Sveuilite u ZadruOdjel za arheologiju

Viekonhne crkve na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave Seminarski rad iz kolegijaNacionalna arheologija ranog srednjeg vijeka

Mentor: Jure uur Studentica: Maja Vidovi

Zadar, 15.1. 2015.Sadraj

1.Uvod32.Viekonhne crkve u Splitskoj regiji32.1.Crkva sv. Trojice32.2.Crkva sv. Mihovila u Brnazama52.3.Crkva sv. Marije u Trogiru73.Viekonhne crkve u zadarskoj regiji83.1.Crkva sv. Marije u Zadru (Stomorica)83.2.Crkva sv. Krevana na Kolovarama103.3.Crkva sv. Mihovila u Mijovilovacu (Pridraga)113.4.Crkva na Manastirinama u Kaiu133.5.Crkva sv. Jurja u kabrnji153.6.Crkva u Kakmi (Ravni Kotari)153.7.Crkva sv. Marije u Bribiru154.Crkva u Olju165.Crkva sv. Blaa u Rogaiima (Bosna i Hercegovina)186.Pitanje uzora i funkcije esterokonhnih crkava207.Zakljuak238.Literatura24

1.

2. Uvod

U opoj tipologiji crkvene arhitekture postoje dvije osnovne morfoloke skupine centralne i longitudinalne graevine.[footnoteRef:2] U ranosrednjovjekovnoj Dalmaciji centralne graevine mogu se svrstati u dvije osnovne tipoloke skupine. Prva skupina graevina ima jedinstveni kruni ili pravokutni centralni prostor oko kojeg se niu apside, tj.konhe dok druga skupina ima jedinstveni sredinji prostor i dvokatni vanjski prsten. [2: T. MARASOVI 1994, 51. ]

Najizrazitiji tip u skupini centralnih graevina ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji je onaj esterokonhnog tlorisa. Do danas ih je poznato sigurno osam, a za dvije se ne moe sa sigurnou ustanoviti spadaju li u ovu skupinu. Tri primjera su poznata iz splitske regije, a pet (ili sedam) su u zadarskoj regiji.3. Viekonhne crkve u Splitskoj regiji

3.1. Crkva sv. Trojice

Najstariji podatak o imenu crkve sv. Trojice nalazi se u popisu zemalja enskog benediktinskog samostana iz 1060.-1080. god. u kojem se spominje terra sanctis trinitatis.[footnoteRef:3] Ova crkva spada meu najbolje sauvane primjere graevina esterokonhnog tlocrta. Prvi opis i nacrt graevine je objavio T. G. Jackson.[footnoteRef:4] [3: T. MARASOVI 2011, 401.] [4: T. MARASOVI 2011, 155.]

Crkva je sauvana sve do krova sredinjeg dijela. Na poloaju crkve su tijekom istraivanja utvreni ostaci antike graevine s polukrunom eksedrom. Crkva je graena tehnikom opus incertum. Sredinji prostor je krunog oblika, presvoen kupolom i na njega se nadovezuje est konhi. Orijentacija crkve je zapad-istok. Konhe nisu pravilnog tlocrta. Tonije, dvije konhe na sjevernoj strani su manje od ostalih. Tri konhe vjerojatno pripadaju prezbiteriju stoga se mogu smatrati apsidama, a odijeljene su oltarnom ogradom. S vanjske strane konhe su ralanjene s po tri plitke nie. U svakoj konhi je po jedan prozor, a na zapadnoj i jugozapadnoj konhi se nalaze po jedna vrata. Od bitnijh nalaza unutar crkve izdvajam pateru koja je pronaena in situ, ulomak polukrunog luka od vapnenca ukraenog kukama u gornjoj zoni, te dva ulomka pluteja ukraena pleternim motivima. Na osnovi ve spomenute oltarne ograde se vezuje ime arhanela Mihovila.[footnoteRef:5] [5: T. MARASOVI 2008, 230.]

to se tie deformacije dviju konhi, ne zna se da li se radi o looj izvedbi s obzirom da je projekt prema T. Marasoviu zasnovan na tonimm geometrijskom formama. Graevina je nastala u doba karolinkog utjecaja. Precizna datacija se ne moe ustanoviti, ali se prema dekoraciji priblino datira u 8. ili 9. st.

Sl.1. Sv. Trojica (T.MARASOVI, 2008)

Sl.2. Tlocrt i presjek sv. Trojice (T.MARASOVI, 2008, 68 )

Sl. 3. Trabeacija ograde sv. Trojice (T. MARASOVI, 2008, 328)

3.2. Crkva sv. Mihovila u Brnazama

Crkva sv. Mihovila u Brnazama je otkrivena 1948.godine. Istraivao ju je Stjepan Gunjaa koji ju je datirao u 9. ili 10. st., a kasnije je zbog eksploatacije graevinskog materijala crkva sasvim unitena skupa s grobljem. Tlocrt graevine ustanovljen je samo u najdonjim redovima zida. Rije je o deformiranom esterokonhnom tlocrtu. Deformacija se pripisuje nespretnoj izvedbi. [footnoteRef:6] Na zapadu joj je pridodan etverolisni narteks. Orijentacija graevine je zapad-istok.[footnoteRef:7] [6: T. MARASOVI 2011, 289.] [7: T. MARASOVI 2011, 76. ]

Ranije na mjestu crkve je za vrijeme rimskog pretkranstva bila podignuta graevina pretpostavlja se, takoer esterokonhnog tlocrta. S tom greevinom se moe povezati i ara s natpisom koja je tu naena. Potom je sagraena starokranska crkva, a na temeljima tih ostatka je poslije sagraena i esterokonhna predromanika crkva. Unutar crkve i oko nje su, kako je ve spomenuto, naeni grobovi iz 13.st.[footnoteRef:8] [8: T. MARASOVI 2011, 77.]

Prozori u crkvi su bili zatvoreni tranzenama na kojima se nalazio pleterni ukras. Pred troapsidnim svetitem se nalazila trodijelna ograda s tri ulaza i tri arhivolta nad njima. Na ulomcima arhivolta se nalazi natpis pretpostavlja se, donatora koji je, vjeruje se ili dao sagraditi crkvu ili ju je opremio liturgijskim namjetajem. Sadraj teksta se ne moe u cijelosti proitati.[footnoteRef:9] Podloga oltarne ograde s uljebljenima za privrivanje pluteja i pilastra sauvana je in situ. Vjerojatno se nalazila po sredini crkve. Fragmenti napisa upuuju kako je titular ove crkve bio Sv. Mihovil.[footnoteRef:10] [9: T. MARASOVI 2011, 79.] [10: T. MARASOVI 2008, 230.]

Datira se priblino u kraj srednjeg vijeka na temelju oblika luka oltarne pregrade. [footnoteRef:11] [11: T. MARASOVI 2011, 158.]

Sl. 4. Trabeacija oltarne ograde (T.MARASOVI, 2011, 76.).

Sl. 5. Tranzena iz crkve sv. Mihovila (T. MARASOVI, 2008, 315.).

Sl. 6. Tlocrt crkve sv. Mihovila (T.MARASOVI, 2011, 75.).3.3. Crkva sv. Marije u Trogiru

Crkvu je istraivao Tomislav Marasovi. Sauvana je samo u donjim djelovima zida osim zapadne konhe kojoj je sauvan i krov. Na temelju nekoliko izvora zna se izvorni izgled graevine. Prvi izvor je crtea Clerisseaua iz 1757.god., potom opis iz 1831. i zabiljeke trogirskog primicerija Ivana Luia iz 16.st. Prema njemu crkva je bila obnovljena u vrijeme Teodozija III. (715.-717.).[footnoteRef:12] [12: T. MARASOVI 2008, 230. ]

Orijentacija graevine je zapad-istok. Tlocrt crkve je isti esterolist vezan uz jednobrodnu crkvu sv. Sebastijana. Vanjske plohe na konhama i na sredinjoj kupoli su bile ralanjene niama. Ulazna zapadna konha je u cijelosti sauvana. Imala je kupolu nad sredinjom krunom osnovom. Na osnovu udubina u ploniku ustanovljeno je kako su postojale stipse[footnoteRef:13] krunog i etvrtastog presjeka. Oltari se nalaze u trima istonim konhama, a oltarna pregrada je vjerojatno bila po sredini crkve.[footnoteRef:14] [13: Okrugli stup nosaa menze oltara] [14: T. MARASOVI 2011, 134.]

Marasovi prema jednom povijesnom izvoru za kojeg ne navodi nikakve detalje tvrdi za ovu crkvu da je najstarija poznata graevina ovakvog tipa.[footnoteRef:15] [15: T. MARASOVI 1994, 156.]

Sl.7. Sv. Marija u Trogiru (T.MARASOVI, 2011, 128) Sl. 8. Tlocrt sv. Marije (T.MARASOVI, 2011, 130.).Sl. 9. Crte sv. Marije (T. MARASOVI, 2008.).

4. Viekonhne crkve u zadarskoj regiji

4.1. Crkva sv. Marije u Zadru (Stomorica)

Crkva je istraena 1883. godine ali je zatrpana. Potom je ponovno istraena 1956. godine i nakon toga je djelomino obnovljena. Rezultate prvog istraivanja je objavio C. F. Bianchi. V. Brunelli je crkvu povezao sa sv. Ursulom na temelju dokumenta iz 1412.god. u kojem se spominje Eclessia virginum i naknadni zapis de domo apresso sancta Ursula pa je stoga ova crkva u starijoj literaturi sve do 1956.god. poznata pod nazivom crkva sv. Ursule.[footnoteRef:16] Crkvu je temeljito istraio I. Petricioli 1967.god. te je zakljuio kako se koristi naziv Stomorica koji je karakteristian za mnoge crkve posveene Mariji u Dalmaciji. U vrelima iz 1399.god. se spominje kao Sancta Maria de Pusterla ili Sancta Maria de Stomorina prope portam Pusterle.[footnoteRef:17] [16: T. MARASOVI 2009, 331.] [17: T. MARASOVI 2009, 331.]

Crkva ima peterolisni tlocrt. Zapadni prostor joj je pravokutnog tlocrta i ispred njega je kvadratna osnova zvonika. O izvornom izgledu zvonika nema nikakvog saznanja, a prijedlog rekonstrukcije je dao I. Petricioli. Nije bila ralanjena plitkim niama. Tri konhe istonog dijela su pripadale prezbiteriju i imale su poviene podnice u odnosu na dio koji je bio namjenjen za puk. Sauvali su se i dijelovi oltarne pregrade.[footnoteRef:18] [18: T. MARASOVI 2009, 335.]

U jednoj od apsida su pronaeni grafitni crtei dvaju brodova, stoga se smatra se kako su u crkvu zalazili mornari koji su zajetovali brodove. Pronaen je i jedan oltar za kojeg se smatra da je posveen sv. Ursuli.[footnoteRef:19] Orijentacija graevine je sjeverozapad- jugoistok. Crkva se datira u predromaniko razdoblje od 9.-10.st. [19: T. MARASOVI 2009, 191.]

Sl. 10. Ostaci crkve sv. Marije Sl. 11. Pretpostavljeni izgled crkve (T.MARASOVI, 2009, 331.). (T.MARASOVI, 2009, 332.).

Sl. 12. Grafiti brodova prema I. Petricioliu (T. MARASOVI, 2009, 333.).

Sl. 13. Tlocrt i presjek crkve (T. MARASOVI, 2009, 333.).

4.2. Crkva sv. Krevana na Kolovarama

Danas crkva nije vie sauvana, ali joj je oblik poznat preko makete Zadra iz 16. st. na kojoj ju je naao I. Petricioli. Maketa se uva u venecijanskom Pomorskom muzeju. Imala je pravokutni ulazni prostor, ali se na maketi ne mogu ustanoviti elementi koji bi ukazivali na postojanje zvonika. M. Jurkovi smatra kako je ovo moda najraniji oratorij posveen sv. Krevanu, jo iz vremena kasne antike. Crkva se nalazila na samom rubu antike nekropole te se stoga smatra kako je moda podignuta na dijelu nekropole gdje je bio pokopan muenik.[footnoteRef:20] Orijentirana je sjeverozapad-jugoistok. Crkva se datira izmeu 9. i 11. stoljea.[footnoteRef:21] [20: M. JURKOVI 1997, 236.] [21: T. MARASOVI 1994, 158. ]

Sl. 14. Tlocrt sv. Krevana na Kolovarama (T. MARASOVI, 2009, 367.).4.3. Crkva sv. Mihovila na Mijovilovcu (Pridraga)

Crkva nastaje na mjestu antike gospodarske zgrade koja je preinaena u ranosrednjovjekovni samostan.[footnoteRef:22] U okviru toga samostana izgraen je esterolisni oratorij posveen sv. Mihovilu. Jedna apsida je vea od ostalih, stoga se ova crkva/oratorij pridruuje skupini deformiranih graevina kojoj pripadaju crkva sv. Trojice i crkva sv. Mihovila u Brnazama iako se ova deformacija tumai kao namjerno naglaavanje prostora. [footnoteRef:23] Stambene zgrade samostana su sauvane samo u donjim slojevima zida.[footnoteRef:24] [22: T. MARASOVI 2008, 128.] [23: T. MARASOVI 2008, 289.] [24: T. MARASOVI 2009, 244.]

Na gredi oltarne pregrade se spominje ime Fusk (Fuscus). Meutim, ne zna se radi li se o sveeniku, nekom dunosniku ili bogatom graaninu. Ograda je ukraena geometrijskim pleternim motivima s dvostruko isprepletenom troprutom pletenicom. Ostali ulomci i graa iz rimskog doba (konkretno, npr. za leite pluteja oltarne ograde upotrijebljen je profilirani ulomak iz rimskog doba kojemu je uklesan lijeb) upuuju na ve ptrethodno spomenuto postojanje gospodarske zgrade. Unutar crkve naena je patera i ulomak menze. Ulomak oltarne pregrade upuuje na Sv. Mihovila kao titulara (prema natpisu Michaelis archangeli), dok se na drugom natpisu spominje ime sv. Kuzme (Sancti Cosmae). Dakle, moda su postojala dva titulara. Orijentacija crkve je sjeverozapad-jugoistok.[footnoteRef:25] [25: T. MARASOVI 2008, 284. ]

P. Vei oratorij izravno povezuje sa skupinom kojoj tipski i modularni obrazac nalazi u zadarskoj krstionci, a Jurkovi dataciju oratorija stavlja u sredinu 9. st.[footnoteRef:26] [26: T. MARASOVI 2009, 243.]

Sl. 15. Tlocrt samostanskog sklopa (T. MARASOVI, 2009, 243.).

Sl. 16. Tlocrt crkve (T. MARASOVI, 2009, 244.).

Sl. 17. Dananje stanje crkve (T. MARASOVI, 2009, 244.).

Sl. 18. Ulomci pluteja i greda oltarne pregrade (T. MARASOVI, 2009, 245.).4.4. Crkva na Manastirinama u Kaiu

Crkvu u Kaiu je otkrio Stjepan Gunjaa, a starohrvatsko groblje kod crkve je istraivao D. Jelovina. Crkva je bila vjerovatno oratorij u sklopu samostana. esterokonhnog je tlorisa s naknadno pridodanim pravokutnim prostorom moda za zvonik. Izvana je bila ralanjena niama. Najstariji sloj crkve pripada poganskom sklopu u blizini vile rustike koji u 5.st. slui kranskom kultu. Prostor za kler je bio povien u odnosu na onaj koji je bio namijenjen za puk i odijeljen oltarnom pregradom. Ograda pripada visokom tipu s jednim ulazom i etiri pilastra koji nose trabeaciju sa sredinjim trokutnim tegurijem. Takoer, naeni su ulomci patera. Orijentacija crkve je sjeverozapad.jugoistok. Vjerojatno bila posveena Sv. Mihovilu ako je suditi po fragmentu natpisa. Prema dekorativnim elementima datira se oko 9.st.[footnoteRef:27] [27: T. MARASOVI 1994, 158.]

Sl. 19. Tlocrt crkve (T. MARASOVI, 2009, 229.).

Sl. 20. Tlocrt esterokonhne crkve (T. MARASOVI, 2009, 230.).

Sl. 21. Idejna rekonstrukcija oltarne ograde (T. MARASOVI, 2009, 231.).

4.5. Crkva sv. Jurja u kabrnji

Iskopavanjem crkve sv. Marije u kabrnji naeni su ostaci polikonhne crkve sv. Jurja. Najstariji podatak o naselju u kojem se nalazila crkva potjee iz 9.st. Spominje se srednjovjekovno selo Kamenjane.[footnoteRef:28] Za sada su otkriveni ostaci pet konhi. Ne moe se sa sigurnou utvrditi je li crkva pripadala peterokonhnom tipu sa pravokutnim ulaznim prostorom kao crkva sv. Marije u Zadru (Stomorica) ili esterokonhnom tipu. S obzirom da nema puno nalaza skulpture datiranje je stavljeno u raspon od 9. do 11.st.[footnoteRef:29] [28: T. MARASOVI 2009, 248.] [29: T. MARASOVI 2009, 249.]

4.6. Crkva u Kakmi (Ravni Kotari)

Prvi koji je opazio ruevine crkve u Kakmi bio je M. Abrami. Na istraivanju crkve zajedno su radili S. Gunjaa i M. Zekan. Zekan je potom iznio miljenje kako crkva pripada tipu centralnih predromanikih crkava esterokonhne osnove. P. Vei je takoer uvrtava u esterokonhne graevine skupa s T. Marasoviem. Naknadno, Zekan dolazi do zakljuka kako bi se crkva moda trebala vezati uz etverolisne graevine.[footnoteRef:30] [30: T. MARASOVI 2009, 421.]

4.7. Crkva sv. Marije na Bribiru

Smatra se kako je esterolisna crkva na Bribiru bila posveena sv. Mariji, a nakon ruenja ranosrednjovjekovne graevine naslov je prenesen na kasniju srednjovjekovnu crkvu sv. Marije uz franjevaki samostan na Dolu. Za ovu crkvu nema povijesnih izvora. P. Vei na temelju snimaka iz muzeja crkvu svrstava meu esterolisne graevine i usporeuje je sa zadarskom krstionicom. T. Marasovi je kao i S. Sekuli svrstava meu osmerokonhne graevine.[footnoteRef:31] V. Delonga je takoer svrstava meu osmerokonhne, ali smatra kako je moda nastala na mjestu ranijeg strokranskog zdanja te kako je imala funkciju obiteljske crkve, tj. oratorija bribirskih upana. Nisu sauvani tragovi poloaja oltarne ograde pomou koje bi se mogao odrediti opseg prezbiterija, ali se pretpostavlja kako se prezbiterij nalazio ispred triju istonih konhi. Od ukupno osam konhi otkriveno je pet. Naeni su i ulomci pluteja, ambona, krsnog zdenca i ostalog liturgijskog namjetaja. Crkva je vjerojatno imala kupolu nad sredinjim krunim prostorom te est radijalno postavljenih konhi koje su bile presvoene polukalotom .[footnoteRef:32] [31: T. MARASOVI 2009, 471.] [32: T. MARASOVI 2009, 471.]

Sl. 22. Tlocrt crkve na Bribiru (T. MARASOVI, 2009, 473.).

5. Crkva u Olju

Ranosrednjovjekovnu crkvu u Olju meu prvima spominje Konstantin Porfirogenet u 10.st.[footnoteRef:33] Tlocrt crkve je osmerolist s pravokutnim produetkom na zapadnoj strani. Imala je kupolu (koja nije sauvana) oko koje se nie osam polukrunih konhi. Zapadna konha je samo s vanjske strane uglata, a iznutra je ralanjena s po jednom polukrunom niom sa svake strane ulaza. Ostale konhe su ralanjene s vanjske strane s po pet plitkih nia i otvorene s jednim uskim prozorom. Crkva je produena sa zapadne strane pravokutnim prostorom. Na zapadnom kraju ima podebljanu bazu zvonika (sauvani su donji dijelovi pravokutnog tlorisa), a sa strane bone prostore za stubite. Smatra se kako je rotonda nastala oko 9.st., a da je zapadni dio skupa sa zvonikom nadodan oko 11. st. M. Tomasovi smatra kako je prije crkve tu postojala graevina iz rimskog doba.[footnoteRef:34] [33: T. MARASOVI 2008, 198.] [34: T. MARASOVI 2013, 62.]

Prema Tomislavu Marasoviu postoji mogunost da se dograeni pravokutni prostor shvati kao jedinstvena cjelina westwerka to ukazuje na karolini utjecaj. Kompozicija crkve slii na kompoziciju zadarske crkve u Stomorici.[footnoteRef:35] [35: T. MARASOVI 1994, 60. ]

to se tie liturgijskog namjetaja, tragovi ograde nisu sauvani, ali se pretpostavlja se kako je stajala ispred triju istonih konhi. Crkva je imala ugraene are u svodovima. Pronaene su i amfore bizantskog tipa koje su, vjeruje se, bile ugraene na poetku svodova konhi ili sredinje kupole.[footnoteRef:36] Titular crkve je moda bio Sv. Petar jer je u drugu crkvu u istom naselju kanije preao njegov kult. Orijentacija crkve je zapad-istok.[footnoteRef:37] [36: T. MARASOVI 2013, 62-63.] [37: T. MARASOVI 2008, 285.]

Crkva se datira je u rasponu od 9. do 11.st. jer na to ukazuje karakteristina predromanika tehnika gradnje.[footnoteRef:38] [38: T. MARASOVI 1994, 196.]

Sl. 23. Tlocrt i presjek crkve u Olju (T. MARASOVI, 20) Sl. 24. Pretpostavljen izgled crkve (T. MARASOVI, 2013, 62.).

Sl. 25. Olje, dananje stanje crkve (T. MARASOVI, 2013, 63.).

6. Crkva sv. Blaa u Rogaiima (Bosna i Hercegovina)

Oko crkve je otkriveno staro groblje koje se prema nalazu nakita datira u 10. ili 11. st. Crkvu 1696. godine prvi put spominje fra. Nikola Lavanin. Godine 1887. Trifkovi spominje kako su od crkvene grae sagraene okolne crkve. Antiki ostaci su zaintrigirali slavnog arheologa Arthura Evansa koji ju je i posjetio. I. opron spominje kako su crkvu gradili Dubrovani.[footnoteRef:39] [39: T. MARASOVI 2013, 322-323.]

Crkva je do temelja poruena ali je tlocrt poznat po ostacima malterne podloge. T. Marasovi graevinu prikljuuje onima esterokonhnog oblika. O prezbiteriju i ulazu nema podataka. Naeni su ostaci pluteja oltarne ograde, ulomci ukraeni pleternom ornamentikom. Orijentacija crkve je zapad-istok. Prema toponimu, mogla bi biti posveena sv. Blau. Crkva se podudara sa esterokonhnim primjerima iz Dalmacije.[footnoteRef:40] [40: T. MARASOVI 2008, 232.]

Sl. 26. Tlocrt crkve sv. Blaa (?) u Rogaiima (T. MARASOVI, 2013, 322.).

Sl. 27. Ulomci luka iz crkve (T. MARASOVI, 2013, 323.).

7. Pitanje uzora i funkcije esterokonhnih crkava

T. Marasovi smatra kako ovakav tip crkvi nije nastao pod utjecajem drutvenih i politikih zbivanja. On smatra kako je kao uzor esterolisnih graevina posluio Dioklecijanov mauzolej jer je ve utjecao na pojedine centralne oblike u Dalmaciji (krstionica u Saloni, pa ak i na krstionicu u Zadru[footnoteRef:41]), pa je stoga mogao utjecati i na razvoj esterokonhnih graevina, a majstori su mogli modificirati tlocrt kako je njima odgovaralo. Nasuprot njegovom miljenju stoji P. Vei koji dalmatinske esteroliste izvodi upravo iz zadarske krstionice jer smatra kako dalmatinski esterolisti imaju slian interijer i dimenzije kao krstionica. I. Petricioli pak smatra kako je krstionica posluila samo kao uzor. To pitanje je i dalje otvoreno jer baptisteriji i crkve nisu imali istu funkciju. [41: M. JURKOVI 1997, 229.]

Funkcija ovih viekonhnih crkvi je i dalje predmet rasprave. Meutim, sudei po titularima koje su imale (najee su to sv. Marija i sv. Mihovil), moe se pretpostaviti funkcija za neke od njih. Vie manje u karolinkom svijetu veina crkava koje imaju Mariju za titulara su privatni oratorij. Uglavnom su to privatne kapele koje mogu imati funeralni ili memorijalni karakter. Primjerice, crkva sv. Jurja u kabrnji je, sudei prema dokumentima, privatni oratorij jedne plemike obitelji. Sv. Marija u Trogiru je imala sarkofag unutar crkve kao i sv. Marija u Zadru ali na sjevernoj strani vestibula. [footnoteRef:42] Crkva sv. Marije prema Jurkoviu ima kljunu ulogu jer je vjerojatno bila u funkciji mauzoleja, a ustanovljeno je kako je nastala na ranijoj graevini. Izvori je spominju u 8.st. te on smatra, ukoliko su izvori toni kako je mogla poprimiti neke forme od te ranije graevine tako da se esterolisti ne moraju izvoditi iz zadarske krstionice kako to tvrdi Vei niti iz Dioklecijanovog mauzoleja kako to tvrdi Marasovi.[footnoteRef:43] to se tie crkve u Bribiru, ona je vjerojatno privatni oratorij ubia, ali se ispod crkve kao i oko nje nalazila memorija iz kasne antike koju dokazuju sarkofazi. Crkva u Kaiu pripada plemikoj obitelji Katii. [42: M. JURKOVI 1997, 234-235.] [43: M. JURKOVI 1997, 236.]

to se tie spomenute deformacije nekih graevina, ne zna se jesu li napravljene namjerno ili su rezultat loeg projekta i izvedbe. U starokranskoj arhitekturi su protumaene kao rezultat htijenja projektanata da u smislu onodobnih estetskih postulata, zasnovanih na Plotinovoj estetici, naglasi pojedine vizure prilikom pristupa crkvenoj unutranjosti.[footnoteRef:44] [44: T. MARASOVI - 2008, 289. ]

Sl. 28. Zadarska krstionica i sv. Marija u Trogiru (T. MARASOVI, 2008, 381.).

Sl. 29. Krstionica u Solinu i Dioklecijanov mauzolej (T. MARASOVI, 2008, 392.).

Sl. 30. Zadarska krstionica i dalmatinski esterolisti (T. MARASOVI, 2008, 392.).

Sl. 31. Tlocrti ranosrednjovjekovnih viekonhnih crkava (T. MARASOVI, 2008, 406.).8. Zakljuak

O crkvama esterokonhnog tlocrta se jo uvijek vode rasprave o tome odakle se moe izvui uzor za takav tlocrt iako smo vidjeli kako je danas najzastupljenije miljenje P. Veia kako se uzor za esterolist moe izvesti direktno iz zadarske krstionice. Funkcija crkve je i dalje upitna iako je veina ili privatni oratorij (emu je pridonio karolinki utjecaj, odnosno tumaenje kako je vie-manje crkva koja ima Mariju za titulara privatni oratorij) ili neko svetite za koje se smatra da je sluila pojedincima odreenog zanimanja (primjerice crkva sv. Marije u Zadru u kojoj su naeni grafiti brodova pa se smatra kako su mornari tu polagali zavjete prije polaska). S obzirom kako rasprave kod vodeih istraitelja ovog podruja jo traju, a nova istraivanja nisu pokrenuta teko je donijeti neki sveobuhvatni zakljuak za ovu temu. Nadam se kako e se u budunosti nai jo pisanih vrela ili slika koje bi mogle doprinijeti rjeenju razvoja i funkcije ovakvih crkava. Istina je ako svaka graevina pria sama za sebe, ali iz samog njenog temelja (a u takvom je stanju veina crkava ovakvog tlocrta) je jako teko shvatiti kakav je njezin znaaj za arheologiju, kulturu i umjetnost.

9. Literatura

1. Jurkovi, M., 1997. Predromaniki esterolisti Dalmacije, problemi i funkcije, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, ser.I, svez.35, Split, 225-238.

2. Marasovi, T., 2008. Tomislav Marasovi, Dalmatia praeromanica 1. Rasprava, Split Zagreb.

3. Marasovi, T., 2009. Tomislav Marasovi, Dalmatia praeromanica 2. Korpus arhitekture: Kvarner i Sjeverna Dalmacija, Split Zagreb.

4. Marasovi, T., 2011. Tomislav Marasovi, Dalmatia praeromanica 3. Korpus arhitekture: Srednja Dalmacija, Zagreb-Split.

5. Marasovi, T., 2013. Tomislav Marasovi, Dalmatia praeromanica 4.Korpus arhitekture: juna Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Split Zagreb.

6. Marasovi, T., 1994. Tomislav Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Split.22