1

Vodoopskrbni sustav Hrvatske Posavine

_____________________________________________________________________________________________ Copyright © 2011, Coprogram d.o.o, Zagreb

Zagreb, 2000

2

Sažetak U prostoru Hrvatske posavine postojalo je nekoliko vedih gradskih i više manjih seoskih vodovoda. Neki od tih vodovoda u svojem se širenju ved gotovo dotiču i preklapaju, ali zbog svojih različitih karakteristika ne mogu se vezati i funkcionirati zajedno. Nasuprot tome, između drugih vodovoda ostali su vedi nepokriveni prostori, u kojima još nema nikakvih rješenja vodoopskrbe. Integracija cjelovitog sustava vodoopskrbe, najednostavnije je rješenje takvih problema. Istodobno, to je i preduvjet za povedanje učinkovitosti, ekonomičnosti i sigurnosti vodoopskrbe u cijelome tome prostoru. Zbog blizine potencijalnih akumulacija površinskih voda, u ovome je prostoru moguda i maksimalna sigurnost vodoopskrbe. Naime, sva izvorišta podzemne vode u tome prostoru u aluviju su Save i imaju istu genezu svojih voda. Iako de u integralnom višesmjernom sustavu vodoopskrbe sva ta izvorišta u svojoj interakciji osiguravati bitno vedu pouzdanost vodoopskrbe, činjenica da sva imaju istu genezu svojih voda ipak je ograničenje te pouzdanosti. Upravo zato, njihova kombinacija s potencijalnim površinskim akumulacija, potpuno različite geneze svojih voda, može garantirati najviši stupanj sigurnosti u vodoopskrbi. Autori Coprograma d.o.o postavili su koncept integralnog sustava vodoopskrbe u tome prostoru. U svojoj interkonekciji on se naslanja na susjedni sustav Istočne Slavonije i kao taj sustav, sastoji se od svojega temeljnog, višesmjernog, transportnog i kontrolno-regulacijskog sustava, te sekundarnih distribucijskih mreža u njegovim međuprostorima. U tome temeljnom sustavu koncentrirani su svi transportni kapaciteti i svi elementi i sklopovi kontrole i regulacije pogona vodoopskrbe u tome prostoru. Sekundarne distribucijske mreže minimalnih su dimenzija svojih cjevovoda, a funkcija im je samo jednostavna distribucija protoka i tlaka koji su ved osigurani tim temeljnim sustavom i njegovim kontrolno-regulacijskim objektima. U ovome radu detaljnije se opisuje taj koncept, iako se ne očekuje odmah i njegovo prihvadanje, barem ne u svim njegovim komponentama. Za očekivati je da de tradicionalno jednostrano educirani inžinjeri taj koncept i tu kontrolno-regulacijsku temeljnu konstrukciju, u njihovoj daljnjoj razradi, "pojednostaviti". Za očekivati je međutim i to da de i pored toga ipak ostati konstrukcija koja de biti puno bliža ovome konceptu nego što bi to bila da toga koncepta nema. Za očekivati je također da de zbog toga ostati i mogudnosti kasnijeg prilagođavanja, kada se pokaže da ta "pojednostavljenja" u projektiranju zapravo znače kompliciranja u stvarnome pogonu, upravljanju i učincima takva sustava.

3

PROSTOR HRVATSKE POSAVINE Postor Hrvatske Posavine uglavnom se poklapa sa prostorom sadašnje Brodsko-Posavske županije. Ipak, sustav vodoopskrbe u tome prostoru nužno je gledati i u kontekstu njegova šireg okruženja i potencijalnih interkonekcija sa njemu susjednim sustavima vodoopskrbe, Sisaĉko-Moslavaĉkim sustavom i sustavom vodoopskrbe u prostoru Istoĉne Slavonije. SADAŠNJE STANJE I PROBLEMI VODOOPSKRBE Za sadašnje je stanje u tome prostoru karakteristiĉan još uvijek parcijalni pristup u rješavanju aktualnih vodoopskrbnih problema, po pojedinaĉnim podruĉjima, gradovima i naseljima. Posljedica takva pristupa je više pojedinaĉnih samostalnih vodovoda, s već gotovo iscrpljenim mogućnostima svoga daljnjeg jednostranog širenja i pokrivanja svojih meĊuprostora, s ograniĉenim potencijalima svojih pojedinaĉnih izvorišta, s gotovo iskljuĉenim mogućnostima svoga meĊusobnog povezivanja i s nesrazmjerno niskom razinom uĉinkovitosti, racionalnosti i sigurnosti u ispunjavanju vodoopskrbnih zahtjeva. Takav parcijalizirani pristup (nezavisno od cjeline prostora i cjeline potencijalnog sustava) i danas je još razlog neprikladnih parcijalnih rješenja u kojima se pojedinaĉna naselja povezuju nepotrebno velikim cjevovodima i isto tako suvišno visokim tlakom opskrbe. Sadašnje ustrojstvo vodovodnih poduzeća, potpuno je primjereno takvu dosadašnjem razvoju vodoopskrbe u ovome prostoru. Danas tu zbog toga nezavisno djeluje, posluje i razvija se više potpuno samostalnih vodovoda (Vodovod Slavonski Brod, Vodovod Lužani, Vodovod Nova Gradiška, Vodovod Stara Gradiška - Okuĉani, te više manjih pojedinaĉnih vodovoda iz vlastitih manjih izvorišta vode). Svaki od tih pojedinaĉnih vodovoda ima svoje probleme a njihova se rješenja još uvijek traže potpuno nezavisno od problema i rješavanja vodoopskrbe u susjednim podruĉjima, ĉak unutar iste Brodsko-posavske županije.

Slika 1. Sadašnji veći vodovodi u prostoru Hrvatske Posavine Kada se gleda cjelina, vidi se da svi ti pojedinaĉni vodovodi nisu još niti približno riješili probleme vodoopskrbe toga prostora. S jedne strane u njihovim meĊuprostorima ostali su još veliki nepokriveni prostori s brojnim naseljima i brojnim vodoopskrbnim zahtjevima. Mogućnosti daljnjeg širenja tih vodovoda i dosezanja tih još neopskrbljenih potrošaĉa, zapravo su već iscrpljene. S druge strane, ĉak niti u prostorima svojih dosega, ne daju ti vodovodi dostatnu sigurnost vodoopskrbe. Naime, gotovo se svaki temelji samo na jednome, svome izvorištu vode i samo na jednome smjeru njezine dobave. Izdašnosti tih izvorišta u vremenu su razliĉite i niti jedno od njih dugoroĉno ne garantira potrebnu razinu sigurnosti vodoopskrbe svojih potrošaĉa. I njihova zaštita je još uvijek na relativno niskoj razini sigurnosti.

4

Glavnina tih izvorišta u aluvijalnim je vodonosnicima Savskog zaobalja. Izdašnost i stabilnost kvantitativnih i kvalitativnih karakteristika tih izvorišta, odreĊena je hidrauliĉkim karakteristikama tih vodonosnika i hidrološkim karakteristikama rijeke Save. Hidrološke karakteristike rijeke Save, ĉak i u njezinu donjem toku kod Slavonskog Broda, u vremenu su vrlo nestabilne. Maksimalne izdašnosti izvorišta podzemne vode u ovome prostoru, procjenjene su na temelju rezultata probno-eksploatacijskog crpljenja u prosjeĉnim hidrološkim uvjetima. U sezonskim izrazito sušnim hidrološkim uvjetima (kada su vodoopskrbni zahtjevi upravo najveći), te su izdašnosti daleko manje. Sasvim sigurno ispod onih koje bi dugoroĉno garantirale sigurnost vodoopskrbe ovoga prostora, barem na razini 95%-tne sigurnosti, koja se općenito uzima kao minimalna za vodoopskrbu puĉanstva. To je takoĊer jedan od razloga zbog kojih se dugoroĉna rješenja vodoopskrbe u prostoru Hrvatske Posavine, moraju tražiti i u interkonekcijama unutar širih prostora, pa i u kombinaciji s izvorištima/akumulacijama površinskih voda koje, svojim bitno razliĉitim reguliranim (dopunjavajućim) hidrološkim režimom, mogu povećati sigurnost vodopskrbe cijelog toga šireg prostora. Niti u jednome od vodovoda u tome prostoru, nije razvijen sustav za mjerenje i registriranje stvarnih uĉinaka njihova pogona. U većini njih nema zapravo nikakvih mjerenja. To su istodobno i razlozi niske razine pozanavanja stvarnih gubitaka vode i energije u njihovim distribucijskim mrežama. Kako u pogledu njihovih stvarnih veliĉina, tako i u pogledu njihovih lokacija u tim mrežama. Poznavanje same razlike izmeĊu ukupno dignute i ukupno naplaćene vode, daje informaciju o ukupnim gubicima u poslovanju vodovoda, ali ne daje baš nikakve informacije o lokacijama kvarova u distribucijskoj mreži i mogućnostima njihova smanjivanja/otklanjanja. U pedološko-geološkim uvjetima kakvi su i u ovome Savskom zaobalju, informacije o nekim gubicima vode ne mogu se dobiti niti od oĉevidaca, jer ta voda ĉesto odmah i nestaje u podzemnim propusnim slojevima. Informacije o nekim lokalnim gubicima energije, primjerice zbog kvarova nekih ventila ili drugih ureĊaja na mreži, ili jednostavno zbog zaboravljanja njihova otvaranja nakon nekih intervencija u mreži, ne mogu se dobiti niti na jedan naĉin. Kako je cilj održavanja distribucijske mreže-sustava, njezino održavanje što bliže razini njezinih ugraĊenih kapaciteta, to je jasno da u takvim uvjetima, to održavanje nije jednostavno, te da se ĉesto može svesti samo na interventno otklanjanje oĉiglednih većih kvarova. Mogućnosti upravljanja stvarnim uĉincima pogona izgraĊenih sustava, u stvarnom vremenu, vrlo su ograniĉene. Jedan od razloga za to je ta parcijaliziranost i izoliranost konstrukcija pojedinaĉnih vodovoda, te nemogućnost njihova povezivanja ili meĊusobnog pomaganja, ĉak niti u neredovitim ili akcidentnim uvjetima njihova pogona. Drugi od razloga su same koncepcije i konstrukcije tih pojedinaĉnih vodovoda. U onim tlaĉnim, upravljanje se svodi samo na intervencije ukljuĉivanja i iskljuĉivanja pojedinaĉnih crpki (eventualno zavisno samo od stanja u nasuprotnom vodospremniku), a u onim gravitacijskim, upravljanja zapravno ni nema. Bez obzira na njihove stvarne uĉinke u podruĉju opskrbe, ne postoji naĉin bilo kakva utjecaja na te uĉinke. I konaĉno, treći od razloga tih ograniĉenja je ta nerazvijenost informacijskog, monitoring i telemetrijskog sustava unutar distribucijske mreže i podruĉja opskrbe (kada se stvarni uĉinci distribucije i opskrbe ne znaju, onda se s njima ne može niti upravljati). MOGUĆNOSTI I CILJEVI RAZVOJA SUSTAVA VODOOPSKRBE Distribucijski sustav na razini cjeline prostora Hrvatske Posavine, još uvijek ne postoji. Ipak, postupnim širenjem već opisanih pojedinaĉnih vodovoda u tome prostoru, do dosega do kojega je to bilo moguće, konstrukcija takva sustava poĉinje se već pomalo nazirati. Iako su se ti vodovodi razvijali pojedinaĉno i meĊusobno potpuno nezavisno, sa meĊusobno razliĉitim koncepcijama i meĊusobno razliĉitim režimima pogona, mogućnosti njihove integracije i njihova zajedniĉkog pokrivanja svih njihovih još nepokrivenih meĊuprostora i ukupnog prostora županije još uvijek nisu iskljuĉene, ĉak što više, racionalno su ostvarive. Posljedica je to specifiĉnog prometnog i prostorno-urbanistiĉkog razvitka u tome prostoru, koji ostavlja mogućnost praktiĉki samo jednog naĉina postavljanja/trasiranja mreže cjevovoda, bez obzira na koncepcije ili konstrukcije pojedinaĉnih ili integralnog vodovoda. To su trase duž prometnica i kroz središta gotovo svih naselja uz te prometnice, sjeverno i južno od željeznice i autoceste Zagreb-Lipovac. Nastavkom izgradnje tih cjevovoda, na naĉin kako se to i do sada radilo, ti će se cjevovodi ionako gotovo pospajati, a eventualnom interpolacijiom njihovih kraćih dionica od njih je moguće formirati glavni distribucijski prsten, duž cijelog izduženog prostora Hrvatske Posavine. Ukljuĉivanjem nekih već postojećih i popunom kraćih još

5

nedostatnih cjevovoda, u smjeru okomitom na taj glavni prsten, moguće je formirati dosta pravilnu i vrlo racionalnu glavnu prstenastu distribucijsku mrežu. Takva glavna prstenasta distribucijska mreža mogla bi ispuniti sve potencijalne distribucijske zahtjeve u tome prostoru, a svi ostali cjevovodi u tome prostoru (već postojeći ili oni koji će se još izgraditi) većinom su sekundarni granasti lokalni cjevovodi, za prikljuĉivanje manjeg broja manjih naselja, sa specifiĉnim situacijskim i/ili visinskim položajem u prostoru. Svojim daljnjim posutpnim razvitkom, na naĉin kao i do sada (uz prometnice i kroz središta naselja), prema stvarnoj aktualizaciji zahtjeva i investicijskih mogućnosti, a potom i uz interpolaciju odgovarajućih kontrolno-regulacijskih objekata, ta će glavna distribucijska mreža, jedno vrijeme (srednjeroĉno), moći ispunjavati sve potencijalne vodoopskrbne zahtjeve. Dugoroĉno, ona to sama neće moći. Konkretno, neće moći transportirati veće koliĉine vode, na veće udaljenosti, duž tako velikog i izduženog prostora (to joj i nije prava funkcija - prava joj je funkcija distribucija tih koliĉina vode po urbaniziranim površinama). Za to će dugoroĉno biti potrebna interpolacija jednog novog većeg niskotlaĉnog transportnog temeljnog cjevovoda kroz središnje prostore te distribucijske mreže (uz autocestu Zagreb-Lipovac), sa odgovarajućim kontrolno-regulacijskim objektima, u ĉvorovima presjeka te distribucijske mreže i toga transportnog cjevovoda. Upravo zbog toga, kontrolno-regulacijski objekti koji će se na distribucijskoj mreži interpolirati prije izgradnje toga temeljnog transportnog cjevovoda, trebaju biti komponente i faze razvitka tih kontrolno-regulacijskih objekata na tome temeljnom cjevovodu. Razvitak toga novog temeljnog cjevovoda (i cjeline njegova kontrolno-regulacijskog sustava) praktiĉki je već zapoĉeo, u istoĉnom podruĉju Hrvatske Posavine, na potezu izmeĊu V. Kopanice/Babine Grede i Slavonskog Broda. Naravno, njegov daljnji razvitak zavisit će o budućim stvarnim potrebama i stvarnim materijalnim mogućnostima. No gledano dugoroĉno, taj transportni cjevovod i ta distribucijska mreža ĉinit će kompaktnu cjelinu temeljnog transportno-distribucijskog sustava Hrvatske Posavine, koji će moći ispuniti sve njezine dugoroĉno potencijalne transportno-distribucijske zahtjeve. Upravo taj temeljni transportni i kontrolno-regulacijski cjevovod/sustav, kroz središnji prostor Hrvatske Posavine (uz autocestu Zagreb-Lipovac), bit će istodobno i temeljni sustav za interkonekciju i interakciju svih velikih sustava vodoopskrbe, u cjelome tome istoĉnom podruĉju Republike Hrvatske. Napredovalo bi se tako prema kompaktnom i visoko pouzdanom kombiniranom sustavu vodoopskrbe, temeljenom na kombiniranom korištenju podzemnih i površinskih voda. Upravo zbog razliĉite geneze i razliĉitih vremenskih raspodjela-režima tih voda, sustavi temeljeni na njihovom kombiniranom korištenju, neusporedivo su ekonomiĉniji i pouzdaniji i zapravo su ideal rješenja kakvima se teži u vodoopskrbi. Dakako da se takvom integracijom ne gubi istodobna autonomnost svakoga od pojedinaĉnih vodovoda u tome prostoru. Rijeĉ je samo o integralnom hijerarhijskom ustrojstvu, unutar kojega će se ti pojedinaĉni vodovodi/podsustavi moći uĉinkovito, ekonomiĉno i pouzdano meĊusobno pomagati, te zajedniĉki pokrivati svoje sada nepokrivene meĊuprostore i cjelinu prostora Hrvatske Posavine. Unutar takve integralne konstrukcije i takva upravljanja cijelinom vodoopskrbe, mogućnosti autonomnog i integralnog pogona i razvitka bilo kojega pojedinaĉnog vodovoda ili podsustava, nisu niĉim ograniĉene. Sve to neće tražiti praktiĉki nikakvo povećanje investicijskih ulaganja (u odnosu na bilo kakvo drugo rješenje), a dat će znatno smanjenje pogonskih troškova i troškova održavanja sustava, te istodobno znatno povećanje mogućnosti upravljanja njegovim stvarnim uĉincima i znatno povećanje sigurnosti vodoopskrbe svih potrošaĉa u tome prostoru. Tražit će samo interpolaciju nešto složenijih kontrolno-regulacijskih objekata, koji će otvoriti sada potpuno ograniĉene mogućnosti interakcije sadašnjih pojedinaĉnih vodovoda i njihovih objekata, jer upravo to je preduvjet za njihovu postupnu integraciju i transformaciju. Povećanje investicijskih ulaganja u takve objekte, bit će praktiĉki zanemarivo, ali će njihovi uĉinci i njihova korist, prema svemu, biti višestruki. Neće meĊutim biti zanemarivo povećanje mogućnosti, a onda naravno i složenosti upravljanja tim objektima, njihovom interekcijom i cjelinom takva vodovoda. Štoviše, tražit će to i sukcesivan postupan razvoj informacijskog sustava vodoopskrbe. No, to nije nedostatak, nego je cilj daljnjeg razvoja ovoga sustava vodoopskrbe.

6

Bit će to napredak i u pravcu otvaranja mogućnosti za jedno pouzdanije procjenjivanje tendencija budućeg porasta i veliĉina budućih vodoopskrbnih zahtjeva. Zapravo, metode kratkoroĉnog prognoziranja danas su već vrlo pouzdane. Kada je rijeĉ o vodoopskrbi, uz razvitak telemetrijskog i informacijskog sustava, te metode mogu biti vrlo uĉinkovite i pouzdane, u svakodnevnom operativnom upravljanju pogonom vodoopskrbnog sustava. No, za dimenzioniranje objekata toga sustava potrebne su dugoroĉne prognoze, a one će još dugo, u svim privrednim i društvenim domenama, biti vrlo nepouzdane. U planiranju razliĉitih sustava, pa tako i u planiranju sustava vodoopskrbe, danas se zbog toga sve više izbjegavaju rješenja ĉija će pouzdanost u potpunosti zavisiti o pouzdanosti tih dugoroĉnih prognoza. Sve se više traže fleksibilna rješenja koja će se u vremenu moći prilagoĊavati stvarnim uvjetima i stvarnim zahtjevima vodoopskrbe. Zbog toga se sve više izbjegavaju unaprijed predodreĊeni i nepromjenjivi sustavi, a sve više se planiraju takve konstrukcije vodovoda ĉiji će ukupni kapaciteti djelomiĉno zavisiti i od trenutaĉno angažirane energije u sustavu, pa će se tako moći mijenjati i u stvarnom vremenu prilagoĊavati budućim stvarnim vodoopskrbnim uvjetima i zahtjevima. Korist od takvih konstrukcija višestruka je. Prije svega, unaprijed se ne ugraĊuju kapaciteti koji će predugo ostati neiskorišteni i ne rasipa se suvišno angažirana enegija, a otvaraju se mogućnosti povećanja korištenja već izgraĊenih i još neiskorištenih kapaciteta, otvaraju se mogućnosti kontroliranog utjecaja na stvarne uĉinke pogona sustava, višestruko se povećava prilagodljivost sustava i sigurnost vodoopskrbe, a sukladno svemu tome, bitno se smanjuje zavisnost razvojnih projekata i budućih stvarnih uĉinaka sustava vodoopskrbe od toĉnosti sada prognoziranih dugoroĉnih vodoopskrbnih zahtjeva. Štoviše, prigodom planiranja/projektiranja takvih konstrukcija vodoopskrbnih sustava, nema se više razloga toliko naprezati u "pogaĊanju" budućnosti (budućih/dugoroĉnih vodoopskrbnih zahtjeva). Naprotiv, treba procjeniti samo anvelope potencijalnih raspona tih zahtjeva, a koncentrirati se na modeliranje takve konstrukcije vodovodnog sustava koja će, uz odgovarajuće dogradnje/interpoliranja i/ili uvoĊenja dodatne energije, moći racionalno ispuniti sve potencijalne zahtjeve iz tih raspona. Sve to onda bitno pojednostavljuje problem procjene dugoroĉnih vodoopskrbnih zahtjeva i dopušta da se te procjene onda tako pojednostave kako je inaĉe obiĉaj u projektantskoj praksi. No, sada s tom razlikom što te procjene tada više neće biti veliĉine na koje će se odmah i izravno dimenzionirati objekti sustava. Bit će to tada samo pokazatelji raspona potencijalnih veliĉina budućih opterećenja, kojim će se ukupni kapaciteti toga sustava (odreĊeni dimenzijama njegovih objekata, ali i trenutaĉno angažiranom energijom u njihovu pogonu) stalno prilagoĊavati, sukcesivno stvarnim promjenama tih opterećenja i njihovu stvarnom dugoroĉnom porastu.

NAĈELA PLANIRANJA VELIKIH VODOVODNIH KONSTRUKCIJA Veliki vodovodi projektiraju se ipak drukĉije nego mali i danas ipak drukĉije nego prije 30-tak godina. Ovdje se može istaknuti samo neke od najvažnijih naĉela: Hijerarhijsko ustrojstvo konstrukcije vodoopskrbnog sustava: Prije svega, nužno je maksimalno pojednostavljivanje distribucijske mreže integralnog sustava. Ako je rijeĉ o već potpuno izgraĊenim distribucijskim mrežama, onda je rijeĉ i o već zakašnjelom/naknadnom i malo težem identificiranju onih njezinih dionica i prstena koji nose glavninu toka/opterećenja ukupnog sustava (to se naravno ne mora poklapati s veliĉinama dimenzija/profila tih cjevovoda/prstena). Ako je pak rijeĉ o još potpuno neizgraĊenim distribucijskim mrežama, onda je rijeĉ i o pravodobnom i puno jednostavnijem problemu planiranja budućih glavnih dionica i prstena. U svakom sluĉaju, identificira se već aktualna temeljna distribucijska mreža i formira se podloga za planiranje njezina eventualnog prilagoĊavanja, dograĊivanja i daljnjeg/dugoroĉnog razvoja ukupnog vodovodnog sustava. U takvu planiranju, ta će temeljna distribucijska mreža postupno prerastati u temeljnu transportno-distribucijsku i kontrolno-regulacijsku konstrukciju sustava, dok će sva preostala mreža, bez obzira na ukupnu dužinu svojih cjevovoda, imati samo sekundarno znaĉenje detaljne distribucije svojim potrošaĉima. Uĉinci pogona (tlak, protok) u potpunosti će se kontrolirati i odreĊivati/upravljati kroz takav minimizirani temeljni kontrolno-regulacijski sustav, a kroz sekundarne će se mreže (u kasetama te temeljne konstrukcije) ti uĉinci samo isporuĉivati njezinim potrošaĉima. Tako će se ponovo

7

uspostaviti hijerarhijsko ustrojstvo cjeline sustava, što je preduvjet za uĉinkovito praćenje/monitoring i uĉinkovito upravljanje stvarnim uĉincima njegova pogona. Višefunkcijska konstrukcija temeljnog transportno-distribucijskog sustava: Zbog stalnog i neizbježnog, ali unaprijed uvijek teško predvidivog širenja podruĉja opskrbe, zagaĊivanja postojećih i ukljuĉivanja novih sve udaljenijih izvorišta vode, cilj je s takvim temeljnim konstrukcijama ekonomiĉno i uĉinkovito povezati sve potencijalne glavne potrošaĉe i sva potencijalna glavna izvorišta vode. Zbog istih razloga i zbog jednako teško predvidivih dugoroĉnih vodoopskrbnih zahtjeva i budućih stvarnih uvjeta korištenja tih izvorišta vode, cilj je tu temeljnu konstrukciju uĉiniti višesmjernom i višefunkcijskom, te tako zadržati sve potencijalne varijante daljnjeg razvitka i pogona vodovodnog sustava, a ne ih unaprijed/prerano dugoroĉno odbaciti/iskljuĉiti, samo zato što se sada pretpostavlja da je samo jedna od njih dugoroĉno najbolje rješenje. Zbog istih razloga cilj je otvoriti (a ne unaprijed i definitivno dugoroĉno zatvoriti) i sve mogućnosti interkonekcije i interaktivnog funkcioniranja te temeljne konstrukcije sa sliĉnim konstrukcijama susjednih vodovodnih sustava, i to bez obzira na to izgleda li sada da će takvo funkcioniranje ikada biti aktualno ili potrebno. Dakako, da će sve to tražiti ugradnju odgovarajućih "pokretaĉkih" ureĊaja/objekata koji će toj konstrukciji dati sve te mogućnosti. Ti će objekti biti "kljuĉ" takve konstrukcije. U njima će se kontrolirati i kroz njih će se regulirati pogon (kontrolno-regulacijski objekti - KRO) cjeline takve temeljne konstrukcije, a kroz to i cjeline velikog regionalnog-interegionalnog sustava vodoopskrbe. Temeljna kontrolno-regulacijska konstrukcija vodovodnog sustava: Ugradnjom takvih kontrolno-regulacijskih objekata (KRO-a), temeljna transportno-distribucijska konstrukcija postat će temeljna kontrolno-regulacijska konstrukcija cjeline vodovodnog sustava. Razumljivo da će ti ĉvorni objekti (KRO-i) biti znatno složeniji od inaĉe uobiĉajenih objekata u vodovodnom sustavu. Razumljivo je to zbog toga što se, na taj naĉin, sve složenosti iz cijeloga velikog vodovoda premještaju i koncentriraju upravo u tim objektima. Sve ostalo svodi se samo na nekoliko temeljnih cjevovoda ili prstena koji povezuju te objekte (u cjelinu temeljne kontrolno-regulacijske konstrukcije) i na sekundarnu/detaljnu distrbucijsku mrežu, koja može biti proizvoljno velika, ali je minimiziranih dimenzija svojih cjevovoda i sa uĉincima koji su izravna posljedica upravljanog pogona te temeljne kontrolno-regulacijske konstrukcije. Ĉinjenica je da vodovodi, zbog svoga stalnog i nezaustavljivog širenja (ĉak i sve aktualnijeg meĊusobnog povezivanja), zbog sve udaljenijih novih izvorišta potrebnih koliĉina dostatno kvalitetne vode, zbog praktiĉki nepredvidivih budućih dugoroĉnih vodoopskrbnih zahtjeva i konaĉno, zbog zahtjeva za najvišim stupnjevima sigurnosti u vodoopskrbi puĉanstva, postaju sve složeniji tehniĉki sustavi. Daljnje parcijalizirano projektiranje ili samo jednostavno daljnje širenje njihovih sadašnjih konstrukcija, pokazat će da je tako brojnim i prostorno razbacanim jednakovažnim funkcijskim elementima zapravo nemoguće upravljati. Pokazat će se da je ponovnim uspostavljanjem novog hijerarhijskog ustrojstva takvih sustava i koncentriranjem svih njihovih funkcijskih elemenata u minimalnom broju takvih kontrolno-regulacijskih objekata, sve to puno jednostavnije, bez obzira na svu složenost takvih objekata. Neosporno, rijeĉ je o složenim objektima. Svaki od njih naĉelno sadrži gotovo sve elemente kakvi se inaĉe ugraĊuju u vodovode (crpke, vodospremnici, vodovodna mreža, ventili, regulatori, reduktori, preusmjerivaĉi, itd.). Moglo bi se kazati da su to zapravo cijeli vodovodi smješteni u jednom jedinom objektu, minimiziranih dimenzija. Kod velikih i regionalnih vodovoda, mogu biti potrebni vrlo veliki kapaciteti, sa znatno više, znatno razliĉitih funkcijskih zahtjeva. Korištenjem razliĉitih informacija o više razliĉitih tipskih rješenja takvih objekata, rekonstruiran je prostorni prikaz jednog univerzalnog rješenja koje sadrži sve potencijalne funkcije takvih objekata i može se primjeniti za sve njihove potencijalne kapacitete. Jednostavnim obdbacivanjem suvišnih funkcija-elemenata, može se iz toga prikaza doći do svakog konkretnog rješenja, za svake specifiĉne uvjete/zahtjeve.

8

Slika 2. Rekonstruirana topološka shema dijela jednog univerzalnog tipskog rješenja KRO-a

Slika 3. Rekonstruirani prostorni prikaz jednog univerzalnog tipskog rješenja KRO-a

Simbol elektromotornog"on-off" ventila

ventila (tipa: regulatingvalve)

Simbol regulacijskog

ventila (tipa: non-returnvalve)

Simbol nepovratnog

sa svom njihovom standardnomi nestandardnom opremom

Simbol skupine crpnih agregata

sa svom njihovom standardnomi nestandardnom opremom

Simbol ulaza/izlaza vodospremnika

standardnom i nestandardnomopremom

Simbol tlacnog kotla sa svom

9

Minimiziranje dimenzija i maksimiziranje pogonskih performansi i fleksibilnosti sustava: minimiziranje dimenzija i istodobno maksimiziranja funkcija, fleksibilnosti i pogonskih performansi, glavni je zahtjev u projektiranju tipskih rješenja takvih kontrolno-regulacijskih objekata. Poglavito zbog toga što se u poĉetku takva rješenja nisu niti tražila za njihovu primjenu na pustim livadama, nego naprotiv u središtima gusto urbaniziranih gradova, za "oživljavanje" (racionaliziranje i povećavanje uĉinkovitosti) i transformiranje zastarjelih konstrukcija već izgraĊenih vodovoda. Kasnije se pokazalo što se sve s takvim objektima može postići ako se oni implementiraju već prigodom planiranja novih vodovodnih konstrukcija. Razumljivo je da se takvi zahtjevi mogu ispunjavati samo vrlo pozornim izborom i slaganjem strogo odreĊene suvremene opreme. Što više, rješenja takvih objekata (a kroz to i cjelina takvih konstrukcija vodovoda), gotovo su u potpunosti zavisna upravo o izboru i slaganju te opreme (gotovo bi se moglo kazati da ti objekti zapravo i nisu ništa drugo nego upravo ta oprema). Izborom suvremene tehnološke (strojarske, elektrostrojarske i informatiĉke) opreme, s širokim i promjenjivim rasponima svojih pogonskih karakteristika, te maksimalnim stupnjevima svoga korisnog djelovanja, mogu se minimizirati dimenzije takvih objekata i istodobno maksimizirati njihove pogonske performanse i prilagodljivosti najrazliĉitijim uvjetima i naĉinima njihova funkcioniranja. Mogu se tako projektirati i takvi objekti koji mogu prihvatiti sve dotoke iz svih smjerova, te ih dalje transportirati i distribuirati, u svim smjerovima, sa svim veliĉinama protoka i svim visinama pogonskog tlaka. Sve zavisno o budućim stvarnim zahtjevima/potrebama i ugraĊenim komponentama modularne konstrukcije takvih objekata, u svakoj fazi njihova posutpnog dograĊivanja.

Naravno da se takve performanse i fleksibilnosti takvih objekata, kroz njihove temeljne vezne cjevovode, prenose i na cjelinu temeljne kontrolno-regulacijske konstrukcije. Prenose se ĉak i mogućnosti minimiziranja dimenzija tih cjevovoda i cjeline takve kontrolno-regulacijske konstrukcije. Naime, za razliku od klasiĉnih vodovodnih konstrukcija, s ovakvim se konstrukcijama maksimalno respektira i iskorištava ĉinjenica da ukupni kapaciteti vodovodnog sustava nisu zavisni samo od dimenzija njegovih cjevovoda, nego istodobno i o energiji angažiranoj u njihovu pogonu. Za razliku od nepromjenjivih dimenzija tih cjevovoda, energija angažirana u njihovu pogonu može biti promjenjiva i nema je razloga, nekim prekidnim distribucijskim vodospremnicima fiksirati i ĉiniti nepromjenjivom. Naprotiv, promjenjivost te druge komponente ukupnih kapaciteta ostavlja mogućnost ugradnje manjih dimenzija cjevovoda, te daljnjeg postupnog povećavanja te druge komponente, odnosno energije angažirane u njihovu pogonu, sukladno budućem stvarnom povećanju i budućim stvarnim promjenama vodoopskrbnih zahtjeva. Na taj se naĉin mogu minimizirati i dimenzije tih cjevovoda, te iskljuĉiti mogućnosti da ugraĊeni cjevovodi ostanu trajno ili ĉak dugoroĉno neiskorišteni. Modularna konstrukcija sustava i postupnost povećavanja njezinih kapaciteta: Gledajući cjelinu ukupnih kapaciteta temeljne kontrolno-regulacijske konstrukcije, vidi se da je rijeĉ o modularnoj konstrukciji s mogućnostima postupnog povećavanja kapaciteta i funkcija, sukladno budućim stvarnim promjenama uvjeta i povećanjima zahtjeva u vodoopskrbi obuhvaćenog prostora. Tijekom postupnog modularnog razvitka kontrolno-regulacijskih objekata, ukljuĉuju se one funkcije i ugraĊuju se oni elementi, sklopovi ili komponente koji se stvarno pokazuju kao potrebiti, a ostavljaju se mogućnosti kasnije ugradnje/dogradnje svih drugih funkcija/modula koji to mogu postati, u bližoj ili daljoj budućnosti. Samo one funkcije i oni moduli za koje je pouzdano sigurno da neće dugoroĉno trebati, mogu se u potpunosti i trajno odbaciti. No, kako nitko u ništa ne može biti dugoroĉno siguran, napori se niti ne usmjeravaju na takvo pogaĊanje budućnosti, nego na projektiranje tipiziranih modularnih konstrukcijih rješenja, minimalnih dimenzija, u kojima takva definitivna dugoroĉna odbacivanja bilo kojih funkcija ili komponenti neće niti trebati. Sukcesivan razvitak informacijskog sustava vodoopskrbe: Gotovo u svim gospodarskim granama intenzivno se radi na ubrzanom razvitku informacijskih sustava i usavršavanju upravljanja tehniĉkim sustavima. Poglavito od kada se spoznalo da i sama konstrukcijska rješenja tih tehniĉkih sustava, moraju slijediti iz rješenja upravljanja njihovim pogonom i korištenjem (od kada se spoznalo da se sustavima koji su projektirani nezavisno od rješenja njihova upravljanja, racionalno zapravo i ne može upravljati). Sve su to razlozi zbog kojih je upravljanje (kao sveobuhvatan pojam) u ovome stoljeću došlo u središte interesa svih profila struĉnjaka i svih podruĉja društvenih i gospodarskih djelatnosti. Sve su to razlozi zbog kojih se niti vodovodi ne mogu više projektirati na naĉin kako se to radilo prije 30-tak godina. Rješenja same konstrukcije vodovoda takoĊer moraju slijediti iz rješenja upravljanja njihovim pogonom

10

(što više, uskoro će ona biti samo dio takva sreobuhvatnog rješenja), a usporedno sa razvitkom te konstrukcije mora se razvijati i informacijski sustav vodoopskrbe. KONCEPT RAZVITKA TEMELJNOG SUSTAVA Prema svemu, koncept razvitka temeljnog sustava vodoopskrbe u prostoru Hrvatske Posavine izravno slijedi iz dosadašnjeg razvitka vodoopskrbe u tome prostoru, prirodnih i infrastrukturnih uvjeta za njezin daljnji razvitak, ali i već oĉitih tendencija razvitka vodoopskrbe u susjednim prostorima.

Koncept interkonekcija i interakcija sa susjednim sustavima vodoopskrbe: Danas već postoje ili se prepoznaju, pravci, tendencije i potencijali razvitka sustava vodoopskrbe u svim susjednim prostorima. Svi oni uvjerljivo pokazuju na pravce, tendencije i potencijale razvitka jednog integralnog temeljnog sustava u zajedniĉkom širem istoĉnom prostoru Republike Hrvatske. Rijeĉ je o pravcu usporednom s autocestom Zagreb-Lipovac i pravcu dolinom Orljave, o nekim već realiziranim sektorima tih pravaca, novijim planovima i tendencijama njihova daljnjeg ubrzanog razvitka, te o velikim potencijalima najkraćeg povezivanja svih najvećih potrošaĉa i svih najvećih izvorišta vode u tome prostoru. Sve to, poglavito ukljuĉivanjem površinskih akumulacija Orljave, s potpuno razliĉitom genezom svojih voda i svojim velikim potpuno reguliranim dotokom u takav sustav, može maksimalno racionalizirati pogon i višestruko povećati sigurnost vodoopskrbe u cijelom tome velikom prostoru.

Rijeĉ je o dugoroĉnim potencijalima, ali i o potencijalima koji jedini mogu iskljuĉiti sva vodoopskrbna ograniĉenja u razvitku toga dijela Republike Hrvatske. Zbog toga je, bez obzira na trenutaĉne dvojbe u pogledu realnosti takvih planova, nužno takve planove ipak postaviti. Najviše zbog toga kako bi svi objekti koji će se dalje graditi, bili sukladni takvim planovima i kako svojim nesukladnostima ne bi unaprijed i dugoroĉno nepotrebno komplicirali, poskupili ili ĉak iskljuĉili mogućnosti svakog budućeg korištenja takvih potencijala. I poglavito, zbog toga što to istodobno ne mora znaĉiti nikakvo poskupljenje tih objekata, nego samo prilagoĊavanje njihove konstrukcije, na naĉin koji neće biti suprotan, nego će naprotiv, sukladno budućim stvarnim uvjetima i potrebama, postupno voditi ka sve ekonomiĉnijim i realnijim mogućnostima ostvarenja takvih planova.

S takva bi se dva temeljna pravca (uz autocestu i dolinom Orljave), izravno povezala sva najveća izvorišta vode i svi najveći potrošaĉi u tome širokom istoĉnom podruĉju Republike Hrvatske. Konstrukcija sustava duž tih temeljnih pravaca treba biti takva da, ako treba, kada treba i koliko treba (ako, kada i koliko se to stvarno pokaže nužnim ili ekonomiĉnim, u redovitim ili neredovitim, normalnim ili akcidentnim, mirnodopskim ili ratnim uvjetima), može prihvatiti vode svakog ili svih izvorišta i transportirati ih i distribuirati u/iz svih smjerova u sva podruĉja vodoopskrbe u tome prostoru. To znaĉi da niti jedan vodovod u tome prostoru više neće zavisiti samo o jednome izvorištu vode, da će se svaki moći opskrbiti iz svakog izvorišta vode, a to iz kojih će se izvorišta opskrbljivati, kada i koliko, zavisit će od stvarnih vodoopskrbnih zahtjeva, stvarnih uvjeta na tim izvorištima i ekonomiĉnosti njihova korištenja, u stvarnom vremenu pogona i razvitka toga vodoopskrbnog sustava.

Tako se tim temeljnim pravcima (uz autocestu i dolinom Orljave) široko otvaraju sve mogućnosti interkonekcija i interakcija svih vodovoda u tome prostoru Republike Hrvatske. Iako je rijeĉ o relativno velikim udaljenostima i jednako velikim dužinama tih pravaca/cjevovoda, ĉinjenica je da glavnina tih dužina prolazi jednako izduženim prostorom Hrvatske Posavine i Brodsko-posavkse županije. Tako ta temeljna konstrukcija istodobno postaje temeljna transportno-distribucijska konstrukcija samoga sustava vodoopskrbe Hrvatske Posavine. Ĉak i bez obzira na njezinu širu funkciju, ta je temeljna konstrukcija najuĉinkovitiji, najekonomiĉniji i najsuvremeniji naĉin rješavanja svih dugoroĉnih vodoopskrbnih problema u prostoru same Hrvatske Posavine i Brodsko-posavske županije.

11

Koncept razvitka vodoopskrbe u prostoru Hrvatske Posavine: Glavnina potrošaĉa (gradova i naselja/sela) u tome prostoru, smještena je i razvija se duž starih usporednih cestovnih prometnica, sjeverno i južno od autoceste. Duž tih usporednih prometnica, djelomiĉno su izgraĊeni i dalje se izgraĊjuju glavni cjevovodi za opskrbu tih potrošaĉa. Jednostavnim povlaĉenjem sektorskih spojnica tih usporednih cjevovoda, kroz glavna središta vodoopskrbe i glavne ĉvorove temeljne konstrukcije (Slavonski Brod, Lužani, Nova Gradiška, Okuĉani), moguće je od tih usporednih cjevovoda formirati višestruku prstenastu vodovodnu mrežu koja će, u interakciji sa tom temeljnom konstrukcijom, biti temeljna konstrukcija vodoopskrbe u tome prostoru Hrvatske. Takvom će se konstrukcijom uĉinkovito, ekonomiĉno i pouzdano osigurati vodoopskrba glavnine potrošaĉa u cijelome tome prostoru. Sve ostalo, svodi se samo na male sekundarne dogradnje te konstrukcije, za pojedinaĉne manje potrošaĉe, koji se svojim prostornim ili visinskim dispozicijama ne mogu uklopiti u potencijalne pogonske karakteristike te temeljne konstrukcije.

Tako je formirano i ustrojstvo vodoopskrbnog sustava u prostoru Hrvatske Posavine. U prvoj su razini toga ustrojstva temeljni cjevovodi uz autocestu i dolinom Orljave. Njihova funkcija je povezivanje svih temeljnih izvorišta vode i svih glavnih središta potrošnje, u prostoru Hrvatske Posavine i susjednim prostorima susjednih vodoopskrbnih sustava (izgradnja te temeljne konstrukcije zavisit će o stvarnim uvjetima, stvarnim zahtjevima i stvarnim ekonomskim mogućnostima). U drugoj je razini temeljna prstenasta mreža, s funkcijom distribucije po površini i duž glavnine preostalih potrošaĉa u prostoru Hrvatske Posavine (izgradnja te konstrukcije je u tijeku i samo ju je potrebno prilagoditi sukladnim zahtjevima postupnog razvitka konstrukcije iz prve razine takva ustrojstva). U trećoj su razini detaljne mreže pojedinaĉnih gradskih vodovoda, detaljne mreže za pokrivanje površina unutar prstena temeljne konstrukcije i sekundarni ogranci do prostorno i visinski specifiĉno lociranih pojedinaĉnih potrošaĉa, a sve s funkcijom jednostavne detaljne distribucije do krajnjih potrošaĉa (izgradnja objekata u toj razini kosntrukcije, takoĊer je u tijeku i zavisit će od stvarnih potreba i mogućnosti pojedinaĉnih vodovoda u prostoru Hrvatske Posavine).

Koncept temeljnog transportno-distribucijskog i kontrolno-regulacijskog sustava: Temeljnu vodovodnu konstrukciju ĉine temeljni cjevovodi uz autocestu i dolinom Orljave, te temeljni vodovodni prsteni (duž starih usporednih cestovnih prometnica, sjeverno i južno od autoceste). Preklapanjem tih dviju komponenti, dolazi se do njihovih zajedniĉkih glavnih ĉvorova, u glavnim središtima/gradovima potrošnje (Slavonski Brod, Lužani, Nova Gradiška, Okuĉani). Da bi takva mrežna konstrukcija mogla pogonski racionalno funkcionirati, u tim je njezinim glavnim ĉvorovima nužno interpolirati odgovarajuće pogonske kontrolno-regulacijske objekte, koji će tu konstrukciju "pokretati" i davati joj energiju i prilagodljivost za ispunjavanje svih potencijalnih vodoopskrbnih zahtjeva.

Zbog izduženosti prostora Hrvatske Posavine i zbog bitno razliĉitih topografskih uvjeta u njezinim južnim i sjevernim podruĉjima (duž južnih i sjevernih usporednih prometnica), režim pogona duž ta tri temeljna cjevovoda (uz Savu, duž autoceste i duž brdskih obronaka) morat će biti bitno razliĉit. Duž temeljnog cjevovoda uz autocestu Zagreb-Lipovac, može to biti režim niskotlaĉnog transporta (poglavito u fazama i uvjetima njegovih manjih opterećenja), jer nema razloga za suvišno dizanje ukupnih koliĉina vode koje se transportiraju tim cjevovodom. U nizinskim podruĉjima uz Savu i južno od te autoceste, to takoĊer može biti niskotlaĉna distribucija, ali sa maksimalno ujednaĉenim visinama opskrbnog tlaka, prilagoĊenim ujednaĉenim zahtjevima potrošaĉa u tim podruĉjima. Suprotno od toga, u brdskim podruĉjima, sjeverno od autoceste i stare usporedne prometnice, treba to biti visokotlaĉni sustav, prilagoĊen zahtjevima tih topografski viših potrošaĉa, ali i uvjetima reguliranja/bilansiranja u brdskim vodospremnicima vodoopskrbnog sustava Hrvatske posavine..

U već spomenutim zajedniĉkim glavnim ĉvorovima formirane temeljne mrežne konstrukcije, moraju zbog toga biti ugraĊeni takvi kontrolno-regulacijski objekti (KRO-i), koji će moći ispunjavati sve te razliĉite, ali istodobne zahtjeve. Takvi su objekti istodobno i usmjerivaĉi i preusmjerivaĉi toka, injektori i reduktori energije i tlaka, objekti ukljuĉivanja/iskljuĉivanja, prihvaćanja i distribuiranja voda u sustavu, te objekti kontrole i regulacije cjeline sustava Hrvatske Posavine i njegovih interakcija sa susjednim sustavima vodoopskrbe. Sve složenosti tako velikog sustava, koncentriraju se tako u relativno malom broju takvih toĉaka/objekata, koje je onda puno jednostavnije kontrolirati/regulirati i s kojima je onda puno jednostavnije upravljati. Sve ostalo, svodi se samo na mrežu cjevovoda minimiziranih dimenzija, bez potrebe njihova predimenzioniranja i bez rizika njihova poddimenzioniranja.

12

Slika 4. Dugoroĉni plan razvitka vodoopskrbe u prostoru Hrvatske Posavine Iz prethodnog se grafiĉkog prikaza planirane vodovodne konstrukcije, još uvijek teško uoĉavaju sve njezine strukturne komponente i njihove hidrauliĉke funkcije. Zbog toga taj grafiĉki prikaz treba do kraja shematizirati. Tako je naĉinjena njegova topološka strukturno-funkcijska shema koja daje bolji pregled hidrauliĉkih funkcija cjeline i svih pojedinaĉnih komponenti sustava vodoopskrbe u prostoru Hrvatske Posavine. Ta shema može biti polazna podloga za sve funkcijske, hidrauliĉke i regulacijsko-upravljaĉke analize te konstrukcije. Slika 5. Hidrauliĉka strukturna shema sustava vodoopskrbe u prostoru Hrvatske Posavine

13

Slika 6. Hidrauliĉka funkcijska shema sustava vodoopskrbe iu prostoru Hrvatske Posavine (uzdužni presjek duž temeljnog kontrolno – regulacijskog sustava) Slika 7. Hidrauliĉka funkcijska shema sustava vodoopskrbe u prostoru Hrvatske Posavine (popreĉni presjek kroz grad Slavonski Brod)

14

Odmah se vidi da je hidraulika takve konstrukcije vodovodnog sustava znatno složenija od onoga što se obiĉno podrazumijeva pod hidrauliĉkim proraĉunom. Takva se hidraulika mora sastojati od višestrukog sukcesivnog ispitivanja/simuliranja uĉinaka i postupnog modeliranja takve konstrukcije (poglavito njezinih pogonskih, kontrolno-regulacijskih ĉvorova/objekata), njezinih pogonskih performansi i postupaka/programa upravljanja njezinim pogonom, u svim potencijalnim uvjetima njezina pogona i opterećenja, sve do optimalnih ispunjenja svih postavljenih zahtjeva. Jednostavnije kazano, to nije hidraulika s kojom će se ta konstrukcija jednostavno dimenzionirati i s kakvom će se nekom drugome ostaviti da riješi kako onda s njom upravljati. To je to hidraulika kod koje dimenzije te konstrukcije izravno slijede iz rješenja upravljanja njezinim pogonom. Ipak, u takvoj konstrukciji, sve se to odnosi uglavnom samo na njezine kontrolno-regulacijske objekte, u kojima i jesu skupljene sve njezine složenosti. Dimenzioniranje samih njezinih cjevovoda/mreže (koja je u takvoj konstrukciji do kraja pojednostavljena) znatno je manji problem. Jednostavno zbog toga što će uĉinci cjevovoda, u takvoj konstrukciji sustava, znatno više ovisiti o rješenjima, performansama, upravljanju i uĉincima tih kontrolno-regulacijskih objekata, nego o samim dimenzijama tih cjevovoda. Što više, dimenzije cjevovoda u takvoj se konstrukciji mogu i trebaju minimizirati, bez bilo kakva rizika poddimenzioniranja, jer veći dio njezinih ukupnih kapaciteta treba biti sadržan u energetskim potencijalima njezinih kontrolno-regulacijskih objekata. Jednostavnije kazano, cjevovodi su pasivne komponente vodovodne konstrukcije (koje se ne mogu prilagoĊavati), dok su kontrolno-regulacijski objekti, njezine aktivne komponente (koje se mogu, gotovo po volji prilagoĊavati). Pasivne komponente (cjevovode) treba zbog toga dimenzionirati samo za dio ukupnog opterećenja ĉija je realizacija vjerojatnija, dok sva veća buduća opterećenja (ĉija je prognoza uvijek manje pouzdana) treba preuzeti aktivnim komponentama (kontrolno-regulacijskim objektima), koje se stvarnim realizacijama tih opterećenja mogu stalno prilagoĊavati. Koncentracijom toka i kapaciteta ukupnog sustava u središnjem temeljnom sustavu (uz autocestu Zagreb-Lipovac), stvaraju se uvjeti za ekonomiĉnu i maksimalno kontroliranu raspodjelu voda (svakoga i svih regionalnih izvorišta) u sve kontrolno-regulacijske objekte, svih najvećih potrošaĉa u prostoru Hrvatske Posavine. Stvaraju se tako uvjeti i za minimiziranje dimenzija svih ostalih cjevovoda potrebnih za daljnju distribuciju tako već raspodjeljenih voda, do njihovih krajnjih potrošaĉa (to je razlog minimiziranja dimenzija, ĉak i temeljnih cjevovoda duž usporednih prometnica, sjeverno i južno od autoceste). Modularna konstrukcija i maksimalno fleksibilne pogonske karakteristike KRO-a na tome središnjem temeljnom cjevovodu, dodatni su razlozi za daljnje smanjivanje dimenzija toga i svih ostalih cjevovoda u sustavu. Jer sada više nema razloga za odreĊivanje tih dimenzija izravno iz procjenjenih (i zbog sigurnosti, uvijek precijenjenih) dugoroĉnih opterećenja/potrošnje sustava. Sada se ti cjevovodi mogu dimenzionirati samo za jedan dio tako procjenjenih opterećenja (onaj ĉija je buduća realizacija puno vjerojatnija), jer se sva buduća veća opterećenja sada mogu jednostavno i pouzdano ispunjavati, prilagoĊavanjem energije angažirane u interpoliranim KRO-ima i jednostavnom dogradnjom njihovih pojedinaĉnih modula.

Upravo u postavljenom hijerarhijskom ustrojstvu konstrukcije sustava, te maksimalno fleksibilnim i modularnim karakteristikama tih KRO-a i cjeline temeljnog sustava uz autocestu Zagreb-Lipovac (u najvišoj razini toga ustrojstva), sadržana je i sva fleksibilnost i sigurnost planirane konstrukcije vodovoda u prostoru Hrvatske Posavine. Modularnim dogradnjama tih KRO-a, te promjenama naĉina i programa upravljanja njihovim pogonom, moguće je prilagoditi se svim potencijalnim uvjetima i zahtjevima u podruĉju opskrbe (i njegovu širem okruženju), ako, kada i u kojoj mjeri se to stvarno pokaže potrebnim ili ekonomski opravdanim. Ukratko, rijeĉ je o višefunkcijskoj konstrukciji koja, uz iste trase cjevovoda/mreže (jer one su već predodreĊene i ne mogu se mijenjati), obuhvaća cijeli raspon mogućih varijantnih rješenja vodoopskrbe u obuhvaćenom prostoru. Za razliku od konvencionalnog naĉina projektiranja, gdje se prihvaća jedna, a odbacuju sve druge konkurentne varijante rješenja, ovdje se prihvaćaju sve, jer jednostavno se ne zna koja se od njih već "sutra", u novim promjenjenim i drukĉijim uvjetima može pokazati bolja ili ĉak jedino moguća.

15

Back to list of documents _____ _____________________________________________________________________________________________ Copyright © 2011, Coprogram d.o.o, Zagreb

Vezano: CRO: Kontrolno-regulacijski objekti u distribucijskom sustavu vodoopskrbe Coprogram d.o.o. Zagreb, Hrvatska Modeliranje konstrukcije i upravljanja distribucijskim sustavom vodoopskrbe Coprogram d.o.o, Zagreb, Hrvatska Prostorni vodoopskrbni planovi u Republici Hrvatskoj Coprogram d.o.o, Zagreb, Hrvatska VOH – Vodoopskrbna osnova Republike Hrvatske Coprogram d.o.o, Zagreb, Hrvatska Vodoopskrbni sustav Istočne Slavonije Coprogram d.o.o, Zagreb, Hrvatska