vatroslav jelovica utjecaj ucenja saha na razvoj kognitivnih sposobnosti.pdf
TRANSCRIPT
-
Sveuilite u Zagrebu Filozofski fakultet
Odsjek za psihologiju
UTJECAJ UENJA AHA NA RAZVOJ KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI
Diplomski rad
Vatroslav Jelovica
Mentor: dr. sc. Denis Bratko
Zagreb, 2012.
-
I
Sadraj
Saetak ............................................................................................................................ II
Abstract .......................................................................................................................... II
Uvod ................................................................................................................................. 1
ah petnaest stoljea kraljevske igre ...................................................................... 1 ah u istraivanjima ..................................................................................................... 2 ah i kognitivne sposobnosti ........................................................................................ 4 ah kao mentalni trening .............................................................................................. 7
Cilj istraivanja ............................................................................................................ 11
Problem ....................................................................................................................... 11 Hipoteza ...................................................................................................................... 11
Metoda ........................................................................................................................... 12
Ispitanici ..................................................................................................................... 12 Instrumenti .................................................................................................................. 13 Postupak ..................................................................................................................... 15
Rezultati ......................................................................................................................... 16
Rezultati prvog mjerenja ............................................................................................ 16 Rezultati drugog mjerenja .......................................................................................... 19 Statistika snaga ......................................................................................................... 22
Rasprava ........................................................................................................................ 23
ini li nas ah pametnijima? ....................................................................................... 23 Nedostaci istraivanja i preporuke za budua istraivanja ......................................... 28
Zakljuak ....................................................................................................................... 30
Literatura ...................................................................................................................... 31
Dodatak ......................................................................................................................... 34
-
II
Utjecaj uenja aha na razvoj kognitivnih sposobnosti
Vatroslav Jelovica
Saetak
Istraivanjem se eljelo utvrditi hoe li sustavna ahovska poduka utjecati na razvoj kognitivnih sposobnosti kod uenika niih razreda osnovne kole. Neki raniji autori su nakon uvoenja ahovske poduke pronali poboljanje na mjerama pamenja, vizualno-spacijalnih sposobnosti, numerikih vjetina, ope inteligencije te drugih sposobnosti. U istraivanju je sudjelovao 51 uenik drugog i treeg razreda u dvije osnovne kole iz grada Zagreba. Eksperimentalnu skupinu (N=21) inili su uenici koji su poetkom kolske godine 2008./2009. po prvi put upisali kolu aha kao izvannastavnu aktivnost, a kontrolnu skupinu (N=30) inili su njihovi razredni kolege koji se nisu bavili ahom. Provedena su dva mjerenja u razmaku od godine i pol dana. Koriteni su Test identinih slika i Test rotacije karata iz baterije French Kit (French, Ekstrom i Price, 1963.) te
zadaci za mjerenje opsega kratkoronog pamenja i radnog pamenja. Rezultati su pokazali da eksperimentalna skupina u drugom mjerenju nije pokazala statistiki znaajno vei napredak u odnosu na prvo mjerenje u usporedbi s kontrolnom skupinom, iako su se razlike meu skupinama u odnosu na prvo mjerenje poveale.
Kljune rijei: ah, kognitivne sposobnosti, longitudinalni nacrt
The Effect of Chess Training on the Development of Cognitive Abilities
Vatroslav Jelovica
Abstract
The aim of this study was to determine whether systematic chess training could
influence the development of elementary school pupils cognitive abilities. Some earlier authors have found an improvement in visuospatial abilities, numerical skills, general
intelligence and other abilities after introducing chess training. 51 second and third
grade pupils from two elementary schools in the city of Zagreb participated in the study.
The experimental group (N=21) was formed of pupils who enrolled in chess course as
an extracurricular activity for the first time in school year 2008/2009, and the control
group was formed of their classmates who did not study chess. Data was collected twice
during one and a half years, using Identical Pictures Test and Card Rotations Test from
the French Kit (French, Ekstrom and Price, 1963) and tasks for measuring short-term
memory and working memory. The results showed that the experimental group did not
show statistically significant improvement over the control group in the second
measuring compared to the first, although the differences between the two groups had
increased in the second measuring.
Key words: chess, cognitive abilities, longitudinal design
-
1
Uvod
ah petnaest stoljea kraljevske igre
ah je igra na ploi za dva igraa. Odvija se tako da igrai naizmjence pomiu
po jednu figuru po ploi kvadratnog oblika, koja je podijeljena u 64 kvadratna polja
(88) obojanih naizmjenino svijetlom (bijela polja) i tamnom bojom (crna polja).
Figure jednog igraa su svijetle boje (bijele figure), a figure drugog igraa tamne boje
(crne figure).
Svaka strana igru zapoinje s po esnaest figura rasporeenih na ploi: jednim
kraljem, jednom damom (kraljicom), dva topa (kule), dva lovca (laufera), dva skakaa
(konja) i osam pjeaka (pijuna). Figure se po ploi pomiu na razliite naine (ovisno o
njihovoj vrsti), te se koriste kako bi napale i uzele (pojele) protivnike figure. Cilj igre
je matirati protivnikog kralja, tj. dovesti ga u poziciju u kojoj mu prijeti uzimanje koje
se ne moe izbjei.
Podrijetlo ove igre nije nam u potpunosti poznato. Smatra se da se razvila iz igre
aturanga (sansk. ), koja se prvi put spominje u Indiji u VI. stoljeu, za vrijeme
carstva Gupta (Shenk, 2007.). Najprije su ju preuzeli Perzijanci kao atrang, a kasnije
Arapi kao atrand. U Europu je stigla izmeu IX. i X. st., a do 1000. godine se
proirila irom kontinenta (Murray, 1913.). Pravila su se s vremenom poneto mijenjala,
da bi svoj sadanji oblik poprimila tijekom druge polovine XV. st.
ah se ozbiljnije natjecateljski poeo igrati tijekom XVI. st., a prvim modernim
turnirom smatra se onaj odran u Londonu 1851. godine (Shenk, 2007.). Od 1886. god.
postoje slubeni svjetski ahovski prvaci, a svjetska ahovska organizacija FIDE
(Fdration Internationale des Echecs), koja i danas regulira meunarodna ahovska
natjecanja, osnovana je 1924. godine.
Iako se radi o igri ija su pravila (pomicanje pojedinih figura, uzimanje protivnikih
figura te nekoliko specijalnih poteza poput rokade, uzimanja en passant ili promocije
pjeaka) jednostavna i relativno lako pamtljiva, ah impresionira svojom sloenou.
Najee spominjana odlika aha je nevjerojatan broj moguih poteza i pozicija koje se
za vrijeme jedne partije mogu pojaviti. Svaka ahovska partija poinje jednostavno: na
poetku bijeli ima 20 moguih legalnih poteza, na to crni ima takoer 20 moguih
odgovora to ukupno daje 400 moguih pozicija nakon prvog poteza. Ve u sljedeem
-
2
potezu stvari se kompliciraju. U svakoj od tih 400 moguih pozicija, svaki igra ima na
raspolaganju 27 legalnih poteza; ime se broj moguih pozicija nakon drugog poteza
poveava na 71852. Nakon tri poteza taj broj raste na oko 9 milijuna. Nakon etiri
poteza oko 315 milijardi (Shenk, 2007.). Matematiar Claude Shannon je 1950. u radu
o programiranju raunala za igranje aha (pothvat koji se tada inio jedva zamislivim!)
procijenio donju granicu broja moguih ahovskih partija, uz pretpostavku da prosjena
partija traje 40 poteza. Ova procjena je danas poznata kao Shannonov broj i iznosi 10120
(Shannon, 1950.). Za usporedbu, broj atoma u poznatom svemiru procjenjuje se na 1080
.
Moda je lord Byron bio u pravu kad je ustvrdio: ivot je prekratak za ah.
Bez obzira na ovo upozorenje, danas je ah jedna od najpopularnijih igara na svijetu.
Nemogue je znati toan broj ljudi koji ga igraju, ali iz svakodnevnog iskustva znamo
da je u civiliziranom svijetu gotovo nemogue nai odraslu osobu koja ne zna to je to
ah. Jedna nedavna procjena govori o 600 milijuna ljudi na svijetu koji znaju igrati ah
(World Chess 2007), s ime se malo koja druga igra moe usporediti.
ah u istraivanjima
Uz to to je rado i esto igran, ah je i jedna od najprouavanijih igara na svijetu. O
njemu su napisane tisue knjiga, a pretragom pomou neke internetske trailice moemo
ustanoviti da samo na engleskom jeziku postoji vie od 95 milijuna internetskih stranica
koje spominju ah. Veina tog materijala bavi se samom igrom taktikom, otvaranjima,
zavrnicama i sl., te pripada onome to danas zovemo ahovskom teorijom. No ve dulje
vrijeme ah se takoer nalazi u fokusu i onih istraivaa koje manje zanima ishod igre, a
vie misaoni procesi koji su u nju ukljueni. Tako su neka od najranijih sistematinih
istraivanja individualnih razlika u vizualizaciji (Binet, 1894.), pamenju (Djakow,
Petrowski i Rudik, 1927.) te rjeavanju problema (de Groot, 1946./1978.) provedena
upravo u domeni aha.
ah se pokazao kao pogodna disciplina za istraivanja ekspertnosti, tj. istraivanja
koja su se bavila time kako eksperti u nekom podruju percipiraju i rjeavaju probleme
u usporedbi s laicima (Sternberg, 2005.). Jedan od razloga za uestalo koritenje aha u
ovom podruju je ranije spomenut velik broj ljudi koji ga znaju igrati, a to poveava
dostupnost i potencijalnih ispitanikaeksperata. Drugi je razlog taj to su pravila aha
dovoljno jednostavna da ih mogu nauiti djeca ve u vrlo ranoj dobi (s otprilike 4 ili 5
-
3
godina starosti), dok je istodobno igra dovoljno sloena da ju je mogue uiti godinama
smatra se da je potrebno najmanje 10 godina intenzivnog vjebanja i uenja aha kako
bi se dosegla razina vjetine potrebna za titulu velemajstora (Simon i Chase, 1973.). To
znai da su istraivaima potencijalni ispitanici dostupni od ranog djetinjstva do duboke
starosti, s meusobno usporedivim rezultatima i dugim periodom stjecanja vjetine.
Trei, a moda i najvaniji, razlog za popularnost aha u istraivanjima je taj to u
natjecateljskom ahu (za razliku od veine ostalih domena u kojima netko moe biti
ekspert) postoji sofisticirana i opeprihvaena skala za procjenjivanje relativne vjetine
pojedinih ahist prema njihovim turnirskim rezultatima. Ta skala, nazvana ELO skalom
po njezinu tvorcu rpdu lu (Elo, 1978.), temelji se na normalnoj distribuciji koja
poinje od nule i ima interval (standardnu devijaciju) od otprilike 200 bodova. Koristi ju
FIDE za svoje rang-liste (tako npr. dananji najbolji igrai imaju otprilike 2800 bodova,
velemajstori su od 2500 bodova navie, meunarodni majstori od 2400 bodova navie
itd.), a koriste ju i nacionalne, regionalne te lokalne ahovske organizacije. Postojanje
takve univerzalno prihvaene i psihometrijski utemeljene skale omoguuje vrlo fino
razlikovanje razine vjetine pojedinih ahista i time preciznije prouavanje veza izmeu
ekspertnosti u ahu i nekih drugih varijabli (Gobet i Charness, 2006.).
etvrti razlog za popularnost aha kod istraiva jest taj da danas postoji velik broj
dostupnih arhivskih podataka o broju bodova pojedinih ahista, njihovim rezultatima na
pojedinim turnirima i odigranim partijama (u internetskim bazama podataka kao to je
Chessgames.com moe se besplatno prouiti gotovo svaka partija koju vrhunski svjetski
igrai odigraju na turnirima, a dostupan je i velik broj egzibicijskih partija, pa ak i neke
simultane); tako da je mogue pratiti napredak u ekspertnosti pojedinih ahista tijekom
vremena (Campitelli i Gobet, 2008.).
Svi navedeni razlozi ine ah pogodnim materijalom za istraivanja ekspertnosti, te
je tako ah postao jedna od najistraivanijih ljudskih razonoda, a podaci dobiveni u tim
istraivanjima dali su nam uvide u to kako eksperti razmiljaju i rjeavaju probleme u
usporedbi s laicima. Mnoge od tako dobivenih spoznaja kasnije su prenesene i u druga
podruja istraivanja i koristei druga podruja ekspertnosti (Gobet i Charness, 2006.).
Imajui sve ovo na umu, moda se moemo donekle sloiti s izjavom Garija Kasparova:
Ako mislite da je to samo igra onda ju ne igrate kako treba!
-
4
ah i kognitivne sposobnosti
Nastojanja da se odgonetne koje su to sposobnosti u podlozi ahovske vjetine stara
su gotovo koliko i sama igra. Oduvijek je o tome vladalo miljenje da se svakako radi o
intelektualnom procesu ini se oitim da u igri koja ne koristi kockice ili ikakav drugi
element sree iskljuivo (misaona) vjetina odreuje ishod. Shvaanje je kljuno
oruje, pisalo je u drevnoj perzijskoj pjesmi Chatrang-namak (Knjiga o atrangu),
jednom od najstarijih tekstova koji ju spominju: Pobjedu donosi intelekt (citirano u
Shenk, 2007.).
Isprva se ini da ovakav stav i nije potrebno dodatno obrazlagati ah je igra koju
oba igraa zapoinju s jednakim brojem figura jednakih mogunosti (osim prednosti
prvog poteza), srea ne igra ulogu, potrebno je samo razmisliti i nadmudriti protivnika.
Iz toga prirodno proizlazi zakljuak da je za uspjeh u ahu, barem donekle, odgovorna
inteligencija. To je miljenje prisutno kako kod laika, tako i kod dijela istraivaa, pa se
u posljednje vrijeme pojavilo nekoliko radova bar dijelom baziranih na pretpostavljenoj
vezi izmeu aha i inteligencije. Tako je nedavno Howard (1999.) interpretirao opaenu
injenicu da prosjena dob vrhunskih ahista opada kao dokaz iz svakodnevnog ivota
da se ljudska inteligencija poveava. A Levitt (1997.) je u svojoj knjizi Genius in Chess
predloio jednadbu koja na temelju kvocijenta inteligencije daje procjenu maksimalno
mogueg postignutog Elo rejtinga (formula glasi Elo ~ [10IQ]+1000, to znai da bi za
dostizanje rejtinga npr. svjetskog ahovskog prvaka od otprilike 2800 bodova bio nuan
kvocijent inteligencije od ak 180!).
Uzevi u obzir ovo ustaljeno miljenje o ulozi inteligencije u ahu, iznenaujue je
da je dosadanja potraga za intelektualnim komponentama aha bila uvelike neuspjena.
Ve vie od stoljea istraivai imaju ozbiljnih potekoa s povezivanjem uspjenosti u
ahu i bilo koje kognitivne sposobnosti (Bilali, McLeod i Gobet, 2007.). Prvi se ovom
temom jo 1894. bavio francuski pionir testiranja inteligencije Alfred Binet u radu u o
sposobnostima pamenja i zamiljanja ljudi koji igraju ah naslijepo (Binet, 1894.).
Binet je krenuo s pretpostavkom da je ono to omoguava ahovskim majstorima da
igraju i po nekoliko partija istodobno bez gledanja u plou iznimno razvijeno vizualno
pamenje. No, nakon to je ispitao skupinu ahovskih majstora (ukljuujui i neke od
najboljih tadanjih igraa) pitanjima o nainima na koje oni tijekom partija naslijepo
prizivaju u sjeanje ahovske pozicije, ustanovio je da ne izvjeuju o fotografskom
-
5
upamivanju poloaja figura. Nisu izjavljivali da pamte poloaj svake pojedine figure,
nego skupine figura i njihove meusobne odnose. Njihovo je pamenje zapravo bilo u
puno veoj mjeri apstraktno nego konkretno iz sloene sheme meuodnosa i moguih
poteza koje su uoavali u nekoj ahovskoj poziciji oni su rekonstruirali poloaj pojedine
figure, umjesto da ga pamte kao zasebnu informaciju. inilo se da to to im omoguava
pamenje velikog broja ahovskih pozicija i igranje naslijepo nije njihova nadprosjena
sposobnost upamivanja, nego injenica da je njima pozicija na ploi bila smislena.
Nedugo nakon Binetovog istraivanja Cleveland (1907.) je pisao o vanosti sloenih
struktura (koje danas zovemo chunks, grozdovi) u ahu i nagaao da bi intelektualne
sposobnosti mogle biti slabi prediktor ahovske vjetine.
Binetov je rad pola stoljea kasnije proirio de Groot (1946./1978.) usporeujui
misaone procese ahista razliite razine, od vankategornika do velemajstora (ukljuujui
i dva biva svjetska prvaka). Sudionici njegovog istraivanja razmiljali su naglas dok
su analizirali razliite ahovske pozicije. Utvrdio je da su bolje rangirani ahisti bili
uspjeniji i u pamenju pozicija i u pronalaenju najboljeg poteza u odreenoj poziciji.
No, suprotno uvrijeenim miljenjima, ahovski velemajstori nisu nita bre analizirali
razliite kombinacije niti su raunali vei broj poteza unaprijed od slabijih ahista.
Njihova se vea uspjenost bazirala na tome da su bre prepoznavali kljune probleme u
odreenoj poziciji i lake se usmjeravali na njezine bitne dijelove, a manje se bavili
nebitnim. Dok su slabiji igrai bili zauzeti raunanjem nekih irelevantnih kombinacija,
velemajstori su odmah uoili u emu je sr problema i traili najbolje rjeenje.
Jongman (1968., prema de Groot i Gobet, 1996.) je dodatno naglasio vanost veeg
iskustva u ahu za pamenje ahovskih pozicija pokazavi da se superiornost eksperata
gubi kada im se umjesto pozicija iz partija (koje imaju ahovskog smisla) prezentiraju
figure nasumino razbacane po ploi. Ovaj je nalaz kasnije vie puta potvren (Chase i
Simon, 1973.). Snimanje pokreta oiju je pokazalo da ahovski eksperti imaju manji
broj fiksacija, bolje uoavaju figure izvan fokusa i dulje fiksiraju kljune figure dok
prouavaju ahovske pozicije u odnosu na laike. Takoer, pokazalo se da se aktiviraju
razliita mozgovna podruja ovisno o tome je li podraajni materijal ahovski smislen
ili besmislen (Bilali, Langner, Erb i Grodd, 2010.).
Kasnija istraivanja su vezu izmeu aha i inteligencije traila i na drugaiji nain
ako smo i utvrdili da ahisti nisu bolji od neahista u opim kognitivnim sposobnostima,
-
6
postavlja se pitanje hoe li ljudi boljih kognitivnih sposobnosti meu onima koji igraju
ah biti u njemu uspjeniji? U ovakvim se istraivanjima rezultati esto razlikuju ovisno
o dobi ispitanika. Istraivanja s djecom ee su uspijevala pronai pozitivnu povezanost
izmeu inteligencije i uspjeha u ahu. Tako su, primjerice, Frydman i Lynn (1992.)
primijenili Wechslerove skale za mjerenje inteligencije na 33 belgijska igraa prosjene
dobi od 11 godina. Nali su da je prosjean opi IQ u njihovom uzorku vii od popula-
cijskog prosjeka, emu je najvie pridonio neverbalni IQ, koji je bio osjetno vii od
verbalnog. Bilo je takoer naznaka da su bolji igrai imali vii neverbalni IQ od slabijih
igraa. Frank i D'Hondt (1979.) su nasumino podijelili 90 djece u Zairu (prosjene dobi
od 14 godina) u razred sa ahovskom podukom u trajanju od godine dana i u razred bez
poduke. Dali su im etiri testa s ukupno 18 subtestova prije i poslije intervencije. Pet je
subtestova predvialo ahovsku vjetinu nakon godine dana: prostorne sposobnosti,
numerike sposobnosti (2 subtesta), administrativni smisao i uredski posao. Horgan i
Morgan (1990.) su pronali povezanost izmeu inteligencije mjerene Ravenovim
progresivnim matricama i poboljanja u ahovskoj vjetini kod 15 kolaraca prosjene
dobi 11 godina. Rezultat na matricama se pokazao kao znaajan prediktor u regresijskoj
analizi, povrh rejtinga u prethodnoj godini i broja odigranih partija.
Istraivanja s odraslima u puno su manjoj mjeri nalazila povezanost izmeu aha i
inteligencije. Djakow, Petrowski i Rudik (1927.) su testirali 8 velemajstora, ukljuujui
nekoliko svjetskih prvaka i neke od najboljih tadanjih igraa, nizom mjera ope inteli-
gencije i vizualno-spacijalnih sposobnosti. Nisu nali nikakve razlike izmeu te visoko
talentirane skupine i kontrolne skupine odraslih koji nisu igrali ah. Doll i Mayr (1987.)
takoer nisu pronali korelaciju izmeu ahovske vjetine i raznih intelektualnih sposo-
bnosti kod 27 odraslih igraa aha koristei Berlin Structural Model of Intelligence Test.
Waters, Gobet i Leyden (2002.) nisu nali korelaciju izmeu mjere vizualnog pamenja
(Shape Memory Test, MV-1) i ahovske vjetine kod 36 odraslih igraa, iako je rezultat
na testu vizualnog pamenja bio povezan s boljim pamenjem nasuminih pozicija.
U obje ove skupine istraivanja ima i nesukladnih nalaza. Tako su Grabner, Stern i
Neubauer (2007.) koristei Intelligenz-Struktur-Test 2000 R i mjere linosti, te pitanja o
estini vjebe i sudjelovanju na turnirima na 90 odraslih igraa pronali umjerenu pove-
zanost izmeu ope (a osobito numerike) inteligencije i ahovske vjetine. Povezanost
ostaje i kad se u regresijsku analizu uvrste dob, broj odigranih turnirskih partija, dob pri
-
7
ulasku u ahovski klub i mjere motivacije. Nasuprot tome, Bilali, McLeod i Gobet
(2007.) su na uzorku od 57 igraa prosjene dobi 11 godina, koristei WISC-III, nali da
inteligencija objanjava neto varijance ahovske vjetine i nakon to se u analizu uvrste
dob, spol i mjere vjebe, no ova povezanost je nestala nakon to je analiza ponovljena
na elitnom poduzorku koji su inila 23 najbolja igraa.
Sva ova istraivanja teko je usporeivati jer su istraivai koristili razliite mjere
kognitivnih sposobnosti i razliite mjere ekspertnosti u ahu. Dodatnu potekou ini to
to je inteligencija sama po sebi pomalo nejasan i svakako viedimenzionalan konstrukt
(Gardner, Kornhaber i Wake, 1999.; Zarevski, 2000.). Nadalje, veina ovih istraivanja
provedena je na relativno malim uzorcima, a kod dobrog dijela njih uz istraivanu vezu
izmeu aha i odreene kognitivne sposobnosti nisu koritene kontrolne varijable koje
bi mogle uzrokovati tu vezu (Bilali i sur., 2007.). Takoer, ispitanici su u pravilu bili
natjecateljski igrai aha visoko selekcionirana skupina kod koje dolazi do restrikcije
ranga i umjetnog smanjenja povezanosti izmeu aha i promatranih sposobnosti. To bi
takoer moglo objasniti zato je povezanost izmeu aha i inteligencije kod odraslih
manja nego kod djece dok kod djejih ispitanika ima i onih koji e kasnije odustati od
aha, kod odraslih ispitanika se ovaj selektivni otpad ve dogodio (Bilali i sur., 2007.).
Gobet i Charness (2006.) nude jo jedno objanjenje neusuglaenih rezultata istraivanja
kod djece i odraslih u ranijim fazama razvoja su svi oblici rjeavanja problema ovisni
o fluidnoj inteligenciji, dok kasnije kristalizirana inteligencija mijenja nain rjeavanja
problema. Ipak, neki autori (npr. Ericsson, Krampe i Tesch-Rmer, 1993.) su na temelju
dostupnih podataka zakljuili da je za uspjeh u ahu odgovorna iskljuivo vjeba. Dobar
dio njih (npr. Bilali i sur., 2007., Grabner i sur., 2007., Gobet i Campitelli, 2002.,) to
pitanje smatra jo uvijek nerijeenim.
ah kao mentalni trening
Ideja da bi igranje aha moglo biti korisno za razvijanje nekih drugih vjetina i
sposobnosti takoer je vrlo stara. Jo je Benjamin Franklin krajem 18. st. pisao o tome
kako ah nije samo dokona razbibriga, ve nas ui osobinama koje su korisne za ivot:
predvianju da gledamo u budunost, odn. to nam neki potez moe donijeti; panji
da promatramo cijelu plou, sagledamo cjelinu, a ne samo izdvojene dijelove; oprezu
da ne povlaimo poteze ishitreno i bez razmiljanja; te ustrajnosti da nas trenutano
-
8
stanje ne obeshrabri, ve da uvijek teimo izvui sve to moemo iz sadanje pozicije i
nastojimo ju u budunosti popraviti (Franklin, 1786.). ahovski entuzijasti ve dugo
tvrde da igranje aha dovodi do poboljanih kolskih rezultata i vieg samopouzdanja.
Sugeriraju da igranje aha razvija vjetine kreativnog miljenja, kritikog miljenja,
rjeavanja problema i koncentraciju (Thompson, 2003.).
Iako nam se ove smjele tvrdnje mogu initi nevjerojatnima, jer se o kognitivnim
sposobnostima (a osobito inteligenciji) najee govori kao o trajnim i nepromjenjivim
karakteristikama, o mogunostima razvoja i mijenjanja inteligencije postoji ve znatan
broj istraivanja koja pokazuju da su odreeni pomaci ipak mogui (Kvaev, 1981.).
Dosad je razvijen i niz programa (vrlo esto u okviru nekog pristupa alternativnih kola)
koji tee ubrzati razvoj kognitivnih sposobnosti djece predkolske i kolske dobi. Moe
se, dakle, ahovsku poduku smatrati jo jednim od takvih pokuaja.
Zato bi ah poboljavao kognitivne sposobnosti? Najjednostavnije objanjenje jest
da se naprosto radi o uinku vjebe. Ukoliko je za uspjeno igranje aha potrebna znatna
koncentracija (ahovske partije mogu trajati satima), zamiljanje moguih pozicija na
ploi, analitike vjetine i logiko miljenje, vidimo da ah iziskuje znatnu ukljuenost
naih kognitivnih kapaciteta. Stoga bi uestalo igranje aha moglo djelovati kao vjeba
za te sposobnosti. Da bi ova hipoteza bila tona, morala bi biti istinita bar jedna od dvije
mogunosti: ili su za igranje aha odgovorne neke ope sposobnosti (koje tada ah moe
poboljati) ili postoji pozitivan transfer sa sposobnosti koje su ukljuene u igranje aha
na neke sposobnosti koje se koriste u drugim podrujima ivota.
Dosadanja istraivanja su bila samo umjereno ohrabrujua prema prvoj mogunosti
pokuaji povezivanja ahovske vjetine i kognitivnih sposobnosti zasad nisu dali jasne
i nedvosmislene rezultate, tako da jo ne znamo jesu li u podlozi igranja aha neke ope
sposobnosti koje bi ah mogao izvjebati.
Ni druga mogunost zasad nije dobila eksperimentalnu podrku. Ranije spominjana
istraivanja (Chase i Simon, 1973., Jongman, 1968.), koja su pokazala da se, primjerice,
superiornost ahista u zadacima pamenja gubi ako podraajni materijal nije ahovski,
pa ak i ukoliko jest ahovski ali nema ahovskog smisla (npr. nasumino razbacane
figure), ne sugeriraju postojanje znaajnijeg transfera sa ahovskih vjetina na druge,
ope sposobnosti.
-
9
No postoji niz istraivanja, mahom iz ahovskog miljea, koja se bave uincima aha
na uspjeh u uionici. Veinu njih moemo pronai iskljuivo u ahovskoj literaturi, u
prirunicima za nastavnike i na Internetu, dok ih u publikacijama iz psihologije gotovo
da i nema. Thompson (2003.) nedostatak interesa psiholog za utjecaj aha na kolsko
postignue (usprkos znatnom interesu za istraivanje same ahovske vjetine) tumai
dijelom time to su za ta istraivanja potrebni eksperimentalni ili kvazieksperimentalni
nacrti, teko provedivi u kolskom okruenju. Takoer smatra da je to moda rezultat
uvrijeenog miljenja da ah igraju pametni klinci koji bi u koli i bez aha postizali
jednako dobre rezultate.
Usprkos toj nevoljkosti psiholog da se bave ovom temom, na Internetu je mogue
pronai informacije o nekolicini istraivanja utjecaja igranja aha na uspjeh u raznim
drugim podrujima. Dobar dio njih je saet u zbornicima i prirunicima za nastavnike
(npr. Ferguson, 1999.; Dauvergne, 2000.), a ovdje emo spomenuti najee citirane.
Frank (1974./1978., Frank i D'Hondt, 1979.) je izvijestio da je ahovska poduka uenika
(dobi izmeu 16 i 18 godina) tijekom jedne kolske godine dovela do poboljanja uratka
na numerikim i verbalnim testovima u odnosu na kontrolnu skupinu. Christiaen (1976.)
je nasumino podijelio 40 uenika petog razreda u eksperimentalnu i kontrolnu skupinu,
te im dao niz testova kognitivnih sposobnosti na kraju petog i estog razreda. Skupina
koja je u tom razdoblju primila 42 jednosatne ahovske lekcije u oba testiranja postigla
je bolje rezultate od kontrolne. Ferguson (1983., 1987., prema Dauvergne, 2000.) je
naao poboljanje na testovima kritikog miljenja i kreativnosti kod uenika 7. do 9.
razreda, te poboljanje na mjerama pamenja i rezoniranja kod skupine uenika estog
razreda. Marguiles (1992.) je ustanovio poboljanje na testu vjetine itanja kod skupine
koja je tijekom kolske godine primila ahovsku poduku u odnosu na ostale uenike bez
poduke. Liptrap (1998.) je zapazio dvostruko vee poboljanje kod osnovnokolaca koji
su bili lanovi kolskog ahovskog kluba u odnosu na uenike ne-lanove na testovima
itanja i matematike koji su se u sklopu redovnog kolovanja zadavali izmeu treeg i
estog razreda.
Ako emo vjerovati ovim nalazima (i interpretacijama njihovih autora), kao i onima
koji su izloeni u preglednim radovima (Ferguson, 1999., Dauvergne, 2000.), proizlazi
da ahovska poduka poboljava uradak uenika na mjerama verbalnih, numerikih i
vizualno-spacijalnih sposobnosti, itanja, matematike, pamenja, kreativnosti, kritikog
-
10
miljenja, rjeavanja problema, pa ak i ope inteligencije. Jedini pronaeni rad o ovoj
temi koji ne potjee iz ahovskog miljea (Thompson, 2003.) prouavao je doprinos aha
uspjehu na natjecanju iz znanstvenog miljenja (Australian School Science Competition)
kod 508 uenika 6.-12. razreda i nije pronaao samostalan doprinos aha kao prediktora
kad se kao kontrola uvrste dob, spol, kolske ocjene i opa inteligencija.
Na temelju ovog pregleda dostupnih podataka moe se zakljuiti da je ovo podruje
jo uvelike neistraeno ozbiljnijih istraivanja o utjecaju aha na razvoj kognitivnih
sposobnosti gotovo da i nema, doim ona koja postoje nisu objavljena u recenziranim
znanstvenim publikacijama nego uglavnom u vrlo turim posrednim izvjetajima, bez
mogunosti da se detaljnije analizira originalni autorov tekst, a izborom istraivakog
nacrta i metoda najee ne ulijevaju osobito povjerenje. No, bez obzira na navedene
nedostatke, postoji nekoliko organizacija, poglavito u Sjedinjenim dravama i Velikoj
Britaniji, koje zagovaraju uvoenje nastave aha u kole i u svojim brourama navode
neke od ranije spomenutih studija kao dokaze uinkovitosti ahovske poduke u
poboljanju sposobnosti uenik. Ove organizacije kao svoje ciljeve istiu poboljanje
akademskog uspjeha i socijalnih vjetina (Chess in Schools and Communities, 2011.), te
samopouzdanja i sposobnosti kritikog miljenja uenik (Chess in the Schools, 2011.)
putem ahovske poduke. I dok nema zamjerki miljenju da je ah zanimljiva i poticajna
zanimacija i kao drutvena igra i kao natjecateljska disciplina, te nema razloga da se ne
uvrsti u kolski program kao vannastavna aktivnost, tvrdnja da se uenjem aha mogu
poboljati ope kognitivne ili socijalne vjetine u ovom trenutku se ini u najmanju ruku
nedovoljno provjerenom.
Ovim se istraivanjem stoga eli donekle popuniti taj nedostatak u bavljenju temom
utjecaja aha na kognitivne sposobnosti u psihologijskoj literaturi i provjeriti nalaze iz
ranijih istraivanja koja moemo nai u ahovskoj periodici. Kako se o moebitnom
utjecaju aha na kognitivni razvoj djece ne moe zakljuivati na temelju korelacijskih
podataka, istraivanje e primijeniti kvazieksperimentalni nacrt s dvije toke mjerenja
prije i poslije ahovske poduke. Kao kontrola sluit e nam komparabilna skupina djece
koja za vrijeme istraivanja nee primiti ahovsku poduku. Poboljanje pod utjecajem
bavljenja ahom trait e se na mjerama pamenja i vizualno-spacijalnih sposobnosti
(perceptivne brzine i prostorne orijentacije), poto su to domene kod kojih se povoljan
utjecaj aha najee spominje (Gobet i Campitelli, 2002.; Thompson, 2003.).
-
11
Cilj istraivanja
Cilj ovog istraivanja jest utvrditi utjee li sustavna ahovska poduka na razvoj
kognitivnih sposobnosti kod uenika niih razreda osnovne kole. Iako veza izmeu
aha i kognitivnih sposobnosti nije sasvim razjanjena, neki autori tvrde da vjebanje i
uenje aha dovodi do poboljanja pamenja, vizualno-spacijalnih sposobnosti, ope
inteligencije i drugih sposobnosti. Svrha ovog rada je provjeriti taj efekt, odn. ustanoviti
hoe li ahovska poduka dovesti do razlike u mjerenim kognitivnim sposobnostima kod
dvije ekvivalentne skupine osnovnokolaca koje se na poetku mjerenja nisu znaajno
razlikovale.
Problem
Ispitati postoji li razlika u poveanju uspjenosti na mjerama perceptivne brzine,
prostornih sposobnosti i kratkoronog pamenja izmeu skupine uenika koja je primila
ahovsku poduku i skupine koja ju nije primila.
Hipoteza
Na temelju radova iz ahovske literature, oekujemo da prije poetka ahovske
poduke izmeu skupine koja e primiti poduku i kontrolne skupine nee biti statistiki
znaajnih razlika na koritenim mjerama kognitivnih sposobnosti, dok e nakon poduke
skupina s podukom u jednoj ili vie od koritenih mjera postii statistiki znaajno vee
poboljanje od kontrolne skupine u odnosu na prvo mjerenje.
-
12
Metoda
Ispitanici
Istraivanje je provedeno na prigodnom uzorku od 52 ispitanika, uenika drugog i
treeg razreda iz dvije osnovne kole u gradu Zagrebu (prosjene starosti 8 godina),
podijeljenih u dvije skupine. Eksperimentalna skupina bila je sastavljena od uenika
koji su na poetku kolske godine 2008./2009. po prvi put upisali kolu aha. Kontrolnu
skupinu su inili njihovi razredni kolege koji nisu pohaali ahovsku kolu.
Izbor ispitanika koji e initi pojedinu skupinu tekao je u nekoliko faza. Najprije je
formirana eksperimentalna skupina, a nakon toga su se ispitanici za kontrolnu skupinu
birali po principu ekvivalentnih parova, tako da obje skupine budu izjednaene po dobi,
spolu i razrednom odjeljenju. Prvotna namjera je bila da se skupine izjednae i po opoj
inteligenciji, zbog ega je najprije vea skupina djece (tj. svih 79 uenika iji su roditelji
potpisali pristanak za sudjelovanje u istraivanju) testirana Ravenovim progresivnim
matricama. No, kako se pokazalo da se ahisti ne razlikuju znaajno od neahista po
rezultatima na RPM, izbor ispitanika u kontrolnu skupinu uinjen je po sluaju, tako da
se vodilo rauna samo o zastupljenosti po dobi, spolu i razrednom odjeljenju.
Na kraju ovog postupka eksperimentalnu skupinu je inilo 22 ispitanika, a kontrolnu
skupinu 30 ispitanika. Kontrolna skupina je bila brojnija od eksperimentalne zato to se
oekivalo odreeno osipanje broja ispitanika u vremenskom periodu izmeu dvije etape
prikupljanja podataka, a poto je polaznicima ahovske kole sudjelovanje u istraivanju
predstavljeno kao svojevrstan dodatak u njihovom bavljenju ahom, dok ispitanici iz
kontrolne skupine nisu imali neku dodatnu poveznicu s istraivanjem, smatralo se da u
kontrolnoj skupini postoji vea opasnost od znaajnijeg osipanja broja ispitanika.
Raspodjela ispitanika po spolu i pripadnosti skupini prikazana je u tablici 1.
Tablica 1 Raspodjela ispitanika po spolu i pripadnosti skupini
Skupina Spol Ukupno
M
Eksperimentalna 13 8 22
Kontrolna 18 12 30
Ukupno 31 20 52
-
13
Instrumenti
U istraivanju su koritena dva testa iz French Kit serije te Ravenove progresivne
matrice. Takoer su koritena i dva zadatka kojima je mjereno kratkorono pamenje.
French Kit serija, odn. Kit of Factor-Referenced Cognitive Tests (French, 1954.;
French, Ekstrom i Price, 1963.; Ekstrom, French, Harman i Dermen, 1976.) je baterija
od 72 testa osmiljenih da mjere 23 kognitivna faktora. Zamiljena je kao istraivaki
alat za mjerenje razliitih kognitivnih sposobnosti (npr. rasuivanje, pamenje, verbalne
sposobnosti, prostorne sposobnosti i sl.), a svrha joj je pruiti istraivaima sredstvo za
identifikaciju nekih faktora sposobnosti u faktorsko-analitikim studijama. Ideja je da bi
koritenje ove baterije trebalo olakati interpretaciju faktora i pouzdanu usporedbu jedne
faktorske studije s drugom. Za procjenu svakog od 23 faktora u bateriji postoji izmeu
dva i pet testova. U ovom istraivanju koriteni su Test identinih slika (P-3), koji mjeri
faktor perceptivne brzine; te Test rotacije karata (S-1), koji mjeri faktor prostorne
orijentacije.
Test identinih slika (Identical Pictures Test) sastoji se od nizova sliica. U svakom
zadatku ponuena je jedna izdvojena sliica i niz od pet vrlo slinih sliica. Ispitanik
treba u svakom nizu odabrati sliicu identinu onoj izdvojenoj. Test je podijeljen u dva
dijela s po 48 zadataka. Vrijeme rada je u svakom dijelu ogranieno na minutu i pol, no
kako su u ovom istraivanju ispitanici vrlo mladi, a eljelo se postii optimalan raspon
rezultata, ono je produljeno na dvije i pol minute. U priruniku se navode koeficijenti
pouzdanosti u rasponu od 0.81 do 0.87, dobiveni na uenicima estog razreda osnovne
kole, te mladim (vojni regruti) i odraslim osobama (Ekstrom i sur., 1976.).
Test rotacije karata (Card Rotations Test) sastoji se od nizova likova rotiranih u dvo-
dimenzionalnom prostoru. U svakom zadatku ponuen je jedan izdvojen lik i zatim niz
od osam likova koji su ili istovjetni izdvojenom liku ili su njegova zrcalna slika. Svaki
od likova u nizu rotiran je za 0, 45, 90 ili 180. Ispitanik treba za svaki od likova u
nizu utvrditi je li isti kao i izdvojeni lik ili je razliit (zrcalan). Test je podijeljen u
dva dijela s po 10 nizova (tj. 80 likova). Vrijeme rada je u svakom dijelu ogranieno na
3 minute, no u ovom istraivanju je iz ranije navedenih razloga produljeno na 4 minute.
U priruniku se navode koeficijenti pouzdanosti u rasponu od 0.80 do 0.86, dobiveni na
studentima (Ekstrom i sur., 1976.).
-
14
Ravenove progresivne matrice autora J. C. Ravena su jedan od najpoznatijih testova
za mjerenje g-faktora. Prvotno su objavljene 1938., a revidirane 1956. godine. Test se
sastoji 60 zadataka podijeljenih u pet serija. Svaki zadatak sadri grafiki problem koji
sadri serijske promjene likova istodobno u dvije dimenzije. U svakom problemu jedan
dio nedostaje, a ispitanik ga treba pronai meu ponuenim odgovorima. Kako je test u
upotrebi ve dugi niz godina, postoji velik broj objavljenih validacijskih studija koje
govore o vrlo dobrim metrijskim karakteristikama (Raven, Raven i Court, 1998.).
Postoje norme iz nekoliko standardizacija provedenih u Velikoj Britaniji, SAD-u, Kini,
Australiji, Novom Zelandu, vicarskoj i drugdje. Jo ne postoje norme za Hrvatsku. U
ovom je istraivanju koritena Paralelna verzija testa iz 1998. godine.
Pored spomenutih testova u istraivanju su koritena dva zadatka za mjerenje krat-
koronog pamenja. Za ovu su potrebu konstruirane po dvije liste rijei i po dvije liste
brojeva. Liste rijei sastojale su se od dvoslonih imenica prosjene duljine pet glasova
za koje se smatralo da osnovnokolcima nee biti nepoznate (npr. maka, kamen, torta,
kola, vatra). Rijei su zatim nasumino rasporeene u nizove pomou bacanja dvade-
seterostranih igraih kockica kakve se koriste u drutvenoj igri Dungeons & Dragons
(Cook, Tweet i Williams, 2000.). U prvom nizu su bile dvije rijei, a zatim u svakom
sljedeem po jedna vie, do osam rijei u zadnjem nizu. Liste brojeva sastojale su se od
nasuminih jednoznamenkastih brojeva (generiranih bacanjem deseterostranih igraih
kockica iz iste igre), rasporeenih u nizove jednakih duljina kao i kod lista rijei.
Po jedna lista rijei i jedna lista brojeva koritene su za zadatak pamenja unaprijed
ispitaniku se ravnomjernim tempom od otprilike jedne estice po sekundi ita niz rijei
ili brojeva i potom se od njega trai da taj niz ponovi. Ovaj zadatak predstavlja tipinu
mjeru za ispitivanje funkcije kratkoronog pamenja da zadrava informaciju u nepro-
mijenjenom obliku (Zarevski, 1995.). Druga lista rijei i brojeva koritene su za zadatak
pamenja unatrag ispitaniku se na opisani nain itaju rijei ili brojevi s liste, ali se od
njega trai da ih ponovi u obrnutom redoslijedu od zadanog. Ovaj zadatak predstavlja
mjeru radnog pamenja (Zarevski, 1995.). Ispitanicima su zadavani sve dulji nizovi sve
dok su ispravno odgovarali. Kad bi ispitanik pogrijeio, ponovo mu je proitan isti niz, a
kad bi na istom nizu pogrijeio dvaput uzastopce kao rezultat se biljeila duljina niza
koji je zadnji ispravno upamen. Konani rezultat u svakom zadatku bila je aritmetika
sredina izmeu duljine upamenog niza rijei i upamenog niza brojeva.
-
15
Postupak
Prikupljanje podataka provedeno je u dva navrata izmeu prosinca 2008. i svibnja
2010. godine. Najprije su poetkom kolske godine 2008./2009. prikupljane prijave za
ahovsku kolu, te je ona poela s radom. Zatim su prikupljene suglasnosti roditelja za
sudjelovanje u istraivanju, te su u prosincu 2008. svi sudionici testirani Ravenovim
progresivnim matricama (u svrhu odreivanja ekvivalentnih parova za eksperimentalnu
i kontrolnu skupinu). Nakon to je definiran konaan uzorak, u sijenju 2009. su prove-
dena mjerenja preostalim testovima i ispitivanje pamenja. Potom je nastupio period
stanke, a nakon toga je u travnju i svibnju 2010. mjerenje na isti nain ponovljeno.
U periodu izmeu dvije etape prikupljanja podataka, sudionici iz eksperimentalne
skupine pohaali su ahovsku kolu koju je prema programu Tri, etiri, pozor, ah!
(Vuksanovi i Markovi, 2008.) vodio prof. eljko Brdal. Dinamika rada bila je dvaput
tjedno, nakon redovne nastave, po dva kolska sata. Sudionici iz kontrolne skupine u
tom periodu nisu primili nikakvu organiziranu ahovsku poduku.
Prije poetka istraivanja provedeno je i predistraivanje na manjem uzorku (N=15)
uenika koji nisu uli u konaan uzorak. Primijenjena su oba testa iz French Kita, a cilj
je bio utvrditi koliko e uenicima rjeavanje tih testova biti teko. Postojala je bojazan
da e im, s obzirom na dob i neiskustvo u rjeavanju ovakvih testova, oni biti preteki.
Predistraivanje je pokazalo kako uenici zaista u zadanom vremenu postiu dosta niske
rezultate, te je stoga vrijeme rada na ranije opisani nain produljeno.
Istraivanje je organizirano na dvostruko slijepi nain eksperimentator i njegovi
pomonici tijekom mjerenja nisu imali informacije koji od sudionika pripada kontrolnoj
a koji eksperimentalnoj skupini (jer su svi sudionici testirani zajedno po razredima), dok
voditelj ahovske kole nije imao podatke o rezultatima istraivanja za vrijeme njegova
provoenja.
Sva su mjerenja provedena za vrijeme redovne nastave. Nastojalo se osigurati da svi
sudionici budu u to slinijim uvjetima. Testovi su primijenjeni skupno s uenicima iz
po dva razredna odjeljenja u jutarnjem turnusu, izmeu 2. i 4. kolskog sata, u trenutno
dostupnoj uionici. Testiranje pamenja je provedeno individualno, u poslijepodnevnoj
nastavi, u kolskoj knjinici. U svim skupnim mjerenjima uz glavnog eksperimentatora
sudjelovao je i po jedan pomoni eksperimentator i jedan nastavnik kole ili knjiniar.
Individualna mjerenja je glavni eksperimentator provodio sm.
-
16
Rezultati
U prvom mjerenju sudjelovala su 52 ispitanika, dok je u drugom mjerenju jedan
ispitanik iz eksperimentalne skupine izostao (zbog preseljenja u inozemstvo). Suprotno
bojaznima, u kontrolnoj skupini nije bilo smanjenja broja ispitanika. Tako su u obradu
uzeti podaci od 51 ispitanika koji je prisustvovao u oba navrata. Kako je postojao velik
nerazmjer u broju ispitanika izmeu eksperimentalne i kontrolne skupine, sve usporedbe
izmeu njih su ponovljene na sluajnim poduzorcima jednake veliine (N=18) iz obje
skupine. Ove kontrolne usporedbe upuuju na iste zakljuke, s time da su sve dobivene
p-vrijednosti u tom sluaju oekivano vie. Za obradu podataka koriteno je osobno
raunalo i program SPSS for Windows (verzija 14.0).
Rezultati prvog mjerenja
Osnovni deskriptivni podaci za prvo mjerenje prikazani su u tablici 2.
Tablica 2 Minimalni i maksimalni rezultati, aritmetike sredine, standardne devijacije, test normaliteta distribucije i koeficijenti unutarnje konzistencije za pet mjera koritenih u prvom mjerenju;
za eksperimentalnu i kontrolnu skupinu zajedno (N=51).
Mjera Min. Maks. M SD Z p rxx
Ravenove
progresivne matrice
15 46 33.45 7.977 0.942 0.338 0.891 -
Test
identinih slika
32.5 92 65.49 12.961 0.705 0.703 - 0.825
Test rotacije karata
22 140 78.96 28.826 0.513 0.955 - 0.891
Opseg pamenja
3.5 6.5 4.88 0.759 1.587 0.013* - (0.651)
Radno pamenje
2.5 5.5 3.51 0.718 1.656 0.008** - (0.646)
Legenda:
Z = Kolmogorov-Smirnov Z
= Cronbachov alfa koeficijent pouzdanosti rxx = koeficijent pouzdanosti na osnovi dvije polovice testa (split-half)
-
17
Uvidom u tablicu 2 moemo vidjeti prosjene rezultate postignute na primijenjenim
testovima, to nam govori i o teinskoj primjerenosti koritenih instrumenata. Tako su
ispitanici u prosjeku postigli 56% mogueg broja bodova na Ravenovim progresivnim
matricama, oko 68% na Testu identinih slika i 49% na Testu rotacije karata. Kako u
ovom istraivanju apsolutni rezultat koji ispitanici postiu nije bio kljuan, nego je bitna
bila samo razlika izmeu eksperimentalne i kontrolne skupina prije i poslije ahovske
intervencije, eljelo se postii da rezultati u prvom mjerenju rezultati budu grupirani to
blie polovici mogueg broja bodova. U sluaju da bi ispitanici postizali osjetno vii ili
osjetno nii rezultat od ovog, postojala je vea opasnost da eventualne efekte dobivene u
drugom mjerenju maskira statistika regresija. Poto su u predistraivanju ispitanici
postigli prilino niske rezultate, osobito u Testu rotacije karata (zbog naina bodovanja
testa, koji propisuje da se od zbroja tonih odgovora oduzme polovica zbroja netonih,
neki su ispitanici ak imali negativan ukupan rezultat), uloen je dodatan napor prilikom
davanja upute (ispitanicima je dodatno grafiki pojanjen princip rjeavanja zadataka) i
produljeno je predvieno vrijeme rada na testovima. Postignuti rezultati govore da je u
konanici vrijeme rada na Testu identinih slika bilo malo predugo, dok je u sluaju
Testa rotacije karata vrijeme rada bilo primjereno.
Normalnost dobivenih distribucija testirana je Kolmogorov-Smirnovljevim testom.
Utvreno je da distribucije rezultata triju koritenih testova ne odstupaju znaajno od
normalne, dok rezultati na zadacima kratkoronog pamenja znaajno odstupaju od
normalne distribucije, i to tako da su u oba sluaja distribucije pozitivno asimetrine.
Kao mjera pouzdanosti Ravenovih progresivnih matrica izraunat je Cronbachov
alfa koeficijent koji iznosi 0.89, to odgovara ranijim rezultatima iz validacijskih studija
navedenih u priruniku (Raven i sur., 1998.).
Za Test identinih slika i Test rotacije karata izraunati su koeficijenti pouzdanosti
na osnovi korelacije izmeu prvog i drugog dijela testa (pomou Spearman-Brownove
formule). On u Testu identinih slika iznosi 0.83, a u Testu rotacije karata 0.89, to je
unutar raspona koji se navodi u priruniku (Ekstrom i sur., 1976.).
Kod zadataka za mjerenje kratkoronog pamenja nema odgovarajuih indikatora
pouzdanosti, poto su svaki put koritena samo po dva zadatka s razliitim podraajnim
materijalom (rijei i brojevi). No kao odreeni grubi pokazatelj mogao bi nam posluiti
koeficijent izraunat na temelju korelacije izmeu ta dva zadatka (ako zadatke pamenja
-
18
rijei i pamenja brojeva promatramo kao dvije polovice testa). Na taj nain izraunat
koeficijent iznosi 0.65 kod obje mjere pamenja. Iako ove podatke ne moemo direktno
usporeivati s onima dobivenim na testovima iz French Kit-a, oni nam ukazuju na to da
je mjerenje opsega kratkoronog pamenja bilo optereeno oekivano veom koliinom
pogreke.
Usporedbu prosjenih rezultata eksperimentalne i kontrolne skupine postignutih u
prvom mjerenju moemo vidjeti u tablici 3.
Tablica 3 Aritmetike sredine i standardne devijacije u prvom mjerenju za eksperimentalnu (N=21) i
kontrolnu skupinu (N=30) te test znaajnosti razlika meu njima
Mjera Eksperimentalna skupina Kontrolna skupina t-test p
M SD M SD
Ravenove
progresivne matrice
33.50 7.359 33.41 8.504 0.037 0.971
Test identinih slika
65.55 15.229 65.45 11.387 0.026 0.979
Test rotacije karata
81.57 32.341 77.13 26.579 0.537 0.594
Opseg pamenja 4.69 0.661 5.02 0.804 -1.531 0.132
Radno pamenje 3.50 0.570 3.52 0.815 -0.081 0.936
Kao to moemo zamijetiti u tablici 3, izmeu eksperimentalne i kontrolne skupine
nije bilo statistiki znaajnih razlika ni na jednoj od koritenih mjera. U veini sluajeva
ove su razlike i u apsolutnom iznosu zanemarive, osim u sluaju Testa rotacije karata (u
kojem eksperimentalna skupina postie otprilike 4.5 bodova bolji rezultat, no ta razlika
jo uvijek nije ni blizu uobiajenog kriterija statistike znaajnosti od 5%) i zadatka za
mjerenje opsega kratkoronog pamenja (pamenje unaprijed), u kojem je kontrolna
skupina postigla otprilike 0.33 estice bolji rezultat. To znai da je ostvarena namjera da
obje skupine u prvom mjerenju budu izjednaene.
-
19
Rezultati drugog mjerenja
Nakon prvog mjerenja protekla je otprilike godina i est mjeseci, a za to je vrijeme
eksperimentalna skupina primala organiziranu ahovsku poduku, dok kontrolna skupina
nije. Tada je na jednak nain organizirano drugo mjerenje. Osnovni deskriptivni podaci
za drugo mjerenje prikazani su u tablici 4.
Tablica 4 Minimalni i maksimalni rezultati, aritmetike sredine, standardne devijacije, test normaliteta
distribucije te koeficijenti unutarnje konzistencije i stabilnosti za etiri mjere koritene u drugom mjerenju; za eksperimentalnu i kontrolnu skupinu zajedno (N=51).
Mjera Min. Maks. M SD Z p rxx rtt
Test
identinih slika
53 96 81.43 11.624 0.852 0.462 0.780 0.592
Test rotacije karata
56 160 114.31 26.125 0.743 0.639 0.920 0.728
Opseg pamenja
3.5 7.0 5.06 0.792 1.019 0.250 (0.774) 0.736
Radno pamenje
2.5 5.0 3.54 0.699 1.648 0.009** (0.687) 0.677
Legenda:
Z = Kolmogorov-Smirnov Z
= Cronbachov alfa koeficijent pouzdanosti rxx = koeficijent pouzdanosti na osnovi dvije polovice testa (split-half) rtt = koeficijent stabilnosti rezultata u vremenu
Iz tablice 4 moemo vidjeti da su u drugom mjerenju ispitanici u prosjeku postigli
znaajno vie rezultate nego u prvom mjerenju. Na Testu identinih slika postigli su oko
16 bodova vii prosjeni rezultat, to predstavlja poboljanje od 24%, dok su na Testu
rotacije karata postigli ak za 35 bodova vii prosjeni rezultat, to je poboljanje od
gotovo 45%. Takoer, u oba testa dogodilo se da je odreeni broj ispitanika (etiri kod
Testa identinih slika i dva kod Testa rotacije karata) postigao maksimalan mogui broj
bodova. U zadacima za ispitivanje pamenja poboljanje u odnosu na prvo mjerenje bilo
je znatno manje, pa su se tako ispitanici u prosjeku poboljali za oko 3.5% u zadatku za
mjerenje opsega kratkoronog pamenja (pamenje unaprijed) i oko 0.8% u zadatku za
mjerenje opsega radnog pamenja (pamenje unatrag). Detaljniji prikaz razlika izmeu
prvog i drugog mjerenja nalazi se u tablici 6 u dodatku.
-
20
Kolmogorov-Smirnovljevim testom testirana je normalnost dobivenih distribucija.
Kao to je bio sluaj i u prvom mjerenju, distribucije rezultata dvaju koritenih testova
ne odstupaju znaajno od normalne, a to ovoga puta vrijedi i za distribuciju rezultata u
mjerenju opsega kratkoronog pamenja. Samo distribucija rezultata u zadacima radnog
pamenja znaajno odstupa od normalne.
Kao mjera pouzdanosti ponovo su izraunate procjene na osnovi korelacije izmeu
dviju polovica koritenih testova i one iznose 0.78 za Test identinih slika i 0.92 za Test
rotacije karata. Moemo primijetiti da se pouzdanost Testa identinih slika u odnosu na
prvo mjerenje smanjila, dok se pouzdanost Testa rotacije karata poveala. Premda ove
promjene nisu drastine, nema jasnog objanjenja za njih. Kao jedan od moguih uzroka
smanjenja pouzdanosti Testa identinih slika mogli bismo smatrati injenicu da je u
drugom mjerenju prosjean rezultat inio ak 85% mogueg broja bodova. To znai da
je smanjenje varijabiliteta meu onim ispitanicima koji su postigli najbolji rezultat dosta
izgledno, a to je moglo umanjiti korelaciju izmeu dvije polovice testa.
Kao indikator pouzdanosti u zadacima za mjerenje opsega kratkoronog pamenja
takoer su izraunate procjene na osnovi korelacije izmeu zadataka s brojevima i s
rijeima i one iznose 0.77 za pamenje unaprijed te 0.69 za pamenje unatrag. Za ovo
relativno veliko poveanje pouzdanosti u sluaju zadataka pamenja unaprijed dijelom
bi mogao biti zasluan oblik distribucije rezultata, jer je ona u prvom mjerenju znaajno
odstupala od normalne, dok u drugom mjerenju to nije bio sluaj.
Kao dodatni pokazatelji pouzdanosti mjerenja za sve koritene mjere izraunati su
koeficijenti stabilnosti, odn. korelacije izmeu uratka u prvom i drugom mjerenju. One
se kreu u rasponu izmeu 0.59 i 0.74, to se s obzirom na relativno mali uzorak i dosta
dug period izmeu mjerenja ini dosta visokim. S obzirom na to da uvoenje ahovske
poduke predstavlja intervenirajuu varijablu koja je idejno trebala nejednako djelovati
na eksperimentalnu i kontrolnu skupinu, isti su pokazatelji izraunati i za svaku skupinu
zasebno, no dobiveni rezultati ne odstupaju bitno od navedenih. To znai da je neovisno
o poboljanju uratka u drugom mjerenju u odnosu na prvo poredak ispitanika unutar
pojedine grupe ostao prilino stabilan.
-
21
Tablica 5 Aritmetike sredine i standardne devijacije (u zagradi) eksperimentalne (N=21) i kontrolne
skupine (N=30) za etiri mjere koritene u prvom i u drugom mjerenju: rezultati analize varijance za ponovljena mjerenja
Eksperimentalna skupina Kontrolna skupina F-omjer
1.
mjerenje 2.
mjerenje d
1. mjerenje
2. mjerenje
d toka
mjerenja ah
t. m. x
ah
Test IS 65.55
(15.229) 83.43
(9.871) 1.75
65.45 (11.387)
80.03 (12.712)
1.33 104.38***
0.31 1.08
Test RL 81.57
(32.341) 120.62
(25.478) 2.09
77.13 (26.579)
109.90 (26.080)
1.57 152.90***
1.09 1.17
Opseg pam.
4.69 (0.661)
4.86 (0.674)
0.32 5.02
(0.804) 5.20
(0.847) 0.30 4.66
* 2.74 0.11
Radno pam.
3.50 (0.570)
3.45 (0.650)
-0.11 3.52
(0.815) 3.60
(0.736) 0.14 0.05 0.20 0.65
Legenda:
* = p
-
22
Provjeru istraivake hipoteze predstavlja testiranje znaajnosti interakcije zavisnog
i nezavisnog faktora u ovom istraivanju, tj. interakcije izmeu efekta toke mjerenja i
efekta ahovske poduke. Ona nije statistiki znaajna uz razinu rizika od 5% ni u jednoj
od koritenih mjera. Moemo uoiti da su se u odnosu na prvo mjerenje razlike izmeu
skupina poveale, pa tako u drugom mjerenju eksperimentalna skupina postie bolje
rezultate na testovima (oko 3.5 bodova u Testu identinih slika i oko 11 bodova u Testu
rotacije karata), dok kontrolna skupina postie bolje rezultate na mjerama kratkoronog
pamenja (0.34 estica u zadatku pamenju unaprijed i 0.15 estica u zadatku pamenja
unatrag). No, poto se dobiveni F-omjer nije pokazao statistiki znaajnim, moemo
zakljuiti da se naa hipoteza o poveanju uspjenosti eksperimentalne skupine naspram
kontrolne u drugom mjerenju nije potvrdila.
Statistika snaga
Nakon provedenih testiranja znaajnosti dobivenih razlika izmeu prvog i drugog
mjerenja eljela se utvrditi njihova statistika snaga. Cohen (1992.) definira statistiku
snagu nekog testa kao vjerojatnost odbacivanja nul-hipoteze kada je ona pogrena. U
tom je smislu statistika snaga inverzna mjera vjerojatnosti pogreke, odn. pogreke
tipa II. Snagu odreuju tri faktora veliina efekta, odabrana razina znaajnosti i broj
ispitanika, pri emu je snaga to vea to je vei broj ispitanika i veliina efekta, te blaa
razina znaajnosti.
Za provedenu analizu varijance izraunata je tzv. retrospektivna ili post-hoc analiza
snage. Za interakciju toke mjerenja i pripadnosti skupini kod Testa identinih slika ona
iznosi 0.174, kod Testa rotacije karata 0.185, kod opsega pamenja 0.051 i kod radnog
pamenja 0.124. Dakako, ovi nam brojevi nita ne govore o stvarnoj snazi provedenog
istraivanja oni samo pokazuju koliku bi snagu imalo neko budue istraivanje s ovim
veliinama efekta i brojem ispitanika. No koristei ove pretpostavke moemo izraunati
broj ispitanika potreban da bi se snaga ovakvog istraivanja poveala. Primjerice, kada
bismo eljeli da veliine efekta koje su opaene u ovom istraivanju budu znaajne na
razini rizika od 5%, za dobivanje snage od 0.8, koja predstavlja konvenciju prihvatljive
snage (Lenth, 2001.), bilo bi nam potrebno oko 200 ispitanika etiri puta vie no to ih
je stvarno bilo.
-
23
Rasprava
ini li nas ah pametnijima?
Cilj ovog istraivanja bio je utvrditi hoe li sustavna ahovska poduka utjecati na
razvoj kognitivnih sposobnosti kod uenika niih razreda osnovne kole. Nakana je bila
provjeriti tvrdnje nekih ranijih autora koji su nakon uvoenja ahovske poduke pronali
poboljanje na mjerama pamenja, vizualno-spacijalnih sposobnosti, ope inteligencije
te mnogih drugih sposobnosti.
Rezultati istraivanja nisu potvrdili istraivaku hipotezu interakcijski efekt aha i
toke mjerenja se ni u jednoj od koritenih mjera kognitivnih sposobnosti nije pokazao
statistiki znaajnim, to znai da iako su ispitanici u dva koritena testa iz French Kit
serije postigli zamjetno vie rezultate u drugom mjerenju u odnosu na prvo, ahovska
skupina nije znaajno vie poboljala svoj uradak naspram kontrolne. Za ovakav nalaz
moemo pronai vie moguih objanjenja.
Prvo i oito objanjenje jest da traeni efekt naprosto ne postoji. Moda za uspjeh u
ahu nisu odgovorne neke ope sposobnosti (inteligencija, pamenje), a u tom sluaju
neku promjenu na kognitivnom planu pod utjecajem aha ne bi trebalo ni oekivati. Ili
su moda vjetine koje ah razvija specifine, ostaju u domeni same igre i ne prenose se
na druga polja djelovanja. Za obje ove verzije ovog objanjenja moe se nai odreena
potvrda u nekim ranijim istraivanjima (npr. Bilali i sur., 2007.; Chase i Simon, 1973.),
te stoga ovakav nalaz i nije sasvim iznenaujui.
Drugo mogue objanjenje dobivenih rezultata jest da efekt aha moda i postoji, ali
se u ovom istraivanju nije pokazao zbog metodolokih nedostataka. Najoitija slabost
ovog istraivanja je malen broj ispitanika. Mogue je da je uzorak bio premalen da bi se
dobiveni efekt proglasio statistiki znaajnim. Takoer je mogue i da je period izmeu
dva provedena mjerenja bio prekratak. Ukoliko treniranje aha i moe poboljati neke
kognitivne sposobnosti, vrijeme potrebno da bi se ta poboljanja uoila je moda dulje
od onoga koje je proteklo u ovom istraivanju. Nadalje, mogue je da su bili odabrani
pogreni instrumenti, koji nisu mjerili one sposobnosti na koje uenje aha ima utjecaja.
S obzirom na vrlo skroman izbor instrumenata u ovom istraivanju, ostaje nam jo irok
spektar mjera razliitih kognitivnih sposobnosti koje nisu bile obuhvaene, a spominju
se u ranijim istraivanjima (Ferguson, 1999., Dauvergne, 2000.).
-
24
Nije sasvim jednostavno rei koje je od ovih moguih objanjenja dobivenih rezul-
tata najvjerojatnije. U psihologijskoj literaturi ideja da traeni efekt ne postoji ve ima
odreen broj pristaa. Ericsson i sur. (1993.) tvrde da je za stjecanje ahovske vjetine
potrebna iskljuivo vjeba, a ne neke posebne sposobnosti. Zanimljivo je da je i jedan
svjetski ahovski prvak, Jos Raoul Capablanca, imao donekle slino miljenje, poto je
izjavio: Igranje aha uope ne zahtijeva inteligenciju. (S druge strane, nije poznato je
li Capablanca pritom mislio da ah iziskuje neke druge kognitivne sposobnosti.) Kako je
u ovom trenutku status veze izmeu aha i kognitivnih sposobnosti jo uvijek nerijeen,
ne moemo iskljuiti tu mogunost.
Ipak, ovo ekstremno stajalite Ericssona i sur. (1993.) ne ini se sasvim uvjerljivim.
Kako primjeuju Gobet i Campitelli (2002.), anegdotalni dokazi upuuju na postojanje
nekih individualnih razlika koje odreuju uspjeh u ahu. Postoje mnogi igrai koji dugo
i marljivo treniraju, ali samo neki od njih postanu velemajstori. A i meu tom manjinom
najuspjenijih postoje upadljive razlike u vremenu koje im je bilo potrebno da dosegnu
taj status (npr. Plu Benku je trebalo vie od 20 godina do titule velemajstora, Bobbyju
Fisheru i Judit Polgr oko 10, dok je Ruslanu Ponomariovu ili Sergeju Karjakinu trebalo
oko 7). Takoer, postoje vane individualne razlike u stilu i pristupu igri: neki igrai su
ofenzivni, drugi defenzivni; neki preferiraju taktike komplikacije, dok drugi vie vole
jasno i utemeljeno strateko planiranje. Iako se ovakve razlike mogu tumaiti vanjskim
utjecajima (npr. dostupnosti trenera ili ahovske literature, mogunou sudjelovanja na
turnirima, nainom treniranja i sl.), ne ini se odvie vjerojatnim da bi se sve ove razlike
kod, primjerice, profesionalnih igraa mogle pripisati samo i iskljuivo vjebi. Dananji
vrhunski igrai su profesionalci koji posveuju velik dio svog vremena treniranju aha i
ini se vjerojatnijim da bi po koliini vjebe bili vie meusobno slini no razliiti.
No ako i pretpostavimo da je za uspjeno igranje aha potreban neki uroen talent,
to ne mora znaiti da se radi o generalnoj sposobnosti poput ope inteligencije i vidnog
pamenja. Mogue je da je ahovski talent neki sasvim specifian faktor ili kombinacija
nekoliko specifinih faktora. ahovski bi trening tada mogao djelovati tako da poveava
efikasnost neuralnih kapaciteta koji se koriste prilikom igranja aha kao to kvalitetni
raunalni softver bolje iskoritava postojei hardver za izvravanje neke zadae. U tom
bi sluaju ahovski trening mogao rezultirati ne poboljanjem neijih opih kognitivnih
sposobnosti, ve njihovim finim podeavanjem specijalno za igranje aha.
-
25
No i ostale mogunosti koje bi mogle objasniti dobivene rezultate zasluuju biti
razmotrene. Prije svega, tu je problematino malen broj ispitanika u istraivanju. to je
uzorak manji, to je manja i snaga primijenjenih statistikih postupaka. Moemo vidjeti
da je, primjerice, u drugom mjerenju eksperimentalna skupina postigla oko 11 bodova
vii rezultat od kontrolne skupine na Testu rotacije karata (oko 10% bolji rezultat), za
razliku od oko 4.5 bodova razlike u prvom mjerenju (oko 6% bolji rezultat). U sluaju
Testa identinih slika razlika izmeu eksperimentalne i kontrolne skupine se poveala s
praktiki nikakvih 0.1 boda razlike u korist eksperimentalne skupine u prvom mjerenju
na oko 3.5 bodova u drugom mjerenju (odn. poveanje razlike s 0.2% na 4.2%). Iako te
razlike same za sebe ne izgledaju osobito impresivno, upadljivo je koliko se beznaajno
doimaju kad ih se usporedi s razlikama koje su dobivene unutar skupina izmeu prvog i
drugog mjerenja. Prosjeno poboljanje obje skupine u drugom mjerenju u odnosu na
prvo iznosi oko 16 bodova u Testu identinih slika (oko 24%), te vie od 35 bodova u
Testu rotacije karata (oko 45%). Eksperimentalna skupina se na Testu rotacije karata u
drugom mjerenju poboljala za ak oko 48% gotovo kao da je u drugom mjerenju bila
jo cijela jedna polovica testa vie. (Detaljni prikaz ovih razlika moe se vidjeti u tablici
7 u dodatku.) Takoer treba primijetiti da su i rasprenja individualnih rezultata unutar
skupina bila razmjerno velika (npr. ranije spomenuta razlika od oko 11 bodova u Testu
rotacije karata u korist eksperimentalne skupine dobivena u drugom mjerenju vezana je
uz standardne devijacije od 25.5 i 26 bodova). Uz relativno velika rasprenja rezultata i
vrlo veliku razliku izmeu prosjenih rezultata u prvom i drugom mjerenju jasno je da
se razlika u trendu izmeu eksperimentalne i kontrolne skupine izgubila.
Analiza snage pokazala je kako bi uz dobiveni varijabilitet razlika meu skupinama
dobivena u ovom istraivanju bila statistiki znaajna tek kada bi u istraivanju bilo oko
etiri puta vie ispitanika no to ih je zaista bilo. Dakako da ne moemo temeljem ovog
izrauna tvrditi da bi uz etverostruki uzorak oekivani efekt bio zaista i pronaen, jer je
sasvim plauzibilno objanjenje i da efekta u stvarnosti nema. No ako uzmemo u obzir da
je veliina uzorka i u apsolutnom smislu bila mala (npr. od citiranih istraivanja za koja
postoje dostupni podaci o veliini uzoraka, samo su Djakow i sur. (1927.) imali manje
ispitanika), te da je dobiven velik varijabilitet rezultata, moemo pretpostaviti da je ovo
istraivanje zaista i imalo relativno skromnu snagu, te se i to ini kao sasvim razumno i
mogue objanjenje (ne)dobivenih rezultata.
-
26
Jo je jedna mogunost ta da je period izmeu dva mjerenja bio prekratak. Tijekom
planiranja istraivanja nije se inilo da bi jedna i pol godina mogla biti prekratak rok,
osobito poto su npr. Frank (1978.) i Marguiles (1992.) izvijestili o pozitivnim nalazima
dobivenim u razdoblju od samo jedne kolske godine. No treba uzeti u obzir to da se
ovdje radi o vrlo mladim ispitanicima (s prosjenom dobi od 8 godina u vrijeme prvog
mjerenja uvjerljivo su najmlai od svih u dostupnim ranijim istraivanjima), te je njihov
kognitivni razvoj vrlo nejednolik (Vasta, Haith i Miller, 1997.). Kako se ovdje utjecaj
ahovske poduke (ukoliko postoji) mijea s maturacijskim efektima, ova nejednolikost u
razvoju kognitivnih sposobnosti ispitanika u toj dobi mogla bi iziskivati dulji vremenski
period od odabranog da bi se pokazao oekivani efekt. U tom smislu su ovdje dobiveni
relativno visoki koeficijenti pouzdanosti i stabilnosti koji djeluju obeavajue. Premda
se prosjeni rezultat na nekim mjerama osjetno promijenio u drugom mjerenju, poredak
ispitanika je ostao dosta stabilan. Ako bi u nekom narednom periodu tako ostalo, moda
bi se razlika izmeu eksperimentalne i kontrolne skupine poveala i postala statistiki
znaajnom.
Takoer je mogue i da su bili odabrani pogreni instrumenti. Kao to je bilo ranije
reeno, neka prijanja istraivanja su pronala poboljanja koja su pripisana ahovskoj
poduci na itavom nizu raznih vjetina i sposobnosti: vizualno-spacijalnim, verbalnim i
numerikim sposobnostima, kritikom miljenju, rjeavanju problema, pamenju, krea-
tivnosti, matematici, itanju i opoj inteligenciji (Ferguson, 1999., Dauvergne, 2000.).
Za ovo su istraivanje odabrana svega etiri instrumenta koji zahvaaju neke aspekte
percepcije i pamenja. Perceptivna brzina je odabrana zato to je brzo i uspjeno prepo-
znavanje obrazaca koji se pojavljuju na ploi identificirano kao jedan od faktora koji
razlikuju bolje od slabijih ahista (de Groot, 1978.). Mentalne rotacije su se inile kao
zadatak koji u velikoj mjeri zahvaa sposobnost predoavanja, bez sumnje kljunu za
uspjeh u ahu. Prilikom igranja aha potrebno je predviati poteze i njihove ishode, tj.
polazei od poetne pozicije u mislima odigrati razliite mogue poteze i zamisliti
novonastalu poziciju na ploi. Bilali i sur. (2007.) stoga preporuaju zadatak mentalnih
rotacija kao mogui prikladan nain da se zahvati vjetina kalkuliranja i manipulacije
ahovskim pozicijama. Naposljetku, mjere pamenja su odabrane stoga to je pamenje
kod ahista najee spominjana i najvie istraivana domena.
-
27
No bez obzira na razloge za odabir sposobnosti koje e se mjeriti, mogue je da je
sam izbor instrumenata bio pogrean. Primjerice, u sluaju perceptivne brzine mogue
je da je sam zadatak bio prejednostavan i nije zahvaao onaj oblik percepcije koja se
koristi u ahu. U Testu identinih slika zadatak ispitanika je bio da od ponuenih pet
slinih sliica odaberu onu koja je identina zadanoj. Takav zadatak ne ini se odve
blizak onome to se trai od igraa aha. On ukljuuje samo jednostavno usporeivanje
ponuene sliice s predlokom i traenje slinosti i razlika. U ahu postoji svega est
razliitih vrsta figura, koje je najee vrlo lako razlikovati, te se u ovom sluaju brzina
percipiranja odnosi vie na percipiranje prostornih odnosa i prepoznavanje sloenijih
obrazaca i shema. Odabiru tipinih testova brzine moglo bi se prigovoriti i to da taj tip
zadataka ne odgovara situaciji u kojoj se ahisti uglavnom nalaze. Testovi brzine, poput
ovdje koritenih, sastoje se od niza jednostavnih zadataka koje bi uz dovoljno vremena
praktiki svatko mogao rijeiti. No ahovske partije su najee vrlo dugotrajne i igrai
imaju vremena za razmiljanje prije nego povuku potez. Iako je brzo percipiranje i brzo
razmiljanje sasvim sigurno prednost, ah se ini vie nalik zadacima snage nego brzine
problemi koje treba rijeiti u ahu znatno su sloeniji i najbolje rjeenje nije uvijek
lako pronai. Moda bi stoga trebalo i u mjerama percepcije pokuati sa zadacima snage
npr. umjesto da ispitanici moraju brzo rotirati nizove jednostavnih likova, da se mjeri
koliko duboko mogu rotirati neki sloeni lik.
Zanimljivo je i to da su se zadaci za mjerenje kratkoronog pamenja pokazali kao
najslabiji u razlikovanju eksperimentalne i kontrolne skupine. To je moglo biti dijelom
uzrokovano razlozima statistike prirode zadataka za mjerenje pamenje bilo je manje
nego zadataka u druga dva testa i pouzdanost im je bila nia no mogue je da je krivac
djelomino bio i neprikladan nain mjerenja pamenja. Naime, u koritenim zadacima
materijal je bio verbalni (rijei i brojevi) i prezentirao se sluno. Nasuprot tome, u ahu
prevladava neverbalni materijal koji se percipira vidnim putem. Moda bi se utjecaj
aha prije pokazao na zadacima koji mjere vidno pamenje.
Na kraju, mogue je da je dobivene rezultate proizvela kombinacija nekoliko ranije
spomenutih imbenika. Primjerice, mogue je da bi se na veem uzorku oekivani efekt
pokazao statistiki znaajnim unutar predvienog vremenskog perioda, dok je u ovom
sluaju to vrijeme bilo prekratko. Ili bi moda uz koritenje nekih drugih instrumenata i
uz dulji vremenski period oekivani efekt bio pronaen ak i na ovako malom uzorku.
-
28
Nedostaci istraivanja i preporuke za budua istraivanja
Provedeno istraivanje ima nekoliko nedostataka. Prvi i ve spominjani nedostatak
je premalen uzorak. Veliinu uzorka u ovom je sluaju odredila dostupnost moguih
ispitanika, poto smo traili uenike koji bili ahovski poetnici i koji su zapoinjali
svoje ahovsko obrazovanje na sustavan nain. Na taj smo nain mogli u razumnoj
mjeri kontrolirati i njihovo poetno predznanje i stupanj izloenosti ahovskoj poduci.
Naalost, kad je istraivanje zapoeto u samo dvije kole u gradu Zagrebu mogli smo
pronai ispitanike koji su bili odgovarajui po oba ova kriterija. No u proteklih nekoliko
godina broj kola koje nude ah kao izvannastavnu aktivnost se poveao. Brdal (2009.)
navodi popis od 89 osnovnih kola u Republici Hrvatskoj (od toga 21 u gradu Zagrebu)
koje imaju ahovsko zvono, tj. nekakav oblik organizirane ahovske aktivnosti koji
ukljuuje voditelja. Istie da je popis najvjerojatnije nepotpun, jer mu nisu bili dostupni
podaci iz nekih regija. Vjerojatno se od izdavanja njegove knjige do danas broj tih kola
dodatno poveao. To znai da bi se u buduim istraivanjima vjerojatno moglo prikupiti
vie ispitanika, to bi rezultiralo veom statistikom snagom.
Drugi nedostatak to se tie ispitanika bio je nain njihove raspodjele u skupine, koji
nije bio sluajan. Naalost, u kolskom okruenju to predstavlja nepremostivu prepreku,
jer jednostavno nije mogue sluajnim odabirom odrediti nekim uenicima da pohaaju
izvannastavne sadraje, a drugima to zabraniti. U ovom sluaju je eksperimentalna sku-
pina sastavljena od dobrovoljaca koji su upisali ahovsku kolu, dok je kontrolna sku-
pina odreena sluajnim odabirom izmeu njihovih razrednih kolega koji su pristali
sudjelovati u istraivanju. Iako je ovakav polusluajni odabir vjerojatno neto bolji od
potpuno nesluajnog, bolje bi bilo da je ispitanike bilo mogue podijeliti nasumino. U
nekim buduim istraivanjima ovaj bi se nedostatak mogao popraviti ako se istraivanje
ne bi oslanjalo na ve postojeu ahovsku sekciju u koli (koja po definiciji mora biti
otvorena za sve zainteresirane), nego bi istraivai sami proveli ahovski program, pa bi
mogli i birati sudionike. Ovako je npr. postupio Frank (1978.). No treba pripomenuti da
se s ovim poveanim stupnjem angamana istraivaa vjerojatno poveava i opasnost
od Hawthorne efekta.
Trei, takoer ve spominjani, nedostatak ovog istraivanja predstavlja mali broj
koritenih instrumenata i njihova mogua neadekvatnost. Uinjen odabir bio je odreen
tehnikim mogunostima provedbe istraivanja i dostupnou mjernih instrumenata. Uz
-
29
vei broj koritenih mjera nuno bi bilo i dulje vrijeme primjene i vei broj izostanaka
uenika s nastave, to je donosilo niz organizacijskih potekoa, pa je stoga odlueno
koristiti manji broj instrumenata. U buduim istraivanjima bilo bi dobro ukljuiti jo
neke mjere na kojima se moe oekivati utjecaj aha. A s razvojem raunalne primjene
testova javljaju se mogunosti da se koriste neki testovi percepcije, pamenja i uenja
koje je vrlo teko (katkad i nemogue) primijeniti na nain papir-olovka, primjerice
pamenje poloaja ili vremenskog slijeda pojavljivanja likova, uenje prolaska kroz
labirint i sl. (Ljubotina, osobno priopenje). Ovakvi neverbalni testovi koji zahvaaju
uenje i pamenje u nekom prostornom kontekstu mogli bi biti mnogo prikladniji za
prouavanje moguih utjecaja aha.
U konanici, rezultat koji najvie obeava dobiven je na Testu rotacije karata, odn.
zadatku mentalnih rotacija, od kojeg se na temelju ranijih radova najvie i oekivalo. U
buduim bi se istraivanjima stoga vea pozornost mogla usmjeriti zadacima prostorne
manipulacije i pamenja te kombinatorike.
Na kraju spomenimo jo i to da je u prii o ahu itavo jedno podruje istraivanja
ostalo u velikoj mjeri zanemareno. Mogue utjecaje aha na djeji razvoj istraivai su
uglavnom traili u kognitivnim domenama, a tek su se ovla spominjale mogunosti da
bi ah mogao imati i neke nekognitivne posljedice. Zagovaratelji aha kau kako bi
ahovski programi u kolama, uz poboljanje mentalnih sposobnosti djece, mogli imati
pozitivan utjecaj i na njihovu socijalizaciju, pozitivniji stav prema koli i nenasilno
rjeavanje problema (Chess in the Schools, 2011.). Ovim se hipotezama nitko dosad nije
empirijski bavio. No na razini pretpostavki one se ine barem jednako tako vjerojatnima
kao i mogunost da ah pospjeuje mentalne sposobnosti. Ne treba smetnuti s uma da je
ah prije svega drutvena igra, te iako natjecateljskim duhom potie rivalstvo, takoer
moe poticati i zajednitvo, osobito ako uzmemo u obzir da brie razlike u spolu, dobi,
drutvenom statusu kao i mogue fizike hendikepe. Tako bi ah mogao preuzeti ulogu
neega to povezuje ljude, pogotovo one kojima je zbog odreenih zdravstvenih tegoba
oteano ukljuivanje u neke druge drutvene aktivnosti.
Armenija je lani uvela ah u kole kao obavezni predmet (The Guardian, 2011.). To
na neki nain predstavlja dosad najvei prirodni eksperiment u ovom podruju. Ostaje
nam vidjeti kakve e rezultate poluiti ovakva intervencija. No ini se da zanimanje za
istraivanje aha raste, te u budunosti moemo oekivati jo ovakvih radova.
-
30
Zakljuak
Cilj istraivanja bio je ustanoviti hoe li jednoipolgodinja ahovska poduka imati
utjecaja na razvoj kognitivnih sposobnosti uenika drugog i treeg razreda osnovne
kole. Ispitanici su inili eksperimentalnu skupinu, koja je kao izvannastavnu aktivnost
pohaala ahovsku kolu nakon redovne nastave, te kontrolnu skupinu, sastavljenu od
njihovih razrednih kolega koji nisu pohaali ahovsku kolu.
Pokazalo se da nakon godine i pol dana ahovske poduke eksperimentalna skupina
nije postigla statistiki znaajno vee poboljanje na mjerama perceptivne brzine,
mentalnih rotacija, kratkoronog pamenja i radnog pamenja od kontrolne skupine.
Zbog metodolokih ogranienja malog broja ispitanika, a uzevi u obzir da su
rezultati ovog istraivanja suprotni nekim ranije dobivenima, preporua se istraivanje
replicirati koristei vei uzorak i dulje vrijeme praenja.
-
31
Literatura
Bilali, M., Langner, R., Erb, M., Grodd, W. (2010). Mechanisms and neural basis of object and pattern recognition: A study with chess experts. Journal of
Experimental Psychology: General, 139, 728-742.
Bilali, M., McLeod, P. i Gobet, F. (2007). Does chess need intelligence A study with young chess players. Intelligence, 35, 457-470.
Binet, A. (1894). Psychologie des Grands Calculateurs et des Joueurs d' Echecs. Paris:
Hachette.
Bratko, D. (2002). Kontinuitet i promjene linosti od adolescencije do rane odraslosti: rezultati longitudinalnog istraivanja. Drutvena istraivanja, 11, 623-640.
Brdal, . (2009). kolska ahovska epidemija. Borovo: T.O. Dejan.
Campitelli, G., Gobet, F. (2008). The role of practice in chess: A longitudinal study.
Learning and Individual Differences, 18, 446-458.
Chase, W. G., Simon, H. A. (1973). Perception in chess. Cognitive Psychology, 4, 55-81
Chess in Schools and Comunities. www.chessinschools.co.uk pristupljeno 30. 11. 2011.
Chess-in-the-Schools. www.chessintheschools.org/ pristupljeno 30. 11. 2011.
Christiaen (1976). Chess and cognitive development. www.uschess.org/scholastic/sc-
research.html preuzeto 25. 10. 2010.
Cleveland, A. A. (1907). The psychology of chess and of learning to play it. The
American Journal of Psychology, 18, 269-308.
Cohen, J. (1992). A power primer. Psychological Bulletin, 112, 155-159.
Cook, M., Tweet, J., Williams, S. (2000). Dungeons and Dragons: Player's Handbook.
Renton, WA: Wizards of the Coast.
Dauvergne, P. (2000). The case for chess as a tool to develop our children's minds.
www.auschess.org.au/articles/chessmind.htm preuzeto 28. 12. 2010.
Djakow, I. N., Petrowski, N. W., Rudik, P. A. (1927). Psychologie des Schachspiels.
Berlin: de Gruyter.
de Groot, A. (1978). Thought and Choice in Chess. Den Haag: Mouton Publishers.
de Groot, A., Gobet, F. (1996). Perception and Memory in Chess Heuristics of the Professional Eye. Assen: Van Gorcum.
-
32
Doll, J., Mayr, U. (1987). Intelligenz und Schachleistung eine Untersuchung an Schachexperten. Psychologische Beitrge, 29, 270-289.
Ekstrom, R. B., French, J. W., Harman, H. H., Dermen, D. (1976). Manual for Kit of
Factor-Referenced Cognitive Tests. Princeton, NJ: Educational Testing Service.
Elo, A. (1978). The Raiting of Chessplayers, Past and Present. New York: Arco Chess.
Ericsson, K. A., Krampe, R. T., Tesch-Rmer, C. (1993). The role of deliberate practice in the aquisition of expert performance. Psychological Review, 100, 363-406.
Ferguson, R. (1999). Teacher's Guide: Research and Benefits of Chess. U: McDonald,
P. (ur). The Benefits of Chess in Education. Ontario: Chess Federation of Canada.
Frank, A. (1978). Chess and Aptitudes. Saugus, MA: American Chess Foundation.
Frank, A., D'Hondt, W. (1979). Aptitudes et apprentissage du jeu d' checs au Zaire. Psychopathologie Africaine, 15, 81-98.
Franklin, B. (1786). The Morals of Chess. www.benfranklin300.org
French, J. W., Ekstrom, R. B., Price, L. A. (1963). Manual for Kit of Reference Tests for
Cognitive Factors. Princeton, NJ: Educational Testing Service.
Frydman, M., Lynn, R. (1992). The general intelligence and spatial abilities of gifted
young Belgian chess players. British Journal of Psychology, 83, 233-235.
Gardner, H., Kornhaber, M.L., Wake, W.K. (1999). Inteligencija: razliita gledita. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Gobet, F., Campitelli, G. (2002). Intelligence and chess. U: Retschitzki, J.i Haddad-
Zubel (ur.), Step by step. Proceedings of the 4th Colloquium "Board Games in
Academia". Fribourg: Editions Universitaires.
Gobet, F., Charness, N. (2006). Expertise in Chess. Cambridge Handbook on Expertise
and Expert Performance, 523-538. Cambridge: Cambridge University Press.
Grabner, R. H., Stern, E., Neubauer, A. (2007). Individual differences in chess
expertise: A psychometric investigation. Acta Psychologica, 124, 398-420.
Horgan, D. D., Morgan, D. (1990). Chess expertise in children. Applied Cognitive
Psychology, 4, 109-128.
Howard, R. W. (1999). Preliminary real-world evidence that average human intelligence
really is rising. Intelligence, 27, 235-250.
Kvaev, R. (1981). Mogunosti i granice razvoja inteligencije. Beograd: Nolit.
-
33
Lenth, R. V. (2001). Some practical considerations for effective sample size
determination. The American Statistician, 55, 187-193.
Levitt, J. (1997). Genius in Chess. Batsford: International Chess Enterprises.
Liptrap (1998). Chess and standard test scores. Chess Life, 18, 41-43.
Marguiles, S. (1992). The Effect of Chess on Reading Score: District Nine Chess
Program, Second Year Report. New York: The American Chess Foundation.
Murray, H. J. R. (1913). A History of Chess. Oxford: Clarendon Press.
Raven, J., Raven, J. C., Court, J. H. (1998). Prirunik za Ravenove progresivne matrice i ljestvice rjenika. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Shannon, C. (1950). Programming a computer for playing chess. Philosophical
Magazine, 41, 1-18.
Shenk, D. (2007). The Immortal Game. London: Souvenir Press.
Simon, H. A., Chase, W. G. (1973). Skill in chess. American Scientist, 61, 393-403.
Sternberg, R. J. (2005). Kognitivna psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.
The Guardian. (2011). Armenia makes chess compulsory in schools. Guardian online, www.guardian.co.uk/world/2011/nov/15/armenia-chess-compulsory-schools preuzeto 1. 2. 2012.
Thompson, M. (2003). Does the playing of chess lead to improved scholastic
achievement? Issues in Educational Reserch, 13,13-26.
Vasta, R., Haith, M., Miller, S. A. (1997). Djeja psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap
Vuksanovi, S., Markovi, I. (2008). Tri, etiri, pozor ah. Borovo: T.O. Dejan.
Waters, A. J., Gobet, F., Leyden, G. (2002). Visuo-spatial abilities in chess players.
British Journal of Psychology, 93, 557-565.
World Chess 2007. http://turowski.com/chess/world2007.html preuzeto 3. 8. 2010.
Zarevski, P. (1995). Psihologija pamenja i uenja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Zarevski, P. (2000). Struktura i priroda inteligencije. Jastrebarsko: Naklada Slap.
-
34
Dodatak
Tablica 6 Usporedba rezultata eksperimentalne (N=21) i kontrolne skupine (N=30) u prvom i drugom
mjerenju, te test znaajnosti razlike izmeu prvog i drugog mjerenja
Mjera Skupina
Prvo mjerenje
Drugo mjerenje
t-test p
M SD M SD
Test identinih
slika
E 65.55 15.229 83.43 9.871 7.215
-
35
Tablica 7 Razlika dobivenih aritmetikih sredina i standardnih devijacija u prvom i drugom mjerenju,
posebno za svaku skupinu i za obje skupine zajedno
Mjera Skupina
M
M (%)
SD
SD (%)
Test identinih slika
E 17.88 27.3% -5.358 -35.2%
K 14.58 22.3% 1.325 11.6%
svi 15.94 24.3% -1.319 -10.2%
Test rotacije karata
E 39.05 47.9% -6.863 -21.2%
K 32.77 42.5% -0.499 -1.9%
svi 35.35 44.8% -2.737 -9.5%
Opseg pamenja
E 0.17 3.6% 0.013 2.0%
K 0.18 3.6% 0.043 5.3%
svi 0.18 3.7% 0.033 4.3%
Radno pamenje
E -0.05 -1.4% 0.080 14.0%
K 0.08 2.3% -0.079 -9.7%
svi 0.03 0.9% -0.019 -2.6%
Legenda:
M = razlika aritmetikih sredina u dva mjerenja (M2-M1) M (%) = postotak promjene aritmetike sredine u drugom mjerenju SD = razlika standardnih devijacija u dva mjerenja (SD2-SD1) SD (%) = postotak promjene standardne devijacije u drugom mjerenju