„VJERUJEM U BOGA OCA, SVEMOGUĆEGA, STVORITELJA“;

PRESVETO TROJSTVO(KKC 198-278)

4. Hodimo pod težinom križa,

tragom tvojih stopa.

Ustao si u zori Uskrsa,

Živi si koji ne umire.

Credo, Domine! Vjerujem, Gospodine!

S poniznima, željnima preporoda,

Gospodine, prosimo te:

Umnoži nam vjeru!

Vjerujemo u „jednoga Boga Oca, Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga…“

Kršćanski Bog kojega je objavio Isus Krist jest Bog Otac.

Ljubi nas očinskom/majčinskom ljubavlju!

Bog izvor svega što postoji, Onaj koji jest u punini, tj. koji ima puninu bitka (postojanja).

Njega priznajemo izvorom svega, „vidljivoga i nevidljivoga“.

OBJAVA BOGA KAO TROJSTVA„Središnje otajstvo kršćanske vjere i života jest

otajstvo Presvetoga Trojstva. Kršćani se krste u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ (Kompendij KKC, 44).

Isusov život je objava trojstvenog Boga: objavljuje sebe kao Sina Božjega; Boga kao svoga Oca (svoga Tatu) i našega Oca (ali ne našeg Tatu!); i Duha Svetoga, treću božansku osobu koja proizlazi od Oca i Sina; objavljuje ga kao onoga koji daje život, vodi, nadahnjuje;

Bog jest jedan, i kao jedan je trojstven, u trima osobama.

Pitanje o Bogumonoteizam: Bog je jedan i jediniDrugi element je specifično kršćanski: Bog u

kojega vjerujemo je Trojedini BogTeologija ide za tim da otajstvo Boga razumije

i izreče kao otajstvo. Bog?!posljednji, beztemeljni (neutemeljeni) temelj svekolike stvarnosti, koji sve nosi i pokreće

najveće dobro na kojem sudjeluju sva ograničena bića koja on samutemeljuje

krajnji cilj koji sve upravlja i uređuje

Bog Otaciskon, začetnik života; darovatelj, hranitelj i

čuvar života; moć, autoritet, životnu potporu i dobrotu, skrb i pomoć

očinstvo i majčinstvo su korelativiPatrijarhalna slika oca? Negativno iskustvo

ljudskog oca? Kako tada govoriti o Bogu Ocu?Papa Benedikt XVI. – nije uvijek lako govoriti

o očinstvu, posebno na zapadu,gdje se obitelji sve više raspadaju, radne obveze sve više iscrpljuju čovjeka…

Bog – Otac u Starom zavjetuIzrael počinje izričito govoriti o Bogu kao Ocu

relativno kasno zbog politeizma okolnih naroda – opasnost za izraelski monoteizam.

motiv vjerovanja u njegovo očinstvo je izabranje: on je izabrao Izraela i sklopio s njime Savez; očinska briga.

Bog je Otac ne zato što bi rađao sinove/kćeri, nego zato što slobodno izabire Izraela kao svoga „sina“. Hoš 11,1-9;

Jer 31,20; Iz 49,15

Bog – Otac u Starom zavjetu“Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne

imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.”

“Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti.”

Iz 49,15

Iz 66,13

Bog – Otac u Novom zavjetu

Bog Otac u jedinstvu sa Sinom i Duhom Svetim

Novost

Bog je naravni Otac i njegovo očinstvo ne temelji se samo na izabranju nekog naroda ili na savezu, nego je Otac koji ima Sina i taj Sin doista je odvijeka rođen od Boga Oca.

Isus - objavitelj OcaAbbà jedinstven odnos,

bliskost i „familijarnosti” s Bogom Ocem.

Bog je sveopći Otac, Otac svih ljudi, ali ipak na poseban način očinski privilegira „posljednje”.

Božje očinstvo je preobilno i besplatno

Božja milost je “besplatna ali nije na rasprodaju.”

„Boga nitko nikada ne

vidje: Jedinorođenac, Bog, koji je u

krilu Očevu on nam ga obznani.”

SvemogućiMože sve što mu „dođe na um“???Božja svemoć ne očituje se kao automatska i

svojevoljna sila, već je označena milosrdnom i očinskom slobodom.

Stvarajući slobodna bića, odrekao se dijela svoje moći, ostavljajući moć naše slobode. Tako on ljubi i poštuje slobodan odgovor ljubavi na svoj poziv.

Svemoć u ljubavi, milosrđu, opraštanju!

Objava Božje svemoći na križu Isusa Krista.Kada kažemo „Vjerujem u Boga Oca

svemogućega“ mi izražavamo svoju vjeru u moć Božje ljubavi koji u svome umrlom i uskrslom Sinu pobjeđuje mržnju, zlo, grijeh i otvara nas vječnom životu, životu djece velikoga Oca.

Bog Otac, Sin i Duh Sveti su u savršenom zajedništvu i jedinstvu (jedna božanska narav), ali i u savršenoj različitosti (tri božanske osobe).

Priprava objave Trojstva“Tragovi Trojstva” u: „Načinimo čovjeka

nama na sliku i priliku” (Post 1,26); Božja teofanija Abrahamu u liku triju muškaraca (Post 18); Izaijino viđenje anđela pored prijestolja Božjega; Trishagion (trostruki „svet”) serafina (Iz 6,1)? Neodrživo! Bog se tada još nije objavio kao trojstven (progresivnost objave).

Anđeo Jahvin, Riječ, Mudrost i Duh Jahvin – Božja prisutnost

starozavjetna slika o Bogu nije konačna niti dovršena, nego otvorena za konačnu objavu Boga.

Isus Krist i Bog OtacBog koji dolazi ususret čovjeku je Otac Isusa

iz Nazareta, Krista:Isusove molitveKrštenjePreobraženje

Duh Svetiprisutnost i djelo Duha Svetoga u Isusovu

mesijanskom djelovanju.Kod sinoptika (Marko, Matej i Luka) Isus je

predstavljen kao Mesija, tj. kao Pomazanik Božji na kojem počiva punina Duha.

U nastupu i djelovanju, u životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista prisutan je i djelatan Duh Sveti (Duh Božji, Duh Kristov, Duh Oca i Sina).

čitava Isusova egzistencija predstavljena je kao krštenje u Duhu, kao trajna prisutnost Duha u Isusu kao Mesiji

Lukine figure pune su Duha: Marija (1,35; Isusovo začeće događa se po Duhu), Ivan Krstitelj (1,51), Elizabeta (1,45), Zaharija (1,67), Šimun (2,25). Poslije uskrsnuća, Duh se „razlijeva” na apostole (Lk 24,48-49; Dj 1,4-8; 2,1-4), a šalje ga Isus od Oca.

Mk 3,28-30; usp. Mt 12,31-32;

•a) „Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No, pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.”

Mt 12,28;Lk 11,20 •b) „Ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je

došlo k vama kraljevstvo Božje.”

Mk 13,11;Mt 24,4-

14;Lk 21,10-

19

•c) „Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti.”

U sinoptičkoj tradiciji nalazimo tri važna izričaja o Duhu Božjem:

Dakle, prema sinoptičkim evanđeljima, svekoliko Isusovo djelovanje prožeto je Duhom

pneumatološka perspektiva

U Djelima Duh obilježava vrijeme Crkve između Kristova Uzašašća i njegova konačnog dolaska. On je darovan Crkvi (Dj 2,1-13) kako bi vodio kršćansku zajednicu.

I prema Pavlovim spisima Duh Sveti ima presudnu ulogu za Crkvu kao zajednicu i za svekoliku kršćansku egzistenciju.

Ivanovo evanđelje i ostali ivanov(sk)i spisi gledaju Duha kao Božju silu koja proistječe iz Uskrsloga i koja je temelj Crkve, izvor njezine svetosti i posvećenja.

Paraklet (Branitelj) i Duh istine

osobnost Duha Svetoga? nije samo neosobni

Božji dar, nego je - prema našem Vjerovanju – osobni darovatelj svih darova, treća božanska osoba.

Novi zavjet služi se određenim izričajima o Duhu Svetom u strogo osobnim kategorijama:

govori se o uzdisajima Duha i o njegovoj molitvi u nama;

on nas zastupa kod Boga i zauzima se za nas (usp. Rim 8,26);

on je susvjedok s našim duhom (usp. Rim 8,16), dijeli darove kako hoće (usp. 1 Kor 12,11), govori već u Pismu Starog zavjeta (usp. Hebr 3,7; 1 Pt 1,11s; 2 Pt 1,21) i u Crkvi (usp. 1 Tim 4,1), poučava u zajednici (usp. Otk 2,7).

Otac ga šalje u Isusovo ime, ali on stupa pred

Oca također i samostalno (usp. 1 Iv 2,1). Dakle, u svemu tome možemo vidjeti jasne naznake samostojnosti i osobnog razumijevanja Duha Svetoga u Novom zavjetu

U svezi s tim su i novozavjetni trinitarni obrasci

(usp. Mt 28,19; 2 Kor 13,13).

Trinitarni izričaji u Pavlovim poslanicama

„Mi moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od

Gospodina ljubljena, što vas je

od početka odabrao za spasenje,

posvećenjem uDuhu i vjerom u istinu. Da, na to

vas pozva po našem Evanđelju - na posjedovanjeslave Gospodina

našega Isusa Krista”

2 Sol 2,13-14

„Ali kada dođe punina vremena,posla Bog Sina

svoga... da primimo posinjenje. A jer ste zaista sinovi, odasla Bog u vaša

srca Duha Sina svogakoji kliče: Abba-Oče!” Gal

4,4-6

„Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita

djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima” 1 Kor 12,4-

6

„MilostGospodina

našega Isusa

Krista, ljubav Boga i

zajedništvo Duha Svetoga

neka bude s vama” 2 Kor 13,13

Ivanovi spisi o Duhu SvetomU prvom dijelu Ivanova Evanđelja (1-12) središnja

tema je: odnos Sina prema Ocu (prva i druga božanska osoba)

u drugom dijelu (tzv. oproštajni govori: 14-17) radi se o slanju drugog Parakleta (14,16), o njegovu izlaženju od Oca (15,26), o njegovu slanju (poslanju) po Sinu (16,7-15) i o njegovoj zadaći da podsjeća na Kristovo djelo i da ga stalno uprisutnjuje (14,26; 15,26; 16,13).

Glede trinitarnih izričaja u Ivanovu evanđelju možemo navesti sljedeće: 14,26; 15,26; 16,7-15 i 17 (Isusova velikosvećenička molitva).

U govorima o Parakletu i ovdje je Duh Sveti opisan

na osoban način (kao osoba).On izvire, kao dar, od Boga Oca i po Sinu je poslan

u srca vjernika.

Ivan naglašava dovršenost i potpunost objave koju je donio Isus. On je „dovršio djelo” koje mu je povjerio Otac (17,4); saopćio je učenicima „sve što je čuo od Oca svojega” (15,15), objavio je ljudima „Božje ime” (17,6. 26). Dakle, ne može se raditi o nekoj novoj objavi po Duhu nego se radi o „podsjećanju” na ono što je Isus rekao (14,26).

„On će od mojeg uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zato vam rekoh: od

mojeg uzima i navješćivat će vama” (16,14-15)

ZaključakObjava otajstva Presvetog Trojstva u Novom

zavjetu je formalna i eksplicitna (izravna), ali u isto vrijeme je implicitna (neizravna) i iznenadna. Bog se objavljuje što i tko on jest: Otac, Sin i Duh Sveti.

Božja imena u Novom zavjetu objavljena su izravno: Bog odnosno Otac, zatim Sin, te Duh, odnosno Duh Sveti ili Duh Božji ili Duh Kristov.

U Novom zavjetu nalazimo temelje vjere u Presveto Trojstvo.

novozavjetna svjedočanstva uvijek ostaju norma i za sva buduća, postnovozavjetna, razmišljanja o kršćanskom Bogu.