©

UJ ©©MM

M m

Križevci, proljeće 95*

2

O N A

(iz knjige A. Jonhsona "On i Ona") za raumijevanje ženske psihologijeinterpretacija na osnovi mita o Amoru i Psihi

Počnimo dakle s pričom o Amoru u Psihi. Čini se daje nekoč negdje I u lo neko kraljevstvo. U mitovima obično započinje od nekog kraljevstva Mio dakle jedan kralj ijedna kraljica, i imali tri kćeri. Dvije starije obične mi prm ceze: ničim se nisu isticale.

Treća kći, koja se zove Psiha, izvanredna je osoba. Lijepa je i privlačna poput božice - u svom držanju, govoru i u čitavoj pojavi, tako da je oko nje ni cao kult obožavanja. Govorilo se:"Evo nove Afrodite, evo nove božicu I"

A Afrodita bijaše prastara božica ženstvenosti koja je vladala <«l samog početka, nitko nije točno znao otkada. Ali počelo se govorkali da joj Psiha preuzima mjesto. Lijepim pjesničkim riječima, u Afroditinu je hiainu svela va­tra stala hladnjeti.

Afrodita se rodila iz mora; ona je iskonska, oceanska ženstvenost Potje­če iz predsvjesnog vremena evolucije; boravi na dnu oceana i li...... |c njendvor. Pssihliološki liječnikom rečeno, ona gospodari podsvjesnim tlo g.i sim­boliziraju morske vode. Stoga je jedva pristupačna moralnom, svjesnom, ljuds­kom shvaćanju. Teško se susresti s oceanskom ženstvenošću kao Ho |< teško uvjeravati val oceanske plime. Teško je pridobiti ili složiti se s Aliodilinom ćudi; tobko je to primitivna ženstvenost. Možemo joj se divili i obožavali |c; ili biti od nje satrt ili pak krenuti putem ovoga mita, Psihinim putem rn/voja do nove razine ženstvenosti. To možemo birati.

Svaka žena nosi u sebi Afroditu koja se lako prepoznaje po njenim glavnim osobinama: Taaštini, popuštanju boli, plodnosti i tiraniji kad je .prije- čena.Danas Afroditu vidimo posvuda. Vrlo je neprilično za modemu, dovoljno inteligentnu ženu ustanoviti da ima afroditsku narav i sve primitivne i insiuik tivne lukavštine kojima se ona služi. Imade žena koje se razbjesne ako un se muž samo za dlaku udalji od ravne i stroge hnije što mu je diktiraju. To su Afrodite.

A opet, Afrodita je i vrijedna osoba. Ona je osnovno, nagonsko mate­rinstvo, nužno za razmnožavanje vrste. Kad bude tome prilika, vidjet ćemo da ona za<pravo ne satire Psihu; naprotiv, ona poduzima sve što je potrebno za Psihin razvoj -premda je pri tome tako nemila te joj se rado ne iskazuje veliko povjerenje.

3

Pošto smo nešto naučili o prirodi Afrodite, toga starijeg i primitivnijeg stupnja ženstva, pogledajmo sada novu pridošlicu. Psihu. Psiha se rodila kad je kaplja rose pala na zemlju. Zemlja je simbol svijesti - pa nam se predočuje promjena oceana u zemlju. Mjesto morskih razmjera podsvijesti imamo gipku vodu rose.

Psihina narav je tako divna, tako nesvjetska, tako djevičanska i čista da je svi obožavaju, a l i j o j n i t k o n e u d v a r a . To je strašan doživljaj usamljenosti i jadna psiha ne može naći muža.

U tom smislu u svakoj ženi postoji Psiha koja osjeća osamljenost Svaka je žena djelomično kraljevna - vrlo lijepa, vrlo savršena, običnim ljudima vrlo tajanstvena. Kad žena otkrije daje osamljena i neshvaćena, kada opazi da su ljudi prema njoj dobri ali pomalo distancirani- tada je u sebi otkrila Psihinu na rav.To je strašno mučno. Žene su često svjesne svoje situacije, a ne znaju uzro­ka: uzrok je Psihina narav i tu se nikako ne može pomoći. Taj dio ostati će u njima netaknut, nepriopćen i nevjenčan u njihovom životu.

Svakakve se gluposti dešavaju kad neka žena pokuša u svakidašnju izm jenu misli unijeti svoju Psihinu narav. Ako žena u velikoj mjeri posjeduje Psi hinu narav, imati će zbog toga dosta muke. Često će se rasplakati i reć i: "A-ma nitko me ne razumije." I to je istina, nitko je ne razumije. Tu osobinu nosi sva­ka žena -bez obzira na to koji je njezin položaj u životu. Ako je nekomu ta oso­bina poznata i ako je umije u ženi probuditi, može se u njoj posvijestiti Psihina ljepota i začeti u njoj plemeniti razvoj.

Ako je žena vrlo lijepa, problem je složen. Marilyn Monroe je za to do­bar primjer. Bila je na daleko i široko obožavana, ali joj nikad nije pošlo za ni­kom da se s bilo kime usko poveže. Napokon joj je to postalo nepodnošljivo. Takva osoba kao daje nosilac neke bogolike osobine, nekoga gotovo nedo­stupnog savršenstva. Ako se situacija shvati, možda će se moći pokrenuti raz­voj na koji je bila pozvana Psiha, ali to nije lako.

Psiha je svojim roditeljima značila nesreću jer - dok su se njezine dvije starije sestre sretno udale za susjedne kraljeve - Psihu nitko nije zaprosio. Njoj su se samo divili. Stoga kralj otiđe u proročište.gdje je slučajno vladala Afrodi­ta, i ona - bijesna i ljubomorna na Psihu - dade da proročište izreče strašnu osudu: da se Psiha uda za Smrt, najužasnije, najružnije i najjezovitije stvorenje. Psiha se mora izložiti na vrh brda, svezati lancima i ostaviti daje ugrabi Smrt. Prolilo se more suza, svadbena se raskoš prelijevala pogrebnom crninom. Tada pogasiše baklje i Psiha ostade sama u tami.

Da Psihu umišti, kao što želi, Afroditi je potreban pomoćnik, pa pozove svog sina, boga ljubavi, Eros, Amor, Kupido jesu razna imena boga ljubavi.

Eros nosi svoj tobolac strelica i donosi jad svim stanovnicima Olimpa; čak ni Zeus ne može umaknuti Erosovoj moći. No i Eros je pod vlašću svoje majke. Afrodita ga poduči da u Psihi raspali ljubav prema odvratnom biću koje će doći po nju i tako dokrajti Psihin prkos Afroditi. Jedna je Afroditina

4

značajka što je stalno regresivna. Želi da stvari nazaduju, da evolucija ide natraške. Ona je glas predaje, i to je - ironično - lijep glas ako se inteligentno upotrebljava.

Eros se može promatrati s više vidova. On može biti živi čovjek- suprug ili muškarac u bilo kojem odnosu; ili može biti ženski animus - kao ženina unutrašnja muškost.

Eros pođe izvršiti nalog svoje majke, ali upravo kad je Psihu letimično pogledao, slučajno ubode prst na jednu od svojih strelica i zaljubi se u Psihu.

Smjesta odluči uzeti je za zaručnicu pa zamoli svog prijatelja Zapadni Vjetar, daje nježno spusti s brda u dolinu Raja. Zapadni Vjetar to učini, a Psi ha - koja je očekivala najgore - nađe se u zemaljskom raju. Erosu ne stavlja ni­kakva pitanja. I zamislite njezin dolazak u alabastemu dvoranu sa slugama, glazbom, biranim jelima, zabavom kroz cijeli dan! Dakako da nije ništa pita­la... dosta joj što je oslobođena od Smrti. Sad ne želi i nije joj ništa drugo po­trebno. Katkada osjećamo da nam je dosta razvoja i ništa više ne tražimo.

Psihino je iskustvo na vrhu brda smrti neobično. Ima žena u |>edcsetim godinama koje nikad nisu bile na brdu smrti - premda su možda bake A ima, naprotiv, mladih djevojaka od šesnaest godina kojima je o tom iskustvu sve poznato, prošle su kroza nj i preživjele, i iz očiju im viri zastrašujuća mudrost.

Ženidba je za čovjeka posve različita nego li za ženu. Čovjek Ženidbom domeće svom stasu, njegov svijet ojača i nešto poraste. Općenito, on ne shvaća da u svojoj novopečenoj ženi ubija Psihu i da to mora učiniti. On obično ne shvaća daje ženidba za nju posve drukčije iskustvo nego li za njega

Ipak, naša Psiha iz mita vidi daje njezin raj divan. Ima sve što bi mogla poželjeti. Njezin muž - Eros - svake je noći s njome. Stavlja joj samo jedno ograničenje: iznudio je od nje obećanje da ga neće pogledati u oči i tla neće ispitivati njegove puteve. Ona može činiti što god hoće, može živjeti u svom raju, ali ga ne smije upoznati. Psiha na to pristane. Ona želi biti njegova žena i ugađati mu u svemu

To gotovo svaki čovjek želi od svoje žene : da o njemu ne propitkuje, da sve čini po njegovom ukusu. On hoće staru patrijarhalnu ženidbu u kojoj muž odlučuje o svim važnim stvarima, a žena mu potvrđuje i ne svađa se. Svaki čovjek gaji u sebi nadu da će tako biti i moguće je da neko kratko vrijeme nje­gov brak i bude takav.

Zbog nekog razloga; Psiha u svakoj ženi mora proći kroz neki, možda kratkotrajni stadij kad je čovjeku sasvim podložna. Ta se arhetipska razina ne može izbjeći. Žena ne mora na njoj dugo ostati, ali o tom mora imati bar kratko iskustvo. Možda je to odjek nekoga primitivnog patrijarhalnog običaja po ko­jem jc čovjeku bila podložna. U našim običajima imade ostataka iz patrijarhal­nog doba kao na pr. to da žena nosi ime svog muža. Psiha prolazi kroz takvo patrijarhalno iskustvo. Eros zahtijeva da ne postavlja pitanja, ona na to pristaje i zadovoljni su u raju.

5

Svaki nezreli Eros ostvaruje raj. Mladić odvodi djevojku i obećaje joj da će živjeti sretno. To je Eros u tajnovitoj fazi: on želi svoj raj, ali ne želi odgo vomost niti svjesno partnerstvo. Nešto toga ima u svakom čovjeku. Ženski zahtjev za razvojem - a većinom u mitovima razvoj dolazi od ženskog elemen ta, bilo u ženi ili u životinji - za čovjeka je zastrašujuća stvar. On bi rado da to bude upravo raj. Ali svaki je raj sumnjiv; rajevi baš dobro ne'Tnkcioniraju" To je zahtjev Erosova djetinjstva i dječaštva. (Eros ostaje "puer aetemus").

Prisluškujte kako ljubavnici izgrađuju svoj raj. Sve je tako živahno i lije­po. Slušajući ih, rekao bi: "Gle, tako uopće neće biti." Ali oni ne slušaju, oni su u raju.

U čovječoj podsvijesti leži želja da sa svojom ženom sklopi uguvor da ga ona neće ništa pitati ni zapitkivati. Po svom stavu prema braku, čovjek očekuje da mu on bude zjenica oka, ali ga on ne smije opterećivati; hoće biti slobodan da bi se mogao usredotočiti na drugo. Kada to otkrije, to je za ženu veliki po tres. Za nju je brak potpuno predanje (i obaveza); za čovjeka nije tako. Sjećam se žene koja je danima plakala kada je otkrila daje njezin brak samo jedan de talj u životu njezina muža - dok je brak za nju cijeli njezin život. Otkrila je muža u njegovom Erosu, u njegovoj prirodi koja stvara raj.

Čini se da su dvije Psihine sestre koje su zbog svoje sudbine tugovale, iako ne teško - dočule da Psiha živi u rajskom vrtu i da joj je muž bog. Njihova zavist ne poznaje granica. Dođoše do stijene gdje je Psiha bila privezana i doz- vaše je iz vrta. Poželiše joj najljepše želje i upitaše je za zdravlje..

Psiha sve to prenese Erosu. On je opet i opet upozori da se nalazi u veli koj opasnosti. Reče joj da će se dogoditi nesreća, ako se bude osvrtala na ipiti vanja svojih sestara. Ako i dalje ne bude isspitivala, njezino će dijete (koje je na putu) biti bog, ali ako prekrši svoje obećanje da neće ispitivati, dijete će se roditi kao smrtnik i kao djevojčica. A on, Eros, ostavit će je.

Ta se drama ponavlja i bezbroj puta odigrava poslije ženidbe. Što nam ta arhaična i pjesnička mitska priča kaže o ženi i njezinom odnosu sa čovjekom?

Sestre su dosadni glasovi prigovaranja i izjeđanja u Psihi noj nutrini, a često i okolo nje. Ima tu , dakako i pozitivna strana. Sestre potiču Psihu da svjesno upozna Erosa kakav jest, ali uz kako visoku cijenu se ta svijest postižeITako se razara brak. I to biva često. Za svjesnost smo spremni platiti prometejsku cijenu.

Eros se trudio što je više mogao da Psiha ostane u neznanju. Obećao joj je raj - ako ga ne pogleda. Na taj načinje pokušao vladati njome.

Dijete što gaje psihi obećao Eros biti će (sasvim nesvjestan) bog, ako ona posluša i učini kako joj je rečeno - da ne stavlja pitanja i ne upaljuje svje­tiljku znanja kojom će vidjeti narav svog Erosa kakav zaista jest. To je jedna

6

mogućnost i možda će žena htjeti živjeti na taj bezvremenski iskonski način, ali će se tako otuđiti modemom svijetu. Gotovo sve modeme žene stavljaju pit­anja, upaljuju svjetiljku, inzistiraju na svoju svijest.

Što je dakle svjetiljka i što ona pokazuje? Ona je pokazala da je Eros bog. Žena može pokazati vrijednost svoga muža - svjetiljkom svoje svijesti. U najboljem slučaju, čovjek zna to je i zna da negdje u sebi ima divno biče, boga. Ali kad žena upali svjetiljku i ugleda u njemu boga, on se osjeti pozvan da po tome živi, da u svojoj svijesti bude snažan. Dakako, on strepi. Ipak čini se da mu je potrebno to žensko priznanje vrijednosti. Ljudima koji su lišeni prisust­va žene događaju se strašne stvari, jer ženska prisutnost svakog muškarca oči­to podsjeća na ono najbolje u njemu.

S obzirom na svjetlo u obitelji, čovjek je u velikoj mjeri ovisan o ženi - kao što nije baš usješan ni u nalaženju smisla za sebe. Život je za njega često suh i pust dok mu netko ne pokaže životni smisao. S nekoliko riječi žena može dati smisao za naprezanje cijelog jednog dana i čovjek će joj biti zahvalan. Čovjek to zna i želi; on će to poticati, iskoristit će male prigode da žena prospe nešto svjetla za njega. Kad dođe kući i priča o događajima dana, on priželjkuje da ga ona obdari smislom tih događaja. To je uloga i osobina žene da donosi svjetlo.

Dodir sa svjetlom ili priznanje je važna stvar. To često u čovjeku potak­ne svijest; dijelom to biva zato jer se boji svega ženskog.Žena, ili njegova ani ma, često dovodi čovjeka u novu svijest. Gotovo uvijek žena kaže: "Sjednimo i porazgovorimo da vidimo na čemu smo." To rijetko kaže čovjek. Žena je za njega nosilac razvoja, na ovaj ili onaj način. Ona ga katkada prosvijetli u no­vom načinu međusobnog odnosa. Čovjek se toga plaši, ali se također plaši da to izgubi. Doista, čovjek uveliko cijeni ženu koja donosi svjetlo; o ženskom svjetlu ovisi on mnogo dublje negoli je on to spreman priznati.

Ženstveno je svjetlo izvanredno lijepo. Nište nije plemenitije od svjetla što ga daje žena. Židovski je običaj da žene pale sabatske svijeće petkom uve­čer. Moglo bi se pomisliti da to radi čovjek, ali ne, to radi žena. Ona se započ­inje sabat, ona se pobrine za svjetlo.

Simbolizam svjetiljke u mitu ističe ženinu sposobnost donošenja svjetla. U eleuzinskim misterijama žene često nose baklje, koje šire osobito ženstvenu svjetlost. Baklja blago osvjetljuje neposrednu okolinu, pokazuje slijedeći korak što ga treba načiniti. To je drukčije od kozmičkog muškog svjeda koje osvjed- juje tako velik prostor te smo kadkada zatrpani i izgubljeni, ne znajući što nam je neposredno činiti.

S druge strane, žene imaju nož, kojim se ranjava i ubija. Čovjek je ranjiv i izložen obojemu.

Vrlo mali broj žena shvaća kako je u čovjeku velika glad da bude blizu ženstvenosti. To ženi ne bi trebao biti teret. Ona ne mora čitav svoj život pro-

7

voditi pokazujući ženske osobine. Jer kad čovjek otkrije i uspostavi dobar od­nos sa svojom vlastitom nutarnjom ženstvenošću, neće se više toliko oslanjati na ženu izvana. Ali ako žena želi obdariti čovjeka najdragocjenijim darom, ako zaista želi nahraniti tu veliku mušku glad (koju će on rijetko pokazivati, ali je uvijek nazočna), bit će vrlo ženstvena kad njezin čovjek zapadne u "raspoloženje" pa mu tako pomogne naći vlastitu orijen taciju i sigurnost.

Sada dolazi natmovitiji dio mita. Najprije se Eros nabo na svoju ljubav­nu strelicu i kao pogođen zaljubio se u Psihu.S jedne strane, to je cijelu stvar poremetilo- odnosno postavilo. Eros je bio poslan da zavede Psihu te da se ona zaljubi u samu Smrt u to najodvratnije biće. No, on se nabo na jednu od svojih strelica i zaljubio se u Psihu. Ona je iznijela svjetiljku da pogleda svog tobož­njeg demonskog muža i vidjela je daje on zaista bog ljubavi. To je bila najčud nija stvar - Psiha se zaljubila u ljubav.

Osobina zaljubljenosti je nadljudska i čovječanstvo je još ne umije lako izdržati. Kad to nekoga zadesi, ponesen je u carstvo opojnosti, u više sfere svi jesti koje su - gotovo bez iznimke - iznad životnih sposobnosti.

Moramo razlikovati l j u b a v od z a l j u b l j e n o s t i . Da te pojmove pokušamo odrediti potrebna nam je hrabrost.

Ljubiti drugu osobu znači gledati je iskreno i cijeniti je onakvu kakva ona doista jest; njezinu svakidašnjost, njezine promašaje, njezin sjaj i njezine uspjehe. Ako kroz maglu projekcija u kojima provodimo svoj život uvijek mo­žemo jasno i istinito gledati drugu osobu, taje osoba - u svojoj praktičnoj indi­vidualnosti - sjano biće. Nevolja je što je tako mnogo ljudi zaslijepljeno svo­jim vlastitim projekcijama i rijetko druge vide jasno- u svoj njihovoj dubini i plemenitost.

A zaljubljenost je drugo. To je uvlačenje - za dobro ili za zlo - nekog ar- hetipskog ili božanskog svijeta. Odjednom se u osobi ugleda bog ili božoca, kroz njega ili kroz nju gleda se nadosobni, nadosjetni svijet bića. Sve je to ek splozivno i uzbudljivo, božansko ludilo. Pjesnici o tom govore neobičnim rije­čima.

U zaljubljenosti je najgore to što nije trajna, ona se ne održi. Dan prije sjajna vizija voljenoga, koja je pred njezinim očima evala u ljepoti, sada izgle da obična i tupa. Potamnjela je nadljudska bogolikost, a otrkiva se običan, praktički i osobni čovjek. To je jedno od najtužnijih i najmučnijih iskustava u životu. Zaljubljenost je posjet nečeg božanskog. To je bog ili božica na zemlji, i uopće se ne uklapa u ljudske dimanzije.

I što nam mit kaže? Sam bog ljubavi, Eros, nabo se na jednu svoju stre­licu i zaljubio se u smrtno biće. Očito, bogovi se iz toga mogu izvući. Nije za boga ljubavi preteško što gaje snašlo iskustvo zaljubljenosti - jer je takva nje­gova narav.

8

Ipak se čak i Olimpijci boje Erosa; njegove strelice tjeraju čak i najviše božice i bogove u paniku. I oni su ranjivi, pa i samom bogu ljubavi je poznato je iskustvo zaljubljenosti. Zaljubljenost se doduše može preobraziti u ljubav. To se ¡»stiže uspješnom ženidbom. Brak počinje zaljubljenošću i nadamo se da će se ona preobraziti u ljubav.

Budući da je bog ljubavi,Eros i bog ljudskih odnosa, možemo reći da se žena kad je u nevolji mora obratiti, mora biti odana Erosu, odnosu. Mora sma­trati svojim glavnim načelom da ide putem koji je u skladu sa odnosom. Psiha se moli, traži pomoć obilazeći oltare mnogih božica - mjesto Erosova oltara - ali je redom odbijena. Sve se božice pribojavaju Afrodite i ne žele je razljutiti pomažući Psihi.

Mnoge žene su u Bibliji trpjele. Krist na križu trpi na svoj način, a žene pod križem na svoj.

Konačno, Psiha shvati da mora otići k samoj Afroditi, jer ona drži ključ svih njezinih nevolja. I otiđe.

Afrodita joj održi gorak, tiranski govor. Psihu je svela na ništicu. Rekla joj je da nije ni za što - osim da bude sudopera, i to ako se na svijetu nađe za nju mjesto - što nije sigurno. Treba joj dodijeliti najniže moguće poslove - što će Afrodita upravo sada učiniti. Prvi od četiriju čuvenih zadataka planiranje za Psihu kao uvjet njezina oslobođenja.

Afrodita pokaže Psihi veliku hrpu sjemenki raznih vrsta, pomiješanih zajedno, i reče joj da mora sve te sjemenke odijeliti po vrstama prije nego pad­ne mrak, ili će biti kažnjena smrću.

Smijemo predpostaviti da Eros, kao animus, može za Psihu posredovati i pomoći joj u traženju snage i mudrosti za izvršenje njene zadaće. Predpostavl- jamo da su preko njega mravi doznali za Psihinu dilemu i za nju sortirali sje­menke. U suton je zadaća bila dovršena.

Draga Psihina zadaća, što joj nadulo i podrugljivo zadade Afrodita, bija- će da ode preko jedne rijeke na neku liv adu i donese zlatno runo od ovnova što su na njoj pasli. Do sumraka se morala vratiti, inače će biti kažnjena smrću.Ali baš u krri ličnom času stadoše joj govoriti trstike iz riječnog rukavca i savjeto­vati je. Afrodita se pojavi i ustanovi da Psiha, začudo ima nešto zlatnog runa. U svom gnjevu odluči daje konačno uništi. Djevojci reče da mora kristalni pe­har napuniti vodom iz. Stiksa, rijeke koja se ruši sa visokog brda iščezava pod zemljom i opet se pojavljuje na visokom brdu. To je kružni tok, koji se stalno vraća k svom izvora - iz dubine pakla opet gore na liticu. Tok vode čuvanje od opasnog čudovišta, i ne postoji mjesto gdje bi tko mogao staviti dosta blizu vode te iz nje zagrabiti i malu čašu. Tada se pojavi Zeusov Orao i pomogne joj završiti zadaću.

Psihina četvrta zadaća je svakako najinteresantnija, no malo žena stiže do tog stupnja razvoja. .. jer nadilazi opseg iskustva mnogih.

9

Afrodita reče da psiha mora otići u podzemni svijet da iz ruku same Perscfone (tamošnje kraljice) primi posudicu njezine kozmetičke pomade. Ovaj puta nije došlo joj u pomoć nikakvo živo biće ili čak prirodna neka pojava. Pouke za njezino podzemno putovanje dade joj jedna tvrđava.(ljudsko zdanje)

Idealno, žena prolazi kroz svoje individuacijske zadaće svaki stadij na­pose i utjelovljuje snagu uspješno obavljene zadaće - da joj pomogne u slijede­ćoj zadaći. Ali praktički se baš uvijek tako ne posreći. Skupimo ih hrpimice sve zajedno; sva četiri stadija djeluju na nas bez razlike. Vjerojatno četvrtog stadija nismo ni svjesni - dok nas netko u nj silom ne povuče.

Psihin san nalikuje konačnom slomu. To je dugo osujećivani smrtni san, što gaje za nju nagovijestilo proročište već od početka, ali gaje odgodio Eros, odnijevši je naglo u svoj vrt. Psihološka smrt kao preobražaj s jednog stupnja razvoja na drugi - jest opći simbol u mitovima i snovima. Staro Ja umire i rađa se novi život.

U početku je Psiha bila ljubazno, nevino, ženstveno biće. Da steče veći uzrast i novi život, proročište je od nje zahtijevalo a i razvoj je to zahtijevao, da umre u svojoj djevojačkoj, možda narcisoidnoj zaokupljenosti za svoju vlastitu ljepotu, nevinost i čistoću, te upadne u životne zamršenosti- uključujući tamne i ružne strane i svoje vlastite latentne sile. I tko je to bolje mogao shvatiti od Perscfone, kojoj je Psiha bila poslana po pomadu ljepote?

Persefona je upoznala vrijednost ljepote i njezinu cijenu. Donosila ju je na zemlju svake godine u proljeće i u ljeto i vidjela je kako vene i propada s prvim mrazevima kad ona ponovo silazi u podzemlje. Jest, bila joj je poznata krhkost i poželjnost svake ljepote.

Psiha je prošla svoj put kroz tri zadaće , usvajajući pri svakoj od njih sve složenije i temeljitije svjesno samoshvaćanje. Napokon se suočila sa zadaćom vlastite inđividuacije, cjelovitosti, ispunjenja. To zahtijeva duboko silaženje u podsvijest, u podzemlje, i ono se jedino moglo poduzeti pošto je stekla dovolj­no kontrole da to učini svjesno.

Neobično je što se Psiha postoje u dubinama svoje podsvijesti istraži la tajnu svojih problema - ponovo vratila svojoj prvobitnoj svijesti, te je otvorila posudicu i umrla simboličnom smrti. Kad je pokušala zadržati i poslužiti se po- madom za ljepotu, stara svijest za nju postaje smrt.

Ipak, u ovom mitu kao i u mnogim drugima, smrt se pokazuje samo kao san. Jer Psihin animus, u svojim dimenzijama nutarnjeg olimpskog svijeta može spasiti njezino Ja i ponovno probuditi novi život - na novoj razini egzi­stencije. "Ja" i animus imaju sada vlastitu, cjelovitu, potpunu vezu. Ona je nje­gova kraljica. Plod te veze za nju je veselje i zanos, ispunjenje i bogolikost.

Ali sa Psihinom smrću - snom nismo sasvim gotovi. Možda mora biti promašaja koliko i uspjeha da svaki život bude potpun. Kakva li bi nepodnosi- va osoba bila Psiha daje sve učinila savršeno, bez ijednog promašaja!Pogreška je podsjeća daje ljudsko biće i podsjeća nas na potrebu promašaja

10

u svakom rastu.Psihin san podsjeća na Kristov smrtni san u grobu ili na Jonin boravak u

kitovom trbuhu. To je veliki san, velika smrt, velika klonulost prije konačne pobjede. Radi potpunosti koja uključuje i promašaje, Psiha je ovdje na kraju svog putovanja trebala pogriješiti. Svi imamo svoje sjene, koje nas više puta u kritičnim momentima spase.

Kada Psiha otvori posudicu, u njoj nema nikakve pomade ljepote, u njoj je jedino smrtni san. Možda je to bila ličnost koje je Psihu pokretala. Ljepota je sada za nju smrt.

Eros na kraju mitaa spasava Psihu, pa je spas za nju dar potpunosti, koja nije zarađena, nego je od bogova dana. Može se predmijevati d a je Eros cijelo vrijeme krijepio Psihu: Eros se, kao animus, pojavljivao u obliku mravi, trske, orla, tvrđave. Ako se to prihvati kao povijest jedne žene, Eros je ženin vlastiti animus, koji postaje sve jači i zdraviji, sve slobodniji od dječačkih, lakinskih karakteristika i razvio se u zrela čovjeka, vrijedna da bude njezin partner. Sve je postignuto njezinim radom i njegovom suradnjom. Zauzvrat je on spasava.

Ime Psihina djeteta prevedeno je riječju Užitak. Imam osjećaj da bi bilo bolje reći Radost ili Ekstaza (Zanos). Kad žena konačno dosegne svoj potpuni razvoj i otkrije svoju bogolikost, rađa elementom užitka, veselja ili ekstaze.

Držim vjerojatnim daje konačno ispunjenje ženstvenosti to što u životu može unijeti radost, ekstazu, užitak. Čivjek visoko cijeni ženu zato što ima upravo tu sposobnost i moć. Ljudi ne mogu tu ekstazu naći sami - bez pomoći ženskog elementa, što ga otkriju bilo u drugoj ženi ili u vlastitoj ženstvenosti (anirni). Radost je dar iz ženina srca.

Ženina najveća povlastica i njezin razvoj sastoji se u tome da bude nosi­teljica radosti.

Mislim da je tome jednako vrijedno i konačno radosno stanje žene. Ona posjeduje i ona jest - blažena vizija. Plod njezinih napora - jest radost i ekstaza.

UZMI ME TAKVU KAKVA JESAM :

STRANU SAMOJ SEBI.

Vesna Krmpotić

U početku ne bijaše početka. Da, jer pojam početka je nesavršen; znači daje u pitanju rođenje, kao točka u nizu ili pucanj na nekoj atletskoj stazi

Rođenja imaju nesavršene kategorije koje imaju početak dakle i kraj (netko ili nešto ih je rodilo). I što mislite? Tko ili što je ostao? Tko stoji iza svega? KAKVU SNAGU I VELIČANSTVO TAJ NETKO (NEŠTO) TREBA IMATI I KOME NE TREBA ROĐENJE, KOJE JE UVIJEK SADA I OVI) JE, OH, UVIJEK TU, UVIJEK NEROĐEN I SAVRŠEN?!

I neću se ustezati da SVOM SILINOM SVOGA BIĆA pričam o Tebi LJUBAVI. I što se više budu stidjeli Tebe, bojeći se da zvučiš profano i kriti Te pod ostalim riječima i sintagmama i pod kojekakvim hijerarhijama, ne mo­gu izbjeći VUKLANU KOJIM ME BODRIŠ da pričam o Tebi, ali i o vulka nu koji mi kaže da o tome ne mogu previše reći. Jer si isuviše velika da bi bila samo riječ...

Dakle, taj nerođeni je odlučio da VOLI, to nije odluka - to je u Njegovoj prirodi, kao Stoje samo šećer sladak i ne može biti gorak, jer se onda neće zva­ti šećerom. A voli tako što je pristao da bude ROĐENJE DRUGIMA i ograniči Sebe u promjenjivoj i lažnoj materiji. Zamislite, Njezino Veličanstvo LJU­BAV- savršena i vječna, dozvoljava sebi da se gleda u zrcalu netrajne opsjene i da istovremeno živi u njoj, vječno. I dozvoljava daje vole. A oni koji je zavolješe, otkriju koliko Ona njih više Voli. Oh Bože, KOLIKO VIŠE. ..

I one koje Ljubav voli, ONA nazva ŽENSKIM PRINCIPOM. A sama je ženskog roda i sama bijaše ( i još je) MAJKA - ČIN voljenja. Ta majka je Bog koji se sagnuo da bi poljubio svoju rođenu djecu. 1 djeci ON da ime kosmos - prakriti - priroda.

I odluči da budu četiri žene u jednoj ženi - prirodi:

I IP ŽENE ELEMENT FUNKCIJA

Majka Zemlja Opažanje stvarnostiAmazonkaljubavnicaSvećenica

ZrakVodaVatra

IntelektOsjećajIntuicija

Svjetlo Božanske Majke ( čin ljubavi) je upaljeno vatrom intuitivne predanosti svećenice, koja najprije voli - osjeća i širi se kao voda ljubavnice, a uključuje se intelektom Amazonke kao "muškog " principa ženskog elementa.

12

I tako On stvori svoje zrcalo, u kojem gleda svoje tijelo - ženu. Veza između Boga i zrcala je pogled. Njih četiri zajedno igraju u zrcalu. "Igra je Njegova, uloga je Njegov dar, On piše riječi i režira, On određuje kostim, de­kor, gestu i ton, ulaz i izlaz." Vi morate odigrati svoju ulogu dobro i primiti Njegovu pohvalu kad zastor padne. " (Sai Baba)

Žene zaslužuju svojom sposobnošću i zalaganjem pravo igranja sve ve­ćih i značajnijih uloga, čime se razmak između Njega i zrcala smanjuje. Na kraju nema ni pogleda ni zrcala, jer One shvatiše da zrcala nije ni bilo i da su postale On sam. A kada ga onda zarobe u svoje srce, bivaju veće i od NJe- ga....Da, jer se ovdje, zaboga, radi o LJUBAVI, O NJOJ. ..

Emin

( u zahvali za nadahnuće svom Ssvamiju - Božanskoj Majci)

13

ŽENA I DUHOVNOST

Ubačeni smo u igru života i naše izražavanje sebe podliježe ponekad ne­kim pravilima - ipak?!

U životu sam veoma mnogo i često okružena ženama i to veoma različi­tim. One su mi bile mnogo puta inspitracija, uzor ili mudri sugovornik. Ipak primjetila sam daje vrlo malo žena koje su uspjele ostati istinite prema svojim vlastitim energijama, prepoznati ih i iz njih crpsti inspiraciju za svoj duhovni rast. Takve žene najbolje uče iz vlastitog isklustva, vječni su borci i zaista tre­baju cijeniti taj dio svoje prirode, onu snagu koja im pomaže da nadrastu svoju bol.

Njihova duhovna iskustva sebe su gotovo sveta i bliska istinskoj reli­gioznosti.

Žena majka sa dubokim osjećajem obaveze i odgovornosti ponekad isuviše je orijentirana na druge, zapostavi sebe. I ako ostane sama doživljava prazninu, negaciju sebe, pritajno njegujući kult samožrtvovanja.

Sva ona iskustva majke hraniteljice, one koja ona podržava i održava tražila su od nje disiplinu i požrtvovnost i na taj način zaokružile jedan vid nje­ne duhovnosti.

Taj dio njene osobnosti svesrdno je podržavan od društva jer se to uklapa u patrijarhalni sistem vrednovanja. A tako je mali korak od svetosti majke do "posrnule žene”.

Negdje duboko ona ipak osjeća neodoljivu želju da izađe iz čvrstog kru­ga vlastitih predođbi, strahova i sumnji, a naročito ne želi ponavljati ona nega­tivna iskustva.

Da li ona zaista mora prvo ući i tu leži najveća tajna, odnosno najdra­gocjeniji dio njenog duhovnog puta. U tom rascjepu između ljubavi i očaja, ne­gacije i afirmacije života, ona će dobiti priliku da iskusi vlastito iskustvo i na taj način aktivira, c

Prolazeći kroz to iskustvo njena je svijest izmijenjena i obogaćena. Ispravnim shvaćanjem onoga što joj se dešava, ne podliježući društvenim priti­scima i uslovljenostima, shvatiti će bolje sebe.

Ponekad riječi su veoma nespretne kada se želi izraziti onaj zaista trans- cedentni dio nas samih, a za to je ipak najadekvatniji "jezik duše".

Dakle, ako žena ima dovoljno hrabrosti i povjerenja da siđe u vlastiti "podzemni svijet" mora biti spremna na strahovito snažan proces transformaci­je, jer ulazi ujedan potpuno neuslovljeno područje.Što je tamo čeka samo ona zna i samo njoj pripada.

14

Možda će imati sreću da bude nošena jednom veoma suptilnom energi­jom koja je razigrana i prepuna nježnosti i koja je čuva od svih iznenađenja. Tako obogaćena ona razumije bol do njenih najdubljih dubina ali i njeguje ra­dost i to iskustvo preobraćenja u kome pronalazi svoje moći daje joj potpuno nove temelje i orjentacije.

Snježana

Vincent Selleck

P O V R A T A K B O G I N J E

Novo lice Boginje je izronilo. Kroz stoljeća, u kulturama čitavog svijeta, Božansko Žensko je ušlo u spiritualno nesvjesno čovječanstva u različitim ob­licima, mijenjajući ih prema ljudima i vremenu. Isis, Afrodita, Ištar, Marija, In- ana su neke od njenih lica iz prošlosti. Za vrijeme vladavine patrijarhata sa nje­govim kasnijim gušenjem ženskih religija, Boginja je s vremenom bila potisnu­ta iz naše svijesti. Simbolično, smanjenje njenog izražavanja, predstavlja ob­navljanje njenih starih oblika, kao što se prošlogodišnji prihod ponovno vraća zemlji. Sada se led patrijarhalne dominacije polako otapa, a mnogolika Boginja se ponovo budi u našim umovima sa svojstvima i atributima jedinstvenim našem vremenu.

Kako se nova Boginja otkriva našoj arhetipskoj podsvijesti, i žene će po­četi zračiti njenim obnovljenim svojstvima. Od toga je najvažnija sposobnost prepoznavanja istine od laži. Prirođeno znanje zamijenio je intelekt kao izvor mudrosti. Misteriozna snaga intuicije, neće biti samo znana, već će sigurno od­baciti i osloboditi nas vezanosti uz neistine, prikrivene logičkim znanjem. Zbog toga naša nova Boginja drži mač poput ratnika. Snaga i utjecaj žene će narasti kada nova Boginja izroni.

Misterija žene leži u tome što je ona cjelovita. Ona je snažna duhovno i psihički U njezinoj neobuzdanoj veličini, ona je zastrašujuća ograničenoj muškoj svijesti. Muškarci ne mogu razumijeti ženu, jer njima nedostaje prirođena cjelovitost, koju ona potpuno izražava. Muškarci nisu upoznati sa njenim osjećajima, intuicijom i senzitivnošću.

15

Naše društvo podupire muški svijet, obuzdavajući emocije, a što izaziva u njima agresivno ponašanje i jačanje muške posesivnost i dominacije nad ženama. Unutrašnji stres muške psihe je ogroman. Ako oklop neosvještene arogancije nije poduprt od svega ostalog, čovjek pada u more neobuzdanih emocija, rastačući se u boli i unutarnjoj rascijepljenosti. Dakle, muško izraža­vanje je neprekidno na van, ne priznavajući unutarnja područja.

Žena je stalna prijetnja lažnom muškom autoritetu. Njena intuicija i psi­hička percepcija, osjećaju čovjeka iznutra i ona će učiniti sve što je u njenoj moći da ga oslobodi Ona želi prisnost u intimnim momentima sa svojim part­nerom. No , on joj ne može uvijek pomoći, jer mora prihvatiti njenu superior­nost i cjelovitost, a on to često ne može, jer mu to ne dozvoljava njegov po- nos.Takvi muškarci se distanciraju u odnosu, štiteći svoj muški ego i ponos. Ako muškarac ne želi sex i osjećaj potpune cjelovitosti dok vodi ljubav, on ni­kad neće dopustiti sebi da bude povrijeđen žanskom lukavošću.

Žena ima snagu da ga promijeni, ali se ne može s njim natjecati fizički i intelektualno. Njena snaga je u njenoj cjelovitosti. Misteriozno, čarobno i duševno svjetlo žene, privlači muškarce poput komaraca prema svjetlu.

Ako se muškarac može predati njenoj ljubavi i ljepoti poštivajući,obo­žavajući i voleći je, postoji šansa da bude razbijen kao brod ispod sireninih sti­jena.

Žena je majstor u ljubavi i ona ima pravi autoritet nad muškarcem. Ona mora preuzeti kontrolu od početka ili računati na distancu ako se nešto dogodi među njima.

Muškarci, nepotpomognuti božanskim ženskim su u nemogućnosti po­novno uspostaviti ekološku ravnotežu ili produžiti postojanje ljudske rase. Postoji suviše subverzivnih elemenata u svijetu, koji bi lako dozvolili muškarcima da otkriju svoje mogućnosti za ekstatičku predaju, bez da budu vođeni ženskom mudrošću. Muškarci otkrivaju unutarnju mudrost kroz preda­ju sebe u ljubavnom odnosu.

Dok su muškarci necjeloviti, polarizirani u logičnim funkcijama njiho­vog lijevog dijela mozga, sinteza njihovog unutarnjeg bića je nemoguća.Za vrijeme vođenja ljubavi, ženski duhovni aspekt izravnava u muškarcu nedosta­tak ženskih osobina. Ljubav i Eros imaju mogućnost izazvati razum i kontrolu nad njim, dozvoljavajući muškarcima da sublimiraju stanje zanosa, strmogla­ve- se ujedno sa božanskim ženskim. Moguće je da će oni naučiti kontrolirati svoje vlastito unutarnje žensko i tada dovršiti eksatatički tok unutar sebe. Za sada su ženi potrebni ljubav i oduševljenje kako bi joj pomogli da vodi putem. Ta ljubav, povjerenje i oduševljenje su izvor Boginje, njene nove projekcije u našoj svijesti.

Mitovi prošlosti daju vrijednost našoj novoj Boginji kao što majka i ba­ka prenose nasljedne osobine svojim kćerkama i unukama.

16

Ona je nova žena, više zračeća i uzbudljiva, neovisna i odlučnija od svojih predaka. Jedno je sigurno, ona zna da njeno vrijeme dolazi i da njena snaga je neiscrpna. Ona je vječna i nepromjenjiva, iako je sada vidimo u nje­nim različitim fazama i različitim dobima. Vrijednost njena duha i zračenje njenog unutarnjeg svjetla je svjetlije i dublje nego li ikad prije. Boginja se pro­budila i izlazi kao i prve nijanse boja prije zore na istoku, njen dolazak je sada očevidan Obnavljanje je neophodan dio života. Na kraju doba, sjeme je stvo re- no, roditelji umiru i život miruje do proljeća. Stara Boginja daruje svoj život da bi se vratila kroz ljudsku evoluciju na kraju doba. Životna mudrost, tipična za starije žene, travare i vještice, susreću se sa završetkom, potpomognutim dola­skom oca a zatim sina. Šest miliona vještica žrtvovano na žrtveniku, optužuje mušku blasfcmiju i njihovog Boga. Dok su duhovi tih vještica ostali neosveće- ni, duboko unutra ostali su bijes i mržnja prema muškarcima. Mnoge od tih "vještica" su sada inkamirane da bi preuzele dio u umiranju muške dominacije. Pitanje koje bi trebalo postaviti : Treba li za mučenja tražiti osvetu? Za previše njih odgovor je :DA.

Dok u svijesti postoji mržnja, žena će pokazivati Boginjino tamno, strašno lice, tražeći da proždre muškarca kao čudovište.

Ovo nije ipak doba za otkrivanje tih tamnih snaga Ta snaga miruje pod njenom hladnom, čistom mudrošću, postajući opet nekompromisni zakon.

Zima je prošla, sada je proljeće. Obnavljanje Boginje je upravo njen - povratak. Ona izranja ne kao neka ljuta, stara žena, već kao svjetla, sretna mla­da. Muškarac neće biti pobijeđen mržnjom ili osvetom, lukavstvom ili zlobom, već popuštanjem uz šarm i žensku ljupkost.

Naša nova Boginja će pokazati snagu svjetlosti žene i osloboditi se ne­prijateljske kletve, koja je veže sa njenom tamnom majkom. Ona će osvjestiti i obnoviti ljudsku svijest, oslobađajući ekstatičnu mladost, koju je moguće doživjeti u bilo kome dobu. Njen povratak dolazi kao Duh Sveti, otkriven u srcu stvarnosti kao igra svjetla

GEA je grčka božica Majka Zemlja.Sve živi, diše, pulsira, izmjenjuje informacije, dijeli, daje uzima i

prima. Sve je jedno neizrecivo bogato, raznoliko i raskošno biće, biće GEE, sastavljeno, s l j u b l j e n o s ovim astronomskim nebeskim tijelom nazvanim Planeta Zemlja, utkano u njezino tkivo i satkano od njezinih atoma. Američki Indijanci još je i dandanas nazivaju Majkom. Kad se nađu suočeni s nekom odlukom koja bi mogla djelovati na njihovo okruženje, jednostavno si postave pitanje:"Da li bih to učinio svojoj maj­ci?" Ukoliko je o dgovor niječan, tada to jednostavno ne urade.

Dora

17

ŽENA KAO PRINCIP

Neki kažu da se kroz muški princip žena pribliižava Bogu, a gledano kroz svakodnevnicu, kroz partnera bilo vanjskog ili unutarnjeg. Promatrajući ovu našu grupu, većina nas nema vanjskog partnera, već živi sama. Jeli to sud­binski određeno da se susretnemo sa onim partnerom u nama?

Muški pricip stvaranja predstavlja volju koja oblikuje, a ženski princip taj oblik ispunjava svojim sadržajem.Tako mi naše partnere ispunjavamo iznu­tra, a oni nas oblikuju izvana.

Igra triju principa stvaranja Volje, Mudrosti i Ljubavi ili Oca, Sina i Maj ke svoju konačnu djelatnost dobiva kroz Majku kao oživotvorenje čiste Ljuba­

vi ili čistog djelovanja.I zato je suština žene u samom djelovanju, bez riječi, prožetom ljubavlju

koja nas pokreće. No, to djelovanje može imati i negativan predznak, a tada je on krajnje destruktivan i opasan.

Priroda je muškarca obdarila jakim razumom, a ženu razumijevanjem. I to razumijevanje života ženu polako približava samoj Mudrosti. Ne kažu bez razloga da iza svakog uspješnog muškarca stoji mudra žena.

Ona se predaje porodici, suprugu, djeci, odnosu ili samom životu. Što to ona predaje? Samu sebe. A što dobija za uzvrat? Unutarnje ispunjenje, bilo radost ili bol koje je uznosi do samog izvora života.

U nadolazećim vremenima patrijarhat će zamijeniti matrijarhat, a tada će intuitivna mudrost žene svjetliti i donijeti ovoj našoj napaćenoj planeti konač­ni m i r. Cijelo čovječanstvo bit će jedna velika porodica nad kojom će bdjeti žena inspirirana blagotvornim utjecajem MAJKE SVIJETA.

Đurđa

Čekam

Čekamda postaneš način kojim ćeš Me naći.

V. Krmpolić

18

Fritjof Capra

VRIJEME PREOKRETA

Po kineskom shvaćanju čini se da postoje dvije vrsta djelovanja. Djelo­vanje u skladu sa prirodom i djelovanje protiv tijeka stvari. Zamisao o pasiv­nosti, o potpunom odsustvu svake djelatnosti, ne podržava se, stoga često za­padnjačko povezivanje yina i yanga s pasivnim i aktivnim ponašanjem ne iz­gleda spojivo sa kineskim mišljenjem. Prema prvotnim slikama koje se vezuju uz dva arhetipska pola, yin bi se morao shvatiti kao ono što odgovara prijemlji- vom, učvršćujućem i surađujućem djelovanju: yang kao ono što odgovara agre­sivnom, ekspanzivnom, natjecateljskom djelovanju, yin djelovanje je svjesno okoline, yang djelovanje je svjesno sebe. U modernoj terminologiji prethodno bi se moglo nazvati "eko-akcija", a ovo drugo "ego-akcija".

Ovo su dvije vrste djelovanja u uskoj vezi s dvije vrste spoznaje ili dva oblika svijesti koji se stoljećima smatraju bitnim svojstvima ljudskog mišljenja. Obično se nazivaju intuitivno i racionalno i redovito se povezuju sa religijom ili misticizmom ili sa znanošću. Premda povezivanje yina i yanga s ova dva ob­lika svijesti ne pripada kineskoj terminologiji, ono izgleda kao prirodno proširenje drevnih predođbi i tako će se tretirati u našem raspravljanju.

Racionalno i intuitivno su nadopunjujući oblici funkcioniranja ljudskog uma. Racionalno mišljenje je linearno, usredotočeno i analitičko. Ono pripada podničju razuma, uloga kojega je da luči, prosuđuje i svrstava, tako racionalna spoznaja naginje nepotpunosti. S druge strane, intuitivna spoznaja zasniva se na neposrednom, nerazumskom iskustvu stvarnosti i nastaje u stanju proširene svijesti. Ono teži da bude sintetizirajuće, holističko i nelinearno. Iz ovoga je očito daje racionalna spoznaja sklona izazvati egocentričko ili yang djelovan­je, dok je intuitivna mudrost osnova ekološkog ili yin djelovanja.

To je, dakle okosnica za naše istraživanje kulturnih vrijednosti i stavova. Za naše ciljeve najkorisnije će biti slijedeće asocijacije yina i uanga:

YINženskokontraktilnoprijemljivosurađujućeintuitivnosintetizirajuće

YANGmuškozahtijevajućeagresivnonatjecateljskoracionalnoanalitičko

19

Promotri li se ovaj popis suprotnosti, lako se može uvidjeti daje naše društvo uporno davalo prednost yangu prema yinom - racionalnoj spoznaji pred intuitivnom mudrošću, znanosti pred religijom, natjecateljstvu pred su­radnjom, iskorištavanju prirodnih zaliha pred čuvanjem i tako dalje. To istican­je poduprto patrijarhalnim sustavom a zatim ohrabreno prevlašću osjetilne kul­ture kroz posljednja tri stoljeća, dovelo je do duboke kulturne neravnoteže, ko­ja je u samoj osnovi nbaše sadašnje krize-neravnoteže u našem mišljenju i osje­ćajima, našim vrijednostima i stavovima, u našim društvenim i političkim strukturama.

U nutrini pukotina neba Plavetnilo sunčanog dana nudi Svjetlo je a sunca nema Nutarnje svjetlo sada te budi

I juri pojavnost ne£a nova U lakom trku promiču trave Nosi nas svjesnost naših snova Sviću nam istine stvarnosti prave

U prask _ mijetijelom pržiBudi se stvarnost vatrenog cvijeta Na putu c v j e t a n j a n a s drži Pruža nam put do stvarnog svijeta.Na putu cvjetanja

Matija

20

JA JESAM DUŠA TVOJE DUŠE,

Neki me zovu svojom savješću. Neki pak znaju da imaju dušu. Slušaj me. Tiho ti govorim sa osmjehom. Zar nema poslovice :"ossmjeh duše"? Zar se ne kaže: "to sam iz duše rekao"? "Duša mi plače", govore drugi, a sve sam to ja, i po tome znaš da ti šapućem:"Dijete moje, dođi poslušaj me!" Slušajući mene nikada nećeš pogrijećiti. Jer JA JESAM i majka tvoja koju je Stvoritelj zadužio da te dovedem Domu svome.

Čuvam te i vodim, tiho, tihano. Obraćaj mi se češće. Pitaj me: "Dudo, što d želiš? Šta bi ti u ovoj prilici učinila.I ja ću se oglasid. Javit ću se radosnim ti- trajem, pa ćeš reći:"Duša mi je poskočila od veselja"! Ili ću pak lagano pritiss- nud ono mjesto kuda stavljaš ruku kad kažeš:'To sam ja"! osjetit ćeš nečujni stisak, nešto poput nježne tjeskobe, nevoljkosti, i znat ćeš: to moja duša ne odobrava. Poslušaj me tada i ne reci, ne učini ono što si naumio. Tako ćeš uvi­jek nepogrešivo koračati i djelovati na ovoj stazi života na zemlji.

A znam se i razboriti, boriti do ludila. Ne borim te namjerno da bih te mučila, već borim kako bi se osvjestio, dijete moje ljudsko. Jednako kao što se neki organ u tijelu razbori, isto tako i ja mogu zaboljeti da bih te dovela pame­ti. Ja saam tvoja Majka nutrine, voditeljica, zagovornica. Od istog sam tkiva satkana, od tkivaLjubavi i Mira, ja jesam kraljica ljubavi i mira u tebi.

Dušom zoveš sebe, onoga sebe koji je besmr tan, onoga sebe koji odlazi na putovanje nakon što napuštaš ovozemaljsko putovanje. To jesam i nisam ja. Nisam, jer moja je bit neokaljana čistoća božjeg savršenstva. Međutim, tkanje tvoje svijesti, tvoga ega, ogmulo me je u bezbroj ogrtača, omotalo u teške, tvrde plašteve i oni su ti koje nosim na čišćenje i preobrazbu u područja čšćenja života.

Ja sam majka Krista u tebi, Izida tvoga bića. Kad te zavede intelekt, kad te raskomada Bog podzemlja i pobaca dijalove tebe po svijetu, rasprši tvoju pažnju na ovozemaljske stvari, tada poput Ixide vjerno sakupljam, neumorno tražim tvoje dijelove dok te ne sastavim opet u cjelinu, ne ucijelim, ne iscjelim.

Bilten pripremila grupa istraživača životne mudrosti.