Tree poglavljeVJERA U BOGA OVJEKOVIH KORIJENA I KORIJENA SVIJETA

1. Osnovne pretpostavke za shvaanje i tumaenje Knjige Postanka- Post se dijeli na 2 dijela: prapovijest (1-11) i povijest patrijarha (12-50)- unutar prvoga dijela prisutan je snaan utjecaj jahvistikog i sveenikog autora te u tome smislu imamo 2 izvjetaja o stvaranja: sveeniko 1,1-2,4a i jahvistiko 2,4b-3,24 (u cijeloj prapovijesti isprepletena su ova dva autora i njihovi tekstovi)- s knjievnog gledita u prapovijesti postoje 2 glavna oblika govora: pripovijest i nabrajanja- G. Ravasi zapaa da se u Post 1-11 naizmjenino pojavljuju pripovijest i genalogija s time to je u jahvistikom prikazu naglaenija pripovijest, a u sveenikom genealogija- i jedna i druga knjievna vrsta nisu iznaae biblijskih autora, nego vuku korijene iz knjievnih ostvarenja drugih naroda koji su ivjeli u dalekoj prolosti u izraelskom okruenju- vano je istraiti pretpovijest biblijske prapovijesti u njezinoj cjelini i na njezinoj poleini gledati cjelinu biblijske prapovijesti

2. Genealogije kao strukturni i interpretativni element u Knjizi Postanka- genealogije povezuju 2 sastavna dijela Post: prapovijest i povijest patrijarha- Genealogija je vrlo stara knjievna vrsta koja vue svoje podrijetlo iz ivota i shvaanja nomadskih plemena koja su eljela upravo kroz genalogije prikazati u obitelji ili klanu podrijetlo ili pripadnost jednoj zajednici- iz genalogija kao niza koji nastaje roenjem, ivotom i smru izraslo je i povijesno razmiljanje- u SZ izvorno mjesto genalogija nalazi se u povijesti patrijarha, a odatle se protee i na prapovijest- u SZ genealogije prapovijesti vode od Adama do Abrahama; to je prikazano kao slijed narataja- tako je prikazana i strukturirana Knjiga Post kao genealogija kako stvaranja svijeta i ovjeka tako i ljudske povijesti kao rasta i irenja blagoslova koji je Bog usadio u svijet i ovjeka- Mnoge su genalogije nastale iz pripovijesti i mnoge su se pripovijesti razvile iz genealogija- Genealogije u P izvoru: stil potpuno stiliziran, jednooblian; uvrstio je toledot u sam naslov pokuavajui iz razliitih dogaaja stvoriti jedan niz; ima odreenu shemu: roenje-raanje-smrt- Kod J je oblik genealogije slobodan, pokretljiv i mnogostruk; uvijek iznova izmeu dvaju lanova genealogije iskau pripovijesti- genealogije su igrale vanu ulogu u oblikovanju Post iako po sebi nemaju neko teoloko znaenje; prije bi se moglo rei da pripadaju profanoj vrsti govora

3. Pripovijesti u Post 1-11 i izvanbiblijski motivi u njima- pripovijesti su isprepletene s genealogijama; prisutnije su u izvoru J dok se genealogije uoljive u izvoru P- podjela pripovijesti: pripovijesti o stvaranju, o ovjekovim djelima i pripovijesti o zloinu i njegovu sudu- pripovijesti u Post 1-11 povezane su s drugima prikazima i mitovima o stvaranju svijeta i ovjeka (odreeni oblici govora su prisutni svuda, u svim narodima i kulturama)- niti jedan drugi teoloki oblik govora o Bogu nije toliko rasprostranjen kao ovaj o stvaranju svijeta i ovjeka

3.1. Enuma eli (Kad gore)- potjee iz sumerske knjievnosti, do nas je doao iz babilonske knjievnosti - sadri teogoniju i kozmogoniju, potjee od naroda koji je ivio blizu izraelskoga naroda a po svojoj je kulturi bio na vioj razini- tekst je pisan klinastim pismom i akadskim jezikom; ima dva dijela- 1. dio govori o svemirskim silama i podrijetlu svijeta, a 2. opisuje kako je postojei red svijeta postupno bio postavljen, uvren i ureen- u 1. dijelu je opisano primordijalno stanje poetka prije raanja bogova i bilo kakvoga nastanka kao stanja kaosa (opisano stanje na poetku predstavljaju vode, u tome stadiju nije postojalo nita drugo)- iz odnosa Apsu i Tiamat rodili su se prvi bogovi, potom su tvoreni drugi bogovi; nakon toga nastaje borba izmeu mlaih i starijih bogova (mlai predstavljaju pokret i djelovanje, a stariji su oni koji dre vlast i izraavaju nepokretnost); starijima vie odgovara odmor zato mlai bogovi ometaju svojom bukom san starijim bogovima; nadalje nastaje pobuna, ubijen je bog Apsu, boica Tiamat okuplja pobunjene bogove, ali gubi u borbi jer pobjeuje Marduk koji ubija Tiamat i od njezina raspolovljena tijela stvara svod i tako rastavlja gornje vode od donjih voda. Nakon toga slijedi stvaranje Sunca i Mjeseca te ukraavanje neba i zemlje. Kad je pripremio zemlju Marduk odluuje stvoriti ovjeka i to ga stvara od krvi pobunjenog boga Kingu. Nakon to je uredio zemlju Marduk je dao sagraditi nebeski grad koji se zove Babel.

3.2. Atrahasis- pronaen je napisan na 3 ploe oko 1600. pr. Kr; znaajan je po tome to ne obrauje samo stvaranje i potop nego i druge vane motive koji se spominju u Post 1-11- moe se podijeliti u 5 zasebnih jedinica: 1. rije je ustanku Igigu, 2. obrauje se razrjeenje nastalog sukoba stvaranjem ovjeka, 3. opisuje razmnoavanje ljudi i stvaranje kulture, 4. donesen je Boji sud, 5. potop i spaavane Atrahasisa- zanimljiv je opis stvaranja ovjeka i ene: bogovi su se umorili od svakidanjih obveza pa su odluili stvoriti ljude koji bi trebali raditi za njih. Ljudi su stvoreni kao mu i ena od krvi jednoga ubijenog boga i pomijeani s glinom. Problem: ljudi se brzo razmnoavaju i stvaraju veliku buku na zemlji te na taj nain uznemiruju boga Enlila koji izrie prokletstvo nad ljudima to za posljedicu ima bolesti groznicu i kugu3.3. Ep o Gilgameu- Gilgame najpoznatiji junak u istoimenom epu o potopu ali i o traganju za besmrtnosti- korijeni epa su iz sumerske kulture, a postojao je i u asirskoj i babilonskoj, bio je poznat i u Kanaanu- gilgame je kralj Uruka koji se zamjerio bogovima zbog svoje oholosti koji ga bace da ivi s Enkiduom, udnim biem koje ivi sa ivotinjama; oni postaju prijatelji ije prijatelsjtvo biva dokinuto Enkiduovom smru. Zato se Gilgame daje u potragu za lijekom besmrtnosti i tako dospijeva na otok na kojem je ivio njegov predak Utnapitim koji mu pripovijeda kako su bogovi odluili unititi ovjeanstvo. Bog Ea mu je otkrio tu tajnu i savjetovao mu da sagradi lau u koju bi smjestio svoju obitelj i ivotinje od svake vrste. Nakon toga je doao potop. Na kraju je bog Enlil Utnapitimu udijelio otok gdje je mogao ivjeti u miru i blagoslovu. Utnapitim odaje Gilgameu tajnu o besmrtnosti: nju osigurava biljka s dna mora. Biljka se naziva starac postaje mlad. Gilgame se dokopao biljke ali je nije uspio zadrati. Zmija je osjetila miris biljke i pojela je. Gilgame je zaspao u svojoj palai gdje ga je zadesila smrt. Nije postao besmrtan.

3.4. Neki izvanbiblijski motivi izvjea o stvaranju- Govor o Bogu Stvoritelju nalazi se ne samo na prvim stranicama Biblije nego i kod Deuteroizaije, u PS, kod Joba, u Iv evanelju i Pavlovim poslanicama- veza biblijskih i drugih izvjea o stvaranju oituje se u nastojanju jednih i drugih da daju odgovore na temeljna pitanja egzistencije o roenju, smrti, problemu zla i patnje, o svijetu na kojem ivimo, njegovim zakonitostima, njegovu nastanku i kraju- postojala je posebna vrsta prikazivanja koja se odnosila na stvaranje i nastanak svijeta, a koja je bila rasprostranjena po svoj zemlji od najranijih kultura sve do antike. Ta se knjievna vrsta odnosila na sadanjost povezujui sadanjost s prolou. Mit o stvaranju iz prolosti bio je povezan s izvjesnim kultnim djelima u sadanjosti. - Govor o stvaranju i stvoritelju pretpostavlja osobno bie. Davno prije Izraela ljudi razliitih religija i naroda zazivali su boga kao stvoritelja i slavili ga. Na ovoj pozadini treba naglasiti razliku Izraela i drugih naroda. Posvuda oko Izraela govori se o stvaranju bogova kao i o stvaranju svijeta. U Izraelu to nikada nije bilo zamislivo ni mogue. Svi glagoli koji oznaavaju proces stvaranja odnose se na Boga koji stvara, ali uvijek u ovostranosti. U SZ je stvaranje bilo prevladavajue u odnosu na nastanak, ali ima i tragova nastanka. - U primitivnim religijama motiv stvaranja djelovanjem povezan je s nekim magijskim tehnikama. U opisu stvaranja djelovanjem esto se susree motiv stvaranja odjeljivanjem. To se jasno uoava u Enuma eli. Znaajan je i motiv oblikovanja ovjeka: iz blata ili gline. Motiv je prisutan u primitivnim i razvijenim kulturama. Post 2-stvaranje ovjeka iz praha zemaljskoga. Post 1-Boja odluka o stvaranju ovjeka. Ovaj motiv je prisutan i u drugim religijama, a njime se istie posebnost ovjeka obzirom na druga bia. Takoer se i motiv stvaranja ovjeka na Boju sliku susree u drugim religijama (egipatska, mezopotamska). Stvaranje rijeju dugo je smatrano biblijskom posebnou, ali se danas dolo do spoznaja da je u nekim oblicima postojalo u drugim religijama. Motiv Bojeg odmaranja nakon stvaranja se moe susresti u sumerskim i babilonskim mitovima. Snano je prisutan motiv potopa (Ep o Gilgameu). Taj motiv je najraireniji po svoj zemlji. Izvjetaja o potopu u J i P vee se uz pripovijest o stvaranju. Povezanost nalazi odjeka u pretpovijesti. Stvaranje ovjeka ostavlja i mogunost njegova unitenja.- U biblijskim spisima iza ljudskog djelovanja i kulture nalazi se Boje djelovanje, ali ono nije prikazano kao stvaranje nego kao blagoslovna snaga. Ukorijenjenost biblijskih izvjetaja u dugu povijest ovjeanstva pokazuje da je stvaranje i vjera u Boga stvoritelja univerzalni motiv mnogih naroda na razliitim stranama svijeta.

4. Teoloka poruka prapovijesti (Post 1-11)- pripovijest prapovijesti pokazuje 2 lica: baca pogled u pravrijeme u koje je sve nastalo kao sastavni dio sadanjosti i pokazuje otvorenost prema naprijed, prema povijesti izraelskog naroda kao Bojeg naroda- posebnost biblijske pripovijesti: nalazi se u povezivanju govora o pravremenu s prikazivanjem vlastite povijesti; takoer su obiljeene dvjema tradicijama: sveenikom i jahvistikom. Za jahvistikog autora stvaranje i ovjekova egzistencija kao ljudski ivot obiljeeni su ne samo dobrom, ljubavlju, pravdom i mirom neko takoer i zlom, patnjom, nasiljem i smru. Ovaj je autor razvio misao o povijesti izraelskog naroda kao interpretativnom modelu jer Bog ni s ovjeanstvom nije postupao drukije nego s Izraelom. Boge je narodu dao slobodu, a narod se pobunio protiv Boga napravivi sebi idola. Za sveenikog teologa, koji ima iskustvo izgnanstva, Bog ljubi svoj narod unato grijesima i zlu, ak i tuoj zemlji. Oba pisca polaze od partikularnog prema univerzalnome, od sadanjosti prema prolosti, projicirajui vrijeme bez vremena u kojem se dogodilo neto to je konstitutivno za ovjeka i ovjeanstvo. - neke formule toledot imaju ulogu uvoda u genealogiju, a neke uvoda u naraciju.

5. Stvaranje svijeta, vremena i ovjeka (Post 1,1-2,4a): Svijet kao dom- tekst se moe promatrati kao pripovijest ali mu nedostaje element zapleta koji je za pripovijest karakteristian- tekst ulomka zavrava karakteristinim pojmom toledot u 2,4a: ovo su poeci neba i zemlje- ponavljanjem pojedinih elemenata stvara se monotoni stil- sveeniki autor spojio je 2 tipa stvaranja u jedan: stvaranje djelovanjem i injenjem i rijeju ili govorom- P je osobito elio istaknuti stvaranje u 7 dana; stvaranje je usmjereno prema sedmome danu i time je stvoren vremenski slijed koji vodi sedmome danu ili suboti. Subota vie odgovara stvaranju djelom nego rijei jer se Stvoritelj odmara od svoga djela. Stvaranjem tjedna od motiva stvaranja Stvoritelja P je stavio stvaranje u okvir vremena, povijesnog slijeda. Vrijeme zahvatom P autora vie nije pravrijeme nego postaje proteno vrijeme, postaje povijest. P povezuje Boje stvarateljsko djelo i povijest: Bog stvara svijet i povijest. Zadnje djelo u tom procesu nije ovjekovo nego Boje: sedmi dan kao dan poivanja. Kad stvorenje sedmi dan stupa pred svoga Stvoritelja onda ono dolazi upravo samome sebi. Ono od ega sve stvoreno ishodi tamo se vraa, tamo sve ponovno i nalazi, u Bogu. - u 1. pogl. brojevi igraju veliku ulogu. Broj 7 znai puninu, savrenost. Stvaranje je prikazano u 7 dana pri emu se gl. bara koristi 7 puta. Sedam puta su spomenuti i izriaji: Bog vidje, i bi tako i Vidje da je dobro. Broj 10 je takoer spomenut: 10 puta gl. uiniti, te 10 puta izriaj Bog ree to podsjea na 10 Zapovijedi, 10x izriaj prema njihovoj vrsti. - Bog je u 6 dana stvorio 8 djela: Prvi dan sadrajno odgovara 4.danu: u 1. stvara svijetlo i vremenski ritam dana i noi, a u 4. zvijezde koje utjeu na prirodni ritam i na blagdane (Sunce, Mjesec). Drugi dan pokazuje paralelu s petim: u 2. danu je razdijelio nebeski svod od zemlje i vode, a u 5. ga je ukrasio pticama u zraku i ribama u vodi. Paralele postoje izmeu 3. i 6. dana: u 3. Bog daje da izniknu biljke i stabla, a u 6. stvara zvijeri ovjeka koji se hrane zeleni. Postoje paralelni elementi u 4. i 7. danu. U 4. je danu Bog stvorio zvijezde koje ne proizvode svijetlo od sebe nego ga prenose i tako utjeu na ovjeka. Sedmi dan priprema ljude za konani blagdan koji je Bog namijenio cijelome ovjeanstvu. - obiljeje Post 1,1-2,4a je uporaba razliitih glagola: rastavljati, imenovati, initi, blagosloviti, postaviti, stvoriti. Subjekt ovih glagola je sam Bog. On pokree proces stvaranja, on ga izvodi i prati i daje mu puni smisao u 7. danu. Bog je ishodite i zavretak toga procesa. - Boje djelovanje prikazano je u obliku sheme. Gl. govoriti uvodi u Boju zapovijed-time autor P istie Boje djelovanje govorom. Drugi dio ini zapovijed: neka bude-ime se izrie Boja slobodna volja u stvaranju i uinkovitost Boje rijei. Boji se nain stvaranja opisuje gl. stvarati ili razdvajati. Nakon toga Bog daje ime stvorenom i blagoslivlja ga ime se stvorenom daje identitet. Na kraju Bog stvoreno prosuuje konstatacijom da je dobro. - Iz navedenoga proizlazi da se Boje stvaralako djelo sastoji iz stvaranje govorom i praktinim djelovanjem te da se kree u 2 smjera prema vrhuncu. Vrhunac vremenskoga slijeda je 7. dan, a vrhunac sadrajnoga jest stvaranje ovjeka kao mukarca i ene.- Stvaranje ovjeka je sadrajno i sintaktiki prikazano na poseban nain, razliito od ostaloga stvorenja. Tu je prisutan Boji govor u 1. licu te vie nije rije o zapovijedi nego o Bojoj odluci. Ovaj pluralni oblik autori tumae kao izraavanje posebnosti Bojega djela u stvaranju ovjeka te osobito iskazivanje odluke za stvaranje ovjeka. ovjek je oznaen rijeju adam-i to bez lana i znai ovjeka kao kolektivno bie ili ovjeanstvo. Zatim je uoljivo da je autor stavio naglasak da je ovjek stvoren na Boju sliku, slian Bogu. To je izraeno 2 pojmovima: demut-slinost i selem-slika. Nekoliko razliitih poimanja obzirom na ove pojmove: a) Oci su shvaali ovjeka upravo na temelju razlike ovih dvaju pojmova selem kao imago i demut kao similitudo pri emu bi prvi pojam oznaavao ovjeka kao prirodno bie sa svim onim to ga vee uz zemlju (ovjekova narav), dok bi se drugi pojam odnosio na ovjekovu nadnarav, njegov milosni odnos prema Bogu. Ovakvo poimanje omoguivalo je ocima shvaanje grijeha koji se odnosio na gubitak slinosti s Bogom (demut), ali je ovjek unato grijehu uvijek ostajao Boja slika (imago). b) Predstavnici ovog poimanja istiu ovjekov razum kao ono tipino to ovjeka razlikuje od ivotinja. ovjek bi bio animal rationale. Ova dva pojma istiu dvopolnost ovjekova bia: ovjek je ivotinja i time povezana sa zemljom, a ovjek jedini posjeduje razum i to ga vee uz boansko podruje.c) Izvjestan broj autora polazi od hebr. razmiljanja prema koje je ovjek nepodijeljena cjelina. Zakljuuju da nije mogue rastaviti ovjeka na tijelo i duu, nego je ovjek u svom biu nepodijeljen pa je prema tome i tjelesnost izraz ovjekove slinosti Bogu.d) Jedno od zamamnih miljenja jest ovjek kao osoba jer mu moe biti partner i jer moe initi zajednicu s Bogom. U ovjeku se nalazi Boja rije i ovjek je po svojoj mogunosti komuniciranja i uspostavljanja zajednice s Bogom slian Bogu. e) Autori smatraju da izriaj na Boju sliku treba traiti u povijesno-religijskom okruenju. ovjek bi predstavljao Boga na zemlji. - ovjekova vladavina nad zemljom nije slika ovjekove slinosti ve je posljedica ovjekove stvorenosti na Boju sliku. Stvaranje ovjeka na Boju sliku ukazuje na injenicu da je ovjekova ukorijenjenost puno vea u Bogu nego to ga vee os prema zemlji i ivotinjskom svijetu. Tajnu ovjekova bia treba traiti samo u nebu i ovjekovu stvoritelju. Redak 1,27 kae da je Bog stvorio ovjeka kao mukarca i enu. Time se istie bipolarnost stvaranja, ovjek je stvoren kao bie zajednice i samo kao takav je on ovjek. ovjek u zajednici dobiva smisao i ostvaruje ga u potpunosti.

6. ovjek prekorauje granicu ovjenosti i ostaje bez doma (Post 2,4b-3,24)- pripisuje se jahvistikom autoru iz 10. ili 9. st. pr. Kr. - Post 2-3 pripovijeda o stvaranju ovjeka, ovjekovu grijehu, nastanku muke, boli i smrti- unutar ove cjeline nalaze se 2 pripovijesti: ona o stvaranju ovjeka (Post 2) i ona o raju (Post 3). U pripovijesti o stvaranju ovjeka Bog je subjekt cjelokupne radnje, a ovjek je objekt, a u drugoj pripovijesti ovjek je subjekt djelovanja-u njoj je prikazano dramatino djelovanje izmeu Boga s jedne strane i ovjeka i ene s druge. Dramatinost zapoinje injenicom da Bog daje zapovijed izravno ovjeku te da sam ustanovljuje da je ovjek prekrio zapovijed.

1. Prvi prizor (2,5-17): Stvaranje ovjeka-prvi in- pojam zemlja ima u Bibliji vie znaenja:a) eres-zemlja u cjelini, oznaava kozmoloki zemlju naspram neba i tlo naspram voda te fiziko tlo na kojemu ovjek ivi i zemljopisno pojedina podruja i krajeve kao i politiko odreena podruja vlasti i gospodarenja. - eres se vee uz Boju spasiteljsku djelatnostb) adamah zemlja, tlo; oznaava obradivu zemlju- u Post 2-3 naziv za Boga je Jhvh elohim (u Post 1 elohim); ovdje je Bog prikazan na antropomorfan nain: ee vrtom, stupa u odnose sa zemaljskim biima, razgovara s ovjekom, enom- Boja aktivnost dolazi od Boga, nije naveden razlog zato Bog stavlja ovjeka u egzistenciju- zemlja i ovjek imaju isti korijen- Bog oblikuje ovjeka od praha zemaljskoga, udahnjuje mu u nosnice dah ivota; rezultat Boje djelatnosti je ovjek ivo bie- B djelatnost vezana uz 2 glagola: oblikovati (Boje djelovanje, ali i ovjekovo djelovanje npr. kao lonar) i udahnuti- udahnjivanje daha ivota znai da ovjekova egzistencija poinje Bojom voljom, ali isto tako i zavrava. ovjek ima autonomiju izmeu ova dva pola. - B stavlja u vrt da ga obrauje i skrbi za njega. U sredini vrta su 2 drveta uz koja se vee zapovijed kao i sankcije koje e uslijediti ako se zapovijed ne odri. ovjek je dobio slobodu kao dar i odgovornost.- Drvo ivota je poznato iz epa o Gilgameu u kojem on traga za lijekom besmrtnosti, nalazi biljku ivota koju mu zmija krade. - drvo ivota uporite u predizraelskoj ali i biblijskoj predaji- drvo spoznaje dobra i zla igra znaajnu ulogu u usporedbi s drvetom ivota. Spoznavati-vezano uz dobro i zlo. Drvo spoznaje dobra i zla predstavlja ishodite ovjekove slobode.

2. Drugi prizor (2,18-25): Stvaranje ovjeka-drugi in- poinje rijeima: Nije dobro da ovjek bude sam Prvi put Bog priznaje da neto to je stvorio nije posve dobro: ovjeku treba pomo.- uz pojam pomo hebr. tekst vee jo jednu odrednicu: kao to je on bolje reeno: pomo naspram njega, pomo ispred njega, pomo na drugoj strani. Time se izriu ne slinost i komplementarnost ovjeka i ene nego drukijost i uzajamnost.- B stavlja u duboki san. To moe znaiti dvoje: da je ovjek s obzirom na stvaranje ene potpuno neaktivan, on u njezinu stvaranju ne igra nikakvu ulogu i drugo da je ena za ovjeka potpuni dar koji dolazi od Boga za ovjeka. ena je stvorena od rebra-izraava se tjelesno i fiziko te ivotno jedinstvo ovjeka i ene. Rebro oznaava jednakost mukarca i ene: nainjeni su od iste tvari. Usklikom radosti mukarac prepoznaje enu kao dio sebe: Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! enom neka se zove, od ovjeka kad je uzeta! Davanje imena eni ukazuje na intimnu povezanost i odnos mukarca i ene. - ovjek e ostaviti oca i majku-nije rije prvenstveno o sklapanju enidbe i raanju djece nego o dubokom zajednitvu, posrijedi je osobno zajednitvo koje nadilazi ono patrijarhalno.- A oboje bijahu goliali ne osjeahu stida-u Post 3 postoji graduiranje s obzirom na odjeu: najprije su goli, zatim slijedi odjea od lia, onda od ivotinja. Goloa je oduvijek vezana uz seksualnost. Sram nije vezan uz pojedinu osobu nego uz zajednitvo osoba. Sram se javlja kao posljedica ovjekove razgolienosti, koja nije samo seksualna.

3. Trei prizor (3,1-5): Zmija i ena- zmija-olienje kanaankog boga Baala koji se u bibl. poruci prikazuje kao protivnik Gospodina- zmija simbolini lik, simbolizira poudu prisutnu u ovjeku- zmija mitoloki lik koja je u izraelskoj predaji poprimila oblik ivotinje- u ovome prizoru zmija je osobito mudra i moe govoriti (obiljeje basne)- J pisac dodijelio zmiji ulogu zavodnice- zmija pripovjedaki simbol prisutnosti odreene sile koja potie ovjeka na neposluh, djeluje iznutra i izvana, tajnovita je zato to djeluje preko Bojeg stvorenja- u sreditu prizora je razgovor izmeu zmije i ene (tu je Bog objekt razgovora). Zmija zapoinje razgovor u obliku pitanja i izvre Boju rije govorei da je Bog rekao da se ne smije jesti niti sa jednog stabla u vrtu. ena brani Boju zapovijed upozoravajui da je zabrana samo za odreeno mjesto. Zmija unosi sumnju u Boju dobrotu podmeui Bogu da se boji da ljudi ne postanu kao bogovi koji mogu razluivati dobro i zlo. Spoznaja se ne odnosi na pojedinca nego na ovjeanstvo u cjelini. Dobro i zlo-odnosi se na ono to je za ovjeka dobro i zlo, to je za njega korisno ili tetno. Spoznati dobro ili zlo-odnosi se na ivot u zajednici.

4. etvrti prizor (3,6-): ena i ovjek- ostaje na pozornici ena koja treba donijeti odluku i zauzeti stav s obzirom na ono to joj je zmija predloila. ena se nalazi pred drvetom. Predstoji odluka. enin opis drveta: za jelo dobro, za oi zamamljivo, za mudrost poeljno. Drvo pokazuje osjetilnu zamamljivost, moralnu kvalitetu i egzistencijalnu poeljnost. ovjek ima nagon prestupanjem postavljenih mu granica transcendirati sama sebe. Prava bitka odvija se u eni i pokazuje u tri faze: vidje, uze, pojede. Nakon ovoga pojavljuje se sram kao nova stvarnost Adama i Eve. U odijevanju se nazire civilizacijski razvitak: ljudi su najprije goli, potom se zatiuju liem, na kraju Bog im daje odjeu od krzna. Ljudi nisu postali kao Bog, ali moe se nazrijeti jedan meuodnos: u 2,8 Bog uvia da nije dobro da ovjek bude sam, a u 3,7 ljudi uviaju da neto nije u redu nakon to su jeli sa stabla-jer ih pregae od lia ne mogu zatiti od Bojeg pogleda. Otkrivanje srama upuuje na to da su sada ljudi pozornost svratili na sebe, a ne na zadau da uvaju i obrauju vrt. Posljedica ovjekova prijestupa je strah pred Bogom: ovjek i ena se ele sakriti u vrtu. Bog je etao vrtom, ne zna se odakle dolazi a opet je tu. Bog ponovno trai ovjeka i ima razumijevanje za njega.

5. Prizor: Bog, ovjek i ena: 3,9-13- Boji poziv je iskazan pitanjem: Gdje si? Gdje si se sakrio? Gdje si otiao? Ne da Bog ne zna gdje je ovjek nego svojim ponaanjem eli osvijestiti ovjeka koji se udaljio od njega. Svojim pitanjem Bog uspostavlja prekinuti dijalog s ovjekom. Vrt vie nije mjesto uvanja i obraivanja nego je postao mjesto skrivanja od Boga i pokuaj izbjegavanja preuzimanja odgovornosti na sebe zbog uinjenog krivog izbora. - ovjekov odgovor sadri 3 nove injenice: skrivanje pred Bogom, osjeaj ogoljenosti i strah.- Inicijativa dolazi od Boga: Tko ti kaza da si go? Ti si dakle jeoNeko je zmija imala inicijativu u razgovoru sa enom a sada Bog ima inicijativu u razgovoru s ovjekom. Razgovor izmeu Boga i ovjeka otkriva teinu onoga to je ovjek poinio. Pitanjem Bog eli ovjeka podsjetiti na odgovornost koja zapoinje upravo u ovome razgovoru kada treba preuzeti odgovornost za poinjeno djelo. ovjekov prijestup postaje istinski grijeh samo u susretu s Bogom. Zmije vie nema, nije ukljuena u razgovor. Nju Bog niti ispituje niti je poziva na odgovornost. On je proklinje. ovjek nije smjesta osuen, ostavljen mu je prostor slobode. ovjekova obrana zapoinje premjetanjem krivnje s obzirom na poinjeni grijeh. Uoljivo je da grijeh prema Bogu rastavlja i ljude meusobno. Mu prebacuje krivnju na enu kojoj se toliko obradovao. 6. esti prizor: Bog izrie pravorijek: 3,14-21- ova prizor sadri 3 Boja obraanja: zmiji, eni i ovjeku sva 3 obraanja uokvirena su glagolom: I ree (vajjomer) ime se inicijativa u potpunosti premjeta na Gospodina. Njegovo je obraanje razliito. Rijei upuene zmiji i eni su pod znakom prokletstva dok se rijei upuene eni i ovjeku mogu razumjeti u njihovu etilokom tumaenju izraavajui njihovo egzistencijalno stanje. Susret zmije i ovjeka prikazan je kao borba na ivot i smrt. Borba je i za zmiju i za enu oznaena glagolom up: vrebati, satirati. Bog je prikazan kao vladar, on je stvoritelj i upravitelj vrta. Pokuaj preuzimanja vlasti nad stvorenim znai iskljuivanje Boga iz njegova izvornog gospodstva. - Bog se obraa eni koju ne proklinje ali je od sada obavijaju 3 suprotnosti: 1. potekoe i bolovi prigodom raanja, 2. pouda e je goniti k muu, 3. u tome nee nai smisao ivota nego poniavajue gospodarenje. Problemi nastaju na osobnoj razini: s jedne strane privlanost i privrenost, s druge gospodarenje. - izricanje kazne ovjeku: njegova nesrea povezuje se s radom istiui granice njegovih napora. ovjekov rad obiljeen je znojem, trudom i djelominim uspjehom. - Iz teksta se ne bi smjelo iitati da je zemlja prokleta nego je ovjek svojim odnosom ini prokletom jer Bog je ovjeku povjerio uvanje i obraivanje vrta. Odnos prema zemlji predstavlja konkretan ogled odnosa prema ovjeku a u konanici i prema Bogu.- Nitko nije proklet od strane Boga, jer Bog to nikome ne eli. Prokletstvo dolazi ovjekovim htijenjem kad prekorai granice koje su mu kao ljudskom biu postavljene.

7. Prizor: Bog iskljuivo djelatan, a ovjek pasivan: 3,22-24- u ovome prizoru Bog se pokazuje kao onaj koji postavlja ovjeku granice za ivot na zemlji- ovjek biva potjeran s onu stranu Edena to predstavlja kaznu za ovjeka- ovjeka je Bog na poetku stavio u vrt, ali ga na kraju tjera iz vrta. Taj Boji in ukljuuje dvoje: ovjekova egzistencija je ograniena i Bog ostaje s onu stranu granice, dok ovjek svojom slobodnom odlukom ostaje daleko od Boga. Druga posljedica za ovjeka jest obraivanje zemlje. Njegova sudbina je sada na zemlji, da obrauje zemlju to odgovara njegovoj stvorenosti od zemlje. - u 3,22-motiv ovjekove elje da ivi vjeno to je oznaka samoga Boga- pripovijest zavrava istom temom kojom je i zapoela: zemlja (izvan vrta) na kojoj prije nije bilo nikoga da bi je obraivao, sada pak dobiva ljudsko bie koje e je obraivati i od tog trenutka su isklijale biljke9