vaše zdravlje __ pregled članka - nove spoznaje o zdravlju uma i tijela
DESCRIPTION
Vaše zdravlje __ Pregled članka - Nove spoznaje o zdravlju uma i tijelaTRANSCRIPT
13. 05. 2013. Vaše zdravlje :: Pregled članka - Nove spoznaje o zdravlju uma i tijela
www.vasezdravlje.com/printable/izdanje/clanak/1062/1/ 1/8
Sviđa mi se 0
Tema broja: Ozdravljenje - sinergija prirode i uma
Nove spoznaje o zdravlju uma i tijela
objavljeno u broju 52 (2/07)
Rekordan broj ljudi odlazi na psihoterapiju i troši više lijekova nego ikad prije, no stres, anksioznost
i depresija nastavljaju poprimati epidemijske razmjere. Standardni tretmani jednostavno nisu
dugoročno rješenje.
Prema knjizi Ozdravljenje - liječenje stresa, anksioznosti i depresije bez lijekova i psihoterapije, autor dr.
David Servan-Schreiber
Uz dozvolu izdavača Planetopija d.o.o., priredila: Carmen Rivier-Zurak, dr. med.
Svaki život je jedinstven... i svaki život je težak. Često smo i sami iznenađeni koliko zavidimo nekom drugom.
Kad bismo postali netko drugi, ne bismo imali naše uobičajene probleme - to je istina. Ali imali bismo druge -
njihove probleme! Primjerice, da sam barem lijepa kao Marilyn Monroe. Marilyn Monroe bila je možda
najslavnija, najseksepilnija žena za kojom se žudjelo više od svih drugih žena njezine generacije. A ipak se
uvijek osjećala usamljeno i svoju je nevolju utapala u alkoholu. Na kraju je umrla od prevelike doze
barbiturata.
Postoje i ljudi koji, reklo bi se, žive u harmoniji. Većinom imaju osjećaj da je život velikodušan. Uspijevaju
uživati u ljudima oko sebe i malim zadovoljstvima svakodnevice: obrocima, snu, projektima, odnosima. Ne
pripadaju nekom kultu ili specifičnoj religiji. Ne žive u nekoj određenoj zemlji. Neki su bogati, drugi nisu. Neki
su u braku, drugi žive sami. Neki imaju posebne talente, drugi su prilično obični. Svi su iskusili poraze,
razočaranja, mračne trenutke. Nitko ne bježi od teškoća.
Ali u cjelini, ti su ljudi, čini se, bolje opremljeni da prevladaju zapreke. Kao da imaju neku sposobnost da
prođu kroz nevolju, dadu smisao svom životu, čini se da su bolje povezani sami sa sobom, s drugim ljudima i
s onim što su izabrali kao svoj oblik postojanja. Kako se postiže takva otpornost? Kako ćemo izgraditi
vlastitu sklonost prema sreći?
Prekretnica
Autor je proveo dvadeset godina studirajući i prakticirajući medicinu, uglavnom na velikim sveučilištima
Sjedinjenih Država, Kanade i Francuske, ali i s tibetskim liječnicima i indijanskim šamanima. U tom razdoblju,
došao je do nekih ključnih postupaka koji su se pokazali korisnima i za njegove pacijente i za njega samoga.
A nisu bili posrijedi ni farmaceutski proizvodi ni uobičajena psihoterapija.
Nakon diplome na medicinskom fakultetu, na pet godina napustio je medicinu da bi proučavao kako se
neuroni organiziraju u mreže i proizvode misli i emocije te doktorirao kognitivnu neurologiju. Nakon "tvrdog"
znanstvenog obrazovanja, povratak u svijet klinike i stažiranje na psihijatriji bili su mu, zapravo, teški. Rad s
13. 05. 2013. Vaše zdravlje :: Pregled članka - Nove spoznaje o zdravlju uma i tijela
www.vasezdravlje.com/printable/izdanje/clanak/1062/1/ 2/8
pacijentima činio se previše mekan, previše neodređen, gotovo prelagan u usporedbi s konkretnim podacima
i matematičkom preciznosti na koju je navikao. Međutim, tješio se da uči psihijatrijsku praksu na
psihijatrijskom odjelu čije je znanstveno i istraživačko usmjerenje među najčvršćima u zemlji (SAD). Nakon
nekog vremena od državnog instituta za zdravstvo i privatnih fondacija dobio je i dovoljno sredstava da
pokrene vlastiti laboratorij. Stvari nisu mogle izgledati bolje i moglo se očekivati da će njegov interes za
novim znanjem i čvrstim činjenicama biti zadovoljen. Međutim, u kratkom roku, nekoliko iskustava potpuno je
promijenilo njegov pogled na medicinu i smjer njegove karijere.
Jedno od tih iskustava bilo je putovanje u Indiju, u okviru organizacije Liječnici bez granica, za koju je radio
kao član Upravnog odbora za Sjedinjene Države od 1991. do 2000. U Indiji je radio s izbjeglicama iz Tibeta u
Dharamsali, sjedištu Dalaj Lame. Ondje je upoznao tradicionalnu medicinsku praksu Tibeta, u kojoj liječnici
postavljaju dijagnozu bolesti i "neravnoteže" detaljnim opipavanjem bila na oba zgloba i pregledavanjem
jezika i urina. Ti liječnici primjenjivali su samo akupunkturu, tradicionalne biljne preparate i upute za
meditiranje. I bili su jednako uspješni u tretiranju pacijenata koji su patili od kroničnih bolesti kao i oni na
Zapadu, ali su njihove terapije imale mnogo manje popratnih pojava i puno su manje koštale. Njegovi
psihijatrijski pacijenti patili su uglavnom od kroničnih bolesti (depresija, anksioznost, bipolarnost i stres - sve
su to kronične tegobe.)
Tako si je dr. Servan postavio pitanje je li prezir prema tradicionalnim pristupima kojem su ga podučavali
tijekom cijelog školovanja utemeljen na objektivnim činjenicama ili neznanju. Dakako, dok zapadna medicina
bilježi uspjehe kod akutnih tegoba kao što su upala pluća ili slijepog crijeva, ili lomova kostiju, daleko je
manje sjajna u tretiranju kroničnih stanja, uključujući anksioznost i depresiju.
Na temelju toga, kao i ostalih iskustava, došao je do sedam prirodnih pristupa liječenju koji koriste vlastite
iscjeliteljske mehanizme uma i mozga za oporavak od depresije, anksioznosti i stresa.
Metode liječenja, koje autor opisuje, dijele isti cilj: jačanje mehanizama samoiscjeljenja koji se primjenjuju na
sve životne oblike - od pojedinačne stanice do cijelih ekosustava, uključujući i ljude. Svaka metoda na svoj
način podržava stalno nastojanje tijela da uspostavi koherenciju, vrati njegovu ravnotežu. Stoga različite
metode rade u sinergiji: nije nužno izabrati jednu, na štetu svih ostalih. Upravo suprotno, sve one
međusobno se ojačavaju.
Dok je istraživao znanstvenu literaturu pišući ovu knjigu, autor je otkrio da svaka pojedina metoda u stvari
osnažuje ravnotežu parasimpatičkog živčanog sustava. Ta grana autonomnoga živčanog sustava smiruje i
ublažava mnoge različite funkcije u tijelu i umu. Zato je lakše osjetiti poboljšanje raspoloženja i olakšavanje
stresa, korisno djelovanje uspostavljanja srčane koherencije, ako uz to vježbamo, jedemo više omega-3
masnih kiselina ili eliminiramo tragove starih traumatskih emocionalnih iskustava kroz EMDR (izazvana
imitacija brzih pokreta oka kakvi se odvijaju tijekom spavanja koja pomaže u liječenju trauma), jer sve to
pomaže da se ponovno uspostavi ravnoteža između simpatičkog i parasimpatičkoga živčanog sustava. Oni
time pomažu resetiranje emocionalnog mozga i održavaju optimalan raspon njegova funkcioniranja.
Moderna medicina izgubila je sam pojam sinergije. Jedina velika transformacija u povijesti medicine dogodila
se u četrdesetim godinama prošlog stoljeća. Prvi put, zastrašujuće i smrtonosne bolesti mogle su biti
pobijeđene specifičnim i pouzdanim tretmanom. Upala pluća, sifilis, gangrena, tuberkuloza - sve to
pokleknulo je pred antibioticima. Ti novi lijekovi bili su tako djelotvorni da je sve što je dotad bilo
neizostavno za medicinu odjednom izgledalo nebitno. Nije bilo važno brinu li liječnici o pacijentu, nije bilo
važno ni što jede, čak ni želi li ozdraviti. Pacijent uzima antibiotike i bolest se povlači. Stari stupovi medicine
- odnos liječnika i pacijenta, zdrava prehrana, stav pacijenta i tako dalje - izgledali su kao zastarjeli i
pogrešni koncepti.
Od tog fantastičnog napretka, rodila se nova medicina u zapadnom svijetu, medicina koja više nije uzimala u
obzir prošlost pacijenta, njezinu ili njegovu mrežu odnosa, jačinu njezine ili njegove životne sile, ili
mehanizma samoizlječenja. Novi i čisto mehanički pogled na pacijente i bolesti odmah se proširio na cijelu
medicinu, daleko šire od područja zaraznih bolesti.
Danas se učenje na zapadnim medicinskim fakultetima većinom fokusira na dijagnosticiranje specifičnih
bolesti da bi se mogao odabrati specifičan tretman. Takav je pristup jako uspješan u akutnim stanjima:
kirurško uklanjanje slijepog crijeva kod upale, penicilin za upalu pluća, kortikosteroid za astmatični napadaj i
tako dalje. Međutim, "specifični tretman" je pristup koji ne postiže nikakvo pravo izlječenje kod kroničnih
oboljenja. Kod njih moderni zapadni pristup općenito pomaže jedino u krizama, kao što je napadaj astme ili
infarkt - ne djeluje na oboljenje koje do njih dovodi.
Uzmimo kao primjer infarkt. Pacijentica dolazi u hitnu službu na rubu smrti - blijeda, osjeća mučninu, guši se,
osjeća razornu bol u grudnom košu. Liječnici točno znadu što treba učiniti: u trenu, kroz cjevčice u nosu
dotječe kisik, nitroglicerin širi njezine krvne žile, beta-blokator usporava broj otkucaja srca, aspirin sprječava
dodatno zgrušavanje, a morfij ublažava bolove. Za manje od 10 minuta, ženin život je spašen. Može
13. 05. 2013. Vaše zdravlje :: Pregled članka - Nove spoznaje o zdravlju uma i tijela
www.vasezdravlje.com/printable/izdanje/clanak/1062/1/ 3/8
normalno disati, može razgovarati sa svojom obitelji, može se čak i osmjehnuti. U mnogo čemu, to je
medicina u svom najboljem izdanju.
Međutim, unatoč dramatičnosti moćne intervencije, bolest koja se ispod toga krije - progresivno začepljenje
arterija - nije ni dotaknuta. Do današnjeg dana, najdjelotvorniji zahvati za liječenje ovog oboljenja
zbunjujuće su netehnički. Gotovo "nemoderni". Sastoje se od kombinacije prevladavanja stresa, vježbanja i
bolje prehrane. Sinergija između tih promjena u načinu života može potaknuti temeljito čišćenje arterija.
Isto vrijedi i za anksioznost i depresiju. To su kronična oboljenja, ni malo slična akutnim infekcijama ili
slomljenim rukama. Kronično oboljenje nastaje kroz složeno međudjelovanje između tjelesnih sustava koji su
počeli loše funkcionirati. Hrani ga i neki oblik "zagađenja" izvana, u obliku neprilagođene prehrane,
traumatičnih događaja ili kronično bolnih odnosa. Nakon godina lošeg funkcioniranja i trovanja izvana, naivno
bi bilo misliti da bi jedan zahvat ili čak jedna vrsta zahvata mogla sustavno uravnotežiti sustav ili ga
usmjeriti na put samoizlječenja. Svi liječnici koji u praksi rade s kroničnim bolestima, ma kojeg tipa, slažu se
u tome. Sinergija između nekoliko intervencija jedini je način da se obrne dugotrajno stanje koje se učvrstilo
u tijelu. Čak najzadrtiji psihoterapeuti i biološki psihijatri prisiljeni su priznati da je za kronične oblike
depresije kombinacija psihoterapije i liječenja djelotvornija nego bilo koji tretman zasebno. To je nedavno
potvrdila velika i impresivna studija s nekoliko sveučilišnih središta, objavljena u New England Journal of
Medicine.
Da bismo pobijedili kronično oboljenje, moramo se koristiti svim mehanizmima samoizlječenja do kojih imamo
pristup. Kroz nekoliko intervencija, moramo izgraditi sinergiju liječenja veću od zamaha same bolesti. U tom
duhu je autor u knjizi i predstavio različite metode. Iako je svaka od tih metoda proučavana pojedinačno i
potvrđena je njezina djelotvornost, najdjelotvorniji tretman je pronaći kombinaciju koja je najprikladnija za
pojedinačnu osobu, koja ima najviše šanse transformirati bol te osobe i vratiti joj životnu energiju.
Izgradnja vlastitog plana
U Centru za komplementarnu medicinu na Sveučilištu u Pittsburghu, smislili su jednostavna pravila koja
pomažu u izboru najbolje kombinacije za svakog pacijenta. Svakog pacijenta vodili su kroz proces korak po
korak, a svaki sljedeći tretman bio je nadogradnja prethodnog. Korišteni su sljedeći principi:
Vježbanje srčane koherencije
Prioritet je da naučimo kontrolirati naše emocionalno biće. Cijelog života, svatko od nas razvija svoju
najdražu metodu ublažavanja stresa u naglašeno stresnim vremenima. Najčešće, potiču nas da primijenimo
ovo ili ono zato što netko zarađuje prodajući tu metodu, a ne zato što je osobito djelotvorna ili korisna za
našu emocionalnu ravnotežu. Možda smo naučili oslanjati se na čokoladu, sladoled, pivo, viski ili cigarete kad
god osjetimo prve ubode "stresa", ili se možda samo sklanjamo u anestetičko djelovanje televizije. To su
daleko najčešće opcije koje su u upotrebi kad nam život ne daje ono što želimo ili očekujemo. Ako smo
pomoć potražili u konvencionalnoj medicini, ovi svakodnevni mali pomagači najvjerojatnije su uznapredovali
do lijekova protiv anksioznosti, kao što su Valium, Ativan ili Xanax, ili do antidepresiva.
Dakako, kad god je moguće, svatko bi bio u mnogo boljem stanju da za postizanje ravnoteže između
razmišljanja, emocija i osjećaja povjerenja u ono što život može pružiti koristi sposobnosti za samoizlječenje
emocionalnog mozga i tijela.
Tako se u Pittsburghu potiče pacijente da otkriju svoju sposobnost kontroliranja vlastite srčane koherencije
i onda koriste to stanje kad god se suočavaju s neizbježnim izazovima postojanja, umjesto da traže utjehu u
cigaretama ili čokoladi. Ako naučimo kako ući u stanje koherencije, to može zamijeniti druge manje zdrave i
često manje djelotvorne metode ublažavanja stresa u samom trenutku kad se događa.
Da bismo naučili povećati svoju srčanu koherenciju do maksimuma, potrebno je:
13. 05. 2013. Vaše zdravlje :: Pregled članka - Nove spoznaje o zdravlju uma i tijela
www.vasezdravlje.com/printable/izdanje/clanak/1062/1/ 4/8
Redovito provoditi trening srčane koherencije. Najbolje je početi s dva duboka, polagana udaha. To će
odmah stimulirati parasimpatički sustav i počet će primjenjivati djelić fiziološke "kočnice". Da bi
djelovanje bilo maksimalno, moramo zadržati pažnju usredotočenu na disanje sve dok ne ispustimo
dah, a onda nekoliko sekundi zaustavimo disanje, dok sljedeći udah ne počne sam od sebe. Smisao je
u tome da nam um pluta s izdahom do točke kad postaje lagan, pun i raskošan u grudima. Da bismo
srčanu koherenciju povećali do maksimuma, bolje je da pažnju usmjerimo upravo na područje srca, 10
do 15 sekundi nakon što se disanje umiri. Tada, na drugom stupnju, zamislimo da dišemo kroz srce (ili
središte grudnog koša, ako srce još ne osjećamo izravno). Dok nastavljamo polako i duboko disati (bez
napora), vizualiziramo - i zaista osjećamo - kako svaki udah i izdah prolaze kroz ključne dijelove tijela.
Zamislite da svaki udah kisika hrani tijelo, a svaki izdah ga oslobađa otpada koji mu više ne treba.
Treći stupanj sastoji se od toga da postajemo svjesni osjećaja topline ili prostranosti koji se razvija u
grudnom košu; mislima i dahom održavamo i njegujemo taj osjećaj. Prilikom ove vježbe, ljudi katkad
primijete blagi osmijeh na svojim usnama, kao da se proširio iz sjaja u grudnom košu. To je
jednostavan znak da je koherencija uspostavljena. Ostali znakovi su osjećaj lakoće, topline ili širenja u
grudima.
Disanje i tehniku mentalnog fokusiranja treba vježbati barem 10 do 15 minuta svake večeri prije
spavanja. To je dobro vrijeme za vježbanje jer mnogim ljudima možda treba pomoć da se iz naporne
kućne ili radne okoline okrenu prema sebi i pripreme za noć. To je odlično vrijeme da se ponovno
povežemo sa svojom unutarnjom srži i osjetimo zahvalnost i toplinu prema tijelu i srcu koji su nas nosili
kroz dnevne uspone i padove, kao i svakog dana, kao od prvog dana našeg postojanja. Ovakva
primjena, prije spavanja, u vrijeme kad pred nama ne bi trebalo biti nikakvih drugih zahtjeva, može
nam samo poboljšati san i na taj način više nego nadoknaditi tih nekoliko minuta potrebnih da
uspostavimo vezu i uživamo u iskustvu. Uz to, to nam pomaže da se sjetimo kako se možemo osjećati
iznutra kad se potrudimo povezati se sa svojim srcem. A uvježbavanje tog osjećaja olakšava nam da
ga izazovemo kad nam je najpotrebniji - u stresnim situacijama!
Najvažniji korak je da vježbamo postizanje koherencije kad god nam u životu krene loše, jer to našu
fiziologiju gura u kaos. Najveća neposredna promjena u našem stanju bit će sposobnost da stvorimo
koherenciju u srcu i umu baš onda kad stvari ne idu kako treba: kad zapnemo u prometu, kad na nas
viče gnjevni vozač, kad nam dijete dođe iz škole s groznim ocjenama, ili kad se suradnik na poslu
podsmjehuje ideji koju smo upravo iznijeli. U svim tim situacijama, imamo samo dva izbora: naći se u
situaciji i osjećati se grozno iznutra, ili naći se u situaciji i osjećati koherenciju.
Mnogi ljudi mogu doživjeti lagani osjećaj opuštanja, ili topline, ili lakoće u grudima, koje nastupa s
koherencijom bez kompjutorskog sustava biofeedbacka. Međutim, nekima je puno lakše vježbati
koherenciju ako sami sebi mogu dokazati da je zaista proizvode u svom srčanom ritmu. U tu svrhu,
moguće je nabaviti program koji radi na većini osobnih kompjutora, testirati se i vidjeti koliko se
napreduje iz jednog tjedna ili mjeseca u drugi i koliko se lako uspijeva ostvariti koherenciju.
Suočavanje s bolnim uspomenama
Sljedeći korak je da, kad god je moguće, prepoznajemo prošle događaje koji i dalje izazivaju bolne emocije
kad u sadašnjosti pomislimo na njih. Ako nam razgovor ili samo razmišljanje o nečemu što se dogodilo u
prošlosti izaziva suze, ili potiče snažan osjećaj gnjeva, znači da to nije razriješeno. Svako sjećanje na koje
aktivno nastojimo ne misliti najčešće je ono koje je ostavilo bolni ožiljak u našem emocionalnom mozgu.
Mnogi pacijenti skloni su podcijeniti važnost patnji iz prošlosti. Ne vide kako stare rane i dalje uvjetuju
njihovo iskustvo života, stalno obnavljajući oštricu - ili možda samo smanjujući njihovu sposobnost da dožive
zadovoljstvo. No, nekoliko seansi EMDR-a često je dovoljno da očiste posljedice starih patnji i potaknu
izgradnju novog i skladnijeg pogleda na život.
Rješavanje sukoba i obogaćivanje odnosa
Nakon rada na prošlosti, važno je identificirati kronične sukobe u najvažnijim odnosima u sadašnjosti: kod
kuće, s roditeljima, djecom, partnerima, braćom i sestrama, na poslu sa šefom, suradnicima ili zaposlenicima.
Ti odnosi uvjetuju naš emocionalni ekosustav. Ako stalno zagađuju struju našega emocionalnog života, na
kraju nam blokiraju mehanizme prilagođavanja i samoiscjeljivanja.
S druge strane, ako su pročišćeni, možemo krenuti putem ravnoteže i unutarnje harmonije. Katkad je
rješavanje starih traumatskih rana dovoljno da naši odnosi nađu novi život. Oslobođeni duhova prošlosti,
često možemo pronaći potpuno nove - i zdravije - načine komuniciranja s ljudima koji su nam važni u životu.
Ako naučimo kako biti djelotvoran emocionalni komunikator - putem nenasilne argumentirane komunikacije -
dobit ćemo izravan i moćan način da u naše odnose unesemo više ravnoteže. Svi bismo trebali stalno težiti
djelotvornijim načinima komuniciranja s drugim ljudima. Osim primjene tehnika opisanih u ovoj knjizi, postoje
13. 05. 2013. Vaše zdravlje :: Pregled članka - Nove spoznaje o zdravlju uma i tijela
www.vasezdravlje.com/printable/izdanje/clanak/1062/1/ 5/8
korisne radionice za uvježbavanje boljih komunikacijskih tehnika. Kad se najvažniji sukobi nalaze u području
bliskih osobnih odnosa, problem traži intervenciju bračnog ili obiteljskog terapeuta.
Da bismo počeli učiti kako ćemo se djelotvorno izraziti kroz zdravu emocionalnu komunikaciju, potrebno
je znati šest točaka za rješavanje sukoba":
S (source = izvor) - Za početak, potrudite se komunicirati s osobom koja je izvor problema i ima
mogućnost riješiti ga. To može zvučati kao strašno očito, ali to često nije naša prva reakcija.
T (time i place = mjesto i vrijeme) - Pobrinite se da se rasprava odvija u povoljno vrijeme i u
zaštićenom, privatnom prostoru.
A (amicable approach = prijateljski pristup) - Ako želite da druga strana čuje što želite reći,
morate se prvo uvjeriti da ta osoba sluša.
O (objective = objektivno ponašanje) - Nakon toga, morate doći do srži problema. Objasnite
ponašanje koje motivira vaše nezadovoljstvo, ograničavajući opis na ono što se dogodilo, ništa više,
bez ikakve aluzije na donošenje moralnog suda.
E (emotion = emocija) - Nakon opisa činjenica moraju uslijediti emocije koje ste doživjeli kao
rezultat tih činjenica. Morate izbjeći zamku pričanja o svojoj ljutnji, koja je često najočitija emocija.
N (need = potreba) - Kad izrazite svoju istinsku emociju, možete stati, ali još je djelotvornije ako
spomenete svoje iznevjerene nade ili potrebu za koju smatrate da nije prepoznata.
Metodu šest točaka treba prepisati na karticu i redovito je primjenjivati. Treba početi od ljudi kojima
vjerujemo, a onda ćemo, kad steknemo više samopouzdanja, to proširiti i na druge odnose. Na kraju bi ta
metoda trebala postati dio naše prirode.
Kako bismo obogatili i ojačali naše odnose, trebamo naučiti značenje akronima BATHE ("Kupka za
srce") i zapisati ga na karticu. Najčešće se koristi u komunikaciji s osobama koje su doživjele snažan
šok.
B (background = pozadina) - Da bismo se povezali s nekim tko pati, moramo prvo utvrditi što se
dogodilo, što je izazvalo tu bol. To će nam opisati odgovarajući na pitanje: "Što ti se dogodilo?"
A (affect = osjećajno stanje) - Pitanje koje sada brzo trebate postaviti je: "Kako se ti zbog toga
osjećaš?" To vam se može činiti namješteno, ili sramotno očito, ali ne biste vjerovali što sve možete
saznati.
T (trouble = briga) - Najbolji način da izbjegnemo utapanje u emociji jest da zaronimo duboko, na
dno, na najtvrđe mjesto, u srce patnje. Samo se s tog mjesta možemo odgurnuti natrag prema
površini. Kad riječima izrazimo emocije, moramo iskoristiti energiju koja se u tom trenutku skuplja oko
glavnog izvora problema pitanjem: "A što vam najviše pomaže da se s tim suočite?" To pitanje okreće
pažnju slušatelja prema snagama oko njih, koje im mogu pomoći da se snađu ili preuzmu vodstvo.
E (empathy = empatija) - Liječnici koji nauče ovu metodu mogu se vrlo brzo povezati sa svojim
pacijentima i pomoći im. Kad pacijenti odu od liječnika s uvjerenjem da se netko zaista brine za njih i
osjećajem da imaju saveznika u svojoj borbi, to je ono što pomaže, barem djelomično. Dakako, to je
cilj i kad pomažemo prijatelju ili osobi koju volimo.
Počet ćemo s odnosom u kojem nam nije lako usporiti i slušati; vjerojatno ćemo baš u takvom odnosu vrlo
brzo vidjeti najveći napredak. Prvi put, možda to čak možemo učiniti i preko telefona - nitko neće vidjeti da
se služimo karticom.
Maksimalna količina Omega-3
Gotovo svatko može imati koristi od promjene u prehrani koja ponovno
uspostavlja nužnu ravnotežu između omega-3 masnih kiselina i drugih
izvora masnoće. Svatko bi trebao barem razmisliti o izmjenama u
prehrani, povećavanjem riblje komponente (ili biljnih izvora omega-3
masnih kiselina) i smanjivanjem nezdravih masnoća. Prije nego što
uzmu uobičajeno propisani antidepresiv, ljudi bi trebali razmisliti ne bi li
imali koristi od uzimanja dodatka omega-3, osim i uz promjene u
prehrani.
Razmislite o uključivanju dodatka ribljeg ulja u prehranu; počnimo
jednim gramom EPA (eikosapentanoičke kiseline) (za depresiju
vjerojatno najvažnije omega-3 kiseline) dnevno. Popratnih pojava
je vrlo malo, osim povremene meke stolice ili blagoga želučanog
poremećaja, ako počnemo s dozom koja je za naš želudac
13. 05. 2013. Vaše zdravlje :: Pregled članka - Nove spoznaje o zdravlju uma i tijela
www.vasezdravlje.com/printable/izdanje/clanak/1062/1/ 6/8
prejaka. Ako osjećate riblji okus, pazite da dodatak prehrani
uzimate na početku obroka, ili navečer, kad idete u krevet.
Provjerite kod liječnika uzimate li npr. Varfarin, aspirine ili neki drugi lijek koji utječe na zgrušavanje
krvi, jer omega-3 mogu smanjiti zgrušavanje. Možda će biti potrebno smanjenje doze u vašoj terapiji.
Postojeći podaci pokazuju da su omega-3 kiseline važne za razvoj fetusa i pomažu u prevenciji
postporođajne depresije. Međutim, poseban oprez je uvijek važan kad se bilo što uzima u trudnoći
(naročito prva 3 mjeseca), ili za vrijeme dojenja. Dakle, ako namjeravate zatrudnjeti ili dojite, trebate
pitati liječnika savjetuje li vam da uzimate omega-3 dodatak, i što misli o tipu nadopune koju biste
uzimali.
Fizička aktivnost kao izvor dobrog raspoloženja
Preporučivanje redovnog programa fizičkog vježbanja postao je uobičajeni savjet svih vrsta liječnika.
Međutim, to se vrlo rijetko događa kod ljudi koji pate od anksioznosti i depresije, iako je korisno djelovanje
jasno utvrđeno. Ova mogućnost svima je otvorena, a traži samo ulaganje od 20 do 30 minuta tri puta
tjedno.
Ne zaboravite, za smanjivanje stresa i anksioznosti važna je redovnost, a ne intenzitet.
Izaberite aktivnost koju smatrate "igrom" ili vam je barem vrlo ugodna. Ne prisiljavajte se na trčanje
ako više volite plivati. I ne postavljajte si prevelike zahtjeve za uspjehom. Jedina "neadekvatna"
vježba je kad uopće ne vježbamo! Ako počnete sa 10 minuta sporog kaskanja i to će biti puno bolje
nego da ne radite ništa. Kad ostanete bez daha, odmah usporite do hoda. Kad opet počnete opušteno
disati, možete ponovno ubrzati. Nakon nekoliko tjedana ovakvog vježbanja, osjećat ćete se sve
ugodnije i primijetit ćete da više ne morate stati gdje i kada ste prije trebali. Ali trebat će nekoliko
tjedana. Budite strpljivi i dobri prema sebi.
Ako je moguće, pridružite se grupi vježbača-istomišljenika, koji vas mogu i motivirati i pomoći u krizi.
Dakako, pogrešno bi bilo da se pridružite grupi ljudi koji su u puno boljoj formi od vas i zbog kojih ćete
se osjećati obeshrabreno. Ne radi se o uspoređivanju s drugima, nego o pronalaženju podrške i
motivacije da nastavite nekoliko puta tjedno, tjedan za tjednom.
Općenito, uspjeh u programu vježbanja svodi se na tri riječi: zadovoljstvo, ljudi i ustrajnost.
Buđenje sa suncem
Kao i vježbanje, u istom duhu svi bismo trebali razmisliti o unošenju još jedne neinvazivne promjene u naše
navike, kako bi naše tijelo moglo imati koristi od mirnijeg buđenja ujutro. Da bismo svakog dana podesili naš
biološki sat potrebno je samo zamijeniti našu drečavu budilicu s blagim buđenjem uz pomoć simulatora zore.
Kao prvo, trebamo se držati redovnog rasporeda: ići na spavanje u približno isto doba svakog dana i
buditi se u isto vrijeme. Studije koje se bave pacijentima koji imaju uspone i padove u raspoloženju
pokazuju da uz redovni raspored spavanja lakše ostaju usklađeni i zadrže ravnotežu. To može biti
teško kad osjećamo stres zbog brojnih stvari kojima moramo u životu prisustvovati, ili kad se osjećamo
depresivno pa nam je san narušen. Ipak, to je važan korak u ponovnom usklađivanju naših bioloških
ritmova.
Zatim, pokušajte iskoristiti regulativni utjecaj buđenja u zoru. Ljeti možete jednostavno ostaviti
zavjese otvorene (iako na taj način ne možete kontrolirati kad će vas zora probuditi; to se mijenja
svakog dana pomalo).
Da biste mogli kontrolirati kad će vas probuditi zora, treba vam simulator zore. Takve je uređaje
moguće nabaviti na tržištu (SAD).
Da bi simulator zore kontrolirao vaše vrijeme buđenja (umjesto prirodnoga dnevnog svjetla, u slučaju
da je to ranije od vremena kad se budite), pazite da vam zavjese ili rolete potpuno sprečavaju
prodiranje vanjskog svjetla. Dakako, to nije problem zimi, kad se obično budimo prije Sunca.
Treba podesiti da se svjetlo počne paliti 30 do 45 minuta prije željenog vremena buđenja. Možete
eksperimentirati s trajanjem koje vam najbolje odgovara (iako svi simulatori zore nemaju isti raspon
mogućnosti).
Uz sve korisno djelovanje, simulatori zore nam ne omogućuju da smanjimo potrebnu količinu spavanja.
Svejedno nam treba dovoljno sna da bismo se sutradan osjećali osvježeno.
Stimuliranje meridijana
Akupunktura, treba to priznati, vremenski i novčano predstavlja veće ulaganje od nekih drugih metoda. U
Pittsburghu preporučuju tretman akupunkturom uglavnom pacijentima koji nemaju samo depresiju ili su
13. 05. 2013. Vaše zdravlje :: Pregled članka - Nove spoznaje o zdravlju uma i tijela
www.vasezdravlje.com/printable/izdanje/clanak/1062/1/ 7/8
anksiozni, nego i trpe fizičke bolove ili imaju druge fizičke probleme za koje je poznato da reagiraju na ovu
metodu. U takvim slučajevima, kineske igle mogu se koristiti za oba problema istovremeno. Kad je fizička bol
stalno opterećenje za tijelo, prevladavanje depresije jako je teško, ali budući da je akupunktura pokazala
rezultate kod oba tipa simptoma, u ovakvim slučajevima može biti vrlo korisna.
Dobrim stručnjacima treba vremena da naprave punu procjenu simptoma i njihova uzroka prije nego što nam
počnu stimulirati tijelo iglama. Stručnjak treba biti blag i brižan, a ubodi igala praktično bezbolni. Štoviše,
akupunkturist treba biti spreman surađivati s vašim konvencionalnim liječnikom i lijekovima. Čuvajte se
praktičara koji obećavaju previše, ili onih koji vas žele udaljiti od konvencionalnih pristupa koji su za vas bili
djelotvorni.
Traženje šire povezanosti
Na kraju, za većinu nas, pravi osjećaj mira može se dostići jedino
kad smo ustanovili kako možemo pridonijeti zajednici u kojoj živimo
i osjećati se ugodno u ulozi koju u njoj imamo. I šire od toga,
mnogi pronalaze utjehu u osjećaju - fizičkom doživljaju u tijelu -
povezanosti, ne samo s drugima oko nas, nego i s puno većom
tajnom koja nadilazi nas same. Oni koji imaju sreću osjećati takvu
povezanost često doživljavaju nadahnuće koje je veće od
jednostavnog osjećaja dobrobiti. Osjećaju da crpe energiju iz
onoga što daje smisao samom životu, u dobrim vremenima i u
teškoćama.
Odvojite vrijeme i razmislite o mjestima i ljudima izvan okvira uže obitelji među kojima se osjećate
najviše "kod kuće", zbog čijeg vam postojanja svijet izgleda kao bolje mjesto. Ovo mjesto ili grupa
može biti park u vašem gradu, ili šuma, lokalna škola, javna kuhinja, zbor, crkva ili hram, možda
sklonište za životinje, ili čak plesna grupa za salsu.
Postoje li kakvi određeni ciljevi, uvjerenja ili filozofije u koje istinski vjerujete? Ono za što mislite da
vaš život na ovom planetu može učiniti boljim? To se može odnositi na pisanu kulturu, ali i na očuvanje
prirode, ili osjećaj približavanja tajni univerzuma i povezanosti svih bića.
Ako možete spojiti taj dubinski osjećaj da ste "kod kuće" s idejama u koje zaista vjerujete, i pronaći
aktivnost ili grupu koja utjelovljuje i jedno i drugo, razmislite kako biste se mogli uključiti, kako možete
dati svoj doprinos takvi kakvi jeste, u svom gradu, u okviru svojih mogućnosti.
Epilog
Kako je briljantno objasnio neurolog doktor Damasio, pedeset godina nakon Camus, ono što daje dubinu i
osjećaj usmjerenosti našim životima valovi su osjećaja koji se podižu iz ovih izbora smisla da ožive naše
tijelo inaše emocionalne neurone. I zato, njegujući svaki od tih ključnih, temeljnih aspekata naše vlastite
ljudskosti možemo napokon osloboditi silu s kojom smo svi rođeni: naš instinkt za iscjeljivanje.
13. 05. 2013. Vaše zdravlje :: Pregled članka - Nove spoznaje o zdravlju uma i tijela
www.vasezdravlje.com/printable/izdanje/clanak/1062/1/ 8/8
« povratak | na vrh