Stari grad Konjskih i crkva Sv. Dominika

vv

Veljača 2009. • broj 3 • besplatni primjerak

POVIJEST KRAVATE

FREE RIDERS KONJŠČINA PUTOPIS SICILIJA TUNIS 2007.

2. DIO

str . 2

str . 4

str . 6

str . 5

VRTIĆ U SLIKAMA

str . 8

CRTICE IZ POVIJESTI DVD KONJŠČINA

KAKO PRAVILNOSNIZITI POVIŠENU TEMPERATURU

v

2

Kravata, kao poznati simbol uglađenosti i kultiviranosti, potječe li zaista od Hrvata? Naravno, a što ste mislili, od koga?! Kravata se kao izraz pojavljuje u europskim jezicma u 17. stoljeću u vrijeme trajanja Trideseto-godišnjeg rata (1618. 1648.) Značenje samog pojma je vrlo šaroliko, od izraza za konja hrvatske rase, preko hrvatskog konjanika kao plaćenika do modnog detalja. (Petar Skok, „Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika“). Alemko Gluhak u „Hrvatskom etimološkom rječniku“ navodi da riječ Cravate potječe iz francuskog jezika, odakle je nastao npr. Engleski Cravat te njemački stariji oblik riječiKrawat ili danas Krawatte

Os im u t im na j raš i reni j im europskim jezicima izraz kravata spominje se i u ostalim jezicima. No

krenimo od početaka što je u stvarnom smislu bila kravata na svojim početcima. Osmanske provale i stalne borbe protiv Osmanlija učinile su od Hrvata vrlo cijenjene vojnike i na ostalim europskim ratištima, ti nemilosrdni ratnici spajajući dvije posebne filozofije ratovanja zapa-dnjačku i istočnjačku uvelike su korišteni gdje god je trebalo. Novačeni vojnici iz Vojne krajine formirane za obranu od Osmanlija imali su jedinstvenu vojnu odoru, ali su koristili jedan zajednički prepoznatljivi detalj, maramu oko vrata, preteču današnje kravate. Posebno su se istaknuli i po tome bili prepoznatljivi u Trideseto-godišnjem ratu koji je potresao srednju Europu.. Osim što je bila dodatak imala je i svoju funkciju. U početku izrađivana od lanenog platna i čipke, a često se koristila i od tada vrlo skupocjene svile. Klizavost svilenog materijala kod bliske borbe mogla je poslužiti i kao zaštita za vrat iz razloga što se pod određenim kutom oštrica mača može poskliznuti po materijalu ne uzrokujući posje-kotine. Kasnije, nakon završetka Tridesetogodišnjeg rata u Francuskoj je ustrojena posebna pukovnija koja je dobila ime po Hrvatima „Royal Cravates“ u čast vojnicima koji su od 1635. godine služili u francuskoj vojsci i posebno se istaknuli u ratnim situacijama. Taj vojni odjevni predmet počinje se upotrebljavati i u modi u drugoj polovici 17. stoljeća; sam kralj Luj XIV. počinje je nositi zbog njene jednostavnosti u odnosu na visoke ovratnike, čak zapošljava vlastitog kravatara. Iz Francuske širi se Europom, vrlo brzo prihvaćaju je Belgijci, Nizozemci, Englezi. Englezi uvode pravi kult unoseći način vezanja

te šarolike boje. Pravu revoluciju uvodi američki tekstilac Jesse Langsdorf koji tkaninu reže na tri dijela te je ponovno šiva što omogućuje lakše vezivanje te bolju industrijsku proizvodnju. Vezivanje kravate mnogima je problem, no sve je stvar prakse. Prema nekim podacima postoji 85 teorijskih mogućnosti vezivanja kravate, no tek desetak čvorova od kojih je najpoznatiji „windsorski čvor“ koji je afirmirao vojvoda od Windsora, jednostavni i dvostruki čvor odgovara uobičajenim predodžbama simetrije i ravnovjesja. Današnji oblik kravate poznati je i najpopularniji „oblik poluboce“, osim toga popularne su vrpce ili leptir-mašne. Spoj osobnosti čovjeka i kravate najbolje su ocrtali svjetski poznate osobe u svojim opisima tog odjevnog predmeta.

Dragan Roksandić, prof.�

Vitezovi templari, kao vjersko bratstvo slovili su i istinski bili red «siromašnih vitezova Kristovih» osnovanih u Jeruzalemu 1118. godine, u doba koje je uslijedilo nakon misticizma i krvoprolića Prvoga križarskog rata. Živjeli su poput redovnika - ratnika, pokornih i hrabrih branitelja kršćanstva, boreći se protiv nevjernika a zavjetovanih na štićenje područja osvojenih križarskim ratom.

POVIJEST KRAVATEPOVIJEST KRAVATE

VITEZOVI TEMPLARI(u kratkim crticama)

VITEZOVI TEMPLARI(u kratkim crticama)

Obzirom da su od svog postojenja na neki način bili obavijeni čudnovatim mitovima i legendama, raznim sumnjama i kojekakvim glasinama, stoljećima nakon njihovog nestanka-gašenja, mistika njihovog rada i sveukupnog djelovanja postajala je sve jača i mističnija.

Određena svjedočanstva ukazuju da je njihova spomenuta svrha bila tek okrilje, a da su vitezovi bili učesnici

daleko ambicioznijeg geopolitičkog plana u čiju relizaciju su bili uključeni sveti Bernar (Saint Bernard), Cisterci-tski red i Ig, grof od Šampanje (Hugues, comte de Champagne) koji je bio glavni zaštitnik cistercita i vitezova templara.

Godine 1124. grof je i sam postao templar, a prvi veliki majstor Reda bio je njegov lični vazal, Ig de Pajen (Hugues de Payens). Smatralo se da su do 1128. godine templare činila samo devetorica vitezova ali stvarni zapisi dokazuju još nekolicinu jer je u početku upis u Red bio vrlo ograničen.

Na saboru u Troaju (Troyesu) te-mplarima je dat monaški status pa su

v

3

tako i formalno bili ustanovljeni kao nova pojava tj. po prvi puta u povijesti kršćanstva vojnici su trebali živjeti kao monasi.

Od 1128. godine, Red se vrlo brzo širio, prihvaćajući ne samo masovno pristupanje novih vojnika već i prihvačanje mnogih i bogatih darova ne samo u novcu već i u posjedima.

U godinu dana postali su vlasnici zemljišnih posjeda u Francuskoj, Engleskoj, Škotskoj, Španjolskoj i Portugalu a slijedećih godina i u Italiji,Austriji, Njemačkoj i Mađarskoj. Polovicom dvanaestog stoljeća Red se utemeljuje kao zasigurno najbogatija i najmoćnija institucija kršćanskog svijeta, s izuzetkom papinstva.

Odnosi templara i vladara onih kraljevstava i monarhija u kojima su bili posjednici zemlje bili su različiti, od srdačnih i korektnih odnosa u Španjolskoj i Engleskoj, do neugodnih, nekorektnih, povremeno i napetih u Francuskoj i sl.

Zahvaljujući svojim zemljišnim posjedima, cjelokupnom ljudstvu, diplomatskoj i vojničkoj vještinii, Red je raspolagao ogromnim vojnim i političkim utjecajem. Također, njihov nezanemariv financijski utjecaj uzrokovao je duboke promjene u osnovama ekonomije toga vremena. Danas se osnov suvremenog bankar-stva u nekim znanstvenim krugovima, pripisuje Redu (Odobravanje kredita za komercijalni razvoj i širenje, osigura-vanje kreditnih pisama, sređivanje plaćanja na daljinu bez stvarnog prijenosa fondova, vršenje dužnosti poreznika it.d.).

Templari su često obavljali dužnost izvršitelja nad fondovima ili drugom vlasništvu (koje im je bilo povjereno na čuvanje), mešetara i utjerivača dugova a posredovali su i u sporovima vezanim za isplatu otkupnina, miraza, mirovina te u drugim transakcijama. Na samom vrhuncu moći, templari su bili optuživani zbog oholosti, neumje-renosti, nemilosrdnosti a permanentno su se okrivljavali i za raskalašeno ponašanje. Sve više se pričalo o templarima koji su podlegli korupciji, uživanju u porocima pa čak do uživanja u sotonističkim, protukršćanskim obredima. Govorilo se da su novi članovi, kada su postajali templari, pljuvali po raspeću tijekom cere-monijala inicijacije i odricali se Krista.

Francuski kralj Filip IV. (Philippe le Bel) poznat kao Filip Lijepi, koji je s posebnom pažnjom pratio aktivnosti

templara, odlučio je 1305. godine da templarima oduzeti vrijednu imovinu. Za takvo svoje postupanje započeo je putem uhoda i na druge načine prikupljati optužbe, a u svim tim odlukama o tome je doprinijela i njegova osobna mržnja prema templa-rima (nije bio primljen u Red kao počasni templar).

Dva templara su već tada priznala vlastima da su se upuštali u nemoralne i vražje čine. Na sve to Papa je dvojio i dvije godine odbijao povjerovati u optužbe kralja Filipa IV.

Inkvizitori su ispitali više od 500 templara i drugih svjedoka u Francuskoj. Istraga se provodila i u drugim zemljama.

Obzirom da je sve više templara na bilo koji način priznavalo svoje grijehe i zločine, odlučio je provesti temeljitu istragu njihova Reda.

U zoru, u petak 13.listopada 1307. godine naređeno je uhićenje svih templara u Francuskoj od strane kraljevih ljudi. Uhićeno je i bačeno u tamnice i zatvore čak petnaest tisuća templara ili pojedinaca povezanih s Redom.

Templari su proglašeni krivim za većinu zločina za koje su optuženi.

Veliki meštar Reda Jacques de Molay i tri njegova najviša časnika na kraju su priznali dijelove optužbe. Nakon višemjesečnog zatvora dovedeni su pred kardinale u katedralu Notre Dame u parizu i 11. ožujka 1314. godine osuđeni na doživotni zatvor. Jacques de Molay i Prrovincijski Veliki meštar Normandije povukli su svoja priznanja, proglasili se nevinima od svih zloćina i izjavili da su zaslužili smrt zbog toga što su izdali svoj Red. Kada je Kralj Filip IV. primio vijest o tome,naredio je da ih, kao bivše krivovjerce, odmah žive spale na otočiću na rijeci Seinei. Presuda je izvršena iste večeri.

Kasnije, kroz stoljeća, širile su se razne glasine o Vitezovima templarima. Govorilo se da je Jacques de Molay iako teško mučen, bio potpuno pri svijesti posljednjih dana prije pogubljenja. Uspio je sazvati tajni sastanak svojih visokih časnika u zatvorskoj ćeliji i imenovati četiri pomoćnika koji su trebali nastaviti rukovoditi Redom na jugu (iz Pariza),sjeveru (iz Sto-ckholma), istoku (iz Napulja) i zapadu (iz Edinburgha).

Neki templari pobjegli su u Škotsku, gdje je Robert Bruce vodio rat za neovisnost protiv engleskog kralja Edwarda II., a Papa ga je izopćio jer je ubio svog suparnika za prijestolje, Comyna, i to u jednoj crkvi. Bruce je tajno odobrio azil Vitezovima templa-rima.

Dva mjeseca nakon spaljivanja Jacques de Molaya, Bruce je porazio Edwarda II. Nakon bitke, Vitezi templari našli su utočište na jednom od otoka ispred zapadne obale Škotske gdje su ostali osamdeset godina. Pred kraj četrnaestog stoljeća preselili su se na istočnu obalu. U šesnaestom stoljeću opet su se selili prema jugu do Edinburgha i t.d.

No, bez obzira na ovaj vrlo kratak i šturi opće - informativni članak, ostaju mnoga otvorena pitanja o Vitezovima templarima. Na pr. pitanje o njihovoj stvarnoj krivici, o tajnim i velikim planovima, što se dogodilo s njihovim blagom, o njihovim ritualima, o tajanstvenim idolima («Baphomet»), o tajnom znanju u koje su gornji slojevi Reda bili upućeni (okultno, magijsko, političko, kulturno, kartografsko, medi-cinsko, arhitektonsko, navigacijsko isl.)

mr.sc. Darko Domišljanović

�

v

4

OD ODLUKE DO OTVARANJA.Potreba i želja je svakoga društva da

ima svoje prostorije. Četiri godine nakon osnutka tj. 1930. počinju pripreme za gradnju vatrogasnoga doma poslani su dopisi i zamolbe vlastima da se podupre izgradnja, piše se iseljenicima u Ameriku za pomoć, članovi sakupljaju milodare po selima, priređuju se zabave i priredbe u Starom gradu i štedi se za gradnju doma. Kraljevska banska uprava Savske banovine u Zagrebu odobrava raspačavanje i prodaju blokova „ Za gradnju vatrogasnog doma u Konjščini" u vrijednosti - 1 opeka = 1 dinar. Župnik prodaje svete sličice čiji prihod ide za gradnju doma.

O HRVATSKOM VATROGASNOM DOMUO HRVATSKOM VATROGASNOM DOMUCRTICE IZ POVIJESTI DVD KONJŠČINA

06.11.1932. dobiva se lokacija na sajmištu u Donjoj Konjščini a već je pripremljeno građevinsko drvo ( darovano od mještana) i dogovoren iskop kamena za temelje. 30. 04. 1933. dobiva se građevna dozvola i izabire se odbor za gradnju. U lipnju 1933. počinje iskop temelja a 16. srpnja posvećuje se temeljni kamen i počinje gradnja. Već 18.listopada 1933. dom je pod krovom. U sljedeće tri godine dom se završava. Zidar fasader Alojz Škrlec kleše natpis HRVATSKI VATROGASNI DOM i pod tim imenom biva otvoren svečanim posvećenjem i velebnom proslavom 09. kolovoza 1936.

PONOSNI NA NAZIV Posebnost našeg doma je u njegovu

nazivu. Prema našim saznanjima naziv Hrvatski vatrogasni dom ima još vatrogasni dom u Peterancu ( kod Koprivnice) sagrađen 1940. i od 2004. obnovljen vatrogasni dom našeg prijateljskog društva u Grabovcu (Baranja). Da podsjetimo !

Lijepa ulazna vrata dao je napraviti kao poklon župnik dr. Juraj Cenkić. Posebno su vrijedne ukrasne rešetke od ručno kovanog željeza. Vrata smo nažalost morali zamijeniti zbog dotrajalosti drveta, ali ih brižno čuvamo.

Sve do sredine osamdesetih godina prošloga stoljeća za grijanje je služila velika peć na kruta goriva GAŠPAR. Gašpar , obojen srebrnom bojom, gutao je cjepanice, širio mirisnu toplinu uz pucketanje drva. Peć je poklonjena DVD-u Gornja Konjščina nakon što je uvedeno centralno grijanje. Lijepa naša domovino !

Godine 1970. se počinje obnavljati Dom uz veliku potporu konjščinske privrede.50. rođendan se „slavi" u sali. U Tvornici parnih kotlova (TPK) izrađuju se zastornice (karniše) u obliku tonske ljestvice za našu himnu. Možda vam to nije poznato. SPALJIVANJE KOROVA

Proljetnim čišćenjem poljoprivrednih i zelenih površina tj. spaljivanjem korova,

suhe trave i drugog otpadnog bio materijala povećava se opasnost od izbijanja požara, zato molimo za oprez!

Preporučamo da dobro procijenite da li možete na posve siguran način vršiti spaljivanje i da li ste sposobni za gašenje ako izgubite kontrolu nad vatrom.

Podsjećamo: dobro je materijal za spaljivanje sakupiti na mjesto koje je dovoljno udaljeno od objekata i ruba šuma, NE spaljivati blizu naselja i pogona, ispod strujnih vodova, uz ceste i prugu! Spaljujte obavezno danju do podneva, nikako ne u

kasno poslijepodne ili predvečer i kad ne puše vjetar.

Kod namjere spaljivanja na većoj površini ili u blizini šuma, na površinama s kojih se vatra može proširiti preko gorivog materijala na drugu površinu ( npr. spaljivanje vaše livade koja graniči s oranicom pšenice) savjetujte se s vatrogascima i zamolite ih za osiguranje kod spaljivanja.

Bilo bi dobro da obavijestite DVD o namjeri spaljivanja korova s podacima:

tko će obavljati spaljivanje ( punoljetna i zdrava osoba), podaci o lokaciji i vrsti materijala koji se spaljuje, kada planirate spaljivati te da li je potrebno dežurstvo va-trogasaca na terenu kod samog spaljivanja!

Ako i procijenite da ne trebate pomoć vatrogasaca, informacija o namjeri spaljivanja biti će korisna DVD-u za izvide, u slučaju dojave i eventualne intervenvcije.

Ne napuštajte mjesto spaljivanja do potpunog ugasnuća žara!

I prije odluke o spaljivanju korova - promislite o utjecaju spaljivanja na okolinu!

Karolina Kleković

�

v

5

Naoko lagano pitanje. Međutim u svakodnevnoj praksi, gdje je temperatura najčešći simptom akutnih bolesti, susrećemo se s mnogim pitanjima vezanim uz povišenu tjelesnu temperaturu i njeno snižavanje.

Povišena tjelesna temperatura (vru-ćina, vrućica, groznica) je najčešće obrambena reakcija organizma na virusnu ili bakterijsku infekciju. Dakle ona ima određenu korisnu funkciju u suzbijanju infekta. Međutim, ako prijeđe neku granicu ili ako predugo traje, može izazvati niz neugodnih i po zdravlje opasnih posljedica.

Tjelesna temperatura obično se mjeri živinim toplomjerom , a može se mjeriti na nekoliko načina. Najčešći oblik mjerenja je kod odraslih pod pazuhom (aksilarno), a kod dojenčadi i male djece u debelom crijevu (rektalno). Temperaturu možemo izmjeriti živinim toplomjerom i u ustima, a danas je moguće digitalnim aparatima izmjeriti temperaturu u uhu.

Normalna tjelesna temperatura kod čovjeka je do 37 ° C mjerena pod pazuhom ili do 37.5° C mjerena rektalno (u debelom crijevu). Pod povišenom tjelesnom tempera-turom smatramo ako je viša od 37.5° C pod pazuhom ili je viša od 38° C mjerena rektalno. Vrlo visoke temperature su one koje prelaze 38.5° C aksilarno, odnosno 39° C rektalno. Kod mjerenja u uhu i u ustima vrijede kriteriji kao i u debelom crijevu. Pri tom treba mjerenje izvesti tehnički ispravno i dovoljno dugo, kako ne bismo dobili lažne rezultate ( obično niže vrijednosti, nego što stvarno jesu). Pod pazuhom toplomjer treba držati barem 5 minuta, s tim da je toplomjer neprekidno u dobrom kontaktu s kožom koja mora biti suha. Rektalno mjerenje traje nešto kraće, a temperatura se očita onoga trenutka kada živa u toplomjeru prestane rasti. Digitalni toplomjeri za uho vrlo su praktični, jer trenutno očitaju temperaturu, ali treba paziti da je vršak aparata usmjeren prema bubnjiću u uhu, kako bi rezultat bio realan. Najpouzdanije mjerenje je živinim toplomjerom rektalno.

Postupke kod vrućine mogli bismo podijeliti na opće mjere, fizikalne metode snižavanja tjelesne temperature i sniža-vanje lijekovima. Ponekad će biti dovoljno samo jedna mjera, no najčešće treba kombinirati sve tri.

Opće mjere koje treba poduzeti prema bolesniku s vrućinom su prije svega dobro prozračivati prostoriju u kojoj bolesnik boravi, prostoriju ne treba prekomjerno zagrijavati. Bolesnik mora nositi laganu prozračnu, pamučnu odjeću, ako leži, treba ga pokriti laganim pokrivačem, ne smije ga se utopljavati, već dapače, jednostavo ga treba ohladiti. Bolesnik treba piti puno tekućine u vidu čaja, voćnih sokova, vode,

juhice, kako bi nadoknadio tekućinu koja se prekomjerno gubi zbog isparavanja preko kože, znojenja i ubrzanog disanja. Tjelesnu aktivnost, treba svesti na minimum, tj. treba što više mirovati. Kod djece ne treba nužno inzistirati na ležanju u krevetu, ali se ne smije dopustiti da trče, voze bicikl i slično.

Temperaturu do 38° C pod pazuhom ili do 38.5° C mjerenu rektalno u pravilu nije potrebno snižavati, već će biti dovoljne gore opisane opće mjere, te praćenje bolesnika i učestalo mjerenje , kako bi se na vrijeme moglo reagirati, ako temperatura prijeđe ovu granicu. To ne vrijedi za neke kategorije bolesnika, kao što su novorođenčad, mlađa dojenčad, djeca koja su imala tzv. febrilne konvulzije ili bolesnici koji boluju od epilepsije i sl. bolesti. Kod njih treba reagirati ranije i energičnije.

Fizikalne mjere za snižavanje tjelesne temperature, su vlažni oblozi, kupke, tuširanje i slično. Koriste se najviše kod djece. Pritom nije dovoljno stavljati obloge samo na ruke ili noge, već treba staviti vlažni oblog na veću površinu kože. Najbolje je golo dijete zamotati plahtom ili ručnikom ili pelenom umočenom u vodu sobne temperature, a preko toga staviti suhu plahtu. Postupak treba ponavljati svakih 5-10 minuta, sve dok temperatura ne padne na 38° C rektalno. Ne treba težiti da temperatura padne ispod 37° C, jer kako je u uvodu rečeno, do određene granice je temperatura korisna. Prilikom tuširanja ili kupanja preporučljiva je temperatura vode oko 32-33° C. Postupak treba provoditi 10-tak minuta, te ponavljati svakih 15-20 minuta, sve dok temperatura ne padne na željenu granicu. Bojazan da će dijete pritom dobiti upalu pluća, nema uporišta u medicinskim spoznajama. Dapače, fizikalne mjere snižavanja povišene tjelesne temperature su preporučljive jer su najmanje štetne, a vrlo efikasne, no iziskuju puno vremena, truda, strpljivosti i neugodne su za onoga kod koga se primjenjuju. Ako ne pomažu do sada opisane mjere, potrebno je primijeniti lijekove za snižavanje tjelesne temperature, koji se nazivaju zajedničkim imenom antipiretici. Od njih je najpoznatija i najdulje u upotrebi acetilsalicilna kiselina koju poznajemo pod tvorničkim nazivima Aspirin, Andol i dr. Prisutna je na tržištu u obliku tableta. Pri tom treba odmah naglasiti da su ti lijekovi danas napušteni u liječenju djece zbog nekih rijetkih, ali opasnih komplikacija koje mogu izazvati. Ti isti lijekovi danas se upotrebljavaju i za liječenje i prevenciju kardiovaskularnih bolesti, ali u vrlo niskim dozama ( 100 mg dnevno). Stoga imamo danas na tržištu Aspirin 100 ili Andol 100, koji su neučinkoviti u snižavanju tjelesne

temperature zbog niske dozaže. Za snižavanje tjelesne temperature kod odraslih treba primijeniti Aspirin ili Andol u dozi od 500-600 mg, 3-4 puta dnevno, tj. Aspirin od 500 mg 3-4x na dan po jednu tabletu ili andol tbl od 300 mg 3-4 puta na dan po 2 tablete. Kod djece i kod odraslih danas se kao lijek izbora u snižavanju tjelesne temperature upotrebljava parace-tamol (lupocet, plicet, panadol, efferalgan, lekadol ) . Lijek se na tržištu može naći u različitim oblicima i dozama, u obliku čepića, sirupa, tableta, kapsula i šumećih tableta, tako da su pogodni za liječenje svih uzrasta od novorođenčadi do najstarije životne dobi. Kod odraslih se upotrebljava u dozi od 500 mg 3-4 puta na dan. Kod djece je primjerena doza 10 mg po kilogramu tjelesne težine, također 3-4 puta na dan, ali ako je potrebno i češće. Doza se može i povisiti do 15 mg po kilogramu tjelesne težine ukoliko nema efekta uobičajena doza. Kako na tržištu postoje razni oblici i dozaže paracetamola, to je moguće vrlo precizno odrediti količinu lijeka za svako pojedino dijete. Kako dijete raste , tako treba i povisi-vati dozu paracetamola. Kod novorođenčadi i dojenčadi lijek se upotrebljava u obliku rektalnih čepića ili sirupa, kod predškolske djece najčešće se upotrebljava u obliku sirupa, a kod školske djece u obliku sirupa, kapsula ili tableta, ovisno o tjelesnoj težini. Kod djece čija tjelesna težina prelazi 50 kg, treba primijeniti dozu kao i za odrasle. Za snižavanje tjelesne temperature kod djece postoji i pripravak ibuprofen sirup, koji se primjenjuje u dozi od 5-10 mg po kilogramu tjelesne težine, 3-4 puta dnevno. Ostali lijekovi se ne preporučuju u snižavanju tjelesne temperature kod djece. Svi antipiretici mogu se koristiti i kao analgetici, tj. lijekovi protiv bolova. Kod odraslih antipiretski učinak imaju i svi analgetici i antireumatici kao što su analgin, ibuprofen ( brufen, neofen), diklofenak ( voltaren, naklofen) i drugi, ali je njihova primarna indikacija u liječenju bolova i reumatskih tegoba.

Dragutin Zajec, dr.med.spec.školske medicine

�

Kako pravilno sniziti povišenu tjelesnu temperaturuRP

IČA

JMO

!

O

UJ

Z

L

D

VRA Kako pravilno sniziti povišenu

tjelesnu temperaturu

v

6

CORLEONE - 17. 8. 2007., petak, 7. danUstali smo u 6.10 doručkovali u 7.00. Agencija koja prodaje karte za

Tunis „USTICA LINES" počinje raditi u 8.00. Čekali smo pregled putovnica u uskom hodniku. Oko nas samo tunežanski Arapi. U 8.30 otišli smo u trgovinu kupiti hranu i piće za brod.

Na ulasku u brod „GIANI MORACE" u 9.30 bila je stroga carinska kontrola. Ukrcali smo se i zauzeli avionska sjedala u prvom redu. Ispred sjedala smo stavili vreće za spavanje. „Zbogom Sicilio!".

FREE RIDERS KONJŠČINA

EL JAM

A KAM SAD?

PUTOPIS SICILIJA TUNIS 2007., 2. DIO

Brod je krenuo u 11.00 sati. Vožnja je trajala 10 sati, sunčali smo se na gornjoj palubi broda, pjevali zagorske pjesme, lokali pivo i uživali u neradu. U 20.00 još nismo pristali, ali vidimo afričko kopno. S broda smo sišli oko 21.00 a strogu carinsku kontrolu prešli oko 21.30. Odmah nakon pet minuta pronašli smo spavanje u hotelu „Lido" u gradu Tunisu.Cijene povoljne, hotel prekrasan, a noć pred nama. Nakon obilne riblje večere, finog kiselog vina, pušenja odlične nargile idemo spavati jer još malo pa će biti jutro.

18. 8. 2007., subota, 8. dan7.30 probudili smo se u gradu u kojem je noćni život bogat. Noću u 1.00

sat ljudi su šetali, jeli kao da je podne.Htjeli smo vidjeti centar Tunisa, ali smo prije išli doznati kada imamo

brod za povratak u Europu i možemo li kupiti karte. Tunis je glavni grad istoimene države, a nalazi se na sredozemnoj obali sjeverne Afrike. Ima preko 2 miliona stanovnika, dok država Tunis ima oko 10 miliona. U državi Tunis oko 40% zemlje spada u pustinju Saharu dok je ostali dio obradiv i relativno plodan. Tek u 12.00 sati krenuli smo u centar. U centru grada je neopisiva gužva tako da i mi na motorima imamo probleme. Uz gužvu naš najveći problem je temperatura koja se penje na 45oC. Parkirali smo se u strogom centru, sjeli uz piće, kupili razglednice i poslali svima kojih smo se mogli sjetiti. Dok smo se slikali, prolazili su neki ljudi iz Subotice pa smo se s njima upoznali. Svijet je malen. Konobari u Tunisu su izuzetno ljubazni tako da na svaki mig reagiraju super brzo, ali normalno i očekuju napojnicu. Grad je ogroman pa smo ga bolje razgledali u povratku iz pustinje, što nam je primarni cilj. Poslije 14.00 sati krenuli smo prema jugu. Cilj nam je pustinja. U 16.30 stigli smo u EL JEM. Prvo smo posjetili rimsku arenu PALACE DE

COLOSEE SAHAT OR KASAM koja slovi za jednu od bolje očuvanih arena iz vremena Rimskog carstva ,a zatim smo potražili gostionicu u kojoj su bili naši prijatelji bykeri. Gazda nas je objeručke prihvatio, popričali smo o našim prijateljima koji su tu bili godinu pri je,te nam nabrojao ci jelu nogometnu „repku" Hrvatske. Jeli smo BRIK (tijesto u kojem je pečeno jaje) i CHICKEN KIBIB (pileći ražnjić),te razne priloge. Na svu sreću pojeli smo prije nego što smo vidjeli gdje peru suđe. Užas! Pošto su Arapi poznati trgovci, morali smo kupiti marame za pustinju te razne suvenire uz cjenkanje što je kod njih najnormalnije. Cijene se spuštaju čak do 50%.

Krenuli smo prema SFAXU jednom od tri najveća grada u Tunisu gdje smo prenoćili u hotelu „EL LANALI" za 50 dinara po sobi (oko 30Ä). Hodali smo po Sfaxu skoro dva sata dok nismo pronašli gostionicu u kojoj se toči alkohol. Žene vele da je Tunis obećana zemlja jer nema alkohola( osim u boljim restoranima), ali mi muški se s tim nismo ni najmanje složili.Cure su jele voćne salate a mi ??? Naravno, maži po pivu.

19. 8. 2007., nedjelja, 9. danProbudili smo se u 7.40 doručkovali te krenuli prema Gabesu i Matmati.

Gabes je drugi veći grad u Tunisu, povezan brodskim linijama s tunežanskim otocima ali i s Maltom te Grčkom. Glavno je središte juga Tunisa ali nemamo vremena dulje ostati te krećemo prema Matmati. Par kilometara prije Matmate stali smo pored pećine sa „škuljama", u kojoj žive obitelji tzv. Berberi. Berberi su raspršeni ostaci starog predarapskog stanovništva sjeverne Afrike, odnosno pripadnici sjevernoafričkog plemena. Za nekoliko eura slikali smo se s domaćinima, razgledali i slikali prostorije u kojima spavaju i kuhaju. Mici je mljela žito na žrvnju. Te špilje iskopane su u krečnjaku. Sredinom dominira obično jedna veća okrugla prostorija, a povezana je s još nekoliko manjih prostorija.

OU Matmatu smo stigli oko 13.00. Temperatura 50 C. Matmata je malo berbersko naselje koje krase neobični lunarni pejzaži, brežuljci ruba pustinje, mjesečevi krateri te berberska naselja pod zemljom.Tu je zbog svega navedenog Spielberg snimio film Ratovi zvijezda. Ljudi se bave stočarstvom (deve,konji,magarci,ovce) nešto malo maslinama i smokvama, pletenjem konopaca, košara i sl. Potražili smo gazdu AHMEDA i dogovorili se da ćemo već danas oko 15.00 sati krenuti u pustinju. U pustinju se ide džipom, a u aranžmanu je i noćenje u beduinskim šatorima u oazi, kupanje u malom jezeru, svi obroci dok smo u pustinji te usluga šofera koji je ujedno i vodič. Prije polaska ručali smo"KUS KUS" arapsko narodno jelo. Pošto nas je bilo šestero trebalo je pronaći prikladni džip u koji ćemo svi stati (šofer se zvao MOHAMED ABDER-RAHMAN).

Naše motore i većinu opreme osta-vili smo na čuvanju u jednom hotelu te uzeli samo osnovne stvari. Krenuli smo na vrijeme, no džip

NA BRODU ZA TUNIS „SELF SERVIS"

ŠPILJE BERBERA

v

7

NA JAHANJU

KUPANJE U TUNISU

je bio pokvaren. „Kiler" mu je bio probušen i curila je voda pa smo svaki čas morali u njega dolijevati vodu. To nam nije pokvarilo dobro raspoloženje. Dapače, tako se dugo nismo dobro zabavljali (kao u filmu „Ko to tamo peva").

U kamp u oazi KSAR GHILAN stigli smo kasno popodne. Spavali smo u pravim beduinskim šatorima (svaki par ima svoj šator). To su veliki šatori sa četiri kreveta na kojima je čista posteljina. Jedini mali problem je što šatori nisu imali vrata, ali domaćini su rekli da ovdje nije zabilježena niti jedna krađa otkad postoje. Stvari smo ostavili u šatorima i krenuli u drugi kamp koji je imao malo jezero s toplom termalnom vodom. Kupali smo se u vodi koja je zaudarala na petrolej, a tuširali u vodi koja je imala miris željeza i okus napoja, ali i to smo probali.

Nakon kupanja krenuli smo jahati deve. Mohamed je rekao da će tada temperatura biti

Oniža (možda 40 C) pa će nam biti lakše. Toliko smo bili uzbuđeni da smo zaboravili ponijeti vodu. Bili smo karavana od 6 deva. Po tri deve vezane jedna za drugu vod io j e bosonog i Beduin koji nije prestao molit i Alaha ci jelo vrijeme jahanja. To je bio prekrasan doživljaj. Jahali smo do ruševina nekog starog grada. Tamo smo sreli par Belgijanaca kojima smo popili vodu. Morali su nam dati jer bili smo jači. Hehehe! U oazu smo se vratili kad je već bila noć. Istuširali smo se u već spomenutoj mirišljavoj vodi i krenuli na večeru. Jeli smo gulaš i devino meso koje je bilo žilavo kao potplati cipela. Na spavanje smo išli potpuno iscrpljeni tako da su nam šatori bili kao najbolji hotel. Nakon tri godine tu noć je pala kiša pa smo doživjeli i tu rijetkost, ali ujutro je bilo opet sve suho.

20. 8. 2007., ponedjeljak, 10. danU 7.00 sati doručak (kuhana jaja, namazi, čaj), a nakon toga krenuli

smo u planinski dio pustinje. Između 10.00 i 10.30 sati zastali smo u mjestu KSAR HALLOUF i posjetili špilje u kojima su živjeli BERBERI, pleme koje su smatrali nižom vrstom. I danas neke obitelji Berbera žive na taj starinski, tradicionalan način. Nakon obilaska Berbera otišli smo na ručak u RESTAURANT LE BEDUIN gdje smo jeli tradicionalna arapska jela. Imali smo

sve više problema sa džipom i Mohamed je odlučio da će stati u selu AOULED MHALHAL kod mehaničara. Rekao je: „Pauza deset minuta." Gido je bacio pogled na mašinu džipa i odmah nas je zabrinuto oba-vijestio da se mi danas nećemo maknuti s ovog mjesta, što je kod nas i z a z v a l o s m i j e h .

Mehaničar je imao dva mala naučnika od glave do pete zamazana crnim starim motornim uljem. Mehaničar je „kiler" pokrpao zidarskim gi-psom i oko 15.00 sati krenuli smo dalje svjesni da nećemo daleko stići. Tako je i bilo. Već nakon 15 minuta iscurila je sva voda iz „kilera" i stali smo na vrhu brijega u TOUJENEU gdje smo popili piće i sačekali novi prijevoz, mali kamiončić s dodatkom za prijevoz koza i ovaca. Kreš se vozio u kabini sa šoferom, a mi ostali u"trugi".Umorni od pustinjske, saharske avanture, pjevajući iz sveg glasa,suhih usnica popucalih od vrućeg pustinjskog vjetra, vozeći se na otvorenom u „trugi" uživali smo u posljednjim kilometrima puta do Matmate znajući da nam je to možda zadnji put da se pržimo na saharskom pijesku.

Po dolasku u Matmatu dočekao nas je Ahmed. Popili smo piće i krenuli na sjever prema gradu Tunisu. Dogovorili smo se da idemo drugim putem, preko Mahreta. Na izlasku iz pustinje doživjeli smo toplotni udar. Nismo imali termometar, ali mislimo da je temperatura bila preko 50°C. Bojali smo se da nam motori zbog silne vrućine ne zakažu jer ovdje ne možeš popraviti niti tačke a kamoli „Japance", no izdržali su!

Prenoćište smo pronašli u Mahretu u hotelu MARZOUK. Večerali smo ribe i pili buteljirano vino, plesali uz arapsku glazbu na travnatoj podlozi, pušili nargilu itd. Treba proslaviti povratak iz pustinje. Sretni smo!!

21. 8. 2007., utorak, 11. danBuđenje oko 7.00 nije bilo baš ugodno zbog lumpovanja ali i to je dio

avanture.. Danas ćemo se vratiti u Tunis. Palimo motore, mažemo lance, kontroliramo ulje i „po gasu". Čeka nas dugi put do glavnog grada Tunisa.

U Tunis smo stigli u popodnevnim satima. Brod za Siciliju imamo tek sutra navečer. Ponovno ćemo prespavati u hotelu LIDO. Dok smo čekali sobe popili smo piće u hotelskom restoranu. Neki je čovjek automobilom srušio VIDIN motor, ali na sreću nije se ništa potrgalo.

Popodne smo se kupali u tunežanskom moru. Mici, Renči i Dada bile su iznenađenje na plaži jer su tamošnje žene na plaži bile obučene, nerijetko s maramama na glavi. Poneki nadobudni Arap se „kočoperil" pred njima. Bili smo nestrpljivi da što prije dođe sutrašnji dan i da krenemo iz Tunisa u civilizaciju starog kontinenta.

ŠPILJE BERBERAWC U PUSTINJI

v

8

22. 8. 2007., srijeda, 12. danU 6.30 nismo mogli više spavati od uzbuđenja što ćemo krenuti prema

kući. Doručkovali smo jadidau (margarin), popili kave, pripremili motore i oko 11.00 sati napustili hotel. Cijeli dan smo proveli razgledavajući Tunis na 45°C u nesnosnim prometnim gužvama. Živa koma.

U luku smo došli oko 18.30. U 19.30 još nije bilo broda. Službenik u USTICA LINESU rekao je da brod kasni i da se nećemo ukrcati prije 21.00 sat. Zanimljivo je što su karte za brod bile skuplje nego u dolasku za 20% (iako je isti brod, agencija i ruta) jer je u Tunisu tada bila puna sezona (HA, HA, HA!!!). Kod ulaska u luku doživjeli smo nevjerojatnu carinsku kontrolu. Najprije smo morali ispuniti niz kojekakvih papira (od imena oca do toga što smo jeli ), zatim smo morali svakom policajcu ili cariniku otvoriti kovčege i objasniti tko smo, gdje smo bili i slično. Ta tortura je trajala više od dva sata. Na brod smo se ukrcali tek u 23.30 a krenuo je tek u 00.30 sati. Bili smo umorni i ljuti tako da smo noć prespavali kao male bebe.

23. 8. 2007., četvrtak, 13. danBrod pristaje u Trapaniju tek u 12.00 sati (4 sata zakašnjenja). Iskrcali

smo se oko 13.00h i krenuli prema Palermu i Messini. Čeka nas 300 km do trajekta za Calabriju. Na izlasku iz Palerma svjedoci smo velikog požara na Siciliji i prolazimo kroz „zonu 50°C" .Opet toplotni udar, a taman smo mislili da smo se maknuli od neizdrživih temperatura.

Na minutu smo stigli na trajekt u Messini (18.00 sati) i napustili Siciliju. Mislili smo da ćemo opet prespavati u hotelčiću La Quiete blizu Piuma, ali nije bilo slobodnih soba. Smještaj smo našli tek u 21.30 u kampu u dva mini apartmana (posebno ženske, posebno muški). Nema klime i jako je vruće. Večerali smo pizzu, koja nije bila baš nešto makar smo u Italiji. Posluživala nas je Bugarka Tanja te smo razgovarali skoro na hrvatskom. Bili smo strašno umorni te smo nakon nekoliko piva išli spavati.

24. 8. 2007., petak, 14. danProbudili smo se oko 8.00 sati i krenuli prema Bariju. Oko 12.30 sati kad

smo stali zbog pića, Gido je skužio da je brod za Bar otišao u 12.00 sati. Mici se „rastulila."

U Bari smo stigli oko 15.00 sati i na sreću imali smo brod za Dubrovnik. Naročito se tome veselila Mici. Kupili smo karte i zatim krenuli u grad. Gido se kupao na pješčanoj plaži na valovima od 3 metra a spasioci su ga uredno tjerali iz mora. Nakon toga išli smo u centar Barija. 19.40, čekamo ukrcaj na brod, koji kasni. More je nemirno.U luci nam vele da su strašno veliki valovi

na otvorenom moru i da je upitno da li će brod moći ploviti. Napokon dolazi Jadrolinijina „Liburnija". „Praljuska". Mali brod prema svim brodovima kojima smo se dosad vozili. Bili smo jedini Hrvati za ukrcaj i kad su nas mornari zapazili odmah su nas ukrcali te nam dobro povezali motore. Cure su popile DRAMINE, jer je brod doslovno plesao po valovima, a pošto više nije bilo Dramina muški su prešli na pivice. Apsolutno svi putnici su povraćali. Uspjeli smo prespavati veći dio noći i oko 8.00 sati ujutro iskrcali smo se u Dubrovniku. Čeka nas cjelodnevna vožnja do kuće.

Zastali smo u Komarnoj (oko 11.00 sati) da vidimo ima li koga od naših prijateljia s ljetovanja. Koja radost, svi su bili tu! Zadržali smo se oko sat vremena i krenuli prema Zagorju. Posljednje pivo popili smo na OMV pumpi u Sesvetama

DOVIĐENJA, DO SLJEDEĆEG PUTA!Ivan Martinjak

�

ŽIVJELI ZA SRETAN POVRATAK

VRTIĆ U SLIKAMAVRTIĆ U SLIKAMA

Pjesmom i plesomdočekali smo jesen

Znaš li što ću ja postatikada odrastem,za tvoju ljepotu, svijete?Ja kada odrastemjako veliki,ja ću postati dijete.Najljepše je kad odrasteš,a ostaneš dječji stvor,pa svi misle da si velikzato što si profesor.Što si doktor od imena,stručnjak za rakete -a ne znaju da si velikzato što si dijete.Možeš biti pilot, rudar ...slavni pisac knjiga –djetetu je svaki pos´olagan kao igra.Ma nosio ja u glavii sve fakultete,kad odrastem jako velik,ja ću ostat dijete.

I roditelji su se igrali s nama..

Naučili smo kako se pripravlja kruh

Lijepo smo se gostili

Velik kao dijete

v

9

Veselimo se kazališnim predstavama

Stigao je i Božić: bili smo dobri i dobili poklone od naših motorista

VRIJEME JE ZA ŠKOLU: pjesma i ples za buduće prvašiće!

Zeko u posjetuvrtiću

Pripremili: Djeca i tete dječjeg vrtića "Konjščina"

v

10

ćemo morati podnijeti, jer ako hoćemo da se nešto napravi, moramo se i malo žrtvovati. Bitno je znati da će i naš novac koji svake godine uplaćujemo kod registracije vozila u vidu naknade za ceste biti i upotrijebljen za naše ceste.

Kako sam već napomenuo, nastavljaju se radovi kada to vremenske prilike dozvoljavaju, radovi na kanalizaciji i nogostupu u Konjščini.

Budući nogostupRadovi zasada napreduju dosta sporo,

ali se mora uzeti u obzir da je još zima i da izvođač radova iskorištava svaki ljepši dan za nastavak radova. Bitno je da ćemo u proljeće sigurnije moći hodati prema Jelovcu.�

Ognjen Žugec, dipl. ing.

Ovako cesta sada izgleda

bezbolno, i da će se odmah nakon zimskih radosti moći prionuti poslu. U vrijeme rekonstrukcije možemo očekivati dodatne poteškoće u vidu usporavanja ili čak prekida prometa. To

Nama vozačima baš i nije ugodno svaki dan putovati ovom cestom. Nikad se ne zna koja nova „graba" će nas iznenaditi, a zbog tih „graba" postavljena su ograničenja brzine (dozvoljeno nam je mjestimično voziti „čak" 20 kilometara na sat). Ova oštećenja su uzrok što vozimo nimalo bezopasan slalom po cesti. Mi vozači baš i ne možemo tu puno pomoći. Situacija je takva nakon svake zime i uvijek se išlo samo na krpanje rupa.

Sadašnje stanje ove ceste više ne dozvoljava sanaciju, već je potrebna cjelovita rekonstrukcija voznog postroja ceste.

Kako sada stvari stoje, u planu je rekonstrukcija ceste D24 na potezu od Budinščine do Zlatar Bistrice. Dobro je što se to poklapa s izradom kanalizacije i nogo-stupa u Zlatar Bistrici i Konjščini tako da se jednim udarcem mogu riješiti dva problema.

Nadamo se da će javni natječaj za izbor izvođača radova proći brzo i

Dragi čitatelji, kao što vam je poznato, promocija našeg lista održana je 24. siječnja 2009. godine u Hrvatskom vatrogasnom domu u Donjoj Konjščini. Promocija je održana u organizaciji općinskog odbora HDZ-a Konjščina .Uz članove općinskog odbora HDZ-a promociji su prisustvovali mnogobrojni suradnici u listu te gosti.

Ceste naše svagdašnje

PROMOCIJA LISTA „LAMPAŠ"PROMOCIJA LISTA „LAMPAŠ"

Evo, prošlo je nekih dva mjeseca zime i još nas čeka jedan mjesec. Svatko tko se vozi državnom cestom D24 na potezu od Krapina sela do Lipovca, svjedok je vrlo lošeg stanja ove ceste nakon dosadašnjih niskih temperatura i padalina. Stanje nije ništa bolje niti prema Budinščini i dalje prema Novom Marofu, tj. prema Zlatar Bistrici i Zaboku.

Zbog sanacije, tj. rekonstrukcije državne ceste D35 na dionici Novi Go-lubovec Švaljkovec, ta cesta je na toj dionici zatvorena. Kao posljedica toga velik broj vozila posebno teretnih, se preselio na D24. To je bio dodatni čimbenik koji je doveo do bržeg uništavanje ove ceste.

Svakako treba naglasiti da realizacija ideje o pokretanju lista ne bi bila moguća bez dragih prijatelja iz Gornjeg Kneginca, g. Kristijana Remenara, načelnika općine g. Gorana Kaniškog te saborskog zastupnika g. Anđelka Mihalića. Teret pokretanja, organizaciju, pisanje te distribuciju lista „Lampaš" podnijeli su članovi općinskog odbora HDZ-a na čelu s predsjednikom g.Mirkom Krznarom kao glavnim pokretačem i urednikom lista. List „Lampaš" izlazi svaki mjesec i besplatan je za pučanstvo općine Konjščina.

Zahvaljujemo dobronamjernim ljudi-ma, građanima naše općine koji su se uključili u stvaranje lista pišući ili na bilo koji način doprinoseći njegovom stvaranju.

Nadamo se daljnjem povećanju broja suradnika te nam je želja da njegova luč traje što dulje.�

Glavni urednik lista Mirko Krznar

Predsjednik HDZ-a i glavni urednik Mirko Krznar

Ravnatelj Osnovne škole Ivan Jurina VIS "Stari šarmeri" Sv. Križ Začretje

Gosti iz općine Rugvice

Članovi HDZ-a Konjščina

mr.sc. Darko Domišljanović

v

Veljača je u našim krajevima vrlo prevrtljiv mjesec. Ukoliko nema snijega u kopnenim krajevima temperature za sunčanih dana mogu biti prilično visoke. Te toplije dane viših dnevnih temperatura (oko 10 do 15°C) bez vjetra možemo iskoristiti za nadopunu zaliha hrane ukoliko smatramo da ih u određenoj košnici nedostaje.

Ako se to pokaže kao potreba, treba odraditi brzo, ali lagano i bez uznemiravanja zajednice. Sve potrebne stvari, kao i uvijek, trebaju nam biti pri ruci, kako se ne bi dogodilo da moramo nekoliko puta otvarati i zatvarati košnicu ili da ostavimo otvorenu košnicu u potrazi za pogačom ili nečim drugim. Tu praksu uostalom treba primjenjivati tijekom cijele godine.

Pčele, odnosno matica, već u siječnju počinje laganim polaganjem jajašca pa u slučaju potrebe za eventualnim otvaranjem košnice to treba također imati stalno na umu. Bespotrebno ili dugotrajno otvaranje košnice u veljači može u najblažem slučaju izazvati prehladu vašeg novog legla.

Ne zaboravite da u veljači količina novog legla raste!!!

Iako mnogi pčelari to rade u veljači jer je rano ocjenjivati eventualne zimske gubitke pčelinjih zajednica. Taj dio odradit ćemo od sredine do kraja ožujka. Međutim sad je vrijeme da počnemo s pripremama za radove u sljedećem mjesecu.

Tako nećemo pogriješiti ako obavimo užičavanje okvira u veljači, možemo početi i s uređenjem te postavljanjem higijenskih pojilica. Njih na pravom pčelinjaku nikad ne smije nedostajati, a previše ih još nigdje nisam uočio. Možemo također tijekom veljače početi s pripremom rezervnih podnica i nastavaka

ukoliko pčelarimo sa LR košnicama. Zamjena podnica i dodavanje novih nastavaka u ožujku, kad obično te poslove u pčelinjaku obavljamo, ići će mnogo brže.

U veljači treba osim pčelinje opreme poput nastavaka, okvira, dimilica i drugog koja se ne nalazi direktno na pčelinjaku svakako pregledati i servisirati ostalu opremu: kosilice, grablje, lopate i ostali pribor za uređenje okoline vašeg pčelinjaka.

Također ovisno o tome da li širite ili smanjujete pčelinjak, možete početi razmišljati kod kojeg proizvođača pčelinjih matica ćete tijekom godine nabavljati nove. Poznat nedostatak naših proizvođača matica je manjak kvalitetnih pčelinjih matica tijekom sezone kad se iste one mijenjaju.

Ostatak radova u veljači koje nismo spomenuli, a smatrate da bi ih mogli odraditi imajući u vidu vaše slobodno vrijeme i vremensku prognozu potražite u nadolazećem mjesecu ožujku. U veljači možete početi s pripremom nastavaka i podnica koje se zimi ne nalaze na pčelinjaku. Svaka košnica bi trebala imati minimalno još dva spremna nastavka prije sezone. Ukoliko dakle imate 50 košnica što je otprilike neki prosjek kod nas trebate imati pripremljeno minimalno još 100 nastavaka i barem 20-30, podnica iako je bolje za 50 košnica da imate 50 rezervnih očišćenih spremnih podnica.

1. Unutrašnje održavanje košnice: Iznutra košnica može i smije biti tretirana isključivo pčelinjim voskom ili propolisom. Dezinficiranje košnice vrši se isključivo izvorima topline (vatra ili vrela voda) ili čistim alkoholom. Nikakva druga tretiranja košnice iznutra niti su potrebna niti bi ih trebalo upotrebljavati. To se kao prvo i prije svega tiče

Multipla skleroza je autoimunosna bolest gdje vlastite obrambene stanice napadaju tkivo živčanog sustava. To je bolest koja uzrokuje sve više tegoba kod ljudi i čini 5 % svih organskih bolesti središnjeg živčanog sustava. Unatrag nekoliko godina imamo mnogobrojne upite pčelara i ljudi različitih zanimanja koji traže spas ili barem privremeno ublažavanje znakova MS primjenom pčelinjeg otrova.Kad smo se dotaknuli MS, shvatili smo da se upuštamo u beskrajnu avanturu čiji nam početak,ali ni kraj nisu ni danas sasvim kristalno jasni. Istraživajući dostupnu literaturu bivali smo polagano uvučeni u nepregledna polja imunologije odnosno znanosti o specifičnoj otpornosti organizma prema infekciji. Među osnovne imunološke značajke redovito se ubraja i pojava nazvana imunosnom podnošljivošću. To je sposobnost imunosnog sustava jedinke da antigene vlastita organizma razlikuje od ostalih antigena i da na njih ne reagira imunosnom reakcijom. Imunosno prepoznavanje vlastitog koje susrećemo kod ljudi i životinja smatra se jednim od temeljnih postavki na kojima počiva očuvanje ustrojstva svakog organizma. Međutim,ta važna činjenica imunosnih mehanizama ponekad može zatajiti pa se imunosna reakcija pokrene i na kemijske biljege vlastitih antigena. Takva se pojava naziva autoimunošću koja je usmjerena prema stanicama vlastitog organizma. Pogrešno bi

RADOVI NA PČELINJAKU U VELJAČIRADOVI NA PČELINJAKU U VELJAČI

bilo svaku autoimunost izjednačiti s bolešću no kod MS dolazi do očitanja imunosne reakcije prema vlastitim stanicama pa je s pravom smatramo autoimunosnom bolešću.

Kod daljnjih istraživanja MS,ne samo da smo bili uvučeni u imunologiju, već smo morali posebice obratiti veliku pozornost na anatomska razmatranja i rasprave u svezi živaca (neurona) i prijenosom impulsa između njih. Poznavati imunosna načela te anatomske odnose u središnjem živčanom sustavu bili su preduvjet kako bi lakše prispodobili nastanak MS a time mogućnost primjene pčelinjeg otrova u njezinom liječenju.

Osnovna jedinica živčanog sustava je neuron. Sastoji se od velikog tijela stanice (u kojem se nalazi jezgra i stanične organele) i često od dugog nastavka koji se naziva akson. Akson se završava grananjem; njegovi ogranci se vežu s ograncima drugih neurona. Ovi sinaptički kontakti omogućuju prijenos impulsa s jednog neurona na drugi, obično s jednog nervnog ogranka aksona na kratke dendrite tijela susjednog neurona. Akson mijeliziranog neurona je obavijen ovojnicom građenom od izolacijskog materijala koji se zove mijelin. On se sastoji od naizmjenice postavljenih slojeva bjelančevina i masti koji se prekidaju svakih 0,4-2,5 mm s malim neizoliranim dijelom koji se naziva Ranvierovo suženje. Ova suženja osiguravaju "preskakanje impulsa" s jednog suženja na drugi, a ne da

zdravlja vaših pčela , ali i vaših budućih pro izvoda iz te košnice.

2. V a n j s k o održavanje košnice: Jedino prirodna, ekološki sigurna i ne sintetička vanjska obrada trebala bi biti prioritet za ispravno održavanje svake vaše košnice. Pogrešno je uvjerenje pojedinih pčelara da debeli slojevi raznoraznih boja i lakova (neprovjerene kvalitete) efikasno štite vašu košnicu izvana. Stari su majstori nekad kao zaštitu drva upotrebljavali samo plamen jer uostalom drugo niti nisu imali na raspolaganju. Primjeri sto, dvjesto godina starih rezbarija koje nikad nisu bile ničim tretirane dokazuju da je plamen efikasna zaštita za drvo. Ukoliko baš treba pčelinjak izgledati kao krilo neke šarene vrste papagaja, koristite ekološke boje isključivo provjerenih proizvođača. Lako se i jednostavno nanose, pčelama ne smetaju a vaše će košnice biti zaštićene.

Održavanje košnica ne odnosi se samo na bojenje i dezinfekciju. Podnica u sezoni nosi velik teret i ukoliko popusti, propustitli ste sezonu uz upitan opstanak vaše pčelinje zajednice. Dakle iako se u literaturi ne spominje posebno održavanje nastavaka i podnica podrazumijeva se i kontrola čvrstoće. Za ovaj zahvat trebat će vam čekić i čavlići. Mogu ih zamijeniti profesionalne pritegače (klamarice) ali one dobre su preskupe i neisplative. One lošije, uglavnom jeftinije i slabije, ne zadovoljavaju te na njih niti ne pomišljajte.

Darko Milinković�

putuju korak po korak kondukcijom duž svakog dijela aksona. Taj fenomen ,poznat kao skokovita kondukcija omogućava brži prijenos impulsa i uštedu energije.

Upalni proces i cjelokupna patološka zbivanja kod nastanka MS vezana su upravo za mijelin. Istina da se tvorba mijelina odvija u području između Ranvierovih suženja iz citoplazme Schwannovih stanica koje obavijaju i nemijelizirane živce,no pojedno-stavljeno kod MS mijelinska ovojnica živca propada, a zamjenjuje ga vezivno tkivo. Živci ne mogu obavljati svoju osnovnu djelatnost (prijenos impulsa),a rezultat tog patološkog stanja se klinički očituje u nemogućnosti hodanja,gubitku ravnoteže, smetnjama u vidu i sluhu,drhtavici ruku i nogu te otežan govor. Uđemo li još malo dublje u dinamiku nastanka MS saznajemo da kod oštećenja živca proces degeneracije prethodi procesu regeneracije. Prije svega, mijelinska ovojnica se retrahira od suženja a zatim donji dio poprečnog aksona tvori male kapljice koje će Schwannove stanice kasnije ukloniti. Omotači Schwannove stanice ostaju u njihovoj vezivno-tkivnoj ovojnici i služe kao vodič aksonima koji se regeneriraju i koji se uvlače formirajući novi živac. Oni izdanci koji rastu u "pogrešnom" smjeru obično propadaju. Naime, lezije u središnjem živčanom sustavu se rijetko restauri-raju,poglavito jer postoje male mogućnosti da akson uraste u "pravi" Schwannov omotač,a

Primjena pčelinjeg otrova u liječenju multiple skleroze (MS) Primjena pčelinjeg otrova u liječenju multiple skleroze (MS)

11

v

12

Pčelari udruge pčelara Nektar Konjščina od samog osnivanja aktivno sudjeluju u svim aktivnostima koje se provode unutar udruge ili van nje.

Osim redovnih aktivnosti puno se radilo na promidžbi meda i praćenju modernih tehnologija. Stoga su pojedini pčelari svoj med izlagali na raznim izložbama i ocjenjivanjima u Hrvatskoj i u inozemstvu.

MEĐ. OCJENJ. ZAGIMED ZAGREB

2004.

2005., 2006.

2007.

ZORAN ŽUGEC

IVAN KOŽIĆ

NENAD MARTINJAK

drugi problem je prekomjeran rast neuroglije tj. vezivnog tkiva što ometa razmještaj pupoljaka aksona u Schwannov omotač. To je i razlog zašto MS koja se pojavljuje u obliku lakših i težih slučajeva uglavnom zadaje bolesnicima sve više poteškoća; njihova radna i motorička sposobnost se smanjuje pa oni postaju invalidi.

Klasična medicina koristi kortikosteroide, beta-interferon, čak i citostatike i još mnoge druge lijekove. Uglavnom do sada niti jedna od ovih pojedinačnih terapija ne dovodi do izliječenja bolesti. Stoga je logično očekivati da liječenje pčelinjim otrovom predstavlja novu nadu za oboljele od MS. Ono se provodi

Kortikosteroidi

Steroidni dijabetes,pretilost

Imunodepresivno

Trombogeneza

Čir na želucu i crijevima

Pčelinji otrov

Normalizacija metabolizma ugljikohidrata,proteina i masti

Imunostimulacijski

Antitrombogeneza

Antiupalni i regenerativni učinak

MEĐ. OCJENJ. SEMIĆ, SLOVENIJA

2003.

2004., 2007.

DENIS GALINA

NENAD MARTINJAK

2008. DENIS GALINA

DRŽ. I MEĐ. OCIJENJ. OSIJEK

2004. DENIS GALINA

2003.

2005.

2007., 2008.

DARKO MILINKOVIĆ

TOMISLAV MAJCEN

NENAD MARTINJAK

ŽUPANIJSKO OCJENJIVANJE KRAPINA

ubodom živih pčela ili pčelinjim otrovom koji pčelari skupljaju na pčelinjaku. Aparat, prilagođen na malu voltažu, se postavlja na leto košnice ili okvir pa pčele dok izlaze i ulaze bivaju nadražene laganim strujnim udarima ispuštajući otrov na staklenu pločicu.Na početku terapije s pčelama aplicira se pčela te se 20 minuta promatra bolesnik kako bismo se uvjerili da alergija na pčelinji ubod ne postoji. Iako je samo 1-2 % populacije alergično

na ubod pčele, liječnik bi morao uz sebe imati antišok terapiju koju će primjeniti ako se pojavi neželjena reakcija. Pčele se apliciraju obostrano uz kralježnicu u nizu. Počinje se s jednom pčelom pa se ide sve do 20 uboda po tretmanu svaki drugi dan. Kod pojave jake lokalne reakcije treba pričekati nekoliko dana dok se reakcija ne smiri,a zatim se liječenje nastavlja. Prema znanstvenim izvorima pčelinji otrov:zaustavlja proces demijeni-lizacije te pomaže djelomice remijenilizaciju živčanih vlakana podiže razinu ukupnih imunoglobina tj. antitijela bitnih u obrani protiv infekcije poboljšava prijenos živčanih impulsaima antiupalni učinak.Kemijski sastav pčelinjeg otrova je kompleksan. On sadrži fermente poput hijaluronidaze,fosfolipazu-A2, kiselu fosfatazu i druge,zatim peptide: melitin,apamin,MCD-peptid, seraklin, adolapamin, kardiopep,prokain te biološki aktivne amine poput histamina,dopamina i norepinefrina . Najveću terapijsku aktivnost posjeduje melitin.Njegov antikoagulativni učinak suprimira proces trombocitopoeze te se inaktiviraju faktori I,V,VII,IX,X. Aktivira sistem fibrinolize,a suprimira se agregacija trombocita.To je veoma važno jer je dokazano da 92% pacijenata s dijagnozom MS ima tzv. D IC (d i semin i rana in t ravasku larna koagulacija) sindrom. Nadalje melitin ima imunostimulirajući i antiupalni učinak. Povećava se količina Ig klase E,a kasnije Ig klase G. Aktivnost fagocita se povećava,a istovremeno se aktivira komplement,lizozimi i properdin. Naravno, melitin ce intenzivirati sintezu prostaglandina E1 i E2 uz istovremenu aktivaciju hipofizno-adrenalne osovine što će

djelovati antiupalno. Jedan od važnijih sastojaka pčelinjeg otrova je molekula male veličine koja se zove apamin. On prolazi hemato likvorsku barijeru i intenzivira sintezu biogenih amina(norepinefrina,dopamina i serotonina) u mozgu. Zatim adolapin ima analgetski učinak na endorfinskoj osnovi putem supresije ciklooksigenaze. MCD peptid ima antiupalni učinak jači od hidrokortizona. Kardiopep ima antiaritmično djelovanje slično beta blokerima,a djeluje i kao kardiotonik. Fosfolipaza A će aktivirati antiupalni utjecaj melitina. Svakako valja naglasiti da kemijski sastav pčelinjeg otrova niti do današnjeg dana nije u potpunosti poznat. Ako učinimo komparativnu analizu učinaka kortiko-steroidne i pčelinje terapije iznenaditi ćemo se rezultatima koji su prikazani u tablici.

Ruski autori navode da se primjenom pčelinjeg otrova u liječenju MS stanje poboljšava kod 30-80% bolesnika. Razumljivo je da su učinci manji kod težih a bolji kod lakših oblika bolesti. U našem Centru za biološko liječenje u Zagrebu postigli smo učinke koji su istovjetni američkim i ruskim izvorima ,a to je povećana stabilnost pacijenta,manji umor i smanjenje spazma. Iako postoji mogućnost samoliječenja preporuča se liječenje kod liječnika jer će prevencija i suzbijanje negativnih učinaka i komplikacija primjene pčelinjeg otrova biti lakše provediva. Kod dokazano alergičnih osoba na pčelinji ubod, ovakav alternativni pristup liječenja MS je nažalost nemoguć.

Darko Milinković

�

UDRUGA PČELARA „NEKTAR" KONJŠČINA

NAJTROFEJNIJA UDRUGA

Na prvo ocjenjivanje meda pčelari udruge išli su u Osijek gdje se održava državno ocjenjivanje meda.U Osijeku su postignuti vrlo dobri rezultati.Zlatne žlice za med osvojili su pčelari: Nenad Martinjak, Darko Milinković, Dragutin Zajec, Josip Stančić i Denis Galina , koji je 2004. godine bio i šampion izložbe.

Prva osvojena zlatna odličja za kvalitetu meda u Osijeku bila su izazov pčelarima za sudjelovanja na ostalim izložbama i ocjeniivanjima meda. Na njima su također pčelari Udruge postigli visoke rezultate za kvalitetu meda. Visoke ocjene i vrlo dobri rezultati za med bagrema bio je i povod da se bagrem s područja Krapinsko-zagorske županije zaštiti kao robna marka i da postane zaštićeni proizvod.

Darko Milinković�

v

13

Poče la j e nova sezona natjecanja.Prvi turnir na kojem smo sudjelovali bio je FITA 2x18m u organizaciji strel. kluba "Katarina Zrinska" iz Čakovca.

Nastupili su naši borci: Nikola Bačanek u kategoriji kadeta i stilu golog luka osvojio 1.mjesto, Deni Babok-kadet i - s loženi luk 1.mj., Tamara Brlek, -14god. , 2mj. ,Karlo Crneković -14 god., 3mj.dok je Božidar Pavlović, naš jedini predstavnik u kategoriji seniora, osvojio solidno 6. mjesto.

Moram napomenuti da smo nastupili u smanjenom sastavu jer su neki nažalost Imali gripu a neki su se pak morali pripremati za ispite u školi.Kad smo već kod škole moramo se pohvaliti da naš voditelj treninga Krešimir Babok pohađa „Olimpijsku akademiju", školu za profesionalnog trenera streličarstva.

Ova škola pokrenuta je od strane Hrvatskog olimpijskog odbora u okviru projekta „Trenerska mreža". Po završetku školovanja imat ćemo stručnog trenera iz vlastitih redova i nećemo više trošiti znatna sredstva za dolaske trenera iz Varaždina.Naši članovi (tajnik i predsjednik) sudjelo-vali su na još dva stručna skupa u organizaciji Hrvatskog streličarskog saveza a to su Napredni seminar za zakrivljeni luk i Seminar za organi-zaciju turnira i marketing u sportu. Pišem sve ovo ne samo da bismo se hvalili, već da bismo širem pučanstvu mogli barem malo prikazati koliko je ovo ozbiljan sport a ne samo natezanje nekakvih igrački na poljani.

Kad smo već kod „igrački", pokušat ću vam i njih malo pobliže objasniti.

Postoji nekoliko vrsta ili stilova lukova. Počet ćemo od najjedno-stavnijeg i najstarijeg a to je tradicionalni ili dugi luk (eng. traditional ili long bow) koji je odigrao je presudnu ulogu u stogodišnjem ratu između Engleske i Francuske(1337-1453). Bitke kod Crecya, Poitersa i Agricourta završile su u korist Engleza zbog probojnosti i dalekosežnosti ovog oružja. Ukratko, ranjavao je vojnika na 250m, na100m strijela je bila ubojita a

Streličarski klub „Grofovi Konjski"Streličarski klub „Grofovi Konjski"

na 50-60m probijala je i oklope teškog konjaništva. Postoji još nekoliko vrsta tradicionalnih lukova, Mađarski konjički luk, korejski i japanski Kyudo luk, no ne

treba zaboraviti ni američke Indijance, ali to ostavimo za neki drugi put.

Uvrštenjem streličarstva u oli-mpijski program(1900. god.prvi put) počinje razvoj olimpijskog il i dvos t ruko zak r i v l j enog luka (eng.recurve bow). Ovaj luk sastavljen

je od tri dijela - drške i dva zakrivljena kraka a s vremenom je dobio i mnoštvo dodataka (nišan, stabilizatore, kliker) da bi se poboljšala preciznost jer, ne zaboravite gađa se na 90m. Za ovaj stil potrebna je dobra fizička kondicija jer za tu udaljenost treba luk velike snage a jedan streličar ispuca i150 strijela za jedno natjecanje.

I na kraju dolazi složeni luk (engl.compaund bow). Što reći o ovoj napravi?! Ona je umjetnost moderne tehnologije. Sastoji se od drške, krakova, tetive i sistema kablova i koloturnika (inače ga još zovemo biciklin) koji olakšavaju pucanje i višestruko pojačavaju snagu luka. Tu još dolazi optički nišan koji je u rukama majstora precizniji i od vatrenog oružja.

Za rekreativno bavljenje ovim sportom sve ove lukove možete nabaviti već za tisuću do dvije tisuće kuna ali za vrhunska natjecanja cijene prelaze i tisuću eura.

Toliko za ovaj put, idući put ćemo se osvrnuti na sama natjecanja a ako vas zanima nešto što ovdje nije spomenuto ili se želite uključiti u rad kluba pitajte na 098 569003 .

Nenad Štabek�

v

14

KARATE KLUB „KONJŠČINA" KONJŠČINAKARATE KLUB „KONJŠČINA" KONJŠČINA

Ivanec je bio domačin regionalnog karate turnira na kojem su učestvovala 22 karate kluba sa 280 takmičara sjeverozapadne Hrvatske koji su se takmičili u borbama i katema. U kategoriji učenika 10-12 g. i mlađih kadeta 12-14 g. koji su morali odraditi borbe za plasman na državno prvenstvo koje će se održati 28. ovog mjeseca u Nedelišču, a za ml. kadete u 4. mjesecu.

Iz k.k. „Zlatar Bistrica" plasman za državno prvenstvo izborili su učenici Mihael Mikulec, Iva Kurek, Marija Srebak, Mihaela Mrazović, a iz k.k. „Konjščina" učenik Martin Frčko te mlađi kadeti Josip Prugovečki i Tena Prodanović.

Turnir je protekao u izrazito sportskoj atmosferi te možemo biti zadovoljni plasmanom naših takmičara koji su ovaj puta dokazali da spadaju u sam vrh karate regije sjeverozapadne Hrvatske.

U Klenovniku je održan karate turnir Varaždinske i Zagorske županije za manje uzraste do kategorije ml. kadeta u borbama i katama..

Učestvovalo je 8 karate klubova s 90 takmičara. Iz k.k. „Konjščina" u katama najbolji je bio Filip Curiš, drugi Kristijan Frčko dok su treća mjesta pripala Vedranu Pošteku i Karlu Curišu.

U borbama visoki plasman u svojim kategorijama ostvarili su Martin Frčko, Jpsip Prugovečki, Tena Prodanović, koji su i ovaj puta pokazali zavidni nivo karate vještina . Inače ova liga Varaždinske i Zagorske županije osmišljena je zbog velikih troškova lige sjeverozapadne Hrvatske koja će čitave godine imati samo tri kola, tako da naši mali takmičari mogu imati što više nastupa gdje stiču svoja prva iskustva jer je dokazano da je sam turnir najbolji trening.

Karate susret protekao je u izrazito sportskoj prijateljskoj atmosferi uz publiku koja je znala nagraditi lijepe poteze takmičara iz bilo kojeg kluba oni bili.

Drugo kolo turnira očekuje se u trečem mjesecu u Novom Marofu.

Branislav Plenar�

v

15

vv

Uredništvo lista ovim putem ispričava se našim suradnicima Nenadu Štabeku čije je ime izostavljeno iz impressuma, dr.sc. Dubravki Džaji-Hajduk zbog pogrešno napisanog prezimena te Draženu Mokoseku i Ivanu Martinjaku isprika jer smo im promijenili ime.

Nadamo se da to neće utjecati na našu daljnju suradnju. „Tko radi, taj i griješi", kaže narodna poslovica.

Hvala na razumijevanju.Uredništvo

Udruga malih životinja „Zabok 2000" osnovana je 2000. godine sa sjedištem u Zaboku. Broji 70 članova a okuplja uzgajatelje malih životinja kao što su: kunići, golubovi, razne pasmine peradi, do ukrasnih ptica, poput kanarinca i papiga. Od osnutka udruge svake godine u studenom u okviru županije održavamo izložbe svojih ljubimaca na kojima postižemo odlične rezultate.

Udruga malih Životinja «Zabok 2000»Udruga malih Životinja «Zabok 2000»

Isprika suradnicimaIsprika suradnicima

Osnivanjem naše udruge, koje sam i ja jedan od osnivača, okupili smo uzgajivače koji su prije bili članovi zagrebačkih udruga, pa je sada naša udruga jedna od vodećih u sjevero-zapadnoj Hrvatskoj čak i ispred grada Zagreba. Ljubav prema životinjama, posebno prema kućnim ljubimcima potaknula nas je na druženja na kojima razmjenjujemo iskustva i saznanja o uzgoju što kvalitetnijih i ljepših primjeraka koje izlažemo na izložbama i natjecanjima. Vjerujemo da slično misle i drugi jer većina obitelji ima svoje kućne ljubimce.

MOJ IZBOR GolubarstvoOd ranog djetinjstva volim

golubove. U početku sam se bavio sa običnim gradskim golubovima,a 1993. godine kada sam se prvi puta učlanio u jednu zagrebačku udrugu, započeo sam s uzgojem rasnih golubova. Bio je to veliki izazov za mene jer sam odabrao najtežu pasminu za uzgoj kraljevskog engleskog velikog gušana, a kasnije i pismonoše.

Početak je stvarno bio težak, ali baveći se onim što volim proputovao sam skoro cijelu Hrvatsku, bio u Njemčakoj, te upoznao divne ljude iz raznih krajeva.

MOJI USPJESIU ovom poslu uzgoja golubova

postigao sam odlične rezultate o čemu govore brojne nagrade. Tako sam osvojio razne titule na izložbama od župan i j sk ih , d r žavn ih pa do međunarodnih kao na primjer „ŠAMPION" (1996. g.), zlatnu medalju i titulu hrvatskog majstora u uzgoju.

Ove, 2009. godine, u Varaždinu sam osvojio naslov „ŠAMPION" kraljevski engleski gušan, a na državnoj izložbi u Virovitici, također ove godine, i titulu „ŠAMPION" pismonoša.

Ivan Ozimec�

Ožujak 2009. • broj 3besplatni primjerak

Za nakladnika:Općina Konjščina

Glavni urednik:Mirko Krznarmikrznar@globalnet.hr

Pomoćnik glavnog urednika:Emil Martinjak

Lektor i korektor: Katica DžajaDizajn: Kristijan Remenar

Suradnici:Branislav PlenarDjeca i tete dječjeg vrtića "Konjščina"mr. sc. Darko DomišljanovićDarko MilinkovićDragan Roksandić, prof.Dražen Mokosekdr. med. Dragutin Zajec Ivan MartinjakIvan OzimecKarolina KlekovićNenad ŠtabekOgnjen Žugec, dipl. ing

Tisak: XM studioNaklada: 1200 kom.

v

Još jedan sportski klub dobili smo u Konjščini i to fitness centar „UTEG". Otvoreni klub nalazi se u Turnišću na katu kuće obitelji Majdak. Iznimno moderno opremljen klub posjeduje tridesetak sprava na kojima svaki član može vježbati i oblikovati svoje tijelo, uz to klub posjeduje i saunu te moderan i dobro opremljen sanitarni čvor. Stručno vodstvo trenera Dražena Jakopovića jamči svakom članu kvalitetan rad. Klub je počeo s radom u 12. mjesecu i već sada se može pohvaliti vrlo visokim odzivom u članstvu, kako nam je potvrdio predsjednik kluba gospodin Robert Majdak. Radno vrijeme je svakim danom od 17 do 22 sata. Nadamo se da će ovaj fitness klub pomoći razvijanju navika brige o vlastitom tijelu te povećati svijest o borbi protiv pošasti današnjeg društva pretilosti.

Dragan Roksandić, prof.�

Fitness klub „UTEG"Fitness klub „UTEG"

Med kestena je taman a tamna boja mu varira ovisno o podne-blju i godini, prepoznatljivog je mirisa i izrazito karakterističnog pomalo gorkog okusa. Snagom svojih osebujnih svojstava povoljno djeluje na cjelokupni probavni sustav. Potiče rad crijeva, olakšava rad preopterećene jetre i žuči te štiti želučanu i crijevnu sluznicu. Kestenov med se preporučuje protiv bolesti probavnih organa: želuca, dvanaesterca, žuči i jetre. Med kestena ima izvanredno djelovanje u oporavku kod žutice, poslije operacije žuči i sl. Preporuča se još uzimanje sa čajem od stolisnika, kamilice, šipka i majčine dušice. Čajeve s medom od kestena treba uzimati nekoliko puta na dan i to 1-2 sata nakon jela .

Darko Milinković�

Denešnji tajkuni, sake su vražje vrstiVu tuđe žepe dobre su znaliNajti puta njihovi debeli prstiNedaj ti bog reči da su neke fkrali

Negdar su se vu svoju partiju kleliVekše škole im nigdar trebalo nijeRadnikima s krvavi žuli su obećanja mleliBormeš im je itekak fajn dobro bilo prije

Ne razmeju niš ali vu sakakvi odbori sedijuKakti krava sol po cerkvicama oltare ližuČe vidiju da ih drugi gledijuDo nakla se klanjaju i Isusu na križu

Ne bojiju se, a od straha su im posrane gačeŽulji ih krvavi pod pazuhi tiščijuKaj moraju furt obračati kapute i lačeAli zate, vu dvorišču mercedesi bleščiju

No, siromak negdar, siromak je i denesNa komačeku zemlice kuruza mu klijeRadi poštenja nigdar nije imel penesSiromak je tak, kak je bil i prije

Kestenov medKestenov medKad je povoljno vrijeme,

počinje se s rezidbom vinograda. Mogu se obaviti svi propušteni radovi; kopanje jama, vađenje starih i osušenih čokota, popravak armature, gnoji-dba stajskim i kompleksnim mineralnim gnojivom te nabava cjepova.

Ovaj mjesec u podrumu nema posebnih radova ako smo sve obavili na vrijeme.Vino pretočeno u prosincu može se ponovno pretočiti,ostalo se povremeno kuša i nadolijeva ako je u drvenim bačvama.Ako se vino ne bistri prirodnim načinom, treba upotrijebiti preparate za bistrenje vina. Prazne bačve se mora sumporiti te održavati čistoću i red u podrumu.

Dražen Mokosek �

KUTAK ZA VINOGRADARERADOVI U

VINOGRADU

RADOVI U PODRUMU

SIROMAK KAK IPRIJE

SIROMAK KAK IPRIJE

mr.sc. Darko Domišljanović