vjera nevjernika i kušnje vjernika, matulić

7/25/2019 Vjera Nevjernika i Kunje Vjernika, Matuli

1/6

Ante kember, Toni Matuli: Nevjera i vjera u etiri oka. Maske bogova u svjetlu...532

Vjera nevjernika i kunje vjernika

Toni Matuli:Nevjera i vjera u etiri oka. Maskebogova u svjetlu vjene mladosti Bojega lica,Zagreb, Glas Koncila, 2012, 612 str.

Ante kember

Predstavljena knjiga sastoji se od pet dijelova: 1. Povijesni kontekstnevjere ivjere u hrvatskome ovinjaku, 2. Ozraje suvremenog kontekstanevjere i vjere,3. Kritiko sueljavanje nevjere i vjere u etiri oka, 4. Nevjero, zadaje mi mukeu etiri oka!, 5. Vjero, ti si pobjeda naa to pobijedi svijet! (1 Iv 5, 4). Ima devet-naest poglavlja, uvod i zakljuak i broji 612 stranica. itava je knjiga razgovorizmeu nevjere i vjere, tj. kako autor kae: misaono-teoloko nastojanje inti-mnog i kritikog pretresanja nevjere u svjetlu otajstva vjere (str. 18).

U tom nastojanju neizbjeno je samokritiko preispitivanje nae vjere, tj.tajne ivoga i osobnoga Boga u svjetlu kranske spoznaje natspoznatljive ljuba-vi Kristove (usp. Ef 3, 19), navodi Matuli u Uvodu svoje knjige (str. 19). Zatoto autor istie? Zato to ovo vrijeme nije vrijeme samooptube. Ovo bi moraobiti trenutak dijaloga. Matulieva knjigaNevjera i vjera u etiri oka, usuuje-mo se rei, jest dogaaj dijaloga. To je knjiga dijalog! U pluralistikom svijetudijalog zamjenjuje prijetnju, a pratanje osvetu. Znade to dobro Toni Matulikada kae:

Odvija se (dijalog) tako da smo nevjeru pozvali u goste na aicu razgovora pas njom zapodijevamo popodnevne razgovore u etiri oka. To ponajprije znaidobronamjeran, dobrohotan i prijateljski odnos i pristup. Zbog toga je nevjerakao goa uvijek na prvome mjestu, dakle ispred nae vjere. Ali to takoer znaii iskren, otvoren, kritiki i samokritiki, a na nekim mjestima ak i beskompro-misan govor o obmanama i laima iznesenim u ime nevjere (str. 19).

Planet je zaposjednut oprenim idejama i vjerama. Nevjernici nisu iznimkakao to su neko bili. Suvremena apostazija masa nije neki nerazumljiv govor.To je opomena vjernicima da se zamisle i nevjernicima da promisle.

Pitanje je otro, svakim danom izazovnije: Je li je ivot bez vjere takav da neda disati? Ili je atmosfera nevjere atmosfera osloboenja?


2/6

Nova prisutnost 10 (2012) 3, 532-537 533

Ako se vjernici pitaju zato njihova vjera nije potpuna, i nevjernici se zapit-kuju zato nije apsolutna njihova nevjera. Moda se jedni drugima moemovie pribliiti i bolje se razumjeti nego to i slutimo. Nikad se, moda, u povije-

sti ljudskoga roda nisu nevjernici toliko bavili Bogom, a vjernici nevjernicima kao danas.To je istina koja se iitava sa svake stranice Matulieve knjige. Ta istina pri-

lino je shvatljiva. Nevjernici imaju iza sebe podulje povijesno iskustvo. Kakodesetljea promiu tako im biva sve jasnije da se na praznom Bojem grobuteko izgrauje srea. Obilaze kao alosni Nietzsche oko groba ubijenog Bogai sve jae plau. Praznina due i praznina svemira nije jo nikoga utjeila. Akosu eljeli svijet bez razloga, dobili su bezrazloan svijet. Ako su htjeli ovjekabez Bojih tragova, dobili su ovjeka koji se iz heroja rui u roba, a iz ropstva selako prelazi u kaos. Sivilo koje pada nakon zalaza sunca prekriva neukusom savivot. Bez Boga je bilo mogue mnogo govoriti, ali je bilo teko sretno ivjeti.Nevjernici to sve jae ispovijedaju.

Vjernici opet znadu da su im nevjernici povijesni suputnici. Suputnici utekoj igri ivota. Stanuju pod istim krovovima, bave se istim poslovima, mueistim brigama, umiru od istih mikroba. Ljudi bez vjere su ljudi. Bia duhovna,odreena za vjenost kao i vjernici. I sami esto uzdiu za tim. Ako ih elimopronai, brzo ih nalazimo. Raspon je nevjere danas gotovo nepregledan.

Povijesno nevjera je zaeta s prvim grijehom.Zemljopisno nevjera se proirila po svim kontinentima.

Psihologijski nevjera je ula u sve vrste dua.Sociologijski nevjera je utemeljila nov oblik svijeta. Nevjera nije iznimka

ona je utjelovljena u naoj civilizaciji i njezin utjecaj raste.Mnogi dru nad naim ljudskim rodom budui da gotovo treina ovjean-

stva ne osjea religioznih problema i tajna. I premda su ljudi sitni pod zvijez-dama, stisnuti na Zemlji, puni tjeskobe i straha pred smru najvema sklonivjeri, nevjera ipak prestaje biti iznimkom etnikom i povijesnom. Povijest jesama promijenila boju. Iz podsvijesti i podsavjesti, iz aherontskih ljudskih du-bina neto se pokrenulo i provalilo. Konstelacija svijeta ne slii onoj od prije tri-

etiri stoljea. Rodio se i razrastao moderan ovjek i postmoderan ovjek,Camusov pobunjen ovjek, s crtama Nietzscheova nadovjeka, u kojem ivedemoni, ako smijemo vjerovati Dostojevskomu.

ovjek nevjere rui bez skrupula sve mitove, legende i bogove. Pokuavato opravdati. eli sebe objasniti. Mi to moramo uti i sluati. uje to i izvrsnoslua teolog Toni Matuli koji ita znakove vremena i zato je svoju knjiguNe-vjera i vjera u etiri okai podnaslovio sMaske bogova u svjetlu vjene mladostiBojega lica.

Nevjernici sve glasnije iznose uzroke svoje nevjere, sve tonije riu obrise

svoje nove vjere. Autor to nedvojbeno uoava. Njegovoj briljantnoj kritiko-svjedoko-prorokoj analizi i prosudbi taj fenomen ne izmie. Mudro ga pro-


3/6


suuje u desetom poglavlju pod naslovomIdoli i vjera u etiri oka(to su modai ponajbolje stranice ove svekoliko originalne, slojevite i nezaobilazne knjige,kako za nevjernike, tako i za vjernike). Kada nevjernik na grobu vlastite sree

krikne i prizna da je duboko ranjen i nesretan, Matuli znade da kao vjernicitog nevjernika moramo razumjeti. Nevjera je, naime, na svaki nain teret i taj-na i ovjeku nevjerniku. Jedva je moe uhvatiti u odreene linije.

Nalik je nestalnom i nesigurnom fantomu. Skriva se iza predrasuda iz kojihse raa. Rijetko progovara jasnim rijeima. Rijetko se opravdava jasnim razlo-zima. Nikada se ne tumai do kraja. eljela bi zbrisati svaki misterij i ostavitidui samo probleme. Ali se i sama rui u tajnu, koja je tuna i puna prijetnje.Htjela bi nevjera postati poput vjere ovjekovim naravnim, spontanim i nu-nim atributom. eli pokazati kako i njeno korijenje raste iz dubine duha; kakoje i sama urasla u svijet nutarnje slobode: kako se razvija u zamahu akcije ipotpuno odgovara smislu povijesti.

Tako gotovo u svim oblicima imitira vjeru. Slui se vjerskom frazeologijom koja za nju postaje pomalo besadrajnom. Govori o savjesti i odgovornosti,o istini i lai, o dobru i zlu, o prolaznom i vjenom, o relativnom i apsolutnom.Odijeva se u strogu dogmatiku, stvara rastezljivu moralku, usvaja stanovit cere-monijal, propagira ivotni bonton kao i vjera. Time, dakako, i sami nevjernicidokazuju da su nae zajednike krvi i due, da smo iste naravi, jer za istinomuzdiemo. Zato, eto, i moemo s njima razgovarati. Nevjernici ele opravdatinevjeru. Moraju zato rei zato bjee od glasa savjesti, zato ne tumae red u

svemiru, zato od sebe odbijaju vjenost?Zato ih okira misao da je Bog tajna? A ne mrmljaju to je sav svijet i svaki

atom tajna Nas uistinu zanima, a to nije tajna? Nije li najvea tajna, kako toda uope moemo pitati? Neto shvatiti? Nad neim se uditi? Neto istraitii neto doznati? Nije li tajna taj red i zagonetna harmonia praestabilitau ele-mentima prirode, u moima duha? Nije li i shvatljivost svijeta potresna tajna?to u svijetu nije tajna? Roenje? ivot? Smrt? Dobrota? Ne recite da su to pa-radoksi. To je tako. Samo se pred svim tim ne zaustavljamo, noeni povrnim igrozniavim ivotom, kao ni pred pitanjem: kako diem, kako sumnjam i kako

se radujem?Ako je Bog tajna nije Nemo, nije Nemogunost, nije Nita, nije Nepo-

znanica.Htjeli bi nevjernici da Bog jedini bude savreno poznat, potpuno otkriven.

Kako bi to bilo mogue? I to bi Bog tada bio? Ne bi li se time svrstao u redstvari i stvorova? Iako Matulieva knjigaNevjera i vjera u etiri okane dokazujeracionalnu Boju opstojnost nego je pretpostavlja i nije zaokupljena ni proi-avanjem naih slika i predodaba o Bogu ve je zaokupljena raiavanjemi raskrinkavanjem ljudskih slika i predodaba o ovjeku koje su postale posve

ravnodune prema Bogu ili drsko dokazuju da Boga nema, ipak knjiga ponetogovori i o ljudskim predodbama o Bogu.


4/6

Nova prisutnost 10 (2012) 3, 532-537 535

Pri tome treba istaknuti da izniman teolog Matuli dobro znade da kadabi bilo kakve slike iz prirode ili due primjenjivali na Boga, on bi ih sve nunootresao i digao se visoko iznad njih. Boga moemo pomiljati, a ne moemo ga

predoiti. A misao o njemu govori skromno da je Pravrelo Duha i Pramisaosvega. Za Boga nema slike u svemiru. Ima samo slika njegova plana, postupka,ureenja, vodstva, zatite i brige.

U tim slikama prepoznajemo da je i on nevidljiv zbiljski nazoan. No,u samo bivstvo Boje ne ulazimo preko elementarnosti niti se uvlaimo krozkakav prozor svemira. Boga moe dirnuti jedino ovjekova osobnost i slobo-da, njegova osoba i otvorenost ovjekova nutrina, jer se tu pronalazi slinostboanske iskre u ovjekovoj savjesti; slinost po duhu, koji i u nama prerastasvaku materijalnu zonu, svako vremenito kidanje. Bog se skriva i mora se skri-

vati u svim slikama ovoga svijeta. Inae bi bio predmetan, nemoan, promjen-ljiv i upitan poput svijeta. Strio bi u lancu bia kao kakva hladna svemirskahimalajska glavica. Ali ne bi bio neovisan i potpun, savren i poeljan, blizaki duboko zazivan ljudskim srcem. I, eto, najljepe je to da nevjernici misle nanjega. Govore o njemu. On im je veliko pitanje. I ude za njim, ako ga se ne boje.Otkrivaju ga, im povjeruju ljubavi. Spontano. U trenutku, kako ree sv. Augu-stin, da ga samo treba poeljeti i s njim si! Ljubav je, naime, njegov autentiangovor. A pred ljubavlju moramo postaviti ne samo kritiku nevjere, nego i kritikusvoje kranske vjere. im se vjera ogradi u hladan sustav pojmova, kristalnih i

kantovski isto odreenih, i na Bog postaje hladan i omeen. A on to nije.Njegovo je carstvo Beskraj, u najpotpunijoj osobnoj slobodi, koju ne moe-mo zanijekati jer je svjedoanstvo pred nama. To je svijet. Svijet, ma koliko biomraan i slab, ma kako neuravnoteen i rascijepan, ma kako zao i grean, ipakje svijet u kojem se raa svjetlo, vide se duhovna sunca, osjea duhovna radost.I to je dovoljno da sve ne proglasimo tamom, oajem i besmislom. Dostatno dapotraimo Praizvor sjaja, enje i ushita. Moe tkogod ivjeti skriven u podru-mu (u kakvoj suvremenoj Platonovoj spilji!), ne elei gledati kroz prozori,nego ga jo jae prljati i zamraivati, pa zatim vikati da nema ni dana ni sunca.

Ako je u nau kozmiku no doao Netko osunan svjetlom Istine, Dobrotei Ljubavi, pa nam objavio taj nehvaljeni sjaj i otkrivenje, zato bismo morali idalje ostati u podrumu svoje predrasude i svoje tuge?

Na je Bog Osoba. Misao, ali plodna. Srce, ali otkriveno. Ljubav, ali daro-vana. Zato nema neshvatljivosti koja bi ga nitila, neshvatljivo je samo ono toje nemogue. Ljubav i Istina nisu nemogue. Moraju postojati prije nego mrnjai neistina. Inae ne bi bilo nikakve razlike izmeu njih. I mi emo Boga traitiupravo tu.

Drugdje ima njegovih tragova, a u Istini i Ljubavi njegov je dah! Tu je on

sam, prisutan kao sunce u zraci svjetla kad nas ujutro s radou budi. Bog jeDuh i vidljiv je istom oku duha.


5/6


ovjek je po sebi najvei demantij nevjere. Oduvijek. Posvuda. ovjek ensreligiosum koji se svaki dan budi pred novom perspektivom, novim uzdahom,novim eljama. Svaki ovjek. Time priznaje u sebi ono to je vee od njega. to

ga pascalovski nadilazi (ovjek neizmjerno nadilazi ovjeka!).Vjera se raa na razmeu enje i smrti. Tu se pronalazi Bog. Beskraj i kraj,neizmjerno i ogranieno, kreu u svom sudaru iskru povjerenja u neto nad-ljudsko, nadzemaljsko, natpovijesno. Taj sukob nae elje i nemoi koji priznajui protivnici, ne rjeava nikakav sustav. ovjek nikad ne moe sam po sebi, niuz pomo drugih ljudi, smrtnih poput sebe, prerasti iz dvodimenzionalnosti utrodimenzionalnost. Nitko jo nije mogao otvoriti put u Besmrtnost nikakvimljudskim: Sezame, otvori se! ni pojedincu ni zajednici, koji se mue zasebno ipropinju povijesno. A to je jedino za im ovjek ezne, govorei s Nietzscheomda udi za vjenou, za dubokom, dubokom vjenou

Osim Boga i ovjeka trei razlog nae vjere jest kranstvo. Tonije, to jeKrist. Protiv monizma krani su postavili tri jaka stupa svoga uvjerenja. To suvjerske istine o besmrtnosti, o slobodi volje i o osobnom Bogu. Kant je, znamo,shvatio upravo te hipoteze kao postulate, nedokazane i nedokazive postulatepraktinog uma.

Kranstvo ima stanovit sustav istina. Ne znamo zato bi to bio grijeh. Kr-anstvo se, naime, ne vee uz propadljivu rije, niti uz neki nesiguran teolokidoumak, budui da je njegov smisao potekao iz Besmrtne Rijei koja jedinaopravdava i Boji postupak prema nama ljudima i nae povjerenje prema nje-

mu.AutorNevjere i vjere u etiri okane opravdava zla u naoj kranskoj povi-

jesti; zlo je posvuda gdje ima ljudi (pogledati drugo poglavljeZloin i vjera uetiri okai treeMrnja i vjera u etiri oka) pa i u neposrednoj Bojoj blizini,za to svjedoi Juda

Matuli ne brani formule i juridike propise, premda je ivot ljudske za-jednice bez toga jedva zamisliv. Ne brani nikakvih naroitih pobonosti, nitipledira za strogo odreenu duhovnost unutar svoje vjere. Ipak znamo da srceu razgovoru s Bogom trai neke svoje naglaske i izraze. Matuli u ovoj knjizi

strasno brani Krista! Krista, kojemu pjeva himnu i ovjekovo srce i povijesnozbivanje.

Jedno je, naime, sigurno sigurno je da je Krist uvijek donosio Istinu uma,orijentaciju i put volji, puninu ivota srcu. Vrstan teolog Toni Matuli uvijek,naime, pa i u ovoj knjizi posebice, ima na umu i u srcu Kristove duboke rijei,jer gladan misli da gladuje kruha, a edan da ea za vodom, dok u sri biagladuju i eaju za Kristom! Svi i oni koji vjeruju i oni koji govore da ne vje-ruju ude za Kristom. ude i eznu za istinom, pravdom, ljubavlju, mirom isreom. Zato e, nadamo se, s Matuliem i Kristov sud nad njihovim srcima biti

drukiji nego to to mi ljudi mislimo. U dnu srca mnogi su nevjernici eznuliza Kristom.


6/6

Nova prisutnost 10 (2012) 3, 532-537 537

Tko je kriv da njihove oi nisu ugledale njegovo srce i da se njihova nevjeranije prometnula u ivu i otvorenu vjeru? Ne e li zato odgovarati mnogi kranikoji su im Krista predoili vie kao Krista nevjere, negoli kao Krista i Boga ive,

djelotvorne, spasonosne vjere?Da biste dobili odgovor na to pitanje proitajteNevjeru i vjeru u etiri oka.To je knjiga koja pripada teologiji itanja znakova vremena, tako rijetkoj teo-logiji na ovim naim prostorima. Knjiga dijagnosticira duhovno stanje ovogavremena i daje odgovore na mnoga otvorena pitanja. Pisana je akribijom, srcemi umom i samo njemu primjerenom strau velikog erudita i iznimnog teologaTonija Matulia.

vjera nevjernika i kušnje vjernika, matulić

Documents