija je aktivnost dokumentirana između 1540. i

1680. godine i u kojoj se spominju majstori Francesco (1521.-

1541.), Fantin (1540.-1546.) i Dionisio (1585.-1605.)36 i nečitkim

žigom koji se sastoji od ovalnog okvira od dvostrukog niza

točkica unutar kojega su nečitka slova.




e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 410-411, str. 136-

137; Piero Pazzi, Dizionario biografico degli orefici, argentieri,




35 Ovi žigovi nisu zabilježeni Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria

e oreficeria veneta ovvero breve compendio di bolli e marche

dell’argenteria e oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo

… , Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992.





Svijećnjak je na tijelu označen puncama: dva puta državnim

žigom Venecije – krilati lav sv. Marka (leone in moleca u krugu);

žigom s prikazom goveda u ovalu koji se može prepoznati

kao žig radionice del „Bò“ („Bue“) u kojoj se spominju zlatari

Zuan Antonio (1525.-1545.), Zuanne (1526.-1546.), Piero

(1557.-1577.), Marco (1581.-1608.), Felippo (1583.-1603.) i Marco

Gambararo (1630.-1668.);37 žigom koji je sastavljen od spojenih

slova CP (kao žig na poklopcu) i nečitkim žigom u kojem se

ipak prepoznaju spojena slova CAS te se može povezati sa u

literaturi zabilježenom autorskom puncom dokumentiranom

u razdoblju od 1640. do 1695. godine.38

37 Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e oreficeria veneta ovvero

breve compendio di bolli e marche dell’argenteria e oreficeria

veneta e alcune notizie al loro riguardo … , Venezia e Dogado,

Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 529, 530, str. 161.





247



iskucavanje, graviranje, visina s lancima 105 cm, visina

tijela 43 cm, promjer tijela 27 cm, promjer poklopca 13 cm

Oplošje trbušastog tijela ukrašeno je ugraviranim

grozdovima sastavljenim od različitih plodova i lišća. Ti se

ukrasni motivi izmjenjuju s tijelima triju harpija i kartušama.

Harpije imaju široko raširenih krila, a njihove lijevane

glave pridržavaju lance zvonolikog poklopca s alkom za

vješanje. Unutar kartuša su prikazi sv. Ante Padovanskog

i sv. Dominika, oba sveca odjevena su u dugačke habite,

u rukama drže knjige i rascvjetane grančice ljiljana;

Bogorodice koja nosi Dijete u naručju, a oboje u rukama

drže krunice i sv. Lovre s gradelama i palminom granom.

Donji dio svijećnjaka u obliku izokrenutog zvona ukrašen je

ovolusima, lisnatim volutama i vrpcama, a vrat dvostrukim

lisnatim nizom. U dnu je višedijelni zašiljeni ukrasni

završetak.

Svijećnjak je na tijelu označen puncama: dva puta


moleca u krugu); žigom koji je sastavljen od spojenih

slova CP;39 žigom radionice LA/DONZEL/LA čija je aktivnost

dokumentirana između 1540. i 1680. godine i u kojoj se

spominju majstori Francesco (1521.-1541.), Fantin (1540.-

1546.) i Dionisio (1585.-1605.)40 i žigom koji se sastoji

od ovalnog okvira od niza točkica unutar kojega su

slova GS koji pripada kontroloru čistoće srebra Gasparu

Silvestriniju koji je zabilježen kao „Sazador di Rispetto“

1625. godine, no nije poznato do kada je ostao na toj

dužnosti.41



iskucavanje, graviranje, visina s lancima 142 cm, visina

tijela 53 cm, promjer tijela 31 cm, promjer poklopca 13 cm

Oplošje trbušastog tijela ukrašeno je ugraviranim

grozdovima sastavljenim od različitih plodova i lišća.

Ti se ukrasni motivi izmjenjuju sa sučeljenim volutama

s ovješenim girlandama i kartušama. Unutar pojedinih

kartuša prikazani su sv. Ante Padovanski i sv. Dominik,

odjeveni u dugačke habite s knjigom i rascvjetanim

grančicama ljiljana u rukama, Bogorodica na oblacima

s Dijetetom u naručju, a oboje u rukama drže krunice

i sv. Lovre s gradelama i knjigom. Tri lijevane krilate

39 Nije zabilježen u: Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e

oreficeria veneta ovvero breve compendio di bolli e marche


riguardo … , Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso,

1992.





str. 109.









1998., 318.

248

glavice anđela drže lance za zvonoliki poklopac. Donji

dio svijećnjaka u obliku izokrenutog zvona višestruko je

profiliran i ukrašen lisnatim vijencima i sučeljenim volutama

s ovješenim girlandama, a isti se motiv ponavlja i na

gornjem dijelu svijećnjaka i poklopcu. U dnu je višedijelni

zašiljeni ukrasni završetak.

Svijećnjak je na poklopcu označen puncama: dva puta


moleca u krugu); žigom koji je sastavljen od slova BS u

kvadratu.42

Svijećnjak je na tijelu označen puncama: dva puta državnim

žigom Venecije – krilati lav sv. Marka (leone in moleca u

krugu); žigom koji je sastavljen od spojenih slova CP;43

žigom koji se sastavljenim od slova BS u kvadratu (kao i

punca na poklopcu) i žigom u kojem se prepoznaju spojena

slova CAS unutar ovalnog okvira od točkica koji se može

povezati sa sličnom u literaturi zabilježenom venecijanskom

autorskom puncom dokumentiranom od 1640. do 1695.

godine.44

16. Kruna za Bogorodicu


stoljeća, srebro, iskucavanje, graviranje, punciranje,

visina 13 cm, promjer 18 x 15,5 cm

Kruna ovalnoga presjeka sa osam šiljaka u donjem je dijelu

obrubljena s dvije ispupčene trake ukrašene ovalima između

kojih je traka ukrašena cvjetovima i listovima. Na šiljcima se

izmjenjuju reljefno istaknute lisnate grančice ukrašene s po

jednim i tri cvijeta.





1992. Vjerojatno se radi o autorskom žigu.





1992. Vjerojatno se radi o autorskom žigu.





str. 78.

Kruna je označena puncama: kontrolnim žigom koji pripada

kontroloru čistoće srebra („pubblico sazador“) Gasparu

Balbiju, zlataru u radionici „al Cappello“, aktivnom između

1636. i 1695. godine45 i puncom „F točka T“, a vjerojatno je riječ

o znaku autora.46




Venezia e Dogado, Tomo I, Rovinj – Treviso, 1992., br. 196-

200, str. 96; Piero Pazzi, Dizionario biografico degli orefici,




1998., 314.

46 Nije zabilježena u: Piero Pazzi, I punzoni dell’argenteria e




1992.

249

17. Kruna za Krista

Nepoznati mletački majstor, druga polovina

17. stoljeća, srebro, iskucavanje, graviranje, punciranje,

visina 7 cm, promjer 12 x 11 cm

Kruna ovalnog presjeka s osam šiljaka u donjem je dijelu

obrubljena s dvije ispupčene trake između kojih je traka

ukrašena rombovima, krugovima, ovalima i cvjetovima. Na

šiljcima se izmjenjuju reljefno istaknute lisnate grančice ukrašene

s pet cvjetova i šiljci ukrašeni krugovima, cvjetovima i rombom.

Kruna je označena puncom: žigom sastavljenim od

krilatog lava i inicijala R točka P za koji se smatra da pripada

službeniku kovnice.47





18. Kalež

Nepoznati mletački majstor, druga polovica

18. stoljeća, srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje,

pozlata, visina 20,3 cm, visina čaše 8 cm, promjer čaše

8,2 cm, promjer podnožja 11,5 cm


ukrašeno je trima naizmjenično poredanima krilatim

anđeoskim glavicama i festonima. Po rubu povišenog dijela

podnožja i obodu teče traka ispunjena stiliziranim lišćem.

Podnožje završava tankim prstenom oivičenim lisnatom

trakom. Nodus u obliku jabuke omeđuju dva prstenasta

međučlana a ukrašen je ugraviranim anđeoskim glavicama.

Čaša izvijena oboda pozlaćena je s unutrašnje i vanjske

strane. Kalež je na vanjskoj strani čaše označen puncama:


moleca u krugu) i kontrolnim žigom koji se sastoji od slova i

simbola „ZP ljiljan G“ a koristio ga je kontrolor čistoće srebra

(„sazador de respecto“) Zuann Piero Grappiglia (1727.-oko

250

1802.) koji u državnoj kovnici od 1758. godine djeluje kao

„sazador ordinario“.48


Nepoznati mletački majstor, 1783. godina, srebro,

lijevanje, iskucavanje, graviranje, visina s lancima

92 cm, visina tijela 27 cm, promjer tijela 18 cm,

promjer poklopca za lance 9 cm









1998., 635.

Oplošje trbušastog tijela izrađenog na proboj ukrašeno je

isprepletenim i povijenim debljim i tanjim lisnatim viticama

i volutama, a u dnu lisnatim grančicama. Unutar tri ovalna

medaljona upisano je: MDCCL/XXXIII; N.N./F.D.I.Z.; DI.B.V./E./S.L.

Prema natpisu u skraćenicama moglo bi se odgonetnuti

kako je svijećnjak učinjen i darovan (F/ECE/ D/ONO/) 1783.

godine od strane nepoznatog donatora (bratovštine ?) u

čast Blažene Djevice Marije („DI B/EATA/ V/ERGINE/“) i sv.

Lovre („S/AN/ L/ORENZO/“). Tri aplicirane lijevane krilate

glavice anđela pridržavaju lance za zvonoliki poklopac

širokog oboda s alkom za vješanje. U dnu je višedijelni

zašiljeni ukrasni završetak. Svijećnjak je označen državnim

žigom Venecije – krilati lav sv. Marka (leone in moleca u

krugu).

20. Dva oltarna svijećnjaka


stoljeća, srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, visina

41 cm, visina sa šiljkom 54 cm, raspon nožica 17 cm

Na tri nožice u obliku životinjskih šapa oslanja se trostrano

nabubreno podnožje. Bridovi podnožja urešeni su reljefno

istaknutim listovima akantusa a površina podnožja volutama

i listovima akantusa sa središnjim srcolikim medaljonom.

Podnožje je zaključeno trostranim profiliranim elementom

i prstenastim međučlanom. Kruškoliki nodus ukrašen je

listovima akantusa. Prstenasti međučlan nosi stup u obliku

balustera ukrašen lisnatim vijencem. Stup se pri vrhu širi u

trbušastu čašu izvijena oboda u kojoj je šiljak za svijeću.

Svijećnjaci su označeni puncama: državnim žigom Venecije

– krilati lav sv. Marka (leone in moleca u krugu) i kontrolnim

žigom koji se sastoji od slova i simbola „ZP ljiljan G“, a koristio

ga je kontrolor čistoće srebra („sazador de respecto“) Zuann

Piero Grappiglia (1727. – oko 1802.) koji u državnoj kovnici od

1758. godine djeluje kao „sazador ordinario“.49









1998., 635.

251

21. Dva oltarna svijećnjaka

Nepoznati mletački majstor, druga polovina 18. stoljeća,

srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, visina 50 cm,

visina sa šiljkom 62 cm, raspon nožica 19 cm

Na tri nožice u obliku životinjskih šapa oslanja se trostrano

nabubreno podnožje kojemu su bridovi urešeni reljefno

istaknutim listovima akantusa a površina volutama i

listovima akantusa sa središnjim srcolikim medaljonom.

Podnožje je zaključeno trostranim profiliranim elementom

i prstenastim međučlanom. Kruškoliki nodus ukrašen je

listovima akantusa. Prstenasti međučlan nosi stup u obliku

balustera ukrašenog lisnatim vijencem. Stup se pri vrhu širi u

trbušastu čašu izvijena oboda u kojoj je šiljak za svijeću.

Svijećnjaci su označeni puncama: državnim žigom Venecije

– krilati lav sv. Marka (leone in moleca u krugu) i kontrolnim

žigom koji se sastoji od slova i simbola „ZP ljiljan G“, a koristio

ga je kontrolor čistoće srebra („sazador de respecto“) Zuann

Piero Grappiglia (1727. – oko 1802.) koji u državnoj kovnici od

1758. godine djeluje kao „sazador ordinario“.50





Piero Pazzi, Dizionario biografico degli orefici, argentieri,




252

22. Raspelo

Nepoznati majstor, 18. stoljeće, srebro, mjed, lijevanje,

iskucavanje, visina 63 cm, širina 37 cm, Bogorodica

na kugli – visina 13,5 cm, Raspeti Krist – visina 11 cm,

širina (raspon ruku) 9,2 cm.

Na cilindrični držak umetnut je nodus u obliku spljoštene

kugle ukrašen cvjetovima u ovalnim okvirima i središnjim

pojasom omeđenim s dva tordirana užeta. U središtu aversa

aplicirana je figura Raspetog Krista, a na krakovima zrnato

obrađene površine ističu se reljefno istaknuti cvjetovi.

U trolisnim završecima aversa su likovi evanđelista na

oblacima s pripadajućim atributima. U vrhu je lik evanđelista

Ivana s orlom, lijevo je evanđelist Luka s krilatim bikom,

desno Marko s krilatim lavom, a dolje Matej s anđelom. U

središtu reversa prikazana je Bogorodica u ikonografskoj

shemi Bezgrešnog Začeća kako stoji na zemaljskoj kugli

na oblacima i gazi zmiju. U trolisnim završecima reljefno

su istaknute krilate glavice anđela, a na krakovima zrnato

obrađene površine ističu se reljefno oblikovani cvjetovi. Križ

je dodatno ukrašen ukrasnim vitičastim iglama – ukrasnim

cvjetovima (fioroni, stileti) na trolistima (nedostaje po jedna

donja na vodoravnoj gredi).

253

23. Relikvijar

Nepoznati zlatar, 18. stoljeće, Mjed, lijevanje,

ažuriranje, posrebreno, visina 31,5 cm, promjer tijela

13,5 cm, promjer podnožja 12,4 cm

Relikvijar u obliku pokaznice ima razvedeno podnožje

profiliranog ruba ukrašeno mjehurima, akantusovim

listovima, rozetama, školjkama i volutama. Četverostrani

nodus prema vrhu se širi, a ukrašen je krilatim glavicama

anđela pod kojima su ovješene girlande s vrpcama,

medaljonima i volutama. Ovalni spremnik s moćima

oblikovan je poput lisnate kartuše i oslonjen na krilatu

glavicu anđela. Uokolo je ažurirani okvir sačinjen od

lisnatih vitica, voluta, cvjetova i ptica. U vrhu je križ okružen

vijencem od cvijeća. Unutar spremnika u ležište od pamuka

umetnut je ovalni okvir sa moćima i natpisom S. Antonii /

Fatar. Con.

24. Kalež

Austrija/Austro-Ugarska ili Italija, 19. stoljeće, srebro,

lijevanje, iskucavanje, pozlaćeno, visina 30,3 cm, visina

čaše 10 cm, promjer čaše 9,3 cm, promjer podnožja 16 cm

Uzdignuto podnožje razvedenog oboda ukrašeno je

s tri anđeoske glavice u visokom reljefu i kartušama

oblikovanima volutama i lišćem unutar kojih su reljefni

prizori Oplakivanja, Krštenja i Uskrsnuća. Kruškoliki nodus

254

ukrašen je bogatom dekoracijom sastavljenom od voluta

i lišća. Na čaški izvijenih rubova izmjenjuju se kartuše sa

scenama Navještenja, Rođenja i Bijega u Egipat i krilate

glavice anđela sve ukrašeno lišćem i volutama. Kalež nije

označen puncama. Prema kronici don Frane Lučića kalež je

kupljen 1918. u Splitu kod zlatara Radića.

25. Pax

Antonio Cristofoli, 1861. godina, srebro, lijevanje,

iskucavanje, graviranje, mjedena poleđina,

visina 21,6 cm, širina 15,1 cm

Pax se sastoji od središnje polukružno zasvođene edikule

i bogato ukrašenog vanjskog okvira. U edikuli je prikazana

Bogorodica od Bezgrešnog Začeća kako gazi zmiju koja

se uvija oko zemaljske kugle postavljene na oblacima.

Bogorodica u blago raširenim rukama drži rupce kao oznake

svoje čednosti i čistoće. Odjevena je u plašt i dugu haljinu

stisnutu o pojasu, ispod koje proviruje lijevo stopalo. Desna

joj je noga savinuta u laganom kontrapostu. Nad glavom

ima aureolu. Ovalno lice blažena izraza, ali pomalo naivno

izrađene fizionomije orubljeno je raspuštenom kosom. Donji

dio okvira oblikuju dva sučeljena roga obilja između kojih je

simetrični lisnati ukras. Iz rogova obilja izlazi lisnata povijena

vitica u čijim su suprotno okrenutim zavijutcima cvjetovi.

U vrhu je Srce Marijino s monogramom A(VE) M(ARIA)

ukrašeno plamenom, lisnatim grančicama s okruglim

plodovima i grozdom. Srebrna pločica paxa aplicirana je

na mjedenu poleđinu s ručkom. U dnu poleđine iskucan je

natpis s imenom zlatara i godinom izrade paxa: Ant(oni)o

Cristofoli / Fece 1861.

255

26. Pax

Antonio Cristofoli, oko 1861. godine, srebro, lijevanje,

iskucavanje, graviranje, mjedena poleđina, visina

20,1 cm, širina 15,5 cm

Pax se sastoji od središnje polukružno zasvođene

edikule i bogato ukrašenog vanjskog okvira. U edikuli je

frontalno prikazan stojeći lik sv. Lovre u odjeći đakona.

Nad tunikom koja mu seže do gležnjeva nosi bogato

ukrašenu dalmatiku. Donji rub tunike koja se pregiba u

usporedbenim okomitim naborima također je ukrašen. U

desnoj uzdignutoj ruci drži palmu mučeništva, a lijevom

pridržava gradele oslonjene na perspektivno prikazano

tlo. Pod lijevom mu je nadlakticom knjiga. Svečevo ovalno

mladoliko i ozbiljno lice izduljene brade orubljeno je

podužom valovitom kosom. Okvir edikule ukrašen je

lisnatim i cvjetnim motivima. Donji dio okvira oblikuju

dva sučeljena roga obilja između kojih je simetrični lisnati

ukras. Iz rogova obilja izlazi lisnata povijena vitica u čijim su

suprotno okrenutim zavijutcima cvjetovi. U vrhu je srcoliko

polje sa zašiljenim donjim dijelom i dvije volute u vrhu

između kojih je kruna a u vrhu križ. Sa strana križa su dvije

krilate anđeoske glavice ukrašene lisnatom dekoracijom

i grančicom s okruglim plodovima. Srebrna pločica paxa

aplicirana je na mjedenu poleđinu s ručkom.

27. Dva viseća svijećnjaka

Nepoznati majstor, Austro-Ugarska, 1882. godina,

srebro, lijevanje, iskucavanje, visina s lancima 131 cm,

visina tijela 51 cm, promjer tijela 27 cm, promjer

prihvata za lance 15 cm

Svijećnjaci imaju tijela klasicističke tipologije sa središnjim

cilindričnim i blago konkavnim dijelom koje se pri dnu

trbušasto širi. Središnji dio podijeljen je trakama i ukrašen

povijenim lisnatim viticama, trima kartušama i lisnatom

trakom. Jedan od svijećnjaka u jednoj kartuši ima natpis:

MDCCCLXXXII. Drugi ima jednaki natpis s godinom, a u

drugoj je kartuši još i natpis koji govori da je svijećnjak

dar žena iz Vrboske: EX DONO SEXUS FÆMINEI / VERBOSCÆ.

Na oplošju su pričvršćene tri povijene volute ukrašene

akantusovim listovima koje nose lance na koje je

pričvršćen poklopac ukrašen lisnatim vijencem i frizom.

Gornji dio svijećnjaka višestruko je profiliran i ukrašen

lisnatim frizom i ovulusima. U dnu je višedijelni zašiljeni

ukrasni završetak.

Svijećnjaci su na tijelu i poklopcu višekratno označeni

puncama: žigom poznatim kao glava Dijane u desnom

profilu u peterokutu, a korišten je na teritoriju Austro-

Ugarske od 1872. do 1918. godine,51 te žigom sastavljenim od

slova P i R u kružnici između kojih je umetnuta šesterokraka

zvjezdica (radionička ili autorska punca ?).

51 Ugo Donati, I marchi dell’argenteria italiana: oltre 1000

marchi territoriali e di garanzia dal XIII secolo a oggi, Novara,

De Agostini, 1999., br. 33, str. 16; Za usporedbu vidjeti i: Jan

Diviš, I marchi negli oggetti d’oro, Fratelli Melita Editori, La

Spezia, 1989., str. 114-115.

256

28. Kalež

Italija, 1896. godina ili nešto ranije, srebro, lijevanje,

iskucavanje, pozlaćeno, visina 24,8 cm, visina čaše

9 cm, promjer čaše 9 cm, promjer podnožja 14,3 cm

Uzdignuto razvedeno i profilirano šesterostrano podnožje

ukrašeno je u visokom reljefu izrađenim volutama i

medaljonima unutar kojih su glave Bogorodice, sv. Josipa

i Krista. Kruškoliki nodus ukrašen volutama, školjkama,

cvijećem i biserima umetnut je između dva prstenasta

međučlana. Ažurirana čaška ukrašena je lisnatim

medaljonima unutar kojih su klasje pšenice, grožđe i buket

cvijeća, a između njih triput se ponavlja školjka. Čaška je

zaključena valovitim lisnatim vijencem. Visoka čaša ima

izvijen rub. Na dnu podnožja je natpis: SACERD. D. D. L.

LUCICH PAROCHO OPT. MERIT. XIV KAL. FEB. MDCCCXCVI /

JUBILEUM CELEBR. INCOLAE VERBOSCHAE GRATULAB. O.

Kalež je na vanjskoj strani čaše označen oznakom za čistoću

srebra: 800 u pravokutniku.

29. Relikvijar sv. Lovre

G. De Angelis, Rim, 19./20. stoljeće, mjed, iskucavanje,

lijevanje, pozlata, visina 50,5 cm, promjer tijela 18,5 cm

Podnožje relikvijara u obliku pokaznice sastoji se od

stožastog podnožja ukrašenog buketom cvijeća koju

pridržavaju dva sjedeća lava međusobno okrenuta leđima.

Na podnožju stoje dva razigrana anđela zaogrnuta u kratke

haljine vezane u čvor i u rukama nose splet palminih grana

iz kojih se šire lisnate rascvjetane grančice u čijem je središtu

ovalni spremnik za moći. U vrhu je križ okružen zrakama.

Unutar spremnice u ležište od pamuka umetnut je ovalni

okvir s moćima i natpisom S. Lau: S. Leu:. Na ručki sa stražnje

strane je pločica sa natpisom: G. DE ANGELIS / ARGENTIERE /

ROMA / VIA S. AGOSTINO 1.

257

30. Komplet kanonskih tablica

Josip Botta, Split, 1914. godina, srebro, lijevanje,

graviranje, iskucavanje, cizeliranje, visina 47,5 cm, širina

44 cm (velika), visina 37,5 cm, širina 28 cm (male)

Tablice se odlikuju oblikom i izborom dekoracije preuzetim

iz umjetnosti zlatarstva baroknog stila. Sve tri tablice jednako

su oblikovane i počivaju na dvije nožice u obliku životinjskih

šapa. Po vanjskim rubovima simetrično se nižu volute,

cvjetovi, lisnate vitice, anđeoske glavice, a ti su ukrasni

motivi u vrhu zaključeni lisnatom pužastom volutom.

Središnji otvor izlomljenih linija prati formu vanjskog ruba, a

oblikovan je lisnatim volutama. Oplošje je ukrašeno lisnatim

viticama i cvjetnim vijencima, a u vrhu je kartuša.

Sve tri tablice višekratno su označene autorskom puncom: J.

BOTTA i nečitkim žigom u obliku šesterokuta koja vjerojatno

predstavlja žig za čistoću srebra korišten u vrijeme Austro-

Ugarske.

Na kartuši u velikoj tabli je urezan natpis: SVPELLEX

ARGENTEA / ALTARIS MAIORYS / EX STIPE CONLATA FIDELIVM /

PAROECIAE VRBOSKAE / VERTENTE IIIO SAECVLO EX QUO / DIE XI

APRILIS MDCXIV / CRUX MIRACVLOSA LAGRIMAVIS / CVRANTE

FR. LVČIC PARROCO.

258

31. Poprsja četvorice evanđelista

Josip Botta, Split, 1914. godina, srebro, lijevanje,

graviranje, iskucavanje, cizeliranje, poprsje

evanđelista Luke – visina 64 cm, širina 34 cm; poprsje

evanđelista Ivana – visina 62,5 cm, širina 33 cm;

poprsje evanđelista Marka – visina 62,5 cm, širina

34 cm; poprsje evanđelista Mateja – visina 63 cm,

širina 33 cm (visina mjerena sa aureolama).

Poprsja četvorice evanđelista umetnuta su u čašku od

akantusovih listova i postavljena na trapezoidna postolja

zaobljenih stranica koja su na prednjoj strani ukrašena

prepletenim listovima akantusa i središnjim medaljonom s

odgovarajućim simbolima: krilati bik, krilati čovjek, krilati lav

i orao. Likovi su diferencirani u kretnjama i fizionomijama.

Evanđelist Luka je proćelav, ima dugu bradu, a pogled je

usmjerio prema dolje. Duga raspuštena kosa uokviruje

mladoliko lice evanđelista Ivana koji znatiželjno gleda

uvis kao i evanđelist Marko koji ima podužu kosu i bradu

oblikovanu u dva pramena. Evanđelist Matej pogled je

usmjerio u daljinu, a nešto kraća brada i kosa oblikovane su

kratkim uvojcima. Odjeveni su u haljine oko vrata različito

krojene i plašteve prebačene preko desnog (Marko, Matej)

ili lijevog (Luka, Ivan) ramena. Evanđelisti na glavama imaju

aureole s upisanim križem.

Na plitkim bazama postolja ugravirani su pripadajući natpisi:

BENEDICTVS DOMINVS DEVS ISRAEL QVIA VISITAVIT ET FECIT

REDEMPTIONEM PLEBIS SVAE. LUCAS I. 68.

ECCE AGNVS DEI, QVI TOLLIT PECCATVM MVNDI. JOANN. I. 29.

VOX CLAMANTIS IN DESERTO: PARATE VIAM DOMINI. MARCUS I. 3.

NON IN SOLO PANE VIVIT HOMO, SED IN OMNI VERBO QVOD

PROCEDIT DE ORE DEI. MATTH. IV.4.

Poprsja su na postoljima, tijelima i aureolama označena

autorskim žigom – slovima J. BOTTA u pravokutniku i

nečitkim (dvjema ?) puncama od kojih jedna (u obliku

šesterokuta ?) vjerojatno predstavlja žig za čistoću srebra

korišten u vrijeme Austro-Ugarske.

260

32. Šest oltarnih svijećnjaka

Josip Botta, Split, 1912.-1916. godina, srebro, lijevano,

visina sa šiljkom – 85 cm, raspon nožica – 27 cm.

Svijećnjaci preuzimaju tipologiju i dekorativne

motive iz umjetnosti zlatarstva baroknog stila. Na tri

nožice u obliku životinjskih šapa oslanja se trostrano

nabubreno podnožje. Bridovi podnožja urešeni su

reljefno istaknutim listovima akantusa a njegova

površina volutama, različitim vegetabilnim motivima,

buketima i središnjim srcolikim medaljonom.

Podnožje je zaključeno trostranim profiliranim

elementom ukrašenim motivima ribljeg mjehura,

rozetom, tordiranim užetom i nadvišeno prstenastim

međučlanom. Kruškoliki nodus ukrašen je listovima

akantusa, cvjetnim buketima i trima krilatim anđeoskim

glavicama s vrpcama. Višestruki prstenasti međučlan

nosi jednako ukrašen stup u obliku balustera. Stup se

pri vrhu širi u trbušastu čašu izvijena oboda ukrašenu

ovalima i listovima u kojoj je šiljak za svijeću.

Svijećnjaci su označeni autorskim žigom – slovima J. BOTTA

u pravokutniku i nečitkim (dvjema ?) puncama od kojih

jedna (u obliku šesterokuta ?) vjerojatno predstavlja žig za

čistoću srebra korišten u vrijeme Austro-Ugarske.

33. Pokaznica

Josip Botta, Split, početak 20. stoljeća, srebro, zlato,

lijevanje, iskucavanje, lemljeno, filigran, pozlaćeno,

poludrago kamenje, staklo, visina 74 cm, promjer

tijela 34 cm, promjer podnožja 19,5 cm,

Tijelo pokaznice izrađeno je od filigranske i iskucane

zlatne i srebrne žice i kuglica koje prepletane i lemljene

tvore raznolike cvjetne, zavojite, zvjezdolike, ovalne,

kružne, volutaste i druge motive. Osmerostrano stubasto

uzdignuto podnožje podijeljeno je tordiranom žicom u

režnjeve. Po oplošju je ukrašeno poludragim kamenjem

i motivom bisera, a po obodu volutama. Izduženi držak

s nodusom i međučlanovima zaključen je lisnatom

čaškom iz koje izlazi klasje pšenice i vinova loza s

grozdovima i lik Jaganjca Božjeg. Okrugla dvostrana teca

sa zlatnom lunulom postavljenom na nosač ukrašen

krilatom glavicom anđela umetnuta je u okvir od gusto

prepletenog filigrana, bisernih motiva i poludragog

kamenja nanizanih u koncentričnim kružnicama. Iz njih

se radijalno šire valovite filigranske zrake. Iznad okvira

je trokut s Božjim okom, a u vrhu dva srebrna lebdeća

anđela u filigranskim haljinicama pridržavaju raskošni

baldahin s labrekenima i kuglom na koju je postavljen

križ.

Pokaznica je označena puncama: autorskom puncom J.

BOTTA u pravokutniku na zatvaraču, na likovima anđela

oznakom čistoće srebra broj 900 u pravokutniku i na križu

utisnutim dvjema nečitkim puncama (u obliku šesterokuta ?)

vjerojatno oznakama za čistoću srebra.

262

34. Kalež

Nepoznati majstor, Italija, 1931. godina, srebro,

lijevano, pozlaćeno, visina 23,8 cm, promjer podnožja

12,2 cm, visina čaše 8,5 cm, promjer čaše 8 cm

Kružno svedeno stožasto uzdignuto podnožje profiliranog

oboda ukrašeno je bisernim nizom i kartušama s prizorima

Jaganjca Božjeg, križa i sidra kao znamena vjere i nade

te pelikana koji hrani svoje ptiće koji simbolizira Kristovu

žrtvu na križu. Jajoliki nodus i čaška ukrašeni su volutama

i buketima ruža. Po sredini čaše teče traka s motivom

tordiranog užeta. S unutarnje strane oboda podnožja

ugraviran je natpis: DON STIPE BOJANIĆU SJETI SE MENE /

1906-1931. Kalež je pripadao preč. don Stjepanu Bojaniću

(Vrisnik, 1882. – Vrboska, 1951.), a poslije njegove smrti i

pokopa u Vrisniku darovao ga je župnoj crkvi njegov nećak

Ivan Gabelić pok. Ante.52

Kalež je označen puncama: na čaši je žig u obliku konjske

glave u profilu, a na obodu podnožja je žig u obliku ženske

glave u profilu iznad broja tri (testa d’ Italia turrita) oznaka za

čistoću za male predmete od srebra u upotrebi u Kraljevini

Italiji od 1. lipnja 1873. do 24. travnja 1935. godine.53

52 Usp. ŽAVrb, Kronika župe sv. Lovre Muč. – Vrboska, 41-42.

Podatak don Ivice Huljeva.

53 Ugo Donati, I marchi dell’argenteria italiana: oltre 1000

marchi territoriali e di garanzia dal XIII secolo a oggi, Novara,

De Agostini, 1999., br. 1, str. 11.

vrboska - ruđer bošković institute · predmeti u ogromnoj su većini nabavljani u brojnim...

Documents