ZANIMLJIVOSTI

Više od 500 milijuna kršćana u Europi, a više od 2,2 milijarde kršćana diljem svijeta slave blagdan Kristova rođenja. Blagdan Kristova rođenja od 4. stoljeća slavi se 25. prosinca, kao novi blagdan istinskoga nepobjedivog sunca s neba. Iz Rima slavljenje Božića u drugoj polovici 4. stoljeća ubrzo se proširilo po Sjevernoj Africi, Italiji, Španjolskoj i na istok.

Jaslice i božićno drvce kasnije postaju dio obilježja božićnih slavlja. Sv. Franjo Asiški je 1223. godine u Grecciu Kristovo rođenje u betlehemskoj štali uprizorio živim jaslicama. Početke figurativnih jaslica nalazimo u srednjovjekovnoj Italiji 14. stoljeća. U početku se izrađuju klesane ili voštan figure samo djeteta Isusa i postavljaju se na oltar. Tijekom 15. stoljeća pojedine crkve lik djeteta Isusa ili prizore njegova rođenja imaju u crkvi tijekom cijele godine. Od 16. ili 17. stoljeća jaslice se šire i izvan Italije i uprizoruju cijeli događaj u Betlehemu, s mnoštvom figura različitih likova povezanih s Isusovim rođenjem. Božićno drvce, jedan od današnjih središnjih simbola Božića, koristi se tek od 19. stoljeća. Prvi pisani dokument o ukrašenoj božićnoj jeli potječe iz 1606. iz Strasbourgu. Premda mu se u početku mnogi protive, širenje uporabe drvca tijekom 19. stoljeća postaje nezaustavljivo. Danas je svjetleće drvce za kršćane svih denominacija simbol zvijezde u Betlehemu koja ljudima pokazuje gdje će naći Isusa rođenog u jaslama.

NAJAVE ZA SLJEDEĆI MJESEC:

Mjesečni susret ZKL-a bit će 18. siječnja

DNEVNA MOLITVA BL. MARIJE TEREZIJE

Gospodine, zavjetujem Ti siromaštvo, čistoću i

poslušnost i posvećujem se spašavanju duša da s

najdubljim poništenjem same sebe i u potpunom skladu

sa Tvojom svetom Voljom, težim k savršenoj Ljubavi

prema Bogu i bližnjemu. Gospodine, daj da ovim lancem

Ijubavi budem vječno privezana sa Tvojim

Božanskim Srcem i za vrijeme moga zemaljskog života

da budem dijete moje nebeske Majke!

Franjo je u počecima svoga obraćeničkog života u očima svojih prijatelja i sugrađana bio zanesenjak i luđak. No njemu to nije smetalo. Želio je otkriti što Gospodin od njega hoće i to, što je moguće bolje i vjernije, izvršiti. Svojim načinom života: siromaštvom, radošću, ljubaznošću, duhovnim razgovorom ili savjetom… mijenjao je sliku o sebi u očima svojih prijatelja i sugrađana. Vrlo brzo su mu se pridružili neki stari prijatelji želeći živjeti na način kako Franjo jeFranjo vidio da Bog danomice povećava broj njegove braće napisao je sebi i svojoj braći, jednostavno i kratko, način i pravilo života. Prvenstveno se služio riječima sv. Evanđelja, jer je prije svega čeznuo za evanđeoskim savršenstvom. Unio je također u Pravilo i nešto drugih stvari koje su prijeko potrebne za provođenje sveta života. … Vjera je, naime, više no u prošlosti, izložena nizu pitanja koja dolaze iz promijenjenogiz: Prorta Fidei

“Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu” (Iz 9, 1-3). Nad tamnom noći povijesti čovječanstva zasjala je svjetlost Božjeg dolaska k ljudima. U liku Novorođenog Djeteta Isusa Bog je pohodio svoj narod. Bilo je to u vrijeme, kako piše sv. Luka, “kad izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta”. Kao da je Isus svojim rođenjem znakovito ušao u popis ljudi svega svijeta. Pridružio se i putnicima i patnicima, svima koji žive u siromaštvu ili na rubu društva, svim prognanima i bolesnima da podijeli s njima njihovu sudbinu. Rodivši se od Prečiste djevice Marije postao je našim bratom po tijelu, postao je “obličjem čovjeku nalik”, da bude naš Spasitelj; kao što pjeva naša božićna pjesma: “S neba siđe dolje radi grešnika, rodi se u štali radi čovjeka.” On je izvor naše radosti i naše nade. Apostol Pavao piše svom učeniku Titu: “Sebe dade za nas da nas otkupi od svakog bezakonja i očisti sebi narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela” (Tit 2, 14). Ovaj “izabrani Narod” smo mi, vjernici, koji smo po svetom krštenju pozvani da obilujemo dobrim djelima. Stoga ovih božićnih dana mnogi očekuju našu dobrotu koja ima svoj izvor u daru koji je svima nama nebeski otac darovao, a to je njegov ljubljeni sin Isus Krist. Tu našu dobrotu žele osjetiti i naši mladi i naša djeca koji u Isusu gledaju Prijatelja koji ih ljubi, pa i nerođeni u kojima se Isus želi roditi. Sjetimo se i naše braće i sestara diljem svijeta koji ni ovog Božića neće biti okruženi mirom i svjetlošću radosti, nego bijedom, životnim nevoljama i strahom. Zato neka pjesma “Svim na zemlji mir, veselje...” bude i naša molitva, da Svjetlo koje je rođeno u Betlehemu ispuni sjajem ljudska srca, te da budemo jedni drugima kao brat prema bratu. Neka dopre do svih ljudi na svijetu poruka anđela: “Ne boj se! Rodio vam se Spasitelj Krist Gospodin”. On nam donosi darove koje drugi ne mogu dati: mir, radost, utjehu, nadu, ljubav... a bez tih darova nema života. Isus se rodio i došao na svijet zato da svatko bude voljen i da svakome ponudi spasenje. Prihvatimo Novorođenog Isusa koji je ispružena Božja ruka svakom čovjeku! Sretan Božić i blagoslovljenu novu 2013. godinu želi vam Vaše vodstvo

No za primanje dara treba uvijek ostati otvoren. Bog nam se "badava" poklanja, ali je potrebno da ostanemo - i srcem, i razumom, i načinom života, i svime onim što jesmo - otvoreni da ga prihvatimo. Ali, i ta je naša sposobnost da za primanje vjere ostanemo "otvoreni" zapravo milost (nezasluženi Božji dar). Jer cijelim smo svojim bićem od Boga darovani: od Boga nam dolazi postojanje i sve ono što jesmo. Vjera nam daje sigurnost, ali je vjera i stalno traženje. Nikada ne možemo reći da Boga dovoljno poznamo i da je naše povjerenje prema njemu bez opasnosti. Kao što nikad ne možemo reći da dovoljno poznamo onoga koga volimo i da nam ne može doći u opasnost povjerenje u njega. Zato je potrebno da uvijek iznova nastojimo upoznati ono što vjerujemo. Potrebno je vjeru osobno i zajednički proučavati, o njoj razmišljati i razgovarati. No iznad svega je potrebno u molitvi se s Bogom susretati. I vjeru živjeti. Jer vjera je živi odnos sa živim osobama. A taj se odnos predanja i povjerenja može sa sigurnošću upoznati samo iz osobnog iskustva. (www.ffdi.hr)

2 7

„TIHA NOĆ, SVETA NOĆ...“ (Legende o pjesmi koja je osvojila svijet)

Vjerojatno najpoznatija božićna pjesma svih vremena prvi put je izvedena prije 194 godine. Danas se ori po čitavom svijetu na brojnim jezicima. Njezin dugi život krije nekoliko legendi... Tekst je napisao kapelan vlč. Joseph Mohr, a glazbu za njega je skladao seoski učitelj Franz Xaver Gruber. Bila je to kompozicija za gitaru koja je zvučala potpuno drukčije nego u kontemplativnoj verziji koju danas poznajemo. Gruber je u ušima više imao živu, plesnu melodiju. Slavna pjesma prvi put je javno izvedena u Oberndorfu blizu Salzburga za vrijeme božićne mise 24. prosinac 1818.. Njezin nastanak obavijen je velom legendi. Jedna od njih je i da su orgulje bile pokvarene pa da se morala na brzinu smisliti pjesma za neki drugi instrument. Crkva Sv. Nikole u Oberndorfu u kojoj je prvi put izvedena "Tiha noć" uništena je u poplavi početkom 20. stoljeća. Na njezinom mjestu je izgrađena Kapelica u čast Tihe noći koja je oko Božića omiljeni turistički cilj. "Tiha noć" prevedena je na najmanje 44 jezika i obrađena nebrojeno puno puta. Jednom je čak pjevana istovremeno na njemačkom, engleskom i francuskom, i to na Badnjak 1914. kada su vojnici u Prvom svjetskom ratu proglasili kratko zatišje. Zajedno su potom zapjevali pjesmu koju su svi jako dobro znali: "Tiha noć, sveta noć"...

3 6

7

GODINA VJERE "Vjerujem..."

Vjera - prva je riječ Vjerovanja vrlo važna. Njome izričemo nešto važno o samome sebi. Njome izjavljujem: "Ja osobno vjerujem!" To znači: "Ja sam uvjeren i imam potpuno povjerenje. Ja sam uvjeren da Bog jest i u Boga imam potpuno povjerenje." To sa mnom govore i svi moji istomišljenici u vjeri. Na taj se način očitujemo kao zajednica vjernika, kao Crkva. Zato možemo reći da Crkva nastaje vjerom. Vjerom se uspostavlja najintimnija povezanost s Bogom i istinsko bratstvo među ljudima. Vjerom ulazimo u "Savez" s Bogom i u "savezništvo" sa svim ljudima. Prava vjera nije otuđenje sebi i drugima ni opijum za bježanje pred ljudskim problemima. Vjerom se ne zatvaramo u uski krug vjernika niti nas vjera oslobađa da preuzmemo vlastite ljudske odgovornosti. Temeljna Isusova zapovijed jest ljubav prema Bogu i čovjeku. Stoga nas vjera još više obvezuje da sa svim ljudima sudjelujemo u izgradnji boljega svijeta: da među ljudima zavlada pravednost, istina, sloboda, ljubav . . .Kad kažemo: "Vjerujem", želimo izraziti i ovo: "Založit ću se da u život provedem ono što vjerujem. I u svom osobnom životu i u svojim društvenim obvezama, ! oji i da naš život ne svršava potpunim uništenjem. No mi kršćani vjerujemo da na ta pitanja imamo Božji odgovor. Bog nam je objavio najdublje tajne o sebi i o čovjeku. Bog nam se objavio, "govorio", nam je po Božjim ljudima u povijesti, a nadasve nam je uputio svoju Riječ po Isusu Kristu koji je Sin Božji i naš Brat. Knjige koje sadrže Božju objavu zovemo Sveto pismo ili Biblija, a dijele se na Stari i Novi zavjet. Da bismo mogli vjerovati, potrebna nam je Božja svjetlost i Bolja pomoć. Mi to zovemo milost, Božji dar. Kad kažemo da nam je za vjeru potrebna milost, time zapravo želimo reći da se najintimnija povezanost s Bogom ne može silom iznuditi, niti ona može biti u prvom redu plod naših razumskih i drugih napora. Kao što se istinsko prijateljstvo i međusobno povjerenje mogu samo "badava" pokloniti, slično je i vjera dar koji nam Bog bez naših zasluga nudi i koji možemo samo slobodno primiti.

6

KAKO MEDITIRATI Meditacija je prirodni nastavak čitanja. Ona je prostor odmaranja od prvotnog napora, a istovremeno ostajemo otvoreni za prosvjetljenje koje nam Riječ donosi.

- Osigurati vrijeme tišine. „Oko počiva na riječima, a potom srce počiva na značenju.“

- Dopustiti da riječi odzvanjaju na posve osobit način. Kada tekst pripovijeda o određenom događaju staviti se u ulogu nekog od sudionika i postaviti si pitanja: Na koji mu način nalikujem? Što bih učinio na njegovu mjestu? Što bih trebao prepustiti Gospodinu da on učini?

- Postaviti slijedeća pitanja: Što mi Bog po ovome tekstu objavljuje o samome sebi? Na što upravlja moj pogled? Što je Gospodin učinio za skupinu kojoj pripadam, za ljude općenito te što mi otkriva kako sada želi učiniti? - Mirno porazgovarati s Gospodinom o temama što ih tekst donosi, polazeći pritom od vlastitih prilika. - Zabilježiti osjećaje koji se javljaju u srcu na temelju odjeka što ih je odabrani tekst izazvao. (Nastavlja se)

...Nastavak...

ŠTO BOŽIĆ NIJE, A ŠTO BOŽIĆ JEST?

(...) Dobro, što dakle Božić nije, a što Božić jest u našem vjerničkom životu? Prvo, Božić nije na prvom mjestu praznik, tj. dan prazan od posla, neradni dan, zimski raspust, razonoda, jer takvih dana u godini ima stotinu i više, kako u kojem poslu, školi i zanimanju. Ima dana koji se upravo zovu: državni dan, dan odmora, ferije... Drugo, Božić nije u prvom redu prigoda da se susretnu roditelji s djecom ili braća i sestre međusobno. Ima za to mogućnosti često u godini dana: o rođendanima i imendanima, i o drugim obiteljskim jubilejima pa i vjerskim proslavama: krštenja, prve pričesti, krizme, vjenčanja... Treće, Božić nije posebna prigoda za jelo i pilo, jer toga ima svaki dan, i to tri puta dnevno. A svečanije jelo i pilo nije samo o Božiću nego u tolikim drugim prigodama i dolazaka u kuću i odlazaka iz kuće. A što Božić jest? - Božić je kršćanski blagdan u kojem je u središtu i u punini Krist, Sin Božji, utjelovljen po Duhu Svetom i rođen od Djevice Marije radi nas ljudi i radi našega vječnog spasenja. Logos i Smisao svega. - Božić je najveća kršćanska svetkovina kada se svaki pravi vjernik ispituje ne u javnoj anketi ili vijesti nego u tajnoj savjesti: kakav je kao Kristov vjernik u ispovijesti svoje vjere, u pojedinačnoj ispovijedi svojih grijeha, u pohađanju Kristovih sakramenata, osobito Kristove misne žrtve svake nedjelje i zapovijedane svetkovine, a ne samo o Božiću i na Božićnu polnoćku? - Božić je najprikladnija kršćanska prigoda da se upitamo o svome poštovanju života, pojedinačnoga, obiteljskoga, narodnoga; života koji je najveći Božji dar čovjeku i za koji će svatko od nas polagati račun, za svaku misao, riječ i čin. Dar koji je Bog dao, i koji nam još više želi dati „u izobilju“, ako želimo živjeti i djelovati po Božjem zakonu života. - Božić je posebna prilika kada se, u ime Isusovo, okrećemo oko sebe i gledamo kolikima možemo pomoći u bilo kojem pogledu da i njih pohodi Mlado Sunce s visine, Krist Gospodin, u čestitki i daru, u radosti i miru. Takav Božić, pun vjerskoga smisla, pun djelotvornih i životnih misli na potrebne, bolesne, osamljene želimo svakomu kršćaninu da Božićnu radost podijeli s drugima više i dublje nego u drugim danima godine dr. Ratko Perić,biskup

DUHOVNE VJEŽBE ZAJEDNICE KARMELSKIH LAIKA

Godišnja duhovna obnova za članove Zajednice karmelskih laika ove godine je održana 17. studenoga 2012. u samostanu časnih sestara karmelićanki na Leskovačkom brijegu. Obnovu je predvodio don Robert Zubović, simpatični i karizmatični svećenik Krčke biskupije, a trenutno župnik u Ogulinu u Gospićko-senjskoj biskupiji koji iza sebe ima bogato iskustvo apostolata u našoj zemlji i inozemstvu. Sudionici su bili uglavnom članovi ZKL-a, ali i drugi koji su prvi puta na ovaj način sudjelovali u zajednici. Tako se okupila grupa od tridesetak sudionika u kojoj su bile zastupljene sve dobne skupine. Središnja tema duhovne obnove bila je vjera, povodom Papinog proglašenja ove crkvene godine godinom vjere. U nadahnutom predavanju don Robert je prenio poruku biskupske sinode održane u Rimu da je potrebno u svakoj prigodi očitovati svoju vjeru te svaki dan započinjati s punim pouzdanjem u Boga Oca. Govorio je o potrebi svakodnevne molitve i čitanja Svetog Pisma kao sredstvima rasta u vjeri i djetinjem pouzdanju u Oca te potrebi obraćenja. Posebno je naglašavao važnost zajedničke molitve u obitelji. Nakon predavanja u šutnji smo promišljali ono o čemu smo slušali. To vrijeme su sudionici iskoristili za meditaciju u tišini samostanskog parka sa postajama Križnog puta i „Brdom Karmel“. Prilika za ispovijed bila je prije misnog slavlja, osobito radosnog i obogaćenog skladnim pjevanjem dijelova mise i prigodnim pjesmama po odabiru predsjednice Zajednice gospođe Renate Ivoš-Krajina, koja je predvodila pjevanje i svirala na harmoniju. U duhovnu obnovu bio je uključen i radni dio u kojem su sudionici podijeljeni u nekoliko skupina raspravljali posebne teme koje su se odnosile na položaj i ulogu vjernika u aktualnom trenutku. Prema izlaganjima moderatora skupina taj dio je bio posebno zanimljiv i prožet živim svjedočenjima. Složili smo se da vjernici moraju biti hrabriji u svjedočenju svoje vjere i očitovanju svog kršćanskog identiteta. Zato ne smiju stajati skrštenih ruku dok ih se svakodnevno nastoji istisnuti iz javnog života, nego kao aktivni članovi modernog društva trebaju svjedočiti djelima kršćanske ljubavi. Na kraju su se sudionici radosni i duhovno osnaženi vratili svojim obiteljima. Ana Marija Damjanović

5 4