vazno pilar

69

Dr. Ivo Pilar i problemCrkve bosanske (flbogumilstvo«)

ZZllaattkkoo MMAATTIIJJEEVVII∆∆Hrvatski institut za povijest, Zagreb

UDK 273.232(497.6)32-05 Pilar, I.:273.232Izvorni znanstveni rad (primljeno 10. veljaËe 2006.)

Ivo Pilar je, kao vaæan dio svoje intelektualne baπtine, ostavio pokuπajtumaËenja fenomena Crkve bosanske (flbogumilstvo«). ShvaÊajuÊi flbogumilstvo«kao Ëisto flhrvatski pokret«, zakljuËio je da je ta fldualistiËka sljedba« svojimdjelovanjem stvorila posebnu bosansku dræavu te shodno tome flbosanskiseparatizam« koji je onemoguÊio postojanje cjelovitoga hrvatskog geopolitiËkogprostora i uspostavu hrvatske dræavne suverenosti. Pilarovo poimanjeflbogumilstva« u Bosni imalo je svoje ishodiπte u njegovim geopolitiËkimrazmiπljanjima o poloæaju hrvatskih zemalja u europskoj politiËkoj konstelaciji uprvim desetljeÊima XX. stoljeÊa.

flNije bilo iole vaænijeg pitanja u hrvatskoj problematici, a da je izmak-lo svestranom i pronicavom duhu ovoga hrvatskog mislioca, sociolo-ga i politiËkog pisca«.

MMuuhhaammeedd HHAADDÆÆIIJJAAHHII∆∆,, flfl’’PPoosslljjeeddnnjjii hhrrvvaattsskkii bboogguummiill’’,, DDrr.. IIvvoo PPiillaarr««,,HHrrvvaattsskkaa MMllaaddoosstt,, ZZaaggrreebb,, 2277//11994433..,, bbrr.. 22,, 6688..

P roblem nastanka, djelovanja i nestanka s povijesne pozornice srednjovjekovneCrkve bosanske i njezinih vjernika (flkrstjana«) zaokuplja veÊ viπe od trinaest de-

setljeÊa pozornost historiËara, teologa, arheologa, jezikoslovaca i etnologa te svihonih koji su se osjetili pozvanima da svojim promiπljanjima pridonesu njegovu rje-πavanju.11

11 O historiografskim djelima i povijesnim vrelima relevantnima za objaπnjenje fenomena bosanskih krst-jana (flbogumila«) i njihove vjerske zajednice opπirnije vidi kod: Jaroslav ©IDAK, Problem flBosanske crkve«u naπoj historiografiji. Od PetranoviÊa do Gluπca, P. O., Zagreb, 1937.; ISTI, Studije o flCrkvi bosanskoj« ibogumilstvu, Zagreb, 1975. Takoer vidi: Franjo ©ANJEK, Bosansko-humski (hercegovaËki) krstjani i ka-tarsko-dualistiËki pokret u srednjem vijeku, Zagreb, 1975.; ISTI, Bosansko-humski krstjani u povijesnimvrelima (13.-15. st.), Zagreb, 2003.; Dominik MANDI∆, Bosna i Hercegovina. Povjesno-kritiËka istraæiva-nja. Svezak II, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Chicago-Roma-Zürich-Toronto, 1979; [F. ©ANJEK, gl.i odg. ur.], Fenomen flkrstjani« u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, ZR, Sarajevo-Zagreb, 2005.; Pejo ∆O©-KOVI∆, Crkva bosanska u XV. stoljeÊu, Sarajevo, 2005.; Opseæne bibliografije o Crkvi bosanskoj vidi kod:Salih JALIMAM, flPrilog bibliografiji o ‘Crkvi bosanskoj’ i bogumilstvu«, Godiπnjak Druπtva istoriËara Bosnei Hercegovine (dalje: GDIBiH), Sarajevo, 36/1985., 173-196; P. ∆O©KOVI∆, fl»etvrt stoljeÊa historiografijeo Crkvi bosanskoj«, u: [Enver REDÆI∆, ur.], Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990-2000.,Sarajevo, 2003., 31-54.

PILAR - »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / Godiπte I. (2006.), br. 1(1)70

Dr. Ivo Pilar (1874.-1933.) ugledni tuzlanski i zagrebaËki odvjetnik, pravni teore-tiËar, teoretiËar umjetnosti (secesija), socijalni psiholog, geopolitiËar i politiËar nijeostao ravnoduπan prema fenomenu Crkve bosanske i njezinu usudu te je o tom pi-tanju pisao i govorio u viπe navrata. Prema svjedoËanstvu austro-ugarskog politiËaraJosepha M. Baernreithera (1845.-1925.), dr. Pilar se, razlaæuÊi mu u BeËu, poËetkomveljaËe 1913., svoje poglede na vjerske odnose u Bosni i Hercegovini, zalagao zafloslobaanje« Slavena od pravoslavlja, ali i flgermansko-latinskog katolicizma«, jer flzapraktiËni æivot i njegove ekspanzivnosti Vizant je jaËi od Lojole« te je ustvrdio da ta-moπnjem puËanstvu u vjerskom pogledu treba flneπto treÊe«, tj. flbogumilstvo koje jevladalo u Bosni u predtursko vrijeme«.22 Pilarovo je miπljenje otklonjeno kao posveneprihvatljivo.33

U svom glasovitom djelu Juænoslavensko pitanje Pilar posveÊuje Ëetiri potpog-lavlja Crkvi bosanskoj,44 odnosno flbogumilstvu/bogomilstvu«,55 ali u njemu viπe nijezastupao stajaliπte o suvremenoj potrebi obnove te davno nestale srednjovjekovnevjerske sljedbe. PolazeÊi od tvrdnje da je flbogumilska sekta« bila bitno flobiljeæje bo-sanske povijesti i najjaËi Ëimbenik, koji joj je odreivao put«, autor se, oslanjajuÊi sena njemu dostupnu literaturu,66 upustio u tumaËenje njezina nastanka u Europi, od-nosno na Balkanskom poluotoku. Prema njegovu je shvaÊanju pojava dualistiËkih

22 Ante MALBA©A, Bosansko pitanje i Austro-Ugarska u svijetlu politiËkog dnevnika J. M. Baernreithera,Sarajevo, 1933., 62. Takoer vidi: M. HADÆIJAHI∆, fl’Posljednji hrvatski bogumil’, Dr. Ivo Pilar«, HrvatskaMladost, Zagreb, 27/1943., br. 2, 69; Josip HORVAT, Hrvatski panoptikum, Zagreb, 1982., 228. PilarovekritiËke opaske o rimskoj katoliËkoj Crkvi vidi u: L. V. SÜDLAND [Ivo PILAR], Juænoslavensko pitanje. Pri-kaz cjelokupnog pitanja, Zagreb, 1943., 13-14. Takoer vidi: Duπan ÆANKO, Svjedoci, Barcelona-München, 1987, 225 (esej: flLukasova obrana Hrvatske«).33 flLako sam mu dokazao«, ustvrdio je Baernreither, flda bi ova gnostiËko-manihejiËka sekta sa svojim ni-jekanjem svakog dræavnog autoriteta samo joπ poveÊala veliku pogreπku Slovena koji su nesposobni zaËvrsti dræavni razvoj«. (A. MALBA©A, Bosansko pitanje, 62.)44 L. V. SÜDLAND, Juænoslavensko pitanje, 87-105 (flBogumili«, flPolitiËka pozadina bogumilskog pokreta«,flSudbina Bosne kao bogumilske dræave« i flPrielaz bogumila na islam«). Valja napomenuti da je Pilar svojekapitalno djelo napisao na njemaËkom jeziku pod naslovom flDie südslawische Frage und der Weltkrieg.Übersichtliche Darstellung des Gesamt-Problems« (Wien, 1918). Knjiga je nakon viπe od dvadeset godinaprevedena na hrvatski jezik i objavljena u Zagrebu ratne 1943. (Prijevod je reprintiran u Varaædinu 1990.godine.) Postoji i tzv. fldruga naklada« (flII. Auflage«) knjige (Zagreb, 1944.) koja se od originala razlikujeuglavnom samo po predgovoru dr. Mile StarËeviÊa. Tijekom Domovinskog rata u njemaËkim seknjiæarskim izlozima pojavila Pilarova knjiga flEine Geschichte Kroatiens, Serbiens und Bosniens«(Heiligenhof-Bad Kissingen, 1995). Da bi se otklonilo moguÊe nedoumice treba reÊi da se tu ne radi onekom ranije nepoznatom Pilarovu djelu, nego o nedopustivom skraÊivanju, toËnije reËeno kljaπtrenjudjela flDie Südslawische Frage«. Knjigu je za tisak priredio Michael Ackermann. O sudbini Juænoslaven-skog pitanja opπirnije vidi: SreÊko LIPOV»AN, «Pilarovo djelo Juænoslavensko pitanje«, u: [SreÊko LIPOV-»AN i Zlatko MATIJEVI∆, ur.], Godiπnjak Pilar. Prinosi za prouËavanje æivota i djela dra. Ive Pilara (dalje:GP), Zagreb, 1/2001., 193-232; ISTI, flDie südslawische Frage und der Weltkrieg: ponovno o genezi djelai sudbini prvog izdanja«, u: GP, 2/2002., 103-120.55 flMorao bih joπ opravdati, zaπto pridræajem ime ‘Bogomil’ i za Ëlanove ‘bosanske crkve’ kad se oni samitako ne nazivaju. [...] Pridræao sam ime Bogomili zato, πto dræim za vaæno i bistveno, da oni svoje pod-rijetlo vuku od nauke bugarskoga popa Bogomila [...]«. (I. PILAR, flJoπ o Bogumilstvu i o ‘Bosanskoj crkvi’«,Obzor, Zagreb, 69/1928., br. 11, 3.)66 RijeË je prvenstveno o sljedeÊim autorima i djelima: Ter-M. KARAPET, Die Paulikianer im ByzantinischenKaiserreiche und verwandte ketzerische Erscheinungen in Armenien, Leipzig, 1893 i G. FLÜGEL, Mani,seine Lehren und seine Schriften, Leipzig, 1862 (Vidi: L. V. SÜDLAND, Juænoslavensko pitanje, 430-431.)

71

hereza u Europi bila povezana s djelovanjem Perzijanca Manija (216.-276.) koji je izdualistiËkog nauka proroka Zaratuπtre (mazdaizam), ranog krπÊanstva i nekih gnos-tiËkih elemenata stvorio novu religiju krπÊanske provenijencije koja je prema njemudobila ime maniheizam (manihejstvo). Uslijed progona bizantske dræavne vlasti ma-niheizam se raspao na brojne sljedbe (sekte): paulikijance (pavliÊane) masilijance(euhite), markionite, boketiste, borborite, tondrakijce i dr. Jedna od mjera dræavnihvlasti u suzbijanju sljedbi manihejskog podrijetla bilo je i prisilno preseljavanje nji-hovih vjernika (flheretika«) iz Male Azije na nemirnu bizantsko-bugarsku granicu (VI.-X. st.), gdje su trebali posluæiti kao svojevrsno fltopovsko meso«. Kao πto se i moglooËekivati, progonjeni su manihejski heretici uskoro preπli na stranu neprijatelja Bi-zantskog Carstva te se flovo krivovjerje stalo naglo πiriti i u Bugarskoj«.77 SlijedeÊi tvrd-nje starije historiografije88 Pilar nastanak bogumilstva opisuje sljedeÊim rijeËima: flu pr-voj polovici 10. st. neki domaÊi, slavenski sveÊenik, pop Jeremija, koji iz ovih krivihnauËavanja, u biti manihejskog sadræaja, sastavi jednu novu nauku upotriebivπi stareslavenske obiËaje i predoËbe; on si nadjene ime Bogumil i stade nauËavati svoj na-uk«.99 Prema njegovu se miπljenju bogumilstvo u Bugarskoj brzo raπirilo jer flkrπÊan-stvo joπ ne bijaπe uhvatilo Ëvrstog koriena, buduÊi da se protiv njega iz politiËkihrazloga pojavila u zemlji jaka oporba, koja je, sasvim opravdano, gledala u krπÊan-stvu samo orue bizantskih teænja«.1100 Iz Bugarske i Makedonije bogumilstvo se, na-vodno, proπirilo u Srbiju, gdje ga je nemanjiÊka vlast suzbijala flokrutnim kaznama«.1111

PrihvaÊajuÊi tezu Franje RaËkoga da su bogumili bjeæeÊi iz negostoljubive im Srbije,1122

ali i flizravno iz Bugarske«, doπli u Bosnu, Pilar navodi crkveno-organizacijske razlogekoji su pripomogli brzom πirenju i usponu te vjerske sljedbe u toj za njega neprije-porno flhrvatskoj zemlji«.1133 Naime, rimska je Crkva, smatra Pilar, flu hrvatskoj dræavinastojala polatiniti puËanstvo« te je flpraktiËna posljedica tog nastojanja« bila da su seflsjediπta katoliËkih nadbiskupa nalazila ponajËeπÊe u latinskim primorskim gradovi-ma i da su ti crkveni velikaπi, veÊinom Talijani, zbog pomanjkanja poznavanja jezikai lokalnih prilika, mogli tek samo malo doprinieti ustrojstvu [Crkve] u unutarnjoj Bos-ni«.1144 Iz navedenog je slijedio zakljuËak da flprilike katoliËke Crkve u Bosni i Humskojzemlji [bijahu] vrlo nepovoljne, pa se je bogumilstvo, koje je zbog svojih perzijsko-arijskih i staroslavenskih elemenata vrlo prijalo dræavotvornim arijsko-slavenskim Hr-

Z. MatijeviÊ: Dr. Ivo Pilar i problem Crkve bosanske (flbogumilstvo«)

77 L. V. SÜDLAND, Juænoslavensko pitanje, 87-88.88 Vidi: Boæidar PETRANOVI∆, Bogomili. Crkva bosanska i krstjani, Zadar, 1867., 42-43; Franjo RA»KI,Borba Juænih Slovena za dræavnu neodvisnost. Bogomili i Patareni, Beograd, 1931., 346-348. RaËki jesvoju studiju o flbogumilima« i patarenima izvorno objavio u flRadovima JAZU« (Zagreb, 1869./70., sv. 7.,8. i 10.).99 L. V. SÜDLAND, Juænoslavensko pitanje, 88.1100 Isto.1111 Isto.1122 flIzagnani iz Srbije Bogumilom bijaπe susjedna Bosna i Hum najbliæe utoËiπte«. (F. RA»KI, Borba JuænihSlovena, 378.)1133 fl[...] po svom naseljenju [...] i politiËki Bosna [je] hrvatska zemlja«. (L. V. SÜDLAND, Juænoslavenskopitanje, 84.)1144 Isto, 88.


vatima, moglo brzo proπiriti, tako da je povremeno sasvim iz zemlje iztisnulo kato-licizam«.1155 Konstatiravπi da je bogumilstvo flkroz tri stoljeÊa«, tj. od kraja XII. do sre-dine XV. st., postalo flnajjaËim Ëimbenikom politiËkog, kulturnog i duhovnog razvojaBosne«, Pilar je ustvrdio da u historiografiji njegova vremena nije dovoljno uoËenapolitiËka vaænost toga pokreta.1166

GovoreÊi o vjerskom uËenju Crkve bosanske autor Juænoslavenskog pitanja iz-nosi standardne tvrdnje tadaπnje historiografije prihvaÊajuÊi ih kao utvrene povijes-ne istine.1177 NastojeÊi flbosanskim bogumilima« dati veÊu vaænost u kontekstu europ-skih vjerskih gibanja, Pilar ih proglaπava flprvim pokretom reformacije u Europi«.1188

Za Pilara je vjerski pokret flbosanskih bogumila« imao svoje ishodiπte u crkveno-politiËkim i vojno-politiËkim dogaajima u Hrvatskoj u razdoblju od X. do XII. sto-ljeÊa.1199 Sukob flklerikalno-romanske stranke« i flhrvatske narodne stranke« u Dalmacijite pogibija Petra (SvaËiÊa) na Gvozdu,2200 imali su, prema njegovu miπljenju, presudanutjecaj na buduÊi vjerski i politiËki razvoj Bosne.2211 Naime, politika flhrvatske narodnestranke« bila je poraæena i na crkvenom i na vojno-politiËkom polju. U pitanju hr-vatskog glagoljaπtva (narodnoga pisma i jezika u bogosluæju) morala je ustuknutipred flklerikalno-romanskom strankom« i latinizacijom katoliËke Crkve, a nakon voj-nog poraza i pogibije flposljednjeg hrvatskog kralja narodne krvi« u borbi s Maarimai onim dijelom Hrvata koji su uz njih pristali, nestalo je samostalne hrvatske dræavete je na hrvatski prijesto doπao vladar iz kuÊe ArpadoviÊa.2222 Iako poraæena, flhrvatskanarodna stranka«, prema Pilarovu miπljenju, nije flnetragom nestala« s vjersko-politiË-kog popriπta: flPoπto su klerikalni Hrvati [flklerikalno-romanska stranka«], primorski[dalmatinski] Romani i Maari zavladali samo obodnim podruËjem, povukla se hrvat-ska narodna stranka u unutarnjost zemlje, a to bijaπe zbog oblika tla hrvatskih ze-malja upravo Bosna i Hercegovina. [...] Ovom seobom jednog politiËki aktivnog na-rodnog elementa u Bosnu bijaπe udaren temelj kasnijem stvaranju bosanske dræa-ve«.2233

1155 Isto.1166 flPada u oËi, da su povjestniËari preπli preko velikog politiËkog utjecaja ovog vjerskog pokreta u Bosni«.(Isto.)1177 Vidi: Isto, 89-90.1188 Isto, 90. U miπljenju da su tzv. bosanski bogumili bili vjerski reformatori Pilar nije bio usamljen. Vidi:L. P. BROCKETT, The Bogomils of Bulgaria and Bosnia. The Early Protestants of the East. An Attempt toRestore Some Lost Leaves of Protestant History, Philadelphia, 1879. (Tekst je dostupan na:www.concentric.net/~wtullos/bogomils.htm)1199 Svoje poznavanje ranosrednjovjekovne (i kasnije) hrvatske povijesti Pilar je crpio prvenstveno iz djelauglednih hrvatskih povjesniËara: Tade SMI»IKLAS, Poviest hrvatska, I.-II., Zagreb, 1879. i 1882.; VjekoslavKLAI∆, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svrπetka XIX. stoljeÊa, I.-V., Zagreb, 1899., 1900., 1901.,1904. i 1911.; Ferdo ©I©I∆, Hrvatska povijest, I.-III., Zagreb, 1906., 1908. i 1913.; Rudolf HORVAT, KraljTomislav i njegovo doba, Zagreb, 1897. i dr. (Popis koriπtenih knjiga, Ëlanaka i rasprava vidi u: L. V.SÜDLAND, Juænoslavensko pitanje, 428-429.)2200 O Pilarovu shvaÊanju odnosa izmeu flklerikalno-romanske« i flhrvatske narodne stranke« te nastankuhrvatsko-maarske dræave opπirnije vidi: L. V. SÜDLAND, Juænoslavensko pitanje, 14-18.2211 Literaturu koju je Pilar koristio za pisanja poglavlja o Bosni i Hercegovini vidi u: Isto, 430-432.2222 Isto, 91.2233 Isto.

73

BuduÊi da je, kako tvrdi Pilar, pobjedniËka flkatoliËko-klerikalna/klerikalno-ro-manska stranka« u Hrvatskoj bila flHrvatima nenaklonjena« bilo je za oËekivati da Êeflhrvatska narodna stranka« biti florientirana antiklerikalno, pa i protukatoliËki«, πto sekonaËno flodrazilo [...] tako, da prvi bosanski ban [BoriÊ], koji se pojavljuje i samo-stalno nastupa kratko iza seobe hrvatske narodne stranke u Bosnu, pokazuje protu-katoliËku orientaciju«.2244 Ta je orijentacija bosanskih Hrvata otiπla korak dalje kada jeflhrvatsko-bosansko plemstvo preπlo naprosto bogumilstvu [...], jer je u bogumilstvu,koje bijaπe naËelni protivnik katolicizmu, naπlo najpovoljniji izraz svojem raspoloæe-nju«.2255 Dodatni razlog za raskol s KatoliËkom crkvom Pilar je vidio u pretpostavci dasu dotadaπnji njezini vjernici u flbogumilstvu gledali narodnu slavensku vjeru« te unjemu «naioπe na slavenski jezik u crkvi, za koji se uzalud borahu u vlastitoj dræa-vi«.2266 Prijelaz na flbogumilstvo« omoguÊio je pristaπama flhrvatske narodne stranke« da,prema Pilarovu shvaÊanju, osnuju flnezavisnu dræavnu Crkvu« jer flbogumilstvo bijaπeorganizirano u Crkve po zemljama«.2277 Za Pilara nije bilo dvojbe da upravo flbogumil-stvo bijaπe glavna pokretna sila u stvaranju posebne bosanske dræave«.2288 Objaπnjava-juÊi daljnje konzekvence nastanka nove dræave, ustvrdio je da flposljedica« njezineuspostave flne bijaπe stvaranje bosanskog naroda«, jer je flstvaranje bosanske dræave«bilo tek fldrugotna tvorevina hrvatskog naroda, koji bijaπe u to doba u glavnim ob-risima veÊ oblikovan«.2299 Drugim rijeËima, flu svojoj biti i po svojoj sviesti bijahu zatosredovjeËni Bosanci Hrvati«, ali, naglasuje Pilar, flnacionalna [je] svijest sve viπe slabilatokom poviestnog razvitka, dok nije skoro sasvim propala u velikoj kataklizmi os-manlijskog osvajanja«.3300

Opravdano pretpostavljajuÊi da bi njegovo miπljenje moglo biti podvrgnuto oπ-troj kritici, Pilar je flneoborivi dokaz« za svoje tvrdnje potraæio u arheologiji, krivopretpostavljajuÊi da su steÊci bili nadgrobni spomenici iskljuËivo pripadnika Crkvebosanske.3311

Pilara je posebno zanimala sudbina Bosne kao flbogumilske dræave« s obziromna njezin kulturni i politiËki razvoj. Prema njegovu je miπljenju kulturni utjecaj flbo-gumilstva« bio fluglavnom povoljan«, jer flbogumili bijahu priliËno naËitani«.3322 Ta na-

2244 Isto, 92.2255 Isto.2266 Isto.2277 Isto.2288 Isto.2299 Isto.3300 Isto.3311 Isto. O steÊcima opπirnije vidi: J. de ASHBOTH, An Official Tour through Bosnia and Herzegovina, Lon-don, 1890, 101-126 (Chapter V. flThe Bogomilian Burial-Ground in the Field of the Unbelievers«); ∆iroTRUHELKA, flSredovjeËni spomenici bosanske Hrvatske«, u: Hrvatsko Kolo, Zagreb, 23/1942., 1-13; MarkoVEGO, flPatarenstvo u Hercegovini u svjetlu arheoloπkih spomenika«, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sara-jevu, Sarajevo, N. S., 1963., sv. XVIII, 195-213; Aleksandar SOLOVJEV, flSimbolika srednjevekovnih grob-nih spomenika u Bosni i Hercegovini«, Godiπnjak Istoriskog druπtva Bosne i Hercegovine, Sarajevo,8/1956., 5-66; Ante ©KOBALJ, Obredne gomile, Sveti Kriæ na »iovu, 1970., 475-476 i dr.3322 L. V. SÜDLAND, Juænoslavensko pitanje, 96. Tvrdnje o navodno zavidnom stupnju obrazovanosti bo-sanskih flbogumila« doæivjele su svoj karikaturalni vrhunac sedamdesetih godina proπlog stoljeÊa. Vidi:



vodna pozitivna strana flbogumilstva« u Bosni bila je zasjenjena njegovim negativnimaspektom jer flbogumilstvo bijaπe politiËki opasan i poguban pa Ëak i protudræavannauk«.3333 Bosanska se politiËka elita, prema Pilarovu miπljenju, naπla pred nerjeπivimproblemom. Bilo je oËigledno da Bosna s flbogumilstvom u politiËkom pravcu ne Êemnogo napredovati«, ali da isto tako odricanje od flbogumilstva« znaËi flnapuπtanje te-melja dræave«.3344 Problem su flrijeπili« osmanlijski osvajaËi, koji su na vrπcima svojih ko-palja πirili islam po Balkanskom poluotoku. Sruπivπi srbijansku dræavu oni su tijekomXV. st. flkroz sve pukotine nadirali u trulu bosansku dræavu«.3355 Prihvativπi tvrdnju F.RaËkoga da je Bosna flbolovala od neizljeËive bolesti«, tj. flbogumilstva«, Pilar je logiË-no zakljuËio: flBogumilstvo napravi Bosnu slobodnom dræavom, a to isto bogumil-stvo bijaπe i razlogom, πto je Bosna pala«.3366

Prihvativπi tezu onodobne historiografije da je slom bosanske dræave imao zaposljedicu da su flbosanski bogumili preπli svi kao jedan na islam«, Pilar je mogaozakljuËiti da je Bosna postala flzemljom, u kojoj bitni dio domaÊeg, autohtonog pu-Ëanstva prigrli islam i posta time æivom kopËom izmeu zemlje i osmanlijske dræa-ve«.3377 Drugim rijeËima, na islam su preπli flpotomci tvrdoglavog starog hrvatskogplemstva« koji su se svojedobno sklonili u Bosnu.

Za Pilara je vjerska konverzija flbosanskih bogumila« imala dvostruko obiljeæje: a)socijalno-politiËko i b) vjersko. Naime, bosansko plemstvo (flpolitiËki narod«) da bisaËuvalo feudalni posjed i druπtveni poloæaj unutar Osmanlijskog Carstva nije imalodrugi izbor nego prelazak na islam, vjeru novog gospodara. Naiπavπi u literaturi natvrdnju da je izmeu islama i raznih manihejskih sekti postojala flosobita privlaËnost«,

–uro BASLER, flVisoko uËiliπte Crkve bosanske u mjestu Bosna«, Pregled, Sarajevo, 65/1975., br. 4, 437-486.3333 L. V. SÜDLAND, Juænoslavensko pitanje, 96. flKoliko bijaπe ta slika s jedne strane povoljna, toliko bija-πe s druge strane nepovoljna. A πto bismo mogli i reÊi o politiËkom i dræavotvornom znaËenju jedne na-uke, po kojoj je sve, πto se stvarnog oko nas nalazi, djelo sotone? A zadatak je dræave, da se bavi uglav-nom stvarnom stranom ljudskoga æivota. Kakav je poloæaj dræave u toj nauci, ako je ono, πto joj je glav-ni zadatak, djelo sotone i prema tome ne samo suviπno, nego i prezira vrijedno? Kako da se razvija dr-æava, u kojoj se brak naËelno zabacuje i podnosi samo per nefas, gdje su savrπeni, viπi i vodeÊi krugoviljudskog druætva zbog zabrane braka i spolnog obÊenja izkljuËeni od razploivanja, a time nestaju upravovredniji i savrπeniji ljudi [...]. Pa onda joπ k tome i stroga zabrana ubijanja æivotinja i ljudi, koja je, kolikogod simpatiËna, ipak jednaka naËelnoj zabrani rata i vojevanja, koja je i tako ratniËkom narodu, kakvi bi-jahu Hrvati uobÊe, a poimence Bosanci, morala oduzeti njegove ratniËke vrline, te njegovu dræavnu tvo-revinu uËiniti nesposobnom za proπirivanje i obranu?« (Isto.)3344 Isto, 97.3355 Isto, 99.3366 Isto, 100. Takoer vidi: Marko ©UNJI∆, Bosna i Venecija. (Odnosi u XIV. i XV. st.), Sarajevo, 1996., 382.3377 L. V. SÜDLAND, Juænoslavensko pitanje, 100. Suvremena povijesna znanost odbacuje tvrdnju da su bo-sanski flbogomili« listom preπli na islam. Vidi: M. ©UNJI∆, flJedan novi podatak o gostu Radinu i njegovojsekti«, GDIBiH, 11/1961., 384; Muhamed HADÆIJAHI∆, flO nestajanju Crkve bosanske«, Pregled, 65/1975.,br. 11-12, 1309-1328; ISTI, Porijeklo bosanskih Muslimana, Sarajevo, 1990., 41-111; Mustafa IMAMOVI∆,Historija Boπnjaka, Sarajevo, 1997., 91-92; E. REDÆI∆, Sto godina muslimanske politike. U tezama i kon-troverzama istorijske nauke. Geneza ideje bosanske, boπnjaËke nacije, Sarajevo, 2000., 14-15; F. ©ANJEK,Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, 30-31 (potpoglavlje: flPovijesno neutemeljene teze o ‘ma-sovnom prijelazu’ bosansko-humskih krstjana na islam«).

75

Pilar je zakljuËio da je i flizmeu bogumilstva i islama moralo postojati neko srodstvopo izboru, koje je utrlo putove za prielaz bosanskih bogumila na islam«.3388

Prelazak bosanskih flbogumila« na vjeru turskih osvajaËa imao je, prema PilarovushvaÊanju, sljedeÊe vaæne posljedice: 1) flpodpuno [je] zamrla nacionalna sviest bo-sanskih Hrvata koji su preπli na islam«,3399 2) flpodpuno bijaπe razkinuta svaka veza snjihovom nacionalnom i politiËkom proπloπÊu«,4400 3) flpromjenom vjere bogumili nepostadoπe samo muslimani s vjeroizpovjednog glediπta, nego takoer i Osmanlije upolitiËkom smislu [...]«.4411 flPrijelaz na islam«, nastavlja Pilar, flznaËio je takoer zbaci-vanje nutarnjih okova, osloboenje tih ljudi, koji time stupiπe iz tiesne i mukle izbebogumilstva na slobodno polje snaænog politiËkog i ratniËkog rada u okviru otoman-ske dræavne politike«.4422

Nestanak srednjovjekovne bosanske dræave i njezine krivovjerne Crkve imao jeteπke posljedice za povijesni razvoj hrvatskog naroda u cjelini, koji se, prema Pila-rovu miπljenju, naπao raspoluÊen na razmeu dvaju nepomirljivih svjetova: flOvakose Hrvati podieliπe u dva tabora, jedni se borahu za Istok, a drugi za Zapad izprvana strani Ugarske, a kasnije na strani Austrije i zatirahu se meusobno divlje i biesno,πto potjecaπe jednako od vjeroizpovjedne prirode kao i od tvrdoglavog karakteraobih jednorodnih stranaka«.4433 Rezultat viπestoljetnog neprijateljstva dvaju dijelova flis-tog naroda« Pilar je saæeo u sljedeÊoj tvrdnji: flovi tristagodiπnji bojevi slomiπe pod-punoma snagu Hrvata, pa njihove posljedice oni ne mogu preboljeti sve do danas«.4444

ZavrπavajuÊi svoja povijesno-religijska razmatranja o Bosni i flbogumilima« Pilarse upustio u nuenje rjeπenja za prevladavanje goruÊih dræavno-pravnih, nacional-nih i vjerskih problema na nemirnom jugu Austro-Ugarske Monarhije, u posljednjimdanima njezina postojanja na politiËkom zemljovidu Europe: flBosni je sueno, da sipotraæi nove putove, a te moæe naÊi ne samo iz geopolitiËkih4455 nego takoer iz po-viestnih i narodnih razloga [...] samo na strani svoje jednokrvne hrvatske braÊe. I sa-mo u tom okviru moæe Bosna æivjeti plodonosnim æivotom«.4466

Pilarove tadaπnje poglede na Bosnu i flbosanske bogumile« treba prosuivati is-kljuËivo kao svojevrsni povijesni uvod u njegov prijedlog rjeπavanja fljuænoslaven-skog pitanja«, odnosno preureenja Austro-Ugarske Monarhije na naËelima koja bizadovoljila politiËke, gospodarske, kulturne i ine aspiracije njezinih brojnih naroda,u konkretnom sluËaju Hrvata. U posljednjem, devetom poglavlju svoje knjige naslov-ljenom, flRjeπenje juænoslavenskog pitanja« (s. 379-414), autor je ponudio vienje rje-πenja dræavno-pravnih, politiËkih i gospodarskih odnosa zapletenih u nerazvezivu

3388 L. V. SÜDLAND, Juænoslavensko pitanje, 102.3399 Isto.4400 Isto.4411 Isto, 103.4422 Isto.4433 Isto, 103-104.4444 Isto, 104.4455 Vidi: I. PILAR, PolitiËki zemljopis hrvatskih zemalja, Sarajevo, 1918.4466 L. V. SÜDLAND, Juænoslavensko pitanje, 105.



Ëvoru dualistiËkog sustava Monarhije koji je onemoguÊavao ujedinjenje hrvatskih ze-malja u jednu cjelinu i njihov svekoliki razvitak unutar granica dræave vladarske kuÊeHabsburg-Lothringen. Pilar se, u tim presudnim Ëasovima, ne samo hrvatske nego isvjetske povijesti, nije zadovoljavao samo nedjelatnim kabinetskim promiπljanjem ostvarnim problemima opstanka hrvatskoga naroda na poËetku XX. st. nego je podu-zimao i konkretne politiËke akcije koje su postale bespredmetne nakon vojno-poli-tiËkog sloma Monarhije u Prvom svjetskom ratu.4477

Krajem 20-ih i poËetkom 30-ih godina XX. st. Pilar se ponovno zainteresirao zaproblem Crkve bosanske. Kao aktivni Ëlan zagrebaËkoga Socioloπkog druπtva odr-æao je u veljaËi i oæujku 1927. godine dva predavanja o navedenoj temi. Predavanjasu najprije objavljena u zagrebaËkom dnevniku flHrvat«,4488 tadaπnjem glavnom glasilu

4477 O Pilarovu politiËkom angaæmanu u posljednjim godinama postojanja Monarhije vidi: Zoran GRIJAK,flIvo Pilar i Stadlerova Promemorija papi Benediktu XV. g. 1915.«, u: GP, 1/2001., 95-115; Z. MATIJEVI∆,flDræavno-pravne koncepcije dr. Ive Pilara i vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera. Od Promemo-rije do Izjave klerikalne grupe bosansko-hercegovaËkih katolika (kolovoz-prosinac 1917. godine)«, u: GP,1/2001., 117-131; ISTI, flPolitiËko djelovanje Ive Pilara i pokuπaji rjeπavanja ‘juænoslavenskog pitanja’ uAustro-Ugarskoj monarhiji (oæujak-listopad 1918.)«, u: GP, 1/2001., 133-170.4488 Vidi: I. PILAR, flBogomilstvo kao religijozni problem«, Hrvat, Zagreb, 8/1927., br. 2204-2224.

77

Hrvatske federalistiËke seljaËke stranke,4499 a potom i kao zasebna knjiæica koja je do-æivjela dva izdanja.5500 Iako je sada opπirnije obradio problem nastanka flbogumilstva«,njegovo dualistiËko ishodiπte te dogmatsko i hijerarhijsko ustrojstvo, koristeÊi seznanstvenom literaturom koja mu je u meuvremenu postala dostupna, Pilar se na-dalje kretao unutar onih tvrdnji i zakljuËaka koje je postavio joπ u flJuænoslavenskompitanju«, naravno bez pozivanja na njegove onodobne neuspjele politiËke koncepci-je o oËuvanju preureene Austro-Ugarske Monarhije.5511 Ranije iznesenu tvrdnju da jebosanska dræava nastala i nestala s flbogumilstvom« Pilar je upotpunio flsvojim uvje-renjem« da je flreligija najutjecajniji faktor u æivotu naroda« te da flo kvaliteti i sudbinireligije ovisi sudbina Ëitavih naroda«.5522 Prema njegovu je miπljenju upravo bosanskoflbogumilstvo« postalo flπkolski primjer« kako fljedna religija moæe katastrofalno djelo-

4499 O nastanku i djelovanju Hrvatske federalistiËke seljaËke stranke opπirnije vidi: Ljubomir ANTI∆, flHrvat-ska federalistiËka seljaËka stranka«, Radovi, Zagreb, 15/1982., 163-222.5500 I. PILAR, Bogomilstvo kao religijozno-povjestni te kao socijalni i politiËki problem, Zagreb, 1927.1 i 1929.2

5511 Vidi: Isto, 5-34.5522 Isto, 22.



vati na sudbinu jednoga naroda«.5533 Drugim rijeËima, vojno-politiËki poraz i nestanakbosanskoga srednjovjekovnog kraljevstva te ukljuËivanje njegova ozemlja u osman-lijsku dræavu iπli su usporedno s potpunim rastakanjem flbogumilstva«, odnosno Crk-ve bosanske u islamu, pravoslavlju i katolicizmu.

Na kraju svojih predavanja o flbogumilstvu« Pilar je ustvrdio da je flbogomilskabosanska crkva bio [sic] jedan pokret, koji je u najuæoj vezi sa propasti hrvatske dr-æavne samostalnosti« te da je tu rijeË o fljednom hrvatskom pokretu«.5544 NajjaËi dokazza svoju tvrdnju vidio je u tome flπto smo upravo mi Hrvati od sloma toga pokretapretrpjeli najveÊe πtete. [...] A baπ po tome slomu smo mi Hrvati doπli u onu nepo-voljnu politiËku situaciju, u kojoj se nalazimo kroz Ëitav XIX. vijek a i danas, i odjedne veliËine do XII. vijeka postali smo danas æalosni ostanci jednoga nekoÊ veli-koga naroda«.5555

KonaËno, Pilar je svoja razmatranja o flpokretu bosanskih bogomila« i njegovimposljedicama za hrvatski narod saæeo u sedam toËaka:

fl1. Hrvatski narod raspuknuo se je u XII. vijeku u dvije vidljive pole[,] u katoliËkui bogomilsku, koje su medjusobno stupile u borbu i time se meusobno sve to viπeotudjivale. To otudjivanje iπlo je dotle, da se je bogomilski dio na koncu otudjio inarodnom imenu i uzeo ime bosansko, te iznio bosanski separatizam. 2. Bogomil-ski dio naroda, veÊi dio naroda dobrim je dijelom izumro uslijed æivotomrzne pri-rode bogomilstva. Ono πto je ostalo preπlo je dijelom na Islam, dijelom na pravo-slavlje, a dijelom na katolicizam. Na katolicizam preπlo je najmanje, i to uslijed oso-bito æive mrænje izmedju Bogomila i katolika u ono doba. Time su Hrvati izgubiline samo jedan veliki dio svoga narodnoga æivlja nego i svoga teritorija, naposebna jugu bivπu crvenu Hrvatsku, t. j. Crnu Goru i banovinu MaËvu, koje su prelazomna pravoslavlje pale u okvir srpske dræavne i narodne tvorbe. Da me ne bi tko kri-vo razumio, istiËem, da to spominjem bez ikakve politiËke tendencije. Samo kaojednu znanstvenu i historiËku konstataciju. 3. Mrænja medju bogomilima i katolici-ma preπla je i na potomke bosanskih bogomila, na Muslimane, te je bila povodom,da su se bos.[anski] Muslimani krvavo osveÊivali u svojim vojnama i Ëetovanjimaod 1463. do 1698. katoliËkim Hrvatima, tako da se moæe kazati, da su se ova dvaistonarodna ali inovjerna dijela medjusobno iskrvarila i zatrla, te etniËki[,] kulturnoi ekonomski upropastila. 4. PolitiËki je bogomilski raskol bio od najveÊeg utjecajana hrvatsku povijest, jer prvo je stvorio bosansku posebnu dræavu i bosanski sepa-ratizam, a drugo je zapreËio obnovu Hrvatske samostalnosti, koju su ©ubiÊi u XIVvijeku tako lijepo zapoËeli, te je ovo zapreËenje naπlo vidljiva izraza, kad subos.[anski] bogomili ubili Mladena II. ©ubiÊa. 5. Imao je za posljedicu, da Hrvati us-lijed svoje religiozne pocjepanosti nisu mogli dati Osmanlijama nikakvi uspjeπni ot-por, kao πto su to na pr. Srbi uËinili na svome Kosovu, nego je katoliËki dio Hrvatamorao god. 1527. traæiti zaπtite kod katoliËkih Habsburgovaca. 6. Imao za posljedi-cu postanak t. zv. trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, koja repre-zentira teritorij t. zv. katoliËke Hrvatske. Ono navlastito izuzimanje bivπih bogomil-

5533 Isto.5544 Isto, 69.5555 Isto.

79

skih teritorija u formuli Regnum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae seu totius Croa-tiae odgovara stanoviπtu konfesionalno katoliËkom i njegovoj dubokoj averziji protisvemu πto je u vezi sa odurnom bogomilskom herezom. 7. Bogomilstvo utjecalo jebitno na narodni karakter, koli Hrvata toli Srba. Svakako na karakter Hrvata viπe,zato jedno jer je ono hrvatski pokret, a zatim i zato, jer su Srbi umjeli proizvestijednu nutarnju narodnu reakciju proti Bogomilstva i njegovim otrovima, a Hrvatidosele nisu znali stvoriti nikakve individualne reakcije osim one katoliËke. Tu idej-nu reakciju dao je Srbin sv. Sava, srpski narodni svetitelj i najveÊi slavenski Ëovjekna Balkanu. Kao stvarne posljedice Bogomilstva imaju se smatrati hrvatski negati-vizam, nesposobnost i manjkajuÊi smisao za privredu i praktiËnu politiku i manjakæivotne snage, kao πto je to svojedobno konstatovao Frano Supilo. Nadalje onajbuntovni i opozicionalni karakter, koji naprama svakoj vlasti i autoritetu a prioristoji u nekoj opoziciji, sve je to u glavnom bogomilskoga porijekla. Velim u glav-nom, jer Bogomilstvo nije tome jedini izvor. Nije jedini ali po mome mnijenju sva-kako jedan od najbitnijih i najglavnijih«.5566

Teπko se oteti dojmu da Pilar prilikom sastavljanja tih dvaju predavanja o flbo-sanskom bogumilstvu« nije iznosio kao politiËar pravaπke provenijencije samo svojapromiπljanja duboko utemeljena u geopolitiËkim studijama o poloæaju hrvatskih ze-malja u europskoj politiËkoj konstelaciji njegova doba nego i sudove o socio-psiho-loπkim znaËajkama hrvatskog naroda.5577

U tadaπnjem je hrvatskom tisku zabiljeæeno i nekoliko pozitivnih,5588 ali i negativ-nih reakcija5599 na Pilarova razmiπljanja o flbosanskim bogumilimafl. U nastojanju da πtobolje afirmira svoje stajaliπte o Crkvi bosanskoj Pilar se upustio u polemiku sa sta-rokatoliËkim sveÊenikom Stjepanom Zagorcem6600 i Mustafom »eliÊem,6611 koji su dræalida Crkva bosanska nije imala nikakvih dodirnih toËaka s bugarskim bogumilima ne-go da je rijeË o nastavku crkvene glagoljaπke opozicije u Bosni (flhrvatska narodnacrkva«).6622 Ideja o flhrvatskoj narodnoj crkvi« i njezinu kontinuitetu od Grgura Ninskogdo suvremenosti osobito je godila osnivaËima Hrvatske starokatoliËke crkve.6633

5566 Isto, 71-72.5577 Vidi: I. PILAR, Borba za vrijednost svoga flja«. Pokus filozofije slavenskog individualizma, Zagreb, 1922.Takoer vidi: Vlado ©AKI∆, flUvid u djelo Borba za vrijednost svoga ‘ja’ ili uvod u ‘Pilarovu psihologiju’«,u: GP, 2/2002., 41-64.5588 flIako su se naπi prvi historici bavili prouËavanjem bogumilskoga pokreta, nitko nije tako smiono, takoduboko zahvatio u taj odliËni dio naπe narodne proπlosti i uzeo ga u rjeπavanje kao znaËajan problem,kao πto je to uËinio dr. Pilar«. (Mato HANÆEKOVI∆, flPrinos historiËkoj morfologiji Hrvata«, Savremenik,Zagreb, 20/1927., br. 12, 535.) Takoer vidi: Stj.[epko] ILIJI∆, fl’Bogomilstvo’ ‘Kao religijozno-povjesni tekao socijalni i politiËki problem’«, Obzor, 68/1927., br. 244, 2-3.5599 Vidi: Vladeta BILBIJA, flDr. IVO PILAR: BOGOMILSTVO kao religiozno povjestni te kao socijalno poli-tiËki problem.. Zagreb, Naklada izdavaËa. Cena 15 dinara.«, RadniËki Pokret, Sarajevo, 2/1927., sv. 10, 316-317.6600 Stjepan ZAGORAC, flProblem ‘bosanske crkve’ u srednjem vijeku«, Starokatolik, Zagreb, 3/1927., br. 7, 3-4.6611 Vidi: Mustafa »ELI∆, flJe li postojao bogomilski pokret u Bosni. Prilog jednoj javnoj diskusiji«, Novosti,Zagreb, 21/1927., br. 147 i 148.6622 Vidi: I. PILAR, flJoπ o bogumilstvu i o ‘Bosanskoj crkvi’«, Obzor, 69/1928., br. 11, 2-3; br. 12, 2-3. Takoervidi: ISTI, flBosansko bogomilstvo, i Grgur Ninski.«, Nova Evropa, Zagreb, 1929., knj. XX., 3-9.



Pilarov interes za najstariju religijsku povijest Slavena te dosljedno tome i Hrvata,pokazao se i prilikom njegova prijevoda Ëlanka Jana Peiskera6644 o vjeri starih Slavenaprije njihova prihvaÊanja krπÊanstva.6655 Pilar je bio ne samo uspjeπni prevoditelj Peis-kerove rasprave, koja se joπ nalazila u rukopisu, nego je prihvatio i njegovu tezu daje flstaroslovensko paganstvo bilo nesamo dualistiËko nego upravo zoroastrovskogporijekla« te stoga u flbogumilstvu« ima flvrlo mnogo zoroastriËkih utjecaja«.6666

Uspostavivπi bliæe profesionalne odnose s praπkim profesorom, Pilar je flpreuzeoistraæivanja po njegovoj uputi u podruËju naπe Kraljevine [Jugoslavije]« nebi li naπaotragove dualistiËkog vjerovanja flstarih Slovjena«.6677 Otkrivπi u svojim istraæivanjimaznatan broj ostataka dualistiËkih svetiπta na podruËju Hrvatske, Dalmacije i Bosne,ali i drugdje, Pilar je bio uvjeren da je Peiskerova teza o fliranskom podrijetlu vjerestarih Slovjana ispravna«.6688 OslanjajuÊi se na njegovu metodu utvrivanja tragovadualistiËkih svetiπta za koja se tvrdilo da imaju vezu s iranskim vjerskim dualizmomkako ga je utemeljio prorok Zaratuπtra, Pilar se ponadao da bi to mogla biti ona an-tejska toËka koja Êe pruæiti zadovoljavajuÊi odgovor na pitanje o nastanku fldualistiË-kog bogomilstva« u Bosni koje je flodgovaralo tradicionalnim tisuÊljetnim dualistiË-kim pogledima starih Slovjena, kojima je taj narod bio odan od svoga prijelaza k Za-ratuπtrinoj vjeri pa sve do svoga pokrπtavanja«.6699

Daljnje Pilarovo istraæivanje Crkve bosanske i njezinih zoroastriËkih korijena biloje prekinuto njegovom nenadanom smrÊu koja ni do danas nije u potpunosti rasvi-jetljena.

6633 Vidi: I. B.[E©KER], flGrgur Ninski i ‘bosanska crkva’«, u: Hrvatski katoliËki kalendar Grgur Ninski, Zagreb,za god. 1932., 40-42. O nastanku Hrvatske starokatoliËke crkve vidi: Z. MATIJEVI∆, flGeneza starokatoli-cizma u Hrvatskoj (1917-1924)«, Naπe teme, Zagreb, 1989., br. 33(9), 2346-2367.6644 J. Peisker se rodio 1851. u Oporany u juænoj »eπkoj. U razdoblju od 1874. do 1891. radio je kao ama-nuensis (pisar) u sveuËiliπnoj knjiænici u Pragu. Odatle je preπao u sveuËiliπnu knjiænicu u Grazu gdje jedo 1904. bio skriptor, a nakon toga kustos. Od godine 1910. do 1919. obnaπao je duænost ravnatelja knjiæ-nice. Na gradaËkom je SveuËiliπtu postigao doktorat iz povijesti i slavistike (1892.). Na istom je SveuËiliπtuu zvanju privatnog docenta predavao socijalnu i gospodarsku povijest (1901.-1919.). Nakon zavrπetka Pr-voga svjetskog rata djelovao je kao profesor za iste predmete na Ëeπkom SveuËiliπtu u Pragu (1919.-1921.). [Umro je 1933. godine.] (Podaci preuzeti iz: I. PILAR, flO dualizmu u vjeri starih Slovjena i o nje-govu podrijetlu i znaËenju.«, u: Zbornik za narodni æivot i obiËaje juænih Slavena, Zagreb, 1931., knj.XXVIII, sv. 1, 15, bilj. 7.)6655 Vidi: Jan PEISKER, flKoje su vjere bili stari Sloveni prije krπtenja?«, u: Starohrvatska Prosvjeta, Zagreb-Knin, N. S., 2/1928., br. 1-2, 55-86. Rezultati Peiskerovih istraæivanja naiπli su na pozitivan prijam kod is-taknutoga hrvatskog povjesniËara dr. Milana pl. ©ufflaya. Vidi: M. ©UFFLAY, flStarohrvatska Prosvjeta. Peis-kerova studija o praslavenskoj baπtinskoj masi«, Obzor, 69/1928., br. 76, 2-3; ISTI, flOtkriÊe velike tajneslavenskog poganstva. Znamenita studija profesora Jana Peiskera«, Obzor, 69/1928., br, 244, 2-3; ISTI, flZa-ratustra u Crvenoj Hrvatskoj«, Zlatni Klas, Zagreb, 1930., 2-3.6666 I. PILAR, flBosansko bogomilstvo, i Grgur Ninski«, 6.6677 I. PILAR, flO dualizmu u vjeri starih Slovjena«, 15.6688 Isto, 77.6699 Isto, 82. Na Pilarov je Ëlanak uslijedilo i nekoliko reakcija. Vidi: h [J. HORVAT], flPregled u potsvijestslavenskih naroda«, Jutarnji List, Zagreb, 20/1921., br. 6922, 3; D. KOSTI∆, flI naπim precima tako je go-vorio Zaratustra. Po Pajsker-Pilarovim istraæivanjima, iranski dualizam je osnova prethriπÊanskoj veri starihSlovena«, Æivot i Rad, Beograd, 4/1931., knj. VII, sv. 44, 588-598; ISTI, flVraËar i Dedinje moguÊna pret-hriπÊanska svetiliπta jugoslovenska«, Vreme, Beograd, 11/1931., br. 3485, 4.

81

Zlatko MatijeviÊ:Ivo Pilar and the Problem of the Bosnian Church (‘Bogomiles’)One of the greatest segments of the polyhistorian Ivo Pilar’s intellectualheritage is his attempt to interpret the phenomenon of the Bosnian Church(‘Bogomiles’). In his striving to shed light on the emergence of thisreligious sect, he analysed the phenomenon within a historical-religiouscontext and as a social and political problem. According to Pilar, thereligious movement in question originated from the Iranian religiousreformer Zoroaster. Regardless, this dualistic religious teaching did notarrive to the Balkans in its original form but as a Manicheanism. Relying onthe claims of early historiography (F. RaËki) that Bogomilism arrived toBosnia from Bulgaria via Serbia, Pilar maintained that it also introduced“national language” and an “autonomous church organisation” as itspositive values. The negative aspect of Bogomilism, which issued from thevery essence of its dualistic teachings (i.e. hatred of all that which ismaterial as the doing of Satan), undermined the very foundations of themedieval Bosnian state. For, the Bosnian state emerged, survived and felltogether with its heretic Church, since, allegedly, its religious followersaccepted Islam, the religion of their Turkish conquerors, in masses.Understanding Bogomilism as a purely “Croatian movement” Pilarconcluded that this dualistic sect created a separate Bosnian state (but not aseparate “Bosnian nation”) and, accordingly, “Bosnian separatism”, whichprevented the existence of a unified Croatian geopolitical region and theconstitution of a Croatian sovereignty. The origins of such perceptions ofthe negative consequences of Bogomilism in Bosnia lie in Pilar’sgeopolitical ideas on the status of the Croatian states within the Europeanpolitical constellation of his time.


vazno pilar

Documents