##9,LEKSIKON,ONOMASTIKA LEKSIK PREZIMENA SOCIJALISTIKE REPUBLIKE

HRVATSKE

#P1INSTITUT

ZA J E Z I K ,

ZAGREB

#P2NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE, Z a g r e b

#NN LEKSIK PREZIMENA SOCIJALISTIKE REPUBLIKE HRVATSKE #Za i z d a v a e : Dr. B o i d a r F i n k a Pero Budak

Urednici: Dr.# U 1 V a l e n t i nP u t a n e c Dr.# U 2 P e t a r i m u n o v i

Redaktori: Danijel ALERI D r a g u t i n RAGU

Redakcijski

kolegij:

Dr. V a l e n t i n P u t a n e c Dr. P e t a r i m u n o v i Danijel Aleri Dragutin Ragu

Objavljuje se uz financijsku pomo Fonda za znanstveni rad SRH i Samoupravne interesne zajednice za znanost (SIZ VII).

N a r u d b e : Nakladni zavod Matice Hrvatske 41000 Zagreb, Matiina 2

Tisak: TIPOGRAF Rijek;

LEKSIK PREZIMENASOCIJALISTIKE REPUBLIKE

HRVATSKE

# M M Z A G R E B #GG1976.

PREDGOVORESEJ O JEZINOM ZNAKU I ONOMASTICI TE O ANTROPONIMIJI U HRVATSKOJSADRAJ: I. Teorija onomastike. Znak i jezini znak. Defi nicija i sadraj iionima. Definicija onomas tike. Permutacija jezinog znaka. Plurideterminacija. Podjela onomastike (iionima). An troponimija. Podjela antroponimije. II. Indoevropski i slavenski antroponimni su stav, antroponimija u Hrvatskoj. Osobno ime. Dvolana imena. Nadimci. Aloglotna MpfflpH Pomodna imena, prezime. Promjene i prevo enje osobnog imena, prezimena. III. Povijest onomastike u SFRJ i SRH. Organi zacija raa na onomastici u SFRJ. IV. Postanak Leksika prezimena SRH i klju za upotrebu Leksika prezimena SRH. 1.3. Nain emisije znakova (forme) i njihova struktura ine sistem znakova. ovjek moe za obavjetavanje upotrebljavati simultano vie sistema znakova '(npr. gestikulacija i jezik). 1.4. Sistem zvunih znakova koji je emitiran s pomou fonacije zraka u laringobukalnom dijelu ljudske glave i putuje kanalom do receptora-uha, zove se jezik ili sistem jezinih zna kova. Akt operacije sistemom jezinih znakova zove se kodi ranje (inkodiranje), a akt primanja jezinih znakova deko diranje. Znanost koja prouava jezik kao fenomen zove se lin gvistika, znanost o jeziku. 1.5. Jezik kao sistem znakova razvio se u toku povijesti. To je prirodni jezik, za razliku od umjetnih jezika koji tako er postoje. Kao svakom sistemu znakova, jeziku je imanentan princip u razvoju .(dijakroniji; razvoj jezika i nije drugo nego susljedan broj sinkronih ostvarivanja) i u ostvarenju (sinkroniji), princip manjeg otpora (Zipf, 1935; on ga upravo zove princip najmanjeg otpora), odnosno princip tednje energije (economie unguistique, Martinet).2 U osnovi te injenice stoji razlog to se u svakom jeziku razvijaju nivoi (stratumi) komu nikacije: a. fonem, b. silabem, c. fonosem, monem, d. taktem, e. Jrazem, f. p.rozodem, g, intonem, h. pauzem (koje prate i. topem, j . gestern, k. faktem, te I. interkalem, ili idios tr-ukturalni ili alostrukturalni, tj. kada dolazi do spajanja dvaju jezinih sustava). Postojanje nivoa smanjuje napor, energiju koja se troi pa je zik omoguuje izvoditi rd-vijest-obavijest sa to manjom upo trebom energije. Nivoi su nastali na osnovi psihiko-logikih za kona osmiljavanja stvarnosti (asocijacija, analiza-sinteza, uop avanja, apstrakcija: tako su nastali korijeni, osnove, nastavci, sufiksi, prepozicije, sintagme i si.). 1.6. Jezik kao sistem znakova dobiva se od zajednice, ui se. On postoji u svijesti (i u pamenju) kao sistem (= jezik), a ostvaruje se kao govor. Za vrijeme interkomunikacije identi ficira se kao svaki fenomen, odnosno skup fenomena, i to svi nivoi. Osnovne jedinice znaenja (fonosemi, monemi) pri tom se identificiraju posebno kao nosioci z n a k a ; sadraja obavijesti, tj. etirniziraju se, odnosno identificiraju se (utvruje se istost) semi = sadraji pojma (signatum) i forme (signans) znaka (i znakova). Pri tom se javljaju pojave deetimizacije (osamosta ljivanje jezinog znaka, nastajanje novog jezinog znaka, po principu nije isto = novo je, drugo je) i reetimizacije .(vezanje znaka uz neki drugi znak koji postoji u svijesti, pojava puke etimologije).' Dijakrono i sinkrono mijenjanje jezinog sistema nastaje zbog fiziolokih i psiholokih (strukturalno uvjetovanih) razloga. 1.7. Psihomehaniki u svijesti postoje pojmovi kojima ne od govara nikakav znak u sistemu komunikacije, odnosno jezine komunikacije, u jeziku. To se dobro vidi kod gluhonijemih, u sluaju neznanja kako se to zove, kod uenjaka koji otkriju pojam, neku novu spoznaju. Ako pojam veemo u svijesti s nekom zvunom formom, u svijesti nastaje jezini znak koji ima u tom sluaju svoj sadraj (pojam, signatum) i svoju formu (zvuk, signans), a njima u stvarnosti (= izvan mozga) odgovara predmet (fenomen) i zvuk, tj. titranje zraka. Anatomski temelj jezinog znaka u mozgu, u mozgovnim stanicama, pdnosno u ovjejem psiho-nervnom sistemu, jest engram (= x-niz neu rona). Engram je sa svoje strane anatomski temelj za funkcio nalnu stereotipiju vezanu uz jezini znak.4 1.8. Fenomen (predmet, pojam) moe biti zamiljen kao in dividuum, objekt ili kao lan skupa (vrste). Jezini znak koji se odnosi na pojam-vrsta, tj. koji je pridruen svim lanovima pojma-skupa (vrste) zove se koinonim (gr. koinos = opi, zove se i apelativ, opa imenica, opa rije). Jezini znak koji je pri druen pojmu-objektu kao znak za jedan lan u skupu (vrsti) zove se idionim (gr. idios = vlastiti, poseban; zove se i Ono mastik, vlastito ime). Pojam jedan lan u skupu treba shva titi tako da taj jedan lan moe sam imati vie lanova, vie jedinki, koji su u sluaju idMpima uzeti kao jedinica u odnosu na druge lanove vrste, skupa (npr. SAD, SSSR, Dinarske pla nine, ime naroda, prezime). Prema tome se svi jezini znakovi\ Cf. G. K. Zipf, The Psychology of Language, Boston l5, A. Martinet, tents de linguisiique Rinirale, Paris i960. * CE, V. Putanec, Elimenls d' iyntisaon, Suvremena lingvistika 7S, 1973, 18. R. Husson, Gias i govor, Medicinska enciklopedija, Zagreb

I. T e o r i j a o n o m a s t i k e . 1. Ui cilj ovog predgovora bio bi teoretski prikaz antropo nimije kao znanosti i prikaz antroponimije u SRH kroz vjekove. Ipak je potrebno da se prikau i osnovna lingvistika teorija i osnovna onomastika teorija jer je antroponimija u uskoj vezi s tim dvjema lingvistikim disciplinama. Stoga ovdje dajemo i kratak teorijski pristup tim disciplinama, naroito u vezi s pitanjem znaka i jezinog znaka koji i u teoriji onomastike pred stavljaju osnovne pojmove. 1.1. S o c i o l o k e i p s i h o l o k e ( p s i h o m e h a n i ke) p r e m i s e . ovjek je ivo bie koje ima svijest o sebi i o svemiru koji ga okruuje. Osnovna znaajka ljudske svijesti u odnosu na svemir (na ne-ja) sastoji se u tome da moe identificirati fenomene. Sam in identifikacije fenomena vri se u svijesti na osnovi mehanizma uvjetnog refleksa i(uzrok > posljedica) i osvjecrvamja stvarnosti koje je s njime ipovezano na osnovi asocijacije, analize-sinteze, apstrakcije i generalizacije (uopavanja). 1.2. ovjek je drutveno bie te mu je, uz ostale realitete koji su povezani s tom injenicom, jedna od znaajki i to da o stanju svijesti, o sadraju svijesti (Bevvustseininhalt) moe (eli i mora) davati obavijesti lanovima zajednice. Obavijesti se daju znakovima (uglavnom su vizuelni i zvuni, zatim tak tilni i olfaktorni). Znanost o znakovima zove se semiotika.1 Svaki znak ima sadraj .(poruku) i formu (materiju). Znakovi su po naravi intencionalm (kao in) i konvencionalni (kao sredstvo djelovanja). Imanentni su pojmovi vezani uz znak: realitet (stvar nost, materijalna), oznaitelj (adresant), drutvo, jedinka dru tva kojoj je namijenjen (adresat), predmet-pojam, sadraj pred meta (sadraj pojma), izbor motiva i izabrani motiv imenovanja (motivacija denominacije), materi jalno-formalni znak, sadraj znaka i jednoznanost forme u odnosu na sadraj znaka (jedan znak, jedna forma ne smije imati dva sadraja). Motivacija je uvjetovana jednom od invarijantnih oznaka (oznaka moe biti namiljena, eljna, kao npr, u sluaju profilaktinih imena), ali tako da ovako nastali znak obuhvaa i oznauje itav pojam (pars pro toto >- totum per partem). Primljena obavijest redovito izaziva protuobavijest pa nastaje meuobavjetavanje o stanju svijesti. Ako jednosmjernu obavijest nazovemo komuni kacijom, izmjenini in obavijesti zovemo mterkomunikaijom; K.od in (er komunikacije koder (adresant, poilja obavijesti) po staje dekoder, a dekoder (hvata obavijesti) koder. U osnovi, i ovdje se radi o unismjernom obavjetavanju o stanju svijesti, samo to dekoder javlja o stanju svoje svijesti nakon prim ljene obavijesti, a taj se in u toku interkomunikacije multipli cira do jc-sluaja. Prema tome, inter komunikacija je u stvarno sti akt protusmjernog obavjetavanja o stanju svijesti. Kako su emitirani u materiji, znakove uvijek prati kontekst (materijalna situacija) koji ih, prema tome, modificira, pa esto kontekst postaje susastavni dio znaka.1 Za pitanje semioUkc cf. U. Eco, Einfhrung in die Semiotik, deutsche Ausgabe v, J. Trabant, Mnchen 1972, i A. F. Losev, Kontekst '1972, pa prijevod njegova lanka u Dometi (Rijeka) 7, 1974, 10JI, 3538. Vidi j A. G. Volkoy, Jozyk kal: sistema znakov, Moskva 1966. te M. MinovJ, Termin kao jezini tnak, Sarajevo, '1974,

koii stoje na raspolaganju svijesti za komuniciranje, dijele na dva velika skupa: na znakove-idionime i na znakove-koinonime l(= apelativi, onomastici).J Postanak je tih skupova vezan s po stojanjem uopavanja i stvaranja pojma vrste, dakle je ta po java stara kao sama svijest. Lingvistika je, u stvari, i pnje ma tematike teorije skupova operirala pojmom skupa; pojam, naime, vrste '(genus) sadrava u sebi i pojam skupa. Dosljedno, ono to nije vrsta kao cijelost, to nije skup, to je pojedlnanost, to je proprium = vlastito ime, onomastik, idionim. Prema tome, svijest, osim Sto identificira fenomene, s njima operira po sli nosti, istosti, razttnosti, jedinosti, i tako konstantno stvara skupove (vrste), koje dalje spaja i rastavlja u nove skupove-vrste- pas > psi + make = ivo, ivotinje + biljke =-. itva bia, etc. Paralelno svijest operira i pojedinim lanom u skupu ne kao lanom skupa, nego kao njim samim, i jezini znak za lana skupa kao individuum zovemo idionim = Onomastik,' 1.9. S e m a n t i 'k i s a d r a j i d i o n i m a (= o n o mas t i k a ) u o d n o s u na k o i n o n i m (= a p e l a t i v ) . Se mantiki sadraj koinonima je jezini znak za sadraj pojma, a pojam u smislu logike je osmiljen odraz vrste predmeta _ i pojava na osnovi njihovih invarijanmih oznaka, tj. njihovih bit nih osobitosti i odnosa.7 Vezan je, dakako, uz hijerarhiju poj mova (vrste, podvrste, nadpojmovi). Nije puka apstrakcija, nego granii konkretnim oznakama s ostalim pojmovima. Znaenje rijei obuhvaa skupnost invarijantnih elemenata predstave, ele mente pojma, emocionalne ili nesvjesne elemente reakcije ((re fleksa) koji kod apercepcije tih pojava kod sluaoca ili itaoca budu izazvani. Dakle, koinonim identificira fenomen na razini vrste -(taEko je nazvan svaki lan vrste kao lan vrste). Ako bismo tako pokuali jsrinirati i idionim, onda bismo morali kazati da je idionim jezini znak za osmiljeni odraz jedinke iz vrste predmeta, objekta, pojava na osnovi njezine invarijantne oznake, jji||ljjezine bitne osobitosti i odnosa. Prema tome, idionim iden tificira fenomen na razini jedinke u vrsti (tako je nazvan samo jedan, i to odreeni lan vrste). Dakle, kao to vrstu ine in varijantne oznake unutar hijerarhije pojmova (= definitio fit per genus proximum et differentiam specificam), tako i jedinku vrste ine njezine invarijantne oznake unutar vrste, a jezini znak za to je idionim. Prema tome, elimo li emitirati obav|p|sf o identifikaciji jedinke unutar vrste, jezini znak za to jo idio nim. Kod koinonima to se postie tako da se, na osnovi kon teksta ili preteksta, razumijeva o emu se radi, ili se upotri jebi determinacija s pomou drugih koinonima (zamjenica, pri djev, broj i si.). Ne moe se stoga kazati da je osnovna funkcija idionima identificiranje i diferenciranje, jer tu funkciju imaju i koinonimi '(i oni identificiraju i diferenciraju u odnosu na druge vrste), nego je osnovna funkcija idionima identifikacija individuiziranja, tj. odredva]||JjMedinke unutar vrste, a ne prema ostalim vrstama. 1.10. U osnovi obavijesti uvijek je reenica (frazem, sin tagma na nivou reenice), a cilj je obavijesti prijenos stanja svi jesti, sadraja svijesti = sud o odnosu izmeu fenomena, to u semiotici znai tvrdnja o odnosu izmeu jezinih znakova. Sud (tvrdnja) izrie se predikatom. Prema tome se cilj obavijesti postie predikatom, dok se ostali dijelovi obavijesti uzimaju kao poznati, odnosno poznatost im je imanentna i konvencio nalna. Ako emitiram obavijest maka jede mia, pretpostavlja se da sugovornik zna to je i gdje je metka i da zna to je i gdje je mi, a obavjetavam ga da je odnos izmeu ta dva fenomena jede. Ako je lingvistika znanost o fenomenu jezika, a gramatika znanost o inkodiranju obavijesti-predikata (sintaksa, s ostalim nivoima), znanost o jezinom znaku kao nosiocu sa draja i forme koji se pojavljuje u frazemu, u reenici, zvat emo leksikografijom ili etimologijom. Prema tome, leksikogra fija kao znanost o jezinom znaku prouava i koinonime i idionrme, tj. odreuje jezini sistem kojem pripadaju, zvunu struk turu znaka, povijest znaka, sadraj znaka kroz povijest i u sa danjosti. Kod prouavanja idionima ona posebno mora prou avati njegovu prolost, ubikaciju, promjene i si., pa se odatle porodila posebna znanost koja prouava idionime: onomastika AHnenosiovlje) Ona je sastavni dio lingvistike, ali se' ispomae i drugimL disciplinama kao pomonim znanostima, u prvom redu geografijom i povijeu (sa svim njezinim poddisciplinama), etnologijom, zoologijom, botanikom. U isto vrijeme ona slui Snnffi?/' ^ ^ d r u g i m ^ n a m a : povijesti, geografiji, npr S c S . znanostima, sve do prirodnih znanosti, te idlonimu W i ^ S , J f r * j e l1> l azgnaa,kn j a a z n a k u * Jeri&iom znaku z (n 2?P I H + ^J^ 1 indivlduiziranje u skupu I 2 ' i n * teoretski imati svaki fenomen, U stvarnosti ldiommi se pojavljuju za pojave-fenomene: a) u prostoru, jedinku u prostoru: mjesno ime ime naseo bine, ime zemlje, ime zgrade, fme drutva sportskog Suba, inS

firme, lokala, ime kipa, slike, predmeta, knjige, predmeta-prostora u pokretu, kao ime broda, zvijezde i si. b) ivo bie, ive jedinke: ime osobe, ime skupa osoba za miljenih kao jedinka, ime naroda, ime ivotinje, ime za poosobljavanje i personifikaciju konkretnih i apstraktnih pojmova, alegorija. c) jedinke u vremenu: idionim za historijski, drutveni, po litiki, ekonomski, kulturni, sportski i vojni dogaaj, imena blag dana, praznika. 1.12. Kao jezini znak idionim se u jezinom sistemu javlja, kao svaki drugi jezini znak, tj. isto kao i koinonim, pa stoga podlijee svim formama koje koinonim dobiva u strukturiranju reenice: deklinaciji, morfologiji, sufiksaciji, sintaktikom po retku, itd. Tako idionim ima i pridjevsku i imeniku sufiksaciju: posesivni pridjevi tipa Petrov, Pavlov, Krlein, Tolstojev, ime nica tipa Beograanin, Jaskanac, Zagrepanin, Sarajlija, odnosni pridjev-relativ zagrebaki, zrinski {> Zrinski). Pridjev od imena mjesta zove se ktetik, a imenica od imena mjesta etnik, dok se posvojni priujev od imena osobe moe zvati posesiv, koji seman tiki znai isto to posesiv od koinonima: Petrov prema jarev, pl/etlov. Posebno je pitanje da li su ktetici i etnici idionimi ili koinonimi. Stanovnik Zagreba je zvan Zagrepanin kao ime je dinke u vrsti prema ostalim stanovnicima drugih gradova, mje sta. Prema tome se ini da u tom sluaju idionim ostaje idionim odnosno idionimna imenica ili pridjev (etnik, ktetik). 1.13. P e r m u t a c i j a j e z . i n i h z n a k o v a na r a z i n i i d i o n i m - k o i n o n i m . Permutacija koinonima {predloen je termin onimizacija). Ontoloki bi se moglo tvrditi da je u svi jesti djeteta svaki fenomen individuiziran na razini idionima i da je jedno vrijeme u djejoj svijesti svaki jezini znak u stvari idionim. Sa stajalita sinkronije moe se pak tvrditi da u osnovi svakog idionima lei komonimy( apelativ), tj. da je u asu intencionalnog akta imenovanja uvijek prisutna motivacija na osnovi koje dotini prostor, bie i vrijeme dobiva svoje ime kao odre ena jedinka u vrsti. Dakle, poetni je jezini znak uvijek na razini vrste '(i koinonima) i samo intencionalni akt imenovanja ini od koinonima idionim. To u praksi znai da je svijesti iz vrena permutacija jezinog znaka za koinonim u idionim. Idio nim dalje ostaje idionimom konvencijom kao konvencionalni je zini znak za dotinu jedinku u vrsti. To emo pokazati na jed nom modernom primjeru. Od ruske rijei sputnik, koja znai suputnik, pratilac, nastaje u asu imenovanja (intencionalnog akta imenovanja jedinke u vrsti), putem motivacije umjetno ne besko tijelo koje prati zemiljju, d koAnanirna sputnik udionim Sputnik (1957). Tu je nastala permutacija koinonima u idionim (onimizacija). Kada je proizvodnja takvih umjetnih satelita po stala serijska, idionim Sputnik permutira od idionima u koinamim, tj. postaje naziv vrste. Ako se sada opet eli individuizirati jedinka u vrsti, sputnik e permutirati ponovno u Sputnik, ali mu se tada dodaje oznaka Sputnik 1, Sputnik II i si. Tu brojevi slue za drugu determinaciju >(v. nie 1.18.). Slino je bilo i kod prvog aviona koji je na osnovi tvorenja rijei avion od lat. avis ptica* (motiv leti kao ptica) realiziran kao prvi aparat Avion 1875, a kasnije kao ime vrste postaje avion {i danas). Na tim se pri mjerima vidi da je koinonim permutiran u idionim, a tada na osnovi uopavanja i osmiljavanja stvarnosti u svijesti nastaje pojam vrste pa idionim ponovno postaje koinonim. S druge se strane vidi da je u osnovi itave ljudske idionmnje; i svake poje dinane jezine idionimije koinonim koji intencionalnirn aktom svijesti i konvencijom postaje idionim. 1.14. Jezini znak upotrijebljen za idionim nosi, dakako, svoj sadraj i svoju formu. U asu permutacije mijenja seman tiki sadraj '(semantem, odnosno sem). To moemo pokazati u sluaju sputnik > Sputnik. Semantem u koinonimu sputnik jest ovjek ili ivo bie koje puijofe s nekim drugim, u dru tvu nekoga drugoga. Taj semantem u lvaj\i'Sputnika mijenja se u jezini znak za individuizirani stroj ili naprava koja se alje u svemir i krui oko Zemlje kao satelit >(umjetni). Iz tih definicija vidi se da je motiv bio invarijantna oznaka putuje sa = krui oko. Prema tome, etimizacija je toga permutiranog jezinog znaka potpuno druga: idionim tu znai odreenu je dinku u vrsti. Kada pak Sputnik postaje sputnik, onda je izvr eno poopavanje, stvaranje vrste {skupa), i semantem glasi umjetni satelit. Tu se vidi da je u svijesti izvreno preinaivanje u skup (= vrstu) iz jedinke u vrsti (skupu). Osnovno je pitanje u teoriji onomastike i etimizacije idionima pitanje do koje mjere koinonim u slubi idionima zadrava svoj semantiki sadraj. Sigurno je da nema gotovo nikakav koinonimski sadr aj u sluaju kada se idionim ne moe etimizirati jer je aloglotem ili se ne reetimizira u dotinom jezinom sistemu: to je sluaj grada Londona ili npr. sluaj antroponima Konfucije, Mao Ce Tung. Semantemi tih idionima znae samo odreeno mjesto u prostoru ili odreeno ivo bie. Prema tome, oni se etimiziraju u svijesti 'kao odreeno individuiziranje. Oni su jezini znak (etiketa, orijentir) za odreeno mjesto i odreenu osobu. Semantiki sadraj ini ono to je sadraj svijesti o tom mjestu ili osobi '(invarijantne oznake: postojanje, prostornost, doivljaj u vezi s njim, i si.). Sadraj, dakako, varira pa, prema tome, ima kvantitativne oznake (tako je, dodue, i kod koinonima), U drukijem smo poloaju ako u svijesti koegzistiraju koinonim i idionim koji imaju istozvunu formu, tj. ako jezini znak u svi jesti postoji na razini idionima i koinonima u isto vrijeme. U sluaju ako psu damo ime Vuk pa ako mu govorimo ili govorimo o njemu, u svijesti ne postoji povezivanje sa semantemom. koinonima vuk. Idionim rungira samo kao znak za tog psa, slino kao kad se pas zove Reks (prema lat. rex kralj), pri emu takoer ne postoji etimizacija u odnosu na koinonim (koji VI

von Opposftloiian bezdiahrfet I v a n i d a r f t > * ? ^ " . ^ a c h e

fl

's n System

HHHHHHNHH

naprosto u svijesti ne postoji, ako ovjek ne zna latinski). Slino kada nekoga zovemo Milan, Dragutin, Drago, Mirko, u svijesti se ne etimizira da je dotini mio, drag, miran, tj. jednako je kao da dotine osobe nose imena Antun, Petar, Pavao kod kojih imena ne znamo to znai ime. Slino je u toponimiji: kod imena Prapratna '(luka) ne dovodimo u mislima toponim u vezu sa semantemom paprat; toponim Rogoznica ne etimizira se s apelativom, koinomnom rogoz. Ipak je sigurno: a) da intencionalnl akt imenovanja gotovo uvijek operira sa semantikim sadrajem koinonima kojim se odreuje idionim, b) da u svijesti postoji i etimizacija idionima na koinonimnoj bazi, tj. da svijest tumai znaenje, semantem idionima = koinonima, pa c) da na toj osnovi nastaje vezivanje idionima uz neki drugi koinonim koji u svijesti postoji, a ta injenica dovodi i do promjene idio nima (reetimizacija, puka etimologija). Stoga moemo zakljuiti da svijest nije vezana na strogo etimiziranje idionima n a nivou funkcije individuiziranja, nego da ona paralelno moe sve iionime etirnizirati kao poruku na nivou koinonima. Pri tom u sluaju idionima mora postojati novi intencionalni akt prebacivanfja_ idionSma d ina HMVO k o l o n a m a . Moramo zakljuiti da u sluaju idionima, odnosno slanja poruke-jezinog znaka na nivou individuiziranja svijest iskljui semantiki sadraj a doda je zinom znaku semantiki sadraj individuiziranja. Kod intencionatoog akta ettimziranija sadraja poruke sna nivou koinonima taj se semantiki sadraj ponovno ukljui. To se naroito vidi kod prezimena-idionima koja u osnovi imaju npr. obrtniku djelatnost i(npr. kdlr > Kolar) ili kod koinonima koji u funk ciji idionima izaziva smijeh (kobasica, krvavica > Kobasica, Kr vavica). Na nivou idionima ti koinonimi ne izazivaju smijeh .(kod doktora Kolara, danas je u slubi dr. Krvavica). Potreban je poseban intencionalan akt svijesti d a se kod tih prezimena etimizira i semantiki sadraj koinonima koji im je u aktu imenovanja bio u osnovi. Rezultat j e nulti ako je idionim netumaiv (nepostojanje u svijesti paralelnog koinonima kod stra nih idionima, kod okamenjenih toponima). Ako 'koinonim supostoji, svijest ga identificira zajedno s porukom i formom, a upo trijebi li se n a nivou idionima, ponovno iskljuuje semantiku stranu koinonima. To znai da je bitno u idionimu iskljuenje oznaka jedinki kao lanova vrste, a ukljuenje oznaka kao je dinki u vrsti. Psihomehaniki bismo morali uzeti d a u svijesti postoji poseban engram za svaki idionim. To je sigurno za idionim kao npr. London, Pariz, Ogidm, Split, Labin. U prilog tome govori anatomija koja za izgovaranje imena i shvaa nje imena ima dvije posebne i odijeljene lokalizacije u mozgu. Nesupostojanje koinonima u sluaju intencionalnog akta trae nja znaenja idionima dovodi do vezanja idionima na neki u svijesti supostojei koinonim pa se idionim preinauje (reetimizira): selo Crna Vas (Crno selo), j e r u svijesti ne postoji rije vas seloa, postaje Crna Vlast; Brdo sv. Bartolomeja po staje Vratolomije, (dovodi se u vezu sa vrat lomiti).

u svijesti i da uza nj nastaje novi engram na bazi fenomen *pojam koji stvara svoj engram. To je oito iz primjera Inenjer Slavoljub Penkala ovog je tjedna proizveo 1000 komada penkala. Tu supostoji u svijesti engram Penkala paralelno s engramom penkala. 1.17. P l u r i d e t e r m i n a c i j a (prva, druga, trea i si. de terminacija). Teoretski i praktiki postoji mogunost stvaranja jezinog sistema kao npr. u sluaju esperanta. Ipak je prirodan put da je jezini sistem uvjetovan postojanjem drutva i d a je proizvod drutva. I u tom sluaju moe se misliti da je jezini sistem odnosno njegove dijelove netko prvi formirao (stvorio) dajui jezinom znaku sadraj i formu. To biva i danas: stvaraju se nove rijei za nove pojmove (koinonimi). Ali je isto_ tako tono da je svaki jezini znak konvencionalan i da je kao sistem, odnosno u sistemu, realiziran u drutvu. Ako to vrijedi za svaki jezini znak, vrijedi, dakako, i za idionim, jer je i on i jezini znak, i konvencionalan znak, i realiziran u drutvu. Kao to je zajednici potrebno d a identificira fenomene na razini vrste, tako joj je potrebno da ih identificira i na razini jedinke u vrsti: zbog mogunosti kretanja i orijentiranja u prostoru (tu se ra zumijevaju i idionimi za iva bia jer su i ona sastavni dio prostora ili se kao takva zamiljaju) i vremenu. Ako se nala zimo u vrlo maloj drutvenoj zajednici ili u osnovnoj drutvenoj zajednici'(obitelji), potreba da se oznae toke u prostoru i iva bia rjeava se na osnovi pridruivanja monoleksemnog ili dvolanog jezinog znaka (sin se zove Ivan, sinovi Petar, Radan, ki Tihomira, konj arac, maka Omica, njiva j e Dugava, i si.), Monoleksemno i(univerbno) oznaivanje zovemo determinacijom prvoga reda i(prvo imenovanje). Takav je idionim mononim. Me utim, drutvo nije sastavljeno samo od osnovnih zajednica, od malih zajednica, nego male zajednice ine velike i tako redom, a, osim toga, i fenomeni se u prirodi mijenjaju zajedno s odno sima koji meu njima postoje, p a odatle dolazi do potrebe da se idionim u liku prve determinacije oznauje idionimnim doda cima ili novim idionimima. To se zove druga determinacija, a ako je -potrebno pribjegava se i daljim determinacijama. Pojava da se determinacija mnoi u sljedovima zove se plurideterrnk_ nacija. Razlog je pojavi ^ffiBndeterminacije jedna od osnovnih "karakteristika znaka: znak mora biti jednoznaan. Da bi se iz bjegla dvoznanost, pribjegava se novom znaku uz postojei, odatle plurideterminacija. Primjeri su mnogobrojni. Ako uz neko naselje nastaje drugo u blizini, nastaje potreba da se jedan i drugi idj&nim posebno oznae: Savski Marof: Novi Marof, Novi: Novi Vinodolski, Gradika: Stara Gradika: Nova Gradika, Sla vonska Potega ((postoji i Uika Poega). Ako je odnos gore: dolje, dobiva se Gornji Stoliv: Donji Stoliv. P. Skok misli da se nekadanji Curicum (na Krku), kada je na lokaciji blizu dana njeg Punta nastalo novo naselje, nazvao itrbs, civitas vetula > Vekja > Veja u ustima Romana. Hrvati su pak sauvali stari naziv Krk dogaaj). Budui da se kod prvog ter mina ne radi u prvom redu o mjestu (gr. topos mjesto), nego o prostoru (gr. stereos kubian, prostoran), trebali bi smo uzeti termin stereoidionim. Prema tome bismo promjenom dosadanje terminologije dobili ovu shemu: l e k s e m i f o n o s e m i .(= fonosemija) idionimija koinonimija

1.15. Kao to itav jezini sistem (sistem koda) ovjek do biva od drutva (obitelj, neposredna drutvena okolina), tako od drutva dobiva i jezine znakove pa, prema tome, i jezine znakove-idionime. Nasljeuje ih i prihvaa kao konveifiju.Kod mkodiranja i dekodiranja etimizira ih kao idionime._ Veinom ne ukljuuje etimiziranje na razini koinonima. Velik su dio tih jezinih znakova okamenjeni jezini znakovi u funkciji idionima, naroito oni koje je jezini sistem naslijedio kao supstratski Hi adstratski materijal jezinih znakova-idionima (Split, Sra, Hvar, Korula, Sisak, Zrin, London, Pariz, Rim, Be, Peta; Ivan, Petar, Krstojor, Jana, Marija, Mari&i, Petrii, Ivi, Stajcar, Krbler, Kangrga, Risti, Bukefal, Hidra, Cerber, Lorca, Dante; Uskrs, Boi, Dan tena, Praznik rada, Prvi svibnja = Prvi maja). 1.16. P e r m u t a c i j a i d i o n i m a (deonimizacija, apelativizacija, tako nastala rije zove se deproprijativ). Kao to koino nim intencionalnim aktom postaje idionim, s posebnim seman tikim sadrajem, tako i idionim moe postati koinonim. Ta permutaciga masitaije tako d a se jedina od uTvarijamt Za oOOTiastiku ^rionimnu) terminologiju koju upotrebljavamo UST> Grundsystem und Terminologie der slawischen Onomastik, objavljeno 0W3 u 14 sv & n i t Zprmoal U&topni Komisc CSAV. Na n"m d du te trminoloaife suraivah su M, Pavlovih p . SiimmovJd, F. Bezlaj i B. Viiooski N X s e ter irkncdogija u ovom predgovoru poneto razlikuje od predloene. " Cf. T, Milcwski, La comparaison des sys&mes anthroponymiques aithaues az HBS et moumptmtts, Onomastica (KrakowWroclaw) 5, 1959, .1, ni-HTS. "^

"y'Pr

der hrvats

Rassischen k ? B s^s^>

Altertumswissenschaft

16, 2, 1935, ^H

nnm ^ i ^ T ^ p S im^Kw rtwerDeokwi

p7^ avni

ra H Hrvatskoi f!4

g) utjecaj srednjovjekovne literature (romana): Priamus (1254), Cassandra, Troianus, Ascaniiis, Bucifal, Orlandus, Rolandus, Olivertus, Paladinus, Tristanus (Dubrovnik, 1486). h) renesansna imena: Coriolanus, Scipio, Valerius, Pompeius. V ispravama (koje su veinom pisane latinskim jezikom) javlja se u Dalmaciji i sufiksacija tih imena, i to s pomou slavenskih i romanskih sufiksa (slavenski: -o, -e, -eta, -a, -ja, -oje, -in, -onja, -ota, -na, -ka, -kofflcd.;romanski: -ulus, -olus, -ulinus, -ohnus,-ellus, -ella, -inus, -usius, -ussus, -etto, -etta itd.). Osim toga se javlja i pojava da se slavenski sufiksi daju n a romanske osnove, a romanski na slavenske. XI ostalom dijelu Hrvatske prevladava slavenski antroponimni sustav. Kraljevi i upani nose narodna imena: Mislav, Vieslav, Domagoj, Zdeslav, Budimir, Trpimir, Branimir, Tomislav, Drislav, Zvonimir. Tako je i u narodu. U prvo doba javljaju se samo narodna imena, koja se pomalo zamjenjuju kalendar skim imenima. To stanje traje u Hrvata gotovo do konca 16. stoljea (do Tridentskog koncila koji je trajao od 1545. do 1563), kada se na itavom Zapadu (dakle i u Hrvatskoj) poinje ustaljivati imenski sustav prema kalendarskim imenima (prema imenu sveca). Kod naroda koji ostaju pod utjecajem istone crkve, dakle i kod Srba, ostaje slavenski antroponimni sustav jae na snazi, do dananjih dana. Kod Hrvata u 17. i 18. sto ljeu narodnih imena ima vrlo malo. Ako se i javljaju, to su u prvom redu imena slavenskih svetaca Kazimir i Stanislav (polj ski svetac) pa Ladislav (madarski svetac poluslavenskog pori jekla). U ispravama koje su pohranjene u azmanskom kaptolu u Varadinu zabiljeena su samo ova narodna imena:' s Bogdan .(1675), Bojeta (1682), Bozo (1675). Cvetko (@75), Dobrovoj (1668), Dragi (1668), Dragoja (1685), Dragojlo (1675), Dragoslav (1668), Stanislav (1685), Georgius alias Stanislaus Pongrai .(1599), Vranislav Dragaevi {Osijek, 1675). U Hrvata koncem 17. stoljea zapoinje ponovno javljanje narodnih imena, i to kao prijevod svetakih imena, pod utjecajem povijesnih spisa i povijesne literature. To prevoenje narodnih imena uzet e maha naroito za vrijeme ilirskog pokreta u prvoj polovici 19. stoljea, a traje do danas. Prevoenje imena zapoinje ve kod Vitezovia (koji prevodi i svoje prezime Ritter sa Vitezovi): Deiderius je eljko, Wolfgangus je Vuk, Justinianus je Upravda, Igna tius je Ognjen, Dominica je Neda, Aurora je Zora, Mirko je Emerik, Vitezovi daje i narodna imena za zvijea: Bogovoj = Mars, Smrtonos = Mars, Ognjenica = Mars, Danica Venus, Dobropas = Mercurius, Kraljomoi = Jupiter, Luka Juno, Zivka = Ceres, Hladolet = Saturnus.u Ipak jo sredinom 18. stoljea u Svetim evangelionima (tiskani u Tnnavi 1759) nalazimo samo ova narodna imena (navodimo i neke hipokoristike prema sve takom imenu): I I 26 andor, I I I 4 Kazimir, V 7 Stanislav, VI 16 Beno biskup, VI 27 Ladislav, VII 4 Jalabeta, VIII 2 Stefan, IX 28 Venceslav muenik, X 26 Domitar, XI 13 Stanislav (Kostka). Tek za vrijeme ilirskog pokreta, kada se narodna svijest budi na svim podrujima javnoga i kulturnoga ivota, zapoinje siste matsko prevoenje svetakih imena i pojava mnogih narodnih imena, od kojih su veina dvolanog slavenskog tipa. U Danici zagrebekoj za godinu 1834. nalazimo ova narodna imena (neka su derivati prema svetakima): I 21 Nea za Agneza, I 22 Vicko za Vincentius, I I 11 eljko, I I I 3 Kazimir (svetac), 17 Gera, 22 Benko, 24 Miroslav, 26 Manojla, IV 5 Vicko, 8 Dijane, 9 Bogo slov, 16 Bogovid, 18 Tvrtko, 19 Gojko, 27 Stanko, V 5 Tihomir, 7 Stanislav (biskup), 13 Dragomir, 31 Petka (za Petronila), VI 18 Dragoslav, 20 Vladimir, 22 Branislav, 23 Radoslav, 27 Lacko (za Ladislav), VII 3 Branislav, 5 Ljubimir, 9 Breko, II Tihomir, 19 Zorja VIII 4 Demogoj (za Dominicas), 11 Suza. (za Suzana), 17 Mirko, 27 Boleslav, IX 3 Dobroslav, 5 Hrelja, 9 Tiimir (za Gor gon), 13 Zelimir, X 3 Jaroslav, 11 Zvonimir, 16 Trpimir, 24 Svetolik, 30 Godeslav, 31 Vuk, XI 4 Dragutin (za Carolus), 8 Bogdan, 10 Dobril, 13 Stanislav (Kostka), 26 Prelimir, 28 Svetoslav, XII 2 Straimir, 22 Cvetan, 30 Milo, Mali popis narodnih imena dao je i Richter-Ballmannov (18391840) p a Maurani-Uareviev rjenik (1842), a Veseliev daje 1853. ova narodna imena: Bla ena = Beata, Bogdan = Deodat, Bogoljub = Gottlieb, Amadeus, Bogomila - Theophila, m ogomir = Gottfried, Bolidar = Theo dor, Bratoijub = Adolf, Cvjetati = Florian, Castibog = Timotheus, Djevoslav = Virgil, Dragutin = Karl, Ognjem, Ognjostav, Vatroslav ~ Jgnac, Vjekoslav = Aloysius, eljko 3 Desiderius. Tada uskrsavaju i imena prema imenima narodnih vladara, kao Tomislav, Trpimir, Drislav, spomenuti Zvonimir. U 19. i 20. stoljeu javlja se i pojava dvoimenih osobnih imena (osoba nosi dva imena, narodno i svetako) uvjetovana eljom, s jedne strane, da osoba nosi narodno ime, a, s druge strane, eljom sveenstva da krtenik ima zatitnika u svecu kojeg mu se ime pridruuje na krtenju. Davanje narodnih imena djeci jo i da nas traje i moglo bi se rei da su narodna imena u odnosu na svetaka imena danas u veoj modi, naroito u gradovima. Stoga kalendari, ak i kalendari koje izdaju crkvene vlasti preporuuju uz svetaka imena i narodna. Tako npr. Danica za 1975. donosi za sijeanj ova narodna imena: 2 Vlado, 3 Cvijeta, Mladen, 4 Borislava, 5 Miljenko, 7 Zorislav, Rajko, 8 Castislav, Strahimir, 9 ivko, Miodrag, 10 Dobroslav, Dobria (za Agaton), 11 Casti13 R. J*. HI (uva se u Institutu za Kori Li mu se popisom koji ispi jezik, Zagreb), w Of. V Putanec, P. Vitezfivi (16521713) kao onomasliar nRasprave Instituta za jralk JAZU 1, 1968, 59-60. u Vitczovicvu o*>n * f k 1697. nalazim prevedeno jedino ime Vuk {za Wolfgangs); ostala su narodna imena tipa Vtncek, Dora, Lenar, Benko, Stasija, Stanislav. ite Prevoenje imena ADOLF sa BRATOIJUB nastalo je tako Sto s klao filolozi poistovjetili ADOLF sa gr. aOEAtpog Drat, u stvarl sino obrazovani filol ot. ATWAULF. Adotpf, Adlopf, ALpO dvolano germansko ime od je ADOLF pleme, plemenit, imanje- i wotj (wulf) vuk, dakle ?plj,i< v germ, adal .... Edclwuir... Krivi je prijevod i Carolus = Dragutin (nj

stava, Neven (za Honorata), 13 Radovan, 14 Sreko, Radojko (za Feliks), 16 Jasminka, Mislav, 17 Vojmir, Lavo stav, 18. Premila, Slobodanka (za Liberata), 19 Ljiljana, 20 Slavomir (za Fabijan), 22 Bela, Neia, 23 Vjera, Milko, 24 Bogoslov, XI Pribislav, 28 Tomislav, 29 Zdeslav, 30 Gorana, 31 Vonja (za Ivan Bosko). Donijeli smo kao primjer samo imena za sijeanj da se vidi da se danas gotovo za svaki dan u kalendarima preporuuje po jedno ili dva imena kao prijevod svetakog imena. Neka su od predloenih imena vidljiv prijevod svetakog (sanktoremskog) imena, dok se kod nekih treba provesti detaljno prouava nje da bi se saznalo kako su dola u kalendar kao ime za do tini dan. 2.4. O b l i k o s o b n o g i m e n a . Sa stajalita oblika osobno se ime moe prouavati kao monoleksem (mononim), dvolano ime, 'nadimak, aloglotno 'fone, pomodno ime, kao ime-eratica (hipokoristik), kao izvedeno ime. A. M o n o l e k s e m n a i m e n a . Prvobitno monoleksem.no imenovanje osobe bilo je tipa Vuk, Paun, Orao, Rob, Hlap, Zec, Uteh (za enu, oko 1080). Taj tip imenovanja, kao to je reeno (v.^ | 2.1), potjee iz jpredindoevropskog doba (nalazi se i u agtekom). Kako je ime jezini znak koji je najjae podvrgnut afektu (odnosi: majka, dijete, prijatelj, drugovi itd.), ta su imena vrlo rijetka. Njihovi se ostaci nalaze samo u izvedenicama i prezimenima (od vuk u starim se spomenicima rijetko javlja Vuk): Velcius, Volcius, Vole, Volgo, Volcius, Vlcecna, Velcia, Velcinna, Vilcinna, Volcinna, Volcigna, Vulzule, Volcanus, Velcassus, Volcassio, Vlkasovi, Velcmirus, Vilcana, Valconiza, Volcoslauus, Volcoslaua, Velcota, Vilcota, Vlka = Volcius (primjeri su iz Jireekova djela). To monoleksemno imenovanje naputeno je ve u praslavensko doba, tako da je osobno imenovanje u Slubenoj formi, u neafektivnoj formi, prelo u dvolani sistem ili u sistem sa sufiksacijom, p a su ta imena u svakidanjem ivotu bila kraena i preinaivana sufiksacijom. Za tvorbu monoleksemnih osobnih imena (Mareti ih zove samotvorna imena) slue ove rijei: ban, biser, bistar, bijeg, bodar, bosiljak, brz, bura, cukar, ek, dafina, danica, despina, despot, :dikla, div, djeva, dol, drijen, dub, dubrava, dunja, dvor, ik, gizdav, gled, golem, gol, golub, gob-, gora, gospa, grlica, grozd, gruda, gug, gvozd, hitar, hrabar, jablan, jaglac, jagoda, jasen, javor, jun-, kaun, ka lina, kamen, karanfil, ki, kita, kneginja, konoplja, koprena, koruna (kruna), kosa, kouta, kovilje, kremen, kruna, kumrija, kuna, kupina, ljiljan, loza, malen, mrena, mudar, nada, nagao, nahod, nai, naljep, narana, nedjelja, neven, nov, obu, obret, odol, oganj, orao, osam, paun, perunika, planina, polje, poznati, prav, prem, prijatelj, prodati, penica, pun, rakita, razum, resiti, riza, rud, ruho, rumen, rus, rua, sazdati, sestra, slad, smilj, soko, spas, srebro, srijeda, sret, stamen, subota, sultana, svila, eer, tanak, trajati, trava, trendafio, trnjina, ubav, um, utva, veer, veseo, vidra, vinja, vreti (vrli), zdrav, zlato, zrno, zvijezda, ar, udjeti. Od tih samo mali broj slui bez promjene, kao Paun, Orao, Rus. Vei ih broj putem ^pfisacije slui za imenovanje muke ih enske osobe (v. o derivaciji u 2.10). B. D v o l a n a i m e n a naslijeena su iz praslavenskog doba. Nije iskljueno da su okamenjeni ostatak '(preitak) indo evropskog tipa imena-reenice (v. 2.1))Jigao Dabiiiv da bi bio iv; tako bismo mogli u imenu Vladislav traiti reenicu da bi bio slavan u vlasti, vladanju. Funkcija dvolanog imena vjero jatno je u tome da j e n a nivou drutvene zajednice dvolano ime finije, ozbiljnije, vrednije, uglavnom deafektivirano u od nosu na kraena i izvedena imena. U zborniku Codex diploma tics Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae I, koji obasie vrijeme od 743. do *1100, zabiljeena su ova hrvatska dvolana imena: Beridrug, Berigoj, Berislav, Berivoj, Bodidrug, Boledrag, Boledrug, Bolemir, Boleslav, Boleneg, Boiteha, Branislav, Bribigoj (?, moda za Pribigoj)f Budimir, Cresimir, Dobrodrug, Do bro gost, Dobromir, Dobroslav, DobroVit, Domagoj, Domnanora," Dragodet, Dragonego, Dragoljub, Dragomir, Dragorad, Dragoslav, Gojslav, Ljubidrag, Ljubimir, Ljubomir, Milodrag, Miloteh, Miro slav, Mislav, Mojmir, Mutimir, Naemir, Njegomir, Prvaneg, Pribineg, Radomir, Radoslav, Slavislav, Sedeslav, itomir {?), Slavogost, Stredrag, Strehemil, Svetoslav, Svinimir, Tomislav, Teimir, Tojedrag, Tolimir, Tomidrag, Tomidrug, Veenega, Vecemir, Velemir, Vukmir, Vitodrag, Vitomir, Vladislav, Vsemir. Ostala su imena u to doba po porijeklu izvedena ili kraena, U tvorbi dvolanih imena nalazi se obino u prvom dijelu jedan, a u drugom drugi slavenski korijen (uglavnom imenica ili adjektiv). U prvom dijelu dvolanih imena dolaze ove rijei: bijel, blag, bog, bolji, bran-, brat, crn, cvijet, edo, udo, dika, dobar, dom, drag, dua, god, goj-, gradi-, grd, hod, in(i), jar, jezd-, kaz-, kotra, kraj, lijep, Ijub, Ijud-, ljut, moj, nin-, prijed-, rast, sebe, selo, skor, slava, stan, stoj, strad-, stra-, stroj, sav, svet, tata, tih, tvrd, Vei, veli, vii, vit-, vlast, volj, zemlja, zvan, elja, ir, zajedno s oblicima glagola: beri-, desi-, dri-, nosi-, ozri-, pribi-, toli-, zbi-, zdje- (popis prema Maretiu). Kao drugi dio dvolanih Imema doUaze ove rijei: -boj, -boja, -brat, -bor, -bud, aj, -dan, -dar, -djed, -djej, -drag, -dra, -drug, -gaj, -goj, -gost, -hran, -hval, -lik, -ljub, -man, -mar, -mer, -mil, -milj, -mir, -misi, -misal, -mu, -neg, -njeg, -rad, -ran, (-hran?, u Tihoran), -salj, -sav, -sil, -slav, -srd, -strah, -strai (?), -strez, -teg, -tjeh, -vit, -voj, -vuk, -zar (Svetozar?), -iv. Meu starim dvolanim imenima ima i takvih kod kojih kao prvi dio dolazi koji prije" To je jo jedan primjer za sufiks -ora (Domnjana Dontnjanoia, iz kraja U. st., v. Codex iplomaiiciis I sv.i dakako, nije locus kao ito stoji u re gistru); of. V. Putanec, Sufiks -ora u hrvatskoj antroponimiji. Filologija l, 1959, 7581). i' Cf. R. LopaSi, Hrvatski urbari 1, 1894, 223.

loir Najezda, Priiezda, Dogod (u Dogodi), Dovolm, Osioja, Pofeor, Pobrat, Zagoa, Negoda, Nelijep (u Nehpif), Nerad, Mareti je nabrojao u Hrvata i Srba ko 367 dvoclamh imena koja su po tvrena od najstarijih vremena do /konca 19. stoljea (oblike na&h volanih imena v. i u 2,1. i 2.3). 2.5. N a d i m c i , Razlika je izmeu osobnog imena i nadimka u tome Sto nadimak vremenski nastaje nakon prve determina cije ti. kada osoba ve ima svoje ime. Dok se u drutvu jo niie bio razvio sistem od dviju determinacija (ime, prezime), na : dimak je sluio kao druga determinacija. Motivacija mu j_e ih po zanimanju ili po nekoj oznaci, lijepoj ih nelijepoj, koja je motiv za imenovanje .(invarijantna oznaka), te po imenu. Cesto je imenovanje izvreno po nelijepoj oznaci (uvredljiva rije) jer nadimak obino daje krug izvan obitelji. Dakako, kada se nadi mak jednom osamostali, on u funkciji idionima gubi pejoratrvnost pa tako ostaje nadimak u toku itava ivota. Ne samo to, on esto postaje prezime (obiteljsko ime, oznaka za itavu obi telj, pa i ostale potomke). Nadimak slui ne samo kao prezime, nego esto slui kao trea determinacija: ako u selu vie kua (obitelji) ima isto prezime, pojedinana obitelj dobiva nadimak da bi se determinirala u odnosu na druge. Tako moemo esto tumaiti iznenadnu pojavu nekog prezimena u nekom selu (na selju): 1 -Kraiu p o s t o j v e l M zaselak koji se ove Pemi, a cotovo svi imaju prezime Peni, ah 1642. u urbaru se spominju Ivan Peni Ivanov, pa se postanje dananjeg prezimena Ivanko i Peni-Ivanko koje postoji u istom zaseoku, moe tumaiti kao rezultat tree determinacije po imenu oca Ivana.1* Kao nadimak fungiraju koinonimi, nazivi za ivotinje, biljke, plodove, pridjevi, vlastita imena (v. spomenuti sluaj Peni-Ivanko). Imamo dosta primjera nadimaka u funkciji prezimena, dok prezimenski sustav nije ustaljen, iz *veln>ke starine: Micha Vetulus (1070), Mratmus Locarda ime po ocu > ime vie obitelji (naselje) > prezime. Patronimik se izrazuje ili genitivom ili sufiksnim dodatkom ko jim se oznauje pripadnost. To su sufiksi -i i -ovj-ev, koji jo dobivaju esto ili veinom i sufiks -i; Petri (mali Petar > g g i . Petrov), V takov, Petrov, Vlahovi, Petrovi. Od patrommika na -ov (kao, aastalotm, 5 od patronimiika ina -i) u Dalmaciji nastaju prava prezimena: Vlahov, Gregov, Valenjev, Blaev, Blaevi, Vikovi, Harafco|5jPatronimiko porijeklo prezimena poka zuju ovi sufiksi: -ovf-ev, -in, -ini, -i, -ovif-evi, -ac, -ec, -ski. U historijsko je doba kod Grka oznaka po ocu (kao druga deter minacija) jo dobro sauvana: sin nosi vlastito ime i oznaku iji je sin (npr. Sokrdtes ho Sophroniskou). To se i u Dalmaciji zadralo dosta dugo, gotovo do 10. stoljea. Tek u U. st. bivaju obiteljska prezimena ea (priori gradova oznaeni su samo imenom, ili jo i nadimkom, kao u sluaju prior Petrus cognominatus Slaba, iz 10501055, tempore Grubisse prioris 1056), ali od oko 1250. ustaljuje se i trolano dmenovanje (tj. prvom, dru gom i treom determinacijom): ime, ime oca, prezime (Calenda Triphonis de Lampino, 12391260). Ime po ocu ivo j e jo danas u Rusa (nipr. Lav Nikolajevi Tolstoj; Nikolajevi jer 'mu je otac Nikola), a i kod Srba je tako bilo do poetka 19. st., kada se ustaljuje pravo prezime, obiteljsko ime. To vrijedi za Srbe u Srbiji, a i za Srbe u Vojvodini, dok Srbi koji su ivjeli na podruju Granice (Vojne krajine) dobivaju vrlo rano prava prezimena (valjda zbog potreba administracije)." U Hrvata se prava prezimena javljaju vrlo rano: de terra in Chamennani que fuit Pribinna Gussichi, filii Pruuanego (10701076), Nasse mir Gussichius '(10701076). To su plemenska prezimena koja ovdje slue za prezime. U sluajevima Cosma Pribieheuich, Posillo Rusinich, Gradislauss Miroseuich (1182) moe se misliti da se radi o pravim prezimenima, a ne o patronimicima. Zato se u latinskim ispravama ne javlja od poetka prezime, razlog e biti u tome to latinski kancelarijski uzus imitira naslijeeni grki sistem imenovanja samo po imenu i po ocu (eventualno samo ime i sluba, npr. u potpisima pri_utnika na ispravama koje izdaje hrvatski vladar). Dok je to u latinski pisanim is pravama ustaljena forma, u ispravi pisanoj 11691170. u Du brovniku na starocrkvenoslavenskom jeziku, koja nas obavje tava o sporu izmeu Dubrovnika i Popovske opine, javljaju se_Jt Meu nakn prezimepinia treba spomenuti 1 takozvana upotrebna enska .prezimena. To nisu mctroninrioi, nego je to koe-prezime koje enska osoba na nivou druge dctenninaoije dobiva u drutvu u svagdanjem ivotu (ne u slubenoj formi). 'Pojavu je zapazio ve P. Vitezovi (v. Rasprave Instituta za jezik JAZU 1, 1968, 4849). Takvo prezime nastaje tako da se obino prezime promijeni s pomou sufiiksa -Uka, -ovika -evika, -ovica, ~evica (Pavlovicai, -ka (Nlkolvika), -ova, -eva (Nikotteva), -ica (Rajzerica). Tako se mijenja prezime .udatoj eni i neudatoj enskoj osobi (mala Jurlka). Postoji i zadruno prezime enske osobe po ocu: ena u zadruzi (veoj obitelji) kojoj je otac ogi dobiva u kui mua prezime ogufa. ini se da je prezime Fillpui (u Muu Donjem, Smj) postaniem od meke Fihpuse kojoj je djevojako prezime -glasilo Filipi IH Filipovi. u stoiakom je kraju takvo prezime PapkuSa, a otac joj je bio Papac '(valjda preko Papac > 'Papka p> PapkuSa; -kusa je hibridni sufiks). JRunkcija je tih /-unskih upotrebnih (prezimena vie druStvona, nikako administrativna. Mnogi predlau izbjegavanje tih prezimena 1 navod i se ime; Vjera Petrovi; tfftila: ; ft ? d drugarica Ivankovi, i si.}. Za ta prezimena usp. j M. Hraste.n Primjer: Petar > n'maii Petar) Petrui > (.njegova obitelj) Peirll (tako plemenska imena Guit) ;> Petri .(za jednu osobu), cf. i Rod 315, 1958, 296 297. St. Rospond, Prase komisji jesykowej _ 27. O. Franck, Studien zur serbokroatischen Ortsnamenkunde, tdpzig 1932. M i T ' M 3 1 0 ^ ' %&& 81, 84. R. LapaSi, Sporn Hrvatske krajine IIII, }Mj19 e i prezimena u registru JH. sv.), S. , Gruji, Plemenski rjenik m ,M?~fmav*r Wpanlje, Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena 21 *-,' ^^T?- T' aPu tvrdnju T. Marelica o srpskim prezrmonima traba pro uiti u detalje. Sigurno je, naime, da je neSto prezimena bilo u starini i u Srba" nar. Stanko r nPetrovSanin^lZ. st., Slankanien) i Isaja Petrovanfn %{&. st., Mala JVM' s ' 8 U o s u Prezimena, i to ne patronimickog porijekla cf. Vera Splittcr-Dilberovl, o. C, u registru). Proces prezlmenskog imenovanja po misli'eniu Vere Spritter-Dflberovic zapoinje u 13. stoljeu a zavrSava U 20. st. ideli, Bogii, Krsti, Krstulovi, Vraii, Sotonica (ovamo i Kolendi, Natali, Naljekovi); 13. profilaktina prezimena: Bojan, Grdan, Gruban, Mrka; Sila; 14. prezimena od rijei za hranu i jelo: Bakot, Cicvara, Popara, Skorup, Vtipak; 15. prezimena od naziva za rodbinske veze: Amidiv, Babi, Brajkovi, Burazer, aleta, Rora, Svast, Vnukovi; 16. prezimena od naziva za oznaku prirodnih pojava: Bura, Mrak, Mrazcvi, Oblak, Sua, Svakidan, Veljaa; 17. prezimena od apstraktnih imenica: Busija, Lipotica, Muka, Navala,-Polovina, Pdiar, teta; 18. prezimena od nederiviranih osobnih, imena: Anton, Augustin, Broz, Budimir, Filip, Gapar, Relja, Vladimir, arko; ovamo bi se mogla upisati i prezimena od nederiviranih topo nima tipa Cetina, Karlovac (v. 2.13. i nota 31). 19. prezimena nastala od rijei za narodno praznovjerje: Gatalica, Gatara, Sotonica, Vilenica, Vilenjak; 20. prezimena od rijei za tjelesne nedostatke i bolesti: Cota, olak, Grbac, Groznica, Kuga, Livakovi. Prezimena navedena pod 120 citiraju se u. upukovoj rad nji, u Jeziku 15, 19671968, 121127. Kao to se vidi, ova se semantika klasifikacija moe u detaljima doraivati. Iz ove proirene ipodijle A. Supuk zakljuuje da su naj ei izvori za nau prezimensku antroponimiju sufiksirana osob na imena, fizike i moralne osobine. iva i mrtva priroda (biljke, sredstva za rad). Rjei su u upotrebi naziva za bolesti, pojave u prirodi, vjeru, praznovjeig^apstraktne imenice, rijei za hranu i jelo, rodbinski nazivi, profilaktina imena, kao i nederivirana (nesufiksirana) osobna imena. Gotovo nikakvih prezimena nema prema nazivima za potoke, jezera, more, zaljeve, planine, obo rine, prirodne nepogode, graevine, staze, putove, prijevozna sred stva, strane svijeta, nebeska tijela, prema nazivima iz pod ruja oruja, trgovine, novca, dragocijenosti, minerala. Posebno treba istaknuti da dio prezimena u Hrvatskoj ine prezimena aloglotnog porijekla i da ta prezimena ionako veliko arenilo nae prezimenske antroponimije jo vie pojaavaju. Prilikom prouavanja tih prezimena treba voditi rauna o dvje ma injenicama: strano prezime moe znaiti da j e prvi nosilac tog prezimena bio stranac, ali moe znaiti i to da je taj nosilac mogao dobiti to prezime kao nadimak osobe ili objK^JL U sva kom pojedinom sluaju treba provesti detaljno prouavanje eli li se saznati injenino stanje, odnosno prouavati pori jeklo prezimena, a s tim u vezi i porijeklo obitelji. Dakako, aloglotna se prezimena u jezinom sistemu ponaaju kao i aloglotna osobna imena {v. 2.6, pri kraju). Prouavajui jezino porijeklo prezimena, treba voditi ra una i o prezimenima domaeg ili stranog porijekla koja su preinaena sufiksacijom. Razumljivo j e da e u latinski pisanom tekstu Gui postati Gussichiiis (v. 3.11) i da e Jadre postati Jadreus (11. st.). Ta pojava ipak ostaje samo u tekstovima, a ime, odnosno prezime u obinom ivotu ostaje posve slavensko, hrvatsko. Meutim, postoji i sluaj kada pod utjecajem pre moi kulture i vlasti na slavenski sufiks 46 biva mijenjan npr. u 'to, koji ostaje i u svagdanjem ivotu kao preinaka prvotnog prezimena: Baboneo (1299) za Babobi, Babonoii (1495), Bogdaneo (1245) za Bogdani (1258), Thomaseo (1613) za Tomai-Tomasovi, Zavoreo (1538) za Zavorovi, Sisgoreo (1454) za Sisgora, Ulgori, Tavileo 0597) za Tavili (1461)." Takvih pro mjena naih prezimena ima i s drugim sufiksima (v. 3.3. i 3.12). Promjena je iz novijeg doba Voltiggi, U prvoj polovici 20. stoljea u Istri j e izvrena velika slubena ta'hjanizacija hrvatskih prezimena. Jedan dio tih prezi mena je nakon 1945. vraen na isti hrvatski oblik, a drugi je dio ostao kao administrativni i uhodani oblik prezimenskog ime novanja. Prilikom te talijanizacije izvrena je promjena ne samo sufiksa nego vrlo esto i adaptacija hrvatskog prezimena nekom , ?,Sv V - Puiatiec, Prezimena s doetkom na -eo u hrvatsko] Rad UZU .115, 1958, 27-G5H. antroponimiji,

f

talijanskom prezimenu, kao i prevoenje prezimena na talijan sku osnovu." Takva prevoenja hrvatskih prezimena u bilingvnoj sredini na obalnoj Hrvatskoj, dodue na dobrovoljnoj osnovi, bilo je oduvijek. Spominjemo Tihi > Tranquillus Ferri, Vuki > Lupi, Zorani > de Albis, Vlahov > Forense > Forenzi (17. st.). Dominis_< Gospodneti. Prevoenje prezimena u s j e v e r n o j "Hrvatskoj, koje se javlja ve i u sluaju Ritter > Vitezovi (1718. st.), javlja^ se naro ito u ilirsko doba, u prvoj polovici 19. stoljea, a i kasnije, pa ak i u dananje dane: Rudolf Frhlich = Rudolf Veseti (autor rjenika iz 18401854, njem. frlich = veseo)*" Ljudevit Vukotinovt (18131893) imao je prezime Farka u SERJ i SRH. 3.1. Onomastika kao znanost o idionimu stara je gotovo kao jezik. Paralelno s etimizacijom jezinog znaka postoji konstantno svjesno traenje to znai idionim. M historij sko doba gotovo svi pisci, a naroito povjesniari, u svoj tekst unose i podatke o tome to znai neki idionim. Konstantin Pmtfiirogenet u 10. st. za mnoge nae kiiontme navodi i etimologiju '(Hrvati su mu oni koji posjeduju mnogo zemlje). Od starine se uz biblijske tekstove tumai i znaenje biblijskih imena. Pod konac 17. st. u Zagrebu Pavao Ritter Vitezovi u svojim djelima tumai postanak mnogih na ih toponima, a dao j e i prvi sistematski prikaz hrvatske ili srpske antroponimije, s tumaenjima o znaenju osnova, odnos no imena. Tu j e dao i pridjevske oblike za imena i prezimena koje je skupio." U 19. st. Franjo Mikloi razvio je najplodniju onomastiku aktivnost, i to na komparativnoj osnovi u vezi s onomastikom u drugih Slavena: a) tvorenje slavenskih osobnih imena i prezimena, s indikacijom o tome da li su realizirana u toponimiji (1860), b) tvorba slavenskihM toponima 1. od apela tiva (1872), 2. od antroponima (1864). Onomastikih studija ima i u drugim njegovim radovima. Godine 1880. poinje izlaziti veliki Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika u izdanju Jugosla venske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (izdavanje se loga djela zavrava u nae dane, a obasizat e u svemu 23 knjige). To je velik izvor za prouavanje nae idionimije (u njemu su mnogi nai antroponimi i toponimi protumaeni sa stajalita etimologije). Pod konac 19. st. javlja se i velik sistematski r a d Tome Maretia o imenima i prezimenima u Hrvata i Srba (Rad JAZU 81 i 82, 1886). Veliku j e zaslugu stekao i Vinko Sabljar koji je 1866. u svom djelu Mjestopisni rjenik kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, dao dosta podataka za prouavanje porijekla naseljenih mjesta u Hrvatskoj. Poetkom 20. st. javlja se Konstantin Jireek koj^tShosi registre: a) rimskih., grkih, starokranskih i ostalih stranih imena na osnovi isprava iz dal matinskih gradova od 9. do 15. st., b) slavenskih imena u dal matinskim gradovima od 10. do 15. st., c) prezimena i nadimaka u dalmatinskim gradovima od 1000. do 1500. godine." To je, zasada, uz Rjenik iz knjievnih starina srpskih (18631864) . Daniia, koji je prenesen u Akademijin rjenik, jedino vrelo za prouava nje nae starije antroponimije. U 20. st. gotovo svaki na lingvist daje po koji prilog prouavanju nae onomastike, Najvie je dao na tom polju Petar Skok '(18811956), koji je, uz ostalo, pro uio toponimiju Dubrovnika, Splita i Zadra, toponlmju' svih otoka uz nau obalu u djeWHavenstvo i romanstvo na jadran skim otocima (1952), posebno romansku toponimiju otoka Krka. Velik prilog za prouavanje nae onomastike daje i njegovo si stematsko djelo Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika (19711974). Mate Hraste prouio je idionimiju (topo nimiju i antroponimiju) otoka Hvara i dao prvu, prirunu bi bliografiju hrvatske ili srpske onomastike u djelu Bibliografija radova iz dijalektologije, antroponimije, toponimije i hidronimije na podruju hrvatskoga ili srpskoga jezika (Hrvatski dija-

** Ci. Cadastre national de VSstrie, Sttppt. II4, i Pretvaranje prezimena na talijanski oblik, Trst 1928 fedala Istarska rije). Knjiica je imala *wmii&. kao pomagalo za talfjanizadiju hOTaBskih t i slovenskih) prezimena U Istei preko administracije. Promjena imena u naim krajevima uslijed politikih razloga zabiljeena je vrlo rano. U jednom zborniku iz 1585. zabiljeeno je da su sta novnici Bosne mijenjali imena zbog turskog poreznog sistema. Kraani su morali plaati vei porez (diziju) od muslimana, pa su Stoga kraani, makar prividno, uzimali tursko ime (citiraju se ivka = Jahja, Vuk = Kurt, Gvozden. = Timur), cime su dobivali pravo da plaaju porez kao muslimani, ili su bili oproteni od dzizije. Tako su nastajali i pravi muslimani i polumuslimani (poturi). C. M. Handiid, Narodna uzdanica 1938, A. Solovjev, Godinjak /storijskog drutva Bttt. Sarajevo 1948. I. 0. Mandl, Etnika povijest BiH, Rim 1967, 222223. Vrstom ovakve promjene moe se smatrati dakako i promjena odnosno dvostruenje osobnog imena tipa qui et (u vladara) o kojoj v. notu 11a i tekst na koji se odnosi. .U:.-,*Svg3K;M a Za BrhlichaVdselia (navodi A. imSik da se oa najprije zvao Veselje a da je Frhlich pridevd njegova jprvoftnog hrvatskog prezimena ((Staik ovo navodi prema Wurzbachovu LEXIiKON), cf. A. Simik, Nastavni vjesnik 43. 1934-35. p . 70, Ovo bi Mio knjifco [provoenje na njemaokS prvotnog hrvatskog prezimena, U to je vrijeme i Vuk karadi svoje prezime prevodio sa WOLF STBRHAMSOHN i S UUPUS STBPHA'NH FILIUS . g Cf. djelo citirano u noti 16. (*";Sfe ** Cf. F, Mtkloai, D/e Bildung der slavischen Personennamen, Denksohmton der Akademie der Wissenschaften 10, 1860, F. Mtkloii, Die Bildung der Orts namen aus Personennamen DenSehPiEten der Akademie der Wssensohfl*ten 14, 1364 F. Mikloic, Die slavischen Ortsnamen aus Appelativen, I i H, fDenkschriilen , . , 21 i 23, 1872-11874, Reprtot; Die Bildung der stavischen Personen und Ortsnamen Sammlung der slavischen Hatfdbcher H-I 5, Heidelberg .1927, S Cf, C. Jiretek, Die Romanen in den Stdten Dlmatiens whrend des Mittelalters, JIII, Denkschriften 'der Aikademie der Wissenschaften 48 i 49, Be 1902-11904.

XIII

lektoloki zbornik, Zagreb 1956), Petar Skok, Antun Mayer i Henrik Baric posebno prouavaju onomastiku uirskog jezika, a refeo nje >i sam mrski (jerik, ikoji se sauvao kao relikt samo preko svoga onomastikog materijala (imena osoba i toponimi;. 3.2. O r g a n i z a c i j a r a d a n a p r o u a v a n j u onom a s t i k e u SFRJ. Upravo na poticaj Petra Skoka predloeno 1955 da se u krilu Savjeta akademija SFRJ osnuje Meuakademiiski odbor za onomastiku (osnovan je poslije Skokove S t i u rujnu 1956). On na meunarodnom planu surauje s S m a r o d i n onomastfkim centrom (Centre mternajional d'onomastique) koji djeluje u Louvainu u Belgiji, kao i s Meu narodnom komisijom za slavensku onomastiku (u krilu slavis tikog komiteta). U okviru Meuakademijskog odbora nainjen ie i r a W plan n a onomasticd za dugi niz igodina. U -svakoj ie republici osnovan onomastiki odbor (u Zagrebu; Ono mastiki odbor SR Hrvatske, sjedite u Jugoslavenskoj akade miji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, organizacija u Institutu za jezik) koji treba raditi na tome da se prikuplja historijski i suvremeni materijal za prouavanje topnimije i antroponimije u svakoj republici, da se formiraju centralne republike karto teke i centralni onomastiki zavodi unutar kojih bi se odvijao sav rad na onomastii u dotinoj republici. Predviena je i meurepubuka suradnja i r a d na zajednikim poslovima. Na temelju tako zamiljene organizacije trebali bi se d o o m funda mentalni onomastiiki prirunici, ikao rjenici historijskih topo nima, rjenici historijskih antroponima, rje&nici suvremene mir krotoponimije, rjenici suvremene antroponimije, rjenici nadi maka, imena (osobnih imena), prezimena, r priruraci za toponi miju i antroponimiju i si. U Institutu za jezik izrauje se od 1950. do danas kurentna onomastika bibliografija (objavljuje se u glasilu Onoma Meunarodnog centra za onomastiku u Louvai nu). U Irtstotutu za ijezik feraena ie d refcrospefctivna omomaistika bibliografija koja ade do 1975. Ve dosada izvreni su ovi po slovi; prouavani su tereni Krka, Braa, Poeke kotline, Pri gorja, obalna toponimija, hidronimija; objavljena je studija o antroponimiji Poege i Like. IV. P o s t a n a k L e k s i k a p r e z i m e n a klju za u p o t r e b u . SR H r v a t s k e i

A. abecedni popis svih prezimena na teritoriju SRH, s po datkom o tome u kojem se mjestu ili u kojim se mjestima dotino prezime- nalazi. Svakom se mjestu uz to dodaju dva rbroina podatka: prvi oznauje kpliVn )& nosilaca toga prezimena u " t o m mjestu, eTflrugi (u zagradi) kazuje koliko ie obitelji i s tim prezimenom u t!om mjestu. Ako u tom mjestu neki nosilac ili vize nosilaca toga prezimena nemaju svoje domainstvo (tgi ako Tu posianri, namjetenici u miliciji i si.), u zaigradi je stav ljen znak minus. B. abecedni popis prezimena po mjestima, mjesni katalog prezimena. Sastoji se od abecednog popisa svih naseljenih mjesta u SRH iz 1948. i abecednog popisa svih prezimena u tom mjestu, IspisivaMje jerinanoiirao Forud za nauni trad SFJH, a zapoeto je u poetku mjeseca listopada 1959. i dovreno u 1964. Ispisiyjie. nje i abecediranje vrili su vanjski suradnici Instituta za jezik JAZU, dok su nadzor i voenje poslova vodili d r Antun Sojat i drugi namjetenici, Abecediranje je zavreno 1965, a prijepis je trajao od 1965. do 1969. Redigiranje djela za tisak vreno je od 1970. do 1973. Zbog financijskih razloga izdaje se zasada samo prvi dio obavljenog posla, abecedni popis svih prezimena, kao Leksik prezimena SRH. Od dananjeg podruja SR Hrvatske u ovom Leksiku prezimena SRH nedostaju jedino prezimena grada Buje u Istri i njegova kotara koji 1948, kao dio Zone A, nije bio popi san (za taj k o t a r p r e s t a j e konzultacija n a temelju Cadastre national de VIstrie). to se 'tie Crikvenice v. notu 37a. 4.2. R e d i g i r a n j e grae j e vreno pod nadzorom voditelja onomastikog odsjeka Instituta za jezik JAZU dr. Valentina Putanca, a izvrili su ga struni suradnik Danijel Aleri (prezimenski i uputniki dio) i asistent Dragutin Ragu (mjesna imena i brojani dio 2). iPirobletmi redigkamja su, uz obine- tehnike pro bleme, bili mnogobrojni: provjera grafije, ispravak oitih pogre aka, izjednaivanje grafije imena mjesta i kotara, izvravanje i provjeravanje uputnica. Poseban problem u redigiranju bilo je pitanje da li je dotino prezime dobro oitano. Samo se po sebi razumije d a j e u tako golemu materijalu bilo svakojakih ruko pisa i grafija i da j e ispisivaima esto bilo teko odgonetnuti pravu grafiju dotinog prezimena. U sluaju nejasnoa stavljale su se, dodue, u zagradama opaske i upitnici (kojih j e dosta ostalo i u redigiranom tekstu), ali j e jo dosta problematinih grafija ostalo za naknadno oitavanje, odnosno rjeavanje. Os tavljeno j e otvoreno pitanje grafije kada nosilac domainstva u potpisu pie jednu grafiju, a popisivao na elu lista domainstva daje drugu grafiju. Najbolje bi bilo d a s u se provjere vrile i na terenu, ali bi to i odvie stajalo i odvie trajalo, pa se od toga odustalo, s time da jedna mala zanemarljiva koliina sumnjivih i nejasnih grafija ostaje kao nuno zlo u ovako go lemu popisu. Od kratica upotrebljene su samo ga ( = vidi), pop. ( = popisiva), potp. ( = p o t p ^ ^ Z n a k x znai puta, npr. lx Bata-Pavii itaj 1 put Balas-Pavii. 4.3. U p o t r e b a L e k s i k a p r e z i m e n a S R H r v a t s k e . Onomastika u SRH ima zadatak da prui prirunike za historijsku toponimiju i hfetffiisku antroponimiju (imena osoba, nadimci, prezimena), kao i za suvremenu toponimiju (mikrotopontmij'u) S anitroponJiimilJu. Lk&iik prezimena SRH 'je priru nik za prouavanje suvremene hrvatske (dakako i srpske, crno gorske, bosanske, eke, talijanske 3 i dr.) a n t r o p o m n p g (suvre menost ovdje znai stanje iz 1948), * i to suvremenih prezimena u Hrvatskoj. Dakle, on predstavlja ostvarenje jednog od zada taka Onomastikog odbora SRH. Koliko e koristi imati znanost od ovog prirunika, to e se vidjeti u toku vremena, u budu nosti. Sad se ve moe rei d a Leksik prezimena SRH moe pruiti pomo mnogim znanstvenim disciplinama, prije svega lin gvistici, i to jednako gramatici, etimologiji, onomastii, posebno, dakako, antroponimiji za prouavanje prezimenske i antroponimno-sufiksalne stratigrafije, zatim ms.t|s|ji, etnografiji, svakoj tekstologiji, a moe sluiti i u mnoge praktine svrhe. Za utvrivanje provenijencije i etimologije prezimena u Hr vatskoj Leksik prezimena SRH koristit 5e prije svega podatkom o tome gdje se nalazi najvei broj nosilaca nekog prezimena, odnosno najvei broj obitelji nosilaca tog prezimena. Tim e se nainom moi utvrditi uz ubikaciju prezimena i ira regija, odnosno kraj u kojem se dotino prezime susree, tj. spomenuta prezimenska stratigrafija, odnosno area tog prezimena. Ve se sada moe utvrditi da j e gotovo sigurno da ubikaciju-provenijenciju nekog prezimena, ako j e njegov nosilac bez svoga domain stva (u zagradi oznaka minus), treba traiti na drugom mjestu. Dakako, da bi se u detaljima prouilo neko prezime, trebat e posezati i za drugim prirunicima, kao npr. za velikim Rjeni kom hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU, gdje se katkada uz etimologiju mogu nai podaci i o tome kada se i gdje se do^ tino prezime nalazi. Trebat e ii i u arhivski materijal, kao to su npr. stare upne matice" ili matice dananjih matinih ureda (opinski, upni). Valentin PutanecM S; time u vezUreba tetakn-uH da je administrativna podjela SR iHwasakf na naseljena mjesta ; kotare kako je oznaena u ovom Lek&ku prezimena SSS$ u stvari 'Pojela iz 1SH8. godine, pa u siuaiovima neiasnoe trobn kcm^uMrati izdanje J g a A M f f l n M I ^ M S S * " ? ^ S ^ ^ N * * 0 1 ^ ^ REPUBUKE HRVATSKE T^Unjo / . svibnja B w T z i greb 1951, gdje se oalazi abecedni pcjpSs svih cKtranih naseljenih, mjesta i ras podjela na kotare kakva je bila 1948. I B S I B I S ! ! < m a l j c e krStenih. vjenanih i umrlih), kronoloki od najstarijeg, T doba do A r JB60, predane su nakon drugog svjetskog rata na uvanje S K ' w ^ r " i f e v u ^ r a ? k 5 , u ZB Sreb U uvaju sve matice -Banske Hrvatske,, veeg dijela rSlavomtjoR ei ai ela Baranje. " Dubrovniku M uvaju S n w f T r W t Dl* 8?a6^e P . e ' U d r o se ouvaiu matice terona l l S ^ l J , m' t ', c c avaj matira, odnosno dio matica istone SlavonM*'. TV 1 "',, V ? u v a. Bradat , c c d e ,ia okolice, Hrvatskoga .primorja do Novoga Rijeke tii u A r h k z U | ^nlft 'i t . Sve glago&ke matice pohranjene XIV

4.1. Godine 1945. nainjen je popis puanstva .Istre koja je dotada bila u sastavu talijanske drave. Na temelju tog popisa izdan je 1946. Cadastre National de l'Istrie d'apres le recensement du Ier odobre 1945, zajedno s dodatkom i(suplementom) Index patronymigue gdje je dan abecedni popis svih istarskih prezimena. Na redigiranju toga materijala sudjelovao je velik broj istarskih kulturnih radnika, a od lingvista su sudjelovali u etimolokom odreivanju postanja dr Petar Skok, dr. Mirko Deanovi i dr Fran Ramov, Kada je 30. 12. 1954. u Institutu za jezik JAZU (formirana Radna jedinica za onomastiku (prvi joj je. proelnik bio dr Petar Skok, a zatim dr Bla Jurii; ona se od 1956. naziva Onomastiki odbor SR Hrvatske, pravila su potvrena 1957) i kada se radilo na tome da se na prijedlog dr Petra Skoka u toku 1955. formira Meua'kademijski odbor za onomastiku u krilu Savjeta akademija SFRJ, odlueno je da se., kao neposredni zadatak koji bi ulazio u opi plan rada na onomastioi u SRH, izradi kao nastavak istarskog popisa, popis prezimena SRH. Formalna je odluka donesena 1957, nakon smrti dr P- Skoka (3. veljae 1956), kada j e predloeno Savjetu aka demija (Meuakademjjskom odboru za onomastiku), da, uz ostalo, svaka republika priredi za tisak leksik prezimena svoje republike. Stoga je 1957. sklopljen sa Zavodom za statistiku SRH sporazum na temelju kojega je Institutu za jezik ustupljena na dogledno vrijeme _graa_opeg popisa puanstva iz godine 1948^/ Ta je graa preuzetsTkrajem 1958, a sa"dravafiTje779 golemin paketa sa 954.482 lista domainstava s terena SRH." 0 U toku 1959, voditelj Onomastikog odbora SRH dr Bla Juria nainio je plan ispisivanja prezimena koji uglavnom imitira sistem koji je primijenjen u Cadastre national de l'Istrie. Ilo se zatim da se dobiju dva odijeljena popisa:

_ o (NeMim sluajem S gradi popisa od )1M8. nije naen paket s domain stvima grada Cntovenlce. Stoga se ovdje daje popis prezimena 'koja su zabilie^ a ^ L ^ S ^ K ^ j e & v ^ r a r J l M p , (uva se u Institutu za jezik u Zagrebi). U Crikvenici, koja te tda an01~974 kue sa '1123 domainstva i 4792 sLanovntka feoine 119, Crikvemca ima '1522 domainstva i 5021 stanovnika), abiIjeena sa ova prezimena: fana'sijev ifSergije), Alafett, Almasi, Andres, Antic Arh, Batun, Bat, Baien, Banko,n d lBarac, Balretf, Babi, Bsta, Bedenk, Bis a ^ k jI tSe* f a i , W *M i*' B l . l j a ' ! B , l o ' 'BMkovi, Blaok, Blaekovj, BlazcvK, i Br!6k! ?k3 2 ^ * j 3 S ? t ^ i B f f * ' PKMA ' Brkari. Bnndi, Brnjac, Brozi^ tevi, B r a n u , BroHevi, Buchoffer, Car, Cijcn, Crni, Crnkovi, Cvetkovic, Cvijctie, Candrh, Culjat, Defranceschi, Dobrila. Dobrovi, Doktor, Domijan D.li]a, .nKh, Brazi, Drgaova, ujam, DvorniM, Di&km, Emilijanov (Vadl), _ | m a , Fihh. G.FranjeiW; GajaJc. Gaparovi, Gazica, Grasta tf& Grasta) ai ola ^6nK " ' P ' Graovae, Gregurl, Gros, GroSi, Grii, Hahn [v. T ?J KordaStflao), Hunter Hartwldg, Kladile, Haute, HeSmovi. Hlaa Ivan' Iviele, Jan^^Jakovi, Janfcovi, JfaricevSc, flfaafbec, Jelici, Je-kisi, 'Juri, Jurlni ^ ^ ' J ^ T Z ^ - * 3 1 ^ ' r t * ! , KaSmr, KatW, K l j u a r , Kljuar | g S ^SP'uXty*11^' Krmiwtic. KrutaoovM, Krui, Kufci Kwktrtic, Kwleiic k?l: -KUUMM, Kutenko ifDimttrfje), Lacko, &**, Langet-Sek M ^ - H P M ^ W ' &**'*',*&> Magenhcim/'Maku,' Maeic, fiS M ' ' d V ^ f e ^ MatelA, M^teti, M a t i ^ , MaSuranic Muevi, CJrm, OgrizoVi, OpaSW, Ostrogovld, Padjeti, PanWtov5, Patoic Pavllc S"uac^ M i f i - ^ P^dtei Pejhl, Pelicatit, -Pituni, pllas. S i c (dr Ugo), Pou, Potoijak, Prah, Pukler, RaCki, Radani, Radanovi, Radii V mi T & ^ u wean afc, Roi, ubeEa, Rukavina, Rulf Rufcl A 3 * ^ } ' f ^ ' J a m i T i i l J i : ! < , x S o l K e n e r ' tf*. rtf, SimHd, Slam^, Smith S a t & K a ^ i I %3k '&fa'^ ,' 4 " " - ' W . *=oda, Tomrf . tobid T a o O a r i n a Turk, Unterberger, Urbanete^"Uremic', Uroda iff^Ln^wt^' VranltmKVimjicani. Vrinjantn, Vuak, Vui, VukuS S R S W San Zgoiobi, ZlAuU, Zipser, Zorifif, Zunan, Zurak,er 6