uzv

141

Paediatr Croat 2000; 44 (Supl 1): 141-6 Pregled Review

RAZVOJNI POREMEĆAJ ZGLOBA KUKA I ULTRAZVUČNA DIJAGNOSTIKA

JAVOR VRDOLJAK*

Razvojni poremećaj zgloba kuka najčešća je deformacija koštano-zglobnog sustava. Moderna koncepcija zdravstvene zaštite djece u domeni zdravstvene zaštite usmjerena je na rano otkrivanje i primjenu najučinkovitijih terapeutskih i preventivnih postu-paka. Dijagnostički postupci koji se danas rutinski primjenjuju temelje se na kliničkom pregledu, ultrazvuku i djelomično na re-ndgenskom snimanju novorođenačkih i dojenačkih kukova. Ultrazvuk je metoda izbora u dijagnostici svih oblika razvojnog pore-mećaja zgloba kuka (displazije, subluksacije i luksacije), jer je senzitivni indikator nestabilnosti kuka i manjkavo razvijenog ace-tabuluma. On daje točniju definiciju poremećenog razvoja kuka od rendgenološke dijagnostike, jer pokazuje hrskavične dijelove acetabuluma i proksimalnog dijela femura dojenačkog kuka, koji se ne mogu vidjeti na rutinskoj rendgenskoj snimci. Danas su razvijena dva temeljna ultrazvučna pristupa u procjeni razvijenosti zgloba kuka: morfološko-morfometrijski pristup koji se temelji na opisu i morfometriji frontalnog ultrazvučnog presjeka kuka i drugi koji se temelji na dinamičkoj procjeni stabilnosti kuka ko-risteći više presjeka. U nas se uglavnom primjenjuje metoda po Grafu. Ključne riječi: razvojni poremećaj kuka, dojenče, dijagnostika, ultrazvuk

UVOD

Razvojni poremećaj zgloba kuka, često se naziva prirođeno iščašenja kuka, najčešća je deformacija loko-motornog sustava koja u svim fazama razvoja označava decentriranje zgloba kuka. Etiologija nije razjašnjena, me-đutim svi su suglasni da je to složena bolest multifaktorskog naslijeđa, me-haničkih i fizioloških čimbenika od strane majke i djeteta tijekom trudnoće i nakon rođenja, i postnatalnih činitelja okoline. Rezultati su bolji ako se de-formacija prepozna odmah nakon ro-đenja djeteta i odrede takvi terapeutski i preventivni postupci od kojih valja očekivati izliječenje i omogućavanje normalnog razvoja zgloba kuka (1-14). Tu manu se može shvatiti kao protej-sko stanje koje može rezultirati makro-skopskim i mikroskopskim patološkim promjenama tijekom intrauterinog, perinatalnog i dojenačkog perioda i * Klinika za dječje bolesti Zagreb

Adresa za dopisivanje: Doc. dr. Javor Vrdoljak Klinika za dječje bolesti Zagreb 10000 Zagreb, Klaićeva 16

tijekom djetinjstva. Patološke pro-mjene očituju se na acetabulumu i pro-ksimalnom dijelu femura, a obuhvaćaju različite stadije ligamentarne labavosti, mišićno-tetivne kontrakture, valgus položaj i femoralnu anteverziju, sub-luksaciju, luksaciju i acetabularnu dis-plaziju (1).

Početak, trajanje i intenzitet djelo-vanja uzročnih čimbenika direktno utječe na stupanj morfološko-anatom-skih i biomehaničkih promjena zgloba kuka. Primarni uzročni čimbenici i sekundarne morfološke promjene su reverzibilne, a njihovo nepovoljno dje-lovanje na razvoj zgloba mora biti pre-kinuto učinkovitim liječenjem. Me-hanički činitelji prisutni su stalno i imaju određeno djelovanje u drugoj polovini, a posebice u zadnja tri mje-seca trudnoće. Položaj zatkom ima značajnu ulogu u etiologiji prirođenog iščašenja kuka. Djeca s iščašenim ku-kovima u 30-50% rođena su zatkom (1).

Fiziološki činioci u postanku pri-rođenog iščašenja kuka dovode se u svezu s poremećenim metabolizmom majčinih hormona, ali isto tako i pove-

ćanim izlučivanjem estrona i estradiola što rezultira i prekomjernom labavošću zgloba kuka. Posebice su tome pod-ložna ženska djeca.

Mogućnost da dijete naslijedi sklonost prema iščašenju kuka iznosi 12% i to ako je jedan roditelj imao iščašenje kuka, a u slučaju da su jedan roditelj i dijete imali iščašenje kuka vjerojatnost da će slijedeće dijete imati iščašenje kuka iznosi 36% (7). Javlja se jednostrano i obostrano, a prema razli-čitim izvještajima ponekad je češće zahvaćen lijevi kuk. Češće se javlja u djece s rizičnim čimbenicima, a ako je njih udruženo više, tada se u takve dje-ce češće otkriva poremećeni razvoj zgloba kuka.

Razlike učestalosti razvojnog po-remećaja kuka su velike i kreću se od 0,41-168,6‰ (11). U Hrvatskoj uče-stalost iznosi između 2 i 4% (4). Činje-nica je, da učestalost ovisi o rasi i o zemljopisnog područja, i da se četiri do šest puta češće javlja u djevojčica. Po-daci o učestalosti su različiti i kao po-sljedica različitih kriterija u dijagno-stici.

J. Vrdoljak. Razvojni poremećaji zgloba kuka i ultrazvučna dijagnostika. Paediatr Croat 2000; 44 (Supl 1): 141-6

142

DIJAGNOSTIKA

Klinički pregled kukova

Dijagnoza prirođenog iščašenja kuka mora se postaviti što ranije, po mogućnosti već u rodilištu. Najznačniji uspjeh na polju prirođenog iščašenja kuka predstavlja uvođenje rane dija-gnoze i liječenja koji su predložili Or-tolani (14), a kasnije Palmen (15), Barlow i von Rosen (16) u svojim ra-nim radovima između 1937. i 1961. godine (1). Tako je stvorena situacija u kojoj su svi liječnici koji skrbe o dje-tetu postali veliki pobornici neonatal-nog skrininga u prevenciji prirođenog iščašenja kuka. Taj skrining je počivao isključivo na kliničkom pregledu ku-kova. Klinički pregled omogućava ut-vrđivanje stabilnosti zgloba kuka. Obu-hvaća procjenu opsega abdukcije kuka, testove za luksaciju i subluksaciju ku-ka. Ortolanijevim testom utvrđuje se može li se glavica femura koja se nala-zi izvan acetabuluma reponirati, odnos-no vratiti ponovno u acetabulum ili ne. Radi se o repozicijsko-luksacijskom fe-nomenu. Palmenovim testom utvrđuje se može li se glavica femura izbaciti iz acetabuluma, odnosno radi se o luksa-cijsko repozicijskom fenomenu. Kad se kuk u fleksiji dovede u položaj adukci-je, glava se blagim pritiskom može iz-baciti iz acetabuluma i kao kod Ortola-nijeva testa dobije se karakteristični znak preskoka. Ovim testom provocira se iščašenje kuka.

Često se spominje Barlowljev test koji je sličan Palmenovu testu. Dopušta precizniju diferencijaciju nestabilnosti kuka. Izvodi se tako da se dijete po-stavi na leđa sa fleksijom i abdukcijom kukova. Jedna ispitivačeva ruka stabi-lizira zdjelicu, a druga obuhvaća nat-koljenicu tako da se palac postavi me-dijalno a ostali prsti lateralno prema i preko velikog trohantera. Na taj se na-čin glavica femura nalazi između palca i prstiju ispitivača. Pritisak palca luksi-ra glavicu femura iz acetabuluma, a pritisak prstiju na veliki trohanter i istodobna abdukcija kuka pružaju mo-gućnost repozicije, odnosno vraćanje glavice femura u acetabulum. Oba ova testa ovise o znanju, spretnosti, vještini i iskustvu ispitivača. Mora se naglasiti da ovi testovi mogu biti negativni iako je kuk luksiran ili subluksiran. Sigurnih

kliničkih znakova za otkrivanje displa-zije kukova nema. Znakovi kao što su ograničena abdukcija kukova (jedno-strana ili obostrana), prekobrojni femo-ralni ili glutealni kožni nabori i drugi rizični čimbenici za prirođeno iščaše-nje kuka ne moraju upućivati na pore-mećaj u razvoju.

Ultrazvučna dijagnostika

Uvođenjem ultrazvuka u rutinsku dijagnostičku primjenu dobila se ob-jektivna dijagnostička metoda visoke senzitivnosti i senzibilnosti (15-38). Ultrazvuk se stoga pokazao metodom izbora za najranije moguće otkrivanje svih poremećaja u razvoju zgloba ku-ka, dakle odmah po rođenju djeteta. Omogućava vizualnu procjenu razvije-nosti zgloba kuka, posebice hrskavič-nog dijela krova acetabuluma, a dina-mičkim ispitivanjem utvrđuje se stabil-nost zgloba. Ultrazvučni pregled ku-kova je senzitivni indikator nestabil-nosti kuka i manjkavo razvijenog ace-tabuluma. On daje točniju definiciju poremećenog razvoja kuka od rend-genološke dijagnostike, jer pokazuje hrskavične dijelove acetabuluma i pro-ksimalnog dijela femura dojenačkog kuka, koji se ne mogu vidjeti na rutin-skoj rendgenskoj snimci. Tehnikom dinamičkog ispitivanja zgloba kuka točno se može utvrditi stabilnost zglo-ba i može se dokazati subluksacija sa ili bez dislokatibilnosti. Kada se jed-nom postavi dijagnoza, broj budućih ultrazvučnih pregleda ovisi o tome da li je kuk displastičan, subluksiran ili luksiran. Ako se ultrazvučno utvrdi normalno razvijeni zglob kuka, tada nema opravdanja za ponavaljanje ul-trazvučnih pregleda kukova.

Pristupi za ultrazvučni prikaz zgloba kuka su različiti. Razvijena su dva temeljna pristupa u ultrazvučnoj procjeni razvijenosti zgloba kuka: mor-fološko-morfometrijski koji se temelji na opisu i morfometriji jednog presjeka (20,23) i drugi koji se temelji na dina-mičkoj procjeni stabilnosti kuka kori-steći više presjeka (25).

Kod dinamičkog ispitivanja pre-gledava se kuk prema Harcke-u (25) u pet projekcija i dvije ravnine; frontal-noj sa kukovima u neutralnoj poziciji i frontalnoj s kukovima u fleksiji. Pro-

cjena stabilnosti provodi se kroz ab-dukciju i adukciju kuka, a kroz trans-verzalni presjek ultrazvučno se vizuali-zira repozicijsko-luksacijski i luksacij-sko-repozicijski fenomen.

Ultrazvučna anatomija

Graf, austrijski ortoped, (22-25) prvi je uveo ultrazvučnu dijagnostiku dojenačkog kuka analizirajući doje-nački kuk u frontalnom presjeku po-straničnim pristupom i na taj način omogućio vizualnu procjenu razvije-nosti zgloba kuka.

Meka tkiva se na frontalnom ultra-zvučnom presjeku dojenačkog kuka prikazuju različitim intenzitetom od-jeka. Ultrazvučni pregled sondom od 5 MHz omogućuje optimalno prikaziva-nje anatomskih struktura dojenačkog, a sondom od 7,5 MHz novorođenačkog kuka. Koža se normalno prikazuje od-jecima visokih amplituda i homogenog je izgleda sa jasnim konturama. Pot-kožno tkivo, kao i mišići, prikazuju se s odjecima nižih amplituda, dok se strukture koje sadrže vezivne elemente prikazuju kao vrlo ehogeni tračci (in-termuskularna septa, zglobna čahura).

Proksimalni dio femura, s glavom i vratom, te sa velikim trohanterom sa-stoji se od hijaline hrskavice i na so-nogramu se prikazuju kao anehogene strukture. Ploča rasta predstavlja hrs-kavično-koštanu granicu koja odvaja hrskavični od koštanog dijela i vrlo je ehogena. Tako se na proksimalnom dijelu femura mogu razlikovati dvije zone: hijalino hrskavične strukture koje daje vrlo slabi ehogenitet ili su potpuno anehogene i koštani dijelovi koji daju jaki ehogenitet.

Acetabulum je konkavno zglobno tijelo u koje ulazi glava bedrene kosti i u sonografiji kuka zauzima centralno mjesto. Krov acetabuluma sastoji se iz koštanog i hrskavičnog dijela. Koštani i vezivni hrskavični dio na sonogramu se prikazuju kao ehogene strukture.

Fossa acetabuli daje različite in-tenzitete odjeka. Ligament teres capitis i dio sjedne kosti daju jake, dok masno i vezivno tkivo daju slabije odjeke.

Koštani dio krova acetabuluma prikazuje se sa jakim ehogenim trač-


143

kom ilijačne kosti gdje se mora uočiti lateralni rub ili izbočenje i donji rub. Na ultrazvučnoj slici normalnog kuka je oštrokutan. U patološkim slučaje-vima može biti okrugao do strm. Donji rub ilijačne kosti daje jaki odjek za-jedno s mekim tkivom iz fosse aceta-buli.

Labrum acetabulare se na ultra-zvučnom frontalnom presjeku prika-zuje u obliku trokuta, ehogen je, i uvi-jek se nalazi s unutarnje strane zglobne čahure.

Na ultrazvučnoj snimci frontalnog presjeka dojenačkog kuka moraju se identificirati sve strukture na temelju kojih se može točno procjeniti razvije-nost zgloba kuka. Ako se ultrazvučna snimka kuka okrene za 90° u smjeru kazaljke na satu dobit ćemo sliku kak-vu vidimo na rendgenskoj snimci ku-kova u antero-posteriornoj poziciji.

Za kvalitetno dijagnosticiranje svih oblika prirođenog iščašenja kuka u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi po-trebno je ispuniti nekoliko uvjeta kao što su: kvalitetni ultrazvučni uređaji, konduktivna sredstva, pravilan odabir ultrazvučnih sondi, a zatim, od ne ma-njeg značenja, igra ulogu podešavanje aparata i pravilan odabir fokusa.

Pri odabiru ultrazvučnih uređaja za dnevnu praksu u bolnicama ili privat-nim ordinacijama prednost imaju ure-đaji sa linearnim sondama. Za pregled novorođenačkih i dojenačkih kukova pogodna je linearna ili slabo konveksna sonda ili sektorska sonda s ugrađenom odstojnim vodenim jastučićem. Od ovih sondi najbolja je (a i najjeftinija) linearna sonda frekvencije od 5 MHz do 7,5 MHz. Linearna sonda od 5 MHz najbolji je kompromis između razluči-vanja i prodornosti i pogodna je za preglede dojenačkih, ali se uspješno primjenjuje i za novorođenačke ku-kove. Za preglede novorođenačkih kukova najbolje je primjeniti linearnu sondu od 7 ili 7,5 MHz. U praksi je važno da se koža prije pregleda na-maže kontaktnim gelom ili uljem, kako bi ultrazvuk iz sonde mogao ući u ti-jelo.

Ultrazvučni pregled počinje sa postavljanjem djeteta u postranični položaj sa laganom fleksijom koljena i

fleksijom sa nutarnjom rotacijom kuka koji se pregledava. Pregledava se naj-prije jedan, a zatim drugi kuk. Na kožu se nanese dovoljna količina gela, a ultrazvučna sonda se postavlja iznad ili preko velikog trohantera u smjeru spi-ne ilijake anterior superior ortogradno na horizontalnu i sagitalnu ravninu i na taj način se dobije frontalni presjek zgloba kuka. Na sonogramu se mora identificirati hrskavično-koštana grani-ca, koja će omogućiti lakše pro-nalaženje kuka, labrum, lateralni rub ilijačne kosti i donji rub ilijačne kosti.

ULTRAZVUČNA KLASIFIKACIJA KUKOVA PO GRAFU

Na temelju morfoloških i morfo-metrijskih kriterija, dobi djeteta u tre-nutku pregleda, a ponekad i dinamič-kog ispitivanja, Graf je izvršio podjelu kukova u 10 tipova (22).

Morfološki kriteriji temelje se na opisu oblikovanja koštanog i hrskavič-nog dijela krova acetabuluma, njihovog ehogeniteta, veličine i položaja glave femura u odnosu na acetabulum.

a. Oblikovanje koštanog dijela krova acetabuluma može biti dobro, zadovoljavajuće, manjkavo, jako manj-kavo i loše.

b. Oblik lateralnog ruba acetabu-luma, erkera, može biti oštrokutan, zaobljen, okrugao ili strm.

c. Položaj glave bedrene kosti u odnosu na acetabulum može centriran ili decentriran.

Sonogrametrijski kriteriji temelje se na kutnim i linearnim parametrima za koštani i hrskavični dio krova aceta-buluma. Na sonogramu svakog kuka potrebno je odrediti osnovni pravac, pravac za koštani dio krova acetabu-luma i pravac inklinacije pomoću kojih će se odrediti kutovi za koštani i hrska-vični dio krova acetabuluma.

Tip I

Kuk koji je svrstan u tip Ia odgo-vara klinički i rendgenološki normal-nom kuku sa dobro oblikovanim košta-nim dijelom krova acetabuluma, oštro-kutnim lateralnim rubom i uskim hrs-

kavičnim dijelom koji dobro pokriva glavu femura. Kut α iznosi 60° i više, a kut β 55° i manje. Tip Ib razlikuje se od tipa Ia samo u obliku i veličini hrs-kavičnog dijela krova acetabuluma i zato postoji razlika samo u β kutu koji je veći od 55°. Oba tipa kuka klinički i sonografski su stabilni kukovi i za sada ne zatijevaju dodatne kontrolne pre-glede osim ako se želi pratiti razvoj osifikacijske jezgre glave bedrene kos-ti.

Tip II

Za kukove koji pripadaju ovome tipu osnovna značajka je nesrazmjer između pokrivenosti glave bedrene kosti koštanim i hrskavičnim dijelom acetabuluma. Oblik koštanog dijela acetabuluma nije konkavan, a kompen-zira sa proširenim hrskavičnim dijelom acetabuluma. Lateralni rub ilijačne kosti je okrugao, a glava bedrene kosti je centrirana. Takvi kukovi su klinički i sonografski stabilni. Radiološki se na-lazi povećani acetabularni kut. Ovaj tip Graf je podijelio u tip IIa+, IIa–, IIb i IIc.

Tip IIa+

Nalazi u djeteta do 6 tjedna sta-rosti. Koštano oblikovanje acetabu-luma zadovoljava, lateralni rub aceta-buluma je okrugao, a hrskavični dio krova acetabuluma je širok i još uvijek pokriva glavu bedrene kosti. Kut α iznosi 50-59°, a kut β je veći od 55°. Takvi kukovi udruženi s čimbenicima rizika za prirođeno ičašenje kuka za-htijevaju odgovarajuće terapeutske po-stupke (31). Iako najveći broj takvih kukova pripada tzv. fiziološko nezre-lim kukovima obvezatna je ultrazvučna kontrola u četvrtom mjeseu starosti djeteta kada bi takav kuk trebao sono-grafski pripadati tipu I.

Tip IIa–

Može se otkriti u dobi djeteta iz-među 6. tjedna do navršenog trećeg mjeseca. Osnovna značajka ovoga tipa je zakašnjela osifikacija acetabuluma. Koštano oblikovanje acetabuluma je manjkavo, lateralni rub je okrugao, a


144

hrskavični dio krova acetabuluma je proširen za onoliko koliko je manjkavo koštano oblikovanje. Vrijednosti α i β kutova su isti kao i kod tipa IIa+. Takvi kukovi zahtijevaju ortopedsko liječenje (18).

Tip IIb

Ne bi se smio otkriti ako je prove-den ultrazvučni probir kukova. Otkriva se nakon trećeg mjeseca starosti djeteta kod neliječnih kukova koji su označeni kao tip IIa– ili kao prelazni oblik tije-kom liječenja subluksacije ili luksacije kuka. Koštano oblikovanje acetabu-luma je manjkavo, hrskavični dio je proširen i još uvijek dobro pokriva glavu femura, dok je lateralni rub kro-va acetabuluma okrugao. Kutovi α i β su istih vrijednosti kao i prethodna dva tipa. Klinički su takvi kukovi stabilni. Potrebno je ortopedsko liječenje.

Tip IIc(g)

Kritični je ili ugroženi kuk. Pri-pada kukovima koji su sonografski nestabilni i prelaze kod dinamičkog ispitivanja u tip D. Rendgenološki od-govara subluksaciji kuka, a kada je sonografski nestabilan tada se može i klinički izazvati subluksacija. Koštano oblikovanje takvog kuka je manjkavo, lateralni rub acetabuluma okrugao do strm, a hrskavični dio acetabuluma je širok i još uvijek pokriva glavu femura. Kut α iznosi 43-49°, a kut β 70-77°. Takvi kukovi zahtijevaju ortopedsko liječenje.

Tip D

Odgovara sonografski nestabilnom kuku, a rendgenološki subluksaciji kuka. Klinički je vrlo često prisutan znak po Palmenu ili Barlowu. Može se otkriti kod dinamičkog ispitivanja kuka koji pripada tipu IIc ili neovisno o to-me. Koštano oblikovanje acetabuluma je jako manjkavo, lateralni rub aceta-buluma je strm, a hrskavični dio aceta-buluma je potisnut prema kranijalno. Kut α iznosi 43-49°, a kut β je veći od 77°. Takav kuk zahtijeva ortopedsko liječenje.

Tip III

Podijeljen je u dva tipa: tip IIIa i tip IIIb prema tome da li su prisutne strukturalne promjene u hijalinoj hrs-kavici krova acetabuluma. Za oba tipa morfološke značajke su iste. Koštano oblikovanje acetabuluma je loše, late-ralni rub strm, a hrskavični dio je po-tisnut prema kranijalno. Kutovi α i β imaju iste vrijednosti. Kut α je manji od 43°, a β je veći od 77°. Kod tipa IIIa ne nalaze se strukturalne promjene u hijalinoj hrskavici krova acetabuluma, dok su kod tipa IIIb strukturalne pro-mjene u hrskavici vidljive kao pojačani ehogenitet toga područja. Takvi kukovi odgovaraju subluksaciji, a klinički se vrlo često može izazvati pozitivni znak za subluksaciju. Zahtijevaju odgova-rajuće ortopedsko liječenje

Tip IV

Odgovara luksaciji kuka. To je tip kuka koji se ne bi smio sonografski previdjeti. Glava bedrene kosti se na-lazi izvan acetabuluma, koštano obli-kovanje acetabuluma je loše, lateralni rub je strm, a hrskavični dio krova ace-tabuluma je potisnut prema kranijalno, a ponekad može biti interponiran iz-među prednje strane ilijačne kosti i glave femura. Kut α je manji od 43°, a kut β je veći od 77°. U većini slučajeva ne može se izmjeriti. Vrlo često takvi kukovi zahtijevaju bolničko liječenje, a to opet ovisi od kliničkog nalaza.

Svaki sonografski nalaz kuka, ako se primjenjuje ultrazvučna metoda po Grafu mora sadržavati:

• dob djeteta

• opis morfoloških značajki kuka

• vrijednosti kutova α i β

• tip kuka

• dinamičko ispitivanje

Dob djeteta je vrlo značajna jer is-ključuje pojedine tipove kuka u odre-đenoj dobi. To znači da dojenče od tri mjeseca ne može imati kuk koji pri-pada tipu IIa+, a isto tako ne može tip IIa– prijeći u tip IIa+.

Opis morfoloških značajki na so-nogramu ima najveće značenje za ko-

načnu odluku da li se radi o patološ-kom ili normalno razvijenom kuku. Pri tome ne bi smjelo doći do pogreške, jer prepoznavanje normalnih i patoloških struktura zgloba kuka ovisi isključivo o znanju ispitivača. Pronalaženje refe-rentnih točaka na sonogramu i njihova točna identifikacija su temeljni pre-duvjeti za daljnu analizu novorođenač-kog i dojenačkog kuka.

Određivanje sonogrametrijskih pa-rametara dopunjuje konačnu odluku o razvijenosti kuka i daje mogućnost svrstavanja kuka u jedan od 10 tipova, što omogućava liječniku da uz druge podatke odredi najučinkovitije tera-peutske postupke.

Dinamičko ispitivanje kuka je o-mogućeno primjenom modernih real-time ultrazvučnih aparata, tako da je moguće pratiti kretanje glave femura u acetabulumu. Potiskivanjem ili izvla-čenjem glavice femura iz acetabuluma moguće je utvrditi stabilnost zgloba, što daje vrijedne podatke za daljnje liječenje. Kod dinamičkog ispitivanja mijenja se samo kut β, dok mjera za koštani dio krova acetabuluma ostaje nepromijenjena. Za dokumetaciju so-nografskog nalaza najčešće se izrađuju posebni obrasci koji sadrže uz gore navedene podatke i dva sonograma za svaki kuk.

Ultrazvučnu dijagnostiku može primjenivati svaki liječnik koji vodi skrb o djetetu i ona pruža bez svake sumnje uvid u razvoj zgloba kuka, sa-mo je potrebno izabrati onu tehniku pregleda koja će dati što manje lažnih informacija.

ZAKLJUČAK

Na temelju iskustva i visoke uče-stalosti razvojnog porermećaja u Hr-vatskoj mi smo još 1989. godine (2) predložili da ultrazvučni skrining za razvojni poremećaj postane obvezatni vid zdravstvene zaštite djece u Hrvat-skoj. Navedeno je i na koji način bi se to moglo provesti. Naglašena je po-treba za edukacijom kadrova. Danas smatramo da ultrazvučni pregled ku-kova mora biti rutinski pregled sva-koga dojenčeta i da ga može provoditi svaki liječnik koji vodi skrb o djetetu. Edukacija kadrova mora biti organizi-rana tako da se trajnom edukacijom i


145

stjecanjem vještine u potpunosti svlada jedna od metoda ultrazvučnog pregleda kukova.

Organizacija programa skrininga ovisi o raspoloživom kvalitetnom i pouzdanom timu ultrasoničara. U pro-gram skrininga trebao bi biti uključen pedijatar, neonatolog, radiolog i orto-ped. To su profili liječnika koji su i do sada bili uključeni u razne programe skrininga za prirođeno iščašenje kuka, a ne znači da se taj tim ne može proši-riti i sa drugim profilima liječnika. Značajno je naglasiti da se u edukaciji treba prihvatiti jedinstvena metoda ultrazvučnih pregleda kukova, jer će se na taj način kroz određeni period moći utvrditi stvarna učestalost prirođenog iščašenja kuka.

LITERATURA

1. Tachdjian MO. Pediatric orthopedics. 2. izd. Philadelphia, London, Toronto, Montreal, Sydney, Tokio: Saunders; 1990; 297-549.

2. Vrdoljak J, Grgurić J. Ultrazvučni screening za prirođeno iščašenje kuka - da ili ne? Ar-hiv zašt. majke i djeteta 1989; 33: 355-5.

3. Vrdoljak J, Kragić I, Grgurić J. Uloga pedi-jatra u sekundarnoj prevenciji prirođenog iš-čašenja kuka. Paediatr Croat 1996; 41: 17-20.

4. Vrdoljak J. Suvremeni pristup ranom otkri-vanju razvojne displazije kuka. Paediatr Cro-at 1996; 42: 95-7.

5. Vrdoljak J. Ultrazvučna dijagnostika kukova u ortopedski rizične novorođenčadi. Arh zašt majke i djeteta 1988; 32: 21.

6. Vrdoljak J. Prirođeno iščašenje kuka. Paedi-atr Croat 1999; 43: 15-8.

7. Catteral A. The early diagnosis of congenital dislocation of the hip. J Bone Joint Surg 1994; 76-B: 515-6.

8. Tönnis D, Storch K, Ulbrich H. Results of newborn screening for CDH with and without sonography and correlation of risk factors. J Pediatr Orthop 1990; 10: 145-52.

9. Vrdoljak J, Kragić I, Grgurić J. Uloga pedi-jatra u sekundarnoj prevenciji prirođenog iš-čašenja kuka. Paediatr Croat 1996; 41: 17-20.

10. Bralić-Kragić I, Vrdoljak J. Ultrazvučna di-jagnostika razvojne displazije kuka. Paediatr Croat 1998; 42; 95-7.

11. Bialik V, Bialik GM, Blazer S at all. Devel-opmental of the hip: A new approach to in-cidence. Pediatrics 1999; 1: 93-9.

12. Boeree NR, Clarke NM. Ultrasound imagi-ning and secondary screening for congenital dislocation of the hip. J Bone Joint Surg 1994; 76-A: 525-33.

13. Castelein RM, Sauter AJM. Ultrasound screening for congenital dysplasia of the hip in newborns; its value. J Pediatr Orthop 1988; 8: 666-70.

14. Ortolani M. Un segno poconoto e sua impor-tanza per la diagnosa de prelussazione con-genita dell anca. Pediatria 1937; 45: 129-36.

15. Palmen K. Preluxatuion of the hip joint. Ac-ta Paediatr (Suppl) 1961; 129: 50.

16. Rosen von S. Diagnosis and treatment of congenital dislocation of the hip. J Bone Jo-int Surg (Br) 1962; 44: 284-91.

17. Morin C, Harcke HT, MacEwen GD. The in-fant hip: real-time US assessment of ace-tabular development. Radiology 1985; 157: 673-7.

18. Vrdoljak J, Funduk-Kurjak B, Kurjak A. Prednosti ultrazvuka u dijagnostici razvije-nosti neonatalnog kuka. Acta Med Jug. 1987; 41: 355-61.

19. Vrdoljak J, Pajić D, Lukač I. Mjesto i uloga ultrazvuka u dijagnostici kongentialne dis-plazije kuka. Med Pregled 1988; 1-2: 16-21.

20. Clarke NMP, Clegg J, AL-Chalabi AN. Ul-trasound screening of hips at risk for CDH. Failure to reduce the incidence of late cases. J Bone Joint Surg. 1989; I-B: 9-12.

21. Matasović T, Vrdoljak J. Ultrazvučna dijag-nostika kuka i natkoljenice. U: Kurjak A, i sur. Ultrazvuk u kliničkoj medicini. Zagreb: Naprijed, 1989; 779-90.

22. Graf R. Sonographie der Säuglinshüfte. Ein Kompedium. 2. izd. Stuttgart: Ferdinand Enke Verlag, 1986.

23. Graf R, Tschauner C. Sonographie der Säuglingshufte. Fehlerquellen, Fortschritte und aktuelle klinische Relevanz. Radiologe 1994; 34: 30-38.

24. Graf R. Huftsonographie. Grundsatze und aktuelle Aspekte. Orthopade 1997; 26: 14-24.

25. Graf R. Sonographie der Sauglingshufte. Z Orthop 1990; 128: 355-62.

26. Klapsch W, Tschauner Ch, Graf R. Sonog-raphisches Neugeborenenhuftscreening. Z Orthop 1992; 130: 512-4.

27. Harcke HT, Grisson LE. Performing dina-myc sonography of the infant hip. AJR 1990; 155: 837.

28. Harcke HT. Hip in infants and children. Cli-nics in Diagnostic Ultrasound 1995; 30: 179-99.

29. Harcke HT. Screening newborns for deve-lopmental dysplasia of the hip: the role of sonography. AJR 1994; 162: 395-99.

30. Harcke HT, Kumar SJ. The role of ultraso-und in the diagnosis and management of congenital dislocation and dysplasia of the hip. J Bone Joint Surg 1991; 73A: 622-8.

31. Vrdoljak J. Ultrazvučna dijagnostika doje-načkog kuka. (šestogodišnje iskustvo) Arhiv zašt. majke i djeteta. 1990; 34: 195-203.

32. Hauck W, Seyfert UT. Die Ultraschallunter-suchung der Neugeborenenhufte: Ergebnisse und Konsequenzen. Z Orthop 1990; 128: 570-574.

33. Falliner A, Hassenpflug J. Der Einfluss der Sonographie auf Diagnose und Behandlung der sog. angeborenen Huftgelenksluxation. Z Orthop 1994; 132: 505-11.

34. Jomha NM, McIvor J, Sterling G. Ultra-sonography in developmental hip dysplasia. J Pediatr Orthop 1995; 15: 101-4.

35. Nimityongskul P, Hudgens RA, Anderson LD et al. Ultrasonography in the manage-ment of developmental dysplasia of the hip (DDH). J Pediatr Orthop 1995; 15: 741-6.

36. Hansson G, Jacobson S. Ultrasonography screening for developmental dysplasia of the hip joint. Acta Paediatr 1997; 86: 913-5.

37. Vrdoljak J, Irha E. Development and growth of immature hips. Coll Antropol 1998; 1: 107-12.

38. Vrdoljak J, Bojić D. Echosonogrametric di-agnosis of developmental dysplasia of the hip. Coll Antropol (Suppl) 1998; 179-84.

39. Vrdoljak J, Bojić D. Development and growth of immature hips. Coll Antropol (Suppl) 1998; 1: 173-84.

40. Vrdoljak J, Gogolja D. Development of ace-tabulum after closed reduction in deve-lopmental hip dysplasia. Coll Antropol 1999; 2: 745-9.


146

Summary

DEVELOPMENTAL DYSPLASIA OF THE HIP AND ULTRASONOGRAPHIC EXAMINATION

J. Vrdoljak

Developmental dysplasia of the hip is one of the most frequent deformity of the locomotor system. A modern concept of child health protection in primary health care system is directed to early detection and aplication of the most efficient therapeutic and preventive procedures. The diagnosis procedures used nowdays are based upon clinical examination ultrasound and partialy x-ray examination of the hip of newborns and infants. Ultrasonographic examination is proposed as the diagnostic method to de-termine all types of developmental dysplasia of the hip (dysplasia, luxation, subluksation), because of it’s sensitivity towards instability of the hip and abnormal development of the acetabulum.

Better than x-ray examination, ultrasound accuratelly defines the developmental dysplasia of the hip by presentation of the cartilage parts of acetabulum and proximal part of the newborn’s femur. That is not possible to be seen by usual radiogram of the hip. Today, two basic ultrasonographic approaches has been developed in order to determine the development of the hip: morphologicaly-morphometrical approach based on the description and morphometry of the frontal ultrasonographic section of the hip and approach based upon dynamic determination of the hip stability by using more sections. In Croatia we usually use ultrasonographic method by Graf. Key words: developmental dysplasia of the hip, child, ultrasound

uzv

Documents