II

Novak KilibardaVIA JE GORA OD GORE

Podgorica, 2010.

SADRAJ

PREDGOVOR

Hasanaginica

ANTOLOGIJAenidba Maksima CrnojeviaVia je gora od gore

Srean bosiljakPomirenje

Vila i evojka

Pod bademom

Perovi Batri

Golub i golubica

Da ne moe bez nje

Zarok momka i evojke

Nestalan dragiAkam mrae, moj po bogu brate

Uro i Mrnjavevii

Ljubavni rastanak

Sama

Rosanda evojka i deli Radivoje

Usliena molitva

Karanfile, cvijee mojeMarko Kraljevi poznaje oinu sablju

Mara i majka

Hasan-aga i ljuba

Da sam mlada studena vodica

Najvea je alost za bratom

Ljuba je prea nego sestra i snaha

Sestra Leke kapetana

Usamljena

Sestre bez brata

Nina, nina

Vila gradi grad

Oklad vile i evojke

Rinjanin hadija i Limun trgovac

Suneva enidba

evojka momku

Za trpezom uoi svadbe

Na rastanku

Ide sokoMarko Kraljevii i Musa Kesedija

to se sjae preko Risna gradaNad svekrom

Na to polje jadikovo

Tebe tvoja majka ali

Nadnjeva se momak i evojka

Smrt Senjanina Iva

Pade listak

Biserna brada

Mladoenji uz au

Blagoslov u kletvi

evojaka presuda

Marko Kraljevi i Ljutica Bogdan

Smijeno udo

Sejdefu majka buae

Moeviu, mali Carigrade

Ibar voda nema broda

Lele mene, noni razgovore

Stari Vujadin

Majka sina na sabah budila

Zumbul cvjeta pa procvjeta

Bumbul mi poje, zora mi rudiProe mi mome kroz selo

Igra oro

Strahini Ban

Tri evojke bostan posijale

Sjela Hajra kraj bunara

Haj, ja proetah efteli sokakom

O jabuko, zeleniko

Akam mrae, moj pobogu brate

Novak i Radivoje prodaju Grujicu

Razvili se alajli barjaci

Pala magla na primorje

Ljepo li je niz polje gledati

e mu emo ator raspet

Pade listak rakite

ovjek-paa i Mihat obanin

Aj evojko, duo moja

Ja proetah zelenijem lugom

Kieno nebo zvjezdama

Sjever ruu niz polje nijae

Moj golube

Zidanje Skadra

Oh, kakva je eher Podgorica

Pue puka ledenica

Oj vesela veselice

Pjevaj, Maro, moje janje malo

Sadih jelu na planinu

Starina Novak i knez Bogosav

Rakitica razgranjala

Grad gradila bjela vila

Svatoznane, na junaeSultana Prezdana i Vlai Mlaenj

Molitva djevojina

Smrt Nikca od Rovina

Ti su puti nedohodiKad ispanu kukavice na granice

Dika je vrlosti mazda

Umjet, imjet

Neuveni poslovi

enidba Milia barjaktara

Ah da sam cvijet

Dava, evojke i trave

Kako kune evojka

Graa momka mlada

Nita se sakriti ne moe

Hajka Atlagia i Jovan Bear

Ljubavni rastanak

Kad putuju s evojkom

Ivanbeg kara vjernu ljubu

Sestre bez brata

La nad laima

enidba kralja Vukaina

evojci, JunakuSpavaj ecoMajka i ki

Poljem se vije, o zor-delije

Porasla je u Novom narandaMarko Kraljevi i ki kralja arapskoga

Aikovanje

Pop i popadija

Trepni krilom, pod nebom sokole

U Milice duge trepavice

Snaha i zaova

NAPOMENE PJESNICI-PJEVAI

Starac MilijaTean Podrugovi

Stojan Lomovi

Starac Rako

Todor Ikov Piper

uro Milutinov Kovaevi

KORIENE ZBIRKE I ANTOLOGIJE

KORIENE STUDIJE I RASPRAVE

RJENIK

PREDGOVOR

Izvorno znaenje grko-helenske rijei antologija podrazumijeva cvijenjak kao skup primjeraka ljepote. A kasnije taj pojam znaie izbor knjievnijeh tekstova koji su okupljeni prema odreenim mjerilima i namjerama.

Po uobiajenom znaenju konkretna antologija sadri izbor tekstova, poezije ili proze, koji moe biti usmjeren razliitijem podsticajima, ali, u optem smislu, konkretni izbor odraava estetiku opredijeljenost antologiara. Meutim, i u praznaenju rijei antologija, kad se ono odnosilo samo na cvijee, nije svaka vrsta cvjetova bila jednako dopadljiva ama ba svakoj osobi koja je cvijet doivljavala kao najljepi izraz prirode. Neko je vie volio ruu nego kadivicu, neko karanfil, a neko ljubiicu! Jeste, cvijee je svojom sveukupnou ljepota za svakoga, ali, ipak, oblik i miris konkretnog cvijea pretpostavlja ljudske aperceptivne prijemnike, to dovodi u sumnju uobiajenu tvrdnju da o estetikoj naklonosti konkretnog lica ne treba raspravljati. Dakle, de gustibus est disputandum.

Ova uvodna napomena data je da bi se ublailo mogue iznenaenje italaca Antologije usmene poezije Crne Gore koja im se ovom prilikom nudi. A mogua su iznenaenja i zato to se ovaj antologijski pokuaj razlikuje od svijeh antologija usmene poezije koja se ostvarila jezikom Crnogoraca, Srba, Hrvata i Bonjaka alijas Muslimana. Tijeh antologija ima znatan broj, a svaka, na svoj nain, zasluuje potovanje. Kao reprezente antologijskijeh izbora na tom prostoru valja spomenuti Antologiju narodne poezije Vojislava uria (Beograd 1960) i antologiju Srpske narodne pripovijetke Vojislava M. Jovanovia (Beograd 1925).

Evo po emu se ova Antologija usmene poezije Crne Gore razlikuje od dosadanjih antologijskih izbora usmene poezije koja se razvila na jeziku naroda to imaju domicilnu etniku poziciju u dravi Crnoj Gori, koja je narodnom voljom povratila svoju dravnost 21. maja 2006. godine:

1. Pjesme za ovu Antologiju izabrane su iz tekstova to su zapisani od lica koja su maternji jezik kojijem govore, i kojim pjesme saoptavaju, nauila na prostorima to pripadaju dravi Crnoj Gori koja je prmljena u Organizaciju ujedinjenih nacija 28. juna 2006. godine. Ipak, odmah treba naglasiti da usmena poezija Crne Gore nije geometrijski odvojena od umeno-knjievne batine koja je ostvarena na istojezikim prostorima, odnosno na teritorijama dananjijeh drava Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ali ta mogunost preciziranja obima usmeno-knjievne ostvarenosti drava koje s Crnom Gorom, u optem lingvistikom znaenju, govore istijem jezikom, a koji svaki od tijeh naroda naziva analogno svom nacionalnom imenu, ne znai da se ne moe priblino odrediti iznos doprinosa Crne Gore zajednikoj usmeno-knjievnoj batini jugoslovenskijeh naroda. Kako je istakla Maja BokoviStuli, injenica da usmena knjievnost nijednog naroda ne moe biti precizno autohtona i izdvojena znai da srodnosti i razlike nee biti same sobom mjerilo ni za stapanje ni za odreivanje granica date usmene knjievnosti.

2. Izbor pjesama za ovu Antologiju iskljuivo je estetske prirode, to, razumije se, podlijee istini da konkretno antologijsko opredjeljenje jeste diskutabilna kategorija. Voen ubjeenjem da su usmeni pjesnici stvaraoci kao i umjetniki, kako je to analitiki konstatovao Bogdan Popovi 1935. godine, ispod teksta date pjesme u Antologiji usmene poezije Crne Gore antologiar je stavio ime pjesnika-pjevaa od koga je ona zapisana. A ispod izabranog teksta iji se autor-kaziva ne zna stavljena je odrednica Nepoznati pjesnik. Te odrednice primijenjene su kad su u pitanju epske pjesme, a ispod lirskijeh tekstova nije stavljena nikakva porijeklovna naznaka. Evo zato nije. Lirska usmena pjesma je, u principu, kratka, to znai da se ona lako doslovno naui napamet i onda se tako cjelovita pjeva u prigodbenijem prilikama. To ne znai da prenosilac takvoga teksta nije mogao uiniti neku intervenciju, bilo slabu ili dobru u umjetnikom znaenju, koja e doprijeti do zapisivaa. Ali, traganje za takvijem intervencijama ne bi ponudilo pokazatelje koji bi vodili do autora, odnosno uobliitelja pjesme koju je neko zapisao.

U korpusu usmene lirike Crne Gore samo tubalica ini izuzetak kad je autorka datoga teksta u pitanju. Tubalice, kao uostalom i sve usmene pjesme epske i lirske, slue se poetolokijem sredstvima anra kome pripadaju, ali tuilice, uz korienje tijeh sredstava, iskazuju svoj svaralaki nivo samo u trenucima saoptavanja svojega emotivnog odnosa prema umrlome, povodom ije se smrti izvodi tuna pjesma. Zato su u Antologiju usmene poezije Crne Gore uli samo oni djelovi zapisanih tubalica koje nije priguila anrovska optost. A ti detalji saoptene tubalice emituju lini stvaralaki nivo konkretne tuilice. Zato se u ovoj Antologiji stvalja ispod odabranog tubalikog teksta ime date tuilice, ili neka odrednica koja e je pribliiti itaocu iako se ime tuilice ne zna.

3, Posveivanje panje, u ovoj Antologiji, imenima pjesnika-pjevaa kao knjievnijeh stvaralaca motivisano je uvjerenjem antologiara da se mora ve jednom ukloniti nepravda prema njima koja postojano traje, u evro-amerikoj civilizaciji, od Herderova vremena (Johan G. Herder, 1744-1803) do danas. Kad se kae da postojano traje, misli se na optenarodni odnos prema usmenoj poeziji u kome samo rijetki pojedinci znaju da je nauka dola do uvjerenja da su usmeni pjesnici knjievni kreativci u punom znaenju. Dakle, od Herderovog uvjerenja, koje je prihvatio i Jakob Grim (1775-1863), da su usmene knjievne tvorevine plod koletivnog duha datog etnosa, a da su lica od kojih su ta djela zapisana samo prenosioci toga kolektivnoga duha, nije se, u optem znaenju, odstupilo do ovog vremena. Kakva se, na tome pravcu, ini nepravda prema usmenijem knjievnicima neka pokae sljedei primjer. A to je, ve spomenuta, Antologija narodne poezije Vojsilava uria. Uvaeni profesor i akademik Vojislav uri uvrstio je u reenu antologiju trideset i jednu epsku i etrdeset i dvije lirske pjesme, pokazavi, kako odabirom pjesama tako i predgovorom Antologije, zavidan osjeaj za knjievnu ljepotu. Briljantna je lapidarnost njegova iskaza kojijem ocjenjuje kompozicioni poredak date pjesme, opisne efekte pjesnike cjeline, muzikalnost virtuozno upotrijebljene spontane rime, i druge profile umjetnike uoblienosti pjesama za koje se antologijski odluio. Ali, avaj, davno je kazano da je navika jedna muka, a oduka, trista muka! Vojislav uri, taj suptilni odabira knjievnijeh tekstova, ne pominje u predgovoru Antologije narodne poezije, ama ba ni jednom ciglom rijeju, ni jedinoga pjesnika ijim se pjesmama posluio!

Tijem se postupkom uri ogrijeio i o Vuka St. Karadia, najzasluniju linost na prostoru zapisivanja usmene knjievnosti u posthomerovskom vremenu Evrope. Ogrijeio se o njega zato to je Vuk, ne prkosei opteprihvaenom herderovsko-grimovskom uvjerenju da su usmena knjievna djela plod kolektivnog duha datoga etnosa a ne pojedinanijeh stvaralaca, vukovski vjeto iskazao svoje duboko uvjerenje da su usmeni knjievnici stvaraoci kompletni literarni kreativci. Diplomatski neprevazieni Vuk saoptio je, kao tobo uzgred, znaajne podatke o individualnoj kreativnosti pojedinanijeh pjesnika-pjevaa od kojih je zapisao tekstove. A kad je to Vuk saoptio? Tek 1833. godine u predgovoru lajpcikog izdanja etvrte knjige Srpskih narodnih pjesama. Sve ranije njegove izjave s toga pravca ne prelaze znaaj uzgredne napomene. Kad je objavio etvrtu knjigu usmenijeh epskih pjesama, Vuk je tada ve bio poznat na evropskijem univerzitetima i u akademijama nauka, a doivio je i ast da ga primi i ispotuje Johan V. Gete (1749-1832) koji je bio stekao svjetsko priznanje i slavu knjievnika, koja e mu stalno ostati postojana. Rijeju, poslovino vjeti Vuk obnarodovao je svoje uvjerenje da meu usmenijem knjievnim stvaraocima ima literarnijeh kreatora prvog reda. To je saoptio onda kad nikakvu tetu nije moglo uinjeti udaljavanje od herderovsko-grimovskoga stava prema usmenoj knjievnosti kao kolektivnoj tvorevini datog naroda. Navedimo samo jedan detalj iz Vukova antigrimovsko-herderovskoga ukrivenog saoptenja. Kae Vuk Karadi: Pjeva rav i dobru pjesmu ravo upamti i pokvareno je drugome pjeva i kazuje. A dobar pjeva ravu pjesmu napravi prema ostalijem pjesmama koje on zna. Tako ja mislim da kakav Podrugovi danas uje najgoru pjesmu, on bi je poslije nekoliko dana kazao onako lijepo po redu kao to su i ostale njegove pjesme, ili je ne bi nikako ni upamtio, nego bi kazao da je to budalatina koja nije ni za pamenje ni za kazivanje.

Herderovsko-grimovsko shvatanje nastanka usmenijeh knjievnih djela postojano traje i u terminu narodna knjievnost. A od te uobiajene nominacije sadrajno je precizniji naziv usmena knjievnost i stoga to i pisana literatura pripada imenovanijem narodima ijim se jezikom slue pisci koji je stvaraju. Autoritet naziva narodna knjievnost, koji je na jugoslovenskijem prostorima utemeljio Vuk Karadi, toliko je jak da i knjievni teoretiari koji na isti nain vrednuju kniievnu umjetnost i pisanih i usmenijeh tekstova upotrebljavaju odrednicu narodna za knjievnost koja je imala usmeni nastanak i razvoj. Evo jednoga primjera s toga pravca. Vladan Nedi (1920-1975) ima elno mjesto u onoj oblasti nauke o usmenoj knjievnosti koja usmene pjesnike tretira kao individualne knjievne stvaraoce. To pokazuju jednako lapidarne i sadrajne monografije usmenijeh pjesnika koje su objavljene u njegovoj knjizi Vukovi pevai (Novi Sad 1981). Meutim, Vladan Nedi, ije je delo krupnog naunog domaaja, velike vrednosti i istinite lepote, kako je konstatovao Miroslav Panti, objavio je u Beogradu 1962. godine svoju, estetskijem izborom nenadmanu, Antologiju jugoslovenske narodne lirike. Dakle narodene, a ne usmene! Od pedeset pet hiljada usmenijeh lirskih pjesama s jugoslovenskijeh prostora unio je u svoju antologiju samo trista tekstova. Ali, ipak, tu velianstvenu poeziju nije imenovao kao usmenu nego kao narodnu! Odista, treba odati priznanje Miroslavu Pantiu koji je odabrao najpoznatije naune radove Vladana Nedia i objavio ih u Beogradu 1976. godine u knjizi koja ima naslov O usmenom pesnitvu. Treba naglasiti da je upotrebom adekvatnog termina Pantia slijedila Maja BokoviStuli svojom studijom Usmena knjievnost (Zagreb 1978).

4. Religijski, istorijski i ideoloko-politiki profili pjesama nijesu uzimani u obzir prilikom odabira tekstova za ovu Antologiju usmene poezije Crne Gore. Samo ako su jedan od njih, ili svi ti profili, date pjesme djelovi tekstovanoga materijala od kojega se na vrhunski umjetniki nain saoptava neka opteljudska istina, ta pjesma je proputena u Antologiju. Takav pristup pjesmama usmjeren je injenicom da prevlast elektronike u saznajnom procesu ovjeka tekue evro-amerike civilizacije i nezaustavljivi put Crne Gore u Evropsku Uniju, naglaava nepokolebljivu istinu da e graanin iz takve drutveno-istorijske stvarnosti imati interesa za knjievni tekst samo ako mu on nudi knjievnu ljepotu s univerzalnijem znaenjem. Onako kao to je helenskome ovjeku, koji je izmislio rije antologija, cvijee nudilo ljepotu za uivanje.

5. U ovoj Antologiji usmene poezije Crne Gore izbjegnute su sve dosadanje podjele epskijeh pjesama na cikluse i lirskijeh na vrste. Takav svoj stav antologiar je naslonio na opreznu nepreciznost Vuka Karadia koju je ispoljio prilikom podjele pjesama u svojoj zbirci lajpcikog izdanja od 1823. do 1833. godine. U podnaslovu prve knjige naznaio je da su u njoj razliite enske pjesme, a svu epiku, u drugoj, treoj i etvrtoj knjizi, podijelio je, opet u podnaslovima zbirki, na pjesme junake najstarije, pjesme srednjijeh vremena i pjesme junake novijih vremena o vojevanju za slobodu. Odista, sve kasnije podjele epskijeh pjesama na cikluse bile su muenje poezije. Tvorcima tijeh podjela vaniji su bili istorijski profili opjevanijeh dogaaja nego knjievni nivo iskazane stvarnosti koju nudi tematika. Razumije se, podjelu epskijeh pjesama na cikluse u velikoj mjeri uslovile su ideoloko-politike i religijske rezonance poslenika u procjenjivanju pjesama kao ideoloko-vaspitnog materijala. Oprezni Vuk samo je uopteno uzeo tematiku kao inioca podjele pjesama na epohe njihova nastanka. Te tako Vukova formalna nepreciznost u podjeli pjesama ustvari reflektuje samo istinu da nijesu mogle u isto vrijeme nastati pjesme s tematikom iz najnovijih, srednjijeh i najstarijih vremena. Prireiva ove Antologije usmene poezije Crne Gore u svojoj knjizi Usmena knjievnost Crne Gore (Podgorica 2009) upotrijebio je termine prvi i drugi repertoar crnogorskijeh epskih pjesama. A ustvari htio je time da naglasi injenicu da prvome repertoaru pripadaju epske jesme Crne Gore ije je tvorce opredjeljivala kolektivna svijest naroda kome pripadaju, dok je tvorce drugoga repertoara, u velikoj mjeri, opredjeljivala zvanina politika pjesnikove savremenosti. Ona politika koja je usmjeravala crnogorski narod na nepokornost turskoj vlasti i na zaziranje od katolianstva, bilo da ga predstavlja Mletaka Republika, Napoleon ili Austrija. U drugome repertoaru crnogorske usmene epike skoro va bank izgubio se spontani pristup kako istorijskijem tako i opteljudskim problemima, a ideoloko-politika savremenost umijeala je svoje interese u usmenu poeziju i snizila njezin umjetniki nivo. Razumije se, i usmena epika Crne Gore koja je bonjake, odnosno muslimanske, provenijencije imala je razvitak analogan datim drutveno-istorijskim prilikama. Bonjaka deseteraka epika najvie se bavila apoteozom junakijeh podviga muslimanskih ratnika. A kad se Osmansko Carstvo preselilo u prolost, pjesme su poele emitovati uzdahe zbog nestanka slavne junake prolosti. Tu drugu struju bonjake, odnosno muslimanske, deseterake epike elitno reprezentuje spjev Avda Meedovia enidba Smailagi Meha. I epske pjesme dugog siha, tzv. bugartice, koje su se bile odomaile na onom dijelu crnogorskog primorja kojijem je vladala Venecija, ustrojene su i tematski i idejno prema datim drutveno-istorijskijem prilikama.

Vukova nominacija enske razline pjesme, i pored svoje nepreciznosti, odaje Vuka kao maestra opreza. Njegove knjige Crna Gora i Crnogorci, ivot i obiaji naroda srpskoga, predgovori Srpskom rjeniku i zbirkama usmenijeh pjesama i pripovijedaka, kao i njegovi mnogobrojni tekstovi etnoloki, istoriografski, lingvistiki i drugi, rjeito govore da su kljunu ulogu u pjevanju i saoptavanju zapisivaima u pero, imala enska eljad. To ne znai da na svadbama i drugijem radosnim prigodama, kao to su Spasovske sveanosti u Budvi, koje je Vuk opisao, nijesu i mukarci pjevali lirske pjesme. Ali u gro planu tijeh prigoda, enska lica su imala premo. Sadanje razvrstavanje lirskijeh usmenih pjesama analogno prilikama kojijem je pjevanje tijeh lirskih tekstova sluilo jeste posao koji neuporedivo vie pripada etnologiji i folkloristici nego knjievnoj teoriji i krititci.

6. Kao to je konstatovano u nauci, romantiarski pokret, koji je svoj uspon i vrhunac postigao izmeu 1800. i 1830. godine, podstakao je mnoge narode na svestranu politiku, optekulturnu i, posebno, knjievnu djelatnost. Osobito slovenski narodi duguju romantizmu zapaena stvaralaka imena i knjievna ostvarenja. U takvijem prilikama imala je, za jugoslovenske narode koji govore istijem jezikom (Crnogorce, Srbe, Hrvate i Bonjake alijas Muslimane) krajnje afirmativan znaaj deseterako-trohejska balada Hasanaginica, koju je Alberto Fortis (1741-1803), talijanski opat i jedan od najuenijih ljudi svoga vremena, zapisao, preveo na italijanski jezik i oba teksta objavio 1774. godine u svom djelu Putovanje po Dalmaciji (Viaggo in Dalmazia). Balada je onda prevedena na zapaen broj jezika, najslavniji od tih prevoda je onaj Johana V. Getea. Nije slavan po tome to je njemaki knjievnik ve imao meunarodnu popularnost kao stvaralac prvoga reda, nego i stoga to je Geteov prijevod Hasanaginice unio u njemaku poetiku metriko-trohejski status koji je uskoro postao poetoloka kategorija u pjesnikoj knjievnosti njemakog jezika. Raniji ulazak Hasanaginice u nevelik izbor najboljijeh pjesama u Evropi, koji je priredio Johan G. Herder, i Geteov prevod Fortisova zapisa i prevoda balade, rezultirali su irokijem evropskim odjekom. Hasanaginica se ubrzo pojavila na francuskom, maarskom i latinskom, a neto kasnije Valter Skot (1771-1832) prevee Hasanaginicu na engleski jezik. uvena Madam de Stal pisala je Geteu da je oarana tom morlakom enom (Hasanaginicom). A sve te injenice o popularnosti slavne balade znaile su polazite ireg interesovanja za usmenu poeziju koju je Vuk Karadi zapisivao i objavljivao u Beu i Lajpcigu. Dakle, Fortisova Hasanaginica bila je propusnica zbirkama usmenijeh pjesama Vuka Karadia za ulazak u iroko evropsko interesovanje za usmenu knjievnost slovenskoga juga, koja je Evropi bila bezmalo nepoznata. Poslije takvog misionarskog dejstva Hasanaginice, i uzvienog umjetnikog stepena ne malog broja pjesama u Vukovoj zbirci, potei e apoteozne izjave o usmenoj poeziji slovenskog juga, izjave iz pera najuticajnijih naunika devetnaestoga vijeka. Pomenimo samo detalj-dva s toga pravca. Jakob Grim kae za pjesmu Zidanje Skadra da je jedan od najpotresnijih spjevova svijeh naroda i vremena. Adam Mickijevi (1798-1855), ponijet umjetnikom visinom pjesama enidba Maksima Crnojevia i Strahini Ban uzneseno istie svoje uvjerenje da je narod kojemu te pjesme pripadaju predodreen da bude muziar i pjesnik cijelog slovenskoga plemena, ne predosjeajui ak ni da e jednoga dana postati najvei knjievni ponos Slovena. Nije naodmet pomenuti da su pjesnici tijeh pjesama koje su oduevile Grima i Mickijevia, iz Crne Gore. Njemca je oduevio Starac Rako, a Poljaka Starac Milija.

A onda, razumije se, to veliko interesovanje za usmenu poeziju koju je Evropi preporuila Hasanaginica uslovie znaajne nauno-kritike studije o usmenoj poeziji koja se razvila na jeziku Crnogoraca, Srba, Hrvata i Bonjaka alijas Muslimana. Pomenimo samo nekolko neslovenskijeh imena: Leopold Ranke, Tereza Talfi, Gerhard Gezeman, Maksimilijan Braun, Hektor advik, Fridrih Kraus, Andre Vajan, Roman Jakobson, Milman Peri, Albert B. Lord...

Uz pomo usmene poezije koju je svijetu predstvaila Hasanaginica rijeeno je veliko pitanje na koji su nain oblikovani veliki usmeni epovi? Njemaki klasini filolog Fridrih A. Volf u svome djelu Prolegomena ad Homerum (1795) izrazio je sumnju u postojanje jednog pjesnika Ilijade i Odiseje, kome se pripisuje ime Homer. To svoje uvjerenje Volf je ispoljio formulacijom Homerum numquam fuisse suscipido (sumnjam da je Homer ikada postojao). Tako je Fridrih A. Volf otvorio tzv. Homersko pitanje.

Prva velika pohvala usmenoj poeziji koju reprezentuje Fortisova Hasanaginica pojavila se u Americi 1836. godine, a onda je tano poslije jednog kalendarskoga vijeka harvardski profesor Milman Peri zapoeo pobijanje uvjerenja Fridriha A. Volfa. Otpoeo je taj posao istraivanjem prirode i razvoja usmene epske poezije Bonjaka alijas Muslimana, i to ponajvie na prostorima Crne Gore. Posao Milmana Perija nauno utemeljeno dovrie, takoe profesor s amerikog Harvarda, Albert B. Lord u svom djelu The singer od Tales (Pjeva pria) 1965. godine. Koristei se poetolokijem elementima anra koje kreativno upotrebljava nepismeni pjesnik Avdo Meedovi u svome spjevu enidba Smailagi Meha, ubjedljivo je Lord kazao da su veliki usmeni epovi, konkretno Ilijada i Odiseja, knjievno-usmene kreacije genijalnijeh knjievnih stvaralaca. Kakav je i Avdo Meedovi iz sela Obrova kod Bijelog Polja.

Rijeju, deseterako-trohejska balada Hasanaginica, koja nije zapisana na teritoriji dananje Crne Gore, nego, po svoj prilici, na prostorima Mostarskog paaluka, dobila je poasno mjesto u Antologiji usmene poezije Crne Gore zato to je ta balada svojom umjetnikom snagom skrenula panju svijetu na usmenu knjievnost koja je ostvarena jezikom kojijem je ispjevana i ta slavna pjesma. Budui da je ta panja bila vrlo esto posveena pjesmama koje su zapisane od crnogorskijeh pjesnika-pjevaa, koje reprezentuje Starac Milija, sastavlja Antologije usmene poezije Crne Gore smatra da bi se pjesme koje su odabrane za reenu antologiju rado sloile s njegovom odlukom da Hasanaginica zauzme poasno mjesto koje je zauzela. Eh, kad bi te pjesme mogle progovoriti da mu glasno daju tu podrku.

Post skriptum.

Sastavlja ove Antologije bio bi zadovoljan ako bi ona inicirala kojega graanina Crne Gore da saini uspjeliju antologiju s istijem ciljem. A onda bi tu antologiju trebalo prevesti barem na engleski jezik kako bi savremeni evro-ameriki graanin upoznao duhovni produkat iz vemena Hasanaginice i Vuka Karadia koji je knjievnu duhovnost Crne Gore uzdigao do samoga vrha knjievne umjetnosti na svjetskijem prostorima. Za ulazak u Evropsku Uniju, odnosno u evro-emerike drutvene integracije, ta antologijska legitimacija ne bi bila Crnoj Gori s neruke.

Na kraju Antologije dati su osnovni podaci o pjesnicima ije su pjesme odabrane za ovu knjigu.

G. Boidar Ilijin Milii upriliio je Rjenik dostojan pjesmama ije detalje pribliava itaocu.

S proljea 2010. Novak KilibardaHasanaginica

to se bjeli u gori zelenoj? Al' je snijeg, al' su labudovi? Da je snijeg, ve bi okopnio, labudovi, ve bi poletjeli. Nit' je snijeg nit' su labudovi, nego ator age Hasan-age. On boluje od ljutijeh rana, oblazi ga mati i sestrica, a ljubovca od stida ne mogla. Kad li mu je ranam' bolje bilo, 10ter porui vjernoj ljubi svojoj: "Ne ekaj me u dvoru b'jelomu, ni u dvoru, ni u rodu momu!" Kad kaduna r'jei razumjela, jo je jadna u toj misli stala, jeka stade konja oko dvora. Tad pobjee Hasanaginica - da vrat lomi kuli niz pendere. Za njom tre dvje ere djevojke: "Vrati nam se, mila majko naa! 20Nije ovo babo Hasan-aga, ve daida Pintorovi bee." I vrati se Hasanaginica, ter se vjea bratu oko vrata: "Da, moj brate, velike sramote - gdje me alje od petero djece!" Bee mui, nita ne govori, ve se maa u depe svione, i vadi joj knjigu oproenja, da uzimlje potpuno vjenanje, 30da gre s njime majci unatrage. Kad kaduna knjigu prouila, dva je sina u elo ljubila, a dv'je ere u rumena lica, a s malahnim u beici sinkom, od'jelit se nikako ne mogla, ve je bratac za ruke uzeo, i jedva je s sinkom rastavio, ter je mee k sebi na konjica, s njome grede dvoru bijelomu. 40U rodu je malo vr'jeme stala, malo vr'jeme, ni nedjelju dana; dobra kada i od roda dobra, dobru kadu prose sa svih strana, a najvie imoski kadija. Kaduna se bratu svome moli: "Ah, tako te ne elila, braco, nemoj mene davat ni za koga, da ne puca jadno srce moje, gledajui sirotice svoje." 50Ali bee nita ne hajae, ve nju daje imoskom kadiji. Jo kaduna bratu se moljae, da napie listak b'jele knjige, da je alje imoskom kadiji: "Djevojka te l'jepo pozdravljae, a u knjizi l'jepo te moljae: kad pokupi gospodu svatove, i kad poe njenom bjelom dvoru,

dug pokriva nosi na djevojku, 60kada bude agi mimo dvora, nek' ne vidi sirotice svoje." Kad kadiji b'jela knjiga doe, gospodu je svate pokupio, svate kupi, grede po djevojku. Dobro svati doli do djevojke, i zdravo se povratili s njome; a kad bili agi mimo dvora, dvje je erce s pendera gledahu, a dva sina pred nju izhoahu: 70tere svojoj majci govorahu: "Svrati nam se, mila majko naa, da mi tebe uinati damo." Kad to ula Hasanaginica, starjeini svata govorila: "Bogom brate, svata starjeina, ustavi mi konje uza dvora, da darujem sirotice moje." Ustavie konje uza dvora. Svoju djecu l'jepo darovala: 80svakom sinku noe pozlaene, svakoj eri ohu do poljane; a malomu u beici sinku, njemu alje uboke haljine. A to gleda junak Hasan-aga, ter dozivlje do dva sina svoja: "Hod'te amo, sirotice moje, kad se ne e smilovati na vas, majka vaa srca kamenoga!" Kad to ula Hasanaginica, 90b'jelim licem u zemlju udrila, uput se je s duom rastavila, od alosti, gledaju sirote. Nepoznati pjesnik

ANTOLOGIJA enidba Maksima Crnojevia

Podie se Crnojevi Ivo,

te otide preko mora sinja,

i ponese tri tovara blaga

da on prosi lijepu evojku

za Maksima, za sina svojega,

milu ercu duda od Mletaka.

Ivo prosi, dude se ponosi;

no se Ivo okaniti nee,

snahu prosi tri pune godine,

snahu prosi, a prosiplje blago. 10Ja kad Ivan blago pohario,

Latini mu dadoe evojku,

evojaki prsten prihvatie.

Prijatelji svadbu ustovae:

svadbu kau u godini prvoj,

dok otide zdravo do abljaka,

i rodi mu vino i penica,

i sakupi hiljadu svatova.

Ja kad tako svadbu uredie,

zeman doe te ti domu poe, 20

a prati ga novi prijatelju,

prijatelju dude od Mletaka,

i prate ga dva dudeva sina,

i prati ga stotina Latina.

No iteti Ivan na pohodu:

ide mudro, progovori ludo,

ree dudu, novu prijatelju:

Prijatelju, dude od Mletaka,

ekaj mene s hiljadu svatova,

od hiljade manje biti nee, 30

ini mi s hoe biti vie;

kad prijeem more u to polje,

ti isturi hiljadu Latina,

nek mi sretnu u polju svatove:

nee biti ljepega junaka

u mojijeh hiljadu svatova

ni u tvojih hiljadu Latina

od Maksima, od mojega sina,

sina moga, mila zeta tvoga!

A to slua dude od Mletaka, 40

dva sokola, dva dudeve sina,

i sluae stotine Latina.

Milo bilo dudu od Mletaka,

ruke iri, te g u lice ljubi:

Fala, prijo, na besjedi takoj!

Kad ja stekoh mila zeta svoga,

kom ljepote u hiljade nema,

voljeu ga neg jednoga sina;

ja u njemu dare pripravljati, 50

pripravljati konje i sokole,

i kovati ekrkli elenke,

i rezati kolaste azdije,

neka nosi, neka se ponosi;

ako l tako to ne bude, prijo,

hoe doi al e grdno proi.

Otale mi Iva ispratie

i na more vodu naturie,

iz emija njega isturie,

ode Ivan zdravo i veselo. 60

Ja kad bio pod bijeli abljak,

vie Ivan svoje bjele dvore:

bijeli se u visinu kula,

na oeta siani ardaci,

a sjaju mu srali penderi,

vie Ivan, pa se uelio,

drala konja fati bakralijom,

a pritegnu emom od elika,

no mu drale sitno podigrava.

Nitko prvi njega ne ugleda, 70

ugleda ga vijerna ljubovca

s bile kule na srali pender;

kako vie, pozna gospodara

i pod njime od megdana drala;

pa potra niz visoku kulu,

pa potra, a iz grla viknu,

viknu sluge, nabreknu slukinje:

A vi, sluge, polju pohitajte,

te sretite poljem gospodara!

Bre, slukinje, briite avlije! 80

A e si mi, dijete Maksime?

Nu pohitaj pred kapiju nau,

eto, sine, mila baba tvoga,

baba tvoga, gospodara moga,

jae konja sjetno i veselo

ini mi se snahu j isprosio.

No Ivanu sluge pohitale,

te u polju sreto gospodara,

a Ivanu ljuba potrala,

cjeliva ga u skut i u ruku, 90

otpasa mu svijetlo oruje,

pa oruje grli u narue,

u naruu nosi na ardake;

vjerne sluge konje prifatie;

al eto ti dijete-Maksima,

srebrn stolak nosi u narue,

u sto sjede Crnojevi Ivo,

da s odmori, da mu izme skinu.

Kako sjede u srebrna stola,

oi mu se odmah otimae, 100

te Maksima pogleduje sina.

Ta da vidi jada iznenada!

Davno Ivan dvore ostavio

prosit snahu tri godine dana,

iza njega bolest udarila

u abljaka, u postojbinu mu,

muna bolest, one kraste velje,

na Maksima kraste napanule,

te mu bjelo lice nagrdile,

bijelo mu lice naarale, 110

iza krasta lice pocrnjelo,

pocrnjelo i odrpavilo;

kunem ti se, kako tamo kau,

grdnijega u hiljadi nema

od Maksima, sina Ivanova.

Pade na um Crnojevi-Ivu,

ja kakvu je rije ostavio

kod njegova nova prijatelja:

da odvede hiljadu junaka,

da ljepega od Maksima nema; 120

jutros, brate, nema grdnijega!

Te se Ivo bio raskario:

mrke brke nisko objesio,

mrki brci pali na ramena,

u obraz se ljuto namrdio,

ni s kim Ivo rije ne besjedi,

vee gleda u zemljicu crnu:

koliko se junak razdertio,

vie ljuba, pa se dosjetila,

podvi skute i podvi rukave, 130

cjeliva mu ruku i koljeno:

Gospodaru, ja se molim tebe,

to s u obraz sjetno neveselo?

Al nijesi snahu isprosio?

Al ti nije po udi evojka?

Ali ali tri tovara blaga?

Al je Ivo ljubi besjedio:

Nu odalje, da te bog ubije!

Ja sam nama snahu isprosio;

a po udi Latinka evojka: 140

to je zemlje na etiri strane,

ljepote joj u svu zemlju nema,

onakoga oka u evojke,

nit onakog stasa ni obraza:

ko j vidio vilu na planini,

ni vila joj, beli, druga nije!

Ja ne alim tri tovara blaga,

u abljaku puna kula blaga,

na blagu se ni poznalo nije;

no sam dudu rije ostavio: 150

da dovedem hiljadu svatova,

da ljepega od Maksima nema;

jutros, ljubo, nema grdnijega!

Ja se bojim kavge preko mora,

kad Maksima sagledaju moga.No da vidi jedne enske strane,

Kako grdno ree gospodaru:

Gospodare, da od boga nae!

Kud te sila slomi preko mora

na daleko etrest konaka, 160

preko mora da ne vidi doma,

ni bez jada dovede evojku!

a kod tvoje zemlje dravine,

zemlje tvoje Bara i Ulina,

Crne Gore i Bjelopavlia,

lomna Kua i Bratonoia,

i lijepe varo-Podgorice,

i abljaka tvoje postojbine,

i abljaka i oko abljaka;

da oeni jedinoga sina, 170

i da nae za sina evojku,

prou sebe glavna prijatelja;

no te sila slomi preko mora!

Kad to zau Crnojevi Ivo,

planu Ivo kako oganj ivi:

Ni sam bio, ni sam je prosio:

ko mi doe da mi je estita,

ivu u mu oi izvaditi!

Haber ode od usta do usta,

to zaue mali i veliki, 180

i zaula sva gospoda srpska,

te o tome nitko ne besjedi.

Tako stade od godine jedne,

od godine za devet punijeh

ne pominje nitko za evojku;

u desetoj mezil-knjiga stie

od njegova nova prijatelja,

prijatelja duda od Mletaka,

nov je bio, pak je postario,

davno j bilo to devet godina! 190

Knjiga Ivu na koljeno pade,

al mu knjiga dosta grdno kae:

Prijatelju, Crnojevi-Ivo,

kad zabrani u polju livadu,

jal je kosi, ja drugome daji

da ne biju slane i njegovi

po livadi cvijet rascavtio;

kad zaprosi lijepu evojku,

jal je vodi, jali je ne prosi:

ti mi prosi milu eru moju, 200

ti je prosi, a ja ti je dadoh,

i mi onda svadbu ustovasmo,

i ti kaza do prve godine,

dok ti rodi vino i venica

i sakupi hiljadu svatova;

evo proe i devet godina,

niti ima tebe, ni svatova.

Bre pii list knjige bijele,

prati knjigu miloj eri mojoj,

eri mojoj, a toj snasi tvojoj: 210

da se tvoja snaha preudaje,

da mi sliku trai prema sebe,

a ti ru trai prema tebe.

Ja kad vie Crnojevi Ivo,

knjigu ui, a ljuto se mui.

Kod njega se nitko ne pridesi,

ne pridesi mudroga junaka,

kom bi svoje derte iskazao,

no od derta pogleduje ljubu:

Ljubo moja, nu me sjetuj sade: 220

al u snasi knjigu opraviti,

da se naa snaha preudaje;

al u slati, ali slati neu?

enska strana mudro progovara:

Gospodaru Crnojevi-Ivo,

kog su ljube dosle sjetovale,

koga dosle, koga li odsele,

s dugom kosom, a pameu kratkom?

Al ti hou rije progovorit:

od boga je velika grijota, 230

a od ljudi zazor i sramota,

evojaku sreu zatomiti

i u njenu rodu uzaptiti.

Posluaj me, dragi gospodaru!

Od ta si se danas prepanuo?

Ako su ga kraste itetile,

ako bidnu glavni prijatelji,

za to rije progovorit nee:

svak se boji muke i nevolje.

Gospodaru, jo besjedim tebe: 240

ako s kavge preko mora boji,

ima danas punu kulu blaga,

u podrume troljetnoga vina,

u ambare bijele venice:

ima na to svate pokupiti.

Rekao si hiljadu svatova,

danas kupi i hiljade dvije,

po izboru konje i junake.

Ja kad vide tamo u Latina,

pregledaju silu i svatove, 250

da je Maksim slijepo dijete,

ne smiju ti kavgu zametnuti.

Kupi svate te vodi evojku,

gospodare, vie ne premiljaj!

Grohotom se Ivan nasmijao,

knjigu pie, dade tatarinu,

te je prati dudu od Mletaka:

Prijatelju, dude od Mletaka

nu oslukuj i noi i dnevi,

zapaliu na gradu topove, 260

zapaliu trideset topova,

pa zapalit Krnja i Zelenka,

neka ode jeka pod oblake;

prijatelju, asa ne poasi,

no mi prati niz more emije,

da mi sretne na moru svatove.

A kad Ivo knjigu opravio,

on prizivlje k sebe jazidiju,

pa dovati jedan tabak knjige,

iskidae knjigu na koamte, 270

pa pustie po knjizi jaziju,

te pozivlje kiene svatove.

Prvu knjigu Ivan opravio

prati knjigu Baru i Ulinu

na Miloa Obrenbegovia:

O Milou Obrenbegoviu,

pozivljem te u moje svatove,

stari svate, da si pred svatove;

no mi nemoj inokosan poi,

kupi svata to go moe vee, 280

nek se znadu svati starosvatski.

Drugu Ivan knjigu opravio

pokraj mora lomnoj Gori Crnoj

na sestria Jovan-kapetana:

Bre sestriu, Jovan-kapetane,

vii knjigu, asa ne poasi,

pozivlje te ujak u svatove,

da si ever uz tanku Latinku,

ti, sestriu, Jovan-kapetane;

no mi nemoj inokosan poi, 290

kupi svate lomnu Goru Crnu,

Goru Crnu i Bjelopavlie,

neka bude barem pet stotina,

pet stotina everskijeh svata,

nek je fala i mene i tebe.

Kad sakupi kiene svatove,

ti, sestriu, da si pod abljaka,

pod abljaka u polje iroko.

Treu Ivan sitnu knjigu pie

lomnu Kuu i Bratonoiu 300

na vojvodu Likovi-Iliju:

O Ilija, brdskoj zemlji glavo,

vii knjigu, ne poasi asa,

ti, vojvodo, da si u svatove

pod abljaka u iroko polje;

no, vojvodo, ne po inokosan,

povedi mi listom Braniju.

A etvrtu knjigu opravio,

prati knjigu u Drekalovie

na Milia eremetovia: 310

Bre, Miliu eremetoviu,

kupi svate sve Drekalovie,

vikni ecu sve Vasojevie,

kreni ecu do zelena Lima;

to je vee, to je bolje za te.

Petu Ivan knjigu opremio,

prati knjigu varo-Podgorici,

Podgorici, butun porodici,

na roaka glavnoga junaka,

na sokola Kujundia ura: 320

Ti, sokole, urko Kujundiu,

vii knjigu, ne poasi asa,

no ti kupi kiene svatove,

kupi brau sve Podgoriane,

pa oeni konje i junake:

udri konjma sedla osmanlije,

i zlaene rate do kopita,

a na prsi sjajna silembeta,

nek s junaki konji okieni;

na junake dibu i kadifu 330

i crvenu ohu sajaliju,

to od vode oha crvenija,

a od sunca oha rumenija,

a na glave kalpak i elenke,

na junake menevi dolame,

a na noge kove i akire;

nek su naa eca okiena,

nek su naa eca oevena

sa onijem ruhom gospodskijem,

da svatove moje zainite, 340

da ljepote ni tog ruha nema,

da im nema lica ni oblika

u svu srpsku zemlju i latinsku:

Latini se hoe zauditi

a onome srpskom odijelu,

u Latina svata na svijetu,

oni mogu srebro pokovati,

pokovati i srebro i zlato,

sajaliju ohu porezati;

ne mogu se doviti Latini 350

gospodskome na obrazu licu,

i gospodskom oku junakome,

to su eca ti Podgoriani.

Petu knjigu uru opravio,

i po knigam pozvao svatove,

a abljaka i bez knjige zovnu,

i abljaka i oko abljaka.

Ja da moe okom pogledati

i uima jeku posluati,

kad se sitne knjige rasturie 360

od tog mora do zelena Lima,

te pooe srpske poglavice

i vojvode, to su za svatove,

i delije sve glavni junaci!

Kad viee starci i teaci

poturie rala i volove,

sve se na jad slomi u svatove

u iroko polje pod abljaka;

a obani stada ostavie,

devet stada osta na jednome, 370

sve se slomi u iroko polje

gospodaru jutros na veselje.

Od abljaka do vode Cetinje

sve iroko polje pritiskoe:

konj do konja, junak do junaka,

bojna koplja kako arna gora,

a barjaci kako i oblaci,

razape se ador do adora,

pod adore krasne poglavice;

dan danie pak i zanoie. 380

No da vidi jutru na uranku:

prije danka i jasnoga sunca

podranila jedna poglavica,

to je jednoj zemlji starjeina,

po imenu Jovan-kapetane,

to bijae ever uz evojku,

podranio, polje ostavio,

i u polje kiene svatove,

a doao gradu na bedene,

niko s njime nije polazio, 390

s gospodarom cigle dvije sluge,

dvije sluge idu nazorice,

a gospodar s njima ne besjedi,

no je elo grdno namrdio,

a ponisko brke objesio,

mrki brci pali na ramena.

On mi eta gradu po bedenu,

pregleduje na gradu topove,

pregleduje, brate, carevinu, 400

najvie se oi otimahu

na kiene u polju svatove:

nije ala, nije urkurlija,

od abljaka do Cetinje vode

udaren je ador do adora,

konj do konja, junak do junaka,

bojna koplja kako gora arna,

a barjaci kako i oblaci.

Tako Jovan bjee uranio,

te on eta gradu po bedenu, 410

a vie ga Crnojevi Ivo,

pa Ivanu vrlo muno bilo,

na jutru mu nazva dobro jutro:

Dobro jutro, Jovan-kapetane!

to s, sestriu, jutros uranio?

to s u polju ador ostavio,

i u polju kiene svatove?

to li si se, sine, namrdio?

U obraz si sjetno neveselo:

ka ujaku jutros na uranku? 420

Progovara, Jovan-kapetane:

Proi me se, moj ujae Ivo!

Koju bih ti rije besjedio,

ti mi rije posluati nee:

a kad bi me, ujo, posluao,

da otvori te podrume tvoje,

da da dosta izdobila vina,

da napoji u polju svatove,

pa da pusti te hitre telale,

nek telali kroz svatove viknu, 430

nek svatovi svaki domu ide.

Nu rasturi to veselje tvoje,

moj ujae, Crnojevi-Ivo!

E smo nau zemlju opustili,

slomila se zemlja u svatove,

osta zemlja pusta na krajini,

zemlja naa strana od Turaka,

od Turaka preko vode sinje.

Moj ujae, Crnojevi-Ivo,

i prije su voene evojke, 440

i prije su momci oenjeni,

i prije su veselja bivala

u svoj zemlji, u svoj kraljevini;

tvoga jada nie nije bilo,

da podigne zemlju u svatove,

a daleko kosti zanijeti

brai naoj preko mora sinja,

preko mora etrest konaka,

e nam tamo svoje vjere nema,

nit imamo krasna prijatelja, 450

no je nama, beli, zemlja edna,

pa kad vide preko mora sinja,

kada vide sve srpske junake,

ja se bojim kavge meu braom,

moe jada biti na veselju.

Moj ujae, Crnojevi-Ivo,

da ja tebe jedne jade kaem

sino polju legoh pod adorom,

dopadoe dvije moje sluge,

na pero me urkom pokrivae 460

i gospodsko lice zavijae;

oi sklopih, grdan sanak vieh,

grdan sanak, da ga bog ubije,

de u sanu gledam na nebesa,

na nebu se, ujo, naoblai,

pa se oblak nebom okretae,

oblak doe ba vie abljaka,

vie tvoga ponosita grada,

od oblaka pukoe gromovi,

grom udari tebe u abljaka, 470

ba u tvoju krasnu kraljevinu,

u dvorove tvoju postojbinu:

abljaka ti oganj oborio

i najdonji kamen rasturio;

to bijee jedan oak bijel,

oak pade na Maksima tvoga,

pod okom mu nita ne bijae,

ispod oka zdravo iziao.

Moj ujae, Crnojevi-Ivo,

ne smijem ti sanak iskazati, 480

tek ako je sanu vjerovati,

vjerovati sanu i biljezi,

ja ti, ujo, hou poginuti,

poginuti u tvoje svatove,

jal poginut, jali rana dopast.

Moj ujae, da od boga nae!

Ako mene togo bude tamo,

kakva muka u veselju tvome,

jal poginem, jal dopadnem rana,

ekaj, ujo, onda jade grdne; 490

el ja vodim ece pod barjake

porodice ljuta Crnogorca,

pod barjake ece pet stotina:

e jaoknem, svi e jaoknuti.

No ti s molim jutros na podranku,

molim ti se, a ljubim ti ruku,

da rasturi u polju svatove,

nek svatovi svaki domu ide.

Pro s evojke, da je bog ubije! 500

Kad to uo Crnojevi Ivo,

planu Ivo kako oganj ivi,

te on kara sestria Jovana,

njega kara i ljuto ga kune:

Zao sanak, sestriu Jovane!

Bog godio i bog dogodio,

na tebe se taki sanak zbio!

Kad ga vie, rata opovie,

opovie jutros na poranku,

kad svatovi misle da polaze? 510

Moj sestriu Jovan-kapetane,

san je laa, a bog je istina;

runo si se glavom naslonio,

a muno si neto pomislio.

Zna, sestriu, ne znali te ljudi!

Dosta mi je i muke i ruge:

nasmija se sva gospoda naa,

a apatom zbori sirotinja,

e mi sjedi snaha isproena

i kod baba i kod stare majke, 520

i e sjedi za devet godina.

Zna, sestriu, ne znali te ljudi,

da u tamo junak poginuti,

neu moju snahu ostaviti

ni veselje jutros rasturiti!

No kako si mene starjeina

i poao ever uz evojku,

nu nabrekni na kamenu gradu,

nu nabrekni, prizovi tobdije,

neka tope pune i napune, 530

nek napune trideset topova;

pa prizovi starca Nedijeljka,

to mu b'jela prola pojas brada

koji uva tope baljemeze, uva tope Krnja i Zelenka, a kojijeh u svoj zemlji nije u vlakijeh sedam kraljevina, u turskoga Otmanovi-cara; nu prizovi starca Nedijeljka. neka tope puni pa prepuni, 540neka prida praha i olova, nek podigne nebu pod oblake. neka puknu stari baljemezi; haber podaj polju u svatove, nek se naa braa oslobode, nek odmaknu konje od obale od studene od vode Cetinje, e se mogu konji pokidati, u Cetinju vodu poskakati, brau nau kiene svatove 550 izubaha vatiti groznica: nu objavi i svoj brai kai da e pui trideset topova, hoe pui Krnjo i Zelenko. Pa zakai, moj mili sestriu, nek aui u to polje viknu, neka krenu iz polja svatove, evo emo preko mora sinja". Poslua ga Jovan-kapetane, te priviknu na gradu tobdije, 560 i priziva stara Nedijeljka, napunie trideset topova, napunie Krnja i Zelenka. napunie, pa ih prepunie, pridadoe praha i olova, digoe ih nebu pod oblake, pa im ivi oganj pridadoe. Da se moe, brate, pridesiti i uima jeku posluati, i oima seir pogledati, 570 ja kad pue trideset topova, pa kad pue Krnjo i Zelenko: polje tutnji, a planina jei, Cetinja se voda uspljuskuje, popadae konji na koljena, a junaci mlogi potrbuke; nije ala na gradu topovi, nije ala Krnjo i Zelenko! au viknu, kucnu dalbulana, krenue se iz polja svatovi, 580 otidoe i zdravo i mirno. Kako koji konak unapredak, sve gairet bolji meu braom. Prehodie polja i planine, spustie se u primorje ravno u iroko polje pokraj mora. te svatovi polje pritiskoe, ugledae u more emije. prijatelje u sretaotinu. Svatovi se rahat uinie 590 u iroku polju pokraj mora: ko imae konja od megdana, okree ga po polju dilita; ko l' bekrija, naginje uturom. te on pije ono rujno vino; ko imae grlo pouzdano, popijeva svatske poskoice. Meu njima Crnojevi Ivo jae drala konja od megdana, oko njega dva sokola siva: 600s desne strane dijete Maksime, to je Maksim krasan uveglija, na njegovu od megdana vrancu; a s lijeve Milo Obrenovi na doratu konju od megdana. Ivan gleda ecu oko sebe, gleda ecu, pake progovara: "Brao moja, kieni svatovi. i vi, brao, sve vojvode mlade. ja bih stio progovorit rije, 610kad biste me, brao, posluali: mi hoemo preko mora sinja, preko mora etr'est konaka, a vodimo mila sina moga, sina moga hitra uvegliju, al' su njega kraste nagrdile, i sina mi muka oborila, grdnijega u svatove nema; a ja, brao, jesam govorio na prosidbi, kad snahu isprosih: 620 to dovedem kienijeh svata. i u Mletku to bude Latina, da ljepega nee bit junaka od Maksima, od sina mojega; jutros, brao. nema grdnijega! I ja sam se ljuto razdertio, da kad doem novu prijatelju, prijatelj e mene zastieti, i turiti kavgu u svatove; nego, brao, kieni svatovi, 630 desio se danas meu nama glavan junak vojvoda Milou, ta Milou Obrenbegoviu, ljepote mu u svatove nema, ni e biti tamo u Latina: kad biste me, brao. posluali, da skinemo perje i elenku sa Maksima, mila sina moga, na Miloa Obrenbegovia, da Miloa zetom uinimo, 640dok evojku otud izvedemo." Kad to ue kieni svatovi, nema brata ni kiena svata, nema brata, tome da kmetuje: ne smijahu kieni svatovi, el je Maksim krvniko koljeno, mogu njemu ao nainiti, moe nekom glavu ukinuti; nema kmeta da kmetuje tome. Progovori vojvoda Milou: 650 "O Ivane, naa poglavice, to dozvilje i brau sazivlje? No mi prui desnu tvoju ruku i zadaj mi bou vjeru tvrdu za Maksima, za tvojega sina, da Maksimu ao ne uini, na veselju e ga sad potura, od mene ti boja vjera tvrda: preveu ti snahu preko mora i bez kavge i bez muke kakve; 660 tek, Ivane, neu teveeli: to god bide dara zetovskoga, da mi dara nitko ne dnjeli." Kad to zau Crnojevi Ivo, grohotom se, brate, osmjenuo: "O Milou, srpska poglavice, ta pominje dara zetovskoga? Tvra vjera, brate, od kamena, nitko t' dara dijeliti nee; prevedi mi snahu preko mora, 670dovedi je u bijeli abljak, i ja u te, brate, darivati: dau tebe dvije izme blaga, i dau ti moju kupu zlatnu, koja bere devet litar' vina, to j' od suva salivena zlata; i jo u te, brate, darivati: dau tebe suru bedeviju, bedeviju to drijebi drale, to drijebi konje ognjevite, 680 objesiu t' sablju o pojasu. koja valja tridest esa blaga." I tako se braa pogodie, i skidoe perje sa Maksima, zlatno perje, ekrkli elenku, na Miloa Obrenbegovia, te Maksima jandal ounue, a Miloa zetom uinie. U to doba moru udarie, u sinje se more navezoe. 690 Bog im dade i od boga srea, iz mora se zdravo izvezoe a pod Mletke grada udarie, te mletako polje pritiskoe. Na gradu se otvori kapija, a navali i muko i ensko, no da sretu u polju svatove, da uine seir od svatova i da vide je l' istina tako, da poznaju zeta dudevoga, 700 je l' istina kako ljudi kau, da m' ljepote u daleko nema, u svatove ni pak u Latine. Lasno zeta poznavati bjee po njegovu perju i elenci, po njegovu stasu i obrazu. Kad vioe da j' istina tako, dopadoe dva dudeva sina te sretoe mila zeta svoga, grle zeta i otud i otud, 710pa ga vode na tanke ardake, a na konak svate rasturie po trojicu i po etvoricu, kako e im biti ponajbolje. udan adet bjee u Latina, svadbovati rodu evojakom i odmorit konje i junake; posiee tri-etiri dana. Kad etvrto osvanulo jutro, te pukoe na gradu topovi, 720au viknu, kucnu dalbulana, nek su hazur kieni svatovi, zeman doe da ti doma pou. Svatovi se na broj iskupie u arenu kamenu kapiju, zatvorena vrata na kapiju, zatvorena i pak zaklopljena, na kapiji etiri delata: dva Arapa i dva Latinina, krvave im ruke do ramena 730i ostrice sablje do balaka, svatovi se malo prepadoe. No da vidi jo povee bide: nema njima dva najbolja druga. nema druga vojvode Miloa, to su njega zetom uinili, i nema im Latinke evojke, a evojke oko ta su doli! Al' svatovi malo priekae, stade zveka kamena sokaka, 740 stade zveka, stade otud jeka, al' eto ti vojvode Miloa na njegovu od megdana doru, ustavlja ga emom od elika, a dovata malo bakralijom, a doro mu sitno podigrava, te veselo u druinu doe, na jutru im nazva dobro jutro, sva druina jednu rije kau: "Dobro doe, dijete Maksime!" 750Za Miloem odmah pristadoe dvije ure, zeta pristigoe, donijee gospodskoga dara, da daruju zeta kod svatova. Jedan ura - jedan peke daje: dovede mu bez biljege vranca, i na vrancu Latinku evojku, no se pusnik k zemlji uvijae, od istoga i srebra i zlata, u zlato su konja opkovali, 760zlatni rati biju po kopiti, a na prsi divna silembeta; i na ruci sivoga sokola, te Maksima zeta dozivae: "Na poklon ti konjic i evojka, i na konju i srebro i zlato, i na poklon siva tica soko, kad si tako vien meu braom." A Milo se s konja poklanjae. te lijepo dara privatae. 770Drugi ura sablju donesao salivenu od suvoga zlata, sablja valja mlogo bila blaga, opasa je zetu o pojasu: "Nosi, zete, te mi se ponosi!" Al' eto ti punca i punice, ja kakva li dara donijee! Punac nosi kalpak i elenku, (u elenci alem kamen dragi, koji sjaje kako jarko sunce, 780 pogledati ne da u junaka), te Maksima zeta dozivae: "Na poklon ti kalpak i elenka." Milo dara divno privatae. A da vidi zlosretne punice! Ona nosi od zlata koulju, koja nije kroz prste predena, ni u sitno brdo uvoena, ni na razboj ona udarana, no koulja na prste pletena, 790u kolijer upletena guja, a pod grlom izvedena glava, ba se ini kao da je iva ljuta guja (guja e ga udrit!), na glavi joj alem kamen dragi: kade ide momak sa evojkom, u lonicu da ne nosi sv'jee, nek svijetli alem kamen dragi; te Maksima zeta dozivae: "Na poklon ti od zlata koulja. 800No se ude kieni svatovi, no se ude daru latinskome. No da vidi dara iznenada! Al' eto ti starca Jezdimira, mila brata duda od Mletaka; bijela mu prola pojas brada, na zlatnu se taku naslonio, roni suze niz gospodsko lice, roni suze, i nevolja mu je: sedam ena mijenio bio, 810 a od srca ne imo poroda, pa uzeo k sebe sinovicu, sinovicu, njemu osobnicu, mete keri i mete sinova, pak se starcu sade raalilo, el je sprema preko mora sinja. Neko udo bjee saguio i turio pod pazuho svoje, a kad doe k brai svatovima, po imenu zeta dozivae, 820 dozivae, pa ga ogrtae, ogrnu ga kolastom azdijom, savrh glave do zelene trave pokri zeta i konja dorata (ja kakva je, jada dopanula, u junake oi udarila, i priaju i kazuju ljudi, dok iznutra udrio postavu, otilo je tridest esa blaga, a s lica joj ni hesapa nema): 830"Na poklon ti kolasta azdija, koje danas u svijetu nije u naega ni jednoga kralja, ni e biti u cara turskoga; nosi, zete, te mi se ponosi!" Maksim gleda jade isprijeka, isprijeka, ali poprijeko. Ja kad tako zeta darivae, na kapij' se otvorie vrata, 840 pa stadoe sluge i slukinje na kapiju svate darivati: o konjima vezene jagluke, junacima tanke boaluke; darivae, polju ispratie, na emije vodi naturie, iz emija zdravo isturie; otidoe zdravo i veselo. Ja kad bie polju pod abljaka, eno su se braa sastanula, 850eno e se s jadom rastanuti, no da vidi jadu zapoetka: pohitao dijete Maksime na njegovu bez biljege vrancu, i skupio desetinu druga, hoe k svojoj na mutuluk majci. A kad vie vojvoda Milou, te dorata konja podigrava, a dogna ga blizu do evera, do evera Jovan-kapetana, 860 evojke se rukom dofatio. Al' da vidi proklete evojke! Na oi joj zlatali marame, rijetke su - te kroz njih viae; ja kad vie konja i junaka, prevari se, zanese je pamet, te usturi zlatali marame, a otkriva oi obadvije, a prui mu ruke obadvije. No ko vie, ini s' ne vidio; 870 vie svekar Crnojevi Ivo, vie svekar i zajad mu bilo, te Latinci snasi progovara: "K sebe ruke, mila snaho moja! K sebe ruke, obje ti otpale! Pokri oi, obje ti ispale! Rata gleda na junaka tua, na Miloa Obrenbegovia? No pogledaj, mila snaho moja, no pogledaj poljem pred svatove: 880tono junak na konju vraniu, bojno koplje nosi u rukama, zlatan sjaje na pleima titak, a kraste mu lice nagrdile, iza krasta lice pocrnjelo, ono ti je dijete Maksime. A ja sam se tamo pofalio, kad sam tebe u baba prosio, to go bide kienijeh svata, da ne bide ljepega junaka 890 od Maksima, od sina mojega. U tom sam se, snaho, prepanuo, Miloa smo zetom uinili, i Milou dare poklonili, da prevede tebe preko mora i bez kavge i bez muke nae." Kad joj ree, k da posijee, te pod sobom konja ustavila, naprijed mu ni kroiti nee, pa Latinka svekru progovara: 900 "Mio svekre, Crnojevi-Ivo, Maksimu si sreu izgubio, kako s' drugog zetom uinio. Rata, svekre, da od boga nae! Ako su ga kraste itetile, ko je mudar i ko je pametan, tome, svekre, valja razumjeti, i svak moe muke dopanuti; ako su ga kraste naarale, zdrave su mu oi obadvije, 910srce mu je ba koje je bilo; ako l' si se, svekre, prepanuo, e je Maksim jo tanko dijete, njega ekah za devet godina, njega ekah u babovu dvoru, i jo bih ga za devet ekala u abljaku, u vaemu gradu, nikom ne bih obraz zastidila, ni ja rodu, ni ja domu mome. No ti, svekre, bogom ti se kunem, 920 ja ti vraaj blago sa jabane, sa vaega vojvode Miloa, te udari na Maksima tvoga, jal' naprijed ni kroiti neu, ba da e mi oi izvaditi." No se Ivan ljuto uzmuio, prizva brau i neke vojvode: "Brao moja, - ako boga znate! nu kmetujte mene i Milou za naega dara iz Latina." 930 Nema kmeta ni dobra junaka ja koji e tome kmetovati, el su bile ruke ufatili, i zadali bou vjeru tvrdu da mu dara nitko ne dijeli, no jo Ivan da ga podaruje. Ne mogae braa da kmetuju, el se jednom utvrdilo bilo. Ja kad zau vojvoda Milou, te prigoni od megdana dora, 940 a Ivanu rije progovara: "O Ivane, naa poglavice, kamo vjera? Stigla te nevjera! Nijesmo li vjeru uinili: da mi dara nitko ne dijeli? A sad ste se tome prisjetili! Kad si muan i kad si nevjeran, more u ti dara pokloniti rad' hatara nae brae krasne. Prva u ti dara pokloniti: 950na poklon ti vranac i evojka. Da je puta i pravoga suda, evojka je mene poklonjena, poklonio i otac i majka, poklonila oba brata njena; al' o tome neu govoriti, ve ti hou dara pokloniti, i na konju i srebro i zlato, i poklonit sivoga sokola, i na poklon sablja od pojasa. 960 Svega u ti dara pokloniti, ve ja ne dam cigle do tri marve: ne dam s glave tastove elenke, sa ramena kolaste azdije, i ja ne dam od zlata koulje, hou nosit mojoj zemlji divnoj, nek pofala mojoj brai bide.

Kunem vi se i bogom i vjerom, ne dam tako tri komata dara!" Kad zaue kieni svatovi, 970te svatovi jednu rije kau: "Fala tebi, vojvodo Milou! Fala tebe, gospodsko koljeno, kad si taki vien meu braom, kad si vien i kad si pogodan.'' Svi svatovi jednu rije kau; svatovi se braa pogodie, no imaju nepogodna druga, a na konju nesretnu evojku, evojci je vrlo ao dara, 980 a najvie od zlata koulje, te priviknu iz bijela grla po imenu dijete Maksima. Prepade se Crnojevi Ivo, te Latinci snasi progovara: "Snaho moja, Latinko evojko, nemoj vikat dijete Maksima, ele smo mu ao uinili, a Maksim je hitar kavgadija, hoe, snaho, zametnuti kavgu 990na veselju u svatove svoje; snaho moja, bogom ti se kunem, u abljaku puna kula blaga, sve u blago tebi pokloniti, in' od blaga to je tebe drago!" Al' ne slua zlosretna evojka, viknu jednom, pa ga ne doviknu, drugom viknu, doke ga doviknu. Maksim vrana konja povrnuo, oslukuje ta e besjediti, 1000a evojka grdno progovori: "O Maksime, nemala te majka! Majka nema do tebe jednoga, a po danas ni tebe ne bilo! Od koplja ti gradili nosila, a od tita grobu poklopnice! Crn ti obraz na boem divanu, kako ti je danas na megdanu sa vaijem vojvodom Miloem! Zato blago dadoste drugome? 1010 A nije mi ni tog ao blaga, neka nosi, voda g' odnijela! No mi ao od zlata koulje, koju no sam plela tri godine a sa moje do tri drugarice, dok su moje oi iskapale sve pletui od zlata koulju; mislila sam da ljubim junaka u koulji od samoga zlata, a vi danas dadoste drugome! 1020 No me u li, uveglija Makso, bre vraaj sa jabane blago! Ako l' blago povratiti nee, kunem ti se bogom istinijem, naprijed ti ni kroiti neu, no u dobra konja okrenuti, dognau ga moru do obale, pa u vatit listak emiljikov, a moje u lice nagrditi, dok pokaplje krvca od obraza, 1030po listu u pisati jaziju, dodau je sivome sokolu, neka nosi staru babu mome, neka kupi svu latinsku silu, nek ti hara bijela abljaka, nek ti vraa alost za sramotu. Kad to zau dijete Maksime, to Maksimu vrlo zajad bilo, vrana konja natrag pripovrnu, opasa ga trostrukom kandijom 1040pue koa konju po sapima, a pokapa krvca po kopiti, no mu ljuto pusnik poskoio, po tri koplja u nebo skoio, po etiri zemlje preskoio. Ne desi se dobroga junaka, da uvati grdna zlosretnika, no mu sokak poljem uinie, a niko se jadu ne dosjeti, porata je konja povratio. 1050 A kad vie vojvoda Miloe, grohotom se junak nasmijao: "Fala bogu, fala istinome, kud se ono Maksim zatrao?" A ne vidi jade iznenada. Kad dopade dijete Maksime, na Miloa bojno koplje puti, bojnijem ga kopljem udario pod elenku meu oi crne; na zatiljak oi iskoie, 1060mrtav pade pod konja dorata; Milo pade, a Maksim dopade, koliko mu krvce edan bjee, manu sabljom, ods'jee mu glavu, pak je vrancu baci u zobnicu, a evojku ote u evera, pak pobjee na mutuluk majci. Mili boe, na svem tebe fala, da se kome onda pridesiti i oima jade pregledati, 1070 kade pade krasna poglavica, a zgleda se mloga porodica, u junake krvca uzavrela, pa se stae darivati darom, a njinijem darom nemilijem: iz puaka crnijeh kruaka, doke duge puke isturie, dok to polje magla pritisnula od hitroga praha i olova, tad s' u tami mai povadie, 1080 te se njine majke ojadie, a sestrice u crno zavie, a ljubovce osta' udovice, a ogreznu krvca do koljena, a po krvi jedan gazi junak. Junak bjee Crnojevi Ivo, crno njemu srce dovijeka! Krvcu gazi, a bogu se moli: "Daj mi, boe, vjetar od planine, da radene ovu maglu kletu, 1090da pogledam i gore i dolje ko pogibe, ko l' ostade danas." Bog mu dade - vjetar udario te razagna i razvedri polje, Ivan gleda i gore i dolje, al' ne znade nita kud je gore: polomljeni konji i junaci, no po polju kre ranjenici. Ja kad vie Crnojevi Ivo, on prevre te leeve mrtve 1100 i krvave ogleduje glave, sve traae dijete Maksima, al' ga Ivan nai ne mogae, no on nae sestria Jovana, to je ever bio kod evojke, to ujaku sanak kazivao u abljaku jutru na pohodu. Zaludu ga Ivan nahodio, u krvi ga poznat ne mogae, mimo njega junak prolazae, 1110 a vie ga Jovan-kapetane, te ujaku Ivu progovara: Moj ujae, Crnojevi-Ivo, im si mi se tako ponesao: ili snahom, ili svatovima, il' gospodskim darom prijateljskim, te ne pita nesretna sestria, jesu li mu rane dosadile? Vie Ivan, pa suze prosiplje, iz krvi ga malo ispravio: 1120 Moj sestriu, Jovan-kapetane, jesu l' tvoje rane za vidanje, da te nosim u nesrean abljak, da ti traim od mora eime? A Jovan mu onda progovori: "Proi me se, moj ujae Ivo! Kamo oi? - Njima ne gledao! Ovakve se rane ne vidaju: lijeva je noga salomljena, salomljena nadvoje, natroje, 1130a desna je ruka odsjeena, odsjeena ruka po ramenu, a po srcu sablje dovatile, ispale su crne digerice. Ja kad vie Crnojevi Ivo, bre pita sestria svojega: "Moj sestriu, dok si u rijei kako ever bjee kod evojke, a dopade dijete Maksime, eda vie, e pogibe Maksim? 1140I znade li ta bi od evojke? - Proi mi se, moj ujae Ivo! Nije tebe Maksim poginuo, no kad doe na konju pomamnu, te izgubi vojvodu Miloa, pak evojku ote od evera, on pobjee ka nesrenoj majci. To izusti, laku pusti duu. Pobaci ga Crnojevi Ivan, a pohiti u bijeli abljak. 1150 Ja kad doe pred gradsku kapiju, a pred gradom koplje pobijeno, a za koplje vranac konjic svezan, sitna mu je zopca ustaknuta, pred njim sjedi dijete Maksime, na koljenu sitnu knjigu pie svome tastu dudu od Mletaka, a dvori ga zlosretna evojka; na mezile knjigu opravio: O moj taste, dude od Mletaka, 1160 kupi vojsku, svu latinsku zemlju, te mi haraj bijela abljaka, i ti vodi milu tvoju eru ni ljubljenu, ni omilovanu: mene proe moja gospotina, i drava moja kraljevina; hou bjeat preko zemlje duge, hou bjeat caru u Stambola, kako doem, hou s' poturiti. Zlo se zau po svoj zemlji njinoj, 1170kad zaue ti Obrenovii, zau netko Obrenovi Jovan, mio bratac vojvode Miloa, neto misli, pa na jedno smisli, bre konja svoga dovatio, sedla konja to ga ljepe moe, opasuje to ga tvre moe, pak se konju fati na ramena, halali se i oprosti junak, kae rodu, kae brai svojoj: 1180 Hou, brao, i ja u Stambola, odoh, brao, brau da sauvam ko doraste u toj zemlji naoj, tamo ode krvniko koljeno, on e dvorit cara u Stambolu, izdvorie kakvu vojsku silnu, te e zemlju nau pogaziti. Brao moja i pak porodice, dok ujete mene u ivotu, u ivotu, u Stambolu bilu, 1190nemojte se, eco, prepanuti; on ne smije vojsku podignuti: on e na vas, a ja u na njega. Tako ree, pa u Stambol ode. Kade bio blizu do Stambola, u putu se oba pristigoe, te pred cara idu uporedo, a car znade ko su i kako su, pa ih care jedva doekao, doekao, oba poturio, 1200i turska im imena naeo: Jovanu su ime naenuli - Mamut-bee Obrenbegoviu; a Maksimu ime naedoe - Skender-bee Ivanbegoviu. Dvore cara za devet godina, izdvorie devet zijameta, svijeh devet dae za paaluk, car im dade bijele tugove i vezirstvo na te zemlje dvije 1210 bez promjene vazda dovijeka: Mamut-begu Obrenbegoviu dade zemlju ravna Dukaina, eno rodi izdobila vina, dosta vina, vie urmetina, dosta ima bijele venice, krasnu zemlju, to je ljepe nema; a on dade sinu Ivanovu - grdnu zemlju Skadar na Bojani, a u kome nikad nita nema, 1220no se legu abe i bivoli, i imae soli sutorine. Kako tade, tako i danaske, nijesu se nigda umirili, niti mogu krvcu da umire no i danas tu prosiplju krvcu. Starac Milija

Via je gora od gore

Via je gora od gore,

Najvia Loven planina;

U njoj je trnje i grablje,

U njoj su sn'jezi i mrazi

U svaka doba godita;

Vilenski u njoj stanovi,

Sve' vile tance izvode;

Junak mi konja jezdae,

Predragu sreu iskae;

Vile mi njega viee,

Junaka stae dozivat':

"Ovamo svraaj, junae!

Tvoja se srea rodila,

Sunanom drakom povila,

Mjesecom sjajnim gojila,

Zv'jezdama sjajnim rosila."

Srean bosiljak

Blago tebi strue bosioe,

Koji raste dragoj na pendere,

Gleda dragu, jutrom i veerom,

Gdje se draga svlai i oblai.

Pomirenje

Dvoje se je drago zavadilo,

Da je sa ta ne bi ni alilo,

No s milosti i jabuke slatke.

Zadugo im svaa potrajala,

Od sabaha do zahoda sunca.

Sunce zae dragi dragoj doe,

A evojka srca milostiva,

Zagrli ga i primae lice,

Sastae se brci i solufi;

Curi zvee pod grlom erdani,

Mladu momku toke na prsima.

Vila i evojka

Pod onom gorom zelenom

Vrani se konji igraju,

Pod sobom zemlju kopaju,

A zlatne uzde trgaju;

Na Maru curu gledaju

e bjelo lice umiva,

A crne oi ispira,

Sama sa sobom govori:

Ima l ta ljepe od mene?

Ima l ta bre od konja?

Ima l ta ire od polja?

Ima l milije od brata?

Je l ita slae od meda?

Iz gore vila govori:

I ja sam ljepa od tebe,

ire je nebo od polja,

Bre je oko od konja,

Dublji je sevdah od mora,

Milije drago od brata,

Slae je drago od meda!

Pod bademom

Raslo drvo bademovo

Tanko, visoko:

Pod njim sjedi mlado mome

I s njim evoje.

Pred mome je rujno vino,

Rujno rumeno.

Pred evoje fildi ealj

I ogledalo.

Momak daje sto dukata

Da se sastave,

A evoje sve to ima

da se poljube.

Perovi Batri

Boe mili, uda velikoga, to procvilje u Banjane Gornje?

Da l je vila, da li guja ljuta?

Da je vila, na vie bi bila,da je guja, pod kamen bi bila.

Nit je vila, niti guja ljuta,

ve to cvili Perovi Batriu

u rukama orovi Osmana.

Osmana je Bogom bratimio:

Bogom brate, orovi Osmane! 10

Nemoj mene izgubiti glavu,

evo tebe stotinu dukata;sedam brata, sedam Perovia

hoe dati sedam deferdara;sedam snaha sedam vijenaca;snaha moja Cvjeta Radulova

hoe dati vjence i oboce;majka moja Cuckinju robinju,

jo ostalo ruho iz sanduka;a moj babo Vuievi Pero 20

hoe dati konja ispod sebe,

jo uz konja stotinu dukata.

Odista ga Osman pustit ae.

Vrag donese od Tupana Panta,

te Osmanu rije besjedio:

Oj Turine, orovi Osmane,nemoj putit Perovi Batria!

to ti daje nebrojeno blago,

uzeo je blago od Turaka;

to ti daje sedam deferdara, 30

s taki ih je skinuo Turaka;

to ti daje vjence i oboce,

on e nae snahe pohvatati,

te e skidat vjence i oboce;

to ti daje Cuckinju robinju,

to e moju erku zarobiti

te je dati za se u otkupa;

to ti daje konja golemoga,

taj je konjic rodom iz Banjana.

To izree od Tupana Panto, 40

zemlji pade, puci oganj dade,

te pogodi Perovi Batria

posred pasa, ukide ga s glasa.

Mrtav pade u travu zelenu,

a Osman mu osijee glavu.

Glas dopade u selo Zaljutimilu babu Perovi Batria.

Tad zakuka sinja kukavica usred zime kad joj vrjeme nije

u Zaljuti selu malenome; 50

to ne bila sinja kukavica,ve to bio Vuievi Pero,mio babo Perovi Batria:

Avaj mene, do Boga miloga,e mi Batri brata ne ostavi

koji bi ga mogo osvetiti.

Tjei njega Perovi Radule:

Ta ne boj se, moj mio babajko!

ekaj mene do ueva dana,

dok se gora preoene listom, 60

crna zemlja travom i cvijetom,ja u jednu etu sakupiti,

pak u s njome poi u Banjane.

Batria u brata osvetiti!

To vrijeme za dugo ne bilo,

malo vrijeme do ureva dana,

dok se gora preoene listom,

crna zemlja travom i cvijetom.

etu kupi Perovi Radule,s njome ide pravo u Banjane, 70

u Utes je planinu dodio.Tu mi stade tri bijela dana,pravo gleda Gacku prostranome,

dok ugleda na konju Turina.

im ga vie, tim ga i poznade

da je glavom orovi Osmane,

pak druini svojoj besjedio:

Brao moja, ljubima druino!

Evo ide orovi Osmane!Svi padnite po travi zelenoj, 80

ja u pasti drumu na sredinu,ekaemo orovi Osmana;ne palite puke deferdare

na Turina orovi Osmana

ne bi li mi Bog i srea dala

da bih njega iva uvatio;ako li ga ne bi uvatio,

udri koji, rodila ga majka!

Drutvo pade po travi zelenoj,

Radul pade drumu na sredinu. 90

U to doba orovi Osmane.

No se skoi Perovi Radule,

te on vata orovi Osmana:

jednom rukom konja za dizgine,

drugom rukom Turina za prsi,obali ga u travu zelenu.Ostalo mu priskoilo drutvo

te Osmana iva uvatie.

Tad besjedi orovi Osmane:

Bogom brate, Perovi Radule, 100

nemoj mene izgubiti glavu,

evo tebe hiljadu dukata;dvadest brata dvadest orovia

hoe dati dvadest deferdara;

a kadune bule orovia

dae svaka sitne periane

i sa grla zlaene erdane

na kojim su biser i dukati;

dau tebe ata golemoga

od kog boljeg u svoj Bosni nema, 110

u svoj Bosni i Hercegovini;

osedlau g sedlom srebrnijem

i pokriti ohom do kopita,

prije ohe puli risovinom,

iskienom i srebrom i zlatom.

Za to Radul ni habera nema,

no Osmanu rije besjedio:

Oj Turine, orovi Osmane!

Moj je Batri na otkupe bio,

ti ga ne e pustit na otkupe, 120

no mu rusu osijee glavu.

Pa povadi noa od pojasa,

te on tursku osijee glavu;uze njemu glavu i oruje

i njegova konja golemoga.

Za zdravo se natrag povretie,

dok dooe lomnoj Gori Crnoj

u Zaljuti selu malenome.

Susrete ga Vuievi Pero.

Ruke iri, u lice ga ljubi, 130

Radul njega u skut i u ruku,darova mu Osmanovu glavu.

Jote ree Vuievi Pero:

Blago mene jutros i dovjeka,kad ja vieh za ivota svoga

e osvetih mojega Batria!To izusti, a duu ispusti.

140

uro Milutinovi - Crnogorac Golub i golubica

Ljubio se bijeli golub

Sa golubicom:

Gledalo ga mlado mome

Sa evojicom

Iz travice kojom bistar

Potok ubori.

Golub gue, mome njemu

Tiho govori:

Crven ti je kljun, golube,

U golubice,

Al su usta rumenija

U evojice.

Bjelo ti je bjelo perje

U golubice,

Al je bjelje bjelo grlo

U evojice.

Da ne moe bez nje

Meho kuje konja po mjesecu,

Meho kuje, a majka ga kune:

Sine Meho, iv ne bio majci,

Ne kuju se konji po mjesecu,

Ve po danku i jarkome suncu!

Proi me se, ostarjela majko,

Proi me se, ti ne zna sevdaha!

Kada meni na um padne draga,

Ja ne pazim sunca, ni mjeseca,

Nit moj ogo mraka, nit oblaka,

Ve ja idem dragoj pod pendere:

Draga moja, jesi li mi doma?

Jesam doma, ali nisam tvoja;

Tvoja me je majka potvorila

Da sam tebi sihir uinila.

Nisam, Meho, ivota mi tvoga!

Sem to sam ti stopu iskruila

I u stopu neven posadila.

Kako neven ne mogo bez zemlje,

Tako i ti ne mogo bez mene!

Zarok momka i evojke

Zatee se mome i evoje

Da spavaju, da se ne diraju.

Mome dava ispod sebe vranca,

A evoje erdan ispod vrata.

I legoe sanak boraviti.

Kad je bilo noi u ponoi

Al zapita lijepa evojka:

Obrni se, ne obrnuo se,

Mrtva mi te obrnula majka!

Poljubi me, ne poljubio me,

Mrtva tebe poljubila majka!

A to ali vranca debeloga,

Tvoga vranca? Pojeli ga vuci,

A moj erdan odnjeli hajduci!

Nestalan dragi

evojka je mjeseca korila:

Oj mjesee, jedan nevjernie,

to ne grije noom do sabaha,

Ko to sunce grije do akama?

as ogrije, as u oblak zae;

Takvog jadna ja imam jarana:

as me ljubi, as se na me ljuti.

Gora gori, a biser govori

Gora gori, a biser govori.

Zlato trepti, biser progovara:

Koja gora od koje najljepa?Najljepa je gora brtanova.

Zaludu joj i ljepota njena

kad se hvaa drvlja i kamenja!

Al je ljepi momak al evojka?

Ljepi momak od svake evojke.

Al zaludu kad je i najljepi

kad ne moe sam od sebe biti,

ve se hvaa lica evojakog!

Uro i MrnjaveviiSastala se etiri tabora

na ubavu na Polju Kosovu

kod bjele Samodree crkve:

jedno tabor Vukaina kralja,

drugo tabor despota Ugljee,

tree tabor vojevode Gojka,

a etvrto carevi-Uroa.Carevi se otimlju o carstvo,

meu se se hoe da pomore,

zlaenima da pobodu noi, 10a ne znadu na kome je carstvo.

Kralj Vukain veli: "Na mene je!"Despot Uglje': "Nije, neg na mene!"

Vojvod Gojko: "Nije, neg na mene!"

uti nejak carevi Urou,

uti djete, nita ne besjedi,

jer ne smije od tri bratijenca,

bratijenca tri Mrnjavevia.

Pie knjigu Vukaine kralju,

pie knjigu i ilje aua 20do Prizrena, grada bijeloga,

do onog protopop-Nedeljka:

neka doe na Kosovo ravno

da on kae na kome je carstvo:

on je svjetla cara priestio,

priestio i ispovjedio,

u njega su knjige starostavne.

Pie knjigu despota Ugljea,

pie knjigu i ilje aua

do Prizrena, grada bijeloga, 30do onog protopop-Nedeljka.Treu pie vojevoda Gojko,

i on ilje ognjena aua;

a etvrtu carevi Urou,

pie knjigu i ilje aua.

Sva etiri sitne knjige piu

i poilju ognjene aue,

sve potajno jedan od drugoga.

Sastae se etiri aua

u Prizrenu, gradu bijelome, 40kod dvorova protopop-Nedeljka,ali prota doma ne bijae,

no u crkvi bjee na jutrenji,

na jutrenji i na leturiji.

Kolko s silni ognjeni aui,

Kolko s silni od silnijeh,

te ne ee konje odjahati,

no u crkvu konje nagonie,potegoe pletene kandije,

udaraju protopop-Nedeljka: 50"Bre hajde, protopop-Nedeljko,

bre hajde na Kosovo ravno

da ti kae na kome je carstvo;

ti si svjetlog cara priestio,

priestio i ispovjedio,

u tebe su knjige starostavne; jal e sada izgubiti glavu."

Suze roni protopop-Nedeljko,

suze roni, pa njima govori:

"Odbijte se, silni od silnijeh, 60dok u crkvi zakon savrimo,

znati e se na kome je carstvo."

Tako su se oni uzmaknuli.

A kad zakon boji savrie,

izljegoe pred bijelu crkvu;

tad govori protopop-Nedeljko:

"eco moja, etiri aua,

ja sam svjetla cara priestio,

priestio i ispovjedio,

al ga nisam pitao za carstvo, 70ve za grije to je sagrjeio;

no idite u Prilipa grada

do dvorova Kraljevia Marka,

a do Marka, do mojega aka;

kod mene je knjigu nauio,

kod cara je Marko pisar bio,

u njega su knjige starostavne,

i on znade na kome je carstvo.

Vi zovite na Kosovo Marka,

hoe Marko pravo kazivati, 80jer se Marko ne boji nikoga,

razma jednog boga istinoga."

Otidoe etiri aua,

otidoe ka Prilipu gradu,

bjelu dvoru Kraljevia Marka.

Kad su bili pred bjele dvore,

udarie zvekirom na vrata.To zaula Jevrosima majka,

pa doziva svoga sina Marka:

"Sine Marko, moje edo drago, 90ko udara zvekirom na vrata?

Ba k da su babovi aui."

Usta Marko te otvori vrata,aui se poklonie Marku:

"Boja t pomo, gospodaru Marko!"

A Marko ih pomilova rukom:

"Dobro doli, moja eco draga!

Jesu l zdravo Srblji vitezovi,

i estiti carevi i kralji?"

aui se smjerno poklonie: 100"Gospodaru, Kraljeviu Marko,

sve je zdravo, ali nije mirno:

gospoda se teko zavadila

na Kosovu Polju irokome

kod bijele Samodree crkve,

i oni se otimlju o carstvo,

meu se se hoe da pomore,

zlaenima da pobodu noi,

a ne znadu na kome je carstvo;

tebe zovu na Kosovo ravno 110da im kae na kome je carstvo."

Ode Marko u gospodske dvore,

pak doziva Jevrosimu majku:

"Jevrosima, moja mila majko,

gospoda se jesu zavadila

na Kosovu Polju irokome

kod bijele Samodree crkve,

i oni se otimlju o carstvo;

meu se se hoe da pomore,

zlaenima da pobodu noi, 120a ne znadu na kome je carstvo;

mene zovu na Polje Kosovo

da im kaem na kome je carstvo."

Kolko Marko teio na pravdu,

tolko moli Jevrosima majka:

"Marko sine, jedini u majke,

ne bila ti moja rana kleta,

nemoj, sine, govoriti krivo,ni po babu ni po strievima,

ve po pravdi boga istinoga! 130Nemoj, sine, izgubiti due!Bolje ti je izgubiti glavu

nego svoju ogrjeiti duu."

Uze Marko knjige starostavne,

pa opremi sebe i arina;

arinu se na ramena baci,

otidoe u Kosovo ravno.

Kad su bili kraljevu atoru,

ree tada Vukaine kralje:

"Blago mene do boga miloga, 140eto mene moga sina Marka,

on e kazat na mene je carstvo,od oca e ostanuti sinu."

Marko slua, nita ne govori,

na atora ne okree glavu.

Kad ga vie Ugljea vojvoda,

tad Ugljea rije govorio:

"Blago mene, eto mi sinovca,

on e kazat na mene je carstvo.Kai, Marko, na mene je carstvo, 150oba emo bratski carovati!uti Marko, nita ne besjedi,

na atora ne okree glavu.

Kad ga vie vojevoda Gojko,

tade Gojko rije govorio:

"Blago mene, eto mi sinovca!On e kazat na mene je carstvo.

Kad je Marko jo nejaak bio,

ja sam Marka vrlo milovao,

u svilena njedra uvijao 160kano krasnu od zlata jabuku;kud sam goe na konju hodio,

sve sam Marka sa sobom vodio.Kai, Marko, na mene je carstvo,

ti e, Marko, prvi carovati,

a ja u ti biti do koljena!"

uti Marko, nita ne govori,

na atora ne okree glavu.Pravo ode bijelu atoru,

ka atoru nejaka Uroa; 170dogna arca caru do atora;

one Marko arca odsjednuo.Kad ga vie nejaki Urou,

lako skoi sa svilna dueka,

lako skoi, pake progovori:

"Blago mene, eto moga kuma,

eto kuma, Kraljevia Marka!On e kazat na kome je carstvo."

Ruke iri, u grla se grle,

u bijelo se cjelivaju lice, 180za junako pitaju se zdravlje,

pa sjedoe na svilna dueka.

Tako malo vreme postojalo,

danak proe, tavna noca doe.

Kad ujutro jutro osvanulo

i pred crkvom zvona udarie,

sva gospoda dola na jutrenje.U crkvi su slubu savrili,

izljegoe iz bijele crkve,

u stolove pred crkvu sjednuli, 190eer iju, a rakiju piju.Marko uze knjige starostavne,

knjige gleda, a govori Marko:

"A moj babo, Vukaine kralju,malo l ti je tvoje kraljevine?

Malo l ti je, - ostala ti pusta! -ve s o tue otimate carstvo?A ti, strie, despote Ugljea,malo l ti je despotstva tvojega?

Malo l ti je, ostalo ti pusto! - 200ve s o tue otimate carstvo?A ti, strie, vojevoda Gojko,malo l ti je vojvodstva tvojega?

Malo l ti je, ostalo ti pusto! -ve s o tue otimate carstvo?Vidite li, bog vas ne vidio!

Knjiga kae: na Urou carstvo!

Od oca je ostanulo sinu,

etetu je od koljena carstvo;njemu carstvo care naruio 220na samrti, kad je poinuo."

Kad to zau Vukaine kralju,

skoi kralju od zemlje na noge,

pa potre zlaena handara

da ubode svoga sina Marka.

Bjei Marko ispred roditelja,

jer se njemu, brate, ne pristoji

sa svojim se biti roditeljem.

Bjei Marko oko bjele crkve,

oko bjele crkve Samodree, 230bjei Marko, a era ga kralju;

dok su triput kolo sastavili

oko bjele Samodree crkve.Gotovo ga bjee sustigao,

al iz crkve neto progovara:

"Bje u crkvu, Kraljeviu Marko!

Vidi e e danas poginuti,

poginuti od svog roditelja,

a za pravdu boga istinoga."

Crkvena se otvorie vrata, 240Marko bjei u bijelu crkvu,

za njime se vrata zatvorila.

Kralj dopade na crkvena vrata,

po direku udari handarom,

iz direka krvca pokapala.

Tad se kralje bio pokajao,

te je rije bio govorio:

"Lele mene, do boga jednoga,

e pogubih svoga sina Marka!"Al iz crkve neto progovara: 250"A uje li, Vukaine kralje!Ti nijesi posjekao Marka,

ve posjee bojega anela."

Na Marka je vrlo ao kralju,te ga ljuto kune i proklinje:

"Sine Marko, da te bog ubije!

Ti nemao groba ni porada!

I da bi ti dua ne ispala

dok turskoga cara ne dvorio!"

Kralj ga kune, car ga blagosilja: 260"Kume Marko, bog ti pomogao!

Tvoje lice svjetlo na divanu!Tvoja sablja sjekla na mejdanu!

Nada te se ne nalo junaka!

Ime ti se svuda spominjalo

dok je sunca i dok je mjeseca!"

to su rekli, tako mu se steklo. Starac Rako Ljubavni rastanak

Dva cvijeta u bostanu rasla,

Plavi zumbul i zelena kada.

Plavi zumbul ode na Doljane,

Osta kada u bostanu sama.

Poruuje zumbul sa Doljana:

Duo moja, u bostanu kado,

Kako ti je u bostanu samoj?

Odgovara iz bostana kada:

to je nebo da je list hartije,

to je gora da su kalemovi,

to je more da je crn mureep,

Pa da piem tri godine dana,

Ne bi moji ispisala jada!

Sama

Vjetar puhnu bio snijeg ne

Drag se s dragom sastat ne mogae,

Ve po tici il po lastavici.

Dragi dragoj sitnu knjigu pie:

Draga moja, s kim ti nou spava,

S kim ti spava, s kim se razgovara,

Ko te ljubi, il u zoru budi?

O moj dragi, i te jade pita!

Sama spavam, sama razgovaram;

Tuga ljubi, a nevolja budi!

Rosanda evojka i deli Radivoje

Gorom eta deli Radivoje,

Gorom eta s gorom razgovara;

Jo se, goro, oenio nisam,

Al se junak ni eniti neu

Dok ne uzmem Rosandu evojku.

To zaue braa Rosandina,

Nainjee od kamena kulu,

I na kuli devetoro vrata,

I deseta od elika ljuta.

Zatvorie Rosandu evojku.

Boga moli Rosanda evojka:

Daj mi, Boe, ilinske gromove,

Da razlomim od kamena kulu,

I na kuli devetoro vrata,

I deseta od elika ljuta,

Da ja viu deli Radivoja;

Da l i sada dobra konja voda,

Da li nosi vezeno jaglue?

Vezla sam ga tri godine dana,

U njemu mi oi ostanule!

Molila se i umolila se,

Bog joj dade ilinske gromove,

Razlomie od kamena kulu

Te izie Rosanda evojka;

Odvede je deli Radivoje.

Usliena molitva

Prooh goru, prooh drugu i treu;

Kada dooh u etvrtu borovu

Al u gori zelen bore listao,

I pod borom posteljica mekana,

Na postelji moja draga zaspala.

Ne mogoh je od alosti buditi

Nit je mogoh od radosti ljubiti,

Ve se stadoh vinjem Bogu moliti:

Daj mi, Boe, vijar vjetar od mora

Da odbije jedan listak od bora,

Da on padne mojoj dragoj na lice.

Bog mi dade vijar vjetar od mora,

Te otpade jedan listak od bora,

I on pade mojoj dragoj u lice.

Probudi se moja mila i draga,

Ljubismo se i grlismo do zore,

Nit je znala moja majka i njena,

Osim jedno vedro nebo nad nama

I mekana posteljica pod nama.

Karanfile, cvijee moje

Karanfile, cvijee moje,

Jo da mi je sjeme tvoje:

Ja bih znala e bi cvala,

Mom dragome pod pendere,

Kad moj dragi legne spati,Karanfil e mirisati,

Moj e dragi uzdisati;

Uzdah e se dalek uti,

ak daleko u oblake;

Bogu e se saaliti,

Nas e dvoje sastaviti.

Marko Kraljevi poznaje oinu sablju

Rano rani Turkinja evojka,prije zore i bijela danana Maricu bijeliti platno.Do sunca joj bistra voda bila,od sunca se voda zamutila,udarila mutna i krvava,pa pronosi konje i kalpake,ispred podne ranjene junake;pa nanese jednoga junaka,uzela ga voda na maticu, 10okrece se niz vodu Maricu.Vie junak kod vode evojku,pa je poe Bogom sestrimiti:"Bogom sestro, lijepa evojko,baci mene jednu krpu platna,izvadi me iz vode Marice,estitu u tebe ostaviti."evojka je za Boga primila,baci njemu jedan kraj od platna,izvadi ga vodi na obalu. 20Na junaku rana sedamnaest,na junaku udno odijelo;o bedri mu sablja okovana,na sablji su tri balaka zlatna,u balacim' tri kamena draga,valja sablja tri careva grada!Veli junak Turkinji evojci:"Sestro moja, Turkinja evojko,koga ima kod bijela dvora?"Ree njemu Turkinja evojka: 30"Imam jednu ostarjelu majku,i imadem brata Mustaf-agu."Progovara dobar ranjen junak:"Sestro moja, Turkinja evojko,idi kai bratu Mustaf-agida me nosi dvoru bijelome;kod mene su tri emera blaga,u svakome po trista dukata,ja u jedan tebe pokloniti,drugi tvome bratu Mustaf-agi, 40a trei u sebe ostavitida ja vidam moje grdne rane.Ako Bog da, te rane izvidam,estitu u tebe ostavitii tvojega brata Mustaf-agu."Ode cura dvoru bijelome,te kazuje bratu Mustaf-agi:"O moj brate, aga Mustaf-aga,dobila sam ranjena junakana Marici na vodi studenoj; 50kod njega su tri emera blaga,u svakome po trista dukata:jedan hoe mene pokloniti,a drugi e tebe, Mustaf-aga,a trei e sebe ostavitida on vida