uvala caska - · pdf file2 pod imenom sissa (tj. cissa) otok je ucrtan i na poznatoj...

1

UVALACASKA

2

Pod imenom Sissa (tj. Cissa) otok je ucrtan i na poznatoj Peutingerovoj karti, putnom zemljovidu nastalom u 4. st. po Kr., a tri stolje}a kasnije spomenut je u djelu Kozmo-grafija anonimnog kartografa iz Ravene. Bizantski car Konstantin Porfirogenet u 10. ga je stolje}u naveo u obliku Kissa, zdru`enom s imenom obli`njeg otoka [krde u Skerdakissa.

Kisa je staro mediteransko ime nepoznatoga zna~enja, kojim su starosjedila~ki sta-novnici otoka nazivali najva`nije oto~ko naselje smje{teno najvjerojatnije negdje na {irem podru~ju Novalje. Njegovo se ime za ~itav otok koristilo do razvijenog srednjega vijeka, a do danas se o~uvalo u imenu uvale Caske. Prema lingvisti~kim tuma~enjima o~igledno izvedeno iz imena Cissa, ime Caska svojom pridjevskom formom i danas upu}uje na podru~je koje je pripadalo staroj Kisi.

Uvala Caska, udaljena svega nekoliko kilometara od Novalje i nadomak dinami~nog Zr}a, smje{tena je na sjeverozapadnom kraju prostranog Pa{koga zaljeva i na jugoisto~nom kraju plodnog Novaljskoga polja. Duboka uvala Stara Novalja na suprotnoj strani istoga polja i luka Novalja, koju od polja dijeli tek nisko brdo Mo~i{}ak, ~ine sa Caskom jedin-

Prije dvije tisu}e godina, u enciklopedijskom djelu Prirodoslovlje (lat. Naturalis Historia), ugledni je rimski pisac i znanstvenik Plinije Stariji spomenuo otok Pag, nazivaju}i ga Gissa, tj. Cissa (~it. Kisa). Na {to je Plinije mislio kad je nakon Cissa zapisao Portunata ili Portunota i danas je predmetom znanstvene rasprave, a jedna od pretpostavki ka`e kako je rije~ o pridjevu kojim se Kisa ozna~uje kao naselje ro|eno iz luke (lat. portu nata) ili po njoj u rimskome svijetu dobro poznato (lat. portu nota).

UVALACASKA

Podrijetlo imena i povijesno-geografski okvir

1.

4

stvenu povijesno-geografsku cjelinu. Njezino se sredi{te nekada nalazilo na uzvisini zvanoj Ko{ljun smje{tenoj na zapadnom rubu polja. S vrha uzvisine pruà se odli~an pogled na sve tri spomenute uvale, a njezino se dana{nje ime izvodi iz romanske rije~i castellione u zna~enju utvrde. Imena Stare Novalje i Novalje vuku svoje podrijetlo od latinskog navalia, u zna~enju mjesta za opskrbu i popravak brodova, a ponekad ~ak i luke kori{tene u ratne, a ne u trgova~ke svrhe. Pje{~ane i {ljun~ane plaè na {irem novaljskom podru~ju bile su pogodne za izvla~enje brodova pa je mogu}e da su se upravo na takvim mjestima nalazili arsenali anti~ke Kise.

O kori{tenju prostora Caske od prapovijesti do novoga doba svjedo~e brojni arheolo{ki ostatci i danas vidljivi na {irem podru~ju uvale. Osobito intenzivan ìvot u doba antike, dokumentiran mo}nim ostatcima gra|evina i nizom pokretnih arheolo{kih nalaza, stolje}ima je razbuktavao ma{tu lokalnih stanovnika i privla~io pozornost putnika na-mjernika. Iako ~esto spominjani u literaturi, oni su tek tijekom posljednjeg desetlje}a postali predmetom sustavnih arheolo{kih istraìvanja koja iz godine u godinu mijenja-ju i oboga}uju dosada{nje spoznaje o dinami~noj pro{losti otoka.

UVALACASKA

6

Legende

2. Potaknute mnoìnom arheolo{kih nalaza uz obalu i u plitkome moru uvale, u novaljskom su se kraju usme-nom predajom stolje}ima prenosile legende o dramati~nom potonu}u slavnoga i bogatoga grada Kise. Naj~e{}e spominjana pri~a govori o dvije sestre, dobroj Boni i zloj Mali, i o an|elu kojega je Bog poslao da me|u zlim i iskvarenim stanovni{tvom Kise prona|e jedno dobro ljudsko stvorenje. An|eo je prona{ao Bonu i naloìo joj da pobjegne iz grada koji je u stra{nom potresu, za njezinim le|ima, zauvijek nestao u moru.

U drugoj je varijanti legende dobra sestra sa svojom lijepom i zdravom djecom ̀ ivje-la u ljutom siroma{tvu, dok je zla sestra sa svojom blijedom i nezdravom djecom pli-vala u neizmjernom bogatstvu. Kad je jednoga dana dobra sestra zatraìla pomo} one zle, bila je grubo odbijena. Dragi se Bog silno naljutio i za kaznu potopio ~itav grad, skloniv{i prethodno dobru sestru i njezinu djecu na uzvisinu Sv. Jurja.

Godine 1968. novaljski je pu~ki pjesnik Ivan [ulji}-Ive{a zapisao jo{ tri varijante legen-de, za koje sam kaè: “Prelaze}i od usta na usta, od pokoljenja na pokoljenje kroz mnogo stolje}a, razumljivo je da su pripovjeda~i raznih naroda {to su se na ovom oto-ku izmijenili do danas {togod dodavali. Svaki od njih pripovijedao ih je na svoj na~in i po vlastitu ukusu, kako bi u slu{atelja pobudio ve}u su}ut; ili je dodao pokoju rije~, tako da su se s vrjemenom rastegle. Ali svoga vlastitog temelja nisu izgubile.”

UVALACASKA

7

Propast anti~koga naselja ~esto se u literaturi povezivala s velikim potresom koji je {ezdesetih godina ~etvrtog stolje}a po Kristu potresao Sredozemlje i zbog svojih dramati~nih posljedica ostao zabilje`en u djelima anti~kih pisaca. Kako dosada{njim arheolo{kim i geolo{kim istra`ivanjima u Caski nisu otkriveni tragovi nikakve pri-rodne katastrofe, potonule arheolo{ke ostatke u uvali valja pripisati polaganom podizanju razine mora koje kontinuirano traje ve} najmanje sedam tisu}a godina.

Ipak, jaki erozivni procesi karakteristi~ni za isto~nu obalu Caske doveli su u pro{losti do loma stijena i debelih priobalnih zidova, {to je kod lokalnog stanovni{tva moglo lako izazvati predod`bu prirodne katastrofe i nemilosrdne kazne Bo`je.

8

Starine Novalje i Caske vrlo su rano u{le u putopisnu literaturu. U 15. stolje}u istaknuti je humanist Palladio Fusco u djelu naslovljenom Opis obale Ilirika zapisao: „Da se otok ranije zvao Gisom tvrde doma}i ljudi, i pokazuju na njemu ostatke grada koji se do danas naziva Gisom.“.

Najstariji zapisi o starinama Caske

3.

U 16. stolje}u mleta~ki je du`nosnik Giovanni Giambattista Giustiniani na putu na slu`bovanje u Zadru zastao s flotom u gradu Pagu. No, privu~en pri~ama o zanimljivim anti~kim ru{evinama na sjevernom dijelu otoka, Giustiniani je svoje brodove otposlao na sigurniji vez u Rab, a sam se na konju uputio prema Novalji i Caski kako bi u miru prou~io starine o kojima je slu{ao.

Polovicom 19. stolje}a Dalmacijom je u nekoliko navrata proputovao povjerenik Narodnog muzeja u Zagrebu, Mijat Sabljar, koji je u putnim bilje`nicama marlji-vo bilje`io sve kulturno-povijesne zanimljivosti na koje je putem nailazio. Godine 1852. posjetio je otok Pag, izradiv{i prvu skicu arheolo{kih ostataka u uvali Caski i na brdu Ko{ljunu. Osim ostataka na kopnu, Sabljar je u Caski ucrtao i tragove zidova i drvenih greda koji su se nazirali u plitkome moru uvale.

Mijat Sabljar

UVALACASKA

9

Godine 1933. na{ poznati povjesni~ar umjetnosti i konzervator Gjuro Szabo zapisao je svoje doj-move o otoku i podsjetio na njegovu bogatu, ali slabo istra`enu pro{lost. O anti~kim ostatcima u Caski Szabo ka`e: „Polukru`ni zavr{etak zatona posut je posvuda morem rbina, o~ito rimskog podrijetla, a najjasnije govore o nekada{njoj veli~ini dvije are, koje su danas okrenute, te se natpisi ne vide, a kako su te{ke, ne mogu se za sada obrnuti… Po pri~anju tamo{njih naseljeni-ka…na{lo se mnogo toga, ali je djelom odposla-no u Veneciju, a djelom je slupano, dapa~e da je bilo i takovoga kamenja koje je imalo natpise… Sve u svemu vanredno zanimljiv kraj ta stara Kis-sa, a uz to jo{ i krasan krajolik.“.

10

Najraniji jasni tragovi naseljavanja u {irem novaljskom kraju stari su oko 5000 godina i potje~u iz bakrenog doba. U prvom tisu}lje}u prije Krista, krajem bron~anog i tijekom èljeznog doba dovr{en je proces etnoge-neze domoroda~kog stanovni{tva, koje iz anti~kih pisanih izvora poznajemo pod imenom Liburni.

Prapovijest

4.

Liburni, srodni susjednim Histrima na podru~ju Istre, ostali su u povijesti zapisani kao vje{ti pomorci. Obitavali su na prostoru od rijeke Ra{e na sjeveru do rijeke Krke na jugu, uklju~uju}i i sjevernojadranske otoke i ìvjeli u naseljima na uzvisinama, utvr|enima masivnim suhozidnim bedemima (gradine). Jedno takvo naselje nala-zilo se na uzvisini zvanoj Ko{ljun u zale|u Caske. Za njega se pretpostavlja da se u liburnsko doba nazivalo Kisom i bilo najzna~ajnije prapovijesno sredi{te otoka. Svoje su pokojnike Liburni pokapali u zgr~enom poloàju, u grobovima izra|enim od kamenih plo~a, pokrivenim kamenim grobnim humcima (tumuli). Upe~atljiva skupina takvih humaka nalazi se u blizini uzvisine Sv. Jurja nad Caskom i na podru~ju Zr}a, a najve}i me|u njima smje{ten je na grebenu koji poluotok Zr}e odvaja od Caske.

UVALACASKA

12

Mnogi su znanstvenici u pro{losti obi{li i opisali Casku, ali se dugo godina nitko nije prihvatio sloènog posla istraìvanja, za{tite i o~uvanja njene bogate kulturno-povijesne ba{tine. Nakon nekoliko kra}ih istraìva~kih kampanja na kopnu i u moru, provedenih u drugoj polovici pro{loga stolje}a, godine 2003. zapo~ela su sustavna arheolo{ka istraìvanja, koja su tijekom vremena prerasla u interdisciplinarne istraìva~ke projekte koje vode Sveu~ili{te u Zadru i Arheolo{ki muzej u Zadru. U njima aktivno sudjeluje i vi{e drugih hrvatskih i

Arheolo{ka istraìvanja

5.

inozemnih muzejskih i znanstvenih institucija, kao i mnogi iskusni stru~njaci, mladi istraìva~i i studenti iz drugih europskih zemalja.Prve istraìva~ke kampanje ostvarene su na podru~ju anti~koga groblja i u podmor-ju uvale, a potom i u stambenom dijelu rimskoga naselja te na uzvisini Sv. Jurja. @elja je istraìva~a razrije{iti problematiku nastanka, razvitka i propasti anti~koga naselja i njegove veze s ostalim dijelovima povijesno-geografske cjeline nekada{nje Kise. Jednako tako, nastoji se u}i u trag najstarijim tragovima naseljavanja uzvisine Sv. Jurja te obnoviti crkvu na njezinome vrhu. Planira se i organizirana prezentacija kulturno-povijesne ba{tine Caske {to je osnovni preduvjet njezinog dugoro~noga o~uvanja.U posljednje vrijeme arheolozima su se u rje{avanju problematike nastanka i ne-stanka naselja u Caski pridruìli geolozi, paleontolozi i biolozi koji zajedni~kim sna-gama nastoje rekonstruirati promjene obalne crte i cjelokupnog krajolika Caske tijekom razli~itih prapovijesnih i povijesnih razdoblja.

UVALACASKA

14

Tijekom prvih stolje}a po Kristu na isto~noj su jadranskoj obali Rimljani izgradili niz gospodarskih i ladanjskih imanja (villae rusticae). Svako takvo imanje sastojalo se od stambenog prostora za boravak vlasnika, prostora namijenjenog stalnom boravku robova i sluga te prostora za preradu i skladi{tenje gospodarskih proizvoda. Bogatiji zemljoposjednici znali su imati vi{e takvih rusti~nih vila koje su bile sredi{ta udaljenijih poljoprivrednih posjeda, ali su osim njih imali jo{ i ku}u u gradu (villa urbana) ili njegovom predgra|u (villa suburbana).

Rimska imanja

6.

Arheolo{kim i geofizi~kim istraìvanjima na podru~ju Caske u{lo se u trag rim-skim gra|evinama stambene i gospodarske namjene. U sjevernom dijelu uvale, na povr{ini od oko 320 m2 istraèni su ostatci skladi{nih prostora vile, koji su se sastojali od dva dijelom obzidana podrumska prostora ukopana u zemlju do dubine od oko 2,4 m. U prvo vrijeme kori{teni za skladi{tenje namirnica, oni su vremenom pretvoreni u otpadne jame u kojima je prona|ena ve}a koli~ina uloma-ka kerami~kog posu|a, ìvotinjskih kostiju i ostalog organskog materijala. Pri dnu jedne od podrumskih prostorija prona|en je novac iz 1. st. pr. Kr., koji upu}uje na mogu}e vrijeme nastanka prve gra|evine.

Dio skladi{nih prostora sadrào je {est velikih kerami~kih spremnika za poljopri-vredne proizvode, do polovice ukopanih u zemlju. Takve posude Rimljani su na-zivali dolijama (lat. dolium). Promjer dolija prona|enih u Caski iznosio je 165 cm, a visina oko 160-180 cm; njihova zapremina procijenjena je na oko 2400-2600 l. Krajem 2. ili po~etkom 3. st. po Kr. kerami~ke su posude bile prepolovljene i pre-slojene novom podnicom. Uni{teni nadzemni dijelovi dolija, zajedno s kamenjem i

UVALACASKA

16

UVALACASKA

`bukom, uba~eni su u njih sa ciljem niveliranja terena za mla|i objekt. Ulomci oslikane `buke i crnih i bijelih kockica mozaika upu}uju na zaklju~ak da je vila bila ukra{ena zidnim freskama i mozai~kim podovima.U sjeverozapadnom dijelu nalazi{ta otkriven je odli~no o~uvan infrastrukturni kanal za odvod vode izgra|en od lomljenog kamenja vezanog ~vrstom `bukom. Dno kanala bilo je poplo~ano krovnom opekom, a gornji dio pokriven plo~ama pje{~enjaka.

Drugi objekt otkriven je u blizini crkvice Sv. Antona. Na georadarskim snimcima uo~ava se niz prostorija grupiranih oko centralnog praznog prostora, a arheolo{kim istraìvanjem manjega opsega otkriveni su za sada tek skromni ostatci nastambe iz vremena kasne antike. Ostatci rimskih zdanja nalaze se i na rtu Zr}e.Ostaci masivnih zidova koji se proteù uz morsku obalu na prostoru od Tunere/Turana do poloàja zvanog Pod buù razli~ito se interpretiraju, a naj~e{}e ili kao potporni zidovi izgra|eni sa ciljem zaustavljanja klizi{ta i intenzivnih erozivnih pro-cesa ili kao ostaci gradskih zidina. Neovisno o tome {to je bilo razlogom za{to su se Rimljani odlu~ili na tako zahtjevan graditeljski pothvat, o~igledno je da im je do zemlji{ta na isto~nim obroncima uvale bilo iznimno jako stalo. Impresivan podzemni kanal staja}e visine o~uvan je na podru~ju Vele po{te ju`no od Tunere/Turana, na mjestu koje doma}e stanovni{tvo naziva Pod buù. Kanal je danas prohodan u duìni od svega tridesetak metara, a njegov je izlaz zapunjen sitnijim kamenjem s plaè. Zacijelo se i ovdje moè pomi{ljati na infrastrukturni kanal za odvod vode.

18

Negdje na prostoru Caske nalazilo se imanje poznate rimske senatorske obitelji Calpurnii Pisones, o ~emu svjedo~i nalaz triju `rtvenika koje je postavila Kalpurnija, k}i Lucija Kalpurnija Pizona, rimskog konzula 1. g. pr. Kr., a unuka Gneja Kalpurnija Pizona, rimskog konzula 23. g. pr. Kr. Dok je Kalpurnija boravila u Caski, njezina je obitelj prolazila te{ke trenutke: stric je 19. g. po Kr. bio optuèn za ubojstvo mladog i omiljenog Germanika (ne}aka cara Tiberija i brata cara Klaudija), {to je zavr{ilo njegovim samoubojstvom u tijeku sudskoga procesa 20. g. po Kristu. Kalpurnijin otac tako|er je po~inio samoubojstvo 24. g. po Kr., u vri-

Obitelj Kalpurnijevaca

7.

jeme namje{tenog sudskog procesa za navodnu uvredu veli~anstva. Nakon toga situacija se u obitelji stabilizirala, a stvari krenule boljim tokom.Jedini sa~uvani `rtvenik jest onaj prona|en na poloàju Grama~e, koji je Kalpurnija postavila kao zavjet dvama ènskim boànstvima, prastaroj italskoj Dobroj boìci (Bona Dea) i liburnskoj boìci Heji. @rtvenik nosi sljede}i natpis: B(onae) d(eae) dom(inae) Heiae A¢ug(ustae)£ / triumphali terrae / marisq(ue) dominatric¢i£ / conservatric¢i£ / mentiumque bo¢n£arum / ac remediorum potenti / deae bene iu-dicanti / ¢C£alpurnia L. Pisonis aug(uris) f(ilia) / Cn. Pisonis neptis / d(onum d(edit). On u prijevodu glasi: Gospodarici Dobroj boìci (i) Heji Augusti, slavodobitnoj vla-darici zemlje i mora, ~uvarici uma i imovine i mo}noj izlje~iteljici, boìci koja dobro sudi, daruje Kalpurnija, k}i Lucija Pizona augura i unuka Gneja Pizona. Razloge Kalpurnijinog zazivanja boìce koja dobro sudi i ~uva um i imovinu moèmo traìti u opisanoj te{koj situaciji u kojoj se po~etkom 1. st. po Kr. na{la njezina obitelj.Nadgrobni natpisi iz Caske, koji spominju robove i oslobo|enike obitelji Kalpurnijeva-ca, tako|er nedvojbeno svjedo~e o njihovim posjedima na sjevernom dijelu otoka.

UVALACASKA

20

Rimski vodovod

8. Opskrba pitkom vodom u antici bila je rije{ena izgradnjom nadzemnog vodovoda koji je u duìni od preko 8000 m s Vrela nedaleko Kolana vodio vodu u smjeru Caske i Zr}a. Pretpostavku da su vodovod izgradili pripadnici obitelji Kalpurnija Pizona na prijelazu stare u novu eru za sada nije mogu}e potvrditi, ali ju dosada{nje spoznaje niti ne opovrgavaju.

Ostaje nam za sada nepoznato mjesto na kojem je taj vodovod zavr{avao. Njegovi sastavni dijelovi jo{ nisu uspje{no povezani u jedinstvenu cjelinu. Lukovi na kojima je po~ivao dio vodovodne trase podlegli su teìni vremena, a u oto~kom su se krajoliku o~uvali dijelovi nosivih zidova i vodovodnih kanala.

Posebnu zanimljivost predstavlja pet velikih vodosprema izgra|enih na brdu Ko{ljunu, koje su tako|er u rimsko vrijeme ~inile dio sloènog vodoopskrbnog sustava. Njegovo je istraìvanje jo{ uvijek u tijeku, a podzemni kanali, cisterne i razvodnici za vodu, o~uvani du` sjeveroisto~ne obale Caske, vjerojatno su ~inili njegov sastavni dio.

UVALACASKA

22

Termin nekropola potje~e od gr~kih rije~i nekros = mrtav i polis = grad, a u doslovnom prijevodu glasi grad mrtvih. Njime su Grci i Rimljani ozna~avali svoja groblja pa je stoga preuzet u stru~nu arheolo{ku termino-logiju.

Nekropola

9.

Arheolo{kim iskopavanjima provedenima od 2003. do 2007. godine, u zapadnom dijelu uvale, tik do poluotoka Zr}e, otkriven je krajnji jugoisto~ni dio groblja koje je pripadalo anti~kom naselju. Ukupno su istra`ena ~etrdeset i ~etiri paljevinska gro-ba te jedan skeletni, koji se mogu datirati u prva ~etiri stolje}a po Kristu. Osobitost nekropole u Caski poseban je na~in izrade grobova, kakav za sada nije potvr|en niti na jednom drugom nalazi{tu.

Pepeo i spaljene kosti pokojnika zajedno s grobnim prilozima polagali su se na zemljano dno grobne rake i prekrivali konstrukcijom izra|enom od krovne opeke i kupa kanalica u obliku dvoslivnoga krova. Dvije spojene kupe kanalice ~inile su stilizirani dimnjak kroz koji se moglo `rtvovati hranu i pi}e ili otvoriti prolaz za pokojnikovu du{u. Potom bi se grob obzidao pravokutnom konstrukcijom od lo-mljenog kamena i `buke, ~ija je gornja povr{ina zajedno s opisanim “dimnjakom”, ostajala vidljiva na povr{ini zemlje.

UVALACASKA

24

UVALACASKA

Pokojnicima su se u grob prilagali razni predmeti za svakodnevnu uporabu, koji su im mogli posluìti u zagrobnome ìvotu. Kerami~ke uljanice trebale su osvijetliti mra~an put na drugi svijet; u kerami~kom i sta-klenom posu|u valjalo je ponijeti potrebnu hranu i pi}e; novcem je trebalo platiti prijevoz u podzemlje preko podzemne rijeke Stiks, a svakodnevni predmeti trebali su pokojniku posluìti da i na drugoj strani bude okruèn dragim, poznatim stvarima. Da bi ène i dalje bile njegovane i lijepe, u grob su s njima polagani kozmeti~ki pribor i nakit izra|eni od bronce, zlata, olova, èljeza i kosti.

U neposrednoj blizini grobova ~esto se pronalaze amfore koje su vjerojatno ostav-ljene nakon ukopnih rituala ili posmrtnih gozbi, ili pak nakon prino{enja `rtava lje-vanica. Grobovi su bili ozna~eni nadgrobnim natpisima, kojih je do sada prona|eno desetak. Iz njih i{~itavamo imena, starosnu dob i zanimanja nekada{njih stanovni-ka Caske. Tako, na primjer, saznajemo da je Lucije postavio nadgrobni spomenik predragoj èni Viktorini koja je doìvjela 60 godina ili da je u Caski bio pokopan Atik, knjigovo|a (dispensator) lokalnoga imanja.

26

Podmorje Caske od davnine je privla~ilo pozornost obiljem pokretne i nepokretne arheolo{ke gra|e. Dio sitnih nalaza dospio je na morsko dno erozijom obale, a dio se i danas nalazi na svom originalnome mjestu. Pred ru{evinama Ka{tela i crkvice sv. Antona u sjevernom dijelu uvale nalaze se potopljeni ostatci devedesetak metara dugog lukobrana, izra|enog u obliku nasipa od lomljenog kamena, koji je dno uvale

Podmorje

10.

{titio od ju`nih vjetrova. Kulturni sloj s njegove vanjske i unutra{nje strane debeo je do pola metra. U njemu se pronalaze ulomci odba~enoga kerami~kog posu|a, gra|evinskoga materijala te staklenih i metalnih uporabnih predmeta.

Godine 2005. zapo~elo je sustavno podmorsko istra`ivanje, a iste godine na pro-storu lukobrana otkriveno je gotovo u cijelosti o~uvano drveno sidro iz rimsko-ga vremena. Sidra kojima su krakovi i sredi{nja greda bili izra|eni od drveta, a popre~na olovna pre~ka i olovna spojnica na krakovima davale im odgovaraju}u ~vrsto}u i te`inu, ~esto su se koristila u anti~ko doba.

UVALACASKA

28

UVALACASKA

Tijekom 1. i 2. st. po Kr. sidra izra|ena od èljeza postupno su ih istisnula iz upotrebe. Muljevito dno uvale stvorilo je anaerobne uvjete i tako pogodovalo o~uvanju drvene gra|e, pa je rijedak nalaz gotovo neo{te}en stigao do na{eg vremena. Zahtjevnim postupkom konzervacije otopinom polietilen-glikola sidro je spa{eno za budu}e generacije, a danas je izloèno u Gradskom muzeju u Novalji.

Tijekom istraìvanja, na vi{e mjesta du` sjeverne i isto~ne obale uvale zapaèni su ostatci okomito zabijenih drvenih kolaca i stupova te vodoravno poloènih greda. Svi oni, ~ini se, predstavljaju ostatke anti~kih priobalnih konstrukcija koje su vjero-jatno imale funkciju priru~ne operativne obale.

30

[ivani brod

11. Godine 2007. podmorje Caske ponovo je iznenadilo neuobi~ajenim nalazom. Na podru~ju uvalice Male po{te ju`no od Tunere/Turana u{lo se u trag ostatcima brodice izra|ene tehnikom {ivanja. Rije~ je o sta-roj mediteranskoj tehnici kojom su platice brodske oplate me|usobno spajane uz pomo} uzice od biljnih vlakana, provu~ene kroz niz otvora du` njihovih rubova. Brtvljenje se postizalo uz pomo} deblje pletenice

postavljene s unutra{nje strane “{avova” i debelog sloja smole kojim su se pre-mazivale unutra{nja i vanjska strana broda. Za izradu uzica i pletenica koristila se brnistra koje i danas ima napretek du` obala Caske. Rebra {ivanih brodova odlikovala su se nizom utora s donje strane, izra|enih na mjestima “{avova” kako bi se izbjeglo trenje.

Prapovijesna tehnika {ivanja u klasi~no je gr~ko doba u ve}em dijelu Sredozemlja u potpunosti istisnuta iz upotrebe, ali se na ograni~enim geografskim prostorima zadr`ala jo{ duboko u rimsko, pa ~ak i srednjovjekovno doba. Jedan od takvih prostora bio je i sjeverni Jadran, u kojemu su isto~na i zapadna obala zadr`ale dvije razli~ite prapovijesne brodogra|evne tradicije.

UVALACASKA

32

UVALACASKA

Prema zapisima anti~kih autora, tehniku {ivanja na isto~noj jadranskoj obali njegovali su u rimsko vrijeme jo{ samo Histri i Liburni, a taj podatak potvr|en je i nalazom {ivane brodice u Caski.

Brodica duìne oko 8 m bila je ispunjena smjesom lomljenog kamenja i `buke i na-mjerno potopljena kako bi ~inila dio neke drvene, priobalne, vjerojatno pristani{ne konstrukcije. Oko nje i kroz nju bio je zabijen niz drvenih kolaca, a u neposrednoj blizini prona|ena je èljezna sjekira s potpuno o~uvanim drvenim dràlom, koja je vjerojatno posluìla za obradu drvene gra|e. Sude}i prema ostalim pokretnim nalazima, brodica je kori{tena u 2. st. po Kr.

34

Utvrda i crkva Sv. Jurja

12. Na uzvisini Sv. Jurja nad Caskom nalaze se ostatci srednjovjekovne utvrde koja je mo`da mogla nastati ve} u kasnoanti~kom razdoblju, i to mo`da ba{ u 6. stolje}u, u vrijeme bizantskog cara Justinijana i njegova ratovanja protiv Isto~nih Gota. Ponovo uspostavljenu bizantsku vlast du` isto~ne obale Jadrana Justinijan je nastojao odràti izgradnjom jedinstvenog fortifikacijskog sustava kojim se osiguravao plovidbeni put i mirna opskrba bizantske flote.

Sude}i prema vidljivim ostatcima, utvrda je bila pravokutnoga oblika, a u njezinom jugoisto~nom uglu izgra|ena je mala crkva Sv. Jurja. Dana{nja crkva potje~e vje-rojatno iz 14. stolje}a, ali je mo`da izgra|ena na ostatcima neke starije sakralne gra|evine. U njezinim je zidovima bilo ugra|eno nekoliko arhitektonskih ulomaka ukra{enih starokr{}anskim i predromani~kim ornamentima, koji su nasilno razne-seni nakon {to je crkvica napu{tena. Sre}om, neki su od njih svoje mjesto na{li u zbirci Stomorici, izloènoj u prostorijama ùpnog dvora u Novalji. Rije~ je o ulom-cima kamenog crkvenog namje{taja koji potje~e iz 9. stolje}a.

UVALACASKA

36

UVALACASKA

Jednobrodna crkva Sv. Jurja imala je polukru`nu apsidu utopljenu u zidnu masu i bila podijeljena u dva traveja presvo|ena kri`nim svodovima, s krovnim pokrovom od kamenih plo~a. Prvi se puta spominje 1451. godine, a 1804. krenula je iz Novalje posljednja procesija u Casku. Godine 1822. jo{ uvijek se u crkvi slu`ila misa, a potom je prepu{tena zubu vremena.

Godine 2006. zapo~elo je snimanje postoje}ega stanja i arheolo{ko istra`ivanje utvrde i crkve, koje je rezultiralo otkri}em spleta zidova iz ranije gra|evinske faze te srednjovjekovnog ukopa djevoj~ice ukra{ene bogatim nakitom koji se sastojao od srebrnog prstena s krunom, bron~ane ogrlice i para bron~anih jednojagodnih nau{nica.

38

Ostale povijesne i prirodne zanimljivosti

13. [to se doga|alo u priobalju Caske nakon {to je napu{teno anti~ko naselje, nije nam poznato. Sude}i prema o~uvanim dokumentima, obitelj Pal~i} doselila je u 15. stolje}u iz Paga i otkupila posjede u uvali. Njihovom zaslugom izgra|ena je jednobrodna crkvica sv. Antona, uz koju je nastao i tzv. Ka{tel. [to se u njemu nalazilo, te{ko je re}i, a pripadnici obitelji Pal~i} spominju mogu}u prisutnost redovnika. Obje gra|evine danas su ru{evine u izrazito lo{em stanju, koje bi se u budu}nosti mogle iskoristiti u funkciji malog muzeja posve}enoga starinama Caske.

Nedaleko crkvice sv. Antona nalazi se okrugli kameni toranj za promatranje kre-tanja tuna, poznat pod imenom Tunera/Turan, koji je 1888. godine izgradila obi-telj Pal~i}. Svojom osebujno{}u on budi znati`elju posjetitelja i danas predstavlja svojevrsni simbol Caske. Za razliku od mnogih drvenih konstrukcija du` hrvatske obale, rije~ je o jedinom takvom tornju izra|enom od kamena. Pu~ki pjesnik Rado-slav Dabo spominje na obalama Caske jo{ dvije tunere, glavnu u uvali Klopotnici i pomo}nu na rtu izme|u Caske i Zr}a. Ukoliko su one doista postojale, vrlo je vjerojatno da su bile izra|ene od drveta.

Unosan lov na tune na Caski i Zr}u potrajao je do 1960. godine. Za njega su se u starini koristile duge i uske brodice zvane ladve, izra|ene od jednog komada drveta i ponekad pove}ane dodavanjem bo~nih dasaka, kojima se upravljalo uz pomo} vesala postavljenih na duga~ku popre~nu gredu zvanu jaram ili igo. Ladve se danas vi{e ne koriste, a Gjuro Szabo zabilje`io ih je na podru~ju Caske jo{ tridesetih godina pro{loga stolje}a, u vrijeme kad su u ostalim krajevima ve} potpuno nestale iz upotrebe.

UVALACASKA

40

UVALACASKA

U dnu uvale nalazi se mala mediteranska mo~vara zvana Blato, koja je, kao i ostala mo~varna stani{ta na otoku, posebno vrijedna zbog svoje biolo{ke i krajobrazne raznolikosti. Zna~enje mediteranskih mo~vara i njihove ornitofaune sve je ve}e, jer one u dana{njoj Europi predstavljaju prirodnu rijetkost. Stoga je mo~vara u Caski za{ti}eno prirodno podru~je.

U plitkome moru du` plaè u dnu uvale moè se lako uo~iti duga~ka ravna kame-na plo~a, u amaterskim radovima interpretirana kao rimska cesta. Rije~ je u stvari o pla`noj stijeni nastaloj cementiranjem karbonatnih ~estica plaè, koje se doga|a u zoni plime i oseke, u odre|enim prirodnim uvjetima. Proces njezinoga nastanka nije do kraja obja{njen, ali se pretpostavlja da moè biti izazvan kalcijevim karbo-natom iz slatke vode koja prodire kroz tlo iz mo~varnoga zale|a. Sude}i prema sta-rosnim analizama, pla`na stijena u Caski recentna je tvorevina nastala sredinom dvadesetoga stolje}a. S obzirom na ~injenicu da se na plaì nalaze ulomci rimskog kerami~kog materijala, logi~no je da su i oni tijekom procesa cementiranja postali njezinim sastavnim dijelom.

uvala caska - · pdf file2 pod imenom sissa (tj. cissa) otok je ucrtan i na poznatoj...

Documents