ANATOMIJA I PATOLOGIJA

PREDAVANJA PREMA NASTAVNOM PLANU I PROGRAMU

OPĆE PATOLOGIJE ZA DRUGI RAZRED

ELA RADOVAN, dr.med.vet.

1

UVOD U PATOLOŠKU ANATOMIJU

PATOLOGIJA JE ZNANOST KOJA PROUĈAVA BOLESNE

PROCESE I BOLESNA STANJA

Dolazi od grĉ. rijeći PATHOS = bolesno stanje LOGOS = rijeĉ,

zakonitost, znanost.

Pojam BOLEST ili BOLESNI PROCES

Pojam BOLESNO STANJE

Razlikujemo: OPĆU i SPECIJALNU patologiju. OPĆA prouĉava

osnovne oblike promjena i poremećaja u organizmu , a SPECIJALNA

prouĉava bolesne promjene na pojedinim organima, organskim

sustavima i tkivima

PATOLOŠKA MORFOLOGIJA prouĉava mikroskopske promjene na

organima

METODE RADA U PATOLGIJI:

obdukcija ili razudba lešina

ispitivanja materijala uzetih za ţivota i post mortem

eksperimenti na ţivim ţivotinjama

2

PATOLOŠKI PROCES MOŢE ZAVRŠITI:

potpunim ozdravljenjem (RESTITUTIO AD INTEGNUM)

ozdravljenjem s posljedicama (PATHIA)

smrću ( MORTALNO) – umiranje predstavlja postepeni prestanak

ţivotnih funkcija. Taj prijelaz iz ţivota ( VITAE) u smrt (MORS)

predstavlja AGONIJU tj. borbu organizma protiv smrti

Da bi BOLEST ili BOLESNI PROCES nastao, potrebno je:

-UVJET tj. DISPOZICIJA ORG.

-UZROK ili CAUSA KOJI IZAZIVA BOLEST

-POĈETAK

- RAZVOJ ili RAĐANJE (PATOGENEZA) BOLESTI

-TIJEK BOLESTI

- SVRŠETAK

3

POĈETAK, RAZVOJ I TIJEK BOLESTI

Poĉetak bolesti moţe uslijediti:

ODMAH nakon ulaska infekta u organizam

TREBA PROĆI DUŢE ILI KRAĆE VRIJEME

To DUŢE ILI KRAĆE VRIJEME ZOVEMO VRIJEME

INKUBACIJE ili samo INKUBACIJA ( lat. incubatio, - onis,=

leţanje, vrijeme pritaje ).

Dakle, inkubacija predstavlja vrijeme od ulaska patogena do pojave

kliniĉkih znakova.

Prema TRAJANJU INKUBACIJE bolesti se dijele na:

PERAKUTNE (1 dan bez kliniĉkih znakova )

SUBAKUTNE ( do 7 dana)

AKUTNE ( do 14 dana)

SUPKRONIĈNE ( do 21 dan)

KRONIĈNE ( više od 21 dan)

Prema RASPROSTRANJENOSTI PATOLOŠKOG PROCESA u

organizmu moţemo razlikovati:

-OPĆI ILI DIFUZNI

-LOKALNI ILI ŢARIŠNI proces

4

PROCES ILI BOLEST LOKALNOG KARAKTERA MOŢE SE

PROŠIRITI PO CIJELOM ORGANIZMU I TADA GOVORIMO O

GENERALIZACIJI – GENERALIZIRANOJ DISEMINACIJI ( npr.

bolest zuba)

ALI I OPĆA BOLEST ( npr. prehlada ) MOŢE SE LOKALIZIRATI

(npr. herpes na usnama)

ETIOLOGIJA U PATOLOGIJI

ETIOLOGIJA ( lat. eitia = uzrok) je dio opće patologije koja prouĉava

uzroke i uvjete nastanka bolesti

Ĉimbenici koji izazivaju bolesti dijele se na VANJSKE i

UNUTARNJE

Bolest moţe nastati djelovanjem samo VANJSKIH ili samo

UNUTARNJIH faktora

Ipak najĉešće nastaje KOMBINACIJOM OBAJU ILI PAK

DJELOVANJEM VIŠE UZROKA što zovemo

MULTIKAUZALNOST

5

Uobiĉajeno je da se uzroci bolesti dijele na UNUTARNJE i

VANJSKE

UNUTARNJI UZROCI BOLESTI

-KONSTITUCIJA I KONDICIJA

-DISPOZICIJA

-OTPORNOST ili REZISTENCIJA i IMUNITET

-NASLJEĐIVANJE

KONSTITUCIJA – predstavlja sposobnost organizma da svoj

metabolizam prilagodi uvjetima u kojima ţivi. Individualno je ovisna,

genetski je steĉena i djelomiĉno ovisna od okoline

Pravilna i nepravilna

KONDICIJA – predstavlja vanjski izgled i prehrambeno stanje

uvjetovano vjeţbom (radom ), njegom, dobi i hranidbom. Posljedica je

djelovanja vanjskih utjecaja i ne prenosi se na potomstvo. Moţe biti

rasplodna, izloţbena, tovna, radna

DISPOZICIJA – predstavlja skrivenu ( latentnu ) sposobnost

organizma ka bolesti. Moţe biti uroĊena ili nasljedna ( dispozicija

6

vrste, spola, rase ) i steĉena ( npr. upalni proces na plućima moţe

ostaviti niz strukturnih promjena na tim plućima što predstavlja

dispoziciju za nove upalne promjene )

OTPORNOST (REZISTENCIJA) i IMUNITET – razlikujemo

priroĊenu otpornost ili rezistenciju i steĉenu otpornost ili imunitet.

PriroĊena otpornost ili rezistencija uvjetovana je biološkim svojstvima

pojedinih vrsta pa tako npr. kopitari ne mogu oboljeti od slinavke i

šapa, a ĉovjek od svinjske kuge.

Imunitet predstavlja stanje organizma kad patogeni mikroorganizmi

ne mogu izazvati bolest iako su u njega prodrli. Razlikujemo aktivni i

pasivni imunitet.

NASLJEĐIVANJE ILI HEREDITET – predstavlja prenošenje jedne

ili više osobina roditelja na potomstvo.

7

VANJSKI UZROCI BOLESTI

Obuhvaćaju sve one ĉimbenike koji iz vanjske sredine djeluju na

organizam , i dijelimo ih na:

FIZIKALNI UZROCI BOLESTI

KEMIJSKI UZROCI BOLESTI

BIOLOŠKI UZROCI BOLESTI ILI ŢIVI UZROĈNICI BOLESTI

ALIMENTARNI UZROCI

Jedna od klasiĉnih definicija bolesti kaţe da bolest ( bolesni proces)

nastaje kad organizam nije u stanju prilagoditi se uvjetima u kojima

ţivi.

Mogućnost akomodacije ovisi od niza faktora koji iz vanjske sredine

djeluju na organizam, ali i od samog organizma (unutarnji uzroci).

FIZIKALNI UZROCI BOLESTI

Tu ubrajamo:

Mehaniĉko- traumatski

Šok ili kolaps

Termiĉki uzroci

Aktiniĉki (razne vrste zraĉenja)

Elektriĉni ( el. struja , udar groma)

Promjene u sastavu i tlaku zraka)

8

MEHANIĈKO- TRAUMATSKI UZROCI

Organizam je stalno izloţen djelovanju fizikalnih sila iz vanjske

sredine ( npr. pritisak, tlak, udarac...)

Kad taj utjecaj djeluje izvan fizioloških granica, nastaju poremećaji u

vidu poremećaja kontinuiteta tkiva -LAESIO CONTINUI ( lat.

LAESIO=povreda i CONTINUS =neprekidan) ili dolazi do promjene

poloţaja organa, njhovih dijelova, te promjena nastalih kao posljedica

pritiska.

MEHANIĈKE PROMJENE iz vanjske sredine izazivaju povrede koje

zovemo LAESIO PER TRAUMAM ili kraće TRAUMA

Mehaniĉku silu dijelimo na OŠTRU i TUPU

Djelovanje OŠTRE SILE na tijelo izaziva RANE (VULNERA).

RANA predstavlja prekid kontinuteta koţe, sluznica ,tkiva

Prema izgledu i uzroku rane dijelimo na:

RANA OD UBODA (VULNUS PUNCTUM)

REZNA RANA (V. SCISSUM)

UGRIZNA RANA (V. MORSA)

RAZDERANA RANA ( V. LACERATUM)

RANA OD METKA (V. SCLOPETARIA)

9

Djelovanje TUPE SILE na tijelo oĉituje se kao:

NAGNJEĈENJE ( CONTUSIO)

PRIJELOM ( FRACTURA)

PRSNUĆE ( RUPTURA)

ISTEGNUĆE ( DISTENSIO)

UGANUĆE ( DISTORSIO )

IŠĈAŠENJE (LUXATIO)

POTRES (COMOTIO)

MRVLJENJE I DROBLJENJE TKIVA (CONQUASATIO)

Djelovanje OŠTRE i TUPE SILE na tijelo dovodi do PRSNUĆA

KRVNIH ŢILA tj. do KRVARENJA

KRVARENJE moţe biti: VANJSKO i UNUTARNJE

Spominjemo ova krvarenja:

KRVARENJE IZ NOSA ( EPISTAXIS)

KRVARENJE IZ PLUĆA ( HAEMOPTOE )

KRV U MOKRAĆI (HAEMATURIA)

KRVARENJE U PRSNU ŠUPLJINU (HAEMOTHORAX)

KRVARENJE U TRBUŠNU ŠUPLJINU (HAEMOABDOMEN)

KRVARENJE U SKROTUM (HAEMATOCOELA)

KRVARENJE U OSRĈJE (HAEMOPERICARDIUM)

KRVARENJE U ZGLOBOVE (HAEMARTHROSIS)

NAKUPLJANJE KRVI U NOVOSTVORENOJ ŠUPLJINI

(HAEMATOM)

10

KRVARENJE U POTKOŢJU (KRVNI PODLJEV) – SUFFUSIO S.

SUGILATIO

Ako se radi o VANJSKOM KRVARENJU i ako je ono obilno i brzo,

moţe nastati ŠOK ili KOLAPS zbog iskrvarenja (lat. COLLABI=

pasti)- dolazi do manje koliĉine krvi u krvnim ţilama i do pada

krvnog tlaka . pa se tada krv neravnomjerno rasporeĊuje po tijelu.

Znakovi:

UBRZANO DISANJE

HLADNI DISTALNI DIJELOVI EKSTREMITETA

UPLAŠENOST

KLONULOST

GUBITAK SVIJESTI

MOŢE DOĆI I DO SMRTI

Razlikujemo nekoliko vrsta kolapsa: traumatski, postoperativni i

posthemoragi-

ĉni.

Ako organizam izgubi 50% krvi dolazi do smrti.

TERMIĈKI UZROCI BOLESTI

Prekomjerna vanjska toplina i hladnoća (EGZOGENE HIPER i HIPO-

TERMIJE) mogu biti uzroci nastanku bolesti.

11

Njihovo djelovanje moţe biti OPĆE i LOKALNO.

OPĆI POREMEĆAJI PRI DJELOVANJU VISOKE

TEMPERATURE

1.Toplinski udar (SIRIASIS) nastaje pod djelovanjem vanjskih

visokih temperatura kada organizam nije sposoban odavati toplinu u

vanjsku sredinu nego je iz nje prima. Njegovom nastanku pogoduje i

povećana vlaţnost zraka, a kliniĉki se oĉituje:

opća slabost

malaksalost

grĉevi

teško disanje

povraćanje

nesvjestica i smanjeno mokrenje

Patoanatomski se oĉituje tamnom – nezgrušanom krvi i krvarenjima

po tijelu. Javlja se prilikom transporta ţivotinja za vrijeme velikih

ljetnih vrućina , kad su ţivotinje zbijene , pokrivene ceradom -

nedostatna ventilacija zraka , povećana vlaţnost

2. Sunĉanica (INSOLATIO) – nastaje kao posljedica direktnog

djelovanja sunĉevih zraka ( toplinske) na lubanju (zatiljak).

12

Tako se povećava toplina mozga, proširuju se ( dilatacija ) krvnih ţila

mozga i moţdanih ovojnica.

Kliniĉki se oĉituje:

-teturanje

- nesiguran hod

- znojenje

- ubrzan rad srca

- grĉevi – smrt

LOKALNO DJELOVANJE VISOKIH TEMPERSTURA

Opekline ( COMBUSTIONES)

1.STUPANJ – CRVENILO (STADIUM ERYTHEMATOSUM)

2. STUPANJ –POJAVA MJEHURA ( STADIUM VESICULOSUM )

3. STUPANJ – POJAVA KRASTA ( STADIUM CRUSTOSUM )

13

4. STUPANJ – POUGLJENJIVANJE TKIVA ( ST.

CARBONISATIONES)

Poremećaji: KOLAPS, INTOKSIKACIJA , INFEKCIJA

Pojam: EGZOGENE HIPERTERMIJE

ENDOGENE HIPERTERMIJE

DJELOVANJE NISKIH TEMPERATURA NA ORGANIZAM

Organizam ţivotinja lakše podnosi niske vanjske temperature od

visokih ( krzno, kostriješenje dlake, kontrakcije muskulature,

vazokonstrikcija krvnih ţila na periferiji tijela)

OPĆE DJELOVANJE NISKIH TEMPERATURA

Drhtavica (prolazna pojava)

Smrzavanje – kliniĉki:

-drhtanje

-ubrzano i duboko disanje

- ubrzan rad srca

14

- pospanost

-usporeno disanje

o

Smrt nastupa ako tjelesna temperatura padne na 20 do 25 C

Uzroci smrti zbog smrzavanja nastaju zbog paralize ţivaca, kolapsa,

manjka kisika u mozgu, prestanka rada srca i disanja.

Prehlada je stanje koje nastaje pri općem ili lokalnom padu tjelesne

temperature koje se oĉituje oštećenjima na nekom organu ili traktu

LOKALNO DJELOVANJE NISKIH TEMPERATURA

Smrzotine ( congelatio)

1 stupanj-blijedilo

2 stupanj-vezikule

3 stupanj- odumiranje tkiva (gangrena od smrzavanja)

4 gangrena se širi

AKTINIĈKI UZROCI BOLESTI ( ZRAĈENJE)

SUNĈEVO ZRAĈENJE

UV ZRAKE imaju veći i jaĉi uĉinak na organizam od

INFRACRVENIH. Na njihovo djelovanje osjetljivije su ţivotinje sa

malom koliĉinom pigmenta melanina, kao npr. bijele svinje ,

konjuktive ţivotinja na paši, koţa na vimenu

15

Fagopirizam ili fotodinamiĉki efekt javlja se kod ţivotinja koje borave

na ispaši a hrane se heljdom ili djetelinom , oĉituje se alergijskim

promjenama na koţi.

RTG ZRAĈENJE

Najosjetljiviji su hemopoetski organi, spolne ţlijezde,( zaštita kod

snimanja)

Na koţi moţe dovesti do upalnog procesa, odumiranja tkiva, mogu

nastati i tumorozne promjene.

Pozitivno djeluju na stanice tumora

UZV ZRAĈENJE

Djeluje na osnovu apsorpcije topline i mehaniĉkog efekta

ATOMSKA I SLIĈNA ORUŢJA

Djelovanje nastupa odmah po udaru i javlja se tzv. radijacijski

sindrom (poremećaj rada srca, krvnih ţila, ţivĉanog, probavnog trakta

). Kasnije posljedice ( godine, mjeseci) dovode do leukemije, tjelesne

i mentalne abnormalnosti na potomstvu.

ELEKTRIĈNA STRUJA I UDAR GROMA

Oštećenja od elektriĉne struje ovise od

napona

frekfencije

16

trajanju izloţenosti

starosti

smjeru prolaska kroz tijelo

otporu tkiva

Ozljede od elektriĉne struje nastaju pri dodiru s neizoliranim el.

vodovima, dalekovodima

Prolaskom struje kroz tijelo nastaju tzv. strujni biljezi zbog stvorene

topline, a oĉituju se : opeklinama, erozijama i ulceracijama.

Struje vrlo visokog napona ne ubijaju nego u organizmu stvaraju

toplinu pa se i koriste u tzv. fizikalnoj tetrapiji

Od udara groma stradaju ţivotinje na paši naroĉito za naglih ljetnih

nevremena , a sindrom udara groma ĉini tzv. figure udara munje, koje

se oĉituju opeklinama, nekrozom tkiva.

PROMJENA TLAKA I SASTAVA ZRAKA

Ljudi i ţivotinje naviknuti su na tlak zraka od oko 1 atmosfere.

Svaka nagla promjena tlaka moţe dovesti do promjena zdravlja.

Pa će se tako smanjenje koncentracije tlaka oĉitovati do pojave

mjehurića plina u krvi (kesonska bolest).

Naglo povećanje tlaka ( kod bombardiranja, eksplozije) moţe dovesti

do prsnuća bubnjića, krvarenja u plućima.

Oprez kod prelaza ţivotinja na ispašu na veće nadmorske visine!

Zrak je smjesa plinova, prašine, vodene pare i mikroorganizama.

17

Vaţna je koncentracija kisika ( pri transportu, u nastambama), takoĊer

i amonijaka , sumporovodika.

Prašina i mikroorganizmi mogu izazvati prašinsku i kapljiĉnu

infekciju.

KEMIJSKI UZROCI BOLESTI

OTROVI ( TOKSINI)

U širem smislu to je svaka tvar koja je kemijskim putem oštetila

stanice.

U organizam mogu doći iz:

Vanjske sredine (EGZOGENI) – INTOKSIKACIJA

Nastaju u organizmu kao produkt metaboliĉkih procesa (ENDOGENI)

– AUTOINTOKSIKACIJA

PRAG OTROVA – to je koliĉina otrova ĉije se djelovanje oĉituje

Prema naĉinu i mjestu djelovanja razlikujemo:

-LOKALNO NADRAŢUJUĆE I NAGRIZAJUĆE O.

-PARENHIMSKE O.

- KRVNE O.

-ŢIVĈANE O.

- SRĈANE O.

ALIMENTARNI UZROCI

Zdravlje se odrţava i uzimanjem hrane i vode, te izbacivanjem

neprobavljenih produkata u vanjsku sredinu.

18

Nuţne tvari su :

BJELANĈEVINE

UGLJIKOHIDRATI

MASTI

VITAMINI

MIKROELEMENTI

POREMEĆAJI U ISHRANI:

KVANTITATVNI I KVALITATIVNI

KVANTITATIVNI:

PRETILOST ( ADIPOSITAS S. OBESITAS)

GLADOVANJE ILI POTHRANJENOST ( INANITIO)

POTPUNO ( I. TOTALIS)

NEPOTPUNO moţe nastati kao posljedica bolesti ili kaheksije

KVALITATIVNO GLADOVANJE moţe nastati kao posljedica

deficitarnih bolesti , nedostatka vitamina

OBOLJENJA ZBOG NEDOSTATKA VITAMINA

Vitamini su biokatalizatori od velike vaţnosti za organizam

Biljnog i ţivotinjskog podrijetla

Provitamini

Dijele se na :

19

Topive u vodi

Topive u mastima ( uljima)

POREMEĆAJI

HIPOVITAMINOZE

HIPERVITAMINOZE ( problem sa većom koliĉinom vitamina

topivih u mastima, kad se dovoljno brzo ne izluĉuju preko bubrega

nego se taloţe u org.)

AVITAMINOZE

OBOLJENJA ZBOG NEDOSTATKA MINERALA

Makroelementi: Ca, P, Mg, K, Na, Cl

Mikroelementi: Fe, Cu, Co, Se, Zn, Mn, J,

Rahitis, osteomalacija, hiperkeratoza koţe, gušavost,....

BIOLOŠKI ( ŢIVI) UZROĈNICI BOLESTI

Ţivi uzroĉnici bolesti sastavni su dio sredine u kojoj ţive ljudi i

ţivotinje.

Tu ubrajamo : BAKTERIJE, VIRUSE, GLJIVICE, PROTOZOE,

RIKECIJE i zovemo ih MIKROORGANIZMI – izazivaju

INFEKTIVNE (ZARAZNE) bolesti.

Neće svi mikroorganizmi izazvati bolest, nego samo PATOGENI.

PATOGENE mikroorganizme moţemo podijeliti na: OBLIGATNE

(uvijek izazivaju bolest) i na FAKULTATIVNO PATOGENE ( samo

20

ako za to postoje odreĊeni predisponirajući faktori- to su tzv. uvjetne

bolesti).

Prodor ili ulazak patogenog mikroorganizma u organizam ĉovjeka ili

ţivotinje (makroorganizam), zovemo INFEKCIJA.

Mjesto ulaska patogenog mikroorganizma u makroorganizam zovemo

ULAZNA VRATA ili VRATA INFEKCIJE. To moţe biti ozlijeĊena

koţa ili sluznice prirodnih otvora.

Ako patogeni mikroorganizam zaostane na vratima ili se širi u

njihovoj okolici govorimo o LOKALNOJ INFEKCIJI.

Ako se taj patogeni mikroorg. proširi po tijelu –OPĆA INFEKCIJA.

Podjela infekcija prema ulaznim vratima:

KOŢA ( KUTANA INF.)

PROBAVNI TRAKT (ALIMENTARNA)

RESPIRATORNI TRAKT ( AEROGENA)

PREKO PLACENTE ( DIJAPLACENTARNA)

PREKO MOKRAĆNO – SPOLNOG TRAKTA ( UROGENA INF.)

PREKO IZVODNIH KANALA VIMENA ( GALAKTOGENA)

SPOLNIM AKTOM ( KOITALNA)

VERTIKALNA INF. (npr. kokoš – jaje – pile – salmoneloza)

S ulaznih vrata mikroorganizam se po tijelu moţe širiti:

KRVLJU ( HEMATOGENI PUT)

LIMFOM ( LIMFOGENI PUT)

21

S POVRŠINE JEDNOG ORGANA PRELAZI NA DRUGI -

KONTAKTOM ( PER KONTINUITATEM)

KANALIMA ( INTRAKANALIKULARNO) NEKOG ORG.

Ako se bakterije prenose krvlju po organizmu, govorimo o

BAKTERIJEMIJI

PIJEMIJA – predstavlja širenje gnojnih bakterija

SEPTIKEMIJA ili SEPSA – umnoţavanje mikroorg. u krvi i njihovo

širenje po tijelu

VRSTE INFEKCIJA:

MONOINFEKCIJA

MJEŠOVITA

PRIMARNA

SEKUNDARNA

REINFEKCIJA

SUPERINFEKCIJA

POJMOVI:

EPIZOOTIJA – EPIDEMIJA

ENZOOTIJA – ENDEMIJA

PANZOOTIJA – PANDEMIJA

22

REGRESIVNI PROCESI

POREMEĆAJI MIJENE TVARI, OŠTEĆENJE I SMRT STANICE

POREMEĆAJI MIJENE TVARI

U svim sluĉajevima kad se stanica- tkivo- organ- organizam ne moţe

prilagoditi

novim uvjetima dolazi do oštećenja i posljediĉno tome, moţe doći do

smrti.

Svi procesi mijene tvari u organizmu odvijaju se u fiziološkim

granicama kad postoji ravnoteţa izmeĊu ANABOLIĈKIH (

IZGRADNJA) I KATABOLIĈKIH ( RAZGRADNJA) procesa.

Poremećaje mijene tvari u organizmu zovemo DISTROFIJE (lat.

dystrophia, od grĉ. dys=nepravilno, promijenjeno; grĉ. trefein=

prehrana, hranjenje).

DISTROFIJE nastaju kao rezultzat dominacije kataboliĉkih nad

anaboliĉnim procesima.

One mogu biti REVERZIBILNOG I IREVERZIBILNOG karaktera.

REVERZIBILNOG znaĉi da po prestanku djelovanja uzroka,

stanica.... se vraća u prijašnje stanje.

I za poremećaje mijene tvari reverzibilnog karaktera kaţemo

DISTROFIJE!

IREVERZIBILNI su oni procesi kod kojih je metabolizam stanica

toliko promijenjen, da se nakon prestanka djelovanja uzroka, ne mogu

23

vratiti normalnom ţivotu pa umiru. Tad govorimo o

DEGENERACIJAMA ( lat. degeneratio= izroĊenost).

Ţelimo li reći da je neki organ ili tkivo zahvaćeno distrofijom , onda

njegovom latinskom ili grĉkom imenu, dodajemo nastavak osis ( npr.

hepatosis= distrofija jetre)

Najlakši stupanj distrofije predstavlja ATROFIJA a najteţi

NEKROZA.

IzmeĊu se nalaze poremećaji metabolita:

POREMEĆAJ METABOLIZMA BJELANĈEVINA

Mutno bubrenje

Hidropsna distrofija

Hijalina distrofija

Voštana distrofija

Amiloidna distrofija

Fibrinoidna distrofija

Patološko oroţnjavanje

POREMEĆAJ SADRŢAJA MUKOIDA I

MUKOPOLISAHARIDA

POREMEĆAJ SADRŢAJA GLIKOGENA

POREMEĆAJ SADRŢAJA LIPIDA

POREMEĆAJ SADRŢAJA SOLI

POREMEĆAJ PIGMENTACIJE

24

ATROFIJA- ATROPHIA ( grĉ. a= ne; grĉ.trofe= hrana)

Predstavlja zaţivotno smanjenje stanica, tkiva, organa ili cijelog

organizma, koji su u svom razvoju dostigli normalnu veliĉinu.

To je steĉen proces.

Hipoplazija ( hypoplasia grĉ. hypo= manje, grĉ. plasein = stvarati) – je

uroĊena pojava kad zbog poremećaja u embrionalnom razvoju, organ

nije dosegnuo svoju pravu veliĉinu.

PODJELA ATROFIJE

PREMA RASPROSTRANJENOSTI:

OPĆA (A. GENERALISATA S. UNIVERSALIS)

LOKALNA ( A. LOCALIS)

PREMA BOJI PROMIJENJENOG ORGANA:

PROSTA, JEDNOSTAVNA ( A. SIMPLEX)

SMEĐA, MRKA ( A. PIGMENTOSA S. FUSCA)

PREMA IZGLEDU POVRŠINE ZAHVAĆENOG ORGANA:

GLATKA (A. GLABRA)

ZRNASTA ( A. GRANULARIS)

25

PREMA UZROCIMA A. MOŢE BITI:

FIZIOLOŠKA

STARAĈKA ILI SENILNA

INAKTIVITETNA

NEUROPATIĈKA

KOMPRESIVNA

INANICIONA

INFEKCIJSKA

FIZIKALNO – KEMIJSKA

ATEROSKLEROTIĈNA

KOMBINIRANA

POSLJEDICE ATROFIJE : ovise o stupnju i vrsti.

Najĉešće se radi o REVERZIBILNIM procesima.

Ako je organ zahvaćen teškom atrofijom s posljediĉnim

bujanjem vezivnog ili masnog tkiva, tad se radi o

IREVERZIBILNOM procesu.

26

POREMEĆAJ METABOLIZMA BJELANĈEVINA

MUTNO BUBRENJE- je distrofiĉan proces koji se oĉituje

nakupljanjem zrnaca bjelanĉevine u protoplazmi stanica.

najĉešće u parenhimatoznim organima ( jetra, bubrezi, srce)

zove se i zrnasta i albuminozna

promijenjen organ izgleda kao da je umoĉen u vruću vodu

uzroci: poremećaj u cirkulaciji, intoksikacije, septiĉna stanja

reverzibilan proces.

HIDROPSNA DISTROFIJA- je poremećaj koji se oĉituje

nakupljanjem veće koliĉine

tekućine u protoplazmi stanice

moţe se oĉitovati kao: vakuolarna i u nakupljanju sitnih kapljica

(pjenušav oblik).

HIJALINA DISTROFIJA – predstavlja proces nakupljanja – taloţenja

hijalina u

tkivima.

hijalin (grĉ. hialos = staklo) su bjelanĉevinaste tvari bez strukture

poput stakla

27

u fiziološkim uvjetima nalazi se u hrskaviĉnom tkivu, u folikulima

jajnika...

u patološkim uvjetima pojavljuje se intra i ekstracelularno

uzroci ?

otkriva se kod obdukcije samo kad je dobro razvijena( tkiva se teško

reţu, blijeda su)

VOŠTANA DISTROFIJA – oĉituje se promjenama na muskulaturi

zove se i ZENKEROVA , DYSTROPHIA CERACEA ( lat. ceraceus

= voštan)

zahvaćen mišić podsjeća na pileće meso

prazniĉka bolest konja

uzroci: poremećaj cirkulacije ( manjak kisika/ smanjena oksidacija u

mišićima).

reverzibilan je proces samo kad nisu zahvaćene jezgre stanica mišića

AMILOIDNA DISTROFIJA – AMILOIDOZA

- proces koji se oĉituje taloţenjem bjelanĉevine amiloida

u meĊustaniĉne prostor

amiloid podsjeća na škrob

javlja se u dva oblika: LOKALNA ili ATIPIĈNA AMILOIDOZA

i GENIRALIZIRANA ili TIPIĈNA

28

nagomilavanje amiloida dovodi do pritiska na tkivo, pa je oteţan

promet tvarima – atrofija

reverzibilan proces

moţe se javiti i spontano – IDIOPATSKA ( grĉ. idios = vlastito i

patos= bolest)

moţe se javiti i kod kroniĉnih bolesti ( TBC npr.) – REAKTIVNA

AMILOIDOZA.

najĉešća u jetri, slezeni, bubrezima, nadbubreţnim ţlijezdama.

FIBRINOIDNA DISTROFIJA

predstavlja DISTROFIĈNO – UPALNO – NEKROTIĈNI proces

javlja se u stijenci krvnih ţila, i vezivnom tkivu

ĉesta je kod bolesti preosjetljivosti , tj. oštećenja krvnih ţila

neinfektivnog podrijetla

ĉesta kod reumatoidnog artritisa , zaraznog peritonitisa maĉaka

PATOLOŠKO OROŢNJAVANJE

bjelanĉevina KERATIN koju stvara epidermis sluţi u obrani – zaštiti

organizma

patološko oroţnjavanje moţe biti:

hipokeratoza

hiperkeratoza

29

keratotistopija

parakeratoza

diskeratoza

POREMEĆAJ SADRŢAJA MUKOIDA I MUKOPOLISAHARIDA

Sluz , mucin , mukoidi i mukopolisaharidi ubrajaju se u mucinozne

tvari ( lat. mucin = sluz)

predstavljaju tekućinu ĉistu, sjajnu, prozirnu, viskoznu sliĉnu vodi

to su tvari koje po svom kemijskom sastavu predstavljaju spojeve

bjelanĉevina i polisaharida

po podrijetlu sluz se moţe podijeliti na : EPITELNU I

VEZIVNOTKIVNU SLUZ

normalna je pojava izluĉivanje sluzi u manjim koliĉinama na

sluznicama dišnog i probavnog trakta , kod ţenki na genitalnom traktu

vezivnotkivni mucin = mukoid u fiziološkim uvjetima je u gel stanju –

ima zaštitnu ulogu , ako izgubi tu gel strukturu nestaje zaštita i nastaju

bolesti kolagena ili mezenhima ( npr. koštano, masno, hrskaviĉno

tkivo se pretvara u sluzavu masu ).

kod pojaĉanog stvaranja sluzi – KATARI!

30

POREMEĆAJ SADRŢAJA GLIKOGENA

glikogen je polisaharid i u stanicama se nalazi kao stabilni i labilni

stabilni je sastavni dio stanice i njegova se koliĉina neznatno mijenja

labilni – koliĉina mu varira i ovisi o funkcionalnom stanju organizma

( najviše ga ima u jetri i srcu , masnom tkivu).

poremećaje dijelimo na povećanje i smanjenje koliĉine glikogena.

Smanjenje koliĉine glikogena u jetri, srcu, u muskulaturi nastaje kod

gladovanja, tjelesnih napora, srtesa, trovanja.

Smanjenje će se javiti i kod šećerne bolesti ( DIABETES MELLITUS,

od lat. diabetes = proticanje, mellitum = med) – tu je poremećena

sinteza glikogena iz monosaharida zbog nedostajanja inzulina uz

pojavu hiperglikemije i glikozurije.

POREMEĆAJ SADRŢAJA LIPIDA

Lipidi sumasne tvari netopive u vodi , i iz organizma se mogu

ekstrahirati uz pomoć raznih otapala ( eter, alkohol,)

Izvor su enerhije i graĊevni su element.

Prema funkciji ih dijelimo na : STABILNE I LABILNE.

31

STABILNI su dio stanice nalaze se u protoplazmi i ne sudjeluju u

prometu tvari

LABILNE organizam prima hranom – sluţi u prehrani org.

Poremećaje metabolizma lipida dijelimo na:

- promjene u masnim depoima

- promjene sadrţaja masti u krvi

- masna infiltracija

- masna distrofija – degeneracija

- lipoidoza

PROMJENE U MASNIM DEPOIMA –oĉituju se kao

SMANJENJE i POVEĆANJE

SMANJENJE se javlja kod izgladnjelih ţivotinja, kroniĉnih zaraznih

bolesti, malignih tumora

i intoksikacija. Koliĉina masti je smanjena i mekane je konzistencije,

dobiva šupljikav izgled

i na njoj se nakuplja pigment.

POVEĆANJE moţe biti opće (utovljenost, ugojenost, obesitas

generalis), a nastaje zbog uzi-

manja hrane bogate ugljikohidratima i mastima uz mali potrošak

energije. Mast se ne nagomi-

lava samo u masnim depoima nego i u potkoţju, medijastinumu i

nekim organima gdje ga

32

inaĉe nema kao npr. u srcu. Povećanje moţe biti i lokalno kao npr. u

mišićima ili nakon invo-

lucije timusa, na omentumu i mezenteriju u obliku tumoroznih

proliferata – privjesaka (lipom)

PROMJENE SADRŢAJA MASTI U KRVI –oĉituje se kao:

TRANSPORTNA HIPERLIEMIJA - kada se mast iz depoa krvlju

prenosi do mjesta potrošnje

(gravidnost, laktacija).

RETENCIONA HIPERLIEMIJA – zbog oteţanog izlaska ţući.

ALIMENTARNA HIPERLIEMIJA – masti unesene hranom.

Navedena stanja dovode do povećanja masti u krvi.

MASNA INFILTRACIJA – moţe biti:

FIZIOLOŠKA – kada se mast nakuplja u stanicama i kada one nisu

oštećene i po nestanku

masti poprimaju svoj izgled.

PATOLOŠKA – predstavlja abnormalno nakupljanje masti u

stanicama u kojima se inaĉe na-

lazi ili je uopće nema. Ĉesta je u jetri, bubregu, srĉanoj i skeletnoj

muskulaturi. Susreće se i ujetri šopanih gusaka.

33

MASNA DEGENERACIJA – DISTROFIJA – oĉituje se

nakupljanjem masti u

oštećenim stanicama kod razliĉitih zaraznih bolesti, trovanja, manjka

kisika...

LIPOIDOZA – oĉituje se taloţenjem kolesterola. Moţe se

javiti u jetri, slezeni, ko-

štanoj srţi i moţdanim komorama kao posljedica upale ( PLEKSUS

HOLESTEATOMA). Li-

poid se moţe taloţiti u raznim stanicama i tkivima.

POREMEĆAJ PIGMENTACIJE

PIGMENTI – vlastiti (ENDOGENI)

- iz vanjske sredine (EGZOGENI)

ENDOGENI PIGMENTI

34

Po porijeklu dijele se na : ANHEMOGLOBINOGENI (metabolizam

stanica), i HEMOGLO-

BINOGENI (nastaju iz hemoglobina – krvi).

POREMEĆAJI PIGMENTACIJE :

- HIPERPIGMENTACIJA

- HIPOPIGENTACIJA

- DEPIGMENTACIJA

- PIGMENTNA HETEROTOPIJA

ENDOGENI PIGMENTI:

1. ANHEMOGLOBINOGENI spadaju:

- melanin

- lipofuscin

- ceroid

MELANIN (grĉ. mela = crn) je tamnosmeĊi pigment koji nastaje u

epitelnim stanicama

epidermisa (MELANOBLASTI).

Melanofore (?) raznose po tijelu.

Fiziološki se nalazi u ......

Madeţ (NAEVUS PIGMENTOSUS)

Akantoza (ACANTOSIS NEGRICANS)

35

Papilarni akantom

Pigmentna slanina

SMANJENJE MELANINA

ALBINOZA

VITILIGO

MELANOMI

LIPOFUSCIN

Ţuto- smeĊi pigment istrošenosti ( staraĉki pigment)

Javlja se i kod kroniĉnih bolesti

Javlja se i kod atrofije nekih organa ( atrophia fusca )

CEROID

Ţuto- smeĊi pigment nepoznatog kemijskog podrijetla

Moţe se javiti u masnom tkivu svinja, konja, maĉaka – ţuta mast (

yellow fat disease ) zbog manjka vit. E i uzimanjem hrane s većim

sadrţajem nezasiĉenih masnih kiselina

36

1.HEMOGLOBINOGENI PIGMENTI spadaju:

Hemosiderin

Hematoidin

Ţuĉni pigmenti

HEMOSIDERIN

Sadrţi Fe

Nastaje kao produkt patološke i fiziološke razgradnje eritrocita

Ipak ga više ima u patološkim uvjetima

IAK, piroplazmoza,

HEMATOIDIN

Ne sadrţi Fe

Srodan je bilirubinu

Javlja se kod obilnijih krvarenja ( tada mijenja boju od crvene do

smeĊe- zelene )

ŢUĈNI PIGMENTI ( Ţ. BOJE)

To su bilirubin i njegov oksidacijski proizvod biliverdin

Nastaju iz hemoglobina uz uvjet da je jetra zdrava i da moţe obavljati

normalnu preradu Hb ( prapigment bilirubin1 stvara se u st. RHS-a –

hepatociti ( stvara se bilirubin2.) i jetrene stanice ga izluĉuju u

ţuĉovode

37

Poremećaj u stvaranju , kao i poremećaj u luĉenju ţući

(DYSCHOLIA), dovodi do prijelaza ţućnih boja u krv (CHOLEMIA),

što dovodi do prebojavanja tkiva i organa ţuĉnim bojama- ŢUTICA (

ICTERUS)

Vrste ţutice s obzirom na patogenezu:

RETENCIJSKI, MEHANIĈKI , STAGNACIJSKI – nastaje zbog

suţenja ili zaĉepljenja ţiĉovoda ( upala, paraziti, kamenci...)

SUPERFUNKCIONALNI , HEMOLITIĈKI – nastaje zbog velikog

broja raspadnutih eritrocita (hemoliza , kao posljedica parazitskih,

zaraznih bolesti, intoksikacija...), pa tada hepatociti nisu sposobni sav

bilirubin1. prevesti u bilirubin2. , pa jedan dio prelazi u krv i tkiva

HEPATOGENI ( PARENHIMATOZNI ) ICTERUS – nastaje kao

posljedica teškog oštećenja parenhima jetre ( hepatociti nisu u stanju

preuzeti i preraditi bilirubin1. u bilirubin 2.

Intoksikacije hranom, trovanja , bolesti zarazne i parazitarne

POSLJEDICE ICTERUSA:

Probavljanje hrane

Atrofija jetrenog parenhima

Oštećenja drugih organa

Nesvjestica, grĉevi, promjene u CNS-u (ICTERUS GRAVIS)

38

EGZOGENI PIGMENTI

Ulaze u organizam preko dišnog, probavnog sustava, koţe

PNEUMONOKONIOZE – predstavljaju nakupine pigmenata u

obliku prašine u plućima nastale udisanjem tih prašinskih ĉestica.

Pneumonokonioze su profesionalna bolest pluća nastala dugotrajnim

udisanjem ĉestica prašine (izazivaju manje ili više bujanje vezivnog

tkiva koje dovodi do smanjene funkcije pluća, krvoţilnog sustava i do

oštećenja drugih organa. Kod ţivotinja dolazi u obzir samo

antrakoza). Spominjemo:

ANTRAKOZA- nakupljanje ĉestica prašine zbog ĉega su pluća i

bronhijalni limfni ĉvorovi prošarani sitnim sivo-crnim toĉkicama;

ĉesto kod ljudi i gradskih pasa.

HALIKOZA – radi se o taloţenju kamene prašine kod ljudi i konja u

kamenolomima ( ?! ).

SILIKOZA – taloţenje silicijeve prašine kod ljudi koji rade u

industriji porculana.

39

AZBESTOZA – taloţenje azbestne prašine na plućima kod ljudi koji

rade u ind. azbesta.

TABAKOZA – taloţenje prašine duhana.

TETOVAŢE – namjeran unos boja u organizam ( ljudi; ţivotinje).

Kod ţivotinja ĉešći je unos ovih pigmenata s hranom ,

lijekovima, kod otrovanja npr. s Hg, Pb.Hranom uneseni pigmenti

npr. od biljki koje sadrţe pigmente ( mrkva, crni dud, ţir ).

Svakako treba istaknutu i tetovaţe !

POREMEĆAJ SADRŢAJA SOLI

Ovi poremećaji se odnose na:

Smanjenje Ca soli

Taloţenje Ca soli

Taloţenje soli mokraćne kiseline

40

Smanjenje Ca soli ( HIPOKALCINOZA, lat. HYPOCALCINOSIS )

– moţe biti opća i lokalna.

OPĆA HIPOKALCINOZA – javlja se kod RAHITISA – to je bolest

kostiju u vrijeme rasta, a oĉituje se nedovoljnim taloţenjem Ca soli u

osteoidnom tkivu mladih ţivotinja.

Takve kosti su meke, oblika slova“O“.

Uzrok ovoj promjeni je nedovoljna opskrba organizma mineralima Ca

i P i vitaminom D.

Spominjemo i OSTEOMALACIJU – poremećaj u koštanom tkivu

nastao kao poremećaj u prehrani, oĉituje se demineralizacijom

koštanog tkiva ( ĉesto u gravidnosti, laktaciji ). Takve kosti su lako

lomljive.

LOKALNA HIPOKALCINOZA – javlja se kao posljedica nekih

bolesti kao npr. TBC kosti, tumora, karijesa zuba...

Taloţenje Ca soli ( CALCIFICATIO S. CALCINOSIS ) – JE

PROCES TALOŢENJA OVIH SOLI U NEPROMIJENJENA TKIVA

( govorimo o vapnenim metastazama ) ILI U PRETHODNO

PROMIJENJENA TKIVA NEKIM BOLESNIM PROCESOM (

govorimo o distrofiĉnim kalcifikacijama ).

Taloţenje soli mokraĉne kiseline – govorimo o URATNOJ DIJATEZI

, GIHTU, S. PODAGRI. Oĉituje se taloţenjem soli mokraćne kiseline

u tkivima.

41

Nastaje kao posljedica poremećaja metabolizma purina i raspadanja

staniĉnih jezgri.

Ĉesta u ljudi, peradi, a u sisavaca ne.

Razlikuje se visceralni i zglobni oblik.

Uzroci: hrana bogata ţivotinjskim proteinima, avitaminoza A,

gladovanje, ţeĊ.

Usklopu ovih poremećaja govorimo i o KONKREMENTIMA I

PSEUDOKONKREMENTIMA.

KONKREMENTI ( KALKULI S. LITHI ) – su tvrde, ĉesto

okamenjene tvorevine koje nastaju u organizmu, a ne unose se

gutanjem.

Predstavljaju tvorbe koje se nalaze u šupljim organima te u izvodnim

kanalima nekih ţlijezda (slinske npr. ).

Nastaju na dva naĉina i to:

sljepljivanjem malih, sitnih taloga (mikriliti )

jezgru taloţenja mogu ĉiniti razliĉita „strana“ tijela kao odljuštene

stanice

Obiĉno su slojevite graĊe.

Razlikujemo:

MOKRAĆNO KAMENJE ( CALCULI URINARII ; UROLITHI )

ŢUĈNO KAMENJE ( CALCULI BILIARES; CHOLELITHI )

42

CRIJEVNO KAMENJE ( CALCULI INTESTINALES;

ENTEROLITHI )

SLINSKI KAMENCI ( CALCULI SALIVALES; SIALOLITHI )

ZUBNI KAMENCI ( CALCULI DENTES; CREMOR DENTIS )

PSEUDOKONKREMENTI ( LAŢNI KAMENCI ) – su tvorevine

razliĉitog podrijetla, graĊe i nastanka; sliĉni su pravim kamencima.

Nastaju sljepljivanjem, isušivanjem i grudanjem razliĉitih tvari kao

npr. dlaka, gnoja, dijelova biljki. Te tvari se oblaţu anorganskim

solima i sliĉe pravim kamencima.

Kod ţivotinja se javljaju:

PSEUDOKONKREMENTI U ZRAĈNOM MJEHURU KONJA

P. U BRONHIJIMA

P. U TONZILAMA

P. U PREPUCIJU

U VENAMA I ARTERIJAMA

43

TRIHOFITOBEZOARI S. FITOBEZOARI

TRIHOZOOBEZOARI S. ZOOBEZOARI

KONGLOBATI

KOPROLITI

SABURA

NEKROZA ( lat. necrosis; od grĉ. nekros = mrtav ) – je lokalna smrt

stanica u ţivom organizmu.

Mogu odumrijeti pojedine stanice, dijelovi organa, cijeli organi i

tkivni kompleksi.

Moţe biti : fiziološka i patološka.

Fiziološka je npr. perutanje koţe, promjena mlijeĉnih zuba, sušenje

pupkovine.

Patološka nastaje pod utjecajem razliĉitih faktora koji izazivaju

poremećaj u metabolizmu stanice i dovode do njene smrti.

Uzroci mogu biti razliĉiti:

prestanak priliva krvi u tkivo ( krv = hrana, O2 )

mehaniĉki utjecaji ( npr. rezanje, ubod, gnjeĉenje – oštećenje tkiva ili

poremećaj u cirkulaciji krvi )

kemijski uzroci ( npr. kiseline, luţine )

44

fizikalni uzroci

bakterije i njihovi toksini

paraziti i gljivice

kao posljedica pojaĉane osjetljivosti organizma (alergiĉna s.

hiperergiĉna)

Morfološke nekrotiĉne promjene

Vidljive su na jezgri i na citoplazmi stanice te na meĊustaniĉnoj tvari

Na jezgri se razlikuje:

karioreksa – cijepanje, kidanje jezgre u obliku malih zrnaca

karioliza – jezgra gubi svoju strukturu i u obliku je sjene

kariopiknoza – jezgra se smeţura, smanji se zbog gubitka vode

Promjene se mogu javljati i na protoplazmi ( plazmoreksa, plazmoliza,

plazmopiknoza ) i na meĊustaniĉnoj tvari ( raspada se, bubri ).

Prema makroskopskom izgledu razlikujemo:

koagulacijska ili suha nekroza

kazeozna n.

kolikvacijska ili vlaţna nekroza

nekroza masnog tkiva

gangrena

suha

vlaţna

45

Ishod i posljedice nekroze:

Na granici izmeĊu nekrotiĉnog i zdravog tkiva, organizam reagira

upalom (obrambena reakcija organizma!), da bi sprijeĉio širenje

nekrotiĉnog procesa.

Tu upalnu crtu zovemo i crvenom s. demarkacijskom crtom.

Iz nje ( bogato vaskularizirana ), dolazi do leukodijapedeze i leukociti

pokušavaju to nekrotiĉno tkivo „popapati-proţdrijeti“- (parenteralna

probava!) i ako je defekt manji uspijevaju – nastaje mlado

granulacijsko tkivo – dakle zapoĉinje granulacija.( mlado granul.

tkivo-zrelo g. tkivo- oţiljak ).

Ako je defekt veći i ne uspije ga resorbirati, organizam ga ograĊuje od

zdravog tkiva praveći tzv. vezivnotkivnu kapsulu ( inkapsulacija)

Sadrţaj te kapsule moţe biti tekući ( kao da lebdi u njoj –

sekvestracija )

TaoĊer taj sadrţaj moţe uz pomoć fistula „izlaziti“

TakoĊer se na takvu masu mogu taloţiti Ca soli pa govorimo o

kalcifikaciji (calcificatio ).

Takva ţarišta mogu biti tvrda poput kamena – petrifikacija (

petrificatio).

Posljedice nekroze ovise o:

veliĉini zahvaĉenog tkiva

njihovom mjestu u organizmu (npr. koţa, mozak, srce)

kod gangrenoznih ţarišta mikroorganizmi i njihovi toksini se mogu

krvlju ili limfom prenijeti po organizmu i tako onda nastaju

sekundarna metastatska gangrenozna ţarišta.

46

nekroza na koţi i sluznicama moţe dovesti do plićih ili dubljih

oštećenja i nastaje ĉir, vrijed, grizlica ili ulcus.

Ako je nekroza na distalnim dijelovima ekstremiteta npr. ili na

vanjskim dijelovima tijela (uška npr. ) oni mogu otpasti što zovemo

mutilacija (mutilatio).

PROGRESIVNI PROCESI

Organizam ljudi i ţivotinja posjeduje sposobnost prilagodbe na

novonastale uvjete, i da oštećena ili izgubljena tkiva odstrani i

nadoknadi ili zamijeni novim..

Takve procese zovemo sanacijski procesi ( lat. sanatio = ozdravljenje,

izljeĉenje). Razlikujemo:

Perfektna sanacija ( sanatio perfecta) s. integralna restitucija (

restitutio ad integnum) – izgubljeno tkivo zamjenjuje tkivom iste

vrste

Organizam vrši zamjenu, pa izgubljeno tkivo nadoknaĊuje tkivom

druge vrste, tj. vrši zamjenu – restitucija s. reparacija (imperfektna

sanacija). Ove procese zovemo još i organizacijski procesi.

U progresivne procese tj. procese obnavljanja tkiva ubrajamo:

REGENERACIJU

47

ORGANIZACIJU

AKOMODACIJU

TRANSPLANTACIJU

Ipak trebamo nešto reći o RESORPCIJI I REMOCIJI

RESORPCIJA ( lat. resorptio = usisavanje) – podrazumijevamo

upijanje štetnih tvari iz organizma i REMOCIJU ( lat. remotio =

uklanjanje ), uklanjanje tih štetnih tvari iz organizma.

FAGOCITOZA ( PARENTERALNA PROBAVA )

MIKROFAGI I MAKROFAGI

REGENERACIJA , REGENERATIO ( lat. regenerare = opet stvarati,

obnoviti )

Predstavlja procese obnavljanja nestalih – uništenih stanica i tkiva,

stanicama i tkivom iste vrste.

Moţe biti fiziološka i patološka

Fiziološka – nastaje na mjestima gdje je nastalo fiziološko trošenje

tkiva (nadoknaĊivanje dlaka, roţine, epitela, krvi)

Patološka – nastaje na mjestima gdje je nastalo patološko odumiranje

tkiva

Sposobnost regeneracihe ovisi o tzv. regenerativnom potencijalu. Taj

potencijal je velik kod biljaka ( gotovo se iz svake stanice moţe razviti

nova biljka !?)

Kod ţivotinja sposobnost regeneracije ovisi o:

48

stupnju FILOGENETSKOG RAZVOJA (grĉ. filon = rod, vrsta;

genesis =

postanak )

stupnju ONTOGENETSKOG RAZVOJA ( grĉ. ontos = biće )

stupnju OŠTEĆENJA TKIVA

FIZIOLOŠKOJ ULOZI TKIVA U ORGANIZMU ( npr. ţivĉano,

mišićno!?)

I ovi zakoni imaju relativnu vrijednost i podlijeţu promjenama.

Na osnovi ovih postavki postoje zakoni regeneracije:

USPJEŠNOST REGENERACIJE OBRNUTO JE

PROPORCIONALNA VISINI FILOGENETSKOG RAZVOJA

USPJEŠNOST R. OBRNUTO JE PROPORCIONALNA STUPNJU

ONTOGENETSKOG RAZVOJA

USPJEŠNOST R. OBRNUTO JE PROPORCIONALNA VISINI

NJEGOVE DIFERENCIRANOSTI ( tj. funkcije u organizmu )

ZAKON SPECIFIĈNOSTI ( tj. svaka stanica iz stanice iste vrste;

omnis cellula e cellula )

Na osnovu gore navedenih zakona u organizmu moţemo navesti i

LJESTVICU REGENERACIJE koja nabraja uspješnost

regenerativnog potencijala tkiva:

49

VEZIVNO TKIVO – POKROVNI EPITEL – HRSKAVICA – KOST

– ŢLJEZDANO TKIVO – MIŠIĆNO TKIVO – ŢIVĈANO TKIVO –

MOŢDANO TKIVO

ORGANIZACIJA – ORGANISATIO S. SUPSTITUTIO (

lat.substituere = zamijeniti )

Predstavlja proces obnavljanja uništenog ili oštećenog tkiva vezivnim

tkivom (GRANULACIJSKO TKIVO).

To je najĉešći oblik kojim organizam nadomješćuje izgubljeno tkivo,

kad ga nije sposoban nadoknaditi istim tkivom!!

Moţe biti POTPUNA i NEPOTPUNA.

POTPUNA ORGANIZACIJA – javlja se kad je ozljeda - defekt

manji, pa se popunjava granulacijskim tkivom koje postepeno

sazrijeva i pretvara se u oţiljno ( cikatrikozno ) tkivo i nastaje oţiljak (

cicatrix ).

Postoje sluĉajevi kad se granulacijsko tkivo stvara u veĉim

koliĉinama, pa nadrasta defekt i tada govorimo o :

Divljem mesu (caro luxurians)

Keloidu

Sinehijama s. priraslicama (synechiae)

Maculae albe, maculae lacte, maculae taendinae (zadebljanja po

serozama)

50

NEPOTPUNA ORGANIZACIJA – javlja se kad je defekt velik, pa

organizam to „mrtvo“ tkivo od zdravog ograniĉava vezivnotkivnom

kapsulom – ĉahurom (INKAPSULACIJA).

U ove procese ubrajamo i procese zarašćivanja ili cijeljenja rana.

RANA ( vulnus, lesio ) – predstavlja prekid kontinuiteta koţe,

sluznica i tkiva.

OTVORENA RANA ( rubovi zjape ) – zatvara se indirektnom

sanacijom tj. SANATIO PER SECUNDAM INTENTIONEM

ZATVORENA RANA – zatvara se direktnom sanacijom tj.

SANATIO PER PRIMAM INTENTIONEM.

DAKLE RAZLIKA IZMEĐU PRIMARNOG I SEKUNDARNOG

CIJELJENJA RANA, JE U KOLIĈINI STVORENOG

GRANULACIJSKOG TKIVA!!

51

AKOMODACIJA – ACCOMODATIO ( lat. accommodare =

prilagoditi se )

Predstavlja niz procesa u organizmu s ciljem prilagoĊavanja tkiva

novonastalim uvjetima ţivota.

Zove se i KOMPENZACIJA .

Moţe se vršiti na jedan od ovih naĉina:

HIPERTROFIJA

HIPERPLAZIJA

METAPLAZIJA

TRANSFORMACIJA

HIPERTROFIJA – HYPERTROPHIA ( lat. hyper = više; trophe =

hrana ) – predstavlja proces povećanja mase tkiva ili organa bez

umnaţanja broja stanica.

Razlikujemo:

Radna (h. functionalis )

Kompenzacijska h.

Vikarna h.

Kolerativna h.

Kombinirana h.

HIPERPLAZIJA – HYPERPLASIA ( lat. hyper = više; plasein =

stvarati ) – predstavlja proces povećanja mase organa ili tkiva, zbog

mnoţenja stanica.Zove se i numeriĉka.

52

Razlikujemo:

Radnu

Kompenzacijsku

Upalnu

Podraţajnu

METAPLAZIJA – METAPLASIA ( lat. meta = drugo; plasein =

stvarati ) – predstavlja pojavu pretvaranja jedne vrste tkiva u drugo.

Moţe biti:

Direktna – prelaţenje jedne vrste tkiva u drugu, vrši se bez prethodnog

umnaţanja stanica ( npr. pretvaranje vezivnog u koštano tkivo )

Indirektna – oĉituje se prethodnim umnaţanjem stanica, stvaranjem

granulacijskog tkiva koje sazrijevanjem prelazi u drugu vrstu tkiva.

Ĉesta kod upala, hormonalnih poremećaja...

TRANSFORMACIJA S. METALAKSIJA ( od transformatio =

preobraţaj ) – predstavlja promjenu graĊe tkiva nastale zbog

adaptacije na nove funkcioalne uvjete ( npr. promjene na kostima kod

rahitisa tzv. X ili O noge ).

TRANSPLANTACIJA – TRANSPLANTATIO ( lat. trans = preko;

planto = sadim )

53

Predstavlja proces presaĊivanja tkiva, dijelova organa, organa,

dijelova tijela s jednog mjesta na drugo s ciljem da se presaĊeni dio

primi i nadoknadi funkciju izgubljenog.

Razlikujemo:

Autotransplantacija seu autolastika

Izotransplantacija

Homoioplastika

Heteroplastika

Aloplastika

U ovu skupinu trebamo ubrojiti i transfuziju krvi!!

54

POREMEĆAJI CIRKULACIJE

- cirkulacija: krv, voda i limfa

POREMEĆAJ CIRKULACIJE KRVI