udc 33 (51) print edition: issn 2336-9213 web edition ... · trolišu velike multinacionalne...

Volume 1 Number 2

December 2013

UDC 33 (51) Print edition: ISSN 2336-9213 Web edition: ISSN 2336-9221

COBISS.CG-ID 21910544

Publisher

ELIT - Economic Laboratory for Transition Research Dz. Vashington 4/5, Podgorica, Montenegro

Editor in Chief Radislav Jovovic Mediterranean Faculty of Business Studies, Montenegro Associate Editors Yochanan Shachmurove The City College of the City University of New York, Department of

Economics and Business, USA Mimo Drašković University of Montenegro, Faculty of Maritime Studies Kotor Advisory Board Serguei Aivazian Central Economics and Mathematics Institute of the Russian Academy of

Sciences / Lomonosov's Moscow State University, Russia Marko Backović University of Belgrade, Faculty of Economics, Serbia

Zoltan Baracskai Budapest University of Technology and Economics, Department of Indus-trial Management and Business Economics, Budapest, Hungary

Laszlo Csaba Central European Univ., Department of International Relations and European Studies, Budapest / Budapest Univ. of Economic Sciences and Public Administration, Hungary

Eric Doviak Brooklyn College, City University of New York, USA Veselin Drašković University of Montenegro, Faculty of Maritime Kotor Svetlana Kirdina Institute of Economics Russian Academy of Sciences, Russia Andjelko Lojpur University of Montenegro, Faculty of Economics, Podgorica Ljubomir Madžar Institute of strategic studies and development „Petar Karić“ of the Alfa

University in Novi Beograd, Serbia Vladimir Matveenko Department of Economics, National Research University Higher School of

Economics, Russia Jože Mencinger University of Ljubljana Faculty of Law, Slovenia Yuriy Osipov Lomonosov's Moscow State University, Faculty of Economics, Russia Yochanan Shachmurove The City College of the City University of New York, Department of

Economics and Business, USA Darko Tipurić University of Zagreb, Faculty of Economics, Croatia International Editorial Board Daniil Frolov Volgograd State University, Russia Yuriy Gavrilec Central Economics and Mathematics Institute of the Russian Academy of Sciences,

Russia Evgeniy Popov

Institute of Economics, Urals Branch of Russian Academy of Sciences, Ekaterinburg, Russia

Vladimir Pyrlik Department of Economics, National Research University Higher School of Econo-mics, Russia

Miloš Vulanović Western New England University Springfield, USA Bagrat Yerznkyan Central Economics and Mathematics Institute, Russian Academy of Science /

State University of Management Moscow, Russia Regional Editorial Board Slobodan Aćimović University of Belgrade, Faculty of Economics, Serbia Predrag Bjelić University of Belgrade, Faculty of Economics, Serbia Domagoj Cingula RRiF College of Financial Management, Zagreb, Croatia Sreten Ćuzović University of Nis, Faculty of Economics, Serbia Tihomir Domazet Croatian institute of finance and accounting, Zagreb, Croatia

Danica Drakulić University of Novi Sad, Faculty of Economics Subotica, Serbia Mimo Drašković University of Montenegro, Faculty of Maritime Kotor Veselin Drašković University of Montenegro, Faculty of Maritime Kotor Nikola Fabris University of Belgrade, Faculty of Economics, Serbia Miomir Jakšić University of Belgrade, Faculty of Economics, Serbia Milorad Jovović University of Montenegro, Faculty of Economics, Podgorica, Ibrahim Jusufranić International University of Travnik, Bosnia and Hezegovina Vesna Karadžić University of Montenegro, Faculty of Economics, Podgorica, Montenegro Ivan Kovač Croatian Bureau of Statistics, Croatia Dejan Kružić University of Split, Faculty of Economics, Split, Croatia Slavo Kukić University of Mostar, Faculty of Economics, Bosnia and Hezegovina Slobodan Lakić University of Montenegro, Faculty of Economics, Montenegro Milan Lakićević University of Montenegro, Faculty of Economics, Podgorica, Vujica Lazović University of Montenegro, Faculty of Economics, Podgorica, Tihomir Luković University of Dubrovnik, Croatia Bozo Mihailović University of Montenegro, Faculty of Economics, Podgorica, Dragan Mikerević University of Banja Luka, Faculty of Economics, Bosnia and Hezegovina Dejan Mikerević University of Banja Luka, Faculty of Economics, Bosnia and Hezegovina Slavka Nikolić University of Novi Sad, Faculty of Technical Sciences, Serbia Mirjana Pejić Bach University of Zagreb, Faculty of Economics, Zagreb, Croatia Sanja Peković University of Montenegro, Faculty of Tourism and Hotel Management,

Milan Perović University of Montenegro, Podgorica, Montenegro

Milenko Popović Mediterranean, Faculty of Business Studies, Montenegro Aleksandra Praščević University of Belgrade, Faculty of Economics, Serbia Dinko Primorac Libertas Business College, Zagreb, Croatia Drago Pupavac University of Rijeka, Polytehnic, Croatia Milivoje Radović University of Montenegro, Faculty of Economics, Podgorica, Montenegro Guste Santini University of Zagreb, Croatia Ivo Speranda University of Dubrovnik, Department of Economics and Business Economics, Croatia Dragoljub Stojanov University of Rijeka, Faculty of Economics, Croatia Azis Šunje University of Sarajevo, Scholl of Economics and Business, Bosnia and Hezegovina Igor Todorović University of Banja Luka, Faculty of Economics, Bosnia and Hezegovina Zdravko Todorović University of Banja Luka, Faculty of Economics, Bosnia and Hezegovina Neško Ušćumlić University of Novi Sad, Faculty of Technical Sciences, Novi Sad, Serbia Nenad Vunjak University of Novi Sad, Faculty of Economics in Subotica, Serbia Radoje Žugić Ministry of Finance, Montenegro Secretary of Editorial Boards Miroslav Jovović Central Bank of Montenegro Technical editor Milojko Pušica „Tangenta“, Nikšić, Montenegro

The journal is published two times a year Price for single copy: 15 €

Printing: 500 copy Printed by : „MINS Knežević“ - Nikšić

Journal customer service:

Tel: + 382 67 663 327; + 382 68 583 622; E-mail: [email protected] / [email protected]

Web address: http://www.economicsandeconomy.me

Account: 510-21341-37 (Crnogorska komercijalna banka, Podgorica, Montenegro)

Rješenjem Ministarstva kulture i medija br. 05-/2 od 30. marta 2013. godine „Economics & Economics“ je upisan u evidenciju medija pod rednim brojem 728.

IP – Каталогизација у публикацији Централна народна библиотека Црне Горе

33 ECONOMICS [and] economy / urednik Radislav Jovović. - 2013, br.1- . - Podgorica (Džordža Vašingtona) : ELIT-Ekonomska laboratorija za istraživanje tranzicije, 2013. - 24 cm Dva puta godišnje. ISSN 2336-9213 = Economics and economy COBISS.CG-ID 21910544

9 7 7 2 3 3 6 9 2 1 0 0 7

ISSN 2336-9213

C o n t e n t s

ORIGINALNI NAUČNI ČLANCI (ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS)

INSTITUCIONALNI I ORGANIZACIONI ASPEKTI LOGISTIČKIH PROMJENA U GEOGRAFSKOJ ORIJENTACIJI TERMINALSKIH OPERATORA Mimo Drašković, Drago Pupavac i Nikša Grgurević ...............................................................

7

THE LOGIC PROCEDURE OF CHINA’S TRANSITION Wei Xiaoping .............................................................................................................................

27

AN ASSESSMENT OF PRICE ACCELERATING IN IRAN USING FRANKEL PRICE MODEL AND ARDL METHODOLOGY Hamid Reza Izadi ......................................................................................................................

37

TEORETSKA I PRAKTIČNA ODRŽIVOST TOBINOVOG POREZA Slobodan Lakić ...........................................................................................................................

47

ZNANJE I INOVACIONA POLITIKA ZEMALJA U TRANZICIJI KAO MJERA SPREMNOSTI ZA ULAZAK U EU OF MANAGEMENT Andjelko Lojpur i Sanja Peković ................................................................................................

61

POLITICAL MACROECONOMY: THE CASE OF SERBIA Miomir Jakšić i Milica Jakšić .....................................................................................................

77

PRELIMINARNE KOMUNIKACIJE (PRELIMINARY COMMUNICATION)

VAL IT V LOGISTIKI Borut Jereb, Tina Cvahte i Bojan Rosi .......................................................................................

91

PREGLEDNI ČLANAK (REVIEW)

SPECIFIČNOSTI I MOGUĆNOSTI RAZVOJA NAUTIČKOG TURIZMA U CRNOJ GORI NA PRIMJERU „MC MARINE BUDVA“ Milica Delibašić .........................................................................................................................

111

INSURANCE COMPANY AND BANK PARTNERSHIP AS A DISTRIBUTION CHANNEL OF INSURANCE PRODUCTS Oliynyk Hanna and Sabirova Amina ........................................................................................

131

GLOBAL TRENDS IPSAS IMPLEMENTATION AND PROSPECTS FOR UKRAINE Shtuler Irina and Makarovych Victoria .............................................................................

143

Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (December, 2013)

Contents

6

'DOWN-AND-OUT' AND (CONTEMPORARY) DEVELOPMENT AMBIVALENCE Slavka T. Nikolić, Jelena Stanković i Đorđe Ćelić .....................................................................

155 STRUČNI ČLANAK (PROFESSIONAL PAPER)

BULK FREIGHT: SOME PROSPECTS FOR THE BLACK AND AZOV SEAS PORTS Michael Doubrovsky, Victor Petrosian, Valentina Kaluzhnaya and Mikhail Vargin ..............

163

RESTRUKTURIRANJE MIKRO I MALIH PODUZEĆA U UVJETIMA KRIZE – PRIMJER IZ PRAKSE Goran Vučur ..............................................................................................................................

177

UPUTSTVA AUTORIMA ……………………..................……………………………….. 193

INSTITUCIONALNI I ORGANIZACIONI ASPEKTI LOGISTIČKIH

PROMJENA U GEOGRAFSKOJ ORIJENTACIJI TERMINALSKIH OPERATORA

INSTITUTIONAL AND ORGANIZATIONAL ASPECTS OF LOGISTIC

CHANGES IN GEOGRAPHICAL ORIENTATION OF TERMINAL OPERATORS

Mimo Drašković1 Drago Pupavac2

Nikša Grgurević3

JEL Classification: L14; L80; L91; L92 Original Scientific Paper

Primljeno / Received: May 27, 2013 Prihvaćeno / Accepted: October 11, 2013

Apstrakt Odnos institucionalnog ambijenta i donošenja upravljačkih i strategijskih odluka u lučkom, terminal-skom i provajderskom poslovanju pruža aktualnu istraživačku platformu za izradu njihovih razvojnih planova. U radu se polazi se od hipoteze da sve poslovne promjene koje su vezane za reformu luka, terminala i globalnih operatora direktno i indirektno zavise od širih institucionalnih okvira (formalnih i neformalnih). Brojna istraživanja i konkretna praksa su pokazuli da je za ekonomski razvoj neopho-dna primjena pluralističkih institucionalnih okvira i da su divergentne razvojne putanje i reformski rezultati u značajnoj mjeri uslovljeni različitim institucionalnim uticajima. Ključne riječi: Institucionalni poredak, reforma, terminalski operator, luka, logistika.

Abstract The relation between institutional environment and making strategic and management decisions in the ports, terminals and providers business, gives actual research platform for making their develop-ment plans. This paper starts from the hypothesis that all business changes, related to the reform of the ports, terminals and global operators, are directly and indirectly dependent on broader institutio-nal framework (formal and informal). Numerous studies and specific practice have shown that eco-nomic development requires the application of pluralistic institutional framework, and that divergent paths of development and reform results are significantly determined by various institutional influen-ces. Key words: Institutional Frameworks, Reform,Terminal Operator, Port, Logistics.

1 Univerzitet Crne Gore, Fakultet za Pomorstvo Kotor, e-mail: [email protected] 2 Sveučilište u Rijeci, e-mail: [email protected] 3 Univerzitet Univerzitet Crne Gore, Fakultet za Pomorstvo Kotor, e-mail: [email protected]

Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (December, 2013), 7-25

Mimo Drašković, Drago Pupavac i Nikša Grgurević

8

1. UVOD

Pojava i brzi razvoj globalnih kontejnerskih terminalskih operatora (koje kon-trolišu velike multinacionalne kompanije) uticali su na značajno povećanje termi-nalske i prekrcajne industrije. Svi ključni oblici manipulacije na kargo tržištu širom zasnivaju se na raznim oblicima primjene organizacionih i drugih znanja, kao i na promjeni geografske orijentacije investicionih strategija terminalskih operatora. One su kompaktibilne sa verikalnom i horizontalnom integracijom u terminalskoj i brodsko-prevoznoj industriji.

Poslednjih 15-tak godina donijele su u oblasti integrisane logistike morskih luka velike i paradigmatične promjene. One su praćene brojnim teorijskim i prakti-čmim inovacijama. Značaj morskih luka i primjene integrisane logistike u njima stalno raste. Morske luke se rastom veličine svojih infrastrukturnih i suprastruk-turnih kapaciteta, stalnim tehnološkim i informacionim usavršavanjem, saradnjom s logističkim provajderima i integracijom svojih logističkih funkcija moraju prila-gođavati promjenama na svjetskom pomorskom tržištu. Pri tome, geografski polo-žaj, veličina i nivo razvijenosti infrastrukture i suprastrukture morskih luka deter-minišu konačan model integrisane logistike.

Čitajući obimnu literaturu iz predmetne oblasti, primijetili smo djelovanje institucionalnih faktora iz dvije perspektive: prva je povezana sa strategijama glo-balne ekspanzije terminalskih operatora, a druga sa uticajem nacionalnih i lokalnih institucionalnih okvira i političke tradicije. To znači da bi postjeća situacija mogla pogodovati, pored ostalog, istraživanju sa primjenom teorije igara, jer se u mijenja-ju geografije terminalskih operatora sudarala njihova eskpanzivna strategija sa dva oblika lokalnih (nacionalnih) strategija: podržavajućom i nepodržavajućom. Pod strategijom igrača u ovom slučaju se podrazumijevaju njegova moguća dejstva koja mu omogućavaju izbor “najboljeg odgovora” na dejstva drugih igrača između mnogih alternativnih varijanti.

Karakter konačnog ishoda sudaranja navedenih strategija je bio asimetričan, jer je dominantno zavisio od povoljnosti i/ili nepovoljnosti institucionalnih faktora u lokalnim sredinama. Drugim riječima, institucionalne sredine su uslovile podr-žavajuće (nastupanja) ili nepodržavajuće strategije (nenastupanja), koje su imale reakcijski karakter na evidentnu agresivnu strategiju širenja terminalnih operatora.

2. ULOGA, ZNAČAJ I RAZVOJ GLOBALNIH LOGISTIČKIH OPERATORA

Razvoj visokih tehnologija u oblasti transporta, komunikacija i informacija, povećanje obima i značaja usluga (prvenstveno transportnih) i nova paradigma menadžmenta mrežnih poslovnih procesa osnovne su karakteristike tzv. „nove ekonomije“. Razvoj logističkog outsourcinga takođe je doprinio rastu tražnje proi-zvodnih preduzeća za logističkim lučkim uslugama, ali i njihovih sve većih zahtje-va. To je presudno uticalo na sistemske logističke operatore 3PL da počnu organi-zovati i predlagati dopunske logističke lučke operacije (u paketu), koje povećavaju

Institucionalni i organizacioni aspekti logističkih promjena u geografskoj orijentaciji terminalskih operatora

9

vrijednost ukupne logističke usluge: razradu, uvođenje i korišćenje informacionih i komunikacionih sistema, praćenje tereta, pomoć u logističkom planiranju i dr. U skladu s tim, logistički operator preuzima sve veću odgovornost za realizaciju kompletne logističke narudžbe, što znači da prati izdavanje i obradu ponuda, pla-ćanje, transport, poslije prodajni servis i dr.

Mrežni poslovni procesi, tj. mrežno poslovno povezivanje je mega-trend i nova menadžment strategija, koja se primjenjuje u u morskim lukama u primjeni savremenih logističkih tendencija. Mrežno poslovno povezivanje omogućuje nor-malno i fleksibilno funkcionisanje logističkih tokova i primjenu tehnoloških inova-cija u morskim lukama. Osnovni razlozi njegovog uvođenja i stimulisanja su u dokazanoj uspješnosti kod smanjenja neizvjesnosti i rizika, širenja tržišta lučkih usluga i racionalizacije lučkog poslovanja. Morske luke se preko primjene mrežnog poslovnog povezivanja orijentišu na traženje i održivost ključnih logističkih kom-petencija, povećanje efikasnosti organizaciono-procesne i logističke mreže.

Suština primjene mrežnog poslovnog koncepta (vidi šire u: Rajss 1997, s. 94) u logističkim sistemima morskih luka sastoji se u dinamizaciji organizacionog razvo-ja i usavršavanju logističkih tokova radi ostvarivanja što boljeg pozicioniranja i većeg uspjeha na tržištu lučkih i logističkih usluga. Mrežno povezivanje u mor-skim lukama predstavlja stvaranje policentrične organizacione strukture, koja je ciljno orijentisana na usavršavanje svih lučkih logističkih tokova i pojedinačnih logističkih aktivnosti. Novi oblici strategijskih poslovno-procesnih logističkih mre-ža u morskim lukama imaju cilj da ostvare sinergijski doprinos povećanju kvaliteta logističkih lučkih usluga, zajedničke organizacione komunikacije i usavršavanja logističkih tokova. Značaj mrežnog logističkog povezivanja u morskim lukama je u ostvarivanju direktnih i indirektnih korisnih efekata. Umreženi partneri u poslov-nim procesima, logističkim tokovima i brojnim logističkim aktivnostima u mor-skim lukama zajednički koriste sve svoje ključne logističke kompetencije u cilju bržeg, jeftinijeg, fleksibilnijeg i kvalitetnijeg obavljanja lučkih i logističkih usluga, smanjenja ukupnih logističkih troškova i ostvarenja boljih poslovnih rezultata. Na taj način se stvara konkurentska prednost morskih luka na globalnom tržištu luč-kih usluga.

Umreženost morskih luka s poslovnim partnerima (operatorima i dr.) i lučkim subjektima je karakteristika njihovog savremenog načina poslovanja, jer se mrežna logistička saradnja pojavljuje kao jedan od uslova za postizanje veće konkurentnos-ti (preko ostvarenja konkurentskih prednosti i ključnih kompetencija). Riječ je o čitavom nizu povezivanja raznovrsnih lanaca isporuka i logističkih tokova u logis-tičke mreže, kojima se brišu granice između saradnje i konkurencije umreženih partnera. Pri tome je osnovno operativno načelo logističkih mreža u morskim lukama veoma jednostavno: potrebno je izgraditi dobru mrežu odnosa s ključnim lučkim subjektima (logističkim operatorima, lučkim agentima i drugim subjekti-ma), jer su oni ključni faktor optimizacije logističkih aktivnosti i logističkih tokova u logističkoj mreži.


10

Zahvaljujući kompleksnom, sistemskom i mrežnom pristupu, danas je lučka marketing logistika u stanju da povećava brzinu i efikasnost logističkih operacija i aktivnosti, a samim tim i logističkih tokova. Na taj način se značajno utiče na smanjenje ukupnih logističkih troškova i realizuje jedna od osnovnih strategijskih funkcija, koja se sastoji u stvaranju neophodne ključne kompetencije morskih luka. To je pouzdan resursni okvir za prevazilaženje strategijskih ograničenja i metod za unapređenje ne samo konkurentske pozicije, nego i svih marketing i menadžment funkcija morskih luka. Pri tome, integracija partnera zahtijeva dosle-dno restrukturiranje ukupnog lanca stvaranja dodatne logističke vrijednosti, odno-sno reinženjering logističkih i svih biznis procesa u morskim lukama.

Logističku mrežu u morskim lukama dominantno kreiraju logistički operatori, što je modelirano na slici br. 1. Umrežavajući ponudu i tražnju logističkih lučkih usluga, logistički operatori formiraju logističku mrežu, koja učesnicima logističkih lanaca obezbjeđuje brojne prednosti i koristi, među kojima su najznačajnije: a) sni-ženje ukupnih logističkih troškova, b) poboljšanje logističkih učinaka svih učesnika u logističkom lancu, c) kvalitetnije logističke usluge i d) poboljšanje logističkih per-fomansi preko razvijanja partnerskih odnosa s drugim učesnicima logističkih lana-ca koji se umrežuju.

Slika br. 1: Uloga logističkih operatora mreže u morskim lukama i terminalima

Izvor: Pupavac and Drašković 2007, p. 103.


11

Multimodalni logistički operator integriše, ali i odgovara za rad svih subjekata koje je angažovao u multimodalnom transportnom lancu. Praksa je pokazala da je to najbolji način da se pravovremeno, potpuno i kvalitetno zadovolje zahtjevi ku-aca. Pored toga, on definiše, kreira, organizuje, dizajnira i optimizuje logističku mrežu, koja se funkcionalno integriše i podređuje zahtjevima multimodalnog tran-sporta, korišćenjem najnovijih znanja i informaciji, racionalisanjem vremena i pros-tora. On nudi kompletan paket logističkih usluga, što mu omogućuje optimizaciju multimodalne logističke mreže i odgovarajućeg lanca isporuka. Riječ je o logistič-kim operatorima tipa 4PL, koji upravljaju resursima, infrastrukturom, tehnologi-jama i organizacionim oblicima u okviru logističkog lanca isporuka. Zbog toga su oni u stanju da nude najkvalitetnije, najbrže i najjeftinije logističke usluge, a zasni-vaju se na relativno novoj strategiji outsorsinga u okviru logističkog menadž-menta. Logistički lanci i logistički kanali su osnovni djelovi logističke mreže, koja predstavlja skup međusobno povezanih logističkih karika u distributivnoj mreži morske luke. Osnovne karakteristike logističke mreže u morskoj luci su među-sobna povezanost i zavisnost logističkih operatora (provajdera) centara logističkih aktivnosti, koji obrazuju mrežnu strukturu sa vezama u okviru i između logističkih lučkih tokova. na taj način se povezuju mnogobrojni lučki logistički subjekti i nji-hove logističke aktivnosti s logističkom infrastrukturom (raznovrsna lučka skla-dišta i terminali), lučkom opremom (lučka prevozna i manipulativna sredstva) i brojnim korisnicima lučkih logističkih usluga. Struktura učesnika logističke mreže u morskoj luci pokazuje brojnost subjekata i složenost njihovih odnosa na relacija-ma od narudžbe kao ispoljavanja potreba korisnika za lučkim logističkim usluga-ma, do njihovog zadovoljenja.

Slika br. 2: Dominantne strukturne promjene u logističkim lancima

Izvor: Bichou and Bell 2007, p. 38.


12

Na slici br. 2 su modelirani osnovni integracioni procesi, koji su doprinijeli razvoju logističkih mreža u morskim lukama. Navedene strukturne logističke promjene horizontalnog i vertikalnog tipa težile su prevazilaženju objašnjenog konflikata i raskoraka između morske luke i brodara, kao i smanjenju broja posre-dnika u brojnim logističkim i distribucionim kanalima. Danas se posredničke funk-cije sve više prenose na jednog krupnog i globalnog logističkog operatora, koji dje-luje dominantno u okvirima logističke mreže morske luke Šangaj. Na slici br. 2 se vidi uticaj savremenih dominantnih strukturnih promjena u globalnom lučkom biznisu, posebno s aspekta razvoja logističkih mreža, u kojima učestvuju svi zna-čajni subjekti pomorskog tržišta, koji se susreću u morskoj luci. Takođe se vidi veliki značaj raznih vrsta savremenih globalnih lučkih operatora – terminalskih, logističkih i intermodalnih.

3. INSTITUCIONALNI ELEMENTI EKSPANZIVNE STRATEGIJE GLOBALNIH LUČKIH OPERATORA

Donosioci odluka u lukama, terminalima i operatorima moraju se prilagođa-vati promenljivim okolnostima. U tim podešavanjima koja se odvijaju tokom vre-mena (slika br. 3) značajno mjesto zauzima institucionalna sredina (zatamljena površina). Novonastale okolnosti utiču (često neočekivano) na prilagođavanje zah-tjevima tržišta i promjenu partnerskih odnosa u dijelu strategija, ugovora, svojin-skih odnosa, projekata i sl.

Uticaj političkih tradicija i relevantnih institucionalnih okvira na strategiju, organizaciju i upravljanje luka i terminalskih operatora je tek nedavno privukao pažnju istraživača (Hall 2003, Jacobs 2007a, Jacobs 2007b, Jacobs and Hall 2007). Oni pružaju dokaze i zaključuju da su strategijski izbori luka i terminalskih opera-tora ograničeni institucionalnim uslovima, koji dovode do diversifikacije ishoda i razvojne trajektorije. Naravno, postavlja se pitanje da li se mogu generalizovati navedeni zaključci, koji su doneseni na bazi pojedinih uzoraka? Istraženi uzorci se, naravno, nalaze na lokacijama koje imaju svoje geografske i institucionalne specifi-čnosti? Posebno je aktuelno pitanje za Crnu Goru i sve lučke industrije u našem regionu: mogu li se se (makar selektivnom) "transplatacijom" uzornih modela i nji-hove evolucije riješiti lokalni problemi i krizna praksa, uz uvažavanje institucio-nalnih, razvojnih, kadrovskih, logističkih, finansijskih i drugih specifičnosti?

Osnovni reformski cilj luka, terminala i operatora je da smanje transakcione troškove. Bez obzira na brojne vrste prepreka u periodu sprovođenja reformi (oportunizam koji proizilazi iz interesa povlašćenih grupa, mali kadrovski, infras-trukturni i finansijski potencijali, strah od promjena itd.), čitav proces se odvija u okviru postojećih institucionalizovanih granica. Postojece institucije kao formalna i neformalna pravila, regulatori, koordinatori, limitatori i motivatori ponašanja usa-glašavaju standarde i procedure operativne prakse i strukturiraju odnose između ekonomskih subjekata (partnera). One promovišu efikasnost transakcija među nji-ma, minimizuju distributivne sukoba, sprovode monitoring i definišu kazne za


13

oportunističko ponašanje. Voljno ili nevoljno, prije ili kasnije, manje ili više, karak-teristike institucionalnih okvira će se uključiti strukturiranju ekonomsko upravlja-nje i ponašanje. Institucije predstavljaju sistematična ograničenja individualnih i kolektivnih izbora. Zbog toga je logično da promovisanje određene poslovne akcije i poželjnog ishoda zavisi od institucionalne sredine i odgovarajućih aranžmana (slika br. 3).

Slika br. 3: Put prema reformi institucionalnih uslova i upravljanja terminalskih operatora

Izvor: Ng and Pallis 2010, p. 2151.

Neoinstitucionalna teorijska pozicija priznaje uticaj sociokulturnog faktora i ranije putanje razvoja na dizajniranje i evoluciju institucionalnih promjena. To je najbolje pokazala praksa većine postsocijalističkih država tranzicije, u kojima se institucionalne reforme odvijaju sporo, sa karakteristikama, koje itekako odražava-ju tradicionalno nasleđe i ukorijenjeno ponašanje. Danas više nije moguće takmiče-nje u efikasnosti izvršenja osnovnih lučkih usluga. Zato postoji potreba da morske luke traže nove načine za postizanje konkurentnosti. Korisnici lučkih usluga su sve zahtijevniji. Pružanje logističkih usluga s dodatnom vrijednošću je postao moćan


14

način da morske luke izgrade održivu komparativnu prednost. Korisnici sada zah-tijevaju da logističke usluge s dodatnom vrijednošću postanu integralni dio ukup-ne lučke usluge. To stvara poseban izazov za logistički lučki menadžment. Savre-meni razvoj morskih luka zasniva se na Core SCM (Supply Chain Management) modelu, koji sadrži koordinaciju, saradnju i integraciju kao najvažnije strategijske komponente, u čejem su okruženju konkurentni prioriteti, složena struktura lanca isporuka, fizička i tehnička infrastruktura, e-poslovanje, lokacija i objekti.

U tom smislu, koristan je hipotetički primjer logističke i poslovne partnerske saradnje, koji se razmatra u radu M. Draškovića (2013) "Organization of Outsour-cing in Logistics Partnership Between the Seaports of Montenegro and Slovenia". U tom istraživanju se razrađuje originalna ideja privlačenja kineskih investitora, bro-dara, logističkih provajdera, bankara i drugih ekonomskih subjekata u cilju širenja luke Bar, modernizovanja njene infrastrukture, povećanja dubine njenog gaza za prijem najvećih brodova i stvaranja intermodalnih logističko-distribucionih centara u užem i širem zaleđu. To bi omogućilo da se ogromne količine kineske robe4 dije-lom transportuju u bliži i širi region, a ostatak bi se transportovao preko luke Koper u Evropu. Polazi se od hipoteze da bi se stvaranjem predmetnog integrisa-nog logističkog lanca isporuka privukao značajan dio kineskog robnog uvoza u Evropu i povećale konkurentske sposobnosti i prednosti morskih luka Bar i Koper, preko ekonomije obima, povećanja kvaliteta logističkih usluga, smanjenja ukupnih logističkih troškova i ostvarenja veće dodatne vrijednosti svih lučkih i logističkih usluga u navedenim morskim lukama.

Kinezi su veoma zainteresovani za luku Rijeka zbog dubine gaza. Njemci, Šveđani i istočna privredna zona Evrope lobiraju da Rijeka postane glavno kinesko stovarište tereta (prvenstveno kontejnera). Za sada se tome godinama protive Englezi. Međutim, Kinezi više od dvije decenije pokazuju veliko interesovanje i za luku Bar. Politički i drugi uzroci su uticali da ne dođe do realizacije ovog značaj-nog poslovnog i logističkog aranžmana. S velikom vjerovatnoćom se može pretpo-staviti da bi uspostavljanje partnerstva između luke Koper i luke Bar odlučujuće doprinijelo lakšem, bržem i konstruktivnijem ulasku kineskih investitotra (broda-ra, logističkih provajdera, banaka i drugih privrednika) u luku Bar.

Kina ima ogromne spoljnotrgovinske suficite i investicione potencijale. Ona javno pokazuje svoje interesovanje za osavremenjavanje pojedinih morskih luka na Jadranu i otvaranje logističko-distribucionih centara u njihovom zaleđu. To intere-sovanje je praćeno nuđenjem koncesija izraženo u desetinama milijardi USA$ i tra-ženjem višedecenijskog roka. To je velika šansa koju crnogorska morska luka Bar očigledno ne može iskoristiti bez učešća neke partnerske jadranske luke, koja se nalazi na većem nivou infrastrukturne razvijenosti, logističkog znanja i iskustva. I Kinezima je logistički mnogo interesentnija i finansijski isplativija investicija u kojoj

4 Veliki dio svjetske trgovine prebacio se iz Azije u EU i nadmašio je trgovinu Kina-SAD. Godišnji kine-

ski uvoz u EU se procjenjuje na 160 mlrd USA$ godišnje (http://hercegbosna.org/ forum/post 306384.html ).


15

bi partnerski učestvovale dvije jadranske luke. Pretpostavljamo da bi iz više razlo-ga idealno poslovno-logističku saradnju morska luka Bar mogla ostvariti upravo sa slovenačkom morskom lukom Koper ili hrvatskom morskom lukom Rijeka. Prven-stveni razlozi bi mogli biti geografski položaj luke Bar, dubina njenog gaza, mogu-ćnosti znatnog povećanja njegove dubine i izuzetno velike i neiskorišćene moguć-nosti koje nudi uže i šire zaleđe morske luke Bar za otvaranje intermodalnih logis-tičkih centara.

Nešto slično je u martu 2011. uradila luka Rijeka (ali bez partnerske saradnje sa nekom od jadranskih morskih luka), koja izabrala za strategijskog partnera International Container Terminal Services Inc., jednog od najuspješnijih operatora međunarodnih terminala, koji se obvezao da će investirati oko 70 miliona € u ter-minal Brajdica, s ciljem modernizacije kontejnerskog terminala. U sklopu projekta i planiranim ulaganjima tokom tridesetogodišnje koncesije, razviti će se novih 330 metara obale, što će povećati i godišnji kapacitet kontejnerskog prometa na 600.000 TEU-a do 2016. Najveća ulaganja te tvrtke, specijalizirane za poslovanje kontejner-skih terminala, usmjerit će se u implementaciju modernih tehnologija, koje će omogućiti automatizaciju praćenja iskrcaja, skladištenja i otpreme kontejnera, podizanje standarda poslovanja Brajdice i dogradnju željezničke infrastrukture u okolini terminala. ICTSI, kao novi strategijskki partner luke Rijeka, radit će na povećanju efikasnosti terminala i proširenju njegovog dosega, odnosno proširenju tržišta na Mađarsku, Češku, Slovačku, Poljsku, Srbiju i BiH. Na kontejnerskom terminalu luke Rijeka očekuje se povećanje prometa, otvaranje novih tržišta cen-tralne i jugoistočne Europe i snažan logistički iskorak. Cilj je postati vodeći termi-nal u Jugoistočnoj Europi.

Slijedeći pozitivne predrecesijke trendove, Lučka uprava Rijeka donijela je novi Master plan razvoja riječke luke, kao strategijsku odrednicu razvoja u deseto-godišnjem razdoblju. Osnovna postavka Master plana za kontejnerski promet je da riječka luka mora uskladiti kapacitet svojih terminala s potražnjom na tržištu. Kra-tkoročno promatrano te su prognoze bile preišeoptimistične (cf. tabela 1).

Tabela br. 1: Plan kontejnerskog prometa riječke luke do 2030. godine

Scenario 2010 2015 2020 2025 2030 Niski 148898 281959 460024 698315 1017203 Srednji 163884 355554 637181 1050984 1658996 Visoki 179150 437798 854354 1525221 2605659

Izvor: Master plan riječke luke iz 2008. godine

Jednako tako preoptimističnim prognozama pokazale su se i prognoze nekih

domaćih prometnih stručnjaka (cf. tabelu 2).


16

Tabela br. 2: Prognoza kontejnerskog prometa u riječkoj luci u periodu od 2011. do 2018. godine

Godina Ukupan kontejnerski promet 2010 137.048 - ostvareno 2011 179.515 2012 196.971 2013 214.684 2014 232.652 2015 250.874 2016 269.351 2017 288.082 2018 307.068

Izvor: Tomašević i dr. 2011, p. 482.

Činjenica je da morska luka Koper drži primat najjače kontejnerske luke na

sjevernom Jadranu sa ostvarenih oko 570.000 TEU jedinica, ali se 2012. tom rezulta-tu približio Trst s prometom od oko 410.000 TEU-a. To znači da Trst ima tri puta veći promet od Rijeke, a Koper gotovo pet puta. Sve to upućuje na potrebu boljeg korišćenja potencijala riječke luke, ali i na oprez u prognoziranju buduće tražnje.

Globalna ekspanzija lučkih operatora sprovodi se uobičajenim strategijama: kupovinom novih terminala i spajanjem (mergeri) i akvizicijama postojećih kapaci-teta (objekata i opreme). Kontejnerski terminali su postali glavni čvorovi u global-noj prevoznoj distribuciji. Menadžment i operaciona stručnost globalnih kompanija doprinose mobilnosti kapaciteta, pouzdanosti izvršenih logističkih i drugih termi-nalskih usluga, kao i svih fizičkih interakcija u globalnim lanacima isporuka, čiji su sastavni dio terminali i njihovi operatori.

Pored navedenih prednosti, potrebno je pomenuti institucionalne faktore šire-nja, kao što su preispitivanje svojinskih i partnerskih struktura sa brodsko-prevoznim linijama, selekcija investicione politike, poništavanje ili odlaganje ter-minalskih projekata, napuštanja neprofitabilnih poslova, stvaranje globalnih uslu-žnih mreža (Fremont 2007, p. 434). Na taj način, globalni terminalski operatori smanjuju i/ili izbjegavaju rizike. Bichou i Bell (2007, p. 37) ih definišu kao "kompa-nije uključene u internacionalne lučke terminalske operacije s gledišta već oformljenih glo-balno povezanih uslužnih mreža". Oni predlažu klasifikaciju globalnih lučkih opera-torskih kompanija baziranu na četiri tipa tržišnih aktera: a) terminalsko-operacijski brodarski prevoznici (TOS), koji su većinom aktivni u nekontejnerskim kargo ope-racijama, b) terminalsko-operacijske transportne linije (TOSL) s terminalima koji rade na bazi posebnih ili uobičajenih korisnika, c) terminalsko-operacijski lučki autoriteti (TOPA) i d) terminalsko-operacijske kompanije (TOC).

Olivier et al. (2007, pp. 5-8) razlikuju dva tipa transportno-operacijskih kom-panija u terminalskoj industriji: a) internacionalni terminalski operatori (ITOs), koji


17

imaju veliko iskustvo vezano za terminalske poslove i b) veliki okeanski prevozni-ci, čija glavna stručnost nije vezana za luke, već vertikalno povezane pomorske transportne aktivnosti.

Tabela br. 3: Tipovi globalnih lučkih operatora

Stevadori Morsko brodarstvo Finansijske korporacije

Biznis model Horizontalna integracija

Vertikalna integracija

Portfolio diversifikacija

Pozicija terminalskih operacija u core biznisu

lučke operacije u core buznisu; inve-sticije u kontejner-skim terminalima za širenje i diversi-

fikaciju

morsko brodarstvo u core buznisu; investi-cije u kontejnerskim terminalima za funk-

ciju podrške

finansijsko upravljanje imovinom je glavni posao ulaganja u kontejnerske terminale za procjenu vrijednosti i prihoda.

Dominantna strategija

širenja

širenje preko direk-tnih investicija

širenje preko direkt-nih investicija ili pre-

ko matičnih firmi

širenje preko akvizicija, mergera i reorganizacije

imovine

Primjeri

PSA (Public), HHLA (Public),

Eurogate (Private), HPH (Private), ICTSI (Private), SSA (Private)

APM (Private), COSCO (Public),

MSC (Private), APL (Private), Hanjin (Pri-vate), Evergreen (Pri-

vate)

DPW (Sovereign Wealth Fund), Ports America (AIG, Fund), RREEF

(Deutsche Bank; Fund), Macquarie Infrastructure (Fund), Morgan Stanley

Infrastructure (Fund), SSA Marine (Goldman Sachs)

Izvor: Notteboom and Rodrigue 2011, pp. 7-8.

Tri tipa strategijskog širenja su bazirana na horizontalnim i vertikalnim inte-

gracijskim procesima. Raznolikost strategija zavisi od vrste operatora (tabela br. 3). Ciljevi i inicijative ove tri kategorije globalnih terminalskih operatora su različiti.

Horizontalna integracija. Konvencionalni učesnici, čiji je glavni posao utovar-istovar su se proširili na nove lokacije i poslove. To je dovelo do povezivanja kom-panija i spajanja postojećih terminala, kao i izgradnje ili proširenja novih terminal-skih kapaciteta. Strategija bazirana na prirodnom rastu, tj. proširenju je najprirod-nija za kontejnersko terminalske operatore. Horizontalna inegracija u transportnim poslovima kroz strategijsko udruživanje i spajanje imala je sledeći rezultat: 1980. godine je 20 najvećih prevoznika kontrolisalo svega 6% svjetskih kapaciteta, 1992. - 42% a 2008. - više od 60%. Zbog toga su tradicionalne utovar-istovar kompanije bile suočene s manjim brojem većih kompanija (koncentracija), koje su zahtijevale bolji servis uz manje troškove. Terminalski operatori su bili suočeni sa stalnim rizi-kom da izgube važne klijente, ne zbog nedovoljne strukture luke ili terminalskih operacija, nego zbog toga što korisnici usluga mogu reorganizovati svoje servisne mreže ili mogu da se uključe u nova partnerstva s drugim prevoznicima.


18

Vertikalna integracija. Horizontalni integracioni procesi su povezani s verti-kalnim integracionim strategijama, a upražnjavale su ih neke brodske prevozne kompanije, koje su investirale u terminalske poslove. Polazeći od novog okruženja i privučeni rastućim prosperitetom, mnoge finansijske kompanije su se sve više uključivale u terminalske poslove (učešćem u svojini i sl.). Uključenost brodskog prevoza u terminale se može grupisati u četiri kategorije (vidi: Parola & Musso 2007; Soppe, Parola and Fremont 2009): a) specijalni ugovori za sidrišta ili razni ugovori između posrednika, koji se bave utovarom-istovarom i brodskih prevoz-nika, b) manji akcionari brodskih prevoznika u terminalima (obično ispod 20%), c) zajednički poslovi između brodskih prevoznika i posrednika, koji se bave utova-rom-istovarom, a obično se dovode u vezu sa određenom (specifičnom) upotrebom terminala od strane brodskih prevoznika i d) specifični terminali sa najmanje 51% akcija brodskih prevoznika ili “sestrinskih” terminalskih kompanija. Sa uključiva-njem u terminalsko operaterske poslove, brodski prevoznici ili njihove “matične” kompanije dobijaju kontrolu nad terminalskim kapacitetima, omogućujući im bolji uvid u probleme vezane za integralni red vožnje brodova.

Diferencijacija. Paralelno sa horizontalnom i vertikalnom integracijom, ter-minalski operacijski sektor je prožet sa velikih brojem akcionarskih firmi i finansij-skih korporacija. Finansijsko akcionarstvo (holding) ima glavni cilj povrati investi-cije. Velike akcionarske firme, kao što su bogati penzioni fondovi, postaju zaintere-sovane da budu vlasnici raznih terminalnih resursa, kao sto su poznati lučki ter-minali, a na bazi nekoliko vrijednih programa (Notteboom and Rodrigue 2011).

Stvarna vrijednost. Terminali, kao oblik fizičkih resursa imaju stvarnu vrijed-nost, koja je većinom povezana s imovinom, infrastrukturom i opremom. Pošto terminali zauzimaju samo najpristupačnije lokacije, njihova rijetkost im daje veliku cijenu. Porast prometa uslovljen globalizacijom je učinilo terminalske resurse još skupljim, tako da je i stvarna vrijednost terminala, takođe direktno povezana s prometom koje oni stvaraju. S većim prometom raste i vrijednost zemlje na kojoj se obavljaju terminalski poslovi. O ovom kontekstu, može se očekivati je da će vrijed-nost terminalskih resursa stalno rasti.

Operacione vrijednosti. Terminali donose prihode, vezane s rentom od izda-vanja, koja je direktno proporcionalna s ostvarenim prometom. To osigurava kon-stantan priliv prihoda.

Vrijednosti smanjenog rizika. Transportni terminali imaju standardnu struk-turu, a oprema i poslovi obuhvaćeni njihovim poslovnim modelom mogu biti efi-kasno upotrijebljeni na raznim vrstama tržišta. To omogućuje privatnim akcionim kompanijama da proširuju svoje djelovanje u različitim segmentima transportne industrije (luke, aerodromi, željeznice). Terminalski objekti smješteni u raznim regionalnim (lokalnim) tržištima pomažu da se smanje rizici, posebno oni koji su vezani za fluktuaciju prometnih potreba, isto tako cijene i kapaciteti raznih vrsta strategija konkurenata i različitih ruta. Globalni portfolio može pomoći u smanje-nju finansijskih i političkih rizika koji se javljaju kod aktivnosti vezanih za samo jedno tržište.


19

Razmatrani horizontalni integracioni trend u terminalskoj operativnoj indus-triji i uvođenje transportnih linija i finansijskih kompanija otvaraju brojna instituci-onalna, financijska i operativna pitanja. Jer, navedeni trend je omogućen privatiza-cijom lučkih poslova kroz razne koncesije (olakšice) i ugovore o iznajmljivanju, BOT (Build= gradnja, Operate=vršenje usluge, Transfer=prenos), kao i drugim investicionim aranžmanima između vlasnika luka ili državnih institucija i privat-nih terminalskih operatora. Vlasnici luka iznajmljuju zemlju privatnim lučkim ope-ratorima na bazi dugogodišnjih ugovora. Lučki vlasnici su razradili specifičnu pro-ceduru licitacije da bi garantovali najbolje uslove najboljim mogućim kandidatima. Ovakav institucionalno transparentan postupak rezultira u tome da lokalni termi-nalski operatori ne mogu više da se oslanjaju na "sigurnu" strategiju da bi se održa-li. To je omogućeno kroz osvajanje lokalnog tržišta, od strane globalnih učesnika s velikim sredstvima i znanjem (Pallis, Notteboom & De Langen 2008, p. 210). Dru-go, veliko je povećanje fiksnih troškova u ukupnim terminalskim operativnim tro-škovima, uzrokovano većim inicijalnim kapitalnim investicijama za kupovinu dizalica, informacione tehnologije i luka s visokim gazom.

4. MOGUĆNOST PRIMJENE METODOLOŠKE MATRICE

TEORIJE IGARA

Primjena teorije igara u analizi ekonomskih problema datira od davnih poku-šaja Cournota 1838, Bertranda 1883. i Edgewortha 1925, ali je djelimično omoguće-na tek 1944, objavljivanjem knjige “Theory of Games and Economic Behavior” J. Von Neumanna i O. Morgensterna. Oni su analizirali matričnu igru dva aktera s nultim rezultatom, što znači da dobit jednog igrača predstavlja gubitak za drugog. Pri tome su pošli od pretpostavki racionalnog ponašanja igrača, međusobnog konflikta njihovih ekonomskih interesa, rizika i neizvjesnosti5 kontra odluka. U svakodnev-nim složenim situacijama sukobljenih interesa više aktera, rizika i neizvjesnosti, po pravilu se pojavljuje strategijska međuzavisnost (interakcija), koja podrazumijeva da profit (dobit) jednog učesnika ne zavisi samo od njegovog ponašanja, nego i od ponašanja ostalih učesnika iz okruženja. To znači da svaki učesnik u igri (tržišnoj ili drugoj) prilikom donošenja svojih odluka mora voditi računa o tuđim strategi-jama6 i potezima, slično kao u šahovskoj ili bilo kojoj drugoj igri, i to multiplicirano i iterativno, tj. uz uvažavanje i predviđanje više vjerovatnih budućih poteza (odlu-ka) oponenata kao odgovora na konkretnu sopstvenu strategiju i poteze koji je rep-rezentuju (po principu standardnog pristupa strategijskog menadžmenta: akcija - reakcija).

5 Za razliku od rizika, koji je prisutan u situacijama u kojima igrač ne raspolaže informacijama o vreme-

nu nastupanja događaja ali ima podatke o mogućnosti događaja i vjerovatnoći njihovog javljanja, neizvjesnost je situacija kada igrač ne raspolaže ni prvom ni drugom informacijom (Knight, prema: Stojanović 1995, s. 63).

6 Pod strategijom igrača u ovom slučaju se podrazumijevaju njegova moguća dejstva koja mu omogu-ćavaju izbor “najboljeg odgovora” na dejstva drugih igrača između mnogih alternativnih varijanti.


20

Kada postoji makar neki oblik obavezujućeg dogovora učesnika u igri, onda se radi o kooperativnoj teoriji igara, što znači da se oni ponašaju kooperativno i u skladu sa realnim (racionalnim) očekivanjima o tome šta će igrati oponenti. Teorija igara u suštini pokušava da riješi funkcionalnu povezanost između izabranih strategija pojedininih igrača i njihovog tržišnog rezultata (dobiti ili gubitka), u svim situaci-jama ograničene racionalnosti.

Slika br. 4: Situacija stupanja na tržište terminalskih usluga

igrača-autsajdera (Luka X)

Izvor: Drašković 2003, s. 176

Kao prosti hipotettički primjer za mogućnost primjene teorije igara u situaciji sudaranja ekspanzivne strategije globalnog terminalskog operatora prema nekoj morskoj luci (sa lokalnim institucionalnim ambijentom) možemo navesti slučaj donošenja strategijske odluke o prihvatanju ili neprihvatanju umrežavanja luke X na šire tržište terminalskih usluga (lučkih i logističkih), koje drugarski ili agresivno diktira operator Y (kao monopolist). Luka X kao autsajder može donijeti odluku o izboru jedne od dvije moguće strategije: o nastupanju ili nenastupanju na terminal-skom tržištu lučkih i logističkih usluga. Operator Y kao monopolist mora reagovati na konkurentnu strategiju luke X, koja prema našoj pretpostavci dominantno proi-zilazi zbog konkretnog institucionalnog konteksta (jer dolazi do sukoba interesa) izborom agresivne ili drugarske strategije.

Može se dalje pretpostaviti da luka X i operator Y stupaju u dvoetapnu igru, u kojoj prvi korak pravi luka X kao autsajder nastupajući na tržištu terminalsko-logističkih usluga. Takav slučaj se može prikazati u obliku tzv. “razgranatog drveta” (tabela br. 5). On se hipotetički može riješiti korišćenjem teorije igara u obliku mat-ričnog (normalnog) oblika, u kojem se navode pretpostavljeni ostvareni profiti po jedinici (toni, kontejneru i dr.) istovarenog, utovarenog i/ili pretovarenog tereta.


21

Tabela br. 5: Mogućnost izračunavanja profita luke X i operatora Y u slučaju dvoetapne igre stupanja na tržište terminalskih usluga luke X igrača-autsajdera

Strategije operatora Y (monopolist) drugarska

reakcija ▼

agresivna reakcija ▼

nastupanje ►

Pf1=... € Pf2 =...€

Pf3=...€ Pf4 = ...€ Strategija

morske luke X (autsajder) nenastupanje

► Pf5=...$

Pf6=...€ Pf7=...€

Pf8 =...€ Izvor: Ibid., s. 173.

Zavisno od dominirajućih institucionalnih uslova, luka X će izabrati jednu od mogućih strategija (nastupanje ili nenastupanje). Može se postaviti logično pitanje: ako je za luku X npr. ekonomski racionalnija odluka da nastupi na tržište, jer pro-jektne ocjene pokazuju da se agresivna i/ili drugarska reakcija operatora Y kao monopiliste za nju ekonomski isplati, zbog čega je u pojedinim sluajevima moguća primjena strategije nenastupanja? Odgovor je moguće tražiti u stitucionalnim uslo-vima koji vladaju u luci X i njenom okruženju. Radi se o političkom faktoru, karak-teru institucije sociokulturnog kapitala, djelovanju neformalnih i alternativnih institucija i sl.

5. INSTITUCIONALNI KONTEKST OPERATORSKOG ODGOVORA NA KRIZU

Jedan od glavnih razloga dobrih finansijskih rezultata globalne terminalske operatorske industrije, uprkos ekonomskoj krizi, su drastične mjere kontrole cijena i troškova, revizija investicionih planova, redovni i kvalitetni servis opreme (sa smanjenjem troškova održavanja i sopstvenim održavanjem) i strategija pregrupi-sanja i racionalizacije resursa. Kriza je promijenila način razmišljanja terminalskih operatora, pa je produžen životni ciklus opreme. Drugi oblik smanjenja troškova se odnosi na instituciju koncesijskih ugovora. Preispitivanje postojećih ugovora je postalo uobičajeno u praksi, jer su terminalski operatori tražili preispitivanje uslo-va od strane lučkih vlasti, pošto više nijesu ostvarivali očekivani promet. Došlo je do izuzetne kontrole, koja je imala za cilj eliminisanje i svođenje na najmanju mjeru troškova oportunističkog ponašanja. To je posebno važno, pošto trgovinske klau-zule iz institucije relacijskog ugovora zahtijevaju da globalni terminalski operatori plaćaju penale ako terminali ne uspiju da ostvare planirani godišnji promet.

Najnoviji koncesijski ugovori pokušavaju da predvide buduće probleme na ovom polju, razmatrajući sve faktore povezane s promijenljivim (ili fiksnim) gara-


22

ncijama po terminalskoj akviziciji i minimalnim nivoom investiranja (po konstruk-cijskim projektima). Zbog povećanih rizika ulaganja kapitala, terminalski operatori su promijenili svoje strategije i zaustavili svoje geografsko širenje. Primjenjuje se i strategija selektivnog pristupa kod davanja ponuda novih terminalskih olakšica za dobijanje terminalskih resursa. Posebno se vrši opreznija selekcija dobrih lokacija. Terminalske investicije su predmet iscrpne procjene rizika, koje uzimaju u obzir karakteristike ragionalnog tržišta (kapaciteta, rasta itd.), promjenljivosti carinskih tarifa, strukture taksi, licenci i dozvola, nautičke i kopnene pristupačnosti i dr. Komercijalne banke su postale opreznije i sve zahtjevnije prema terminima, uslo-vima i projektnim karakteristikama investicija. Samo najbolji i najsigrniji projekti mogu dobiti potrebne budžetske fondove.

Razmatrajući globalni kontejnerski promet, ističe se (Notteboom and Rodrigue Ibid., p. 32) da je 2/3 bilo na novim tržištima, kao što su područja Južne Amerike, južni dio Sahare u Africi i Indijski podkontinent. To su ekonomski rastuća područ-ja, u kojima se predviđa ekonomski i populacioni rast, i odgovarajuće značajno povećanje tražnje za transportnom infrastrukturom, a posebno modernim lučkim kapacitetima, kao i sposobnošću rukovanja kontejnerima. Ključni interes u bilo kojoj merger-akvizicionoj aktivnosti će biti pravilna operatorska procjena lučkih i terminalskih resursa. Od velikog značaja za izbor terminalskih lokacija je rastuća kompleksnost i regionalne razlike u terminalskim strukturama svojine (institucio-nalni aspekt), kao i ugovorni aranžmani između partnera koji bi trebalo da smanje rizike poslovanja (takođe institucionalni aspekt). Postoje rastuće tenzije između fleksibilnih brodarskih linija, koji žele ispunjenje terminalskih potreba i potreba terminalskih operatora da zaštite svoje investicije u terminalske objekte. Brodarske linije nisu voljne da nude ekskluzivnost, dok terminalski operateri teže toj eksklu-zivnosti ili makar minimalnom obavezivanju za nabavkom brodarskih linija, kako bi dobili povlašćene cijene, rokove i uslove, kao što je pristupa vezovima ili dogo-voreni nivo produktivnosti. I u ovom slučaju je riječ o institucionalnom aspektu koji sobom nosi relacijski ugovor.

Sve veći broj terminalskih operatora prodaje dio svojih resursa, da bi se finan-sijski rasteretili, ali i dalje zadržavaju svoju operatorsku funkciju. To najčešće uključuje finansijske holdinge, koji traže povoljne mogućnosti za sticanje terminal-skih resursa, dok istovremeno napuštaju postojeće terminalske operatore koji rukovode terminalima. Terminalsko tržište se suočava i sa konsolidacijom regio-nalnog terminalskog portfolija, u kojem pojedini globalni terminalski operatori napuštaju terminale, da bi konsolidovali svoje druge aktivnosti. To omogućuje da se racionalizuje veća grupa lučkih i logističkih terminala. Dolazi do premještanja kontejnerskih aktivnosti na druge objekte, u kojima upravljaju drugi subjekti. Čes-to se koristi razmjena akcionarskog kapitala, a naročito u slučajevima brodarsih kompanija, da bi se napravila bolja preraspodjela njihovih portfolija, koja bolje odražavaju njihove brodarske konfiguracijske mreže. Umjesto napuštanja, dva terminalska operatora razmjenjuju svoje akcionarske kapitale unutar svojih pojedi-nih portfolija, bez potrebe da se nabavi dodatni kapital. Potpuno odustajanje (pov-


23

lačenje) se takođe događa kad je holding ili terminalski operator prinuđen da se odrekne jednog dijela ili kompletnih svojih resursa, uglavnom zbog bankrotstva. Tada se resursi prodaju drugim holdinzima (zakupcima) ili operatorima, posebno onima za koje se smatra da su profitabilni.

Uspon i raznolikost globalnih terminalskih operatera (institucionalna, finansij-ska, organizaciona, logistička i druga) ima veliki uticaj na lučku i logističku indus-triju. Olivier (2005) i Olivier i Slack (2006) navode da njihova pojava zahtijeva ponovno koncipiranje konvencionalne luke kao prostorne cjeline u mrežama ter-minalskih operativnih kompanija, pod korporacijskom logikom. Ta realnost stavlja ulogu i funkciju terminala u nove okvire. Heaver (1993) dokazuje da su terminali, mnogo više nego luke, suparnici u konkurencijskoj borbi među samim lukama. Robinson (2006) podvlači da se terminali preko lokacije logističkih veza nalaze izmedu prodavaca i kupaca. Proces kreiranja vrijednosti terminala je zbog toga povezan sa specificnim atributima lanca snabdijevanja, koji vode kroz terminalsku i logističku konfiguracijsku mrežu, a u kojoj terminali imaju značajnu ulogu. Rod-rigue i Notteboon (2009) tumače terminalske procese u lancu snabdjevanja s aktiv-nijom ulogom za terminale i terminalske mreže u oblikovanju globalnih logističkih rešenja. Terminalski operatori su motivisani prema boljoj integraciji terminala u lancima snabdijevanja. Zbog toga brodarske linije dobijaju kontejnersko-terminalske resurse širom svijeta, a vodeće terminalske operativne kompanije raz-vijaju različite strategije, kako bi kontrolisale veliki dio u tom lancu snabdjevanja.

Strategija “od vrata - do vrata” (od polazišta do odredišta)7 je promijenila veli-ki broj terminalskih operatora u logističke organizacije i/ili organizatore/operatore kopnenih usluga. Nije svaki terminalski operator integrisan samim tim što osnuje svoju kompaniju ili poslovne jedinice. U mnogim slučajevima, efikasna integracija tržišta je ostvarena kroz bolju koordinaciju s “trećom stranom” transportnih opera-tora ili preko snabdjevača logističkih poslova. Ta strategija je poznata kao režim koji omogućuje pristup zaleđu (Fremont 2007, p. 433). Usluge koje se nude uključu-ju skladištenje, distribuciju i jeftine logističke poslove. Posebno su u Evropi mnogi terminalski operatori integrisali unutrašnje (kopnene) terminale u svoje logističke mreže ili imaju direktnu vezu sa željeznicom i tegljačkim službama (Rodrigue and Notteboom 2009; Notteboom 2009). Mnogi operatori žele da potisnu kontejnerske terminale u kopneno zaleđe (“odškrinutih” vrata u smislu veće prohodnosti), koje je podržano s njihovim terminalskim filijalama. Pojedini operatori primjenjuju slič-nu strategiju prema svojim terminalima na otvorenom moru ili na potezu rijeka. Terminalski operatori imaju ulogu podrške u spajanju konkurentskih transportnih

7 Logistički operatori pružaju osnovne logističke usluge „od vrata do vrata“ (transport, špedicija, skladi-

štenje, pretovar, pakovanje, distribucija, opsluživanje transportnih sredstava) i dodatne logističke usluge (value added service – finalizacija proizvoda, obilježavanje, etiketiranje, carinsko i drugo posre-dovanje, konsalting, obrnuta logistika, izbor prevoznika, ugovaranje cijena, upravljanje zalihama, kontrola i kontroling, finansijske usluge, izrada računa za plaćanje i raznih drugih dokumenata, čuvanje, osiguranje, informisanje, dorada, montaža, oplemenjivanje, suženje, zamrzavanje, dokova-nje, skupljanje, transportne instrukcije, itd.).


24

linija i kao takvi stvaraju bazu za poboljšanje, ili čak za nove logističke usluge u multimodalnom transportu.

6. ZAKLJUČAK

Integrisana logistika u morskim lukama pretpostavlja sistemski i procesni pri-stup, za razliku od fragmentarnog, koji primjenjuju manje luke kao što su npr. jad-ranske morske luke Bar, Ploče, Split, a značajnim dijelom Rijeka i Koper. U potrazi za velikim investitorima i globalnim logističkim provajderima, one ne uspijevaju da značajnije smanje iznos ukupnih logitičkih troškova, niti da se značajnije uključe u integracione logističke procese. Njihov razvoj u budućnosti upravo će zavisiti od prihvatanja promjena u globalnom okruženju i primjene logističke koncepcije čija je ključna kompetencija - integrisanje.

Nove globalizacijske strategije terminalskih operatora su iznuđene svjetskom ekonomskom krizom, tj. potrebom prilagođavanja. One se zasnivaju na raznim oblicima integracija, regionalizaciji zaleđa, racionalizaciji troškova i smanjenju rizi-ka. Situacija na tržištu i povoljne mogućnosti integracija opravdavaju navedene strategije.

Analiza brojnih istraživanja, kao i postojeća praksa potvrđuju verifikaciju polazne hipoteze da sve poslovne reforme koje su vezane za morske luke, termina-le i globalne operatore zavise od širih institucionalnih okvira. Istraživanjem kon-kretnih uzoraka, neki autori su ustanovili da su divergentne razvojne putanje i reformski rezultati u značajnoj mjeri takođe uslovljeni različitim institucionalnim uticajima.

Kontejnerski kapaciteti srednjih kapaciteta sa stabilnim poslovnim okruženjem i globalnim logističkim provajderima na domaćem prostoru zaleđa je razvojni imperativ luke Bar. Realizacija razmatrane projektne ideje može se ostvariti samo na bazi tuđeg kapitala, znanja, menadžmenta i prihvatanja zajedničkog rizika. Ona bi obezbijedila uslove za brzo, trajno i kvalitetno rješavanje sledećih pitanja: oču-vanje starih i otvaranja novih radnih mjesta, povećanje obima transporta i proizvo-dnje lučkih i logističkih usluga, porast izvoza, povećavanja GDP, stabilizacija državnog budžeta, uredno servisiranje i smanjivanje inostranog duga, povećanje životnog standarda, poboljšanje menadžmenta i dr.

Pozicioniranje Crne Gore u procesima pridruživanja EU počiva na principima a) međusobne povezanosti mreža na svim nivoima, b) intermodalnosti, tj. među-granskoj povezanosti u cjelosti i c) interoperabilnosti, tj. unutargranskoj i među-granskoj povezanosti usluga. Brzo prilagođavanje navedenim principima je dodat-ni razlog za vjeru u mogućnosti partnerske saradnje morskih luka Koper, Rijeka i Bar i privlačenje strategijskog investicionog partnera (globalnog logističkog opera-tora). To bi omogućilo brži infrastrukturni i logistički razvoje, kao i veću primjenu multimodalnog koncepta transporta. Pomenute morske luke bi udružene mogle ravnopravno konkurisati sredozemnim i baltičkim lukama u pogledu kvalitetnog pružanja lučkih i logističkih usluga, ako i obima prekrcaja tereta.


25

LITERATURA

Bichou, K. and Bell, M. (2007), “Internationalisation and consolidation of the container port industry: assessment of channel structure and relationships”, Maritime Economics and Logistics, No. 9, 35-51.

Drašković, M. (2005), "Teorija igara i istraživanje prirode firme", Montenegrin Journal of Economics, Vol. 1, No. 1, 169-178.

Drašković, M. (2013), Organization of Outsourcing in Logistics Partnership Between the Seaports of Montenegro and Slovenia", Montenegrin Journal of Economica, Vol. 9, No. 1, 93-113.

Fremont, A. (2007), “Global maritime networks: the case of Maersk”, Journal of Trans-port Geography, No. 15, 431-442.

Hall, P.V. (2003), “Regional institutional convergence? Reflections from the Baltimore Waterfront” Economic Geography, Vol. 79, No. 3, 347 – 363.

Jacobs, W. (2007a), “Port competition between Los Angeles and Long Beach: an institu-tional analysis” Tijdschrift voor Economische en Sociale Geografie, No. 98, 360–372.

Jacobs, W. (2007b), Political Economy of Port Competition: Institutional Analyses of Rotter-dam, Southern California and Dubai, Academic Press Europe, Nĳmegen.

Jacobs, W. and Hall, P.V. (2007), “What conditions supply chain strategies of ports? The case of Dubai”, GeoJournal, No. 68, 327-342

Ng, K.Y.A. and Pallis, A.A., (2010), “Port governance reforms in diversified institutio-nal frameworks: Generic solutions, implementation asymmetries”, Environment and Planning A, Vol. 42, No. 9, 2147-2167.

Notteboom, T. and Rodrigue, J-P. (2011), “The Corporate Geography of Global Termi-nal Operators”, http://www.google.me/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source (preuzeto 12. 08.2013).

Olivier, D. et al. (2007), „The time scale of internationa-lisation: the case of the container port industry“, Maritime Economics and Logistics, No. 9, 1-34.

Pallis, A., Notteboom, T. and De Langen, P. (2008), „Concession agreements and mar-ket entry in the container terminal industry“, Maritime Economics and Logistics, Vol. 10, No. 3, 209-228.

Parola, F. and Musso, E. (2007), “Market structures and competitive strategies: the car-rier-stevedore armwrestling in northern European ports”, Maritime Policy and Management, Vol. 34, No. 3, 259-278.

Pupavac, D. and Drašković, M. (2007), „Spreadsheets on Function of Optimisation of Logistics Network”, Montenegrin Journal of Economics, Vol. 3, No. 6, 101-107.

Rajss, M. (1997), “Granici 'bezgraničnih' predprijatij: perspektivi setevih organizacij“, Problemi teorii i praktiki upravlenija, No. 1, 92-97.

Soppe, M., Parola, F. and Fremont, A. (2009), „Emerging interindustry partnerships between shipping lines and stevedores: from rivalry to cooperation?“, Journal of Tran-sport Geography, Vol. 17, No. 1, 10-20.

Stojanović, B. (1995), “Teorija igara u kontekstu metodoloških problema ekonomske nauke”, Ekonomski anali, br. 124, 57-75.

Tomašević, M. I DR. (2011), "Analiza kretanja kontejnerskog prometa Luke Rijeka", Pomorstvo, god. 25, No. 2, 469-485.

http://hercegbosna.org/forum/post306384.html , preuzeto 10.01.2012.

THE LOGIC PROCEDURE OF CHINA’S TRANSITION

Wei Xiaoping1

JEL Classification: D00; E00, Original Scientific Papaers


Abstract The present paper deals with the logic procedure of China’s economic transition by concentrate on the basic elements of relations of production, principle of distribution, and the economic running model, discusses the key problems before and after the reform, and expresses the different opinions around it, finally come to the point that the prospects of China’s economic transition have to be taken into con-sidering in the world wide condition of globalization, and it is connected with the future of our earth. Key words: Economic transition, Relations of production, Principle of distributive, State regulation and market orientation.

1. INTRODUCTION

When we talk about economic transition, we know there were at least two main economic transitions in China in 20th century, the first one is from half-feudalism, half capitalism and half colonialism to be transformed to socialism, which started in 1949 and almost finished the transition period in 1956 that is after 7 years China’s Communist Party come to power, no matter what Western Scholars regard the period of 1956-1978 as a real socialism or not, at least the main character of this period is public ownership with equal income allocation, this is a historical political-economic transition. The second one is from socialism to socialist eco-nomic reform, which begins in 1978 until present, and leaded by CCP, this is a his-torical economic transition. The economic transition I discuss here is the second one, why it has to happen, and what would be the possible perspective of this tran-sition, I try to answer these questions by analyzing the main line and the logic pro-cession of this transition.

1 Chinese Academy of Social Sciences


Wei Xiaoping

28

2. THE BACKGROUND OF THE ECONOMIC REFORM

We try to understand the general background of the economic reform from the points of relations of production in the form of ownership and the principle of dis-tribution both in the areas of natural resources, means of production allocation and income distribution, these two points contain the problem and the main line of the economic reform.

From 1949 to 1956 China have almost finished the first economic transition, the newly set up public ownership ended private ownership both in the city and in the countryside. Public ownership not only guaranteed the relationship between workers with the factory, parents with the land, which means labor right are en-sured with the relations of production, as well as education, medication and pen-sion etc. This kind of relations of production continued until 1978, the economic running model of this period is central planning based on some sense of labor value, because the natural resources and the means of production are allocated according to the central planning, and workers income are almost equal, but the production are still be priced according to its product value theoretically.

Also, theoretically the principle of income distribution according to Marxism for the primarily stage of socialism is allocation according to contribution, which means contributive reward distribution, while not equal distribution which means distribution without considering contribution, only at the high stage of socialism the principle could be “From each according to his ability, to each according to his needs.” 2 Actually in reality what practiced was not the principle of distribution according to contribution, but only egalitarian principle that is equal distribution without considering contribution.

If we take into considering both the principle of allocating natural resources and means of production, and the principle of income distribution, we see the eco-nomic activity from both individual side and economic unit (factory) side are lim-ited, which to some sense has slowed down economic development, except the very beginning of the period by which people were warmed up with high socialist ethos working hard regardless of reward. The relative backward of economic de-velopment of Russian, Eastern Europe and China was very clear in 60S, 70S, in China, worried about this situation, the economic reform started at the year of 1978.

The phenomenon of high equality and low economic efficiency, with lacking of technical reform is the basic character of the period of traditional socialism. Compared with capitalism, the supposed social coherence and harmony has been realized to some existence, but the supposed high speed of economic development has not been realized for a long run (after the high speed motivated with socialist enthusiasm at the beginning, then for a decade’s period it cool down). Socialism dose not exist in a island, it exists in a global village, no matter what other factor

2 Karl Marx: ‘Critique of the Gotha Programme’, Selected Works Vol. 3. Progress Publishers, Mos-

cow, 1990, p. 19.

The Logic Procedure of China’s Transition

29

(political) may be, the factor of economic comparison between socialism and capi-talism would have to force or stimulate the idea of economic reform.

3. THREE STAGES OF THE REFORM AND THE CHARACTER OF SOCIALIST MARKET ECONOMY

From 1978 to present, China’s economic reform regarding the different charac-ter could be divided into three stages: the first stage is from the year of 1978 to the year of 1992, The second stage is from the year of 1992 to the year of 2001, The third stage is from the year of 2001 to present, now we try to show the main char-acter of this three stages.

The first stage of the economic reform started in 1978 from countryside as an experiment, the main character of this stage in the countryside is to use contract to enhance the responsibility of parents with the land so that to increase productive activity by combing their self-interest with their responsibility. Then reform mov-ing from countryside to city, in the city the reform at the beginning is to use mone-tary stimulation to enhance the activity of workers in the form of bonus, mean while for the public factory, the way of stimulation was to replace of handing in interest by handing in tax. Hand in interest means that you are supposed to hand in all of you had earn, apart from necessary needed for continuing reproduction, hand in tax means you can keep what you earn after tax, so that to increase their economic activity.

Very soon with the policy of opening the door, foreign capital has been intro-duced, which is the primary fountain of non-public ownership in socialist China in the form of joined adventure. 1984 one of Beijing Company and one of Shanghai company were allowed to sell stock to the public, 1990 opened two stock market, one is in Shanghai and the other is in Shengzheng, which not only for the private business to sell their stock on the market, but also gives the public sector a general way to transform part of its property into private hands.

The second stage of the reform began in 1992, apart from the joint adventure we have further open the door by introducing market economy, which means apart from central planning now the price of production, as well as other elements of production, could be regulated by market. At this stage besides foreign capital investment in the form of joint adventure, native private ownership in the form of Business Company have been appeared and grow up, besides joint adventure pri-vate ownership basically come from two ways, one is that it naturally grows up from small individual business, the other one is that it comes from the transforma-tion of public ownership into individual hands in all kinds of ways, generally those privileged in political sector were easily take over public property in its own hands.

The appearance of non-public business or private ownership have resulted in the changing of socialist distributive principle from allocation according to contri-bution to combine it with allocation according to the elements of production in-

Wei Xiaoping

30

vestment income, this principle have been inserted into the new national constitu-tion in 2004. It is clear individual’s income now is already beyond living materials, it has reached the means of production, in the form of owning means of produc-tion, owning capital in different forms and get profit from the owning, these do not exist in the former socialist period of 1956-1978.

And the appearance of market have also to change the principle of allocation of means of production as well as natural resources in the level of factory or com-pany from allocation according to central planning to exchange it in the market based on its price, but it is still a problem for the public sector, because the border-line of market subject for the public sector is not clear.

2001 China has joined WTO which could be regarded as the beginning of the third stage of the reform, since then China has been more and more involved into the trends of globalization, the growing up native private business together with the state business have been more involved into international co-operation, mean-while not only the foreign capitals come into China, but also Chinese native capi-tals go out of the door in the form of capital investment in abroad.

As the result of market system expanding into financial sector, 2010 based on the already opened stock market, China further has opened stock index futures and securities margin trading, therefore besides joined WTO, both from out side or inside, China have almost set up a completely market system, together with the strong government regulation or central planning.

The character of market economy with socialism could be basically under-stood with the new relations of production and the combining of different princi-ples of distribution, previous highly unity of public ownership has been now re-placed by public ownership in the guiding position and accompanied by multiple forms of ownership, such as collective co-operation, joined adventure and national private ownership, and previous principle of equal distribution has been replaced by distribution according to ability, also the interests come from capital investment in production area, and the earning from investment in financial areas are all ac-cepted.

Correspondence with these two new characters, the previous stable relation-ship between invidious and public ownership has guaranteed the actual working rights for every adult, whoever has the ability to work could get a job, so there is no unemployment insurance needed. Now these kinds of relationship has been changed by the appearance of multiple ownership, therefore the stale relationship has been replaced by the employment based on contract in the labor market, which started already in the first stage of the reform, together with the change of the basic relationship, medication and pension are all transformed from previous public hands in the form of socialist labor insurance to the insurance market.

The result of the economic transition on the one hand has speeded up eco-nomic development with relatively high economic efficiency and the using and creating of new science and technology, regarding these we have also to take into considering the international background, on the other hand social differentials has


31

been grow up in a unimaginable speed, which could be understood from three points�The first one is the essence of market, market competition creates winner and loser, the second one is the hole of system transition, which create opportunity for those in privilege to take advantage to use it, the third one is all kinds of cor-ruption of those in power when political power could be used for economic inter-est. Only the first one is a normal and legal way of continuing producing social differences.

4. RESULTS OF THE TRANSITION AND ARGUMENTS AROUND IT

From the transition of these three stages we could see the logic of the reform is to enhance the relationship of subject which could be both laborers and the manag-ers of a company with object in the economic areas, by using contract to combing subject’s self-interest with their responsibility, no matter for the public sector or private sector.

The historical transition has now resulted in the different institutional struc-ture with the coming of market economy and the appearance of non-public owner-ship, together with the change of the principle of distribution, as well as the new insurance system. The fundamental right of labor and insurance, the equal princi-ple of income distribution has now all been put into market, but there are still dif-ference between public sector and private sector, in the public sector the job more stable and the insurance are connected with the job, and the income are more equal. Generally speaking, not in quantity, but in quality, the public sector is still regarded as the leading elements of society.

It is no doubt that the economic reform has speeded up economic develop-ment, and also social progress in certain sense, although different kinds of prob-lems have come out as well, around these problems different points of view and arguments come out:

Concerning the problems of social relations, the former socialist harmony rela-tions are threatened by the growing up of social differences, the gap between the rich and the poor could be further influence the social relations in other areas, such as education, medication, general culture and unavoidably political sector. Al-though the basic security system has been slowly set up to cover all these uncer-tainty in the minimum necessity; actually the social differentials influence the soci-ety in a deep way.

Market competition stimulates individual’s self-interest, which could be fur-ther split invidious moral judgment and behave. The standard of morality has been also transformed from the former socialist morality which stress collective ethos and obey attitude to the morality that fit market economy which stress self-interest and social responsibility in the economic activities. Although former socialist col-lective ethos is strongly stressed in the daily social life, actual it is threatened by market competition in economic life.

Wei Xiaoping

32

The wanting of economic developing speed has also threatened the harmony relationship between human being with natural environment by over exploiting natural resources and over pollute environment with the by-effect of the produc-tion, this is not a particular question for the market oriented socialist economy, but a question for the life model of human being.

The deeply changed model of social structure has also caused the possibility of traditional economic crisis: on the one hand there are over accumulation, no matter in whose hands, in the hands of state enterprises or in the hands of private enter-prises, on the other hand it is the limit of consumer ability coming from relative low income in domestic area, and also coming from decreased demand from abro-ad, because of international financial crisis, both of these created the possibility of over production with low market demanding, as well as the new possibility of fi-nancial crisis, the state owned bank swimming in the market pool driving by pro-fit, creating business which have resulted in over debts, the simple example is the bubble of house price.

The situation could be more complicated and more serious under the trends of globalization, as the result of globalization, generally speaking capital move be-yond of one country, which formed transnational classes, both capitalists class and working classes. The transnational capitalist classes now own means of production world widely in the form of transnational co-corporations, such as WTO, also in the form of World financial system, such as world bank, etc. while working class now facing plural employers, either national, abroad or both. The result simply is that the traditional paradox in one country now spread out in the scale of the whole world.

The opened stock market system in domestic in late 80s on the one hand give the opportunity of the society to supervise the business of companies or enterprises both in public and or in private hand, on the other hand also give an great oppor-tunity for those adventurers to concentrate the social wealthy in a unusual speed, the further opened domestic stock index futures and securities margin trading for the purpose of stabilizing the stock market, actually have enlarged the possibility of money concentrating for few and losing for many, resulted in increasing social differentials.

The interact of domestic financial market with international financial market has created a even bigger opportunity for the money concentration in a few and has therefore enlarged social differences in a way out of industrial areas in a world wide scale, the moving of hot money from developed countries like a tornado sweep over developing courtiers. Financial capital is far more efficient for money concentrating for few at the scale of world market, compared with the industrial capital.

Correspondence to the economic globalization, a translational capitalist class also has politicized and has pursued a class project of capitalist globalization insti-tutionalized in an emergent transnational political power, which has no corre-spondent opponents as in a national state, such as trade union.


33

Based on this new social situation and also due to the continuing coming of Western ideology through introduced media and through returned visiting schol-ars or students, instead of former unified opinion, now basically two kinds of voi-ces from different sides come out, one is from the Left side, it could be further di-vided into the radical Left and the new Left, the other one is from the Right side, it could be further divided into the Right and the lefted Right which is the Left wing of Right, the Right wing in China are mostly lefted.

Generally speaking the Left wing more concern about social progress from the point of equality of the whole society, while the Right wing more concern about economic development and political democratic progress. The basic division be-tween the Left and Right are dealing with the property ownership and the political system.

For the Left wing, the current situation of market economy could be under-stood from the practical points of view, such as to use market economy as a tool to achieve economic development, to prepare the economic basement for the ripe so-cialism. Although for those new Left, market economy could be accepted, but they stress on public ownership, Guojin Mintui could be represent their attitude for pri-vate business. Their current practical strategy is to combine public ownership and market economy, on the one hand to keep some kinds of social equality, on the other hand to achieve some kinds of economic dynamic to increase economic effi-ciency.

For the Right wing, in China that is the lefted Right, they are mostly influ-enced by American new liberalism, opposite to the new Left strategy of Guojin Mintui which means to increase public sector and to minimize private sector, their strategy economically is to privatize of public ownership, from industry to finan-cial sector, politically their strategy is a kind of political democracy in the form of multiple party system.

Connected with the form of property ownership, the big difference between the Left and the Right concerns the running model of market economy. The Right wing contumely wants to minimize government interfere with economy in the way of central regulation, while insist on increasing market orientation, the Left wing stress the importance of public sector and the leading role played by public sector with central government regulation.

Although there are differences between the Left wing and the Right wing, the-re is also common sense between the two: that is the development of China, but they have disagreement on “how”. Both of they have the same idea on economic development, but they have very different view on social progress, due to the dif-ferent evaluation of social progress. Private ownership and Social differences are accepted by the Right wing in the name of distributive justice with the differentials distributive principle, while for the Left wing they are only temporally accepted unequal distribution and regards it as a strategy towards a more equal society in future.

Wei Xiaoping

34

5. PROSPECTS OF CHINA’S ECONOMIC TRANSITION

To analysis the future of China’s economic transition, we still have to concen-trate on the key points of the logic of transitive procession: that is the relations of public sector and private sector, the relations between State Regulation (central planning) and Market Orientation. These two points could be regarded as how could the new institutional system matched with the new economic structure, cor-respondence with the new economic structure there are different social security system, and also different principle of distributive justice, both in the areas of indi-vidual income and natural resources. Systematically it is different from the socialist system before the reform, now the question could be what would be the dimension of the economic reform, will it goes far away or close not to the former but some sense of socialism, or creates a new dimension for the future? It is an interesting and open question

At least the prospects of the socialist market economy with China’s character basically depends on how could we deal with the relations between public owner-ship and private ownership, the social security system that respectively related to these two different or multiple economic elements, and how could we set up a uni-fied principle of distributive justice that respectively related to these two different or multiple economic elements, to recognize it from theory to practice, from nor-mative standard to different context.

Anyhow under the situation of economic globalization, how China could be on the one hand to continue to insisting on its socialist value, on the other hand to swim in the global pool without wet by the water, it is not an easy task. At least it drives us to further understand the situation both insider and outside, respectively and interactively.

From the point of insider, market oriented economic reform have already cre-ated social differences in the sense of legal procession, from the point of outside, the result of Capitalist globalization has formed Transnational Classes, that is capi-talist class, working class, as well as so called middle classes, they are beyond of the national borderline, but compared with the appearance of capitalist globaliza-tion and world market; there is actually no formal transnational state or transna-tional system.

Until now what the new Liberals want is only capitalism to be universalized in any angle of our earth, both economically and politically, they want to smooth the movement of capital from one place to anther place guided by the profit pursing with a so called universal law. While Lefts are divided basically into two schools, one is looking for basic alternative replacement of capitalism with a kind of social-ism, and the other is on the one hand criticize capitalist domination, on the other hand suppose a democratic new world system, with accepting of Market economy.

Efficiency and dynamic or motivation of economy are stressed by the Right thinking from the basement of self-interest, social equality and coherence are stres-


35

sed by the Left thinking from the basement of community, both of them have very different interpretation for the idea of freedom and justice.

May be it is a time to deeply explore the basic elements of our theory and prac-tice with a critic thinking, to global our knowledge under the trends of globaliza-tion, the prospects of China’s economic transition have to be taken into considering in the world wide condition, and connected with the future of our earth.

LITERATURE

Marx, K. (1990), Critique of the Gotha Programme, Selected Works Vol. 3, Progress Pub-lishers, Moscow.

Xiaoping, W. (2010), Rethinking China's Economic Transformation, Global Scholarly Publi-cation, State University New York.

Burket, P. (2005), China and Socialism. Monthly Review Press, N. Y.

AN ASSESSMENT OF PRICE ACCELERATING IN IRAN USING

FRANKEL PRICE MODEL AND ARDL METHODOLOGY

Hamid Reza Izadi1

JEL Classification: P20, P24; Original Scientific Papaers

Primljeno / Received: February 23, 2013 Prihvaćeno / Accepted: October 07, 2013

Abstract As reaching to economic growth, development and stability in any economy needs and assessment and determination of such important factors as inflation, occupation and production, hence relation between inflation and effective factors on prices’ level can play an important role in economy. This paper surveys short term and long term effects of effective variables on inflation and evaluates possi-bility of commodities price accelerating in Iran. Key words: Inflation rate, accelerator, error correction model, liquidity

INTRODUCTION

Price accelerating is defined as price short term changes on more than its long term balance level which happens when some markets are not able to react imme-diately against variations of sudden monetary supply. Assuming neutral monetary in a long term period, it is also possible to survey short term relation between monetary and relative prices which finds significant sensitivity. Therefore, acceler-ating model in price provides us with necessary conditions to evaluate short term effects of monetary policies on different prices of an economic system. [2] In other hand, supply variations through interest rate fluctuations effects on commodities price but price fluctuations are greater than monetary supply variations. So, adap-tion of monetary policies is an important factor at generation of fluctuations on commodities price. [3]

Frankel price accelerating model As we know, commodities prices have considerable sensitivity against macro-

economic changes and such factors as monetary policies, variations on monetary

1 PHD candidate of Shiraz University and Faculty Member of Department of Economy, Chabahar Maritime University, Iran- Email: [email protected]

Mojtaba mohammadnejadi Faculty Member of Department of Economy, Chabahar Maritime University, Iran- Email: moham

[email protected]


Hamid Reza Izadi

38

volume and interest rate. During a long term period, it is expected that all com-modities would find price changes due to economic developments; while, during a short term period, commodities prices would be stable due to different reasons including long term contracts, specifying employees’ salary, etc. Unexpected in-creasing or decreasing of monetary growth effects prices.[4] During a short term period, such prices are confronted with accelerating so that short term increasing or decreasing is greater than long term fluctuations. Frankel defines two models for specifying price accelerating model against monetary supply variation: price of base products (pc) and manufacturing products (pm). Based on Frankel definition, interest rate is variation in expected rate of price minus products’ maintenance ex-penses. So that:

c

e

c spi −=°

The risk is zero and total sum of products maintenance expenses is a stable

value. According to Philips equation, we have:

μπ +−=°

)( mm ydp Where: d : Demand logarithm of manufacturing commodities

my : Logarithm of potential product of each unit μ : Expected inflation rate π : Stable coefficient Extra demand has been defined as increasing function of price and decreasing

function of interest rate: )()( rippyd mcm −−−−=− μσδ

r : Stable value

Extra demand is zero on long term period and myd = and price of cp and

mp products are obtained by specified criteria of cp and mp .

μμσδπ +−−−−=°

)]()([ rippp mcm Monetary demand simply has been assumed as following:

iypm λφ −=− Where: i : Interest rate m : Logarithm of nominal monetary supply p : Logarithm of public level of prices

An Assessment of Price Accelerating in Iran Using Frankel Model and Ardl Methodology

39

⎥⎦

⎤⎢⎣

⎡++

+⎥⎦

⎤⎢⎣

⎡

−−

⋅⎥⎥

⎦

⎤

⎢⎢

⎣

⎡

−

−−+−=⎥⎥

⎦

⎤

⎢⎢

⎣

⎡°

°

ccc

mm

c

m

Srpppp

aa

aa

p

pμ

μ

λλ

λσδπλσδπ

)()(

)1())1(()(

y : Logarithm of total product φ : Attraction of monetary demand in comparison to production λ : Attraction of monetary demand in comparison to interest rate Public level of the prices has been specified as weighted mean of manufactur-

ing commodities and other commodities.

cm paapp )1( −+= By substituting above equations, monetary long term functions can be ex-

tracted: iypaapm cm λφ −=−−− )1(

)()1( μλφλφ +−=−=−−− ryiypapam cm

Assuming mm = and yy = , difference of above equations is shown as fol-lowing:

)())(1()( rippappa ccmm −−=−−+− μλ

If mm = and yy = , by using combination of relations in base commodities, we have:

cccmm

e

c srppappap +++−−

+−=°

μλλ

))(1()(

Similarly, formula of manufacturing commodities price is obtained:

μλσδπ +−−+−−−−−=

°

)]})(1()([)]()[({ ccmmmmccm ppappappppp

Above equations act like a matrix:

Specific roots of above matrix are as following:

0])1([)(])1][()([ =−−−+−++− λσδπλθλθλσδπ aaaa

]2

1))(21([ λ

σδπλθ aa ++−−=−

λδπλ

σδπλ +

++−−± 2)]2

)(()1([

aa’

Solving of mentioned equation for base and industrial prices is as following:

Hamid Reza Izadi

40

( ) ( )[ ][ ])0()0()exp()()(

,0;00)exp()()(

cccc

mmmm

pTTpTp

TpTTpTp

−Ρ−=−

∞→Ρ−−=−

θ

θ

Variation rate of above formulas can be found as follows:

cccc

mmm

Srppp

ppp

+++−−=

+−−=°

°

μθ

μθ

)(

)(

Note that in the conditions where manufacturing commodities price is so im-

portant, θ is indefinite. By using cp°

formula in Arbitrage conditions (efficiency rate is less than expected sum of commodities price increasing plus maintenance ex-penses), equation of base commodities is:

)(1 ripp cc −−−= μθ According to above equation, if macro policy causes a change in real rate of in-

terest, base commodities’ price is changed inversely. θ shows slow acceleration of commodities’ price balancing and price accelerating phenomena is added. There-fore,

)( μλφ ++−=== rymppp mc If we insert monetary demand relation in the formula, following equation can

be obtained:

)(1)( rirympc −−−++−= μθμλφ

As well as above equation, in addition to interest rate, expectable increasing in monetary growth (μ) effects on flow of base commodities’ equilibrium price. So, it also causes Pc with some fluctuations. To get instant changes due to variation in monetary supply, by using above equations, we have:

μθλθθμθ Δ++Δ+Δ−=Δ+−Δ−=Δ=Δ°

)1()( mppppi ccc

e

c By using assumption of sensitive i and pc against monetary variations, we

have: impa c Δ=Δ−Δ− λ)1(

Where generally equation of price variations is calculated:

μλθ

λθλλθ

λθΔ

+−+

+Δ+−

+=Δ

am

ap c 1

11

1

Above equation is result of Frankel study on sensitivity rate of price variations against monetary volume variations what is the main relation in mentioned study which approves prices’ accelerating against monetary supply variations because

mΔ coefficient is greater than the unit and in limit status (where θ moves towards


41

infinite), mentioned equation will not have price accelerating. Therefore, the phe-nomenon of prices’ accelerating is observed during a short term period. In fact, Frankel introduces prices’ accelerating as a short term phenomenon and believes that on a long term period, prices’ balancing is performed at all economic sectors according to economic conditions’ variation.

Introducing variables of the function Most of the researchers have used “variable” title in their studies around infla-

tion. Such variables as Gross Domestic Product (GDP), real volume of private li-quidity (wide definition of money M2), long term interest rate are being used.

LM2: Natural logarithm of real volume of money with wide definition of money LGDP: Natural logarithm of gross domestic product with stable price in 1997 LIN: Natural logarithm of inflation rate LLIN: Natural logarithm of long term interest rate RPG: Growth rate of agriculture sector prices RPI: Growth rate of industry sector prices

Also, due to annual time series used to specify optimized interval duration, Shwartz-Bizin criterion and interval 4 were used. [5] According to unit root tests to assess stability of the variables including extended procedure of Dickey Fouler (ADF) and Philips Prone (PP) in econometrics,[8] the results of such test about pat-tern of this paper and comparison with critical values of the test (in 5% level) are shown in following table:

Table of unit root tests such as Dickey Fouler (ADF) and Philips Prone (PP)

PP ADF PP ADF Trend and Intercept Intercept

Variable name

)2(I )2(I )1(I )(oI LM2

)1(I )(oI )(oI )(oI LIN

)1(I )1(I )1(I )1(I LGDP76

)1(I )1(I )1(I )1(I LLIN

Pattern estimation According to mentioned theoretical basics, following pattern has been discov-

ered in order to change monetary demand behavior of LM2:

iti

p

i

p

i

p

iitiiti LLINBLGDPBLMBCLIN −

== =−− ∑∑ ∑ +++= 6

1221

31 2

oo

Hamid Reza Izadi

42

The results yielded through model estimation during a short term period are presented in following table:

Table of function estimation 1971-2011

Possibility of t-test

t-test

Standard Deviation Coefficient variable

0.18 1.35 0.19 0.259 LIN(-1) 0.006 -3.04 0.19 -0.581 LIN(-2) 0.27 1.17 0.18 0.202 LIN(-3) 0.17 -2.57 0.18 -0.474 LIN(-4)

0.003 -3.29 0.81 -2.68 LGDP76 0.002 3.56 0.56 2.01 LLIN 0.003 3.29 2.9 9.61 C 0.19 1.34 0.34 0.48 LM2

According to yielded results through estimation of one percent increment in

Gross Domestic Product, inflation is reduced as much as 2.68 percent. Coefficient of monetary volume is obtained of 0.48 which approves economic perspectives about relation between inflation and monetary volume. According to gained statis-tics for long term rate (2.01), it can be argued that interest rate variable is signifi-cant in the function. The sign of such coefficients is obtained positive which shows direct relation between interest rate and inflation.

Table of diagnostic tests and statistics

Heteroscedasticity Normality Functional Form Serial Correlation 0.75 0.60 0.58 0.07

According to diagnostic tests and statistics, it can be concluded that the model

has the best status in terms of classic assumptions and structural break statistics and is confronted with no problem.

According to error correction pattern which is used in order to explain short term behavior of monetary demand and also error correction coefficient which shows balancing acceleratory towards long term equilibrium for which following results have been yielded:

Table of error correction test


t-test


0.000 -4.68 0.33 -0.59 ECM


43

As coefficient of error correction is estimated of -0.59, so annually half of im-balance of a period is balanced in the inflation of next period. Therefore, balancing towards equilibrium is done with a relatively mild acceleratory.

Plot of Cumulative Sum of Recursive Residuals

Plot of Cumulative Sum of Squares of Recursive Residuals

According to cumulative sum of recursive residuals (CUSUM) and Cumulative sum of squares of recursive residuals (CUSUMSQ) and also above plots, zero hy-pothesis around structural stability existing is accepted and its lack is rejected, ac-tually we can say that structural stability existing is approved.

Table of function estimation during a long term period 1971-2011


t-test


0000.0 -4.37 0.38 -1.68 LGDP76 000.0 5.82 0.21 1.26 LLIN 000.0 4.08 1.47 6.03 C 0.17 1.40 0.20 0.29 LM2

According to yielded results, due to greater affectivity of price on agricultural sectors than industrial ones in terms of inflation survey, the policy makers should pay more attention to markets of agricultural products particularly on price as ac-celeratory of agriculture sector prices is considerable.

Hamid Reza Izadi

44

According to yielded coefficients during short and long term periods, it can be argued that money is neutral during a long term period as long term coefficient of money is lower than its short term. Accelerating means faster affectivity of money volume on price indices, in other hand also inflation rate is affected of agricultural and industrial sectors so it can be concluded that accelerating in agricultural prices index is sensed in a short term period at a comparison with industrial commodities and ultimately accelerating impact would cause prices changing in a short term period.

While flexibility of agricultural products price versus price of industrial com-modities and services means that because agricultural commodities are relatively equal, storable, and transportable, they are some deals on competitive markets and in other hand price of industrial commodities and services is pasted due to agree-ments of price changes expense, insufficient and heterogeneous information of such commodities and services. It should be taken into account that decreasing impact of production on price indices is always a lever to control the prices and economy products should generally be increased because its affectivity on inflation is sensed from monetary volume during a long term period.

As price changes are faced with different expenses including expenses of new prices’ printing, social expenses and expenses of losing customers, low acceleratory of prices’ decreasing is observed. Mentioned expenses are of the factors which cau-se prices’ cohesion. Nevertheless, in some cases, having prices on optimized level causes a resistance against changes because a change in such conditions needs ex-pense. Rotemberg believes that price balancing acceleratory for industrial com-modities is lower than economic sectors due to industries structure.[9] Also, men-tioned expenses next to long term contracts and particular structure of industrial sectors in comparison with other sectors have been a reason for managers to resis-tant against price changes as much as they can. Furthermore, in order to match pri-ces with new conditions, comprehensive information with sufficient time is needed which totally causes low acceleratory of prices’ balancing in industrial sector and prices’ cohesion.

Table of function estimation during a long term period 1971-2011


t-test


0.0006 3.48 0.004 0.016 RPG 0.68 0.42 0.004 0.0017 RPI 000.0 -29.56 0.037 -1.10 C

In other hand, lots of studies approve accelerated fluctuations of prices in

other sectors of economy. Studies suggest that different policies adaption in order to improve economic status has more impact on agricultural sector than other sec-tors. In fact, as agricultural sector is confronted with long term contracts issues and


45

also has more sensitivity; such a sector is affected more rapidly by economic changes. Experience has shown that fluctuations of monetary volume decreasing cause deeper decreasing on prices during a short term period. During a long term period, based on rational expectations principle, mentioned changes would be bal-anced and changes process would proceed with a lower acceleratory. Therefore, it is important to note that price balancing acceleratory in different economic sectors and considered time series (long term and short term) is significant and must be paid attention.

CONCLUSIONS

Based on yielded results, it has been clear that price accelerating in Iranian economy is approved as a meaning like effects of liquidity growth on growth of prices’ index. So, if the goal is to control inflation particularly in a short term pe-riod, then the government must specifically try to control liquidity volume. In other hand, always the impact of production growth on commodities’ price index growth is negative which is matched by yielded results, therefore it was consid-ered as a bilateral lever to control inflation and impacts of liquidity volume in-creasing on prices which was resulted in products and commodities in order to make prices stable. In other hand, the liquidity among populations can be con-trolled and collected by increasing the rate of banking interest which can resistant versus prices’ increasing through guiding the people towards investment and pro-duction. According to price accelerating in economy, if the aim is to control infla-tion particularly on a short term period, then the government should try to specifi-cally control price of agricultural commodities during a short term period. In order to control prices, interfere in the market, stabilize prices and apply roof prices we can use the principles of this paper because agricultural productions themselves can make the market competitive and despite of governmental cross interventions to limit fluctuations of such products, competitive system and its benefits would not be confronted with danger.

REFERENCES

[1] Central Bank of Islamic Republic of Iran (1985), An assessment on money role in econ-omy from various perspectives, Tehran.

[2] Izadi.H. R. and Izadi, M. (2012), “Identification and Analyzing Of Effective Factors Elastics on Inflation Function in Iran by Using ARDL Methodology”, Journal on GSTF Business Review, 2 (2).

[3] Izadi, H. R. and Izadi, M. (2012), “New Monetary Policies In Usury Free Banking”, Journal of Asian Economic and Financial Review, 3 (7).

[4] Izadi, H. R, Izadi, M. and Khandani, H. (2012), “Review and Analysis of Stock Role in Forming and Integrating of Financial and Monetary Markets and Its Influence on In-vestment and Economic Development Growth”, International Research Journal of Fi-nance and Economics, Issue 95.

Hamid Reza Izadi

46

[5] Dahmardeh, N. and Izadi, H. R. (2011), “Demand for Money in Iran by an Autoregres-sive Distributed Lag Approach”, Middle-East Journal of Scientific Research, 9 (5), 687-690,

[6] Tashkini. A. (2005), Applied econometrics with the help of MICROFIT, Cultural Institution of Dibagaran, Tehran

[7] Tafazzoli. F (1987), Macro economy, theories and economic policies, 3rd Edition, 17th pub-lishing, Ney Publications, Tehran

[8] Mankio. G. (1995), Macro economy, 1st and 2nd volumes, translated by Baradaran-shoraka, H. R. and Parsaeian. A, Allameh Tabatabaei University Publications, Tehran.

[9] Nofarsati. M (1999), “Unit root and collective summation in econometrics”, Cultural Services Institution of Rasa, Tehran

[10] Rotemberg, J. (1982) "Sticky Prices ih the United States", Journal of Political Economy, No.90

TEORETSKA I PRAKTIČNA ODRŽIVOST TOBINOVOG POREZA

THEORETICAL AND PRACTICAL SUSTAINABILITY OF TOBIN TAX

Slobodan Lakić1

JEL Classification: H20, H21, N20; Original Scientific Papaers

Primljeno / Received: May, 2013 Prihvaćeno / Accepted: August 30, 2013

Rezime Polazimo od pretpostavke da je praktična neefektivnost Tobinovog poreza realističnost uprkos značaj-noj teoretskoj zasnovanosti. Originalni Tobinov predlog pretrpio je izvjesne korekcije koje fundamen-talno derogiraju inicijalnu namjeru. Time su argumenti za i protiv poreza dovedeni u ravan neprepo-znavanja stvarnih razloga i posledica implementacije poreza. Bazični cilj Tobina je bio „bacanje pijes-ka u točkove naših pretjerano efikasnih međunarodnih tržišta novca“. Teoretska i empirijska istraži-vanja poreza proširila su opseg političkog razmatranja i ekonomskih rasprava. Porez na finansijske transakcije ne može izvršiti prominentan uticaj na finansijsku krizu i ustaljene špekulativne transak-cije. Praktikabilnost i realističnost poreza imaju pretpostavku u dominantnom uticaju kreatora i kon-trolora nove svjetske finansijske arhitekture. Ključne riječi: Tobinov porez, porez na finansijske transakcije (FTT), finansijski sistem, devizno tržište, valutne transakcije, špekulativna trgovina, stabilnost deviznog kursa, tržišna nestabilnost, monetarna reforma

Abstract We start from the position that practical ineffectiveness of the Tobin tax is a reality despite the fact that it is theoretically based. The original Tobin’s proposal has undergone certain corrections that fundamentally derogate the first intention. This has lead pros and cons of taxes to the level of a lack of recognition of real reasons and consequences of the implementation of tax. Tobin’s basic goal was “throwing sand in the wheels of our excessively efficient international money markets”. Theoretical and empirical research of taxes has been extended to the scope of political considerations and economic debates. The tax on financial transactions cannot exert a prominent influence on the financial crisis and established speculative transactions. Practical and realistic character of taxes has its grounds in the dominant influence of those who create and control the new world financial architecture. Key words: Tobin tax, financial transaction tax (FTT), financial system, foreign exchange market, currency transactions, speculative trade, exchange rate stability, market volatility, monetary reform

1 Ekonomski fakultet Podgorica


Slobodan Lakić

48

1. PRISTUP PROBLEMU: SVRSISHODNOST OPOREZIVANJA

Argumenti za praktikabilnost originalnog Tobinovog poreza sastojali su se u sledećem. Devizno tržište je decentralizovano, „neregulisano“, visoko mobilno i inovativno. S obzirom da bi uvođenjem poreza u određenoj zemlji trgovanje nje-nom valutom bilo usmjereno ofšor, neophodan je porez koji je globalno koordini-san. Postizanje neophodnog političkog konsenzusa je teško usled jakih podsticaja pojedinih zemalja da se isključe i ponude raj za oslobođenje od poreza. Čak i uz uspješnu implementaciju globalnog poreza, teško je prikupiti porez na mnoge finansijske i devizne aktive koje se koriste da posreduju u deviznim transakcijama. Moglo bi se očekivati kreiranje novih finansijskih instrumenata za bilo koju odre-đenu verziju poreza.

Procjenjuje se da su tokom 2011. dnevne trgovine na deviznim tržištima bile na nivou od 4 triliona dolara, što je za manje od jedne godine 25 globalnih BDP. Špekulacije sa deviznim kursevima obuhvataju najmanje 80% globalnog deviznog tržišta. Brza i nepredvidljiva špekulativna kretanja prijetnja su iscrpljivanju deviz-nih rezervi centralnih banaka i iniciranju finansijskih kriza. Posledice su specifično socio-ekonomskog karaktera odvlačeći milione ljudi u siromaštvo i nezaposlenost. Kratkoročne valutne špekulacije su otežavale zemljama sprovođenje nezavisnih monetarnih politika brzim preusmjeravanjem novca između zemalja sa različitim kamatnim stopama.

Motivisan strahovitim posledicama kraha na berzi 1929, Kejnz je u knjizi Opš-ta teorija zaposlenosti, kamate i novca (1936) predložio uvođenje poreza (STT) na manje transakcije na sva berzanska trgovanja, kako bi se umanjila nestabilnost na domaćim berzama. Tobin je predložio manji porez na međunarodne valutne tran-sakcije sa svrhom redukovanja destruktivnih špekulacija na deviznim tržištima. Porezom bi se uspostavila prva neophodna mjera kojom bi se ograničila ponovna učestalost povlačenja domaćeg kapitala iz zemlje ili kolaps finansijskih i bankar-skih sistema. Prema Tobinu, predlogom bi se omogućilo da se „ubaci pijesak u toč-kove špekulacija“ na valute.

Za razliku od većine „reformi“ koje su predlagali MMF i G7, a koje su se odno-sile na zemlje u razvoju, Tobinov porez je trebalo da obuhvati sve zemlje, počev od ekonomija najbogatijih i najrazvijenijih zemalja čije su valute u srcu finansijskog svijeta i čije politike imaju najveću težinu. Porez bi redukovao veličinu deviznog tržišta, a da ga sveukupno ne paralizuje. Omogućilo bi se da izvjesne špekulativne akcije budu neprofitabilne izbjegavanjem destruktivnih napada na valute. Argu-menti protiv uvođenja poreza su se kretali od političkih do tehničkih poteškoća, uz apostrofiranje odsustva političkog realizma.

Prema Tobinu, nekoliko je razloga zbog kojih plivajući (floating) devizni kur-sevi nisu rješavali problem. Prije svega, nisu osigurali autonomiju nacionalnih makroekonomskih politika u svijetu međunarodne mobilnosti kapitala. Dalje, upr-kos činjenici da je monetarna politika, u odnosu na fiskalnu, fleksibilniji i pristupa-čniji instrument domaće stabilizacije, poprilično je iluzorno da se izvrši „oslobađa-

Teoretska i praktična održivost tobinovog poreza

49

nje“ domaće monetarne politike u uslovima fleksibilnih kurseva. U okolnostima plivajućih kurseva monetarna politika postaje politika deviznog kursa, uz među-narodne poteškoće kod pouzdanosti monetarne politike.

Treće, vlade ne mogu da budu indiferentne na promjene vrijednosti svojih valuta na deviznim tržištima. Nekoordinirajuće intervencije koje čine plivanje „prljavim“ prirodni su mehanizam odbrane od šokova koje devizna tržišta prenose na ekonomiju. Konačno, prema Tobinu, još jedno optimističko vjerovanje, koje su događaji pobili, sastoji se u tome da bi plivajući kursevi izolovali ekonomiju od šokova izvozne i uvozne tražnje. Mandel-Flemingov tip modela je sugerisao da bi šokovi trgovinskog bilansa bili u potpunosti apsorbovani sa deviznim kursevima bez prilagođavanja domaćeg outputa ili cijena, što uvijek neće biti slučaj.

Globalna infrastruktura za obavljanje plaćanja za svrhe saldiranja trgovanja na deviznom tržištu predstavlja podršku. Infrastruktura međubankarskih (ili na veli-ko) deviznih plaćanja visoko je organizovana, centralizovana i regulisana. Pojedini autori (npr. Šmit, 2003) ukazivali su da je Tobinov porez praktikabilan ako je usm-jeren na devizna plaćanja na veliko koja su procesirana da saldiraju devizna trgo-vanja. Unilateralnim prikupljanjem poreza na konverziju sopstvene valute za stra-nu, bez obzira na mjesto i instrument posredovanja, Tobinov porez bi zadovoljio zahtjeve za efikasnošću, postao bi uniformno primjenljiv, obuhvatan (tržišta i devi-zne aktive), troškovno prihvatljiv – korišćenjem postojeće tehnologije procesiranja plaćanja.

Tobinov porez bi, prema inicijalnom predlogu, uticao samo na kratke, odnos-no ultra kratke tokove kapitala. Svrha oporezivanja kratkoročnih valutnih transak-cija je obeshrabrivanje valutnog trgovanja i redukovanja volatilnosti deviznog kur-sa. Porez ne bi odmijenio oporezivanje prihoda od akcija, obveznica ili drugih opci-ja koje publika kupuje u određenoj zemlji. Bazično, njegov međunarodni karakter je osnovni interes, zasnovan više na saradnji nego na konkurenciji između zemalja koje nameću implementaciju poreza. Četrdeset godina nakon originalnog predlo-ga, Evropska komisija (EC) prezentirala je svoj plan za Tobinov porez za 11 evrop-skih zemalja.

Hiršman (1991) tvrdi da se sve retoričke reakcije (od početka 19. vijeka) na davanje jednakih prava, na demokratizaciju i razvoj države balgostanja mogu kla-sifikovati u tri kategorije: a) teza o izopačenosti – bilo koja svrsishodna akcija za poboljšanje nekog svojstva (detalja) samo služi da pogorša uslove koje neko želi da popravi; b) teza o beskorisnosti – pokušaji transformacije društva biće uzaludni, tako da neće uspjeti da postignu željeni efekat; c) teza o ugroženosti – cijena pred-ložene promjene ili reforme je toliko visoka da ugrožava pojedina prethodna, dra-gocjena dostignuća.

Uobičajeno se naglašava da kriticizam Tobinovog poreza potiče od ortodoksne ekonomske teorije koja se može najprije prepoznati u tezi o ugroženosti, dok je zabrinutost za poresku evaziju i nedostatak političke volje očitovana u tezi o bes-korisnosti. Iznad tehničkih pitanja poput nametanja poreza, evazije i izbjegavanja sugerišu se pitanja političke volje, kao konačnog ograničenja, i principa „dobre

Slobodan Lakić

50

javne politike“. Tobinov porez je otvorio seriju složenih pitanja koja se odnose na ekonomsku potrebu za porezom i ostvarivost poreza. Na primjer, priroda regulaci-je u dinamičkoj globalnoj ekonomiji ili inovacije na finansijskim tržištima radi izb-jegavanja poreza.

2. BAZIČNE POSTAVKE TOBINOVOG PREDLOGA – FUNDAMENTALNE DILEME

Konvencionalna ekonomska teorija sugeriše da bi kreatori politike trebalo da oporezuju aktivnosti koje imaju negativne eksternalnosti, čineći ih skupljim i obes-hrabrujući ih. U stvari, u pitanju je poznata teorija Piguovog poreza – Tobinov porez je oblik Piguovog poreza koji je primjenljiv na međunarodnim finansijskim tržištima. Takođe, tržišna fundamentalnost je postalo „ponašanje drugih“ – tržišni investitori mogu racionalno da djeluju kao krdo. Akcije špekulanata mogu da iza-zovu promjene deviznog kursa koje su „vođene krdom“, a koje nisu u relaciji sa postojećim ekonomskim uslovima.

Dž. Tobin, D. Feliks, R. Šmit, P. B. Span i drugi istraživali su mogućnost name-tanja poreza na međunarodne monetarne transakcije kao sredstvo redukovanja nestabilnosti deviznog kursa i poboljšanja međunarodne ekonomske stabilnosti. Turbulencije na svjetskim finansijskim tržištima tokom devedesetih oživjeli su interes za pomenuti porez. Ipak, prepoznalo se da bi struktura zasnovana na dva stuba mogla da bude efektivnija od čistog transakcionog poreza. Teoretski, Tobi-nov porez bi poskupio valutno trgovanje, i to uniformnim međunarodnim pore-zom koji bi se plaćao na sve spot transakcije koje uključuju konverziju jedne valute u drugu, na domaćim tržištima hartija i deviznim tržištima.

Bez obzira na činjenicu da fleksibilni devizni kursevi nisu riješili probleme u međunarodnom monetarnom sistemu, ključni problem prema Tobinu nije u izboru režima deviznog kursa već u „međuvalutnoj mobilnosti privatnog finansijskog kapitala“. Posledice su: konverzija valuta prenosi poremećaje koji potiču iz među-narodnih finansijskih tržišta; države nisu sposobne da se prilagode masivnim kre-tanjima fondova preko deviznih tržišta sa posledicama žrtvovanja ciljeva ekonom-ske politike; mobilnost finansijskog kapitala ograničava održivost razlika između nacionalnih kamatnih stopa; nepovoljno se utiče na sposobnost centralnih banaka i vlada da sprovode monetarnu i fiskalnu politiku na odgovarajući način.

Tobin je „umjereni predlog“ ponudio 1972, a publikovao 1974. Između osta-log, bankarske pogodnosti koje su odgovorne za tadašnju „problematičnu bespre-kornost“ tržišta bile bi oporezovane, kao i multinacionalne korporacije. Nacional-nim ekonomijama i vladama bi dijelom bila obnovljena kratkoročna autonomija koju su ove uživale prije nego što je olakšana valutna konvertibilnost. Takođe, predlogom ne bi unutrašnje politike mogle da se ostvaruju bez razmatranja spolj-nih posledica. Vodeće vlade i centralne banke bi sprovodile monetarnu i fiskalnu politiku za cjelokupan svijet, bez obzira da li bi eksplicitno prepoznale tu činjenicu.


51

Koordinacija politika šireg ranga uz globalniji pristup odgovornosti je i pretposta-vka i posledica.

Ideja poreza je podstaknuta kolapsom Bretnvudskog sistema i uspostavlja-njem perioda nestabilnih plivajućih kurseva. Tobin je ukazivao da je osnovna svrha poreza uticaj na smanjenje špekulacija, a ne povećanje prihoda i redistribucija bogatstva. To bi bilo ostvareno marginalnim povećanjem troška valutnog trgovanja vodeći većoj stabilnosti kursa u sistemu plivajućeg kursa. Predlog poreza od 1% kasnije je sveden na manje iznose poput 0,25% ili 0,01%. Ideja o porezu se posmat-rala kao dobar način da se preraspodijeli dohodak od razvijenog svijeta ka svijetu u razvoju. Špekulanti poput Dž. Soroša su smatrali da bi varijanta poreza bila od koristi svjetskoj ekonomiji.

Tobinov predlog odnosio se na međunarodno uniformno oporezivanje svih spot konverzija jedne valute u drugu, proporcionalno veličini transakcije. Porez od 1%, na primjer, mogao bi da premaši za samo 8 poena diferencijal godišnjih prino-sa (yields) kratkoročnih državnih obveznica (Treasury bills) ili eurovalutnih depo-zita denominovanih u dolarima ili njemačkim markama. Odgovarajući diferencijal za jednogodišnju dospjelost bio bi 2 poena. Stalno investiranje u jednu zemlju ili valutno područje, uz redovnu repatrijaciju ostvarenih prinosa, iziskivalo bi 2% prednosti marginalne efikasnosti u odnosu na domaću investiciju. Uticaj poreza bi bio manji za stalne valutne promjene ili za duže dospjelosti.

Međunarodno dogovorenim jedinstvenim porezom bi administrirala svaka vlada u svojoj juriasdikciji. Prema predlogu, Britanija bi, na primjer, bila odgovor-na za oporezivanje svih intervalutnih transakcija Eurovalutnih banaka i brokera lociranih u Londonu, čak i ukoliko sterling nije uključen. Prihodi od poreza bi u odgovarajućoj srazmjeri bili uplaćeni u MMF i Svjetsku banku. Porez je trebalo da se odnosi na sva plaćanja u jednoj valuti za robe, usluge i realne aktive koje proda-ju rezidenti drugog valutnog područja. Zemlje bi mogle, vjerovatno uz odobrenje MMF-a, oformiti valutna područja na koja se porez ne bi primjenjivao. Svrha su umjerene promjene vodećih deviznih kurseva, a ne kidanje veza između bliže povezanih ekonomija, pogotovo u situacijama vezanja valuta manjih zemalja za ključnu valutu.

Poreska osnova je jedan od ključnih problema koji limitiraju efektivnost pore-za. Naime, osnova za bilo koji porez na međunarodne finansijske transakcije treba-lo bi da bude što je moguće šira kako bi se ograničile distorzije na finansijskim trži-štima. Prisutni au argumenti za izuzimanje određenih vrsta trgovanja od poreza, poput onih koje sprovode market mejkeri, odnosno onih koje povećavaju likvid-nost tržišta. Dakle, bili bi izuzeti svi finansijski posrednici čije je trgovanje uobiča-jeno stabilizirajuće. Ovo izuzimanje bi jednostavno podstaklo transakcije oslobo-đene poreza od strane i preko posrednika, dok bi njihovo oporezivanje nametnulo troškove efikasnosti.

Suprotno predloženoj uniformnoj poreskoj stopi, porez bi idealno funkcioni-sao uz nultu stopu (ili nultu bazu) kada je devizni kurs u ravnoteži i kada bi stopa trebalo da se poveća u skladu sa odstupanjem od ravnotežnog stanja, što znači

Slobodan Lakić

52

promjenljiv porez. Poreska stopa koja je dovoljno visoka da odbije špekulacije bi poremetila efikasnu finansijsku intermedijaciju. Problem oporezivih transakcija je prisutan i ne može se jednostavno riješiti proširenjem poreza na finansijske deriva-tivne transakcije, koje dozvoljavaju traansformaciju dugog u kratko trgovanje sa bitnim posledicma na spot tržišta. Oporezivanje pretpostavljene (notional) vrijed-nosti derivativnog ugovora „vjerovatno bi nanijela štetu derivativnim tržištima i možda ih kompletno uništila“.

Prihodi od poreza bi bili značajni i zavise od brojnih faktora poput poreske osnove, poreske stope i obima izuzetog trgovanja. Prema predlogu, nacionalne vlade bi procijenile i prikupljale porez, dok bi određivanje i sprovođenje pravila bilo u nadležnosti MMF-a i Svjetske banke. Ipak, vraćanje prihoda – distribucija prihoda – vladi nameće nekoliko poteškoća – nejednakosti: favorizovanje zemalja sa važnim finansijskim centrima u uslovima redistribucije ka zemljama u kojima su inicirani poreski prinosi; relativna veličina kvota zemalja u međunarodnim organi-zacijama poput MMF. Pitanje preusmjeravanja moglo bi da predstavlja značajnu smetnju implementaciji poreza. Preusmjeravanje poreskih prinosa na međunarod-nu organizaciju prenijelo bi značajnu moć na tu organizaciju.

Kritike sugerišu da bi visoke i promjenljive poreske stope, kao pretpostavka postizanja stabilnosti deviznog kursa, mogle da budu prepreka funkcionisanju međunarodnih finansijskih tržišta. Takođe, niske stope ne samo da izazivaju dis-torzije već ne sprečavaju špekulativno ponašanje. Špan (1996) je, stoga, predložio transakcioni porez sa minimalnom stopom i dodatno devizno opterećenje – sreds-tvo protiv špekulacija koje bi bilo upotrijebljeno samo tokom perioda nestabilnosti deviznog kursa, a na osnovu dobro ustanovljenih kvantitativnih kriterijuma. Ovo opterećenje za monitoring i kontroling ne bi bilo u funkciji povećanja prihoda, ali bi bilo administrirano zajedno sa transakcionim porezom.

U operativnom smislu, minimalno nominalno opterećenje za transakcioni porez koje bi iznosilo, na primjer, 2 bazna poena na deviznu transakciju ne bi zna-čajnije povećalo trošak kapitala niti bi imalo efekte na obim transakcija koje uklju-čuju valutne konverzije. Prema predlogu, porez na derivativna trgovanja iznosio bi pola pomenutog poena, onemogućavanjem da se derivativima izbjegne porez, odnosno obezbjeđenjem da derivativna tržišta i dalje funkcionišu uz nisku cijenu. U slučaju dodatnog deviznog opterećenja (cjenovno osjetljivog) za „uobičajene operacije“, opterećenje sa fiksnom stopom bilo bi nulto jer je i poreska osnova nulta osiguravajući tržišnu likvidnost i dopuštajući efikasno trgovanje.

Prema Šmitu, trenutni efekat sprovođenja Tobinovog poreza na devizna pla-ćanja bio bi povećanje kupovno-prodajnog spreda na deviznom tržištu. Spred je rezultat i transakcionih troškova poput Tobinovog poreza, odnosno rizika kojem se izlažu dileri na deviznom tržištu. U normalnim okolnostima dominiralo bi pove-ćanje transakcionih troškova. U vanrednim periodima, efekti poreza na rizike bili bi reflektovani spredom. Većina Tobinovog poreza bi se najvjerovatnije pojavila kod spreda na malo, i to do stepena na kojem se kratkoročne špekulacije javljaju na


53

tržištu na malo. Porez bi se odnosio i na rast spreda na veliko zavisno od nivoa iniciranja špekulativnog trgovanja dilera.

3. MIKRO I MAKROEKONOMSKI ARGUMENTI ZA I PROTIV PREDLOGA TOBINOVOG POREZA

Nova međunarodna finansijska arhitektura (MFA) usložila je međunarodnu finansijsku nestabilnost. Predlagači poreza pošli su od pretpostavke da je Tobinov porez ostvariv čime bi mogao da doprinese redukovanju nestabilnosti. Porez su posmatrali kao dio paketa reformi MFA s obzirom da jedna mjera ne može spriječi-ti finansijsku krizu. U odnosu na originalan predlog sa valutnim transakcijama na spot tržištu, kasniji predlozi uključuju razvoj ekstenzivnijih tržišta fjučersa i deriva-tivnih instrumenata, čime se porez proširio na sve forme transakcija sa stranom valutom kako bi se izbjegla evazija. Konačno, smatrano je da se na ekonomično efikasan način značajno povećavaju prihodi.

Mikroekonomski dokazi devedesetih sugerisali su obrazac trgovanja i promje-na cijena (tj. značajne špekulacije) koji nije spojiv sa ekonomskim fundamentalnos-tima. Otvorene (špekulativne) pozicije na deviznom tržištu pojavljivale se se siste-matično prije udara povećane volatilnosti, a otvaranje pozicija nije bilo povezano sa održivim promjenama deviznog kursa. U takvim okolnostima tržištima domini-raju trgovci predviđajući o čemu drugi trgovci razmišljaju. I makroekonomski dokaz je naglasio disfunkciju deviznih tržišta dajući na značaju Tobinovom porezu za svrhu smanjenja destabilizujućih špekulacija.

Realni devizni kursevi su odstupali od pariteta kupovnih snaga, ekonomski modeli nisu mogli da predvide tekuće devizne kurseve, a sistem fleksibilnih devi-znih kurseva karakteriše povećana učestalost finansijskih kriza tokom devedesetih. Prema tradicionalnoj Čikaškoj školi špekulacije su stabilizujuće (Firdman, 1953). Krize su nametale ogromne ekonomske gubitke usljed oštrih, dubokih recesija. Mjere za redukovanje špekulacija, poput Tobinovog poreza, navodno su mogle da pomognu da se izbjegne kriza ili umanji negativni efekat. Svakako, proponenti poreza su naglašavali da se time ne sprečavaju loši rezultati loših politika.

S druge strane, oponenti apostrofiraju da je predlog transakcionog poreza loša ideja jer se neće ostvariti zacrtani ciljevi, spriječiti špekulacije, smanjiti volatilnost finansijskih tržišta, spriječiti nestabilnost, ali će se značajno redukovati tržišna lik-vidnost i povećati visoko-frekventna tržišna volatilnost. Porezom se ne bi spriječilo da devizni kurs doživi kolaps nastojanjem vlasti da održe fiksne devizne kurseve koji su značajno precijenjeni u odnosu na fundamentalnost, ali će spriječiti neosno-vane špekulacije koje povećavaju buku na finansijskim tržištima i nameću troškove drugim osjetljivim investitorima.

Kao argument za Tobinov porez pojedini teoretičari ističu mogućnost pomoći zemljama u razvoju. Smatraju da je tokom devedesetih moglo da se spriječi oštro povećanje kamatnih stopa u pojedinim zemljama (Rusija, Meksiko, Jugoistočna

Slobodan Lakić

54

Azija) zbog izloženosti valuta špekulativnim napadima. Verzijom poreza smatra se slučaj Švedske u kojoj je 1984. bio uveden porez od 0,5% na kupovine i prodaje akcija. Rezultati su razočaravajući jer je prikupljena trećina planiranog od 1,5 mili-jardi švedskih kruna (142 miliona funti). Zabilježen je i pad prihoda od poreza na kapitalnu dobit, odnosno obim trgovanja obveznicama za 85%. Logično, porez je 1991. ukinut.

U odgovoru na fundamentalno pitanje redukovanja volatilnosti deviznog kur-sa, odnosno nemogućnosti procjene efekta Tobinovog poreza, i to direktno usled neimplementiranja, Harald je koristio institucionalnu karakteristiku Pariske berze kako bi testirao da li egzogeno povećanje troškova trgovanja ima bilo kakav efekat na volatilnost cijene. Institucionalna karakteristika berze zasnovana je na poveća-nju minimalne promjene cijene (tick) od 10 sentima od 1 franka kad cijena akcije prelazi prag od 500 franaka. Pokazalo se da porast minimalne promjene cijene ima značajan efekat na transakcione troškove vodeći redukovanju cjenovne volatilnosti.

Uprkos ovoj statističkoj značajnosti, s ekonomskog gledišta smanjenje nesta-bilnosti nije značajno u odnosu na povećanje transakcionih troškova ili fluktuacije volatilnosti tokom vremena. Kao posledica, Tobinov porez predstavlja skup način postizanja isključivo marginalnog redukovanja volatilnosti. Primjenljivost rezultata u slučaju poreza do određenog nivoa zavisi od toga da li su akcijska i devizna trži-šta uporediva. Takođe, da li su povećanja transakcionih troškova usled obaveznih minimalnih promjena cijene uporediva sa transakcionim porezom. Tobinov porez bi ovim mogao da bude još manje efektivan u poređenju sa istraživanjem.

Originalnim Tobinovim porezom je navodno trebalo da se kreira prostor za autonomnije ekonomske politike država, i to neprofitabilnijim špekulativnim kre-tanjima, kao i manje volatilnim i osjetljivim finansijskim sistemom na uticaj zvani-čne politike i promjene ekonomske politike. U odnosu na odsutnu globalnu unifi-kaciju – jedinstvenu valutu, centralnu banku i elemente ekonomske politike – koja bi po Tobinu predstavljala, kao realističnu mogućnost, najbolju opciju, njegov pre-dlog bi trebalo da predstavlja drugo najbolje rješenje zasnovano na simultanim koracima ka boljem upravljanju globalnom ekonomijom.

Debate o Tobinovom porezu na konferenciji o „Alternativama neoliberalizmu“ (2002) produkovale su visok stepen konsenzusa među učesnicima u predlozima za: alternativu neoliberalnim makroekonomskim politikama za zemlje u razvoju (D. Rodrik); domaću tražnju koja vodi razvoju (T. Peli); reformu globalnog upravljanja (D. Džekob); reformu međunarodnog sistema za oporezivanje multinacionalnih korporacija (F. Horner); reformu regulisanja finansijskog tržišta (R. Dod); sistem međunarodnog bankrotstva (K. Rafert); reformu izvoznih kreditnih agencija (A. Goldzimer); kontrolu kapitala (I. Grebel); devizne kurseve (Dž. Smit); alternativu neoliberalizmu kako bi se postigao održiv razvoj (D. Rid).

Ipak, nije postignut konsenzus o poželjnosti i praktičnosti Tobinovog poreza, tj. o ekonomskoj poželjnosti, tehničkoj praktikabilnosti, ostvarenim prihodima i namjeni, i političkoj ostvarivosti. Predlog se inače od sedamdesetih mijenjao dobi-jajući varijacije poput dvostrukog nivoa poreza (two tier tax), segment finansiranja


55

razvoja, oporezivanje prodaje međunarodnih hartija i slično. Centralne teme u debati o Tobinovom porezu mogu se klasifikovati u tri segmenta: argumenti za i protiv poreza (npr. Pelij, Dod); da li porez može stabilizovati devizna tržišta (Jetin, Habermajer i Kirilienko); pitanja sprovođenja poreza na valutne transakcije (Zi, Polin, Kim, Grisgraber).

Budući da redukuje hedžing aktivnosti na tržištu, porez bi mogao da podstak-ne čiste špekulacije i dovede do veće, a ne manje, nestabilnosti. Dugoročne nesta-bilnosti deviznih kurseva, posebno na tržištima u razvoju, mogle bi biti povremeno ukorijenjene u cikluse buma i pucanja mjehura privatnog kreditiranja i investiranja u zemljama u razvoju. Tobinov porez ne bi bio dovoljno velik da suzbije ove ciklu-se, čiji bi prinosi prilagođeni riziku zahtijevali ekstremno visoke poreske stope kako bi se uravnotežili. Otvoreno je pitanje da li bi uprkos mogućnosti funkcioni-sanja, Tobinov porez bio poželjan iz razloga ekonomičnosti. Drugim riječima, da li bi smanjio poremećaje (distorzije) na međunarodnim tržištima kapitala i podstakao manju volatilnost.

4. AKTUELNI PREDLOZI IMPLEMENTACIJE POREZA

Kao što je pomenuto, alternativno rješenje problema efektivnosti Tobinovog poreza iz devedesetih je struktura sa dva stuba koja se sastoji od niske poreske sto-pe za uobičajene transakcije i dodatnog deviznog opterećenja na profite od prilično kratkoročnih transakcija za koje se smatra da su špekulativni ataci na valute. U skladu sa ovom šemom, deviznom kursu bi bilo omogućeno da slobodno pliva unutar zone, a probijanje zone (overshooting) bi rezultiralo porezom na razlici između tržišnog deviznog kursa i uže margine zone. Time bi se devizni kursevi održavali u ciljnom rangu, i to oporezivanjem umjesto intervencijom centralne banke ili korišćenjem međunarodnih rezervi.

Naime, dodatno opterećenje bi bilo aktivirano kada bi tržišna cijena valute premašila unaprijed određeni prag. Prag bi bio određen kliznim fiksnim kursom (pokretni prosjek) i sigurnosnom marginom (procenat targetne stope). Što je kraći vremenski interval za „klizanje“, veći je okvir za kratkoročne fluktuacije pa bi interval trebalo da bude dovoljno kratak kako bi se izbjeglo da je efektivni devizni kurs suprotan tržišnim trendovima. Time bi se tržišta navodno u potpunosti prila-gođavala fundamentalnim promjenama. Špekulativni ataci bi bili znatno otežani jer bi se trgovci automatski povukli sa tržišta tokom perioda velikih fluktuacija cijena. Tržišta bi, u svom interesu, pokazala umjerenost, a porez bi se rijetko aktivi-rao.

Špan je svoju ideju prikazao grafikom (1). Efektivni devizni kurs je simuliran za preko 50 dana (vertikalna osa) sa unaprijed posmatranim pokretnim prosjekom kao targetnim deviznim kursom za svaki dan. Na osnovu ovog kursa su određeni viši i niži kurs tolerancije Porez se ne nameće dok su dnevne fluktuacije unutar zone. Kada je efektivni kurs van ranga tolerancije, razlika između kursa zone i efe-ktivnog kursa (osjenčena zona) oporezuje se po konstantnoj i visokoj stopi. Ovakva

Slobodan Lakić

56

šema sliči mehanizmu Evropskog monetarnog sistema kojim se stabilnost deviz-nog kursa postiže targetnim kursom i prihvatljivim rasponom ili zonom. Ipak, dodatno opterećenje ne utiče na uobičajeno trgovanje i odnosi se samo na transak-cije na „špekulativnom kraju“.

Grafik 1: Španov dvoslojni porez na valutne transakcije (CTT)

Dakle, bazični princip glasi: sve dok dnevne fluktuacije deviznog kursa ostanu male, mali porez se primjenjuje na valutnu transakciju. Ukoliko dnevne fluktuacije pređu unaprijed determinisani prag, ovo opterećenje se nameće. Špan je predložio prilično mali porez od 0.005% do 0.01%. Ovo iz razloga što su banke jedini eko-nomski posrednici koji obavljaju transakcije na sveukupnim deviznim tržištima. S obzirom da su transakcione provizije na međubankarske transakcije na eurodolar-skom tržištu (koje su veće) u prosjeku 0.01%, porez ne bi trebalo da premaši ovaj iznos i trebalo bi vjerovatno da bude manji.

Pojedini autori (npr. Jetin) predložili su veći porez od 0.1% jer se provizije obračunavaju većim klijentima banke, poput multinacionalnim firmama, osigura-vajućim kompanijama, investicionim, penzionim i hedž fondovima. Prema predlo-gu, samo male firme i domaćinstva bi trebalo izuzeti od poreza ukoliko njihove transakcije ne pređu određeni nivo. „Uobičajeni“ porez ima fiskalnu funkciju, a generisali bi se godišnji prihodi od 116 milijardi USD godišnje. Ovaj porez bi tako-đe umirio dnevne fluktuacije deviznog kursa. Prema Frenkelu (1996), fenomen destabilizujućih špekulacija može se posmatrati u kratkom horizontu – nekoliko časova do 3, odnosno 6 mjeseci.

Aktuelna kriza u finansijskom sektoru, odnosno raspad tržišta subprimarnih hipotekarnih kredita, vratila je na nivo ekonomske rasprave i predloga Tobinov porez. Polazeći od mogućnosti da prihodi od malih poreza na transakcije na međunarodnom tržištu dosegnu stotine milijardi dolara godišnje, obuzdavajući kratkoročne špekulativne transakcije, Tarner (2009, Financial Service Authority) je podržao globalni porez na finansijske transakcije zbog kapaciteta njihovog zauz-


57

davanja. Prihodi bi bili uvećani proširenjem baze i primjenom na sve globalne finansijske transkcije. Predlog Tarnera naišao je na očekivanu osudu bankara iz londonskog Sitija.

Prigovori se odnose na navodno ugrožavanje pozicije Londona i finansijskih institucija, kao i nemogućnost rješavanja: fundamentalnih problema (dugoročnih devijacija) na finansijskim tržištima; trgovinske neravnoteže SAD i Kine; zaštite zemalja od toksičnih finansijskih instrumenata iz SAD; namjere sprovođenja eko-nomskih politika finansiranih spoljnim zaduživanjem; izbjegavanja poreza preko ofšor bankarskih centara. Uprkos mogućnosti da se porezom na finansijske transa-kcije prisile banke da finansiraju pomoć poreskim obveznicima tokom krize, na neefektivnost poreza ključan uticaj će imati protivljenje više zemalja uključujući SAD.

Evropska komisija je početkom godine predložila porez na finansijsko trgova-nje – svih finansijskih firmi na sve instrumente i tržišta – za 11 zemalja FTT zone (uz tzv. ekonomski link), kojim bi se prikupilo 30-35 milijardi eura procedurom „poboljšane saradnje“. Uz mogućnost povećanja poreske stope, za akcije, obvezni-ce, instrumente tržišta novca, repo aranžmane, sporazume o pozajmljivanju hartija stopa bi bila 0,1%, a za derivativne proizvode 0,01%. Bile bi izuzete svakodnevne (day-to-day) finansijske transakcije poput kreditnih karti, depozita i spot valutnih transakcija, odnosno primarne emisije akcija, obveznica i jedinica zajedničkih fon-dova za povećanje kapitala.

Prošlogodišnja kalkulacija Ernst&Young je sugerisala pad drugih poreskih pri-hoda koji bi se javili usled nižeg ekonomskog rasta koji je rezultat manjeg ekonom-skog rasta. Manjak u javnim finansijama regiona bi, prema E&Y, iznosio 116 mili-jardi eura. Kritike koalicije Američkih poslovnih organizacija ukazuju na nekonzis-tentnost sa postojećim normama međunarodnog poreskog zakona i uspostavljenim ugovornim obavezama, rizik duplog i višestrukog oporezivanja, pogoršanja međunarodne poreske saradnje i zaštite tržišta.. Zapažena je zvanična konsternaci-ja među velikim investicionim bankama iz razloga navodnog obesmišljavanja međunarodnih sporazuma.

Uprkos analizi EC prema kojoj bi FTT izvlačio likvidnost na tržištima obvezni-ca 15%, tj. proizvodi efekat koji bi pogurao spredove prinosa i povećao troškove duga, analiza iz Agencije duga Francuske pokazuje da bi se morao uzeti u razmat-ranje i značaj nenanošenja štete tržištima državnih obveznica. Analize sugerišu da bi preko noći nestalo repo tržište, koje je ključni izvor kratkoročnog finansiranja firmama. Repo trgovina bi se posmatrala kao jedna transakcija umjesto dvije, što bi prepolovilo porez. Takođe, napominje se da bi FTT šema koštala EU 1 milion rad-nih mjesta, bez ikakvih troškova bankama. Konačno, trgovci bi migrirali u SAD ili Aziju, odvlačeći finansijsku industriju.

Ipak, u odnosu na originalnu verziju poreza, predlog Evropske komisije ne predstavlja bacanje pijeska u bilo koje točkove. Porez je prezentiran kao način povećanja prihoda, odnosno osiguranja da finansijski sektor „plati svoj dio“. Ne primjećuje se bilo gdje kao cilj redukovanje volatilnosti obeshrabrivanjem špekula-

Slobodan Lakić

58

cija. Nova verzija odnosila bi se na akcije, obveznice i derivative, ali ne na valute, odražavajući činjenicu da sve zemlje Eurozone nisu pripremljene za prihvatanje poreza. Devizno tržište bi ostalo nedodirnuto. Porez bi plaćali svi koji trguju finan-sijskim aktivama u zemlji poreza, uz realno bjekstvo instrumenata radi izbjegava-nja poreza..

5. UMJESTO ZAKLJUČKA: PRAKTIKABILNOST PORESKOG RJEŠENJA

Devizni kursevi su ključna makroekonomska cijena koja vrši snažan uticaj na relativnu cijenu po kojoj se razmjenjuju robe i usluge između zemalja. Prema eko-nomskoj teoriji, „ekonomske fundamentalnosti“, poput nivoa produktivnosti ili izgleda za rast produktivnosti, bi trebalo da determinišu devizne kurseve. Ukoliko su fundamentalnosti relativno stabilne (uz manje promjene) devizni kursevi bi takođe trrebalo da budu stabilni. Empirijski podaci su pokazali da su fleksibilni devizni kursevi bili mnogo volatilniji nego što je to garantovano makroekonom-skim fundamentalnostima (Obstfeld, 1995). Takođe, neobjašnjiv je bio visok rast deviznog trgovanja devedesetih.

U dužem vremenskom periodu bilo je prisutno mišljenje da bi Tobinov porez doprinio odvraćanju od špekulacija skupljim valutnim trgovanjem. Za razliku od oporezivanja kratkoročnih transakcija, destimulisanje dugoročnih tokova kapitala imalo bi znatno manji efekat. Veća stabilnost deviznog kursa bi, prema tadašnjem mišljenju, bila postignuta smanjenjem obima destabilizujućih kratkoročnih tokova kapitala. S druge strane, isticana je neefektivnost poreza iz razloga njegovog izbje-gavanja mehanizmom poreskih zakona i uplivom finansijskih institucija.

Ranije kritike poreza odnose se na želju da se odbrani predlog koji bi „uzne-mirio“ određene zemlje i finansijske interese. Polazeći makar od 1975. postojeća struktura globalnih finansija zvanično je rezultat političkih odluka. Pojedine zemlje u razvoju su uspješno primijenile restriktivne mjere sa svrhom oporezivanja ulaska kapitala u zemlju koji je u osnovi čisto špekulativnog motiva. Konačno, maksimal-na efektivnost podrazumijevala je uključenost svih zemalja G7 koje su u centru deviznih tržišta, na kojima odluke donosi nekoliko zemalja i velike banke i finan-sijske institucije.

Porez je dizajniran ne zbog uticaja na dugoročna investiranja već da obeshrab-ri samo špekulativne tokove vrućeg novca – koji se uobičajeno preusmjerava izme-đu finansijskih tržišta u potrazi za visokim kratkoročnim kamatnim stopama. Dis-kusije o porezu su se odvijale u rangu od djelimičnog rješenja problema upravlja-nja međunarodnim finansijskim krizama, obuzdavanja hirovitog ponašanja deviz-nog kursa, do povećanja prihoda za međunarodne javne projekte. Ipak, dominant-no pitanje je bila praktikabilnost poreza, iz razloga parcijalnog sprovođenja izbje-gavanja, onemogućavajući postizanje bilo koje svrsishodnosti.

Predloženi porez, prema Španu, sadrži brojne prednosti: smanjenje „buke“ od trgovanja pri čemu trgovci mogu da reaguju na promjene ekonomskih fundamen-talnosti i politike; superiornost u odnosu na zaštitne mjere poput kontrola kapitala;


59

poboljšana tržišna efikasnost i globalna finansijska stabilnost, zahtijevaći međuna-rodnu koordinaciju makroekonomskih politika i upotrebljavajući se kao isntru-ment politike MMF-a i Svjetske banke. S druge strane, Špan sugeriše neefektivnost: strukturiranost poreza bi naškodila operacijama na međunarodnim tržištima i pro-izvela likvidnosne probleme, i to bez odvraćanja špekulacija.

Pogrešna je ekonomska koncepcija da bi Tobinov porez bio koristan instru-ment za kontrolu nepravilnog ponašanja tržišnih zakonitosti u međunarodnom monetarnom i finansijskom sistemu. Kompleksnost rizika u takvom sistemu naj-vjerovatnije čini Tobinov porez potpuno neefikasnim. Bez obzira što zaslužuje podršku, implementaciju poreza otežava činjenica: nemogućnosti dugoročnog odr-žavanja pozicije bez konflikta sa autoritetima – moćnim finansijskim učesnicima. Tobinov porez može eventualno da predstavlja naivan pokušaj da se „ponovo reguliše povećana liberalizacija globalnog finansijskog sistema“, tj. preciznije: kon-trolisana nova globalna finansijska arhitektura.

Ne postoji univerzalna podrška Tobinovom porezu polazeći i od mogućnosti redukovanja obima deviznih transakcija, ali ne i volatilnosti valuta. Novi predlog izgleda prilično robustno, a primjena poreza je na instrumente i učesnike. Podrška porezu je stigla od pojedinih predsjednika država (Braun, Sarkozi). Ironično zvuči da bi prihodi od poreza bili usmjereni za globalne prioritete kao što je „okruženje i bazične ljudske potrebe“. Takođe, argumenti protiv poreza su, po svemu sudeći, slabi. Recimo, prihvatanje stope od 0,01% na valutu ne bi nanijelo veću štetu i bilo nepravedno u odnosu na stopu VAT od 15%.

Novim predlogom nisu apostrofirani ciljevi finansiranja razvoja ili okruženja, ali jeste izazvan očekivani protest finansijskog lobija. Vjerovatna oblast rasprave je ekstrateritorijalna priroda poreza kojoj bi bile podložne ne-evropske institucije ukoliko trguju aktivama u zemljama poreza. Ovaj element je modeliran na ekstra-teritorijalnoj prirodi Britanske takse (Stamp Duty) na transakcije akcijama, i to na nivou od 0,5% što je mnogo više od predloga „Tobinovog poreza“ u Eurozoni. Bri-tanski namet, uveden 1694, takođe je obavezujući bez obzira gdje i sa kim se trguje britanskim akcijama, i nije bio ograničavajući za rast finansijskog sektora.

Vjerovatno će porez, koji će 2014. biti uveden u 11 zemalja koje čine dvije ter-ćine BDP u Evropskoj uniji, biti pravedan i tehnički snažan, jačajući donekle jedins-tveno tržište i možda slabeći neumjereno trgovanje. Proponenti sugerišu da bi novi porez mogao da pruži doprinos fiskalnoj konsolidaciji bez direktnog uticaja na realnu ekonomiju, poboljša tržišnu stabilnost i dugoročno investiranje. Ipak, preos-taje rizik rasta troškova kapitala i pada investicija, odnosno obeshrabrivanja finan-sijskih transakcija usmjerenih ka zaštiti od rizika, nehotično redukujući stabilnost. Oponenti naglašavaju i moguću smetnju poreza ekonomskom rastu i zaposlenosti.

Porez će plaćati svi investitori čije je sjedište u nekoj od 11 država koje će uves-ti porez. Teško je prihvatiti tvrdnju da bi porez na finansijske transakcije spriječio finansijsku krizu, odnosno značajnije suzbio globalne finansijske špekulacije. Još manje da bi izazvao gubitke BDP-a (Britanija) i do dvadeset puta veće od prihoda od poreza. Takođe, da bi institucije zemalja efikasno intervenisale da zaštite svoju

Slobodan Lakić

60

valutu od obezvrijeđiavanja i finansijskih kriza. Otvoreno je pitanje doprinosa poreza boljoj poreskoj politici. Blasfemično zvuči da bi se porezom osigurao pra-vedniji doprinos finansijskog sektora, koji inače inicira krizu, podmirivanju troš-kova finansijske krize.

LITERATURA

Arestis, P., and Sawyer, M. (1997), „How Many Cheers for the Tobin Transaction Tax“, Cambridge Journal of Economics, 21, 751-768.

Appleyard, D. R., and Field, A. J. (1998), International Economics, Irwin McGraw-Hill, Boston.

Baldwin, A. (2002),„The Tobin ax: Reason or Treason? A Comparative Study of the Potential Effects of a UK Tobin Tax“, Briefing Paper, Adam Smith Institute.

Kenen, P. (1996), „The Feasibility of Taxing Foreign Exchange Transactions“, in The Tobin Tax Coping with Financial Volatility (M. ul Haq, et al, eds.), Oxford.

McCulloch, N., and Pacillo, G. (2011), „The Tobin Tax – A Review of the Evidence“, University of Sussex (March).

Patomaki, H. (2000), „The Tobin Tax: How to Make it Real“, Project Report by The Network Institute for Global Democratisation, NIGD.

Schmidt, R. (2007), The Currency Transaction Tax: Rate and Revenue Estimates, The North-South Institute, Ottawa.

Spahn, P. B. (1996), „The Tobin Tax and Exchange Rate Stability“, World Bank Fianance & Development (June).

Tobin, J. (1978), „A Proposal for International Monetary Reform“, The Eastern Economic Journal, Vol. 4, No. 3-4 (July-October), 153-59.

Tobin, J. (1995), „A Currency Transaction Tax. Why and How“, Paper presented at Con-ference on Globalization of Markets, CIDEI Universita „La Sapienza“, Rome, Oct. 27-28, 1994.

Weaver, J., Dodd, R. and Baker, J. Eds. (2003), Debating the Tobin Tax, New Rules for Global Finance (November), Washington, D.C.

Haq, M. ul, Kaul, I. and Grunberg, I. (eds) (1996), The Tobin Tax: Coping with Financial Volatility, Oxford University Press, Oxford.

ZNANJE I INOVACIONA POLITIKA ZEMALJA U TRANZICIJI

KAO MJERA SPREMNOSTI ZA ULAZAK U EU

Prof. dr Andjelko S. Lojpur1 Doc dr Sanja Peković2,

JEL Classification: D08; Original Scientific Papaers

Primljeno / Received: June 30, 2012 Prihvaćeno / Accepted: September 07, 2013

Apstrakt Inovaciona strategija Evropske unije „EUROPE 2020“ i njoj slične strategije aktuelne u SAD, Kini i drugim zemljama u razvoju, predstavljaju odgovor na tekuću globalnu ekonomsku krizu i njihov osnovni cilj je da se prevaziđu evidentne strukturne slabosti. U tom smislu i pitanje nacionalne kon-kurentnosti dobija na značaju u uslovima globalizacije i ekonomije znanja, fenomenima s kojima se suočavaju sve države.

U ovom radu autor polazi od ključne spoznaje da dostignuti nivo nacionalne konkurentnosti u potpunosti odražava sposobnosti određene zemlje da svom stanovništvu omogući rastući prosperitet. Polazna hipoteza podrazumijeva da je konkurentnost jedne nacionalne ekonomije uslovljena mnoš-tvom faktora, s tim što se na bazi iskustava razvijenih zemalja koje prednjače po dostignutom nivoa konkurentnosti može zaključiti da na značaju sve više dobijaju faktori zasnovani na znanju i inovati-vnosti, tzv. necjenovni faktori konkurentnosti. U tom smislu, trajan oporavak pojedinih nacionalnih ekonomija, posebno onih u tranziciji, moguć je jedino uspostavljanjem „ekonomije znanja“. Ključne riječi: konkurentnost, ekonomija znanja, fakori konkurencije, tranzicija.

Abstract EU innovation strategy "Europe 2020" and others like her current strategy in the U.S., China and other developing countries, in response to the current global economic crisis and its main objective is to overcome the obvious structural weaknesses. In this sense, the issue of national competitiveness gains importance in terms of globalization and the knowledge economy, a phenomenon faced by all countries.

In this paper, the authors start from the key argument that the level of national competition susta-ins completely the level of a certain country to create to its citizens a growing prosperity. The starting hypothesis considers that competitiveness of one national economy depends on various factors. More-over, based on the experience of developed countries that are leaders concerning level of competitive-ness, we may conclude that competitiveness depends mainly on innovativeness, i.e., non-price factors and competitiveness. In this sense, the problem concerning the growth and development of the transi-

1 Ekonomski fakultet Podgorica, Podgorica 2 Fakultet za turizam i hotelijerstvo, Kotor


Andjelko S. Lojpur i Sanja Peković

62

tional countries in the condition of the global crisis is observed taking into the account the danger from the process of the globalization what suggest that the recovery could be reached through ‘knowledge economy’. Key words: competitiveness, knowledge economy, factors of competition; transition.

1. PROBLEM RASTA I RAZVOJA ZEMALJA U TRANZICIJI U SVIJETLU CILJEVA “EUROPE 202 STRATEGY”

Znanje se ponaša kao ljubav,

što ga više dijeliš, više ga imaš.

Pođimo od toga da jedino što je danas izvjesno jeste da se sve stalno mijenja, bolje reći, jedina konstanta u savremenom svijetu je promjena3. Prethodna konsta-tacija sa snagom paradigmičnosti, upućuje na zaključak da one nacionalne ekono-mije koje su to shvatile na vrijeme sada su bogate i „velike“, s tim da sve počinje na mikro nivou. Sama suština pojma „promjena“ posebnu težinu ima u zemljama koje su već „ušle“ ili su blizu ulaska u Evropsku Uniju, i taj proces mada znatno više budi nade, sobom nosi i ne male strahove. Objektivno, postavlja se pitanje, kako pobijediti strahove i što potpunije efektuirati evidentnu snagu privlačnosti EU. Od-govor na ovo pitanje nije nimalo lak, i kada su u pitanju zemlje u tranziciji, znači i Crna Gora, moraju prihvatiti spoznaju da paradigmatski koncept rasta i razvoja, ili gledano u cjelini napretka, iz dvadeset prvog vijeka promijenio u odnosu na onaj iz devedesetih godina prošlog vijeka, pri čemu su privredni i sveukupni društveni odnosi potpuno otvoreni, što znači i teško predvidivi.

Svjetska privreda se, ne samo zbog globalne ekonomske krize, nalazi u fazi dubokih strukturnih promjena, praktično riječ o raskrsnici između do sada domi-nantne „masovne ekonomije“ koja je počivala na masovnoj proizvodnji i korišćenju energenata, s jedne, i „tzv. „ekonomije znanja“, s druge strane. Dakle riječ je o „no-vom“ poslovnom modelu koji i dalje koristi iste faktore, ali u značajno manjem obimu, s tim što se težište pomjera ka faktoru znanje. Naravno, ovo ne važi samo za zemlje u tranziciji koje ciljaju EU, nego i za njene članice EU koje nastoje da premise novog poslovnog modela stave u funkciju izgradnje države blagostanja. U tom smislu, u EU, najvećoj i najuspješnijoj regionalnoj integraciji na svijetu sa pet stotina miliona stanovnika, smatraju da su suočeni sa četiri ključna socijalno-ekonomska izazova, međusobno uslovljena: a) globalizacija i pojavljivanje novoin-dustrijalizovanih i visoko konkurentskih zemalja; b) demografija u vidu sve starije

3 Npr. procjena je, da je tek svaka deseta komapnija u EU shvatila da joj trebaju promjene kursa i trans-

formacija upravljanja i njima ide odlično; oko 60 odsto kompanija se trude da obnove tehnologiju, muku muče sa problemima i u opasnostima su, dok jedna značajna trećina firmi ne čini ništa u tom pogledu, sve „ide kao i obično“, i njima kao i dinosaurusima prijeti realna opasnost od odumiranja (vid.šire, Jovanović, J. 2007).

Znanje i inovaciona politika zemalja u tranziciji kao mjera spremnosti za ulazak u EU

63

populacije i migracioni tokovi; c) brze promjene na tržištu radne snage i d) tehno-loški vođena informatička komunikaciona revolucija (IKT).

Cjelokupna društveno-ekonomska stvarnost koja se formira pod sve većim uticajem IKT na sve segmente ljudskog života najčešće se uniformiše i imenuje kao „informatičko društvo“, a ekonomski podsistem koji se razvija pod navedenim uticajima kao „ekonomija znanja“. U takvoj, danas preovlađujućoj, sve više otvo-renoj i integrisanoj svjetskoj ekonomiji, problem konkurentnosti nesumnjivo zau-zima centralno mjesto. Naime, pokazalo se da sve intenzivnija konkurencija u uslovima sveprisutne globalizacije prijeti opstanku, podjednako kako preduzećima koja nisu u stanju da se transformišu, da budu inovativna, produktivna i sposobna da odgovore pritiscima iz okruženja, tako i čitavim nacionalnim ekonomijama i zajednicama (EU, SAD, Grčka, Porugal, Italija, Španija, prije toga Irska i dr.). Tako, npr. nova strategija SAD vezana za inovacije ima za cilj da povrati vođstvo SAD u osnovnim istraživanjima, ulaganjem u ljudski kapital i stimulisanjem brzorestućeg preduzetništva, kao i preduzetništva zasnovanog na inovacijama (Henke, J.; 5;54). U tom smislu, budući da je direktno opredjeljena znanjem i nivom inovativnosti, konkurentnost je posmatrana na nacionalnom nivou već odavno postala trajna i jedna od najaktuelnijih briga koja zaokuplja vlade nerazvijenih i onih privredno najrazvijenijih zemalja. Najbolji primjer za to su SAD, gdje osnivač globalnog pokreta za konkurentnost, prof. M. Porter, sa zabrinutošću prilazi problemu kon-kurentnosti na način da konstatuje „da SAD ne mogu ozbiljnije da se okrenu pros-peritetu bez jasnog razumijevanja šta konkurentnost stvarno znači“! Pri tome, na pitanje „Šta je konkurentnost?“, prof. Porter nudi „novu“ definiciju tako što ističe da kompetitivna lokacija nudi prosperitet za oboje, kompanije i građane4.

Dakle, predstoji nam radikalni raskid sa prošlošću koji novo poslovno okruže-nje podrazumijeva donio je sobom i pokretače promjena gdje se kao ključni tren-dovi javljaju: informatička revolucija; tehnološka unapređenja i novi prodori po tom osnovu. Kako se prema ovom problemu odnose u EU, a u prilog tome da pro-blem konkurentnosti po svojoj važnosti ima „nadnacionalni“ karakter pokazuje i donošenje tzv. Lisabonske agende5. U početku su proklamovani ciljevi Lisabonske strategije bili poboljšanje evropske konkurentnosti i produktivnosti kroz prethodne političke i ekonomske inicijative bazirane na ranije prihvaćenim evropskim sta-ndardima. Da se ipak radi o „krupnom zalogaju“ ogleda se u tome što je EU odus-tala od prvobitnih planova da ciljeve ove strategije ispuni do 2010. godine, umjesto

4 Navedenu definiciju konkurentnosti prof. M.Portera, u funkciji potpunijeg razumijevanja i značaja

iste, dajemo na engl. jeziku: “The Unietd States is a competitive location to the extenet that companies opera-ting in the US are able to compete successfully in the global economy while supporting high and rising living standards for the Americans”, (vid.šire, M.Porter, “The Looming Challenge U.S.Competitiveness”, HBR; march, 2012..

5 Usvojena na Evropskom vijeću u Lisabonu 2000. godine s ciljem da EU „do 2010. postane najkonku-rentnija i najdinamičnija privreda svijeta zasnovana na znanju, sposobna za održiv privredni rast s većim brojem i kvalitetnim radnim mjestima, te većom socijalnom kohezijom“.


64

čega je usvojen revidirani program6: „Europe 2020 Strategy“. U zaključcima Evrop-skog savjeta se navodi da je „kriza ukazala na očigledne slabosti u oblasti ekonom-skih pitanja, naročito u pogledu budžetskog i šireg makroekonomskog nadzora“, te sa kao osnovni ciljevi navode:

- povećati stopu zaposlenosti žena i muškaraca starosti od 20 do 64 godine na 75% kroz različite aktivnosti, uključujući veće učešće mladih, starijih radnika i slabo kvalifikovanih radnika, kao i bolje integrisanje legalnih migranata;

- unaprijediti uslove za istraživanje i razvoj, posebno imajući u vidu cilj poveća-nja zajedničkog javnog i privatnog ulaganja u ovaj sektor na 3% BDP;

- smanjiti emisiju gasova koji uzrokuju efekat staklene bašte za 20% u odnosu na nivo zabilježen tokom 90-tih godina prethodnog vijeka; povećati udio obnov-ljivih izvora energije u ukupnoj energetskoj potrošnji na 20%; povećati energet-sku efikasnost za 20%;

- unaprijediti kvalitet obrazovanja, sa posebnim naglaskom na smanjenje stope osoba koje napuštaju školu na manje od 10% i povećanje udjela osoba starosti 30 do 34 godine u tercijarnom ili ekvivalentnom nivou obrazovanja na najma-nje 40%;

- unaprijediti društvenu uključenost, posebno kroz smanjivanje siromaštva, kako bi se najmanje 20 miliona osoba izdiglo iz siromaštva i isključenosti.

U funkciji predmetnog istraživanja u tabeli 1 daje se pregled ranga zemalja u

tranziciji prema ostvarenom napretku u odnosu na prioritete utvrđene „Strategi-jom 2020“:

Tabela 1. Rang zemalja u tranziciji prema prioritetima utvrđenim u „Strategiji 2020“

Inteligentni rast Integrativni rast Održivi rast

Država

Okr

užen

je pr

eduz

eća

Dig

italn

a ag

enda

Inov

ativ

na

Evro

pa

Obr

azov

. Itr

enin

g

Trž.

rada

i za

posle

nost

Soci

jaln

a in

kluz

ija

Zašt

ita

okru

ženj

a

Švedska7 5,05 6,13 6,12 5,75 4,65 6,40 6,31 Hrvatska 3,30 4,72 3,14 4,27 3,55 4,24 4,83 Estonija 4,13 5,94 4,07 5,03 4,66 4,66 4,67 Makedonija 3,70 4,17 2,72 3,84 3,98 3,36 3,47

6 U zaključcima Evropskog savjeta navodi se da „usvajamo strategiju Evropa 2020, kao novu strategiju kojom se

podstiče otvaranje novih radnih mjesta i pametan, održiv i inkluzivan rast. Strategija predstavlja okvir Unije sa ciljem iskorišćavanja svih instrumenata, kao i unapređenja koordiniranog djelovanja“.

7 Švedsku smo ovdje uvrstili radi poređenja sa zemljama u tranziciji jer je kao članica EU po navedenim stubovima (7), kod četiri na prvom mjestu kao najbolje rangirana (okruženje preduzeća, inovativna Evropa, socijalna inkluzija, održivost okruženja), jednom je rangirana kao druga (digitalna agenda), jednom treća (obrazovanje i obuka) i jednom kao jedanesta (tržište rada).


65

Mađarska 3,61 4,60 3,53 4,51 3,97 4,52 3,70 Litvanija 3,53 5,35 3,49 4,81 4,69 3,75 4,59 Crna Gora 3,95 4,74 3,62 4,37 4,67 4,79 4,60 Poljska 3,65 4,44 3,39 4,89 4,01 3,97 4,20 Rumunija 3,44 4,08 2,89 4,14 4,00 4,03 3,97 Srbija 3,12 4,10 2,79 3,81 3,53 3,85 3,49 Slovenija 3,73 4,88 4,08 4,95 4,26 5,19 5,04 Turska 3,90 4,27 3,29 4,01 3,42 4,01 3,32

Izvor: WEF; The Europe 2020 Competitiveness Report: Building a More Competitive Europe,

Edition 2012.

Imali se u vidu prethodno navedeno, ostaje nam da zaključimo da je ovako re-vidirana Lisabonska strategija8, dakle u uslovima kada je već bilo jasno da njeni ciljevi neće biti ostvareni, upravo svoj fokus pažnje pomjerila ka pitanjima koja se u ovom radu potenciraju, a zahtjev je iskazan na sljedeći način: osigurati znanje i inovacije za rast tako što će se povećati i poboljšati ulaganja u istraživanje i razvoj, podstaknuti inovacije, unaprijediti i primjeniti ICT i održivo iskorištavati resurse i slično. To znači da se u današnjem, sve kompleksnijem okruženju, preduzeća tak-miče na osnovu znanja, i po tom osnovu stiču ključnu konkurentsku prednost, što objektivno situaciju u zemljama u tranziciji u pogledu njihove budućnosti čini još kompleksnijom, a njihove vlade odgovornijim.

2. ZNANJE I INOVACIJE KAO OKOSNICA NACIONALNE KONKURENTNOSTI U USLOVIMA GLOBALIZACIJE

„Ovaj svet sve više postaje svet u kome se više samo intenzivno ne radi, inten-zivno ne troše sirovine i energije, već svet u kome se sve intenzivnije uči i prime-njuju stečena znanja“, već podavno je istakao P.Drucker9. Ili, „u modernim kom-panijama između 70-80% rada zahteva intelekt. Osnovno sredstvo proizvodnje je malo, sivo i teži oko 1,3 kilograma. To je ljudski mozak“, ističu J. Riderstale i K. Nordstrom (u knjizi „Fanki biznis“). „Na globalnom nivou“ ističe prof. S. Cveta-nović, „formira se nova paradigma privrednog rasta na osnovu korišćenja znanja i inovacija kao najvažnijih proizvodnih resursa. Izvori inovacija mogu biti različiti: pojedinci, korporacije, korisnici, zaposleni, autsajderi, prelivanja, potrebe procesa“.

8 Ovih dana je u UN predstavljen dokument pod nazivom „Ujedinjene nacije u vremenu održivog

razvoja“, a kao ciljevi održivog razvoja koji bi trebalo da budu usvojeni do 2015. dodine su navedeni: 1. Okončanje ekstremnog siromaštva i gladi (primanja manja od 1,25dolara na dan); održivi razvoj unutar planetarnih granica; efikasno obrazovanje za svu djecu i omladinu; jednakost polova, socijalna inkluzija i poštovanje ljudskih prava; zdravstvena zaštita za sve starosne grupe; unapređenje poljoprivrede i razvoj ruralnih sredina; transformacija svih gradova u socijalnoi inkluzivne i ekološki održive sredine; zaštita planete od klimatskih promjena izazvanih ljudskim faktorom i omogućavanje upotrebe održivih energenata; očuvanje eko-sistema i biodiverziteta, izvora vode i drugih prirodnih bogatstava, transformacija upravljanja u skladu sa održivim razvojem.

9 P.Drucker, u knjizi “Menadžment za budućnost”.


66

Nepodijeljeno je mišljenje da su danas sve privrede primorane da svoje funkcioni-sanje zasnivaju u manjoj ili većoj mjeri na generisanju i primjeni znanja. Za razliku od toga dosadašnji uspjeh u zemljama u razvoju uglavnom se zasnivao na nekoj kombinaciji izdašnih prirodnih i drugih domaćih resursa, vladine pomoći, jeftine radne snage ili neke druge naslijeđene prednosti, koje najčešće označavamo kom-parativnim. Međutim, poslovanje u današnjim uslovima pokazuje da vremenom komparativne prednosti koje pojedine zemlje imaju nisu više dovoljne za postiza-nje i očuvanje visokog standarda građana. Ujedno, napori da se komparativne pre-dnosti, koje je inače lako podržavati, pretvore u konkurentske ne uspijevaju, što se vidi i sa rang liste konkurentnosti, gdje su mnoge prirodnim resursima bogate zemlje rangirane pri samom dnu.

U uslovima globalizacije tržišta kapitala, roba i usluga, znanje se nametnulo kao ključni generički faktor tržišne vrijednosti uspješnih kompanija. Pri tome, kao posljedica sve kompleksijih zahtijeva koje donosi poslovanje na globalnom nivou, „menadžment znanjem“ se javlja kao imperativ njihovog uspješnog tržišnog pozi-cioniranja na dugi rok. U tom smislu „novi“ način poslovanja na principu „24/7/ 365“ podrazumijeva da korporativno znanje bude dinamički faktor koji će proiz-vode i usluge jedne kompanije i nacionalne ekonomije u cjelini diferencirati (troš-kovi, kvalitet, ili jedno i drugo) u očima potrošača.

P. Drucker je među prvima uvidio značaj koji znanje može da ima u stvaranju benefita bilo za organizaciju ili društvo u cjelini, dakle na makro nivou, a takvu ekonomiju nazvao je „ekonomija znanja“. U tom smislu kao osnovno obilježje nove ekonomije Draker ističe znanje i potrebu da se u centar zbivanja postave znanje i obrazovanje, kao i njihove implikacije na rad, liderstvo i društvo u cjelini10. Postoji dosta saglasnosti među autorima koji se bave ključnim premisama ekonomije zna-nja, pri čemu se visok stepen saglasnosti očituje kada su u pitanju glavni pokretači te ekonomije (vid. šire; Marković, Ž.;10;491), i to: a) globalizacija koja se odlukuje otvorenom ekonomijom, globalnom hiperkonkurencijom i međizavisnosšću bizni-sa i poslovanja, b) znanje i intelektualni kapital kao ključni strategijski faktor stica-nja konkurentske prednosti, c) razvoj tehnologije i na tom osnovu elektronsko povezovanje svijeta, d) promjene – kontinuirano, rapidne i kompleksne.

U navadenim okolnostima su se kao ključni elementi nove ekonomske paradi-gme nametnuli sljedeći elementi: a) ne postoji detereminisanost odnosa u ekonomi-ji i ekonomskom djelovanju; b) razmjena informacija s okruženjem je osnovni raz-vojni proces; c) ekonomski sistemi su kompleksni i time izražavaju svoju razvije-nost; d) informacija je osnovni element ekonomskog sistema; e) mrežna struktura je nova preovlađujuća forma ekonomske strukture. Inače, ekonomija znanja11 se zas-

10 U svojoj knjizi „The Knowledge Economy“, Drucker se fokusira na sile koje mjenjaju ekonomiju sada-

šnjosti i kreiraju društvo budućnosti. 11 U globalnom poretku i eri nove informatičke ekonomije, novi način poslovanja i tehnologija su posta-

li neraskidivi, a takvim ih čini sljedećih 12 odrednica: orijentacija na znanje, numerička forma iskazi-vanja predmeta; virtuelna priroda; molekularna struktura; integracija, mrežna uvezanost; uklanjanje


67

niva na izobilju informacija i najnaprednijih informacionih i komunikacionih teh-nologija, koje su omogućile stvaranje virtualnih tržišta, organizacija i mreža.

Upravo tu se, podjednako kao posljedica prinude i sve jače konkurencije na globalnom nivou „stari svijet biznisa“, koji je karakterisalo dosta predvidivo okru-ženje, jednostavna poslovna sredina i sl., desio prelaz ka novoj paradigmi, koju označavamo kao „novi svijet biznisa“, koji karakteriše visok nivo neizvjesnosti, kompleksna poslovna sredina i otežano predviđanje budućnosti.

3. DOSTIGNUTI NIVO KONKURENTNOSTI SA OSVRTOM NA ZEMELJE U TRANZICIJI

Pokazalo se da ono što smo nazivali informatičkom revolucijom, a ona se stvarno i dogodila, je u stvari bila „revolucija znanja“. Fokus se pomjerio ka ljudi-ma i znanju, njihovim vještinama, kognitivnom procesu, s tim što je tehnologija, primjenom znanja a posebno sistematične logične analize omogućila reorganizaciju tradicionalnog oblika rada. Otuda i faktori za iskazivanje uspješnosti dobijaju na značaju. Tako se, između ostalog, uspješnost neke nacionalne ekonomije ili njenih pojedinih privrednih subjekata u savremenom svijetu, koji karakteriše neslućena promjena prirode ekonomije, se sve češće iskazuje agregatnim pokazateljem defini-sanim kao nivo nacionalne konkurentnosti. Svjetski ekonomski forum (WEF) prou-čava konkurentnost zemalja pune tri decenije, a nacionalnu konkurentnost definiše kao skup indikatora, institucija i faktora koji određuju nivo produktivnosti jedne države i uspostavljaju održiv tekući i srednjoročni nivo ekonomskog prosperiteta12. Globalni konkurentski izvještaj bavi se proučavanjem parametara privreda zemalja radi analize i usmjeravanja ekonomskog razvoja na duži period. Indeks globalne konkurentnosti (GCI) bavi se istraživanjem i utvrđivanjem prosjeka više različitih komponenti, od kojih svaka odražava jedan poseban aspekt složene dimenzije konkurentnosti. Pri tome se sve komponente grupišu u dvanaest osnovnih para-metara konkurentnosti (tzv. stubovi), koji se mogu grupisati u tri osnovna zahtje-va: 1) razvoj vođen osnovnim resursima; 2) razvoj vođen efikasnošću; 3) inovaci-jama vođen razvoj. Pored toga, pokazalo se da porast nivoa konkurentnosti jedne nacionalne ekonomije pretpostavlja proces evolucije poslovnog okruženja. Pregled dostignutog nivoa globalne konkurentnosti grupe vodećih zemalja na bazi Global-nog indeksa konkurentnosti (Global Competitiveness Index – GCI), po pojedinim zemljama na bazi Izvještaja za 2010-2011. godinu daje se u tabeli 2, s tim da je na grafiku br. 1, prikazan tzv. „profil konkurentnosti“ za četiri evropska regiona13.

posrednika; konvergencija; inovacioan priroda; transfromacija odnosa proizvođač-potrošač; dinami-ka; globalne razmjere; postojanje protivrječnosti (Tapscott, 2001, pp. 34-41.

12 World Economic Forum, http://www.gcr.weforum.org/, The Global Competitiveness Report, 2013/ 2014. Još od 1979. godine WEF mjeri konkurentnost grupe zemalja, kao i njihovih kompanija na bazi indeksa globalne konkurentnosti (Global Competitiveness Index - GCI).

13 Ranking: The top most competitive economies in Europe (2020).


68

Tabela 2. Rang vodećih zemalja prema Indeksu globalne konkurentnosti u posljednjih pet izvještajnih perioda

D R Ž A V A Rang 2013-14

Rang 2012-13

Rang 2011-12

Rang 2010-11.

Rang 2009-10.

Rang 2008-9.

Švajcarska 1 1 1 1 1 2 Singapur 2 2 2 3 3 5 Švedska 6 4 3 2 4 4 Finska 3 3 4 7 6 6 SAD 5 7 5 4 2 1 Njemačka 4 6 6 5 7 7 Holandija 8 5 7 8 10 8 Danska 15 12 8 9 5 3 Japan 9 10 9 6 8 9 Veliak Britanija 10 8 10 12 13 12 Hong Kong 7 9 11 11 11 11 Kanada 14 14 12 10 9 10 Tajvan 12 13 13 13 12 17

Izvor: Global Competitiveness Report; The World Economic Forum; više godina.

Grafik br. 1: „Profil konkurentnosti“ za četiri evropska regiona

Radi potpunijeg uvida u stanje u pogledu dostignutog nivoa konkurentnosti u

regionu, dajemo poređenje dostignutog pregled nivoa globalne konkurentnosti za jedan broj zemalja u tranziciji iz okruženja za 2013-2014.g. u tabeli 3.


69

Tabela 3. Rang zemalja14 u okruženju prema indeksu konkurentnosti u periodu 2007-2013. godina

God

ina

Alb

anija

BiH

Hrv

at.

Grč

ka

Mađ

ar.

Mak

ed.

Cr.

Gor

a

Rum

un.

Srbi

ja

Slov

ač.

Slov

en.

2007 109 106 57 65 47 94 82 74 91 41 39 2008 108 107 61 67 62 89 65 68 85 46 42 2009 96 109 72 71 58 84 62 64 93 47 37 2010 88 102 77 83 52 79 49 67 96 60 45 2011 78 100 76 90 48 79 60 77 95 69 57 2012 89 88 81 96 60 80 72 78 95 71 56 2013 95 87 75 91 63 73 67 76 101 78 62

Izvor: The Global Competitiveness Index 2013-2014; WEF. Na bazi podataka iz tabela 2; 3; a u skladu sa naznačenim ciljem ovog rada može

se zaključiti: - Izvještajem za 2013/14. g. obuhvaćene su 148 zemalj. - Prema posljednjem Izvještaju, pokazalo se da je Švajcarska već petu godinu za

redom na prvom mjestu (prije toga je bila druga), drugi je Singapur treći put za redom na drugom mjesti i sl. koji je prošle godine bio treći, Švedska je sa četvr-tog pala na šesto mjesto, SAD su se sa sedmog popele na peto, Njemačka sa šestog na četvto mjesto i s drugo;

- Estonija (32), vodeća među zemljama u tranziciji i napredovala je za jedno mje-sto u odnosu na prošlu godinu, zatim slijede Češka (46), Litvanija (48), Latvija (52), Bugarska 57 i sl;

- Među zemljama iz okruženja u 2013.g.– tabela 3; najbolje rangirana je Slovenija (62), zatim Mađarska (63), Crna Gora (67), Hrvatska (75), Rumunija (76), Srbija je na 101 mjestu i sl., s tim, da npr. treba imati u vodu da je Slovenija 2007. godine zauzimala visoku 39 poziciju, Crna Gora je najbolje bila plasirana 2010. godine – 49 mjesto i sl.

- Kada su u pitanju faktori inovativnosti i sofisticiranosti15, evidentno je zaosta-janje grupe zemalja u tranziciji: BiH – 89; Crna Gora - 70; a to je slučaj i ako se međusobno uporede sa Slovenijim (49), što je uočljivo i na grafiku 1 – „profil konkurentnosti“ po regionima gdje se jasno vidi da zemlje jugoistoka Evrope zaostaju po svim stubovima konkuretnosti u odnosu na ostala tri regiona.

14 Izvještajem u 2007.godini su obuhvaćene 131država, u 2008.g. – 134, u 2009.g. – 133, u 2010.g. – 139, u 2011.g.- 141; u 2010.g. – 144 i u 2013.g. – 148 država.

15 Vid.šire; Global Cometitiveness Index; Report 2013-14; str 16.


70

Nadalje, ekonomija znanja se od tradicionalne razlikuje i po tome: što ne pred-stavlja ekonomiju rijetkosti već izobilja, jer se znanje i informacije djeljenjem ne gube, već dobijaju na vrijednosti, uticaj lokacije je minimiziran jer se stvaraju virtu-elna tržišta i virtuelne organizacije, znanje i informacije teku tamo gdje su prepreke najniže, proizvodi i usluge zasnovani na znanju konkurentniji su (veća dodatna vrijednost) od onih u kojima je manja količina znanja, s tim da intelektualni kapital, odnosno lične kompetencije postaju ključna komponenta u kompanijama zasnova-nim na znanju i sl. (vid. šire; V. Radun; 15; 47). U tom smislu su i istraživanja koja prate uslovljenost razvoja faktorom znanja i zasnovanost pojedinih ekonomija na znanju od posebne koristi. Rang lista zmalja u tranziciji prema The Knowledge Economi Index (KEI) i Knowledge Index daje se u tabeli 4; dok se u tabeli 5, daje poređenje vodećeih zemalja prema rangu konkurentnosti u odnosu na rang inova-tivnosti istih, dok se u tabeli 6, daje pregled ostvarenog GDP per capita i KE indek-sa za grupu vodećih zemalja i jedog broja zemalja u razvoju, te grafički prikaz br. 2. sačinjen na bazi te tabele.

Tabela 4. Rang vodećih zemalja u tranziciji prema indeksima KEI i KI

Rang Država KEI KI EIR Inovacije Obrazovanje IKT - Švedska16 9.43 9.38 9.58 9.74 8.92 9.49 1 Estonija 8.40 8.26 8.81 7.75 8.60 8.44 2 Češka republika 8.14 8.00 8.53 7.90 8.15 7.96 3 Mađarska 8.02 7.93 8.28 8.15 8.42 7.23 4 Slovenija 8.01 7.91 8.31 8.50 7.42 7.80 5 Litvanija 7.80 7.68 8.15 6.82 8.64 7.59 6 Slovačka 7.64 7.46 8.17 7.30 7.42 7.68 7 Latvija 7.41 7.15 8.21 6.56 7.73 7.16 8 Poljska 7.41 7.20 8.01 7.16 7.76 6.70 9 Hrvatska 7.29 7.27 7.35 7.66 6.15 8.00

10 Rumunija 6.82 6.63 7.39 6.14 7.55 6.19 11 Bugarska 6.80 6.61 7.35 6.94 6.25 6.66 12 Srbija 6.02 6.61 4.23 6.47 5.98 7.39 13 Rusija 5.78 6.96 2.23 6.93 6.79 7.16 14 Ukrajina 5.73 6.33 3.95 5.76 8.26 4.96 15 Makedonija 5.65 5.73 4.99 5.15 6.74 Izvor: The World Bank; KEI and KI Indexes (KAM 2012);

16 Švedska je svjetki lider prema KEI indeksu; ovu zemlju smo uzeli u razmatranje samo radi poređenja

u odnosu na zemlje u tranziciji.


71

Tabela 5 Poređenje ranga konkurentnosti (GCI) i inovativnosti

GCI 12/13 Inovativnost17 Država / Ekonomija Rang Rezultat Rang18 Rezultat Švajcarska 1 5.67 1 5.72 Singapur 2 5.61 13 5.14

Finska 3 5.54 2 5.65 Njemačka 4 5.51 4 5.59

SAD 5 5.48 6 5.43 Švedska 6 5.48 5 5.46

Hong Kong 7 5.47 19 4.83 Holandija 8 5.52 7 5.36

Japan 9 5.40 3 5.62 V.Britanija 10 5.37 10 5.15

Tabela 6. Poređenje nivoa GDP per capita i KEI- 2012.g.

Država GDP per capita USA $ KE indeks Luksemburg - Luk 107.206 8.37 Norveška - Nor 99.462 9.11 Švajcarska - Švc 79.033 8,87 Danska - Dan 56.202 9.16 Švedska - Švd 55.158 9,43 Kanada – Kn 52.232 8.92 SAD – SAD 49.922 8.77 Japan - Jpn 46.736 8.28 Finska - Fin 46.098 9.33 Belgija - Bl 43.686 8.71 Njemačka - Njm 41.513 8.90 Francuska - Franc 41.141 8.21 V.Britanija - VB 38.589 8.76 Slovenija - Sln 22.193 8.01 Češka rep. - Črep 18.579 8.14 Slovačka rep. - Slov 16.899 7.64 Estonija - Est 16.320 8.40 Rusija - Rus 14.247 5.78 Hrvatska - Hr 12.972 7.29 Mađarska - Mđ 12.736 8.02 Poljska - Polj 12.538 7.41 Turska - Tur 10.609 5.16 Bugarska - Bug 7.033 6.80 Crna Gora - CG 6.882 -

17 Innovation and sophistication factors (Business sophistication i Innovation); 18 Ukupno je rangirano 148 ekonomija na skali u rasponu od 1 do 7.


72

Srbija - Srb 4.943 6.02 Makedonija - Mak 4.683 5.65 BiH – BiH 4.461 5.12 Albanija - Alb 3.913 4.53

Grafik 2. Međuzavisnost GDP per capita i KEI po zemljama – 2012. g.

Na bazi podataka iz tabele 4; 5; i 6, uočljivo je sljedeće: - Postoji visok nivo pozitivne korelacije između dostignutog nivoa globalne kon-

kurentnosti (GCI) i faktora inovativnost; npr. Švajcarska u godini 12/13 po oba osnova zauzima prvo mjesto, Finska je prema GCI na trećem a prema Inovati-vnosti na drugom mjestu, Njemačka ja po oba osnova na četvrtom mjestu i sl.

- Estonija je prema KEI prvorangirana od zemalja u tranziciji, ali se nalazi tek na 19 mjestu;

- Posljednje rangiorana u grupi zemalja u tranziciji je Makedonija (15), koja je na globalnoj listi na 57 mjestu;

- Od zemalja u tranziciji iz „susjedstva“, Bosna i Hercegovina se prema inovati-vnosti nalazi na 70 mjestu, Albanija na 82 mjestu i sl.

- Na bazi podataka iz tabele 6 i grafika 2, uočljivo je da postoji nvisok nivo pozi-tivne korelacije između ostvarenog GDP per capita i KEI.

Dakle, ostaje nam da zaključimo da konkurentnost jedne ekonomije više nije

isključivo pitanje lokacije, tehnoloških inovacija ili organizacije. Za razliku od komparativnih, prirodnim putem stečenih prednosti i cjenovne konkurencije čije mogućnosti su često veoma ograničene jer su iste iscrpive a cijene se ne mogu smanjivati u nedogled, u savremenim uslovima težište borbe među rivalima se sve više prenosi na područje tzv. necjenovne konkurentnosti. Jedan od razloga je i taj što je lista mogućnosti necjenovne konkurencije skoro neiscrpna, a oblici su različiti


73

koliko su različiti načini diferenciranja proizvoda. U tom smislu, u tabeli 7 daje se pregled zemalja po regionima i dostignutom nivoe ekonomskog razvoja, s tim što su sve zemlje razvrstane u tri osnovne grupe: 1) faktorski vođene ekonomije (Fac-tor-Diven Economies); 2) ekonomije koje svoj razvoj primarno temelje na investic-jma (Efficiency-Driven Economies) i 3) inovacijama vučene ekonomije (Innovation-Driven Economies).

Tabela 7. GEM- ekonomije prema regionima i nivou ekonomskog razvoja19

Regioni Faktorski vođene ekonomije

Ekonomije bazirane na investicijama

Inovacijama vučene ekonomije

Latin America &

Caribbien

Argentina, Barbados, Brazil, Čile, Kolumbija,

Kostarika, Ekvador, Meksiko, Panama,

Peru, Urugvaj

Middle East & North Africa

Alžir, Egipat, Iran, Palestina Tunis Izrael

Sub-Saharan Africa

Angola, Bocvana, Etiopija, Gana,

Malavi, Nigerija, Uganda, Zambija

Namibija, Južna

Afrika

Asia Pacific & South Asia Kina, Malezija,

Tajland Japan, Koreja,

Singapur, Tajvan

European Union

Estonije, Mađarska, Latvija, Litvanija, Poljska, Rumunija

Austrija, Belgija, Danska, Finska,

Francuska, Njemač-ka, Grčka, Irska, Italija, Holandija,

Portugal, Slovačka, Slovenija, Španija,

Švedska, UK

Non-EU

Bosna i Hercegovina, Hrvatska,

Makedonija, Rusija, Turska

Norveška, Švajcarska

United States SAD Na kraju, ostaje nam da zaključimo da ukoliko se neke zemlje dopredijele da

svoju konkurentnost i dalje zasnivaju isključivo na prirodnim resursima, jeftinoj radnoj snazi, jeftnim domaćim energentima, i što je još gore, i ne pokušavaju da

19 Crna Gora nije obuhvaćena GEM istraživanjem (u 2102. godini je participiralo svega 69 zemalja), ali

je prema WEF svrstana u grupu investicijama vođenih zemalja.


74

težište borbe za veću konkurentnost sa istih pomjere ka necjenovnim faktorima, dakle inovacijam i znanju i sl., objektivno one sebe unaprijed osuđuju na trajno zaostajanje i nizak životni standard građana i siromaštvo.

Ujedno, nema dvojbe da države koje žele napredovati ovim putem moraju razviti vlastiti KE program menadžmenta promjenama, pragmatičan i uz uvažava-nje specifičnosti svake zemlje. Istovremeno, inovaciona politika nalaže da država stvori otvoreno i podsticajno poslovno okruženje, i za preduzeća, i za pojedince dodatnim finansijskim pdosticajima u okviru sektora koji su bitni za državu (Hen-ke, J.;10;54). To podrazumijeva širok konsenzus i zavidan nivo socijalne kohezije uz istovremenu kombinaciju top-down pristupa reformama i dobro iskomuniciranu KE viziju. Nadalje, to znači da se od vlada očekuje da odigraju ključnu i podsticaj-nu ulogu (strong facilitative role) u vođenju njihovog razvojnog procesa. Medjutim, dokle je ko na tom putu stigao može se vidjeti na bazi podataka iz tabele 7, gdje se na bazi GEM-a pojedine nacionalne ekonomije razvrstane prema regionima i dos-tignutom nivou ekonomskog razvoja.

5. ZAKLJUČAK

Globalna ekonomija ulazi u novi period ubrzanja, prije svega, kao rezultat sve bržeg razvoja i penetracije informacionih komunikacionih tehnologija. U tom smis-lu pitanje nacionalne konkurentnosti posebno dobija na značaja u uslovima potpu-ne globalizacije koja karakteriše savremene tokove biznisa što je surova realnost sa kojom su se, već sa manje ili više uspjeha, suočile sve zemlje u tranziciji. Naime, globalizacija kao i sve prisutiniji i intenzivniji proces inovacija koji doseže do gra-nica neslućenog tehnološkog razvoja ima za posljedicu bitnu promjenu pravila igre na svjetskom tržištu. To podrazumijeva potrebu za korjenitim promjenama u pos-lovnoj orijentaciji preduzeća, tako da i borba za očuvanje postojećih tržišta i potro-šača postaje sve agresivnija i bezobzirnija.

Evropska unije već više od dvije decenije se bavi i razvila je strategiju „Evropa 2020“ za vođenje pametnog, održivog i inkluzivnog rasta, kao odgovor na eko-nomsku krizu i kako bi obezbijedila tehnološku konkuretnost na međunarodnom niovu. Istovremeno, većina zemalja u razvojui, kako se pokazalo, odveć dugo žive iznad svojih mogućnosti. Istovremeno, nametnuti tokovi globalizacije i sveukupna dinamičnost međunarodnih ekonomskih odnosa i internacionalne konkurentnosti utiču na gubljenje starih, kao i na osvajanje, usavršavanje i poboljšavanje novih konkurentskih pozicija. U skladu sa u radu otvorenim pitanjima, ostaje nam da zaključimo da je su rastućom globalizacijom i tehnološkom revolucijom u nekoliko posljednjih dekada znanje i inovacije bez sumnje postali ključni faktori porasta konkurentnosti i na toj osnovi se danas preoblikuju novi modeli rasta.


75

LITERATURA:

1) Cvetanović, S. i dr.: „Komparativna analiza poslovne sofisticiranosti Srbije i zemalja okruže-nja”.

2) Drašković, V., Lojpur, A: „The importance of the Institucional Framework in Regulating Cor-porate Social Responsibility“,, Abstracts of the Preoceedings, International OFEL Confe-rence on Corporate Governance; Dubrovnik, april 2013; ISBN 978-953-57413-1-2; str.46.

3) Drucker, P.: „Draker iz dana u dan”, Asee Books, Novi sad, 2006.g. 4) Henke, J.: „Da li je inovaciona politika Srbije spremna za članstvo u EU”, urednik Trbović,

A., Singidunum, Beograd, 2012. 5) Jovanović, J.: „Ljudski kapital i nova ekonomija”; Politka, Beograd, 22.mart.2007. 6) Lojpur, A., Drašković, V.: “Nerazvijene zemlje u uslovima globalizacije – traženje valjanog

razvojnig obrasca”; Osmi međunarodni simpozijum o korporativnom upravljanju, Banja Vrućica, maj, 2013.

7) Lojpur, S.A; Peković S.; Lojpur, A.A: „The competition problems in countries of transition adoption of „new“ development economic paradigm as imperative“, International Conference; Mostar, 2011.

8) Marković, Ž. i dr.: „Menadžment znanja, top menadžment i liderstvo znanjem“, Etno stil, Beograd, 2012.

9) Meteljev, S.J. i dr.: „Komercijalno preduzetništvo“, Univerzitet Mediteran, Podgorica, 2010. 10) Milićević, V.: “Novi koncpet intelektualnog kapitala i konkurentnost preduzeća”, Poslovna

politika, Beograd, br.5/2000. 11) Porter, M., and Jan W.Rivkin: „The looming Challenge to US Competitiveness“ Harvard

Business review, No3., March, 2012. 12) Radun, V.: „Konkurencija na nišanu“; Hisperiaedu, Beograd, 2008. 13) Trbović, A.: „Inovacije i preduzetništvo: alati za uspjeh na tržištu EU“, Univerzitet Singidu-

num, Beograd, 2012. 14) Building Knowledge Economies, Advanced Strategies for Development, WB;

Washington, 2007. 15) Global Competitiveness Report 2013/14; više godina, The World Economic Forum. 16) Integration Across Borders, Transition Report, EBRD, 2012. 17) Transition Report 2012; Crisis in Transition: The People's Perspective. 18) WEF; The Europe 2020 Competitiveness Report: Building a More Competitive Europe,

Edition 2012. 19) World Development Indicators database, World Bank, 21 December 2012. 20) Ranking: The top most competitive economies in Europe (2020). 21) World Invesetemnt Report, UNCTAD, 2013. 22) Global Entrepreneurship Monitor, GEM Report, 2012.

POLITICAL MACROECONOMY: THE CASE OF SERBIA

dr Miomir Jakšić1 dr Milica Jakšić2

JEL Classification: P 16, P 26, P 27, E 62 Original Scientific Papaers


Abstract In political macroeconomics, it is a known that the economic policy instruments can be used for po-litical purposes – artificial improvement of economic indicators in order to win the elections. The political instability in Serbia, reflected in frequent elections, as well as in the disparity in economic aims of the key political parties leading to the increasing political uncertainty in both the pre-election and post-election periods, weakning both monetary and fiscal stance of serbian government, faced with low level of living stanrard og serbian citizens – voters.

The neo-liberal Washington consensus has persistently insisted on liberalization, de-regulariza-tion, shock therapy, and monetary rigidity guided by the logic of that being the only way for macro-economic stabilization: there is no alternative, and the confirmed devastating consequences of such monetarist stabilization and anti-Keynesian non-development policy have not caused its theorists and practitioners to waver. Key words: political macroeconomics, competiveness, institutions.

1. INTRODUCTION

The great economic crisis, which started in 2009, in the post-socialist countries, has shown that the transition strategy cannot be based on weakening the state and expecting that flexible and efficient market economy will be established automati-cally. What is needed si credibility, reputation and commitment of main economic actors. In the post-socialist environment, there is no automatism for establishing market institutions. Therefore, the only efficient strategy is the incrementalist one, which recognizes the existent institutions and upgrades them realistically.

2. POLITICAL MACROECONOMY

Last quarter of the XX century marks the emergence of a new economic dis-cipline - Political Macroeconomy (PM) – which relies on achievements in macro-

1 Faculty of Economics, University of Belgrade, Serbia: [email protected]. 2 Modern Business School, Belgrade, Serbia: [email protected].


Miomir Jakšić and Milica Jakšić

78

economics, theory of choice and game theory. PM deals with the following issues (Snowdon and Vane (2005), p. 518):

- relationship between politics and economics in the framework of political business cycles, inflation, unemployment, stabilisation policy;

- relationship between dictatorship, democracy, unequality and economic gro-wth;

- economic instability and conflicts; - integration in world economy and strenght of economy.

Classical model of relationship between politics and economics entails the

analysis of formulation, enacting and consequences of economic policy for policy makers. PM analyses decisive influence of social and state factors – interest lobbies and groups – upon policymakers which surpass the role of economists. State. Ac-cording PM, is in the very center, exposed to the influences of economics and poli-tics. The state of economy decisively influences voters and their behaviour, and policy makers are aiming at re-election, while those in opposition strive to win and come to power. Politicians are driven with following motives:

a) ideological-partisan – their focal group is only their party membership, or b) opportunistic - their focal group are all voters.

Grafikon

Economist Advice,

p redictionsand

p rescriptions

Socia l centered forcesclasses

in terest g roupspolitical parties

voter s

S tate cen tered forcestehnocratsbureaucrats

state interests

Policymaker

Choice of

policy

Policy actionand

implementation

Policyoutcomes

Source: Snowdon and Vane (2005), p. 520.

Two approaches – opportunistis and ideological (partisan) marked the devel-

opment of NPM since mid 70-ties years of XX century.

Assumptions about politicians are:

- Non-Partisan opportunistic politicians;

- Partisan ideological politicians.

Political Macroeconomy: The Case of Serbia

79

Assumptions about voters and economic agents are:

- Non-rational behavior, non-rational expectations; - Rational behavior, rational expectations.

Table 1: Models of political macroeconomics.

Assumptions about voters and economic agents Assumptions about politicians Non-rational behavior,

non-rational expectations Rational behaviour, rational expectations

Non-Partisan opportunistic politicians

V. Nordhaus (1975): "The Political Business Cycle",

Review of Economic Studies

K. Rogof (1988): "Comment on Macroeconomics

and Politics", NBER Macroeconom-ics Annual

Partisan ideological politicians

D. Hibs (1977): "Political Parties and Macroeconomic Pol-

icy", American Political Science Review

A. Alesina (1987): "Macroeconomic Policy in a Two-

Party System as a Repeated Game", Quarterly Journal

of Economics


Table 2: Politico-economic models – assumptions and predictions

Politico-economic models Main assumptions Predictions

1. Adaptive oppor-tunistic business cycle theory (Nordhaus, 1975)

Expectations-augmented Phil-lips curve. Politicians only care about re-election. Agents are myopic and have non-rational expectations

Governments, both left and right, behave the same. Output will increase and inflation fall before an election. Inflation accelerates as the election ap-proaches.

2. Adaptive partisan model (Hibbs, 1977)

Exploitable Phillips curve trade-off. Policy-makers and voters are ideological and non-rational.

Governments of different ideo-logical persuasions will have different macroeconomic ob-jectives wit respect to inflation and unemployment. Govern-ment of the right will tend to have persistently higher un-employment and less inflation then government of the left.


80

3. Rational opportun-istic model (Rogoff and Sibert, 1988)

Short-run Phillips curve trade-off. Agents have rational ex-pectations, but imperfect in-formation. Voters elect the party they expect to perform best.

All government behave the same. Monetary growth and fiscal expansions before elec-tions.

4. Rational partisan model (Alesina, 1987)

Short-run Phillips curve trade-off. Agents have rational ex-pectations, but election out-come uncertain. Left-of-centre parties have strong aversion to unemployment relative to in-flation. Right-of-centre parties have strong aversion to infla-tion relative to unemployment.

Left-of-centre governments produce an inflation bias com-pared to right-to-centre gov-ernments. Output is above (below) the natural rate at the beginning of a left-(right-) of centre government.


3. CREDIBILITY AND REPUTATION OF MACROECONOMIC ACTORS

Basic PM model – rational voters and partisan-ideological government emer-ged in the matrix:

- voters with adaptive-naive or rational expectations, and - opportunistic government focused towards all voters, or partisan-ideologi-cal

government focuse only toward party membership Introduction of government was of crucial importance, as government must

take care about big actors – stakholders – voters, political competitors, external po-litical and economic competitors. Government behaviours becomes strategic, and game theory becomes essential for explanation of politico-economic outcomes (Carlin, W. and D. Soskice, 2006). PM model encompasses:

- individual actors posses rational expectations in the environment of income and price rigidities;

- business cycles are consequence of changes of aggregate demand; - aggregate demand influence level of output and employment, as nominal ri-

gidities obstruct fast changes of incomes and prices; - aggregate demand fluctuations obstruct attaining of equilibrium employment, - supply shocks influence equilibrium employment, while institutional and po-

litical differences between countries are important factor of level of employ-ment.

Leading proponent of PM – D. Acemoglu explains different destinies of na-

tional economies and lack of warranted and secured economic growth with two


81

dominant paradigms – geographical and institutional. The geographical paradigm explains economic growth by dominant factors of geography, climate, ecology, while the institutional paradigm considers institutions as essential factors in pro-moting investment in human, physical capital, technology and knowledge.Good institutions posess three atributes:

- they establish property rights in the society; - they limit all ellites whose goal is rent seeking; - they ensure equal opportunites for all individuals in a society in the field of

employment, social security and human rights. Where such good institutions are absent there is no economic and social pros-

perity (Acemoglu, D., 2003). Acemoglu and Robinson (2006) conclude:

- warranted democratic progress does not exist; - monocausal explanations of democracy are not fruitfull; - factors of establishment and consolidatiion of democracy are different, - there exist fundamental conflict between elites and public: public is prodemoc-

ratic, elites are nondemocratic; - democracy depends upon conflict between public and elites: when benefit

from democracy is greater than cost of keeping nondemocracy transition to democracy occurs;

- social outcomes are uncertain, and depends upon many factors, nondemocracy can transform to democracy and vice versa. Triangle of fllowing factor determines economic origins of democracy

(Acemoglu and Robinson, 2006):

- economic incentives determines political behaviour, individual act rationally according to game theory;

- conflicts have key role, as different social groups have their separate interests about possible social outcomes;

- political institutions have central role in the process of solving conflicts, as they define future distribution of de iure political power.

Relationship between elites and public can be summarized in following manner:

- If repression is to expensive, elites will promise political conssesions and in-come redistribution;

- if threat of change of regimes diminishes elites will abandon previous annon-cement concerning democratisation and thus they will reduce its credibility,

- if this practice is freqzently repeated public will not beleive promisies and will insist upon change of political institutions;


82

- key problems is: political actors can not be bounded with fullfilment of prom-ises unless the reduce their political power,

- democracy is thus credibile as it presupposes change of political institutions in the interest of majority. Democracy is more probable under the following conditions (Acemoglu, D.

and J. Robinson, 2006, p. 27):

- when critical mass of social unrest exists in the society which cannot be re-duced or neutralized with limited conssesions;

- when costs of establishing democratic society for elite are less then costs of re-pression. OECD countries in whole period since 1840. were democratic. According to

Polity score first wave of democratisation occured after First World War, and sec-ond after Second World War.

Freedom house and Polity score document main thesis that wealthier conun-tries are more democratic, and that there is strong correlation between level of in-come and democratisation: wealthier countries (USA , Canada, Australia) are more democratic, while poorer countries (subSahar Africa, South America, Central America) are less democratic. Higher inequality is strongly connected with lower level of democracy: countries with higher inequality and higher Gini coefficient are less democratic.

4. ECONOMIC REFORMS IN SERBIAN AND DEMOCRATIZATION

PROCESSES

EBRD determines progress in transition based on nine indicators: Large scale privatisation (LP), Small scale privatisation (SP), Enterprise restructuring (ER), Price liberalisation (PL), Trade & Forex system (TFS), Competition Policy (CP), Banking reform & interest rate liberalization (BRIRL), Securities markets & non-bank financial institutions (SMNBFI), Overall infrastructure reform (OIR). Accord-ing to the EBRD methodology, minimal value of an individual indicator equals 1, which corresponds to the sum of 9 points for a total of indicators taken. When the sum equals 9 points, there is no progress in transition.3

3 Jakšić, M., Praščević, a., Politics and Economic Performancies: the Case of Serbia, EBES international

conference, Istanbul 2010. Jakšić, M., Praščević, A., Politička makroekonomija, Ekonomski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 2010.


83

Table 3: Transition indicators for Serbia – achieved progress in transition4

Year

LP

SP

ER

PL

TFS

CP

BRIR

L

SMN

BFI

OIR

Tota

l ind

icat

or v

alue

s su

m

Perc

enta

ge o

f ach

ieved

re

form

s (%

)

2000 1 3 1 2,33 1 1 1 1 2 13,33 14,45 2001 1 3 1 4 2,67 1 1 1 2 16,67 25,59 2002 2 3 2 4 3 1 2,33 1,67 2 21 40,04 2003 2,33 3 2 4 3 1 2,33 2 2 21,66 42,24 2004 2,33 3,33 2 4 3 1 2,33 2 2 21,99 43,34 2005 2,67 3,33 2,33 4 3,33 1 2,67 2 2 23,33 47,81 2006 2,67 3,67 2,33 4 3,33 1,67 2,67 2 2 24,34 51,18 2007 2,67 3,67 2,33 4 3,33 2 2,67 2 2 24,67 52,28 2008 2,67 3,67 2,33 4 3,67 2 3 2 2,33 25,67 55,62 2009 2,67 3,67 2,33 4 4 2 3 2 2,33 26 56,72

Source: EBRD. Freedom house for Serbia since 2010. PR - Political rights and CL - Civil liberties

are estimated 2 (Scale one to seven), ana overall Serbia is evaluated as free.5

Table 4: The Global Competitiveness Index 2012–2013 rankings and 2011–2012 comparisons.

Country/Economy Rank/144 Score (1-7)

Rank among GCI 2011–2012

sample

GCI 2011–2012 rank

Serbia 95 3,87 94 95

Source: The Global Competitiveness Report 2012–2013-13, 2012 World Economic Forum.

4 Total scale of progress in transition according to the EBRD transition indicators goes from 9 points (0%

achieved reforms) to 38.97 points (100% achieved reforms). 5 Political Rights and Civil Liberties are measured on a one-to-seven scale, with one representing the highest degree of Freedom and seven the lowest. Freedom in the World Country Ratings, 2012. ed.


84

Among the countries of former Yugoslavia Slovienia is 56/57, Montenegro 72/60, Macedonia, FYR 79/79, Croatia 80/76, Bosnia and Herzegovina 87/100. According to World Economic forum The Global Competitiveness Report 2012–2013-13 Serbia is classified as efficiency driven economy (33 countries within that group), but accornig to innovation and sophistication factor its rank is worse – 124, overall score 2,96. As next table shows worst reults concerning requirementsd are in the filed of instituions.

Table 5: The Global Competitiveness Index 2012–2013: Basic requirements.6

Basic

requ

irem

ents

1. in

stitu

tions

2. In

frast

ruct

ure

3. M

acro

econ

omic

en

viro

nmen

t

4. H

ealth

and

pri-

mar

y ad

ucat

ion

Rank

Scor

e

Rank

Scor

e

Rank

Scor

e

Rank

Scor

e

Rank

Scor

e

95 4,15 130 3,16 77 3,78 115 3,91 66 5,53 Concernig efficieny pillars situations is as follows:

Table 6: The Global Competitiveness Index 2012–2013: Efficiency enhaners7

Effic

iency

enha

ners

5. h

ighe

r edu

catu

i-on

and

trai

ning

6. g

oods

mar

ket

effic

iency

7. L

abor

mar

ket

effic

iency

8. fi

nanc

ial m

arke

t de

velo

pmen

t

9. T

echn

olog

ical

re

dine

ss

10. M

arke

t siz

e

Rank

Scor

e

Rank

Scor

e

Rank

Scor

e

Rank

Scor

e

Rank

Scor

e

Rank

Scor

e

88 3,83 85 3,97 136 3,57 100 4,04 100 3,68 58 4,10 67 3,64

6 The Global Competitiveness Index 2012–2013: Basic requirements (cont’d.) p. 17. 7 The Global Competitiveness Index 2012–2013: Basic requirements (cont’d.) p. 19.


85

In subcategory Efficiency enhaners best rang is due to Technological readiness (58) and worst for good market efficinecy (136). Possible explanation for best rank is traditionally developed health and eucation system (rank 66 in previous table), and still low level of compettion and high level of market concentration.

Concerning innovation and sophistication factors Serbia rank is 124, score 2,96, worse for business sophistication (rank 132, score 3,11) and better for innovation (rank 111, score 2,81).

Table 7: Good governance and Serbian institutions, 2008-2012

2008 2009 2010 2011 2012

Indicator

Rank

Scor

e

Rank

Scor

e

Rank

Scor

e

Rank

Scor

e

Rank

Scor

e

Property rights 108 3.6 111 3.4 122 3.2 126 3.1 130 3.1

Intellectual prop-erty protection 105 2.8 101 2.8 111 2.6 107 2.7 116 2.8

Judicial inde-pendence 106 3.0 110 2.8 124 2.5 128 2.4 129 2.4

Burden of gov-ernment regula-

tion 132 1.9 129 2.2 131 2.2 134 2.3 136 2.4

Transparency of government poli-

cymaking 82 3.9 86 4.0 97 4.0 102 3.9 111 3.8

Organized crime 97 4.5 109 4.2 111 4.3 107 4.3 118 4.1

Source: The Global Competitiveness Report, 2008-2012, eds.

5. ROLE OF INSTITUTIONS

Transition process in Serbia in view of institutional economy is at the focus of this paper. The term transition (lat. Transpire - to pass) has been used by M. Dobb in his analysis of the transition from feudalism to capitalism (Discussion on the transition from feudalism to capitalism). In modern literature, transition means applying economic theory and practice with the aim of transforming former social-


86

ist economies into market economies. O. Blanchard defines transition as passing from an economy in which state owned firms dominate to an economy with the dominant private sector (Blanchard, O.).

The ,,import” of institutions of developed market economies is at the essence of these processes. It is not an utopian social engineering process that builds soci-ety according to fictitious model that might never be realized, but it is rather an imitative social engineering process that builds society according to real model (Stefanovic, Z.)

It is argued that the transition economy is both 1. market economy and 2. capi-talist in nature: ,,the road to free economy comprises main and accessory roads. The ques-tion is what kind of capitalism they lead to, at what pace, at what costs, and who are the winners and losers in the process.”

Emphasizing the diversity of capitalisms being established, H. Alavi wrote about peripheral capitalism, and J. Taylor about the problem of homoficent capital-ism – of different effects in different environments. J. Kornai argues that: ,,in each country historians view some unique characteristics of their systems that have emerged only there as result of unique and unrepeatable factor constellation. According to the geo-graphical criterion, distinction is made between capitalisms in different parts of the world: in the USA characterized by a high degree of individualism and limited role of the state; Scandinavian as welfare capitalism with its extensive income redistribution; Japanese capi-talism with strong state intervention and intertwining of bank and large industrial capi-tal”(Kornai, J.)

Grafikon

Source: EBRD, Transition Report 2010, Serbia –Transition assesment, p. 140.


87

Source: EBRD, Transition Report 2010, Serbia –Transition assesment, p. 141. Both negative fiscal and current account balance confirm the thesis that popu-

list, or leftist government will follow more restrictive monetary and fiscal policy in Serbia, in conradiction to expetations of voters. Even if expetations of voters are rational, there is no strong partisan ideological policy, so problem of reputation, credibility and commitment is if primary importance on the level of public supprot to reforms in Serbia. Thuis contributes to frequent political elections without dee-per reform of institutions and establishment of good governance.


88

Table 8. Indicators of quality of institutions and rule of law (-2 worst, + 2 best)

Country Quality of law regulative Rule of law Control of corruption

Chech republic 1.24 0.95 0.31

Croatia 0.56 0.19 0.05

Hungary 1.05 0.78 0.33

Serbia -0.02 -0.39 -0.21

OECD 1.44 1.50 1.61

Source: Kaufmann, Kraay, Mastruzzi indicators, according to B. Urosevic et. al.

Peripheral capitalism in Serbia characterizes: a) emerging from the sphere of

trade; b) dominant role of trade and banking capital, c) deformed and crumbled production process. This is drawn upon the role of state in the transition process: of the three potential roles – the ,,invisible hand of state” (well organized, uncor-rupted, dominance of law), the ,,assisting hand” of state (bureaucratic differenti-ated support to some and sanctiuon ing of others, corrupted) and the ,,grabbing hand” of state (bureaucracy and political parties lead solely by their own interests). (Jaksic, ANP)

The evolutionary-Keynesian perspective focuses on institutional factors in the effort to find explanation of development cycles and macroeconomic problems of stabilization, rejecting stylized facts on balanced and smooth self-balanced market mechanism. Every system, true also for market-capitalist system, is slowly adapt-ing and changing in response to the environment producing greater or smaller dis-turbances.

There exists a path-dependance – dependence on trends established in the past, in both stimulating and limiting sense: development has to coincide with given circumstances and mechanical transplanting of models cannot bring effect on a long-term basis: macroeconomic results of an economy intertwine with its institu-tional heritage and when this is recognised to a certain degree it may contribute as stimulating and not limiting factor. Such development path, dependent on ,,what was before”- histeresis – shows that insurmountable predetermined factors and limitations do not exist, as we could be lead to believe from the practice of me-chanical transplantation of stabilization models proclaimed and strongly advised by the International Monetary Fund – IMF. These ,,universal” mechanically im-plemented models in different environment, conditions and circumstances have


89

always been designed by definition to be successful in their stabilization dimen-sion, but unsuccessful in developmental sense, as it has never been in their focus. (Stiglitz and Serra)

The institutional model, in comparison to neo-liberal, is far more complex as it comprises: a) institutions as structural variables, and b) political and social power distribution. Market economy functioning in this complex network is not less flexi-ble because of the fact.

Capitalist economy in the twentieth century does not prove the existence of self-balancing automatism that brings an economy back to steady state after peri-odic and temporary exogenous shock. The changes from good to bad times, and vice versa, are viewed by endogenous factors of heritage – histeresis – intertwining of macro-economic performance and environment, as the present developments depend on the past. The solution could be found by referring to the model of mixed economy with institutions limiting the infinitely free market game that might still exist only in textbooks. Political change of institutions eliminate these limitations: in the society that satisfies human needs it is necessary to set the path for future development. Famous historian F. Brodel concludes: ,,Capitalism is a force that is moving, but a force that does not know where it is going to”.

6. CONCLUSION

Stability and growth are, beyond doubt, the most important indicators of the performances of an economy, and in the underdeveloped countries, they are even more important because there is no growth there or it is negligible.It a historic irony that the IMF, created under intellectual auspice of John Maynard Keynes, has abandoned the policy of growth and employment in favour of monetary stability. Nevertheless, there are certain developments, because nowadays the IMF also stresses the importance of institutions, the rule of law, good conduct, and the im-portance of institutional heritage both as the enticing and the limiting factors.

REFERENCES

Acemoglu, D. (2003) ,,Institutions and economic development”, Finance and Develop-ment, No. 2.

Acemoglu, D. and J. Robinson (2006), Economic Origins of Dictatorship and Demo-cracy, Cambridge University press, Cambridge.

Blanchard, O. (1997), The economics of post-communist transition, Oxford University Press..

Carlin, W. and D. Soskice (2006), Macroeconomics - imperfections, institutions and policies, Oxford University Press.

EBRD, Transition Report 2010, Serbia -Transition assesment, Jaksic, M. (2007), "New Political Macroeconomy: Results and Perspectives", Challenges of

Globalization and Transition, Faculty of Economics – University of Belgrade, Belgrade. Jakšić, M. (1991), Azijski način proizvodnje, Naučna knjiga, Beograd.


90

Jakšić, M., Praščević, a., Politics and Economic Performancies: the Case of Serbia, EBES international conference, Istanbul 2010.

Jakšić, M., Praščević, A. (2010), Politička makroekonomija, Faculty of Economics – University of Belgrade, Belgrade.

Kornai, J. (1995), Highway and Byways, MIT Press. Snowdon, B. and H. Vane (2005), Modern Macroeconomics, Edvard Elgar Stefanović, Z. (2003), Neoinstitucionalistička ekonomska teorija, m. a. thesis, Faculty

of Economics, Beograd. Stiglitz, J., Serra, N., eds., (2008), The Washington Consensus Reconsidered, Oxford

University Press Urosevic, B. et. al. (2011), Keynote lecture, oct. 2011, National Bank of Serbia, Beograd,

Serbia.

VAL IT V LOGISTIKI

VAL IT IN LOGISTICS

Borut Jereb, Tina Cvahte, Bojan Rosi1

Classification: L86, D20; Preliminary Communication


Povzetek Informatika in logistika imata kot pretežno infrastrukturna procesa veliko skupnega v odnosu do osta-lih poslovnih procesov v podjetju. Informatika je v prednosti z množico pristopov, okvirjev, standar-dov in podobnih vodil s svojimi teoretičnimi podlagami, prilagojenimi IT. Tako smo pred leti dobili ogrodje Val IT za upravljanje investicij, ki ga je pripravila mednarodna neprofitna organizacija ISACA, in smiselno dopolnjuje dobro poznan in razširjen COBIT. Tudi v logistiki obstaja neprofitna mednarodna organizacija SCC, ki je pripravila orodje SCOR. To je zbirka dobrih praks in priporočil za upravljanje oskrbovalnih verig, podobno kot COBIT za IT. Na področju logistike pa manjka dokument, ki bi bil ekvivalent priporočilu Val IT. Menimo, da je mogoče predelati Val IT tako, da ohranimo njegovo strukturo, smiselno pa ga spreme-nimo v tistem delu, ki je specifičen za IT tako, da bo ustrezal logistiki. Verjamemo, da bomo tako dobili ustrezen dokument za investicije v logistiki. Ustreznost naše predpostavke bo treba v nadaljevanju potrditi ali zavreči na osnovi uporabe tega dokumenta v praksi. V tem prispevku bomo podali splošni pregled dokumenta za investicije v logistiko, na osnovi zbirke dobrih praks in priporočil Val IT. Ključne besede: Upravljanje investicij, logistika, IT, Val IT, nova vrednost, tveganja. Abstract Informatics and logistics have much in common in regard to other business processes in an organiza-tion, especially since they are mostly infrastructural processes. Informatics here takes the lead with its many developed approaches, frameworks, standards and other guidelines with its theoretical bases adapted to IT. Years ago, the ValIT framework was developed by the international non-profit orga-nization ISACA for managing investments, and it complements the well known and widespread COBIT framework. In logistics there also exists an international non-profit organization, SCC, which developed the SCOR framework. It is a collection of best practices and recommendations for supply chain mana-gement, much like COBIT is for the field of IT. However, no framework is currently present on the field of logistics that would equal ValIT.

1 Fakulteta za Logistiko, Univerza v Mariboru, Mariborska cesta 7, 3000 Celje; E-pošta: [email protected], [email protected], [email protected]


Borut Jereb, Tina Cvahte, Bojan Rosi

92

We believe that ValIT can be adapted in a manner where its structure is kept intact, but is adequately changed in appropriate parts that are specific for IT, so that it is adapted to the field of logistics. We believe that this will provide an appropriate framework for managing investments in logistics. Whether our proposition is valid or not will have to be confirmed or denied based on the use of this framework in practice. In this paper we will present a general overview of the framework for managing investments in logistics based in best practices and recommendations of ValIT. Key words: Management of investments, Logistics, IT, Val IT, New value, Risks.

1. UVOD

Za investicije lahko rečemo, da omogočajo vzdrževanje obstoječega poslova-nja, njegovo povečanje ali spremembo poslovanja. Povedano drugače: podjetja dosegajo svojo želeno in pričakovano poslovno korist predvsem z izbiro pravih investicij ter z učinkovitim upravljanjem izbranih investicij. Upravljanje investicij se začne že v fazi koncipiranja investicije in traja vse do njene implementacije ter navsezadnje do posledičnih doseženih poslovnih koristi, ki so relativne glede na vrednosti, ki jih pričakujemo od investicije. Učinkovitega upravljanja ni mogoče izvajati brez učinkovitega nadzora. Brez obojega, učinkovitega upravljanja in nad-zora, namreč obstaja velika možnost, da investicije ne prinesejo koristi. Slabo nad-zorovane investicije lahko vodijo celo v izgube.

V večini primerov je skupni imenovalec poslovnih investicij ta, da velik ali celo pretežni del poslovne investicije predstavlja investicija v IT ali logistiko, saj se v večini primerov IT ali logistika izrazi kot poslovno kritična komponenta. Zato je pomen konkretnih poslovnih koristi podjetja ob tovrstnih investicijah tako velik. Še več: pomembno je upravljanje investicije v njenem celotnem življenjskem ciklu v okviru upravljanja poslovnih investicij – tako investicijo v IT ali logistiko naj ne bi obravnavali kot samostojno celoto, temveč le kot investicijo, vpeto v mrežo drugih poslovnih investicij. Vsaka investicija v IT ali logistiko mora imeti jasno poslovno korist, mora prispevati k poslovnim ciljem podjetja in mora biti ocenjena skozi prizmo doprinosa k poslovnim ciljem. Imeti mora svojo upravičenost in pričakova-no razmerje med vložkom in koristnostjo.

Tako praksa kakor empirične raziskave kažejo, da pri investicijah, ki jih uprav-ljamo v okviru učinkovitega nadzornega ogrodja, dosežemo bistveno boljše rezul-tate, kakor če jih izvajamo brez nadzornih pristopov in ogrodij [2]. V prispevku bomo opisali uporabo okvirja (angleško „framework“) Val IT [1, 4], ki podaja pri-stope za uspešno upravljanje investicij v IT, ki ga bomo aplicirali na upravljanje investicij v logistiki.

Nadaljevanje prispevka temelji na hipotezi, da sta si IT in logistika podobni v tolikšni meri – glede na pozicijo in odnos do ostalih poslovnih procesov v podjetju ter predvsem glede na dojemanje s strani poslovodstva –, da je mogoče pristope v IT smiselno uporabiti tudi v logistiki. Tako predlagamo uporabo istih pristopov za reševanje izzivov, povezanih z investicijami v logistiki, kot jih uspešno uporablja-mo za investicije v IT. Pri tem se zavedamo, da je potrebno pri preslikavi rešitev iz

Val it v logistiki

93

enega področja v drugega upoštevati specifičnosti področja. Torej, pri tem ne gre samo zgolj za zamenjavo besednih zvez, ki vsebujejo IT, z besednimi zvezami, ki vsebujejo besedo logistika. Pristop, pri katerem za reševanje problematike investicij v logistiki uporabimo smernice s sorodnega področja, se nam zdi smiseln še pose-bej zato, ker na področju logistike podobnega, splošno sprejetega okvirja nimamo, čeprav ga potrebujemo.

V tem trenutku imamo samo subjektivno potrditev, da smo z našim pristopom dobili smiselno in uporabno besedilo dokumenta, ki naj bi bilo vodilo za upravlja-nje investicij v logistiki. Trenutno smo v fazi predloga, ki bi moral biti uporaben glede na predpostavke in izkušnje, vendar bomo lahko o potrditvi govorili šele takrat, ko bo v praksi v več realnih primerih verificiran.

Prispevek je dvoplasten. Po eni strani predstavljamo uporabo Val IT v logisti-ki, kar je rešitev in jo kritično analiziramo, po drugi strani so predstavljeni bistveni deli spremenjenega Val IT, ki so sami po sebi zaokrožena celota in imajo svoj pomen za upravljanje investicij. Zaradi boljše razumljivosti prispevka smo vsebino organizirali tako, da nimamo samo ločenih poglavij za rezultate (rezultat je v na-šem primeru prilagojen tekst) in diskusijo, temveč zaradi množice rezultatov po vsaki predstavitvi delnega rezultata o njem napišemo kratko mnenje in morebitno oceno. Tako predstavljamo dokument in ga ocenjujemo, obenem pa z vsebino do-kumenta predstavljamo področje investicij v logistiki.

Za področje IT je zelo pomemben dokument CobiT, ki je komplementaren Val IT. Oba dokumenta izhajata iz iste neprofitne organizacije: IT Governance Institute. CobiT je splošno sprejet okvir, ki podaja smernice za upravljanje IT. Na področju logistike imamo dokument SCOR, ki predstavlja splošno sprejet okvir za upravlja-nje oskrbovalnih verig. Dokument ima bogato zgodovino, ki se ponaša z aktualno deseto verzijo in s svojo bogato zasnovo presega okvire oskrbovalne verige. Lahko ga jemljemo kot najboljši splošno sprejeti okvir za področje celotne logistike. Podobno kot CobiT in Val IT za njegovo življenjsko pot skrbi neprofitna organiza-cija Supply Chain Council.

V nadaljevanju je prispevek organiziran tako, da v drugem poglavju opisuje-mo skupne točke in podobnosti med področjema IT in informatike. Tretje poglavje opisuje splošne izzive, povezane z investicijami v logistiki, ki jih je potrebno v praksi zaznati in upoštevati pri iskanju uspešnih odgovorov v kaj, kako in koliko investirati.

2. INFORMATIKA IN LOGISTIKA

Pod pojmom informacijska tehnologija (IT) si predstavljamo široko pahljačo tehnologij in dejavnosti, ki so v organizacijah povezane z upravljanjem in procesi-ranjem informacij. Ker se z informacijami srečujemo skoraj povsod v vsakdanjem življenju in se z njimi ukvarjamo vedno več, je IT je vpeta v domala vse pore našega življenja. Pri tem logistika ni izjema. Celo več: v eni od definicij logistike je zapisano: "... logistika zajema fizični tok materiala in tok informacij od dobavitelja,


94

..." [7]. V tej definiciji pojem informacije nastopa kot predmet, na katerega se logistika osredotoča. Obe področji, informatika in logistika, se ukvarjata z infor-macijami.

Informacije pa še zdaleč ne predstavljajo edinega skupnega preseka obeh področij. Tako logistika kot IT sta tudi nujni področji za izvajanje ostalih poslovnih procesov v podjetjih. Kot pretežno infrastrukturna procesa imata veliko skupnega v odnosu do ostalih poslovnih procesov v podjetju. Imata podobne izzive, poveza-ne z zahtevano kakovostjo storitev, z investicijami, tveganji, poslovnim lastništvom in z njihovim upravljanjem. Njuna vloga je podpora, vzdrževanje in razvoj poslov-nih strategij ter ciljev podjetja. Pri posameznih poslovnih procesih, investicijah, tveganjih in drugih ciljih se srečujemo z IT ali logističnimi procesi, investicijami, tveganji in drugimi, obema področjema lastnimi cilji, kar prikazuje slika 1. Pri tem praviloma poslovni procesi definirajo zahteve za IT ali logistiko. In vendar je ra-zlika v tem, da IT v večini primerov predstavlja širše področje in mora obenem po-skrbeti za nemoteno delovanje logistike. Torej je IT področje, ki predstavlja infra-strukturo v logistiki. V manjši meri velja tudi obratno, a vendarle je informatika podstat za logistiko, saj predvsem z informacijskimi procesi omogočamo izvajanje logističnih.

Slika 1: Križanje poslovnega in IT/logističnega področja

Prirejeno po [6] V IT imamo na razpolago naslednja sredstva, s katerimi izvajamo IT procese,

jih „vidimo“, vanje investiramo in navsezadnje tudi ščitimo [6]:

― Informacije - informacijska sredstva: baze podatkov in datoteke, dokumen-tacija sistema, uporabniški priročniki, gradivo za usposabljanje, operativna navodila in podobno.

Val it v logistiki

95

― Aplikacije - sredstva programske opreme: uporabniške rešitve, temeljna programska oprema, razvojna orodja, podporni programi in podobno.

― Infrastruktura - fizična sredstva: računalniška in komunikacijska oprema, magnetni nosilci podatkov ter druga tehnična oprema (ključi, štampiljke, ...).

― Osebe in ostala nematerialna sredstva: gesla, zaupne informacije, do katerih imajo dostop pooblaščene osebe za opravljanje poslovnih procesov, storit-ve računalniških obdelav, tehnične in komunikacijske storitve ter podobno.

Podobno si moramo tudi v logistiki definirati specifična temeljna ali primarna

sredstva (sredstva logistike), ki so predmet upravljanja in tudi investicij v logistiki. Pri tem predlagamo naslednja logistična sredstva (ali resurse) [5]:

― Tok blaga in storitev, ki mora biti učinkovito upravljan od točke izvora do točke porabe tako, da bodo v predvideni meri dosežena pričakovanja kup-cev blaga in storitev.

― Informacije, ki povzročijo spremembo v stanju dinamičnega sistema, če je sistem bil zmožen dešifrirati podatke in jim pripisati pomen ter po potrebi v skladu s pravili spremeniti znanje do katerega ima sistem dostop.

― Logistični infrastruktura in suprastruktura, ki predstavljata osnovne fizi-čne in organizacijske strukture, ki so potrebne za logistične operacije.

― Ljudje, ki so potrebni za izvajanje, načrtovanje, organiziranje, pridobivanje, uvajanje, dostavljanje, podporo, nadzorovanje in ocenjevanje logističnih si-stemov in storitev. Lahko so notranji, zunanji ali pogodbeni – odvisno od potreb organizacije.

Definicija sredstev logistike je nujno potreben pogoj za uporabo Val IT v lo-

gistiki.

3. POMEN INVESTICIJ V LOGISTIKI

Izsek smiselno spremenjenega in dopolnjenega uvodnega dela Val IT pri-kazuje v tabela 1. V nadaljevanju smo pojem „Val IT“ spremenili v „Val Log“ povsod tam, kjer govorimo o investicijah v logistiko.

Tabela 1: Izsek uvodnega dela Val IT prilagojenega logistiki

Predpogoj za določanje poslovne koristi investicije v logistiki je, da pri odgovornih za poslovne in-vesticije (to je poslovodstvo) dosežemo, da le ti razumejo, na kakšen način logistika prispeva k dosega-nju zastavljenih poslovnih ciljev. Na vseh nivojih upravljanja podjetja in vsem nivojem upravljanja posamezne investicije mora biti jasno, na kakšen način in v kolikšni meri lahko investicije v logistiko omogočijo realizacijo posameznih poslovnih ciljev podjetja.

Do sedaj je manjkal strukturiran pristop, orodje ali ogrodje, namenjeno vodstvenemu kadru ali vo-djem posameznih poslovnih investicij, ki bi bilo dovolj splošno, strukturirano in bi temeljilo na preizku-šenih vzorcih upravljanja tako, da bi investicije v logistiko upoštevalo kot sestavni del celotne poslovne investicije. Z Val Log smo dobili želeno ogrodje za upravljanje investicij v logistiko.


96

Pogled na logistiko se skozi čas spreminja in še do nedavnega smo ocenjevali kakovost logistike v luči dejavnikov, ki kažejo na njeno uspešnost pri podpori izvajanju poslovnih procesov – nič več in nič manj. Ker danes, skupaj z dopolnjeno optiko ocenjevanja uspešnosti poslovanja, na logistiko gledamo tudi skozi prizmo uspešnosti investicij v logistiki, ne gre več samo za implementacijo logističnih rešitev. Vedno bolj se zavedamo, da gre za implementacijo nekaterih poslovnih sprememb, ki jih omogoča investicija v logistiko. Investicija v logistiko postane del, ki je potreben za doseganje poslovnih rezultatov. V okviru ocenjevanja uspešnosti poslovne investicije, začenjamo ocenjevati uspešnost investicije v logistiko. S tem se je osredotočenost zanimanja (v svetu logistike) dodatno razširila na spremljanje uspešnosti investicij v logistiko. Osrednji pojem v logistiki postane nova vrednost, ki jo pridobimo z investicijo v logistiko. Sprašujemo se o koristih, ki jo takšna investicija doprinese kot nova poslovna vrednost podjetja. Pri tem ne pozabimo, da gre pri investicijah v logistiki tako za vzdrževanje kakor tudi za povečanje ali spremembo poslovanja.

Zaradi ocenjevanja investicij v logistiki smo se začeli zavedati, da so tudi tveganja v logistiki bi-stveno kompleksnejša in pomembnejša, kot smo jih bili vajeni videti in sprejemati v preteklosti. Po eni strani gre za evolucijo, prek katere spoznavamo in priznavamo nove elemente vpliva, ki jih ima logi-stika na samo poslovanje; po drugi strani pa gre za dejstvo, da logistika s časom enostavno predstavlja večji in pomembnejši delež poslovanja in s tem se veča tudi utež vpliva same logistike na poslovanje. Nadaljnja posledica se kaže tudi v zahtevi po spremembi upravljavskih praks – tudi upravljavskih praks v logistiki. Prakse, ki so bile še do včeraj aktualne, postajajo premalo kompleksne in nezadostne. Še včeraj namreč nismo investicijam v logistiki namenjali tolikšne pozornosti, kot jo zahteva današnji čas. Videti je, kot da postaja proučevanje uspešnosti investicij v logistiko osrednja tema, s katero se ukvarjajo ali se bodo ukvarjali vodje logistike v podjetjih. Pri tem gre tako za javna kot za zasebna podjetja. Pri obeh je razlika samo v tem, da je ocenjevanje uspešnosti investicij v logistiko v javnem sektorju težje, saj gre pri javnih organizacijah za poudarjeno večplastnost ocenjevanja, kar prispeva k povečani kompleksnosti ocenjevanja.

Prirejeno po [1] Menimo, da je tekst v tabeli bistvenega pomena za razumevanje pomena in-

vesticij v logistiki. Govori o odnosu med „poslovnimi“ investicijami in investicija-mi v „logistiko“ in zaključuje, da gre v končni fazi vedno za „poslovne“ investicije, ki so v domeni poslovodstva. Zaključuje z ugotovitvijo, da gre pri investicijah za kompleksen pristop, ki zahteva nova znanja in spremenjen odnos do tovrstnih investicij. Čeprav je bilo prvotno besedilo namenjeno investicijam v IT, je besedilo prav tako aktualno tudi za logistiko.

Sledi tekst, ki govori o vlogi vodstva v podjetjih ter smiselnosti in potrebi po smernicah za upravljanje investicij v logistiko. Tekst je v tabeli 2.

Tabela 2: Izsek dela Val IT, ki govori o potrebi po izdelavi smernic za upravljanje investicij v logistiko

Investicije v poslovne rešitve, ki so podprte z logistiko ali predvsem z logistiko, se lahko mnogo-kratno povrnejo, vendar samo ob zagotavljanju izvajanja ustreznih aktivnosti nadzora in upravljanja in ob popolni podpori in vključenosti vodstva podjetij na vseh ravneh vodenja. Vodstva v preteklosti niso imela dobrega pregleda nad vlaganji v logistiko. Praksa poročanja in vrednotenja vlaganj v logistiko je bila pomanjkljiva. Takšna slaba praksa sicer še danes prevladuje, vendar se z vrednotenjem uspešnosti investicij v logistiko praksa sama po sebi spreminja. Uspešnost investicij, mednje uvrščamo tudi in-vesticije v logistiko, namreč vodstva dobro razumejo in želijo razpolagati s poročili o njihovi uspešnosti.

Zaradi pomanjkanja predstave o tem, kaj so IT investicije, in zaradi problemov, ki nastanejo ob vrednotenju uspešnosti IT investicij, so pri IT Governance Institute raziskovali možnosti za izboljšanje obstoječega stanja. Dela so se lotili s pomočjo strokovnjakov iz poslovne in IT sfere. Nastala je tako

Val it v logistiki

97

imenovana Val IT iniciativa. Cilj je bil, da bi s to iniciativo vodstvom podjetij zagotovili različne smernice, ki so povezane z IT investicijami. Usmeritve so pripravili tako, da je mogoče zagotavljati večjo optimalnost IT investicij v okviru poslovnih rešitev ob znanih in sprejemljivih tveganjih. [7] Mi te smernice smiselno uporabljamo pri investicijah v logistiko (ta stavek je dodatek k originalnemu tekstu). Val Log je ogrodje z medsebojno komplementarnimi in dopolnjujočimi procesi ter drugimi navodili za upravljanje investicij v logistiko, ki so prilagojena vodstvu upravljavske piramide. Procesi in navodila so pisani v jeziku vodstva na način, ki ga vodilni razumejo in uporabljajo. Ob tem so razpoznavne posamezne vloge članov vodstva ob tovrstnih investicijah.

Prirejeno po [1]

V zgornjem tekstu bi lahko bila v praksi sporna trditev „Vodstva v preteklosti niso imela dobrega pregleda nad vlaganji v logistiko“. Predvsem bi lahko bila sporna za večja specializirana logistična podjetja. Vendar se moramo zavedati, da imamo z logistiko opraviti v vseh podjetjih, ki skupaj daleč prekašajo število spe-cializiranih logističnih podjetij. Iz prakse lahko ugotovimo, da je temu res tako, čeprav v tem prispevku nimamo objektivnega empiričnega dokaza, da je temu res tako. V bodoče bo potrebno temeljiteje raziskati stanje na področju stanja glede po-zicije ali vloge logistike v hierarhiji različnih podjetij.

V tabeli 3 je izsek iz dela, ki bolj natančno opisuje kaj lahko od Val Log pri-čakujemo in kaj ne.

Tabela 3: Natančnejši opis poslanstva Val Log in razlika s SCOR

Val Log nam koristi, ko se osredotočamo na investicije in se sprašujemo: a) Delamo prav? So investicije pravilne? Pri tem gre za strateška vprašanja, med katerimi so naslednja vprašanja povezana z investicijo:

― Z odločitvijo o izbrani investiciji še podpiramo začrtano poslovno in vizijo logistike? ― Smo še konsistentni v principih naše poslovnosti? ― Prispevamo k strateškim ciljem podjetja? ― Zagotavljamo optimalno in/ali pričakovano povečanje poslovne koristi, upoštevajoč

sprejemljiv vložek ob sprejemljivem nivoju tveganja? b) Kolikšne in kakšne so dejanske koristi od investicije? Kolikšne in kakšne so glede na pričakovane? Gre za vprašanje poslovne koristi, v okviru katere se sprašujemo:

― Je vsem, ki bi jim moralo biti, razumljivo, kaj pričakujemo od investicije? Je povsem jasno, kaj z investicijo želimo pridobiti?

― Je vsem, ki bi jim moralo biti, razumljivo, kaj moramo storiti, kaj in koliko moramo vložiti v realizacijo investicije v logistiko, da bi pridobili predvidene koristi?

― Je metrika ocenjevanja uspešnosti investicije v logistiko relevantna? ― Je proces za dosego zastavljenih poslovnih koristi dovolj dobro zastavljen?

Po drugi strani se SCOR (v originalu je COBIT) osredotoča na izvajanje logističnih procesov, ob katerih se sprašujemo:

― Delamo pravilno? ― Izvajamo logistične procese dovolj dobro?

Z zgornjimi vprašanji je prikazana osredotočenost obeh ogrodij: Val Log in SCOR. Razvidno je, da Val Log predstavlja nadgradnjo SCOR z vidika poslovne in finančne perspektive. Tako oba, Val Log in SCOR, združujeta najobsežnejši sistem spoznanj in dobrih praks, ki so nam v logistiki trenutno na voljo.

Prirejeno po [1]


98

Pri tekstu v tabeli 3 smo si upali zamenjati besedo Cobit z besedo SCOR. Mor-da je ta poteza v tem trenutku preveč hrabra in lahko pričakujemo burne odzive. Postavljalo se je vprašanje kaj, če sploh kaj, omeniti kot tisti drugi komplementarni okvir, standard, ali kakšen drug skupek vodil, spremenjenemu Val IT. Odločili smo se, da je bolje izbrati primer, kar je zagotovo lahko SCOR, kot govoriti o ne-kem imaginarnem dokumentu. Študij splošno sprejetih dokumentov s smernicami za upravljanje logistike, ki so komplementarni Val Log, ostaja predmet bodočih raziskav.

V tabeli 4 je kratek pregled vsebine Val Log.

Tabela 4: Vsebina Val Log

Pri uporabi Val Log se srečujemo z/s: ― Osnovnimi pojmi, kot so: poslovna korist, projekt, program, portfelj. ― Principi, ki so značilni: tako za investicije, ki se nanašajo na vire logistike, kakor za prakse

doseganja (pričakovanih) poslovnih koristi. ― Področji, v okviru katerih s posameznimi Val Log procesi upravljamo poslovne koristi,

logistični portfelj in investicije v logistiko. ― Procesi, ki jih definira Val Log.

Smernicami za upravljanje (kdo, kaj, kdaj, kje, kako, zakaj, ipd.) za vsak Val Log proces posebej.

Prirejeno po [1] Osnovni pojmi

V tabeli 5 so predstavljeni osnovni pojmi, ki jih uporablja Val Log. Gre za osnovni slovar pomenov bistvenih pojmov, ki jih uporablja Val Log.

Tabela 5: Definicije osnovnih pojmov

Vrednost ali poslovna korist je osrednji pojem Val Log. Zato je smiselno še enkrat poudariti, da je koncept pojma „vrednost“ kompleksen – je vsebinsko odvisen in seveda dinamično spreminjajoč skozi čas. Poslovna korist se spreminja tudi glede na različne perspektive opazovanja in glede na trenutno percepcijo opazovalca. Narava vrednosti ali poslovne koristi se spreminja glede na posamezno podjetje podobnega tipa in seveda še toliko bolj glede na različne tipe podjetij. Zagotovo so poslovne koristi in vrednostni kriteriji v organizacijah javnega sektorja drugačni od profitno naravnanih podjetij. Zato moramo določiti metriko, s katero merimo posamezne poslovne koristi. Takšno metriko je seveda potre-bno tudi neprestano dopolnjevati in po potrebi spreminjati skladno s spremembami ciljev in vrednostmi posameznih podjetij. Metrike Val Log ne podaja in jo je treba izdelati v vsakem posameznem okolju posebej. Takšen pristop je samoumeven ljudem, ki izhajajo iz poslovnega okolja, in manj ljudem, ki izhajajo iz okolja logistike.

Projekt je mišljen kot skupek aktivnosti, ki je usmerjen k izvedbi nekega vnaprej opredeljenega izdelka ali storitve. Projekt je potreben, vendar ne zadosten člen v mreži ostalih projektov, s katerimi želimo doseči zastavljene poslovne cilje v okviru dogovorjene višine porabe sredstev in v okviru dogovorjenih časovnih okvirjev.

Program predstavlja mrežo medsebojno odvisnih projektov, ki so potrebni in zadostni za ure-sničitev nekega poslovnega cilja. Takšni projekti lahko vsebujejo tudi spremembo poslovanja, kakšnega poslovnega procesa, načina dela posameznikov, spremembo organizacijske strukture in kompetenc posameznikov, lahko omogočajo uporabo novih tehnologij in podobno. Investicijski program je tista osnovna enota Val Log, ki obravnava investicijo v logistiko.

Val it v logistiki

99

Portfelj predstavlja skupino objektov „skupnega interesa“, ki jih upravljamo s ciljem optimiziranja poslovne koristi. Ti objekti so investicijski programi, projekti, servisi logistike in siceršnje logistično premoženje in sredstva logistike. Pri tem je portfelj investicij ključen pojem, s katerim se ukvarja Val Log.

Prirejeno po [1] Med zgornjimi definicijami je morda zanimivo dejstvo, da definicija projekta

ne omenja kakovosti izdelkov in storitev. Vsebuje pa časovno in finančno dimen-zijo. Morda bi bilo smiselno dodati dimenzijo „pričakovane kakovosti“.

Val Log vsebuje splošne smernice in procese, ki se izvajajo v skladu s temi smernicami, kar je v nadaljevanju definirano kot ključne upravljavske prakse. Rela-cije med principi, procesi in upravljavskimi praksami so navedeni v tabeli 6.

Tabela 6: Relacije med principi, procesi in upravljavskimi praksami Val Log

Val Log podpira cilje podjetja, tako, da ustvarja optimalne poslovne koristi iz investicij v logistiko v okviru dostopne cene s sprejemljivo stopnjo tveganja in se ravna po sklopu načel, ki se uporabljajo v procesih vodenja vrednosti, ki so omogočeni s ključnimi praksami upravljanja in merjeni z učinkovitostjo doseganja ciljev glede na uporabljene metrike.

Prirejeno po [1]

Principi Temeljni principi, na katerih temelji Val Log, so navedeni v tabeli 7.

Tabela 7: Temeljni principi Val Log

― Investicije v logistiko moramo upravljati kot portfelj investicij. ― Investicije v logistiko morajo upoštevati celoten spekter aktivnosti, potrebnih za doseganje poslov-

ne koristi. Ne gre samo za upoštevanje aktivnosti iz spektra, ki ga definirajo logistični procesi, temveč gre za upoštevanje spektra vseh aktivnosti, ki jih izvajamo pri poslovnih procesih, v okviru katerih je potrebna logistična podpora.

― Investicije v logistiko je potrebno upravljati skozi njihov celoten življenjski cikel (v okviru siceršnje poslovne investicije).

― Za doseganje želenih poslovnih koristi, je potrebno sprejeti dejstvo, da obstaja veliko različnih vrst investicij, ki jih je potrebno različno upravljati, pregledovati in ocenjevati – vsako vrsto posebej na svoj način.

― Za doseganje želenih poslovnih koristi moramo definirati in stalno pregledovati ter ocenjevati klju-čne metrike tako, da se lahko hitro odzovemo na morebitne nepravilnosti ali siceršnje spremembe v načrtu.

― Za doseganje želenih poslovnih koristi moramo vključiti vse sodelujoče pri investiciji tako, da so določene njihove odgovornosti, da so zagotovljeni pogoji za uspešno dokončanje investicije in za doseganje poslovnih dobičkov.

Za doseganje želenih poslovnih koristi moramo ciklično izvajati pregledovanje, ocenjevanje,

vrednotenje rezultatov ocenjevanja in izboljševanje posameznih segmentov investicije.

Prirejeno po [1]


100

Področja in procesi Val Log definira procese, ki jih izvajajo vsi sodelujoči v procesih investiranja.

Ti procesi so združeni v tri področja, ki jih prikazuje tabela 8. Podrobne opise posameznih področij prikazujejo tabele 9, 10 in 11.

Tabela 8: Tri področja procesov Val Log

Procesi upravljanja vrednosti (z označbo VG). Procesi upravljanja portfelja (z označbo PM). Procesi upravljanja investicij (z označbo IM).

Prirejeno po [1]

Tabela 9: Področje upravljanja vrednosti

Cilj upravljanja vrednosti ali poslovne koristi pomeni zagotavljanje, da so upravljavske prakse se-stavni del poslovanja podjetja. S tem je mogoče zagotoviti optimiziranje investicij v logistiko skozi nji-hov celoten življenjski cikel v okviru siceršnjega življenjskega cikla poslovne investicije. Če vodstvo po-djetja želi delovati v smislu nadzorovanja poslovne koristi, mora izvajati procese od VG1 do VG6:

― VG1 – Vzpostavitev načina vodenja, ki zagotavlja informiranost in strinjanje z investicijo. ― VG2 – Definicija Val Log ogrodja za upravljanje in implementacijo Val Log procesov. ― VG3 – Definiranje lastnosti različnih portfeljev. ― VG4 – Integracija in prilagoditev upravljanja poslovnih koristi s finančnimi plani podjetja. ― VG5 – Vzpostavitev učinkovitega nadzora upravljanja. ― VG6 – Stalno izboljševanje praks upravljanja poslovnih koristi. Prirejeno po [1]

Tabela 10: Področje upravljanja portfelja

Cilji, ki jih želimo doseči s procesi področja upravljanja portfelja, so usmerjeni v zagotavljanje sta-nja, v katerem je celoten portfelj programov, projektov, servisov in premoženja usklajen z investicijami v logistiko in z ostalimi poslovnimi investicijami ter kot tako prispevajo k doseganju želenih poslovnih koristi z izvajanjem procesov PM1 do PM6.

― PM1 – Vzpostavitev poslovne strategije in ciljnih investicij ― PM2 – Iskanje možnosti za financiranje in določanje virov financiranja ― PM3 – Upravljanje iskanja človeških virov, potrebnih pri investiciji

Prirejeno po [1]

Val it v logistiki

101

Tabela 11: Področje upravljanja investicij

Upravljanje investicij v logistiki zagotavlja, da posamezni investicijski programi v logistiki podje-tja dajejo optimalne rezultate v okviru sprejemljivih vložkov in z znanimi in sprejemljivimi riziki. Te zahteve dosegamo s procesi IM1 do IM10.

― IM1 – Razvoj in ocenjevanje koncepta začetnega poslovnega primera ― IM2 – Razumevanje drugega mogočega programa in različnih opcij implementacije ― IM3 – Razvoj plana za program ― IM4 – Razvoj načrta stroškov in koristi skozi celoten življenjski cikel ― IM5 – Razvoj podrobnega poslovnega primera drugega mogočega programa ― IM6 – Sprožitev in upravljanje programa ― IM7 – Posodobitev operativnega portfelja logistike ― IM8 – Posodobitev poslovnega primera ― IM9 – Nadzorovanje in poročanje o stanju programa ― IM10 – Umik in ukinitev programa Prirejeno po [1] Čeprav podrobnejši opis procesov in področij presega okvire tega prispevka,

naj povemo vsaj to, da so procesi iz tabel 9, 10 in 11 v Val Log opisani s ključnimi upravljavskimi praksami. Za vsak proces so predvideni vhodi in izhodi iz procesa. Vhodi in izhodi v naravi predstavljajo posamezne informacije (dokumente), ki kro-žijo med procesi Val Log in med procesi Val Log in med procesi komplementarnih ogrodij, kot je na primer SCOR. Za vsak proces so predvideni cilji in metrike za ugotavljanja uspešnosti doseganja ciljev. Poleg tega je podana tabela odgovornosti za izvajanje posameznih aktivnosti procesa. Na koncu opisovanja procesov iz vsa-kega izmed treh področij, pa je dodan še zrelostni model za ocenjevanje posame-znega področja. Primer vhodov in izhodov procesa, tabele odgovornosti ter tabele ciljev in metrike malo širše predstavlja sledeče podpoglavje „Smernice za uprav-ljanje“.

Menimo, ponovno intuitivno, da so procesi takšni in tako domišljeni, da pov-sem ustrezajo izzivom pri upravljanju investicij v logistiki. V bistvu gre za „splošen“ poslovni pogled na problematiko investicij, ki je oplemeniten z dejstvi, ki jih narekujejo investicije v logistične (ali poslovne) procese, ki so podporni ostalim poslovnim procesom v podjetju. Ker gre pri Val IT za prilagoditev splo-šnega poslovnega pristopa specifičnosti IT in ker si IT in logistika delita toliko skupnega, je mogoče uspešen pristop uporabljen v IT uporabiti tudi v logistiki.

Na sliki 2 so prikazana področja s skupinami procesov in njihovimi medse-bojnimi relacijami. Skupine, ki so horizontalno nad drugimi, se načeloma izvajajo pred tistimi, ki so pod njimi. Skupine, ki so na isti horizontalni osi, se načeloma izvajajo vzporedno.


102

Slika 2: Splošni opisi skupkov procesov in njihove medsebojne relacije

Vir: Povzeto po [1]

Smernice za upravljanje

Smernice za vodstveni kader podjetja, ki jih podaja Val Log, so v pomoč pri upravljanju investicijskih procesov. Navodila podajajo odgovore na tipična vpra-šanja vodstvenega kadra in so del tabele 12.

Tabela 12: Tipična vprašanja vodstvenih delavcev, na katere odgovarja Val Log

― Kakšna je medsebojna odvisnost procesov in aktivnosti upravljanja poslovne koristi? Kaj so vhodi in izhodi procesov?

― Katere so ključne aktivnosti, ki jih je potrebno v posameznem primeru upoštevati in ali jih je potrebno izboljšati? Kako in kaj meriti?

Val it v logistiki

103

― Katere vloge in odgovornosti morajo biti definirane za uspešno izvajanje upravljanja poslovne koristi?

― Kako meriti in primerjati različno upravljanje poslovnih koristi? ― Kateri in kakšni so indikatorji dobrega dela?

Prirejeno po [1] Val Log podaja smernice na nivoju področja (višji in bolj splošen nivo) in na

nivoju procesa (nižji in podrobnejši nivo). Slika 3 prikazuje smernice za vsa tri področja.

Slika 3: Smernice za upravljanja investicij na nivoju področij (višji nivo)

Vir: [1]


104

Slika 4 pa tabelo splošnih, nerazčlenjenih odgovornosti na nivoju področij. Obe sliki originalno govorita o IT in ju je potrebno smiselno prevesti za področje logistike.

Slika 4: Splošna tabela odgovornosti na nivoju področij (višji nivo)

Vir: [1]

Val it v logistiki

105

Val Log podaja podrobna navodila za področje IT tudi na nivoju procesa. Slika 5 prikazuje vhode in izhode za proces VG3 – Definiranje lastnosti različnih portfeljev.

Slika 5: Vhodi in izhodi procesa VG3

Vir:[1]

Podrobna tabelo odgovornosti za isti proces – proces VG3, prikazuje slika 6. V

dolgoletni praksi se je izkazalo, da ravno uporaba tabele odgovornosti omogoča preseganje mnogih konfliktov pri upravljanju investicij in omogoča bistveno lažje vodenje projektov.

Slika 6: Podrobna tabela odgovornosti procesa VG3

Vir: [1]


106

Navsezadnje je potrebno definirati še cilje in metrike za vsak proces in aktivnosti, kar prikazujeta sliki 7 in 8.

Slika 7: Cilji, ki jih zasledujemo v okviru procesa VG3

Vir: [1]

Zaradi preglednosti Val IT zraven ponovi še cilje in metrike področja, kar je dobro, da pri delu ne izgubimo širšega pogleda. Tudi v tem primeru je potrebno tekst ustrezno prilagoditi Val Log.

Val it v logistiki

107

Slika 8: Metrike, ki jih uporabljamo v okviru procesa VG3

Vir: [1] Smernice za upravljanje so najpomembnejše orodje, ki nam pri realnih

primerih pomaga pri investicijah. So kuharski recept, ki ga upoštevamo – vedno znova, vendar vsakič malce drugače. Kot vsak kuharski recept, ga uporabljamo kot kontrolni seznam, ki ga na osnovi podanih principov in lastnih izkušenj priredimo in uporabimo skladno s specifičnostjo okolja. Posebej bi radi poudarili velik pomen tabel odgovornosti, ki so v praksi neprecenljive vrednosti in jih v splošnem okvirji, smernice ali standardi po navadi ne podajajo.

4. DISKUSIJA

Sredi leta 2008 smo dobili na razpolago v uporabo drugo verzijo Val IT, ki je dopolnila in z dodatnimi razlagami še približala zamisel o pomenu upravljanja IT investicij vsem odgovornim za IT investicije v podjetju – tudi vodjem oddelkov. Ob predpostavki, da lahko na področju investicij uporabimo za logistiko enake sploš-ne smernice in pristope, kot jih uporabljamo za IT, smo z Val Log dobili dober ok-


108

vir za upravljanje. Podobnega na področju logistike do sedaj ni bilo, je pa zelo dob-rodošel. Vsebuje zrelostni model, ki ga je mogoče uporabiti na višjem ali nižjem nivoju. Portfelj investicij je „svet“, katerega upoštevamo in vsebuje logistične servi-se, premoženje in logistične vire – torej je zasnovan na holističnem pristopu pri upravljanju investicij.

V splošnem je Val Log precej kratek dokument, ki vsebuje relativno malo pro-cesov – samo 22. Morda je ravno strnjenost in jedrnatost njegova odlika. Na vsak način pa prinaša nov pogled v logistiko in daje vodjem podjetij ter ostalim poslov-nim vodjem v podjetjih, vpogled v investicije v logistiko.

Za investicije v logistiko smo do sedaj uporabljali splošne smernice, pristope, metodologije in okvirje za investicije. Res velja, da za vse investicije veljajo splošna načela, pa vendar imajo posamezna področja svoje značilnosti, ki se jih splača upo-števati. Tudi logistika je eno takšnih, ki ima svoje specifičnosti, ki jih je potrebno zaznati, poznati in razumeti, da jih lahko upravljamo. Ker v splošnem ne moremo pričakovati dovolj podrobnega poznavanja logistike s strani vodstva podjetja, imamo v logistiki opraviti s problemi, ki so povezani z razumevanjem in pravilno umeščenostjo logistike med ostale procese. Val IT ponuja premostitev nerazume-vanja med logistiki in vodstvom podjetja pri investicijah v logistiko, čemur smo na žalost vse prevečkrat priča.

Predlog za uporabo Val Log je nov in ne poznamo primera, kjer bi bil v praksi uporabljen. V logistiki kot „servisni“ dejavnosti v podjetju se vsi najprej sprašuje-mo, ali počnemo stvari pravilno, vendar kmalu presežemo to stanje in se začnemo spraševati o koristih, ki jih prinaša naše delo. To pomeni, da začenja poslovni del podjetja želeti upravljati z logistiko in ne govorimo več o upravljanju logistike s strani logistikov. Tako zagotovimo direktno povezavo med tem, kar se dogaja na področju logistike, in med tem, kar se dogaja na poslovnem področju. S tem prese-žemo predsodek, da logistični projekti stanejo, poslovni projekti pa prinašajo. Men-imo, da je Val Log najobetavnejša metodologija med ostalimi splošnimi, na področ-ju investicij v logistiki. Njena prednost je tudi v tem, da je komplementarna SCOR in tako dojemljiva za ljudi s področja logistike, po drugi strani pa v poslovnem jeziku govori o investicijah v logistiko tako, da logistiko predstavi v novi perspek-tivi. Ta prikazuje uspešnost poslovne investicije, v okviru katere obstaja tudi inves-ticija v logistiko. Takšen pogled sploh ni nov, že velikokrat je preizkušen v praksi, a na področju logistike je tokrat uporabljen na sistematičen način in kot tak nov.

VIRI IN LITERATURA

[1] IT Governance Institute. Enterprise Value: Governance of IT Investments, The Val IT Framework 2.0, ZDA, 2008.

[2] IT Governance Institute: Enterprise value, Governance of IT Investments, The ING Case Study, ZDA, 2006.

[3] IT Governance Institute: Enterprise value, Governance of IT Investments, Getting Started With value Management, ZDA, 2008.

Val it v logistiki

109

[4] IT Governance Institute: Enterprise value, Governance of IT Investments, The Val IT Framework 2.0 Extract, ZDA, 2008.

[5] JEREB, Borut, CVAHTE, Tina, ROSI, Bojan: Prepoznavanje in analiza tveganj v oskrbovalnih verigah. Projektna mreža Slovenije, dec. 2011, letn. 14, št. 3, str. 4-12.

[6] JEREB, Borut: Računalništvo in informatika v logistiki VS, Fakulteta za logistiko, Celje, 2007.

[7] Logistika. URL: http://sl.wikipedia.org/wiki/Logistika, najdeno februar 2012.

SPECIFIČNOSTI I MOGUĆNOSTI RAZVOJA NAUTIČKOG TURIZMA

U CRNOJ GORI NA PRIMJERU „MC MARINE BUDVA“

SPECIFICS AND DEVELOPMENT OF NAUTICAL TOURISM IN MONTENEGRO FOR EXAMPLE "MC MARINE BUDVA"

Milica Delibašić1

JEL Classification: L83, O10; Review

Primljeno / Received: Aprile 11, 2013 Prihvaćeno / Accepted: July 30, 2013

Sažetak U ovom radu se istražuju specifičnosti nautičkog turizma kao oblika selektivnog turizma i mogućnos-ti njegovog razvoja u Crnoj Gori, na primjeru „MC marine Budva“. Predmet istraživanja se sastoji u prikazivanju osnovnih teorijskih definicija, pojmova i kategorija nautičkog turizma uopšte i luka nau-tičkog turizma posebno iobjašnjenju upravljanja lukom nautičkog turizmas osvrtom na „MC Marinu Budva”. Polazi se od osnovne hipoteze da se specifičnosti nautičkog turizma u odnosu na druge vido-ve selektivnog turizma moraju uvažavati prilikom njegovog razvijanja, kao idvije pomoćne hipoteze da je dosadašnji razvoj nautičkog turizma imao je niz pozitivnih i negativnih efekata po luku Budva i njenu turističku destinaciju u cjelini, i da se upotrebom novog razvojnog koncepta mogu maksimizi-rati ekonomski razvojni efekti, uz uvažavanje koncepta održivog razvoja. Ključne riječi: nautički turizam, marina, Budva, “MC marina Budva”.

Abstract In this paper we explore the specificities of nautical tourism as a form of selective tourism and its development opportunities in Montenegro, in the case of "MC Marina Budva". The subject of the research consists in presenting the basic theoretical definitions, terms, and categories of nautical tou-rism in general and in particular port of nautical tourism, and explanation the management of nauti-cal tourism port with emphasis on the "MC Marina Budva". It starts from the basic hypothesis that the specificity of nautical tourism in comparison to other forms of selective tourism must respect during its development, as well as two auxiliary hypothesis that the current development of nautical tourism has had a series of positive and negative effects on the port of Budva and its tourist destinati-on in the whole and that the use of a new development concept can maximize the economic develop-ment benefits, with respect of sustainable development. Key words: nautical tourism, marina, Budva, “MC marina Budva”.

1. UVOD

Turizam kao oblik organizovanog godišnjeg odmora sve intenzivnije mijenja svoj klasični oblik odmora i razvija nove sadržaje ponude, koji u skladu s izraže-

1 Internacionalni Univerzitet Travnik, Ekonomski fakultet.


Milica Delibašić

112

nom tražnjom teže da zadovolje mnoge ljudske motive, koji zamjenjuju klasični od-mor. Potreba za avanturizmom, doživljajem prirode, upoznavanjem nečega novog, novim oblicima odmora i razonode i sl. postaju dominantni turistički motivi i sadr-žaji. Oni savremenom turizmu daju multidisciplinaran karakter. U skladu s tim razvijaju se i nove turističke vrste, koje postaju sve značajnije u strukturi turistič-kog prometa.

Nautički turizam je novi privredni fenomen, koji je u protekloj deceniji dobio značajno mjesto i u crnogorskom turizmu i privredi. Smatra se da se on nalazi u početnoj razvojnoj fazi, da se visoki rezultati od njega tek očekuju u budućnosti i da za privredu Crnu Gore predstavlja nedovoljno iskorišćenu razvojnu šansu. Dos-tigao masovne razmjere u svijetu, posebno u Evropi i SAD. U raznim pomorskim zemljama svijeta trenutno je razmješteno i plovi oko 150 miliona plovila nautičkog turizma. Tu spadaju: jahte, jedrilice, motorni čamci. Preko 500 miliona ljudi je akti-vno uključeno u nautički turizam zbog rekreacije. Razvoj nautičkog turizma je dop-rinio profilisanju novih subdjelatnosti i novih kadrovskih profila. Klasične luke počele su mijenjati svoj profil i namjenu, industrija plovnih sredstava dijelom se usmjerila i specijalizovala na male brodove namijenjene rekreaciji, razonodi, krsta-renju, trans-okeanskim regatama i slično, a pojavile su se i nove djelatnosti.

Zbog svega navedenog je veoma bitno pitanje upravljanja lukom nautičkog turizma. Ono podrazumijeva: a) maksimalno korišćenje kapaciteta za vezove u već postojećim lučicama i marinama, b) izgradnju kvalitetne infrastrukture za nautiča-re u marinama i c) proširenje postojećih luka nautičkog turizma i povećanje njiho-vog broja, uz neizbježna pitanja zaštite životne sredine.

2. TEORIJSKI PRISTUP

Postoje brojna shvatanja o sadržaju nautičkog turizma i raznolikost definicija u našoj i stranoj literaturi. Zajedničko im je da je on multifunkcionalna turistička dje-latnost s veoma izraženom pomorskom komponentom, tj. da on predstavlja skup aktivnosti i odnosa koji su uzrokovani boravkom nautičara u lukama ili izvan njih, kao i korišćenje plovnih i drugih objekata vezanih za nautičku turističku djelatnost radi rekreacije, sporta i razonode (jedrenje, veslanje, ronjenje, krstarenje, rafting, surfovanje, robinzonski, boravišni, izletnički turizam i dr. (Luković i Gržetić 2007, s. 30). Nautički turizam je selektivna turistička vrsta2. Prisutan je na moru, rijeka-ma, jezerima i kanalima. Postao je privredno značajna turistička djelatnost, koju je Dowling nazvao nautička turistička industrija. U literaturi se ističe da još uvijek postoje mnoge nejasnoće u pogledu definisanja, obuhvata, razvrstavanja i profilaci-je nautičkog turizma. Sve države u svijetu razvijaju nautički turizam zavisno od svojih prirodnih mogućnosti i resursa, kao i u skladu s razvojem svoje privrede u

2 Pojavila se u Europi u drugoj polovini 20. vijeka. On se u svijetu i Evropi, kao i u susjednim pomor-

skim državama, prvenstveno Italiji i Hrvatskoj, razvija po visokim stopama, i to od prvih pojava organizovanog nautičkog turizma pa do danas. Region Mediterana iz godine u godinu bilježi rast broja nautičara i plovila u nautičkom turizmu.

Specifičnosti i mogućnosti razvoja nautičkog turizma u Crnoj Gori na primjeru „MC marine Budva“

113

cjelini. Prilikom određivanja strategijskog plana i projekcije budućeg razvoja u turizmu, počinje se istim pitanjima, kao i pri uopštenom pristupu (Hall 2000, p. 75): Gdje smo sada? Odgovor podrazumijeva detaljne analiza i monitoring; Gdje želi-mo da budemo? Odgovor podrazumijeva detaljan plan mjera i aktivnosti i Kako da stignemo do željenog stanja? Odgovor podrazumijeva plan konkretnih akcija u svakodnevnom praktičnom poslovanju.

Nautički turizam bi trebalo da ispunjava četiri osnovna kriterijuma selektivne turističke vrste, i to (Ibid., s. 72): tržišnu prepoznatljivost, troškovnu poziciju u strukturi troškova nautičara, dodatnu tražnju nautičara, koja se izdvaja iz klasič-nog oblika turizma, a realizuje se kroz dodatnu ponudu nautičkog turizma i statis-tički obuhvat. Kao osnovne djelatnosti nautičkog turizma navode se sledeće uslu-ge: iznajmljivanje prostora uz uređenu i djelimično ili potpuno zaštićenu obalu (vez) za smještaj plovnih objekata i turista nautičara koji borave na njima, iznajmlji-vanje plovnih objekata za odmor i rekreaciju (charter, cruising i sl.), usluge skipera, prihvat, čuvanje i održavanje plovnih objekata na vezu u moru i suhom vezu, usluge snabdijevanja nautičara (vodom, gorivom, namirnicama, rezervnim djelovi-ma, opremom i sl.), uređenje i priprema plovnih objekata, davanje različitih infor-macija nautičarima (vremenska prognoza, nautički vodiči i sl.), škole jedrenja, obu-ke za skipere i voditelje brodića i druge usluge za potrebe nautičkog turizma.

Smatra se (Luković 2007, s. 29) da razvrstavanje osnovnih vrsta nautičkog turi-zma, s obzirom na prevlađujući motiv koji ih oblikuje, omogućuje da se razlikuju sledeći osnovni tipovi nautičkog turizma: mobilni, plovidbeni, kupališni, boraviš-ni, sportski, zimi privezane brodice, izletnički, ribolovni, kulturni, zdravstveni i ambijentalni. Isti autor navodi razne podjele nautičkog turizma (vidi šire u: Ibid., s. 30). Marine su dominantan oblik luka nautičkog turizma. U marine na Mediteranu, koje su u razvoju ili malog geografskog značaja spadaju crnogorske marine (“Porto Montenegro”, “MC marina Budva” i ostale). Njihovu resursnu osnovu čine priro-dne ljepote i uslovi, hidrografski, geomorfološki, biogeografski i klimatski resursi, flora i fauna, društveni resursi (kulturno-istorijski, etnosocijalni, umjetnički, mani-festacioni i ambijentalni).

Osnova strategijskog planiranja sastoji se u donošenju dugoročnog i sveobuhva-tnog plana, kojim se teži poboljšanju trenutne tržišne pozicije, ili u najmanju ruku održavanju postojećeg nivoa. S obzirom da je turizam dinamičan fenomen, strate-gijskom planiranjem u turizmu se nastoji postići određeni razvoj. Ipak, zbog speci-fičnosti turizma, odnosno zbog različitosti destinacija, svaka od njih će različito reagovati na razvoj u turizmu (Godfrey and Clarke, 2000, p. 38). Iz tog razloga, strategijsko planiranje u turizmu predstavlja sveobuhvatan proces, kojim se moraju uzeti u obzir karakteristike destinacije, među kojima se razlikuje: infrastrukturna razvijenost, razvijenost aktivnih nosilaca turističke politike, prostorna udaljenost destinacije, nivo turističke razvijenosti domicilnog stanovništva, razvijenost turisti-čkog sistema i izvori turističke ponude. Prema mišljenju navedenih autora (Ibid., p. 49) proces strategijskog planiranja dalje u analizi mora uzeti u obzir sljedeće aspek-te uticaja: priroda i mjera turističkog uticaja (zaposlenost, dohodak, ekonomski

Milica Delibašić

114

razvoj), sociokulturna razmjena (kvalitet života, osjećaj pripadnosti), odnosi sa pri-rodnom okolinom i faktori uticaja na promjene (socioekonomska struktura, pitanje svojine, investicije, infrastruktura).

Tabela 1: Proces strategijskog planiranja u luci nautičkog turizma

Politike

Maksimiziranje koristi od turizma u destinaciji uz podsticanje održivog korišćenja lokalnih resursa

Ciljevi I godine

- Poboljšanje standarda servisa, koji se nudi turistima - Podsticanje turista da posjete druga područja - Produženje trajanje sezone - Povećanje trening programa servisa usluga za 50 % u sle-dećem periodu

Ciljevi II godine

- Povećanje putovanja u druga područja za 20-30 % svih putovanja u naredne tri godine - Povećanje posjete turista van sezone za 10 % u naredne dvije godine

Plan Pregled raspoloživosti i šansi servisa usluga u ovoj oblasti

Akcije

- Kontakt sa lokalnim preduzetnicima da dogovore vrijeme sa trenerima servis usluga - Kordinacija sjednica treninga servisa usluga sa posjetom 50 % lokalnih preduzetnika

Izvor: Godfrey, Clarke 2000, s. 113.

3. RAZVOJ NAUTIČKOG TURIZMA U CRNOJ GORI S OSVRTOM NA POSLOVANJE „MC MARINA BUDVA“

Razvoj nautičkog turizma je nedovoljno zastupljen u crnogorskoj literaturi. To bi trebalo da stimuliše sve veću naučnu i istraživačku aktivnost u ovoj oblasti. Jer, razvoj nautičkog turizma može značajno unaprijediti konkurentsku sposobnost Crne Gore kao destinacija nautičkog turizma na regionalnom i globalnom turistič-kom tržištu. U Crnoj Gori se očekuje da nautički turizam makar djelimično zamije-ni nekadašnju uspješnu pomorsku djelatnost, koja je decenijama bila prioritetna u razvojnom pogledu. Smatra se da su prirodni potencijali Crne Gore idelani za raz-voj nautičkog turizma, koji prema ostvarenim prihodima svuda u svijetu predstav-lja unosan oblik turizma. Mišljenja o korisnosti razvoja nautičkog turizma na ovim prostorima ističu pozitivne efekte, od kojih su najvažniji prihod od lučkih taksi, naknada i usluga, kao i prihod od potrošnje posjetilaca u destinaciji.

Crna Gora je dominantno receptivna zemlja u nautičkom turizmu. Ona je pozi-cionirala nautički turizam po uzoru na susjedne pomorske države Hrvatsku i Itali-ju, kao djelatnost od strategijskog interesa. Istraživanjem osnovnih resursa crno-


115

gorskih marina (kadrovski potencijali, vrste i cijene osnovnih lučkih usluga, njiho-va promocija i distribucija, prirodne i druge karakteristike koje čine njihov nautički imidž), ustanovili da postoje značajna kadrovska ograničenja, koje često uslovljava sezonski karakter dolaska, privezivanja i čuvanja brodica. Dalje, informisanje bi trebalo da bude na mnogo većem nivou. Na većini sajtova postoji veliki broj pozici-ja, ali one sadrže samo uopštene podatke u pogledu cijena, uslova i dr. Nedostaju mnogi značajni podaci o frekfenciji dolazaka i odlazaka po vrsti brodica, državi zastave (porijekla), vremenu boravka i dr. Najzad, neki cjenovnici su dati samo kao zimovnici, što sugeriše da se radi samo o cijenama za vezove u toku zimskog peri-oda. „MC marina Budva“ raspolaže sa 600 vezova, od čega je 380 komercijalnih vezova za plovila dužine 5 do 60 metara. Oni su podijeljeni u 17 sekcija, koji su označeni abecednim redom. Sve sekcije imaju priključke za vodu i struju (prema: interna dokumentacija „MC Marine Budva“). Najveća dubina je osam metara. Ona je povećala broj vezova sa 120 (2006) na 380 (2011). U sklopu marine nalazi se obe-kat površine 131 m2 u kojem su smješteni carina, policija, prodavnica nautičke opreme i službena kancelarija administracije). Kompletna površina marine je pod video nadzorom i pokrivena je wireless sistemom za Internet dostup. „MC marina Budva“ svojim klijentima, pored veza, obezbjeđuje i druge usluge: pranje, polira-nje, spuštanje plovila u more, pilotaža (pomoć pri uplovljavanju), catering itd. Zato je ona dobila u nezvaničnoj kategorizaciji marina četiri od pet sidara.

Luka „MC marina Budva“ je na prekretnici u svom poslovanju. Potrebno je da inovira ponudu, u skladu sa promjenema na međunarodnom tržištu nautičkog turizma. U tom smislu se definiše novi razvojni koncept upravljanja, koji bi mogao obezbjediti dugoročno stabilan rast i održiv razvoj luke. Poslovni prihodi su izvor poslovnog procesa. Uspješno upravljanje u njoj pretpostavlja da menadžment organizuje preciznu evidenciju svih prihoda prema njihovim stvarnim izvorima, odnosno prema vrstama izvršenih usluga. U tabeli 2 je prikazana struktura priho-da, koji su ostvareni od 2009-2012.

Tabela 2: Prosječna struktura poslovnih prihoda “MC marina Budva” 2009-2012.

Vrsta prihoda učešće u %

Stalni vezovi 65 Dnevni vezovi 12 Mjesečni vezovi 3 Zakupi 10 Ostale usluge 10

UKUPNO 100 Izvor: sopstvena istraživanja na bazi podataka iz priloga br. 1

Osnovni rashodi u su vezani za održavanje lučkih postrojenja i lučke infras-

trukture, za plate zaposlenima, bezbijednost, poslovanje recepcije, servisne radio-

Milica Delibašić

116

nice, troškovi opšte službe i računovodstva, čuvanje objekata i plovila, razne kon-cesije, poreze i doprinose, režijske troškove, amortizaciju imovine itd. Međutim, navedena struktura prihoda pokazuje osnovne slabosti, koje se ogledaju u nedosta-tku sljedećih vrsta prihoda (a samim tim i odgovarajućih usluga i kapaciteta): pri-hodi od tranzitnih vezova, prihodi od sezonskih vezova, prihodi održavanja i pop-ravki plovila i motora, prihodi ostvareni iznajmljivanjem plovnih objekata, prihodi od raznih naknada (registracija plovnih objekata/ naknada za upis, izdavanje vinjeta za strane jahte i brodice, boravišna taksa itd.), prihodi od koncesija na pomorskom dobru, prihodi od prodaje pogonskog goriva itd.

Tabela 3: Struktura poslovnih rashoda “MC marina Budva” u 2011.

Vrsta rashoda učešće u % Poslovni rashodi (materijalni troškovi, spoljne usluge, plate, amortizacija, osiguranje, ostali troškovi poslovanja) 68

Finansijski rashodi (kamate i koncesije) 26 Vanredni rashodi 6

UKUPNO 100 Izvor: sopstvena istraživanja i cjenovnik na zvaničnom sajtu

U periodu od 2009-2012. je došlo ukupno 1.089 brodica, od čega 759 motornih

čamaca MČ (69,69%), 195 motornih jahti MY(17,90%) i 135 skutera (12,39%) – tabe-la 4. Struktura dolazaka brodica po mjesecima pokazuje da je ostvaren najveći broj dolazaka u 2012. i da su ostvareni najveći dolasci u julu i avgustu mjesecu, a naj-manji u aprili i oktobru. To se reljefno vidi na slici 1.

Tabela 4: Dospjele brodice od 2009-2012.

Vrsta Godina

Ukupno MČ MY / % Skuteri

2009 od toga:

April Maj Jun Jul

Avgust Septembar

Oktobar

219

2 11 33 72 79 20 2

148

1 3 23 42 60 17 2

44

1 8 4 15 13 3 -

27 - - 6 15 6 - -

2010 od toga:

April Maj Jun

237

3 13 35

171

3 10 23

41 - 3 6

25 - - 6


117

Jul Avgust

Septembar Oktobar

79 81 22 4

51 62 18 4

15 14 3 -

13 5 1 -

2011 od toga:

April Maj Jun Jul

Avgust

271

3 14 58

112 84

188

2 9 43 70 64

46

1 3 11 20 11

37 - 2 4 22 9

2012 od toga:

Maj Jun Jul

Avgust Septembar

Oktobar

362

23 80

149 86 20 4

251

18 51 94 64 20 4

65

5 15 26 19 - -

46 -

14 29 3 - -

UKUPNO 1.089 759 195 135

Izvor: Interna dokumentacije Lučke kapetanije Bar – ispostava u Budvi.

Navedena tendencija je karakteristična za sve vrste brodica, s izuzetkom skute-ra u 2012. Godini, kada je ostvaren veći dolazak u junu nego u avgustu.

Slika 1: Porast broja uplovljenih brodica (ukupno i po vrstama) od 2009-2012.

0

100

200

300

400

UK MY MČ SK

2009201020111012

Izvor: Interna dokumentacije Lučke kapetanije Bar – ispostava u Budvi

Iz tabele br. 4 i slike br. 1 se vidi da je stalno rastao iz godine u godinu ukupni

broj brodica, ali ne po svim vrstama brodica. Očigledno je da je najbrže rastao broj motornih jahti (MY). On je direktno proporcionalno uticao na brz porast ukupnog broja brodica. Broj motornih čamaca (MČ) i skutera je mnogo slabije rastao.

Milica Delibašić

118

Slika 2: Broj uplovljenih brodica (ukupno i po vrstama) po mjesecima od 2009-2012.

Izvor: Ibid.

Tabela 5 pokazuje da su najveći broj uplovljavanja (230) imale brodice SAD, što

predstavlja 21,12% od ukupnog broja uplovljavanja. Značajan broj uplovljavanja imale su i brodice Italije (12,21%), Austrije (7,89%), V. Britanije (6,24%) i Srbije (5,60%).

Tabela 5: Broj brodica po državama sa najvećim brojem uplovljavanja od 2009-2012.

Država Br. uplovlj. Država Br. uplovlj. SAD 230 Slovenija 27 Italija 133 Island 21

Austrija 85 Francuska 20 V. Britanija 68 Rusija 15

Srbijaid. 61 Češka 12 Njemačka 50 Švajcarska 12 Hrvatska 33 St. Vincent 10

Izvor: Ibid.

Preko 150 brodica zadržalo po 12 mjeseci, preko 50 brodica se zadržalo 6 mje-seci, 150 brodica se zadržalo tri mjeseca i preko 130 brodica se zadržalo mjesec dana. Najmanje brodica se zadržavalo devet i četiri mjeseca. Ukupan broj mjeseci zadržavanja brodica po državama zastava. Najveći broj uplovljavanja američkih brodica je direktno uticao na najveći i najduži broj zadržavanja. Tako na primjer, od ukupno 140 zadržavanja u periodu od 12 mjeseci, najviše je američkih brodica (51 ili 36,42%), a slijede srbijanske (22 ili 15,71%) i njemačke brodice (18 ili 12,85%). Šest mjeseci su se zadržale opet najviše američke brodice (26 ili čak 57,77%), a tri mjeseca su se najviše zadržale američke (65 ili 38,69%) i austrijske brodice (60 ili 35,71%). Interesantno je da se devet mjeseci zadržalo svega tri brodice.


119

Veoma značajna karakteristika za crnogorski turizam je izuzetno mali broj turista koji je došao razmatranim brodicama. Uglavno se radi o članovima posade, koji su se zadržavali u Crnoj Gori po nekoliko dana, odnosno onoliko koliko je bilo potrebno da završe zvanične formalnosti i papirologiju potrebnu za ostanak brodi-ca na vezu.

Analiza vrijednosnih pokazatelja poslovanja “MC marine Budva” urađena je na bazi dostupnih podataka, i to: zvanično objavljenog cjenovnika (na sajtu), spis-kova lučke kapetanije o dolascima brodica, metodološkom izračunavanju prosječ-nih cijena prema grupisanju brodica u pet uslovno i reprezentativno određenih grupa: do 7m, od 7 do 12 m, od 12-20m, od 20-25m i preko 25m i ponderisanja vri-jednosti za 2009, 2011 i 2012. prema 2010. godini kao baznoj, proporcionalno rastu broja dolazaka brodica, s obzirom da je evidentan ogromni broj dolazaka i zadrža-vanja jednih te istih brodica (po karakteristikama i državama zastava).

Bez obzira na metodološka ograničenja koja podrazumijeva gornja analiza, postoje i dodatna ograničenja, vezana za nedostatak i nedostupnost dokumentacije o stvarnim rezltatima poslovanja. Misli se na nedostupnost faktura, završnih raču-na, ugovora, dnevnih cijena, cijenavezova van zimovnika, godišnjih cijena za sve kategorije brodica, cijena za kopnene vezove, nedostatak bilo kakvih cijena za plo-vila preko 25m itd.).

Na bazi pomenute metodologije i obrađenih podataka, korišćenjem dodatne metodološke obrade dostupnog cjenovnika (analogijom i komparativnom anali-zom cijena, njihovim odgovarajućim ponderisanjem prema datim odnosima iz cje-novnika i sl.) došli smo do pretpostavljenih (znači: okvirnih i uslovnih) cijena (dnevnih, mjesečnih, polugodišnjih i godišnjih) za pojedine grupe brodica, kao što je to prikazano u tabeli br. 14.

Tabela 6: Cijene iz cjenovnika i izračunate cijene za razne

selektovane grupe brodica (u €)

Vrijeme zadržavanja Vrsta brodice

Jedan dan

30 dana

60 dana

365 dana

do 7 metara 20 250 600 1202 7-12 metara 30 360 860 1720 12-20 metara 60 674 2346 4692 20-25 metara 100 1932 3430 6860 Preko 25 metara 150 1200 5160 10320

Izvori: Ibid. i cjenovnik “MC marine Budva”

Na bazi cijena iz tabele 6. izračunati su ukupni prihodi po mjesecima za baznu 2010. godinu (tabela 7).

Milica Delibašić

120

Tabela 7: Prihodi po mjesecima za baznu 2010.

Mjesec April Maj Jun Jul Avg. Sept. Okt. Ukupno Iznos

u € 6000 15.068 41.790 79.014 69.891 22.678 6354 240.794

Izvor: Sopstvena analiza

Polazeći od a) konstatovanog rasta godišnjeg broja dolazaka brodica, koji je iznosilo 8,22% u 2010. godini, 14,34% u 2011. godini i 33,57% u 2012, b) nepromje-njivosti cijena vezova i c) relativno stabilne strukture boravka raznih vrsta brodica, pošli smo od uslovne metodološke pretpostavke da je adekvatno povećanju broja brodica rastao i ukupan prihod. Nezavisno od ispravnosti dobijenih rezultata, gre-ška će vjerovatno biti minimalna i zanemarljiva, s obzirom na apsolutno nisak iznos ukupnog prihoda (ukupno i po mjesecima) izražen u €. Dobijeni podaci pri-kazani su u tabeli 8.

Tabela 8: Poslovni prihodi u periodu 2009-2012. (u €)

Godina 2009 2010 2011 2012 UKUPNO Ukupan prihod 222.504 240.794 275.323 367.749 1.106.370

Izvor: Sopstvena analiza

Vidi se da prema navedenim ograničenim izvorima i metodologiji računanja

ukupan prihod za posmatrane četiri godine iznosi 1.106.370€. Teško je dati komen-tar na ovako uslovne i pretpostavljene podatke. Takođe je teško vjerovati da se iz navedenog ukupnog prihoda mogu pokriti svi rashodi, od poreza, preko plata i raznih troškova održavanja i izvršenih usluga. Pa ipak, može se konstatovati da se radi o približno tačnim rezultatima, posmatrano s aspekta postojećeg cjenovnika i zvanično registrovanog broja dolazaka.

3.1 SWOT analiza za “MC marina Budva”

Strategija razvoja marine treba da predvidi budući uticaj svih bitnih faktora, njihov intenzitet i smjer i buduće privredne uslove, kao i potrebne odluke o svim konkretnim budućim aktivnostima. Polazište analize scenarija je SWOT analiza i analiza stavova nautičkih gosti o kvalitetu ponude konkretne marine.


121

Tabela 9: Interna i eksterna SWOT analiza “MC marine Budva”

Interna analiza Prednosti(Strenghts) - izuzetne klimatske pogodnosti, prirodne ljepote i čisto more, prirodne atrakcije,

razuđena obala, - nekoliko malih ostrva u blizini, biološka raznolikost, ekološki očuvano okruže-

nje i podmorje, - velika atraktivnost za nautičku plovidbu, koja uključuje očuvanost i nezagađe-

nost destinacije, - odsustvo buke, kontinuirano snabdijevanje pitkom vodom iz prirodnih izvora, - lična sigurnost i sigurnost plovidbe, odličan geografski položaj (blizina emitiv-

nih tržišta), - blizina glavnih saobraćajnica i značajnih turističkih destinacija, blizina aerod-

roma Tivat - 15 km i Podgorica – 60km, saobraćajna povezanost/dostupnost, - prateća turistička infrastruktura (uslužne djelatnosti), duga i povoljna tradicija

u turističkoj djelatnosti, - gostoljubivost, kvalifikovani kadrovi, pomorska tradicija, solidno visokoškol-

sko obrazovanje za pomorstvo i turizam, mogućnost proširenja marine, blizina kvalitetnog, čistog i udobnog hotelskog, apartmanskog i privatnog smještaja, sa brojnim dopunskim sadržajima,

- blizina kvakitetnih i dugačkih plaža, blizina brojnih restorana, mogućnost zak-ljučenja ugovora za korišćenje kapaciteta tokom cijele godine, blizina nekoliko velikih parkinga za automobile,

- sopstveni kvalitetan prevoz, postojanje kvalitetnih i obučenih kadrova, relativ-no niske i konkurentne cijene priveza i svih ostalih usluga,

- internet priključak wairles, kvalitetno pužanje usluga. Nedostaci(Weaknesses) - nedostatak pojedinih vrsta usluga, nedovoljna promotivna aktivnost, nedovo-

ljan broj telefonski priključaka - relativno slaba signalizacija, slaba informisanost o poslovnim podacima i njiho-

va nedostupnost - nedovoljni kapaciteti, nedovoljna opremljenost, spore saobraćajnice, a posebno

njihova ljetnja preopterećenost, - nedovoljan kapacitet (nedovoljan broj vezova), nedostatak vezova za veće jahte, - izražene sezonske oscilacije tražnje, nedovoljna edukovanost, - neuskladenost zakonskih propisai administrativne prepreke, - neodgovarajuća kategorizacija luka nautičkog turizma, - nepostojanje konzistentne i održive strategije razvoja nautičkog turizma.

Milica Delibašić

122

Eksterna analiza Šanse(Opportunities) - zakonske olakšice za nautički turizam kao prioritetnu privrednu djelatnost i

selektivni oblik turizma koji je u stalnom porastu, - mogućnost prostornog proširenja marine, mogućnost proširenja uslužne djelat-

nosti marine, - jačanje promotivne aktivnosti marine na međunarodnim turističkim sajmovi-

ma, - porast broja stranih turista koji dolaze plovilima, razvoj mogućnosti plaćanja

elektronskim putem, - mogućnost razvoja komplementarnih oblika selektivnog turizma, - nepostojanje adekvatne konkurencije, dobre poslovne veze sa inostranim part-

nerima, - ulazak u EU - otvaranje jedinstvenog tržišta, rast tražnje u turizmu u svijetu, a

posebno u nautičkom (rast tražnje za vezovima), Crna Gora postaje sve popu-larnija turistička destinacija, otvaranje novih tržišta,

- daljnje unapređenje saobraćajne dostupnosti (izgradnja saobraćajne infrastruk-ture, najava niskobudžetnih avio kompanija), donošenje razvojne strategije za nautički turizam,

- klimatski uslovi povoljni za značajno proširenje sezone, očekivana politička stabilnost u regionu,

- razvoj ekološkog turizma Opasnosti(Threats) - ekonomska kriza u državi, globalna ekonomska kriza, nepravovremeno investi-

ranje, - eventualni teroristički napad, ugrožavanje lučke infrastrukture od eventualnog

zemljotresa, - nekontrolisani razvoj nautičkog turizma zbog nepostojanja strategije, koji može

dovesti do gubitka atraktivnosti proizvoda, sukobi s drugim korisnicima resursa (ostali oblici turizma, marikultura, plovni put, morsko dobro itd.),

- zagađenje prirodnog okruženja, prevelika izgrađenost obale, nedovoljno razvi-jena svijest o potrebi zaštite okruženja i očuvanja bioloških raznolikosti,

- neodgovarajuća zakonska, planska i ostala regulativa, pojava novih zaraznih bolesti, otpadne vode i zagađenje od plovila,

- porez na luksuz, poskupljenje goriva, poremećaji na emitivnim tržištima, neod-govarajuća privatizacija.

Izvor: Vukotić (ur.) 2008; Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine (2008) i dr.

SWOT analiza pokazuje ubjedljivu dominaciju prednosti nad slabostima, kao i

neiskorišćenih šansi nad opasnostima. “MCmarina Budva” kao investitor treba


123

nastojati da prevaziđe sve navedene slabosti na koje može da utiče, i to u što kraće roku. Potrebne su značajne investicije koje bi obezbijedile da se otklone većina sla-bosti. U pogledu opasnosti, može se konstatovati da je teško predvidjeti razvoj globalne ekonomske krize, koja, pored unutrašnjih kriznih faktora, bitno utiče na poslovanje “MC marine Budva”.

3.2 Strategijsko razmišljanje u uslovima krize

Osnovni princip strategijskog razmišljanja o razvoju “MC marine Budva” u uslovima postojeće ekonomske i krize treba da bude njen održivi razvoj. On pod-razumijeva neophodnost pronalaženja kompromisa između ekološke potrebe za očuvanjem postojećih prirodnih resursa i potrebe za ekonomskim razvojem. Da bi se realizovao navedeni održivi razvoj, moraju se kod definisanja razvojnih parame-tara utvrditi projektovani temeljni prostorni kapaciteti i njihov kvalitet, s jedne strane, i granice rasta novih prihvatnih kapaciteta u određenom periodu, s druge strane. Pri tome se ni u kojem slučaju ne smije dozvoliti projekcija predimenzioni-ranog i nekontroliran, odnosno neograničenog i neusmjeravanog razvoja, posebno ne pod pritiskom izrazito veće tražnje od objektivno moguće ponude za novim vezovima. Obezvređivanje prirodne osnove bi se obezvrijedio i sam nautički turi-zam i ekonomski učinci.

Strategijski dokumenti su temelj za planiranje privrednog razvoja neke priv-redne grane. Programom i planovima razvoja nautičkog turizma u Crnoj Gori pre-dviđena je izgradnja 16 manjih ili većih marina i turističkih luka ukupnog kapacite-ta 3.814 vezova u moru i 762 mjesta na kopnu (prema: interni dokumenti Ministar-stva turizma Republike Crne Gore - http://visit-montenegro. com). U okviru nave-denih planiranih kapaciteta “MC marina Budva” treba tražiti svoje razvojne šanse i formulisati projekte budućeg razvoja. Pri tome se treba imati u vidu da u Evropi i bližem regionu posljednjih godina postoji povoljna strategijska razvojna klima za razvoj nautičkog turizma, kao i višak slobodnog investicionog kapitala na svjet-skom finansijskom tržištu. Pored toga, najdužu tradiciju razvoja nautičkog turizma imaju područja Mediterana, Atlanskog okeana i unutrašnje evropske vode. U raz-nim pomorskim zemljama trenutno je razmješteno i plovi oko 150 000 000 plovila (jahte, jedrilice, čamci). Navedeni eksterni faktori značajno utiču ne razvoj nautič-kog turizma u Crnoj Gori.

Posebne povoljnosti za razvoj crnogorskog nautičkog turizma pružaju interni razvojni faktori uticaja, među kojima se ističu veliki prirodni potencijal crnogorske obale, postepeno sređivanja stanja u crnogorskoj privredi, kontinuirani razvoj nau-tičkog turizma po relativno visokim stopama razvoja i davan prioritnog značaja nautičkom turizmu. U najopštijem smislu, misija budućeg razvoja “MC marine Budva” može se definisati na sljedeći način: održivi ekonomski razvoj po mjeri čovjeka (nautičaraturista i domicilnog stanovništva), koji će a) uvažavati baštinu predaka, postojeće prirodno okruženje i potrebe budućih generacija, b) doprinositi razvoju nacionalne privrede, primorskog regiona i grada Budve, c) doprinositi

Milica Delibašić

124

zaposlenosti i rastu životnog standarda i d) kvalitativno i kvantitativno povećavati nivo usluga. Realizacija navedene misije pretpostavlja definisanje i realizaciju slje-dećih strategijskih razvojnih ciljeva (prilagođeno prema raznim dokumentima i izvorima): održivo korištenje i upravljanje postojećim i budućim resursima (priro-dnim, infrastrukturnim, kulturnim, obrazovnim i drugim, umjerena izgradnje novih prihvatnih kapaciteta, sanacija, rekonstrukcija, modernizacija i revitalizacija postojećih prihvatnih kapaciteta, uspostavljanje strogog institucionalnog nadzora nad razvojem, instalisanje opreme za zaštitu mora od zagađenja, stimulisanje raz-voja remontnih i servisnih centara, jačanje konkurentnosti svih subjekata nautičkog turizma, primjena novih tehnologija i ekoloških standarda, produžavanje sezone korištenja prihvatnih kapaciteta, povećavanje nivoa usluga i brojnosti sadržaja, povećanje opšteg nivoa opremljenosti komunalne, prihvatne i druge infrastruktu-re, organizovanje manifestacija koje doprinose reklami marine (regate, festivali na temu mora, sajmovi i sl.) i uspostavljanje sistema kontinuiranog obrazovanja učes-nika u nautičkom turizmu.

Dvije crnogorske luke atraktivne su za luksuzne brodove za krstarenja: Kotor zbog svog statusa, koji mu je pripisao UNESCO, svog pejzaža i kulturnih vrijedno-sti, kao i Bar kao polazište za dnevne izlete do Skadarskog jezera i na Cetinje. Za svaku destinaciju, a posebno za Crnu Goru, zemlju sa ograničenim kapacitetima nosivosti, mnogo važnije je da privuče jahte jedrilice, nego velike brodove cruisere, kako zbog većih prihoda, tako i zbog manjeg opterećenja infrastrukture i životne sredine. To bi trebalo da bude osnovni motiv za pravljenje strategijskih ciljeva u “MC marini Budva”.

Smatra se (Stipanovic i Gracan 2006, s. 170) da analiza scenarija predstavlja do-bru metodološku podlogu za izradu razvojne strategije bilo koje marine. Jer, ona omogućuje strukturni pristup integralnim alternativama budućnosti marine i uva-žava složenost, promjenjivost i nepredvidljivost njenog okruženja. Proces analize scenarija obuhvata (prema: Ibid.): definiciju polazne točke, reursnih i drugih ogra-ničenja, izgradnju mogućih scenarija i ocjenu njihove vjerojatnoće i formulisanje strategije na bazi različitih scenarija. Polazeći od navedenih činjenica, jasno je da se razvojna strategija „MC marina Budva“ mora stalno unapređivati u dijelu odnosa prema nautičkim gostima, prilagođavanja savremenim nautičkim trendovima samo, primjene proaktivnog marketinga i inovirane ponude. Pri tome se mora ima-ti u vidu da nautički turisti imaju višu kupovnu moć, ali suptilniji ukus. Oni traže bogatu ponudu i vrlo su osjetljivi na kvalitet usluge. Sve greške u ponudi mogu se jasno sagledati upoređivanjem s najbližom konkurencijom u Crnoj Gori (npr. „Por-to Montenegro“), sa italijanskim marinama ili sa hrvatskom privatnom marinom („Marina Frappa“ u Rogoznici).

Strategija razvoja „MC marine Budva“ mora biti u korelaciji s turističkim raz-vojem Budve i crnogorskog primorja. Nautički gosti moraju pronaći sve što traže najzahtjevniji turisti (restorani, kafići, diskoteke, noćni klubovi, kockarnice, sport-ske objekte, trgovinske radnje i dr.), jer im to služi kao dopuna iskustva u jedrenju. Potrebno je razviti selektivne oblike ponude zasnovane na sportskim i kulturnim


125

programima, uključujući i specifične autohtone elemenata kao što su vinarske tur-neje, obilazak berbi grožđa itd. Usluge moraju biti vrhunskog kvaliteta, zbog speci-fičnosti nautičkih gostiju. Razmatrana strategija treba da se oslanja na uzorni mo-del koji predlažu Lukovic i Šamanovic (Ibid. 7, s. 22). Subjekti nautičkog turizma, kao korporacije, organizuju strategijski menadžment na način što efikasno realizu-ju poslovne ciljeve. Prikaz modela funkcionisanja strategijskog menadžmenta u marinama, tj. korporacijama nautičkog turizma, oni prikazuju kao na slici 3.

Slika 3: Model operativnih funkcija strategijskog menadžmenta marine

Izvor: Lukovic i Šamanovic 2007, s. 22

Navedeno modelski prikazano funkcionisanje strategijskog menadžmenta marine, ili nekog drugog subjekta nautičkog turizma, jasno prikazuje sve ključne faktore funkcioniranja, tj. osnovne funkcije strategijskog menadžmenta. Operacio-no upravljanje, smatraju autori, prolazi kroz pet osnovnih etapa, od oblikovanja definisanja cilja, do njegove realizacije. Naravno, svaka konkretna marina će iz predloženog uopštenog teorijskog modela izvršiti prilagođavanje u skladu sa svo-jim potrebama, uslovimau okruženju i resursnim mogućnostima.

Milica Delibašić

126

3.3 Inovacije u domenu lučkih manifestacija

Savremena turistička tražnja se usmjerava prema tzv. modelu 6E: Expirience - iskustvo, Excitement - uzbuđenje, Escape - bijeg;, Education - edukacija, Entertai-nment – zabava i Ecology – ekologija. Navedeni pokazatelji idu u prilog tržišnoj poziciji “MC marine Budva”. Naravno, menadžment treba intenzivno da radi na budućem što većem i boljem prilagođavanju navedenim zahtjevima. U tom kon-tekstu kao komplementarne djelatnosti treba posmatrati budući razvoj i komercija-lizaciju nekoliko sljedećih turističkih proizvoda: gradski odmor ("City Break"), kružna putovanja ("Touring"), MICE turizam, događaji ("Events") specijalni intere-si, zdravstveni turizam ("Spa & Wellness"), planine i jezera ("Mountain and Lake Holidaus") i ruralni turizam.

Akronimom MICE označava se onaj dio sektora poslovnog turizma koji se bavi organizovanjem i realizacijom sastanaka, motivacionih putovanja, konferenci-ja i raznih događanja. Nosioci MICE djelatnosti najčešće su hoteli viših kategorija, koji poseduju kako organizacionu tako i tehničku infrastrukturu za realizovanje takvih manifestacija. Pomenuta infrastruktura čini neophodne preduslove, ali oni nisu dovoljni za uspjeh na MICE tržištu. Prosječno trajanje manifestacija takve vrs-te iznosi najviše dva dana. Tome treba dodati vrijeme koje je potrebno za dolazak i odlazak. Što je neka MICE destinacija manje pristupačna, to su joj manje šanse u međunarodnoj konkurenciji, jer – „vrijeme je novac“! Pošto se radi o manifestaci-jama iz oblasti privrede, i troškovi putovanja igraju značajnu ulogu (Strategija raz-voja turizma u Crnoj Gori do 2020, s. 49).

Kongresni turizam predstavlja tržište koje bilježi porast. Iz spomenutih razlo-ga štednje vremena i sredstava, MICE manifestacije obično se organizuju na doma-ćem tržištu. Inostranstvo se bira onda kada pruža značajan dodatni faktor koristi. Korist može da proizađe iz materijalnih prednosti ili nematerijalnih vrijednosti koje su povezane sa dotičnom lokacijom. U njih se ubraja ljepota mjesta, njegovo ime i prestiž. Budva, Bečići, Tivat, Podgorica kao glavni grad, podesni su za razvoj kongresnog turizma, a zatim i Cetinje, ukoliko se istorijsko jezgro inscenira na atraktivan način. Crna Gora bi akcenat mogla da stavi na motivaciona putovanja (incentives) i razne događaje (events). Nastup rok grupe „Rolling Stones“ i pop zvijezde Madonna u uvali Jaz kod Budve predstavljaju pozitivne primjere takvih događaja. Druge događaje bi Crna Gora mogla da organizuje tako što će elemente svoje strategije turizma i komponente svojih kulturno-istorijskih potencijala pove-zati sa doživljajima prirode i raznim takmičenjima.

Organizacija i reklamiranje za organizatora su skopčani sa znatnim ulaganjima i nijesu obavezno profitabilni. Ali dobro osmišljen događaj gostima koji tu provode odmor ne pruža samo nešto neočekivano i lijepo. On istovremeno postaje podsticaj za nastajanje izvještaja o dotičnoj destinaciji, koji će se plasirati na razne strane. Što je događaj neobičniji, to je veći efekat njegovog odjeka. Razna takmičenja u neobič-nim sportovima mogla bi da posluže kao ideja (Ibid.).


127

„MC marina Budva“ bi mogla do potrebnih komparativnih prednosti u svojoj ponudi doći njenim kreiranjem metodom kombinovanja (sinergijom) autohtonih lokalnih (autentičnost ambijenta, domaća kuhinja i dr.) i globalnih elemenata. Ponudu treba obogatiti specifičnim i značajnim događajima, kao što su: ribarske noći, koncerti tradicionalnih pjevačkih klapa i folklornih društava, različite pozori-šne i druge umjetničke predstave, likovne izložbe, filatelističke izložbe i sl. Podra-zumijeva se da navedeni događaji ne smiju ometati goste, nego se moraju uklopiti u stvaranje prijatne i atraktivne atmosfere za sve.

3.4 Nove usluge luke i njihova standardizacija

Turistička ponuda “MC marine Budva” sadrži mnoge prirodne i atraktivne faktore, nautičko-turističke sadržaje i usluge. U bitne prirodne i antropogene uslo-ve, koji čine apsolutne i komparativne prednosti na tržištu odgovarajućih usluga, spadaju: klimatske prilike, geografski položaj prema emitivnim turističkim zem-ljama, razuđenost i izvanredne karakteristike morske obale (pješčane plaže visokog kvaliteta i dr.), zadovoljavajuća dubina i prostranost akvatorija, jačina vetrova i vidljivost, pogodna temperatura, boja i prozirnost mora, morske struje i veličina talasa, umjerena jačina plime i oseke, raznolikost pomorskog pejzaža, blizina pla-nina, rijeka i jezera, blizina aerodroma i značajnih turističkih destinacija, brojni i stari istorijsko-kulturni spomenici, zabavne, kulturne i sportske manifestacije.

Osnovne determinante budućeg razvoja “MCmarine Budva” moraju se zasni-vati na novim uslugama i njihovoj standardizaciji. U tom smislu, potrebno je kako slijedi: izgradnja i dalje oblikovanje turističkog i nautičko-turističkog identite-ta,profilisanje turističko-nautičke luke, oplemenjivanje sukupne ponude u nautič-kom turizmu, koje treba da povoljno utiče na rast tražnje, iznalaženje optimalnih rješenja u dijelu restrukturisanja marine i njenog povezivanja s ostalim firmama u nautičkom turizmu, stimulisanje izgradnje raznovrsne domaće male flote, posebno sportske opreme za aktivnosti na vodi, formulisanje originalne i održive marketin-ške koncepcije u nautičkom turizmu, povećanje nivoa kategorizacije, razvoj kom-plementarnih turističkih i ostalih privrednih djelatnosti, vezanih za organizaciju i sigurnost plovidbe, izlete, oživljavanje malih turističkih mjesta i dr., usklađivanje cijena usluga s konkurencijom na sredozemlju i u susjednoj Hrvatskoj, razvoj nau-tičke infrastrukture, razvoj kapaciteta za proizvodnju, popravku i održavanje plo-vnih objekata, unapređenje ekologije, usavršavanje sistema iznajmljivanja plovila (čarter), poboljšavanje organizacije sportskih sadržaja na moru, unapređivanje pra-tećih sadržaja koji su u funkciji povećanja dnevne nautičko-turističke potrošnje, usklađivanje razvoja marine s potrebama i mogućnostima lokalne sredine, prirod-nog ambijenta i nacionalnim interesima, usmjeravanje ulaganja prema formiranju nautičkih klubova, muzeja, zbirki, jedriličarskih i jahtaških manifestacija, kao i prema sadržajima koji će povećati prodaju plovila, nautičke robe i opreme, pobolj-šanju usluga osiguranja, povećanju nivoa obrazovanja u ovoj oblasti itd.

Milica Delibašić

128

S ekonomskog aspekta, nautička lokacija “MC marine Budva” u budućnosti treba, pored postojećih (dosadašnjih), da ima najveće koristi od pristanišnih taksi, troškova koji se plaćaju na ime organizacije izleta, izdataka za manje i veće obroke, izdataka za suvenire i raznih usluga koje su povezane sa krstarenjem. Od velikog je značaja u budućnosti i uticaj reklame, koju svaki luksuzni brod za krstarenja pravi za čitav region. Prednje bi trebalo da se iskoristi i u reklamu da se uključe svoje brojne, a posebno najvažnije istorijske znamenitosti, kako iste ne bi (kao što je to slučaj do danas) bile samo sporadično posjećene.

Recepcija i informacione usluge moraju biti profesionalno organizovane i nji-hov zadatak treba da bude informisanje gostiju o svim atrakcijama i turističkim sadržajima Budve. Moraju se motivisati svi stručni radnici „MC marine Budva“ da stvore dobru atmosferu i zadovolje sve potrebe nautičkih gostiju u direktnim kon-taktima sa njima. Visok kvaliteta usluge i na njemu zasnovana politika konkurent-nih cijena, kao instrumenti za donošenje odluka, trebaju biti propraćeni dobro definisanim promotivnim aktivnostima i učešćem na nautičkim sajmovima, radi stvaranja prepoznatljivog imidža na nautičkom tržištu i isticanja specifičnih osobi-na, kvaliteta i njenih konkurentskih prednosti.

Za sve gore navedene nove usluge potrebno je izvršiti strogu standardizaciju, u cilju stvaranja očekivane konkurentske prednosti. Standardizacija usluga je jedna od strategija ponude. Ona predstavlja trend koji na različitim nivoima usluga i cijena postoji i primjenjuje se svuda u svijetu. Njen uspjeh počiva na više prednosti za klijenta, kao što su: efikasnost, predvidivost, mogućnost upoređivanja i kontro-le. Standardizaciju usluga može se realizovati u skladu s UNWTO principima (Ministarstvo turizma i životne sredine 2008, s. 17), koji utvrđuje razvojne šanse u sljedećim sferama ponude:

- Kod life style-proizvoda, u kombinaciji sa ciljanim stvaranjem imidža i brenda pojedinačnih segmenta ponude: destinacija kao raznovrsni proizvod pod jed-nim brendom!

- Kod kvalitetnih proizvoda u svim oblastima usluga povezanih sa turističkom pri-vredom. Naglašavanje kvaliteta rezultat je konkurencije širom svijeta u borbi za platežno jake klijente, i preduslov je za stvaranje brenda.

- Turizam zasnovan na prirodi u kombinaciji sa sportskim aktivnostima. - U kulturnom turizmu: turistima sa akademskim interesovanjima priključuju se i

nove ciljne grupe koje u svoj odmor ugrađuju i aspekat kulture (kulturne manifestacije, likovne kolonije, pjesničke večeri itd.).

4. ZAKLJUČAK

Nautički turizam kao selektivna turistička i novi privredni fenomen je dobio značajno mjesto i u crnogorskom turizmu i privredi. On je još u početnoj razvojnoj fazi. U tom smislu se u mnogim zvaničnim strategijskim dokumentima navodi da za privredu Crnu Gore nautički turizam predstavlja novu i nedovoljno iskorišćenu razvojnu šansu.


129

Istraživačka analiza u ovom radu je sprovedena s aspekta aktuelnog modeli-ranja razvojnog koncepta, koji u centar pažnje stavlja dva bitna faktora: lokalitet kao resurs i osnovne djelatnosti koje se razmještaju na obali.

Nautički turizam i racionalno pozicioniranje luke u njemu s upravljačkog aspekta po pravilu treba da ispunjava četiri osnovna kriterijuma selektivne turisti-čke vrste, i to: tržišnu prepoznatljivost, troškovnu poziciju nautičara, dodatnu tražnju nautičara, koja se izdvaja iz klasičnog oblika turizma, a realizuje se kroz dodatnu ponudu nautičkog turizma i statistički obuhvat.

Konkretne strategije razvoja luka nautičkog turizma u Crnoj Gori, kao i u sus-jednim državama, moraju polazi se od sljedećih strategijskih faktora: velikog pri-rodnog potencijala crnogorske obale, potrebe za stranim direktnim investicijama i potrebe za neprekidnim razvojem nautičkog turizma po relativno visokim stopa-ma. Smatra se da će od stepena primjene navedenih strategijskih faktora direktno zavisiti tržišno pozicioniranje konkretnih marina i luka nautičkog turizma.

U savremenim uslovima, za efikasno upravljanje u nautičkoj luci su bitne nje-ne opšte kompetencije (efikasnost poslovanja, lokacija, niske lučke tarife, brzina, kvalitet i raznolikost pružanja usluga itd.), kao i kvalitet paketa njenih lučkih uslu-ga. Postojanje navedenog paketa usluga zavisi od mnoštva prostornih, vremenskih, organizacionih, cjenovnih, finansijskih, upravljačkih i drugih faktora. Efikasna upotreba lučkih resursa podrazumijeva veliki broj sinhronizovanih faktora uticaja, među kojima su: moderni lučki kapaciteti (suprastrukturni objekti), savremena op-rema, savremeni tehnološki postupci u procesu realizacije lučkih usluga, kvalitetna organizacija rada, kvalitetan menadžment, visok stepen organizacije i izvođenja usluga, primjena najsavremenijih informacionih tehnologija, transparentno i tačno informisanje, kvalitetna kadrovska struktura i njeno stalno usavršavanje, instituci-onalizovana, stabilna i stimulativna politika cijena, širok asortiman usluga itd.

Najrasprostranjenije strategije usmjerene na poslovnu i upravljačku efikasnost luka nautičkog turizma su: strategija minimizacije ukupnih (opštih i logističkih) troškova, strategija poboljšanja kvaliteta lučkih usluga, strategija optimizacije kon-figuracije lučke i logističke infrastrukture i forsiranje ključnih kompetencija. Istra-živanja na terenu nijesu pokazala da posmatrana marina u Budvi ima bilo koju od navedenih kompetencija (osim prirodnih pogodnosti).

Da bi luka nautičkog turizma uspješno poslovala i ostvarivala profit, potrebno je efikasno i racionalno upravljati njenim poslovim procesima i postojećim resur-sima. To znači vršiti niz ekonomskih izbora (donositi razne kvalitetne i racionalne odluke) o aktiviranju raspoloživih resursa, koji su u funkciji poslovanja luke, i to na tri osnovna područja: zapošljavanje ljudskih resursa, kupovanje nove opreme (angažovanje kapitala) i organizovanje i realizacija svakodnevnih poslova. Istraži-vanja na terenu so pokazala da “MC marina Budva” ne raspolaže većim kadrov-skim, informacionim, infrastrukturnim i drugim potencijalima, osim postojećih kopnenih i morskih vezova.

Na primjeru „MC marine Budva“ je potvrđena polazna hipoteza, a dokazano je: a) da nautički turizam zaista ima niz specifičnosti u odnosu na druge vidove

Milica Delibašić

130

selektivnog turizma, i da se iste moraju uvažavati da bi se ostvario njegov razvoj, b) da je dosadašnji razvoj nautičkog turizma imao niz pozitivnih efekata po luku, ali i Budvu kao destinaciju u cjelini, ali da je pokazao i neke nedostatke, koji su u radu jasno navedeni, uz predlog mjera kako da se otklone i c) da se upotrebom novog razvojnog koncepta mogu maksimizirati ekonomski razvojni efekti, u uslo-vima postojećih ograničenja i uz uvažavanje koncepta održivog razvoja luke na dugoročnoj osnovi.

LITERATURA

Delibašić, M. (2013), Upravljanje lukom nautičkog turizma na primjeru MC marine Budva, mag. rad, Fakultet za turizam i hotelijerstvo, Kotor.

Godfrey, K. and Clarke, J. (2000), The Tourism Development Handbook:A Practical Appro-ach to Planning and Marketing, Thomson Learning, London.

Hall, C. M. (2000), Tourism Planning: Policies, Processes and Relation-ships, Prentice, Hall, Harlow, New York.

Luković, T., Gržetić, Z. (2007), Nautičkog turističko tržište u teoriji i praksi Hrvatske i europ-skog dijela Mediterana, Hidrografski institut Split, Split.

Luković, T., Šamanović, J. (2007), Management i ekonomika nautičkog turizma, Dubrovnik-Split.

Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine (2008), Strategija razvoja turizma u Crnoj Gori do 2020. godine, Podgorica.

Stipanovic, C., Gracan, D. (2006), “Development strategies functioning as ACI marina Umag competitiveness”, Naše more, 62 (3-4), 163-172.

Vukotić, V. ur. (2008), Poslovanje i barijere u poslovanju u opštinama Bar, Budva i Ulcinj, Centar za preduzetništvo i ekonomski razvoj, Podgorica.

http://visit-montenegro.com

INSURANCE COMPANY AND BANK PARTNERSHIP

AS A DISTRIBUTION CHANNEL OF INSURANCE PRODUCTS

Oliynyk Hanna1 Sabirova Amina2

JEL Classification: G11, G15, G21, G34 Original Scientific Papaers


Abstract The main distribution channels of financial products that insurance companies and banks use, as well as key benefits of joint product selling are investigated in the article.

The cooperation of insurance companies and banks in order to promote financial products is exam-ined in the article. The study describes three basic models of cooperation: model in which bank-leader has initiated the cooperation, model in which insurer - leader has initiated the cooperation and joint ventures which sales financial products of insurance company and bank together. The basic advan-tages that insurance companies and banks can gain from such cooperation are explored in the article. Key word: partnership model, partner company, insurance company - leader, bank -leader, joint venture.

1. INTRODUCTION

Cooperation is a necessary competitive advantage for leading financial inter-mediaries’ (banks and insurance companies) functioning due to increased riskiness of the modern market environment and fierce competition in all areas of trade to-day. Only partnership, but not competition allows them to generate additional revenues, reduce costs and minimize risks. One of the most important benefits of this collaboration is ability to increase customer loyalty to insurance companies and banks.

Nowdays there is no accepted common scheme of cooperation between the in-surance company and the bank in the world because of influence of historical, demographic, economic and political climate of the country (Nіkolenko 2007). In-surance company and bank partnership provides preservation of the independence

1 Graduate teaching assistant, Faculty of Economics, Taras Shevchenko National University of Kyiv,

Ukraine, [email protected] 2 Graduate teaching assistant, Faculty of Economics, Taras Shevchenko National University of Kyiv,

Ukraine [email protected]


Oliynyk Hanna and Sabirova Amina

132

of both companies, although the capital of the companies could be merged (Mun-chener Ruck-Gruppe with ERGO/HVB, AMB-Generali /Commerzbank, Sparkas-sen - Sektor, as well as V+R - Sektor), the company can act differently according to their financial and strategic objectives. The most widespread types of partnerships between the financial intermediaries that are studied in the article are the next: a partnership model in which the insurance company is a leader; partnership model in which the bank is a leader; a model of a joint venture of insurance company and the bank.

2. THE PARTNER COMPANY SEARCHING

The searching of potential partner company may include the next three steps (Fig. 1):

Figure 1: Stages of a partner finding

Source: developed by the authors

Assessment of current market situation requires development of the research project on the political and economic situation in the country by a company - initia-tor in order to avoid obstacles to cooperation. This assessment may include: analy-sis of the legal framework that adjusts business alliance, the tax treatment for this kind of alliances, the macroeconomic situation, the availability and experience of these associations, consumer attitudes to financial conglomerates etc. If these con-ditions are favorable for the interaction of the insurance company and the bank, the next step of the company-initiator is target industry analyzing. Singling out a potential partner for mergers / acquisitions and assessment of its financial condi-tion are the key issues on the way of cooperation of financial institutions. Errors that can be made at this stage, such as the wrong choice of partner and high price for it, lead to the entire project exclusion.

Investigation of the main characteristics of

the "new" market, taking into account

the experience of similar transactions

Assessment of current market

conditions

Assessment of major economic and political obstacles for insurance companies and banks

cooperation

Assessment of company-initiator’s

own possibilities

Assessment of new industries for the company-initiator

Comparison of the size of the proposed

transaction with the financial

capabilities of the company-initiator

Insurance Company and Bank Partnership as a Distribution Channel of Insurance Products

133

Self-empowerment assessment of the initiating company is a comprehensive analysis of its financial results, prospects, performance management and market-ing, reputation in the market etc conducted by internal or invited experts before making reorganization.

When choosing a partner, it is important to analyze the impact of a number of criteria that will significantly reduce the risks of joint vunture: - Companies’ reliability. Only reliable company can be chosen for the partner-

ship, otherwise any problems of a partner company (financial, organizational, and managerial) may adversely affect the joint business conducting;

- Compliance of business. Companies should take a similar position in their markets. In other words, partnership of the companies will be less effective if one of the partners is a bank, which is among the ten largest in the market, and another patrner is a small insurance company, or vice versa.

- Direction of business. Cooperation of insurance company that primarily works with corporate clients and the bank that builds business for private clients is not ineffective. Partners should focus on common lines of business, foe exam-ple retail bank - retail insurance company. It will be easier for partners to build a business together with experience in the same market segment. However, there may be reversible cases. If retail insurance company wants to enter the corporate market it has to be integrated with the corporate bank.

- The transaction cost. The size of the required investment in the acquisition of a company or joint venture organization is very important when choosing a partner. It is necessary to assess the effectiveness of planned investments and the term of recoupment.

- Value purpose companies. This criterion implies that it is difficult to build an effective partnership model, if the target companies planning integration, dia-metrically opposed and conflicting.

- Territorial location. Large banks and insurance companies, as a rule have an extensive network of branches on the most territory of the country. Regarding to this fact, the coincidence of the branch networks of partners is very impor-tant as it can help to organize joint work in a short time.

- Image and reputation of companies. The presence of a positive image and reputation greatly reduces the risks of doing business together, since there is no need to overcome the negative attitude of compeny’s clients to its partner.

3. MODEL "INSURANCE COMPANY LEADER"

Insurance companies and banks partnership model, in which insurance com-pany is a leader is not only a stable channel for insurance products distribution and mutual use of the total customer base, but also the expansion of strategic and mar-keting opportunities. The insurer is a leader and initiator of partnership in this model by signing an agreement with the bank or several banks.


134

Expectations of the insurance companies from this partnership model are the following: - Premiums increasing by attracting new customers (customer base of the insur-

ance company increases by gaining access to the customer base of the banks); - Quality of customer service improving due to consultations with banks, car

dealers, real estate companies etc. While insurance companies often limit themselves to use only a client base of

the bank, which the insurance company choosed as a partner, but as for proactive companies this model of cooperation can maximize their own potential and capa-bilities of the bank to create optimal conditions for the client.

In this case, the insurance company does not have to be big and famous. Sometimes small insurance companies can benefit from this partnership. For ex-ample, access to car loans can afford to get a significant increase in premiums of compulsory civil liability insurance. So the first step of insurance company and the bank partnership model in which the insurer is a leader is to create a database of potential banks - partners and negotiate with selected according to certain criteria banks (Figure 2).

Figure 2: Scheme of building of insurance company and the bank partnerships model

Source: developed by the authors

Successful sales of insurance products through banking networks are necessar-ily based on good reputation among the main part of the bank's regular customers, and the condition of the marketing process integration into the daily routine activi-ties of both companies.

Common insurers’ mistake is the pursuit of partnership with all the banks at once. But the insurance company can not be limited with one partner bank, even if

A banks data-

base creation

Control of insuran-ce products distributi-

on through the new cannel

Organisation of insurance

products sales

Insurance and banking

products cho-sing

Signing the partnership agre-

ement with the bank

Determinati-on of sales stra-tegies and forms

of interaction


135

the agreements of insurance products placement are concluded. For example, the Russian "Insurance Company ALICO" (a subsidiary of MetLife Inc) cooperates with several banks, including: VTB 24, Alfa -Bank, Sovkombank, Trust Bank, Citi-bank, UniCredit Bank, Raiffeisenbank, GE Money Bank, Barclays.

If the insurance company is set up for the long cooperation, staff also needs to have their attractive side of this cooperation in addition to the bank commission. The work with an authentic bank, which is close to the insurer in its size and strat-egy, culture, customer service, speed decision making and other parameters is suc-cessful.

If the insurance company is retail, then it is easier to work with the retail bank. If the insurance company is versatile and large, it is easier to negotiate and work with a universal bank.

In order to negotiate with the bank successfully, the insurance company must:

- Choose an authentic bank; - Determine the right sales strategy and forms of interaction; - Identify their competitive advantage.

The next steps of the implementation of the banking sales technology are sales

strategy development and interaction form choosing, which can be one-sided, two-sided, interaction with the intermediary. Defining sales strategy, insurance compa-nies and banks can make the next step in the implementation of the partnership model and define the forms of interaction within chosen strategy.

The next step in the distriburion of insurance products through the banks is the legal form of the agreements reached between the bank and the insurance company approving. The agreement between the insurance company and the bank must include:

- The subject of the contract; - Order delivery and reception services and mutual payments; - Product range and tariff policy; - Duration of the contract and termination of the procedure; - Financial cooperation of the partners; - Applications (list of insurance regulations and bank remuneration, insurance

products and insurance rates, affiliates of the parters, the act of reception and transmission of insurance documentatio, especially forms of strict accountabil-ity, certificates of insurance agreements, rules of interaction between the insur-ance company and the bank). The most important step in the bancassurance implementation is insurance

and banking products choosing for the organization of their sale through partner-ships with banks.

To organize sales of insurance products in a bank, one have to build a sales pyramid in such way to cover all possible categories of potential policyholders.


136

The organization of practical work of the sale of insurance products in a bank in-cludes the following activities:

- Sales forms choosing and sales implementation; - Bank staff training; - IT software development; - Bank employees engaged in sales motivation; - Logistical support.

Western experience as well as native experience suggests that critical factors of

success of insurance products selling in the partner banks are bank staff awareness and effective information technology. Depending on the "advancement" of the in-surance company and the bank, IT programs may consist of directories, electronic calculators, programs, statements of policies, automated formation of databases on customers and bordereaus.

IT support of the insurance company that works in a bank must be easily adapted to banking software products and should not cause the need for banking professionals retraining. The interface of these programs should also be unique and easy to handle. Today, insurance companies have already established in the bank workstations that allow on-line mode to work with the database of the insur-ance company (Tkachenko 2004).

Depending on the complexity of the insurance product, the amount of the bank employee’s core work, IT solutions performance, qualification of bank em-ployees and the type of customer, the main subjects of insurance sales in the bank are:

- Employee of the bank; - Employee of the insurance company; - Account Manager; - The agent of the insurance company; - Combination option.

Sale of common and well known insurance services is conducted by bank em-

ployees. When it is innovative and complex products, bank employees should in-volve the insurance company. In this case, the bank staff is not engaged in actual sales it is engaged in presales.

The technology of personal customer sales in which a personal customer man-ager of an insurance company is assigned for each legal entity is more successful for corporate clients. This manager solves all the problems of the client not only under a contract of insurance, but also at the stage of maintenance during the pe-riod of insurance. In addition, the insurance company can apply the technology of Direct marketing for these clients (personalized direct mail , email or telephone calls - Pasko 2008).


137

If we are going to talk about work with individuals - customers of the bank, there may be bank employees, or employees of an insurance company or agent sales technology.

For example, German insurance company ERGO and HVB Bank signed a partnership agreement differentiated by consumer groups, in which the insurance company acted as the initiator and leader. The contract involves the attracting of bank employees only to serve consumers with high incomes in providing custom-ized services. Also insurance company’s services, designed as a baseline are pro-vided by the insurance company on their own without the involvement of bank partner staff.

Tangible and intangible incentives of bank employees are important for the development of insurance sales in the bank system. Incentives models can vary - depending on the goals and objectives of stimulating, corporate culture of the bank etc. The main forms of motivation of bank employees are a personal incentive, col-lective incentive, mixed stimulation. The partnership between the insurance com-pany and the bank has the following advantages:

- Possibility to work with several banks at the same time; - No significant financial losses at termination of cooperation for both compa-

nies; - Little investment in the organization of cooperation between the partners; - Competitiveness increasing by creating new products; - Customer base increase with the help of cross-selling organizations; - Additional points of sale of insurance products. - However, such partnership model in which the insurance company is a leader

has the following disadvantages: - Inability to create high-tech joint products; - A small number of branches and representative offices of insurance companies

in the country; - Low efficiency of interaction between the partners; - Low yield of partnership activities; - The staff have to master the product and sales organization process of the

partner company; - Low awareness of benefits of insurance.

Unreasonable "rat race" commissions should be considered as the downside of

cooperation with such strong partners as commercial banks. When working with some banks, their claims for commission payments can exceed 50 % of the insur-ance premium. Not accidentally the state regulation of determining of the commis-sion on the sale of insurance products through a channel of cooperation with banks is lately introduced in Europe.


138

4. MODEL "BANK - LEADER"

In this model, the bank assumes the leadership in the sales system, and one or more insurance companies "deliver" to it their insurance products for distribution within bancassurance. As in the first case, it is assumed that the bank is the leader, has a large structure with well -developed distribution network that includes mul-tiple channels: branches, ATMs, sales phone, Internet, etc.

Supporting of competition on a qualitative and quantitative level between in-surance companies (quality services selection, the trust accounting, and insurers’ brands) is one of the main factors for the profitable realisation of the bansassurance strategy. In this model, insurance companies benefit from increased sales and at the same time bank gains commission on sales and reducing the unit cost of sales as a result of a full load. The main motivations that encourage banks to work with insurance companies are:

- Insurer’s customer base using to promote bank products; - Providing additional benefits to existing customers and rising opportunities to

attract new clients; - Expanding the boundaries of the core activities and product range with the

implementation of advanced information technologies; - Credit base increasing by attracting reserves of insurance companies; - Generate additional revenues and reduce costs.

The revenues of the bank increase due to: A. Receiving commissions on selling insurance products to corporate and in-

dividual customers through its own sales channels. Simple and affordable insur-ance products such as motor insurance, accident insurance, insurance when travel-ing abroad etc., are sold mostly through banking channels. Implementation of these operations doesn’t require special skills and isn’t time consuming. However, in many developed countries, where the integration of banking and insurance sec-tor reached its highest form, sales of more expensive insurance products, such as property insurance, voluntary health insurance etc. are practiced. Fee income of the bank depends on the amount of sold insurance policies and bank employees re-ceive appropriate bonuses for selling insurance products.

B. Getting additional profit from reserves of insurance companies located in the bank. By placing surplus funds in the bank account the insurer receives proper interest, and the bank uses the money in investing activitiesand gets investment income.

C. Reducing bank’s own costs with the help of an established partnership with one or more insurance companies. Bank may purchase a number of products, col-lateral under the loan insurance, workers and clients insurance, banking assets: buildings, facilities, storage facilities, vehicles, equipment on preferential terms (discount).


139

A wide range of financial services provided in a one company allows retenting the existing customers and attracting new ones. According to research of the Asso-ciation of American banks a bank customer retention is directly proportional to the number of services purchased by him: when opening a current account the likeli-hood that the customer will stay is 50 %, while placing a deposit - 66 %, and the current account and deposit together increases probability of customer retaining to 90%; the current account and deposit and loan debt in the bank increases probabil-ity to 94%. If a consumer receives a full range of financial services in the bank, he will be customer of this financial institution by 99% (Nіkolenko 2007). Bank insurer is essentially a unique organization that can effectively combine all business proc-esses of the client in a single financial service. This greatly simplifies the perception of financial services by the client.

5. MODEL OF "JOINT VENTURE"

Insurance company and the bank collaboration model, which is conducted by creating a new joint venture, is popular in many European countries. Typically, a joint venture is formed on the basis of an existing bank branch or by creating a new insurance company (under the brand name of an existing one).

Usually, the bank acts as initiator and main investor in the creation of such company getting profits not only from the distribution of insurance services, but also in the form of dividends from the new company (Demchenko 2004). The in-surance company, in turn, provides a brand to new company (usually already quite famous in the market). According to this model, bank and insurance com-pany partner develop a new strategy of the company, manage it and create its product line together. There are many advantages of establishing the new com-pany by the bank and the insurance company including the following:

- The new company has the brand of the insurer and instantly gets an array of clientele and reputation that immediately solves the initial problem of any business - winning its market niche.

- There is no need to integrate management structures: each partner has a clearly defined its own part of responsibility and control of Bancassurance.

- As in previous phases, a broad customer base of the bank is a potential field of the new company that allows to segment group of consumers according to their needs. Working with the insurance company as part of the agreement, the bank gets

its experience, products, and technological developments. Insurer gets the loyalty of clients and even after the expiration of the agreement will serve this client array. High initial investments of the insurer and the bank that go to create a new com-pany and purchase of equipment, hiring qualified staff, promotions, etc are the main drawbacks of this agreement (Demchenko 2004).


140

6. THE MAIN ADVANTAGES OF THE INSURANCE COMPANY AND BANK PARTNERSHIP

Competitive position saving and then market share increasing are great advan-tages. Market share growth is achieved by combining the efforts of partner compa-nies to build joint business, merging their customer bases, new financial products creation and so on. Effective marketing policies of the companies allow two "brand" save their own clientele and attract new customers. In addition, operations scaling and its diversification give the access to large projects.

Expansion of the product range. Together in a single structure with centralized management and shared objectives, financial intermediaries provide each other products of their own with the proper software, which significantly improves the quality of each of them. Also, one of the important features of interaction between banks and insurance companies is the creation of innovative financial products that are able to satisfy the customer, both in the banking and the insurance sectors. These integrated financial products are another competitive advantage of the bank-ing and insurance associations.

Geographic diversification, which allows not only to increase significantly its customer base in a lot of regions, but also to avoid the accumulation of risks in the same area (Demchenko 2004).

Diversification of risks. As a result of vertical integration there is risk sharing between insurance and banking business, the probability of financial distress for the company as a result of problems in the banking and insurance sector is reduced significantly.

Economies of scale and synergies achieving. Unique opportunities are faced by companies as a result of their association.

Economies of scale are defined as the value of the services dependent on the

scale of their production. During the bank and insurance companies interaction economies of scale are achieved by reducing costs in the following areas:

- Joint advertising of financial intermediaries; - The distribution of fixed costs between the insurer and the bank (rent, interest

payments on loans, etc.); - Attracting highly skilled staff, experienced in both the banking and the insur-

ance sectors; - The new technologies using and the introduction of automation of financial

services; - Any type of research and the creation of new competitive products.

Synergy Effect is a relatively new concept in economy, which is often consid-

ered to be synonymous with cooperation. K.Marx pointed out that synergy is a new force that collects many forces into one during its merging. In the context of current trends of mergers and acquisitions synergy effects are considered to be ac-


141

cumulated effects arising from the interaction of two or more components, which are significantly higher than the effects that are created separately by each compo-nent. Synergy effect is achieved if the value of an integrated company is greater than the cost of the separate bank and insurance company. Due to the size of syn-ergy the final transaction price is formed and side- initiator accepts or rejects the decision of the interaction.

7. CONCLUSION

Banking and insurance are similar in nature, their cooperation is beneficial for both partners, and insurance and banking services are equally important and es-sential for consumers. The cooperation betwwen insurance companies and banks is very widespread in the global financial space, the most common feature of which is the sale of insurance products through bank distribution network. It should be mentioned that elements of marketing of financial products joint selling and alter-natives of building a business is only static models that are sufficiently rare in prac-tice in its purest form. Typically, a joint venture of bank and insurance company changes dynamically because of influence of many external and internal factors.

REFERENCES

Bazylevych, V., Bazylevych, K., Pikus, R. Insurance:Tutirial, Znannia Kyiv, Ukraine. Bekvit, G. (2011) Selling the invisible: A Guide to Modern Marketing Services, Al'pina

Biznes Buks, Moscow, Russia Benoist, G. (2002) “Bancassurance: the new challenges”, The Geneva Papers on Risk

and Insurance, № 27, pp. 295-303. Demchenko, V. (2004), Bancassurance in Russia and abroad, Russian policy, Moscow,

Russia. Dojl', P., Shtern, F. (2007) Marketing-management and strategies, Piter, St. Petersburg,

Russia. Fiordelisi, F., Ricci, O. (2011) Bancassurance in Europe, Economics & Finance Collection

2012. Furman, V. (2003) “Building an effective engagement strategy of insurance companies

and banks”, Finance Ukraine, № pp. 137-141. Kosova, T. (2009) “Corporate Factors of Integration of banks and insurance compa-

nies”, Bulletin of Donetsk National University of Economics and Trade named Mikhail Tu-gan- Baranovsky, No. 4, pp. 144-155 .

Nіkolenko N. (2007) “Bancassurance Technology as a system”, available at: http://www. nnikolenko.com/index.php?art=29 (accessed 5 October 2013).

Pasko, A. (2008) “Trends of interaction between banks and insurance companies”, The financial system of Ukraine, No. 10, pp. 348-35.

Ryan, A. (2001) “Financial regulation and the convergence scenario”, The Geneva Pa-pers on Risk and Insurance, № 26, pp. 44-53.

Staikouras, S. (2006) “Business opportunities and market realities in FC”, The Geneva Papers, № 31 , pp.124–148.


142

Tkachenko, N. (2004) “Association of banks and insurance companies”, Actual prob-lems of economy № 2, pp. 105-111.

Vereskun, S.(2012) “Fundamentals of Strategic Planning and overview of methods for assessing the operator connection”, Ekonomika, menedzhment, biznes, Ekonomika, me-nedzhment, biznes, № 7, pp. 205-2012.

GLOBAL TRENDS IPSAS IMPLEMENTATION AND

PROSPECTS FOR UKRAINE

Shtuler Irina1 Makarovych Victoria2,

JEL Classification: E44, G15;

Original Scientific Papaers Primljeno / Received: February 27, 2013

Prihvaćeno / Accepted: October 29, 2013

Abstract The article describes problems and limitations of the Ukrainian system of accounting in the public sector.

Market conditions require the use of new management principles, forms and methods of man-agement in the public sector, which in turn increases the requirements for objective economic infor-mation, which is the main source of accounting.

The main problem of accounting reform in budget institutions is the lack of common approaches to developing effective mechanisms to improve the accounting system to meet the requirements of international standards, lack of elaboration of the transition to uniform methodological principles and the creation of a unified organizational and information management accounting.

Determined main factors of evolution, which dectate the need for modernization of accounting system in the public sector in Ukraine and studied international experience implementing interna-tional accounting standards in the public sector.

International practice starts from the principle that policies and accounting standards inherent in the public sector, must be extended to all public sector entities other than Government financial and nonfinancial companies (which are subject to the accounting standards used in the private sec-tor).

In most developed countries are developed and financial reporting standards for the public sector are determined not so much rules as accounting and budgeting principles of reporting.

The results of the analysis concludes on the feasibility of reform. Improving accounting strengthen of its supervisory capacity over economic and financial activities of the institution - the main way to improve adherence to fiscal discipline. High quality accounting information sets the effective implementation of any and all management functions. Keywords: international standards, financial reporting, accounting, public sector.

1 Universities "National Academy of Management" (Kyiv), E-mail: [email protected] 2 Zhytomyr State Technological University


Shtuler Irina and Makarovych Victoria

144

1. STATEMENT OF THE PROBLEM

In the background of the global financial crisis it became evident that high-quality accounting standards requires not only private but also public sector. Worldwide there are a number of methods of accounting in public sector, with se-rious efforts to develop standards that are comparable in terms of accountability and transparency.

Market conditions require the use of new management principles, forms and methods of management in the public sector, which in turn increases the require-ments for objective economic information, which is the main source of accounting.

The main problem of accounting reform in budget institutions is the lack of common approaches to developing effective mechanisms to improve the account-ing system to meet the requirements of international standards, lack of elaboration of the transition to uniform methodological principles and the creation of a unified organizational and information management accounting.

Improving accounting strengthen of its supervisory capacity over economic and financial activities of the institution - the main way to improve adherence to fiscal discipline. High quality accounting information sets the effective implemen-tation of any and all management functions.

Analysis of recent research and publications. Problems of accounting in bud-getary institutions examined in the works of well-known domestic and foreign economists NV Borisov [1] VM Gavryliuk [2] SF Head [3], S. Levytska [5] A. Niku-lin [7] S. Svirko [8] I. Tokarev [11] and others.

In most studies the budgetary accounting is displayed as a tool providing cen-tralized management of such institutions. However, the question of harmonization of accounting in the public sector in the implementation of international account-ing standards have not found adequately reflected in the scientific literature. The current accounting system does not fully meet modern business practices. Man-agement system in market conditions, the formation of which takes place in Ukraine, provides an objective necessity of finding and shaping options accounting in budgetary institutions which meet the new socio-economic relations and the process of accounting reform.

The purpose of the article. Justification of theoretical nature of public institu-tions in determination of the budget entity as the subject of a special legal status and address the complex of issues related to the introduction of international ac-counting standards for the public sector in Ukraine.

Statement of main results. One of the main reasons for the reform of account-ing in the public sector is the need for some standardized reporting forms that could be universally understood by the general public. In this context it is of gen-eral purpose, ie the public. It is necessary first of all external users who are unable to view a specially prepared data. For users of general purpose financial state-ments include taxpayers, members of the legislature, creditors, suppliers, the me-

Global Trends Ipsas Implementation and Prospects for Ukraine

145

dia and employee’s. The need of public exposuree to wide range of users is ex-plained primarily due to the public nature of public revenue and expenditures.

Preparation of budget reporting to International Financial Reporting Stan-dards in the government sector is a strategic issue. Statements prepared in accor-dance with international standards allows to match the economic development of different countries and identify the most promising for economic investment. In-ternational portfolio and (to a lesser extent) strategic investors make decisions ba-sed on international rankings, which are based on macroeconomic states. The basis for the calculation of these indicators and budgetary reporting is prepared in ac-cordance with international standards.

The development of international standards of financial accounting and re-porting in the public sector (IPSAS) carries the Committee on the Public Sector (CPS) [6]. The Committee is developing a significant part of the international stan-dards of financial accounting and reporting in the public sector. To date, CPS has published 20 of IPSAS on accrual basis of accounting. IPSASs represent interna-tional best practice in the financial statements of public sector entities. In many ju-risdictions application of IPSAS requirements will improve the accountability and transparency of financial statements prepared by the government and their agen-cies.

International standards of financial accounting and reporting in the public sec-tor presumes the use of principles of formation exact and objective information about the financial situation, financial performance and cash flows for the various national and international organizations. This will ensure the sourcing of standard-ized and comparable information on the activities of all organizations in public sector. As a result, complete information will be available to public not only about the financial implications of political decisions made, but also about the financial state of the country.

To briefly describe the problems and shortcomings of Ukrainian accounting system in the public sector, the following was noted: - lack of centralized methodology in legislature for the accounting operations of

public sector entities, which does not allow to receive full, accurate, transpar-ent and comparable information on the financial status of the state;

- budget execution reporting is consolidated by vertical in Treasury and spend-ing units in parallel. This results in some information flows duplicates, which leads to raise of expenditures for information processing;

- lack of operational regulation of accounting oganization services in budget institutions and for accountants. Organization of Accounting of financial funds managers requires improvement and harmonization, since there are differ-ences in the organizational structure and procedures of accounting services workflow automation of accounting transactions (using different software in different organizations or sometimes not available at all). All of these factors make not only a consolidated reporting, but communication between parts in the budget process hard.


146

In Ukraine the direction of accounting reform in the public sector defined by the Cabinet of Ministers of Ukraine of 16 January 2007 № 34 On Approval Strategy modernization of the accounting system in the public sector in 2007 - 2015. [9] The main purpose of this strategy is to strengthen accounting in the public sector to meet the requirements of international standards. The strategy includes:

Improving the accounting system: - the division between business accounting responsibilities for accounting of

assets, liabilities, income and expenses; - development and implementation of national regulations (standards) of ac-

counting and chart of accounts in the public sector, harmonized with the budget classification;

Improving financial reporting and reporting on budget execution by: - improvement of methodology in factoring of reporting forms; - development and introduction of new forms of financial statements and re-

ports on budget execution; - improvement of methods of compilation and consolidation of financial state-

ments and reports on budget execution using modern information technolo-gies;

Creation of a unified organizational and accounting information systems in-clude: - modernization of financial and accounting services; - providing treasury services to all entities of the public sector; - adaptation of the budget system, created on the program budgeting basis, new

methodological principles of accounting; - strengthening the control on the part of the Treasury compliance with the rules

of accounting and compilation reports; - improving training and retraining financial and accounting services; - unification of software that uses public sector entities in order to ensure com-

munication between the Ministry of Finance of the Treasury and public sector entities using databases and information systems [9].

Table 1 shows the main factors that determine the need for modernization of the accounting system in the public sector.

Table 1. The main factors of evolution, which determine the need for mod-

ernization of the accounting system in the public sector

Effective management

Every country is trying to limit government spending and debt. Budget program are approved for this, main funds managers report on the implementation of these programs, and budget accounting takes into account the results of the cost analysis conducted using data property records. For this purpose we should understand budget accounting as accounting performance of state and local


147

budgets, which are organs of the State Treasury, and understand property accounting as accounting performance estimates of budg-etary institutions who are spending money.

Transparent Management

Increase of control over public finances enables the state to meet the need for information from financial operators (rating agencies, banks) and international partners (WTO, EU).

The emergence of new information technologies

Modern technologies such as enterprise resource planning ERPS (Enterprise Resource Planning System) can provide information on all aspects (budget, financial. Managerial) and allow the monitoring of operations and audit.

Distribution of international standards

Budget is not subject to international standards, while property re-cords gradually transferred to international accounting standards for the public sector (IPSAS) IPSAS (International Public Sector Ac-counting Standards), which are used in many countries. The IPSAS rules defined presentation of the budget outcome and the transition from the budget of the financial results

From bibliographic sources we have discovered an international experience

and perspectives of budget accounting in foreign countries and Ukraine [1-11]. The results make it possible to assert that the public institutions of the state and mu-nicipal public institutions related to the public sector in all countries. However, in some countries the definition of the public sector does not include terms such as local authorities, bodies responsible for the implementation of extrabudgetary funds, agencies that are independent, public financial and nonfinancial companies.

International practice starts from the principle that policies and accounting standards inherent in the public sector, must be extended to all public sector enti-ties other than Government financial and nonfinancial companies (which are sub-ject to the accounting standards used in the private sector).

In most developed countries are developed and financial reporting standards for the public sector are determined not so much rules as accounting and budget-ing principles of reporting. In international practice, the financial statements of public sector are public. It should include information about whether sufficient revenues to fund planned expenditures, information on sources of income, by type of cost analysis and data on the financial performance of the public sector. The in-formation that is displayed in the financial statements addresses the following re-quirements: must be able to use this information to forecast financial position insti-tutions. As with any financial reporting, financial reporting in these countries in-cludes cost both financial and non-financial assets.

International practice in regulations of budget accounting derives from the fact that one of the main consumers of financial information is the same government. Wider circle of informational indexes is needed for this group of users. Information needs to be more precise, analytical accounting - deeper.

The system of accounting among others usually includes:


148

- The law on reforming of budget accounting, which is the basis for reform; - Budget accounting standards; - Instructions for accounting.

Budget accounting system often considers the requirements of International

Financial Reporting Standards. Standards include budgetary accounting concept of public accounting. The Concept reveals the need for standards, the main ap-proaches to the management accounting provides a glossary of key terms used in the standard. Accounting wherever possible, based on the accounting rules adopted for commercial organizations, budget accounting rules differ from the rules of accounting in commercial organizations only because of the nature of the state. In international practice, records of income and expenditure are held on both accrual and cash basis, and in some cases - on mixed method. In applying the met-hod of calculating the tax revenues are recorded at the time of accrual of taxes, but with the proviso that they can be reliably calculated. Methods of accounting in the public sector systematized in Table. 2.

Table 2. Methods of accounting in the public sector

State Institution\

Country Tr

easu

ry in

the

perfo

rman

ce o

f th

e sta

te b

udge

t

Inst

itutio

ns re

-sp

onsib

le fo

r the

im

plem

enta

tion

of lo

cal b

udge

ts

Budg

etar

y in

sti-

tutio

ns in

the

perfo

rman

ce o

f th

eir b

udge

ts

inst

itutio

ns re

-sp

onsib

le fo

r the

im

plem

enta

tion

of so

cial

insu

r-an

ce b

udge

t

inst

itutio

ns re

-sp

onsib

le fo

r the

im

plem

enta

tion

of th

e bud

gets

of

heal

th in

sura

nce

Oth

er a

ccou

ntin

g en

tities

Albania M M M Н Н Н Azerbaijan M Н Н Н Н Н Belarus К К M - - - Bosnia and Herzegovina

M M M M M M

Bulgaria M M M M M - Croatia К M M M M M Georgia К К Н К Н Kazakhstan К К К Н Н Н Kyrgyzstan К К M M M M Macedonia К К К К К - Moldova К M M Н Н - Montenegro M К M К Н M Russia К К Н К К - Serbia К К К К К Н Tajikistan К К M К Turkey M M M Ukraine M M M M - - Uzbekistan К К M - - К


149

Where, K - cash method of accounting for income and expenses H - records of income and expenditure on an accrual basis M - mixed method. Revenue is generally accounted for by the cash method. Bulgaria - the only

country that keeps track of income on accrual. In cases where using a modified cash basis or modified accrual basis of accounting, information that is often con-sidered, except for cash flow, assets and liabilities include. In Georgia, Kazakhstan and Ukraine in the public sector reforms introduced by the transition to accrual accounting for, and in Albania, there is a clear timetable deployment of such re-forms. In 9 countries, and reforms are planned, but Comprehensive plans for their implementation has not yet been developed. Displays information about the budg-etary implications are given in Table 3.

Table 3. Methods of accounting in the public sector: Displays information

about the budgetary implications of

Object of expenditure/

Country

In th

e eve

nt o

f lia

bilit

y

Upo

n re

ceip

t of

the g

oods

and

se

rvic

es a

t the

bi

lling

Whe

n ca

lcul

atin

g th

e pay

men

t

Upo

n pa

ymen

t (c

heck

or b

ank

tran

sfer)

Albania + Azerbaijan + + + + Belarus + Bosnia and Herzegovina + Bulgaria + + + + Croatia + + Georgia + Kazakhstan + Kyrgyzstan + Macedonia + Moldova + Montenegro + Russia + Serbia + Tajikistan + Turkey + Ukraine + Uzbekistan + + +

Progress discovered in all countries in ensuring the coordination of accounts

with the economic segment of the budget classification. Thus, Albania, Bosnia and


150

Herzegovina, Croatia, Kyrgyzstan, Macedonia, Montenegro, Russia, Serbia, Tajiki-stan, Turkey should direct linking of accounts with the economic segment of the budget classification. Azerbaijan, Bulgaria, Georgia, Moldova, apply transition ta-ble, and in Belarus, Ukraine and Uzbekistan no vzayemozvyazok of accounts with the economic segment of the budget classification.

The governments of 53 countries have passed or are in the process of transi-tion to international accounting standards for the public sector (IPSAS). In Azerbai-jan developed and approved 24 national accounting standards for budget organi-zations in accordance with international accounting standards for the public sector (IPSAS). France currently developed and introduced 15 standards that reflect the principles of accounting and reporting in the public sector. Thus in France were saved all the basic principles of IPSAS, but in these principles were amended in the part in which the activities of state bodies is specific in nature and different from the private sector. These principles are contained in constitutional law.

Russian Federation currently implemented reform in the public sector. One of the directions of the reform is to develop national standards for accounting and reporting in the sector of public administration based on International Financial Reporting Standards for the Public Sector (IPSAS). All 26 will develop national sta-ndards for accounting and reporting in the public sector given the chart of ac-counts and the best of its application.

The accounting system of Estonia from 2003 entirely based on International Financial Reporting Standards (IFRS) and accounting (IAS). On 01.01.2012 there were 17 Guidance Services Accounting Act and accounting. Switzerland, in 2004 decided to implement the full set of standards IPSAS, which is reflected in the Fed-eral Law on Financial Management in 2005. Decree on the implementation of the provisions of the Finance Department, IPSAS standards are adopted at the federal level in Switzerland as a common and fundamental in terms of accounting and of reporting. Georgia in 2006 developed six stages reform plan to achieve full compli-ance with IPSAS in 2020, leading to the publication and uniform application of IPSAS compliant financial statements for the central and sub-national levels of government throughout Georgia. Accepted standards include 1.6, 9, 12, 17, 19, 24, 28-30 IPSAS.

Kazakhstan began to reform the public sector accounting in 2009 on the basis of extensive experience in the reform of the private sector, which began in 2004. The first step, in 2010 the city included the development of the legal framework for accounting and financial reporting in government organizations harmonized with IPSAS. The main stages of the reform of the accounting system of public institu-tions is the creation of a new regulatory framework in the accounting system of public institutions, developed in accordance with IPSAS: accounting policies, the default chart of accounts, rules of accounting, financial reporting forms. In the im-plementation of reforms in Kazakhstan, developed five major documents that have joined the requirements of the standard 31 IPSAS.


151

Latvia has an accrual basis, but never declared any reforms. The changes were caused by the expected benefits of EU membership and the annual reporting re-quirement of compatibility with ESA 95. At present, the preparation of national standards consistent with IPSAS. In Albania accounting reform began in 2009 as part of the reform of public internal financial control. It included two phases of length one year and five years respectively. The first phase was to identify all con-trolled entities (budget and off-budget). The aim of the second phase was the in-troduction of the cash method under IPSAS. In the majority of countries in a par-ticular format is a single consolidated financial statements in the public sector (ex-cept Georgia, Kazakhstan, Kyrgyz Republic and Ukraine).

The consolidated financial statements are audited by the Audit highest in all countries that such statements are, with the exception of Belarus and Tajikistan, and they are published in all countries (mainly the Internet). In most countries, the consolidated financial statements are prepared on a modified cash basis or modi-fied accrual or purely cash basis. Russia - the only country where this purpose us-ing the method of calculation. Meaningful consolidated financial statements are presented in Table 4.

Table 4. Meaningful consolidated financial statements

Consolidated financial

statements/

Country Repo

rt o

f in

com

e and

sp

endi

ng

Com

paris

on

of E

xpen

di-

ture

with

the

Budg

et

Bala

nce s

heet

Stat

emen

t of

Cash

Flo

ws

Albania + + + Azerbaijan + + Belarus + + Bosnia and Herzegovina + + + Bulgaria + + Croatia + + + + Georgia + + + + Macedonia + + + Moldova + + + + Montenegro + + + Russia + + + + Serbia + + + Tajikistan + + + + Turkey + + Ukraine + + + + Uzbekistan + + + +


152

Ministry of Finance serves as the parent organization that factors accounting policies and financial reporting in the public sector. Thus, current rules of budget-ary accounting and reporting in Ukraine are in line with the development budget accounting on an international level. Moreover, a focus on the method of calcula-tion of income and expenses (complete switch to this method of accounting in the budget plans in the near future) says Ukraine decisive action to reform the budget accounting compared to many developed countries. At the same time, the Ukrain-ian budget accounting rules consistent with international standards and fully meet the challenge of government.

Conclusions and recommendations for further research. The analysis of in-ternational experience in reforming the budget accounting, the following conclu-sions were made. Changes in the budget process and the challenges of public ad-ministration require the development and adoption of new rules of budgetary ac-counting. An important characteristic of the new rules should be matching them in all essential points with the international standards. Without reform of budget ac-counting is not possible to achieve efficiency of budget spending, opening fully Ukraine's economy to foreign investment, establishing a constructive dialogue re-garding issues between local government authorities and the public.

Promising research directions are introducing international standards of ac-counting and reporting practices of the public sector in Ukraine.

REFERENCES

1. Borisov NV Accounting Reform in the Public Sector: Realities and constructive per-spectives [electronic resource]: - Mode of access: http://archive.nbuv.gov.ua/portal/ Soc_ Gum/Menedzhment/2010_13/borisova.htm

2. Accounting in budgetary institutions: legal regulation in the implementation of in-ternational accounting and reporting standards. Handbook / Ed. Gavryliuk VM, VM Beetle - K.: Publishing LLC "Agro-Ur-West", 2010. - 228 p.

3. Total SF, Kostiuchenko VM Accounting and financial reporting according to interna-tional standards. - 2nd ed., Revised. and add. - H.: Factor, 2008. - 1008 p.

4. Report on the results of the workshop TAIEX "Accounting and financial reporting in the public sector, the introduction of international accounting standards and reporting", held 26-27 March 2009 in the State Treasury of Ukraine [electronic resource]. Access: - //The official website STU: www. treasury.gov.ua./Electronic Archive/seminars and conferences.

5. Levytska, SA Some issues of budget accounting reform: a strategy of modernization of the accounting system in the sector of state//Accounting and Auditing. - 2009. - № 6. - C. 34-39.

6. International Accounting Standards for the Public Sector (IPSAS) [electronic re-source]. Mode of access: - //www.minfin.gov.ua/ www.ifac.org.

7. A. Nikulin accounting and auditing and financial statements of the State sector in the countries - members pempal Poll Results tematycheskoho [Эlektronnыy resource]: Vsemy-rnыy Bank, November 2012 hour - Mode of access: http://rpp.nashaucheba.ru/docs/index-2868. html


153

8. Svirko SV Accounting in budgetary institutions Ukraine: methodology and organiza-tion: Dissertation for the degree of Doctor of Economic Sciences / Svetlana Svirko, Kyiv Na-tional Economic University named after Vadym Hetman. - Kyiv: [BV], 2006. - 33 p.

9. The strategy of modernization of the accounting system in the public sector for 2007 - 2015 years [electronic resource]: Cabinet of Ministers of Ukraine of 16.01.2007 year - Mode of access: http://www.minfin.gov.ua/control/uk/publish / printable_article? art_id = 293080

10. Tarantula LV, YS Vyedmyedyeva Effect of transforming budget accounting in budgetary institutions on the use of budgetary funds//State and Regions. - 2007. - № 6. - S. 169 - 174.

11. Tokarev JH Development budget auditing in the Russian Federation [Эlektronnыy resource]: Abstract of Candidate Ekonomicheskie sciences: 08.00.12. 2007g. - Mode of access: http://old.econ.msu.ru/cmt2/lib/a/801/File/tokarev.pdf

'DOWN-AND-OUT'1 AND (CONTEMPORARY)

DEVELOPMENT AMBIVALENCE

'DOWN-AND-OUT' I (SAVREMENE) RAZVOJNE AMBIALENCIJE

Slavka T. Nikolić 2 Jelena Stanković3

Đorđe Ćelić4

JEL Classification: L00, G34; Review


Abstract Considering that the “drama of industrial development” takes place in a given sociocultural context, anything that involves changes, especially in business processes, cannot be done without affecting the population, primarily the employees. If we add transition economy, devastation of industrial working class and population, mass immigration of young and qualified people, the situation becomes increas-ingly complicated. The restructuring of specific groups of industrial companies in Serbia, and the reindustrialization as a whole, become the ’new’ strategic options, new programming concepts of development. Deindustrialization, reindustrialization, and downsizing and outsourcing in that con-text, have trapped and continue to trap employees between development options and existential needs. A conclusion can be derived that the source of (Serbian) industrial failure lies in missed opportuni-ties, wrong decisions and late solutions. Key words: downsizing, outsourcing, layoffs, offshoring, industrial development, deindustrializa-tion, reindustrialization Apstrakt S obzirom da se "drama industrijskog razvoja" zbiva u datom sociokulturnom kontekstu, ništa na planu promena, naročito u procesima rada, ne može, a da ne dodirne stanovništvo, a nadasve zaposle-ne. Ako pridodamo tranziciju, razaranje industrijskog radništva i stanovništva, masovnu emigraciju mladih i kvalifikovanih ljudi, situacija se dodatno usložnjava. Restruktuiranje pojedinih grupa indus-trijskih preduzeća u Srbiji i reindustrijalizacija u celini, postaju 'nove' strategijske opcije, novi pro-gramski koncepti razvoja. Deindustrijalizacija, reindustrijalizacija, i u tom kontekstu downsizing i outsourcing, činili su i čine da se zaposleni nađu pritešnjeni između razvojnih opcija i egzistencijal-

1 Autori ovog rada su se poigrali rečima Downsizing and Outsourcing, metaforički koristeći englesko značenje kovanice Down-and-Out = beskućnik. 2 Fakultet tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu 3 Fakultet tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu 4 Fakultet tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu


Slavka T. Nikolić, Jelena Stanković and Đorđe Ćelić

156

nih potreba. Nameće se zaključak da se izvorište (srpskog) industrijskog neuspeha nalazi u pro-puštenim prilikama, pogrešnim odlukama i zakasnelim rešenjima. Ključne reči: downsizing, outsourcing, layoffs, offshoring, privredni razvoj, deindustrijalizacija, reindustrijalizacija

1. INTRODUCTION

“Perhaps, the thing that we, people of the world, need the most is to

use our imagination, to develop our ability to perceive things from a perspective that transcends our existential

sphere in which we happen to be.”

Chisholm Brock, 1957.

Ambivalences, aporias, and antinomies are only a few of the words that cast a shadow over the times we live in. A multitude of economical, political, civiliza-tional, and spiritual turmoils, contradictions, tensions, conflicts, and paradoxes call for inspired contemplations about development. “The development process would be a simple thing, and we would determine its course quickly if life had described a single path, comparable to a path of a fired cannonball” (Bergson 1991), however, it had not.

There is a general accordance in one thing - the Serbian industry has lost the match (some say it never competed?!). Some find the reasons of this failure in out-dated technology, bureaucracy, unreformed public sector, faulty liberalization of foreign trade, faulty privatization, overestimated dinar, but also underestimated intelligence, innovativeness, proactiveness of employees and of those who wish to be employed. The list of reasons of numerous imbalances and system deformities does not end there. A conclusion can be derived that the source of the (Serbian) industrial failure lies in missed opportunities, wrong decisions and late solutions.

The search for a cure that would help recover the ailing Serbian industrial (and economical) organism has been in progress for the last ten years or so. Without going into deeper analysis of the effectiveness of applicable strategic options, a conclusion can be made that the industrial development is becoming increasingly similar to a pendulum that oscillates between deindustrialization5 and reindustrialization6. The direction in which the swing will be harder and the amplitude longer, depends completely on the competence of employees and the competitiveness of business systems, products and services.

5 Deindustrialization – a relateive decrease of the part of industry in the total number of employees and

social product 6 Reindustrialization – industrial development in altered conditions

'Down-And-Out'1 i (savremene) razvojne ambivalencije

157

2. THE FATE OF “LATE NATIONS” AND SERBIAN INDUSTRIALIZATION

The shadows of the fate of “late nations” still hang over the development space of Serbia. Opinions from the late 19th century which state that industry is “foreign” to Serbs (Vuco 1981) still echo, and Serbia feels all the hardships of “the late modernization of the European outskirts”. At the end of the 19th century, the new industrial powers in Serbian society were “between rural and urban worlds, between countrified and manufacturing technology and modern machi-nism”, remaining “an outskirt of Europe and its agrarian and raw reserve” (Indjic, 2009). Unfortunately, the ‘tectonic’ disruptions, such as international conflicts, civil an religious wars, did not stop in the 20th century, and the beginning of the 21st century is filled with doubts, anxiety and brittle development optimism.

Without going into the analysis of the genesis of Serbian industrialization, it is necessary to ponder that "modern technique, as well as a modern state, do not function in a world of localism, but in a world of global interdependence" (Indjic 2009).

If we add transition economy, devastation of industrial working class and population, mass immigration of young and qualified people, the situation beco-mes increasingly complicated. The restructuring of specific groups of industrial companies in Serbia, and the reindustrialization as a whole, become the ‘new’ strategic options, new programming concepts of development. Organizational practices would have to find ways of achieving business success by carrying out strategic options which were adjusted to times like these. The Missing develop-ment options or poorly chosen and/or poorly applied development options, fail to reduce entropy and pull the society along the development path. And in the same way “philosophy is not so much moved by problems, but by paradoxes” (Kozo-mara 2001), so too could the development adopt a similar moving mechanism.

3. MODERN ORGANIZATIONAL PRACTICES

Considering that the “drama of industrial development” takes place in a given sociocultural context, anything that involves changes, especially in business pro-cesses, cannot be done without affecting the population, primarily the employees.

Deindustrialization, reindustrialization, and downsizing and outsourcing in that context, have trapped and continue to trap employees between development opti-ons and existential needs. The primary goal of downsizing and outsourcing is to re-duce a business system to the ’right measure’.

Finding the ‘right measure’ with downsizing demands surgical skill during the removal of workforce so that only the less successful and/or underqualified emp-loyees are removed. However, the result of a downsizing ‘surgery’ often fails to bring a business system to the desired state. Namely, “there are (arbitrary) dismissals of workers, unplanned delays, reductions in production scale, drastic reductions of financing in the areas of training, research, and development... The


158

business perspective fades out. The vision is drawing dangerously ‘close’ to us, whereas we should be approaching the vision” (Nikolic, Strak and Gujanica 2009).

It has become clear that the strategy of workforce reduction is frequently im-plemented in a reactive manner, as a means of reducing costs, and that it can serve as a short term reaction to an observed decrease in profit (Rayan and Macky 1998). Empiric research has shown that these “bomb-like” actions of downsizing are rarely successful and positive (Cameron 1994). It has been proven that the functioning of a business system deteriorates during and after conducting the process of downsiz-ing (Cascio 1993), even though the business system should be very strong at that precise time. It has been proven that conducting the process of downsizing in busi-ness systems leads to an increase in rigidness (Cameron, Sutton and Whetton 1987), whereas it is the openness for new experience that is the priority in a time of crisis. The records suggest that the quality, productivity, and the level of service provided to customers often decrease, whereas financial performances often in-crease in the short term after conducting downsizing due to savings and lowered costs. However the performances decrease in the long term (Morris, Cascio and Young 1999). It has also been noticed that the trust within the organization de-creases drastically (Buch and Aldridge 1991; Cascio 1993), and that this is directly connected with the increase of angst and insecurity with the employees (Buch and Aldridge 1991).

Outsourcing (Outside Resource Using) is an increasingly implemented organ-izational practice with the goal of reducing the company to the ‘right measure’, but unlike downsizing, the process of finding the right measure is based on relocating certain (critical) activities outside the company. This relocation refers to (or it sho-uld refer to) the non-core capabilities of the company. Outsourcing is the strategic use of outside resources for conducting activities which are under the authority of internal staff and internal resources.

Due to the ferocity of the global market, organizations accept these measures as a good way to improve their competitive positions. Namely, the business sys-tems have discovered that they can reduce costs and maintain quality by relying on outside service providers to conduct additional activities of their basic func-tions.

The reasons for outsourcing implementation can vary, but the reduction of cos-ts and the control of operational costs rank among the most frequent ones (Har-land et al. 2005; Fill and Visser 2000). It is not possible to find fault with many of the aspects of these motives, but the key problem of the success of this strategic option lies in (faulty) recognition of activities that can be the subject of outsourcing. One of the biggest risks is the potential loss of competencies due to faulty identifi-cation of the “company’s core competencies” (Harland et al. 2005). When staff members leave a company, they often take the intangible strategic capabilities which can be difficult to compensate (Anonymous 2005).

The human factor is the most critical determinant of a company’s success. If the process of outsourcing is being conducted without a well-designed communica-


159

tion with the employees, the news of outsourcing will become a rumor which will increase insecurity among the employees, which in turn will lead to a decrease in the organization’s motivation, and consequently, its productivity (Bonifazi, Desouza and Power 2004). Furthermore, certain studies on the successfulness of outsourcing give alarming results by indicating the “rate of discontent of companies concerning one or more aspects of their outsourcing relationship to be seventy per-cent. Today, the dominant impression among senior managers is that the negative consequences of outsourcing greatly exceed the advantages” (Kakabadse and Kakabadse 2002; According to: Popovic, Jasko and Prokic 2010).

The specified strategic options are the topic of numerous theoretical and prac-tical deliberations and it would be questionable to shed light on deliberations that place these two options in a relation of close mutual connectivity. Furthermore, certain authors consider downsizing and outsourcing to be two closely connected activities where one can lead to the other, and vice versa (Elmuti 2003; Outlay and Ranganathan 2005; Maertz Jr. et al. 2010). According to their outlook, downsizing is not considered an “all or nothing” measure, and instead it appears in several forms: layoffs, outsourcing, and offshoring, where certain forms can endanger the em-ployees’ moral to a greater or lesser extent. One thing is certain: these restrictive measures have an equally negative effect, both on the laid off workers, and the workers who remain. In a situation like this, there are numerous factors that affect the employees’ perception of their working environment and the hiring policies of a given organization. This relates to the management justness, empowerment, job satisfaction, job security, organizational performances, loyalty to the organization, etc. (Maertz Jr. et al. 2010).

The employees consider outsourcing to be a more benign measure than offshor-ing. The reason for this could be that outsourcing is perceived as a less dangerous business measure, or that offshoring is considered a less patriotic measure, or per-haps both. Also, Maertz emphasizes that employees who have been relocated to a different domestic (outsourcing) or foreign (offshoring) area, feel less motivated with a sense of undermined authority, and that they perceive the management’s decisions as unfair (Maertz Jr., et al., 2010). The authors agree that, with preparatory planning, the implementatin of outsourcing can result in lowered costs, increased capacity and productivity, and that it sometimes leads to downsizing (Elmuti 2003; Outlay and Ranganathan 2005). The bulk of critiques directed at out-sourcing concerns the question of change in the hiring pattern, workforce globaliza-tion, and the effect it has on individuals and organizations (Klass, McClendon and Gainey 2001).

Many of the efforts made produced devastating results and unplanned conse-quences that destroyed numerous systems. The list of negative effects of downsizing is long, and it inexorably points out that the effectiveness of this strategy’s imple-mentation is not at all impressive, and that not even the effects of outsourcing are exempt from this rule. The results of the outsourcing strategy can lead to a signifi-cant decrease in the employees’ morale (Kennedy et al. 2002). The relocated and


160

unemployed workers are more likely to have family issues, instances of abuse, al-coholism, bankruptcy, divorce, etc. (Weidenbaum 2004).

On the other hand, there is an opinion that the main reasons of outsourcing ac-tivities (e.g. the reduction in workforce costs) are often exaggerated compared to other risks and problems (e.g. the protection of intellectual property, the quality and capability of providers) (Kumar and Eickhoff 2006). These trends result in the loss of capabilities for permanent employment, with the increasing number of workers with part-time jobs, contracts of lesser wages, without health or life insur-ance, severance pay, pension, etc. (Charara 2004). This leads to gradual changes in the structure of the working population where the majority of workforce will be under part-time, temporary, free, or independent contracts (Klass et al. 2001).

Therefore, outsourcing entails dramatic changes in the nature of business, con-trol, and organizational design (Lever 1997; Klass et al. 2001), and it usually results in the loss of productivity. This kind of lowered productivity can deteriorate the already unacceptable level of performances and lead the organization to additional outsourcing (Lever 1997). The employees start to feel insignificant, useless, and the participation in their work groups gradually decreases, which can cause higher levels of anxiety and stress (Kennedy et al. 2002). Certain empiric research has shown that there is a high probability that dissatisfied workers will leave the or-ganization after the implementation of the outsourcing strategy (Charara 2004).

The terms such as corporate outsourcing, restructuring, and downsizing, are just “euphemisms used by management which concedes it has to lay off individuals” (Outlay & Ranganathan, 2005).

The authors do not deny that there are certain positive effects of the overturn and fluctuations with the employees, or the wise reduction of the organization by relocating non-core activities. Each organization needs ‘refreshing’ from time to time, which is often done by hiring new people with new ideas and new experi-ence, or by reducing the level of responsibility and effectively focusing on key ac-tivities. However, the arguments against the high overturn and fluctuations with the employees, or the loss of competencies, are equally persuasive. When the no-tion that this state of affairs is considered equal to bad management is added, the image of the business system becomes seriously jeopardized. One thing is certain: conducting every strategic option, including downsizing and outsourcing, perceived as independent or interdependent strategic option, must be a result of deliberation placed in a wide development frame, by contrasting multidisciplinary attitudes, keeping in mind that people are the key development capital.

4. CONCLUSION

Considering the given strategic options, downsizing and outsourcing, imply the application of a high level of knowledge and organization, the employees and their competencies come into focus of business success. Business system becomes all the more vulnerable, which is no surprise when we know that, as a rule, restrictions hit


161

the "brain of the company". Wealth is not made by non-selective expenses reduc-tion and employee sacking. What the strategic options that have not been thought through actually do, like a luggage they carry with them or leave behind, is the irreversible destruction of "intangible" advantage sources. On the other hand, as soon as the moral and the motivation of people fail, all the perplexities, tensions and problems we have not even dreamed about surface, come out in the open and present barriers to the development processes. One thing is certain, carrying out of every strategic option, even downsizing and outsourcing, must be a result of think-ing done with a broad developmental frame in mind, confronting multidisciplinary attitudes among themselves, and not forgetting that it is the people who are the key capital for development.

There is one thing that everyone agrees on - Serbian industry has lost the game. There is a long list of imbalances and system deficiencies. A conclusion in-trudes that claims the source of (Serbian) failure is, in its essence, a matter of missed opportunities, wrong decisions and late solutions. Considering that, as Titus Lucretius Carus was writing (1938), "the whole of human civilization was created by intel-lect", then "the intellect should preserve it as well".

BIBLIOGRAPHY

Anonymous, (2005). The recruitment debate: To outsource or not to outsource? Which is the bigger risk? Human Resource Management International Digest, Vol. 13 (3), 27-29.

Bergson, A. (1991). Stvaralacka evolucija, Izdavacka knjizarnica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci

Bonifazi, C., Desouza, K.C., Power, M.(2004). The Ten outsourcing Traps to Avoid. Journal of Business Strategy, Vol. 25, No. 2, 37-42.

Buch, K., Aldridge, J. (1991). O.D. Under conditions of organizational decline, Organiza-tion Development Journal, 9, 1-5.

Cameron, K. S. (1994). Strategies for Successful Organizational Downsizing, Human Re-source Management, 33(2), 189-211.

Cameron, K. S., Sutton, R. I., Whetton, D. A. (1987). Organizational dysfunctions of de-cline, Academy of Management Journal, 30(1), 126-138.

Cascio, W. F. (1993). Downsizing: What do we know? What have we learned? Academy of Management Executive, 7 (1), 95-104.

Charara, J. (2004). Impact of outsourcing 'lasts years.' People Management, 2(4), 15-18. Chisholm, B. (1957). Prescription for Survival, New York: Columbia University

Press, 76 Elmuti, D. (2003). The perceived impact of outsourcing on organizational performance.

Mid-American Journal of Business, 18(2), 33-42. Fill, C., Visser, E. (2000). The outsourcing dilemma: A composite approach to the make

or buy decision. Management Decision, Vol. 38 No. 1, 43-50. Harland. C., Knight, L., Lamming, R., Walker, H. (2005). Outsourcing: Assesing the Risk

and Benefits for Organizations, Sectors and nations. International Journal of Operations and Production Management, Vol. 25 No. 9, 831-850.

Indjic, T. (2009). Tehnologija i kulturni identitet, Sluzbeni glasnik, Beograd


162

Kakabadse, A., Kakabadse, N. (2002). Smart Sourcing: International Best Practice. New York, Palgrave.

Kennedy, J. F., Holt, D. T, Ward, M. A., & Rehg, M. T (2002). The influence of outsourc-ing on job satisfaction and turnover intentions of technical managers. Human Resource Plan-ning, 25(1), 23-31.

Klass, B., McClendon, J., & Gainey, T (2001). Outsourcing HR: The impact of organiza-tional characteristics. Human Resource Management, 2(15), 45-54.

Kozomara, M. (2001). Subjektivnost i moc, Plato, Beograd. Kumar, S., & Eickhoff, J. (2006). Outsourcing: When and how should it be. Information

Knowledge Systems Management, 5, 245-259. Lever, S. (1997). An analysis of managerial motivations behind outsourcing practices in

human Resources. Human Resource Planning, 20(2), 37-47. Maertz Jr., C. P., Wiley, J. W., LeRouge, C., & Campion, M. A. (2010). Downsizing ef-

fects on survivors: Layoffs, offshoring, and outsourcing. Industrial Relations, 49(2), 275–285. Morris, J. R., Cascio, W. F., & Young, C. E. (1999). Downsizing after all these years:

Questions and answers about who did it, how many did it, and who benefited from it. Or-ganizational Dynamics, Winter 1999, Vol. 27 Issue 3, 78.

Nikolic, T.S.; Strak, M; Gujanica, I. (2009). Business System Between 'Liposuction' and 'Bodybuilding'; International Journal of Strategic management and Decision Support Systems in Strategic Management, Vol.14, No.4, 33-38.

Outlay, C., & Ranganathan, C. (2005). Exploring the downside of IT outsourcing: Out-sourcing tactics, layoffs, and organizational outcomes. Americas Conference on Information Systems (AMCIS) - AMCIS 2005 Proceedings, 20-27.

Popovic, N., Jasko, O., Prokic, S. (2010). Menadzment interorganizacionih odnosa, Srpski ekonomski centar: Institut ekonomskih nauka, Newpress: Smederevo.

Rayan, L.& Macky, K. A. (1998). Downsizing organizations Uses, outcomes and strate-gies, Asia Pacific Journal of Human Resources, Vol.30, 29-45.

Tit Lukrecije Kar, (1938). O prirodi stvari, De rerum natura, On the Nature of Things", preveo i rastumacio profesor Marko Tepes. Zagreb

Vuco, N. (1981). Razvoj industrije u XIX veku, SANU, Beograd Weidenbaum, M. (2004). Outsourcing: Pros and cons. Business Horizons. 48(4), 311 -315.

BULK FREIGHT: SOME PROSPECTS FOR THE BLACK

AND AZOV SEAS PORTS

Michael Doubrovsky1, Victor Petrosian2

Valentina Kaluzhnaya3 Mikhail Vargin4

JEL Classification: R49 Professional article


Abstract Paper aims to assess existing and prospective potential of Ukraine’s and Russia’s Ports on the Black Sea and the Sea of Azov from the point of view of balk cargoes transportation. Data describing ports throughput capacity as well as freight turnover are analysed. Possibilities for the port infrastructure to adapt to the structural changes in cargo traffic are considered. Evaluation of the need for invest-ments for modernization and reconstruction of the ports is presented. Reserves and deficit of ports capacity for bulk freight for coming years are determined and discussed. Key words: Bulk Freight, sea ports, throughput capacity, cargoes turnover, investments

1. INTRODUCTION: REVIEW OF THE REGIONAL PORTS

The aggregate freight turnover of all the regional ports and terminals worked out at 451.5 million t in 2012, where the Russian and Ukrainian ports accounted for more than 73% of the total (331 million t). Given the forecasts for development of the world economy and, in particular, the countries of the region, there is no ques-tion of any considerable growth in transhipment of cargos in the ports of the Sea of Azov and the Black Sea basin. This figure may be expected to approximate to 500

1 Professor, Odessa National Maritime University, Odessa, Ukraine, e-mail: [email protected] 2 Associate Professor, Odessa National Maritime University, Odessa, Ukraine 3 Senior Lecturer, Odessa National Maritime University, Odessa, Ukraine 4 Associate Professor, Odessa National Maritime University, Odessa, Ukraine

Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (March, 2014), 153-175

Michael Doubrovsky, Victor Petrosian, Valentina Kaluzhnaya and Mikhail Vargin

164

million t in the foreseeable future. In the aggregate, the Ukrainian port sector pos-sesses the port capacity of over 180 million t. The annual freight turnover amounted to 154.3 million t in 2012 (which is 99.2% of the total of 2011).

Figure 1: Map of Ukrainian ports

That is to say, the Ukrainian ports used 86% of their capacity. The main freight turnover of the Ukrainian ports is concentrated around the so called “Large Odessa” (Odessa, Ilyichevsk, and Yuzhny) working out at 60-65% of the total freight turnover of the Ukrainian ports. Concentration of the national port capaci-ties in one region impedes development of the whole port infrastructure and does not allow to use the considerable maritime potential of the Crimean Peninsula and the Eastern segment of the coastal part of Ukraine that is situated immediately on the border between Ukraine and Russia (fig. 1).

In the Crimean Peninsula having the stretch of almost 50% of the whole coastal territory of Ukraine, which ensures a substantial potential for transit, there are no first-class seaports. The aggregate freight turnover of the ports located in the South of Russia worked out at 176.7 million t; however, the portion of bulked car-gos within the structure of freight turnover is over 60%.Given the overloading of the ports of Novorossiysk and Tuapse in respect of dry cargos, Russia has already presented officially a project called “Creation of a Dry Cargo Area of the Seaport of Taman” and has launched the preparatory works; nevertheless, creation of a port in the said place has led to a number of complications.

Bulk Freight: Some Prospects for the Black and Azov Seas Ports

165

Table 1: Comparative indicators of ports of the black sea

and sea of Azov basin

## Ukrainian ports by the regions

Total turnover, thousand tons,

2012

Number of cargo births

Coal turnover, thousand tons,

2012

Total lengths of wharfage

Checkpoint depth, m

Crimea Ports 1. Yevpatoria 913.3 5 797 8.25 2. Kerch 5938.6 7 1869.3 1354 8.3 3. Feodosiya 3002.0 7 1089 13.5 4. Yalta 188.2 2 475 8.2 5. Sebastopol 417.1 1 112 8.25 Danube Ports

6. Izmail 2907.2 24 1390.8 2666 7.5 7. Reni 1061.8 37 68.6 3927 7.0 8. Ust-Dunaysk 35.3 0 0 8.0 9. Belgorod-Dniester 927.8 9 1147 4.8-5.1 Ports of “Big Odessa”

10. Odessa 24500.6 54 8955 13.5 11. Yuzhny 22720.0 10 1393.0 2605 15.0 12. Ilyichevsk 14514.7 28 747.4 4844 14.5

Dnepr River Region Sea Ports

13. Nikolayev 10841.7 13 2470.9 2498 10,5 14. Kherson 3100.3 9 34.2 1262 7.9 15. Oktyabrsk 2153.3 7 53.1 1902 10.5 16. Skadovsk 180.8 3 536 6.0

Azov Sea Ports 17. Mariupol 14080.4 18 3295.3 3926 9.75 18. Berdyansk 2318.2 10 1170.7 1506 8.25

Ukrainian ports in total 109800.3 227 12543.2 36601

Russian Ports of the Basin

1. Novorossiysk (all companies) 117400 80 160.0 12670 24.0

2. Tuapse 17800 15 2800.0 2596 13.5 3. Taganrog 3400 13 950.0 2570 5.5 4. Eysk 3600 8 910.0 893 4.5 5. Azov 5100 9 1450.0 1156 5.5 6. Rostov-on-Don 11100 18 1670.0 2900 4.5 7. Temryuk/Caucasus 2300/9400 9/9 560.0 1756/1850 5.5

Regional Russian ports in total 176700 161 8500.0 24700


166

2. PORTS CAPACITY FOR HANDLING BULK CARGOS

The existing Ukrainian terminals have capacity allowing to handle over 30 million t of coal and about 60 million t of ore per year. Practically all the terminals are focused on export schemes only. The total volume of transhipment of coal and ore cargo through the Ukrainian ports in 2012 was 31.67 million t, which is ap-proximately 90% of the level reached in 2011. In particular, the volumes of export of coal and ore cargos worked out at 18 million t, those of import thereof were about 3 million t, and transit amounted to 10.6 million t.

In 2012 export of coal and coke through the Ukrainian port worked out 4 mil-lion t, the largest volumes of coal being exported through the ports of Mariupol (1,660.3 thousand t), Berdyansk (1,146.8 thousand t), and Nikolayev (1,085.1 thou-sand t). The extent of importation of coal to Ukraine worked out at 1,530.7 thou-sand t, in particular, 712.7 thousand t through the port of Ilyichevsk and 786.9 thousand t through the port of Yuzhny. The largest portion in the whole structure of coal transhipment is constituted by freight in transit. On the whole, transit of coal amounted to 5,528.1 thousand t in 2012, including 1,393.0 thousand t through the port of Yuzhny, 1,567.7 thousand t through Mariupol, 1,102.5 thousand t through Kerch, and 1,354.7 thousand t through Nikolayev.

The breakdown of port capacities is as follows: Seaport of Yuzhny (fig. 2). Port capacity is up to 6 million t of coal per year.

The port handles coal cargos at berths No. 5 and No. 6. The stretch of the berthing line is about 700 m (each berth being 348 m), and the depth is 15 m. The berths of the port can accept vessels of up to 80 thousand dead weight tonnes (without any additional loading on the roads). The complex was technologically designed in the late 70s of the past century and cannot be described as specialized in the proper sense of the word because cargo is loaded immediately onto vessels with gantry cranes.

Figure 2: Port of Yuzhny


167

There are two car dumpers that are used for transhipment of coal; they can unload up to 270-280 jimmies daily. There are three defrosting devices with a total capacity of 60 carriages, classification yards, conveyor lines with a total extent of 1,500 m. There are pickup mechanisms such as gantry cranes “Sokol” and “Con-dor”, mobile cranes “Liebherr”, stackers, forklift trucks with hoisting capacity of 25 t. Coal loading rates are 7-10 thousand t daily. The port warehouses can hold 600 thousand t of coal of different ranks at a time.

Figure 3: Export terminal “TIS-Ruda” ("TIS-Ore")

Export terminal “TIS-Ore” in the Port of Yuzhny (Transinvest Company) (fig-ure 3).Terminal capacity is 5 million t of pellet or 3.5-4 million t of coal per year. Transhipment takes place at berth No. 18, the length of the berthing line is 255 m, and the depth is 15 m. Carriage discharge performance is 200 units daily. There is one car dumper and one defrosting device with a capacity of 15 carriages. The pickup mechanisms are: a shiploader (of 1,500 t/hr), a gantry crane “Sokol”, 2 stackers, and 1 scraper reclaimer. Daily rates of working a vessel are up to 30 thou-sand t.

Export-import terminal “TIS-Coal” (port of Yuzhny). The complex is situated at two berths (No. 19 and No.20) whose total length of the berthing line is 510 m, and the depth is 15 m. The pickup mechanisms are two shiploaders (of 1,500 t/hr), two bucket unloaders, two stackers, two reclaimers, two railway car loaders. After commissioning of all the port capacities, ships loading rates will be 30-35 thousand t daily. The storage capacity of the warehouses is 1 million cub.m.

In the near future, the capacity of the said coal-and-ore complex on both ter-minals is planned to be increased up to 15 million t per year. The complex can ac-cept vessels of 220 thousand dead weight tonnes, the aggregate capacity of the terminal being up to 7-10 million t.

Mariupol Sea Commercial Seaport. Port capacity is up to 5 million t of coal per year. Coal is transhipped at a specialised complex that was commissioned in 1972


168

(berth No. 14 having the length of 263 m and the berth depth of 8.25 m) . The ter-minal admits loading two vessels at a time, with deadweight of up to 10 thousand t. The complex is equipped with two car dumpers (each for 5 carriages), a defrost-ing device, three coal loaders; the warehouse is served by 2 reclaimers and 2 stack-ers. Vessels loading rates are: 6-8 thousand t daily. In the port of Mariupol coal is also handled at berths No. 11 and No. 12 (being 165 m long and 9.75 m deep), berth No. 18 (being 204 m long and 9.75 m deep), berth No. 5 (being 210 m long and 8.5 m deep), berth No. 13 (being 210 m long and 9.75 m deep). Vessels loading rates are 7 thousand t daily. The berths of the port can accept vessels of up to 35 thou-sand dead weight tonnes. The warehouses of the port can hold up to 300 thousand t of coal at a time. The port can work up to 200 railway cars of coal daily.

The ports of Ilyichevsk, Nikolayev, Kerch, Berdyansk and Izmail that are en-gaged in transhipment of coal use cranage mechanization schemes that cannot sat-isfy the today’s needs for efficiency of cargo handling complexes. The want for im-port of coal to Ukraine has considerably increased of late years, which is condi-tioned by the needs of the metallurgy industry; this particularly concerns coking coals. In this regard, organization of high-performance transhipment of imported coal becomes topical. The existing orientation of the ports to transhipment of ex-port bulk cargo traffic does not allow for prospects of transhipment of imported cargos.

In the Ukrainian ports, as well as in those of the South of Russia, there are no complexes that have sufficiently high performance to accept imported bulked cargo, which is, undoubtedly, one of the most advanced and profitable lines of cargo traffic, in particular, if it deals with coking coal. The coal-and-ore complex of TIS is the only exception. The need for raising of imported bulk cargo capacity is true for the Russian ports, too; besides, it concerns all the ports of the Black Sea and the Sea of Azov.

3. COAL TRANSHIPMENT IN THE PORTS OF THE SOUTH OF RUSSIA

In the South of Russia there are no large terminals that are active in tranship-ment of coal and iron ore and possess high storage capacity and depth allowing to load vessels that have high cargo carrying capacity. The total freight turnover of coal in the ports of the South of Russia worked out at 8.5 million t in 2012. The largest one is the port of Tuapse (2.8 million t in 2012), and the rest pertain to the Sea of Azov basin (ports of Azov, Taganrog, Eysk, Rostov), and are limited in depth because of their geographical situation, which leads to rather small dimen-sions of consignments and, as a result, a limited extent of freight turnover.

As regards the prospects of increase in transhipment of coal in the Black Sea and the Sea of Azov basin of Russia, it can be observed that the Russian ports per-taining to the said basin can handle 8.5 million t per year. The potential growth is 1.5 million t and will hardly be increased if no new capacities are commissioned. The extent of transhipment in Tuapse as the main Russian port for coal tranship-


169

ment is doubtless affected by limitation of the capacity of the North Caucasian Railway because the turnover of cargos carried for the Olympic Games increased considerably, and in the nearest future the situation will hardly be changed and the railway will remain a bottleneck.

A possible development of the ports of Rostov, Azov, Eysk, and Taganrog will not exert any substantial influence upon the total volume of coal transhipment through the southern ports of the Russian Federation. The prospects of construc-tion of new deep-sea port in the south of Russia and, in the first place, construction of the port of Taman may essentially reduce the volume of transit of coal to the Ukrainian ports, but these prospects pertain, most likely, to the years 2016-2018. Given the geographical position and technical equipment, the new Terminal of bulk cargos in the port of Taman will be able to come to the front and switch the considerable existing freight traffic off the Ukrainian ports. In addition to the Rus-sian freight, the terminal will be able to attract cargos from Kazakhstan creating thereby a supplementary transit traffic through the Russian territory and ports.

The extent of transhipment in Tuapse as the main Russian port for coal tran-shipment is doubtless affected by limitation of the capacity of the North Caucasian Railway because the turnover of cargos carried for the Olympic Games increased considerably, and in the nearest future the situation will hardly be changed and the railway will remain a bottleneck. A possible development of the ports of Rostov, Azov, Eysk, and Taganrog will not exert any substantial influence upon the total volume of coal transhipment through the southern ports of the Russian Federation.

The prospects of construction of new deep-sea port in the south of Russia and, in the first place, construction of the port of Taman may essentially reduce the volume of transit of coal to the Ukrainian ports, but these prospects pertain, most likely, to the years 2016-2018. Given the geographical position and technical equipment, the new terminal of bulk cargos in the port of Taman will be able to come to the front and switch the considerable existing freight traffic off the Ukrain-ian ports. In addition to the Russian freight, the terminal will be able to attract car-gos from Kazakhstan creating thereby a supplementary transit traffic through the Russian territory and ports.

The leading directions of export of coal from the CIS in the southern region remain Turkey and the countries of Eastern and Southern Europe. The Russian exporters to Turkey and the countries of the Southern and Eastern Europe try to form freight traffics through the southern ports of Russia. Export freight traffics of the Kuzbass coal will gravitate to the southern ports of the Russian Federation. Demand for vessels of the small tonnage will grow in the Black and Azov seas. High rates of a gain of port capacities of Russia and increase in volumes of transfer of freights allowed to redistribute substantially freight traffics of the foreign trade freights from ports of the adjacent states on the Russian ports and this tendency will proceed in the future.


170

4. EVALUATION OF POSSIBILITIES FOR THE PORT INFRASTRUCTURE TO ADAPT TO HE EXISTING STRUCTURAL CHANGES IN CARGO TRAFFIC

The practice of operation of the export-orientated coal terminals during many years has led to the situation when at present in the ports of the Black Sea – Sea of Azov basin virtually there are no full-fledged high-performance specialised import terminals (except for the terminal “TIS-Coal”). The total need for import terminals in the Ukrainian ports only is estimated at 10-15 million t. In order to satisfy this need, it is necessary both to adapt the port infrastructure to the current structural changes (complex reconstruction of the existing terminals) and to build new im-port-oriented cargo handling complexes. A number of projects were announced in 2008-2009, being related both to the state-run ports and to the private terminals, to be implemented in 2012.

Efficiency of implementation of similar projects depends of performance of four compulsory conditions:

- Availability of an adequate cargo base that should guarantee proper utilization of the port capacities to be put in operation;

- Availability of a sufficient area for placement of the store capacities and of the necessary handling facilities that will allow to perform loading and unloading works with the maximum efficiency and the least expenses possible (the tech-nological component);

- Possibility of creation of a wharfage allowing to accept and work design ships of all types, without limitation, and ensuring safe navigation (the maritime component);

- Possibility of organization of railway traffic for delivery to a port/export from a port of estimated freight turnover, without limitation and unconditionally (the railway component). Noncompliance with any one of these conditions will lead to inexpediency of

implementation of the whole project. It should be observed that as of summer 2013 none of the projects announced has been implemented!

- The project of construction of a new cargo handling complex in Ilyichevsk, with a double-sided pier, for vessels of up to 100 dead weight thousand t, and with capacity of 8 million t of coal and ore per year,

- The project of a cargo handling complex that should have the capacity of 1.2-3.8 million t in the port of Yuzhny, at berths No. 9 and No. 10. The length of the moorage wall is 2x285 m, and construction of new warehousing areas is planned for storage of 170 thousand t of cargo at a time.

- Construction of new berths in Mariupol, too, which shall allow increasing the port capacity in respect of coal and ore by 1.8 million t approximately before 2020.


171

- The deep-water berth “Moorages of Comintern” in the port of Yuzhny with a pier up to 300 m long and a capacity of up to 10 million t per year. The pier should accept two ships at a time. The storage capacity is 700 thousand t. Loading a vessel of up to 100 dead weight thousand t is calculated to be per-formed within 12 -15 hours (figure 4).

- The terminal of Smart-Holding in the port of Ochakov with a port capacity of up to 5 million t per year. It was planned to build a deep-water port with depths of up to 17 m on 400 hectares.

Figure 4: The deep-water pier “Moorages of Comintern”

At present Portinvest company is planning to implement a project of construc-

tion of an import-oriented coal handling complex in the port of Yuzhny. Possibili-ties for the port infrastructure to adapt to the current structural changes in cargo traffic shall be evaluated using the criteria as follows:

- The technological factor that allows to organize, with minimum expenditures, a reverse mode of delivery - export/import;

- The railway factor: reconstruction of the railway component, which will allow to build a cars loading station, together with the car unloading facilities and equipment available, and will ensure a reverse traffic of carriages loaded from the port to consumers;

- The maritime factor: reconstruction/reinforcement of the port structures in order to create a competitive wharfage (depth, length, operating load, etc.). Reasoning from these prerequisites, it can be affirmed that presently only sev-

eral Ukrainian ports can adapt their own infrastructure to the current structural changes of the cargo traffic. In the first place, the ports of Yuzhny and Ilyichevsk


172

shall be included in this category as meeting to all the criteria aforesaid; the port of Nikolayev, that has been showing an excellent dynamics in growth of its freight turnover for the last year and a half (125% of growth in 2012 and up to 10-12% of growth in the 1st quarter of 2013), may be included therein with some reservations.

Creation of full-grown specialised cargo handling complexes equipped with advanced technological facilities and a deep-water wharfage is planned in the ports of Yuzhny and Ilyichevsk. There are similar schemes of development for Nikolayev seaport. The situation with the ports of Mariupol and Berdyansk on the Sea of Azov and the port of Kerch can be described as a bit more complicated. The geographical position of the said ports on the Sea of Azov, the natural limitation in draught, the heavy ice regime during the winter navigation, and the limited possi-bilities of development of the area concerned do not allow the above-mentioned ships to react promptly to any changes in the structure and direction of cargo traf-fic, whether at present or in the near future.

5. ASSESSMENT OF REQUIREMENTS FOR INVESTMENTS FOR MODERNIZATION AND RECONSTRUCTION OF PORTS

In order to assess the want for investments to be aimed at re-equipment and reconstruction, first of all, it is necessary to determine what re-equipment of the ports will lie in, and what reconstruction of the ports will lie in, and for which spe-cific purposes. Beyond any doubt, this problem so foreshortened is particularly urgent, in view of the recently approved new Ukrainian Seaports Act of Ukraine under № 4709-VI. In this connection, we would like to determine the list of the ports subject to modernization and reconstruction for extending the scope of ser-vices in the coal segment of the port business and to define the concepts of ‘mod-ernization’ and ‘reconstruction’.

We understand by modernization the replacement of the equipment by more productive, change and improvement of technological schemes of work (a techno-logical component), expansion and re-equipment of warehouses and their capaci-ties. We understand by reconstruction/strengthening of port structures the quays and piers reconstruction, improvement of their technical and operational character-istics (water depths, berthage lengths, operational loads on quay walls and so on).

The list of the main Ukrainian ports subject to re-equipment and reconstruc-tion is as follows: port of Yuzhny, port of Ilyichevsk, port of Mariupol, port of Ni-kolayev (see table 2 below).


173

Table 2: Assessment of requirements for investments for modernization and reconstruction of ports (till 2018, the forecast)

Modernization Reconstruction/strengthening Technical

re-equipment New equipment Approach channel and water area Wharfage Name of the

port Entities mio.

USD Entities mio. USD

Entities

mio. USD Entities mio.

USD Channel

deepening to

- 21.0 m

320.0 Strengthening/ reconstruction 17.5

Yuzhny Berths No.5,6 12-15.0 Berths

No.10-12 65-70.0 Water area deepening to -20.0 m

75.0 New construction 70,0

Strengthening/ reconstruction 15.0

Illichevsk Berths No.9,10 10-12.0 Berths

No.9,10 35-40.0

Channel deepening

to -17.0 m

50.0 New construction 50.0


Mariupol Berth No.14 20-25.0 Berth

No.14 25-30.0 Water area 10.0 New construction 30.0


Nikolayev Berths No.9-11 12-15.0 Berths

No.9-11 25-30.0 Water area to -12.0 m 40.0

New construction 30.0 54-67 150-170 495.0 232.5

Others 20 50 20.0 30.0 Total 90.0 220.0 515.0 262.5 6. ASSESSMENT OF CAPACITY OF PORTS OF THE REGION FOR COAL TRANSIT NOW AND IN THE FUTURE

Evaluation of the regional ports’ potential for transit of coal requires not only information related to technical equipment of the ports, but also the transit rates formation system. Judging from the analysis of the technical information, as well as statistical data concerning transit of coal through the ports of Ukraine of late years, we can make up conclusions as follows. The share of transhipment of coal in transit through the Ukrainian ports has been gradually reducing for the last five years in favour of the Baltic ports. Thus, in 2008 approximately 38% of the Russian coal in transit passed through the Ukrainian ports, in comparison with the 62% that fell on the Baltic ports. In 2012 this correlation changed and was 21% to 79% in favour of the Baltic ports, at that the transit traffic of coal through the Baltic ports showed an increase by 13%. On the whole, for the last 5 years the extent of the


174

transit of coal through the Ukrainian ports has reduced by 60% from 14.9 million t to 5.6 million t.

The key factor of reduction of transit traffic through Ukraine is increase of the rates established by the Ukrainian State Administration of Rail Transport (the Ukrzaliznytsya). Within the period from 2007 till 2012 the rates for transit traffic of coal on the route from the station of Topoli (on the border with Russia) to the port of Yuzhny increased by 125%. Meantime for the analogous period Latvia, the main competitor, refused fully to increase the rates, and the Byelorussian rates increased by more than 20% for the analogous period. At present the cost of transportation of 1 t/km of the Russian coal on the Byelorussian railroad is 1.7 time less than the Ukrainian rates.

If the Ukrzaliznytsya applies a more flexible tariff policy, Ukraine will be able to recover the volume of the Russian coal in transit up to the level of 2010. A differ-ence in the rates valued at USD 5.00 per tonne of coal makes the Ukrainian railroad uncompetitive for the Russian transit. The current rates for rail transportation of coal in transit from the Russian Federation to the port of Ventspils (Latvia) on the Byelorussian railroad are USD 4.00/t, on the Latvian railroad - EUR 7.00/t (USD 9.1/t), to the amount of USD 13.1/t, allowing for return of an empty car. Upon transportation on the main route of the Russian transit in Ukraine to the port of Yuzhny, an analogous rate is USD 18.3/t (the basic rate of USD 14.5/t + payment for return of an empty car of USD 3.8/t). Upon comparison of the rates for tran-shipment in the Ukrainian and Baltic ports, the difference in the transportation costs is about USD 5.2/t, and this factor makes the Ukrainian direction uncompeti-tive, in contrast to Latvia.

Technically, all the main Ukrainian ports engaged in transhipment of coal (those of Yuzhny, Mariupol, Ilyichevsk, and Nikolayev) are ready to accept transit traffic, whether at present or in the future in case of any increase thereof. However, given the trend of events, no real increase in transit traffic through the Ukrainian ports in is in view in the near future.

7. CONCLUSIONS

The results of the analysis of the current situation of the Ukrainian ports and ports on the South of Russia within the coal segment enable us to make up the con-clusions as follows:

- The aggregate freight turnover of all the regional ports and terminals worked out at 451.5 million t in 2012, where the Russian and Ukrainian ports ac-counted for more than 73% of the total (331 million t);

- In the aggregate, the Ukrainian port sector possesses the port capacity of over 180 million t;

- The annual freight turnover of all the Ukrainian terminals and ports amounted to 154.3 million t in 2012 (which is 99.2% of the total of 2011), that is to say that the Ukrainian ports used 86% of their capacity;


175

- The portion of coal cargos in the freight turnover was about 12 million t (7.7%). - The aggregate freight turnover of the ports located in the South of Russia

worked out at 176.7 million t; the portion of coal cargos constituted about 8.5 million t (4.8%).

- The existing Ukrainian terminals have capacity allowing handling over 30 mil-lion t of coal and about 60 million t of ore per year.

- The Ukrainian largest coal-handling ports are those of Mariupol, Yuzhny, Ni-kolayev, Berdyansk, Kerch, Izmail, and Ilyichevsk.

- The largest ports of the South of Russia dealing with coal are those of Tuapse, Temryuk, Azov, and Taganrog.

- The want for import of coal to Ukraine has considerably increased of late years, which is conditioned by the needs of the metallurgy industry; this par-ticularly concerns coking coals;

- The existing orientation of the ports to transhipment of export bulk cargo traf-fic does not allow for prospects of transhipment of imported cargos;

- In the Ukrainian ports, as well as in those of the South of Russia, there are no complexes that have sufficient high performance to accept imported cargo traffic;

- A possible development of the ports of Rostov, Azov, Eysk, Taganrog, and Temryuk will not exert any substantial influence upon the total volume of coal transhipment through the southern ports of the Russian Federation;

- The construction of new deep-sea port in the south of Russia and, in the first place, construction of the port of Taman may essentially reduce the volume of transit of coal through the Ukrainian ports;

- According to the forecast for 2018, the want for investments for reconstruction and re-equipment of the main coal-loading ports is approximately USD 1 bil-lion;

- Despite some surplus of reloading capacities in the ports of Ukraine, it is nec-essary to recognize expedient creation of specialized reloading complexes of an import and export orientation in ports Yuzhny and Ilyichevsk taking into ac-count a demand of the deep-water terminals, allowing to accept/send big ship parties;

- In recent years transit of coal and coal cargos was steadily going down. The share of transhipment of coal in transit through the Ukrainian ports has been gradually reducing for the last five years in favour of the Baltic ports;

- On the whole, for the last 5 years the extent of the transit of coal through the Ukrainian ports has reduced by 60% from 14.9 million t to 5.6 million

- Technically, all the main Ukrainian ports engaged in transhipment of coal (those of Yuzhny, Mariupol, Ilyichevsk, and Nikolayev) are ready to accept transit traffic, whether at present or in the future in case of any increase thereof.

RESTRUKTURIRANJE MIKRO I MALIH PODUZEĆA

U UVJETIMA KRIZE – PRIMJER IZ PRAKSE

RESTRUCTURING OF MICRO AND SMALL ENTERPRISES IN TERMS OF CRISIS - CASE STUDY

Goran Vučur1 JEL classification:

JEL Classification: G34, L22

Professional article Primljeno / Received: July 29, 2013

Prihvaćeno / Accepted: October 29, 2013

Sažetak Suvremeni uvjeti poslovanja, koje uvelike diktira globalna kriza, primorali su mikro i mala poduzeća da se u pot-punosti prilagode tržišnim uvjetima i pronađu prihvatljiva rješenja koja će rezultirati uštedama u poslovanju i osigurati opstanak na tržištu. Promjenjivi tržišni uvjeti zahtijevaju brzu reakciju poduzeća koja nije moguća uko-liko poduzeće nije fleksibilno. Poboljšanje fleksibilnosti i ostvarivanje konkurentske prednosti postiže se struktur-nim promjenama koje obuhvaćaju promjene u strategiji poslovanja, nastupu na tržištu, organizaciji i financijskoj strukturi poduzeća. Pored kontinuiranog i etapnog unapređenja organizacije, radikalan pristup kroz restrukturi-ranje poduzeća nužan je u situacijama kada izrazito nepovoljni tržišni uvjeti imaju velik utjecaj na poslovanje poduzeća. Ipak, ukoliko se restrukturiranje sagleda iz drugačije perspektive moguće ga je shvatiti kao inovativni pristup koji će kroz korijenite promjene u poslovanju osigurati dugoročni opstanak poduzeća. U radu se, kroz primjer iz prakse, detaljnije analizira tržišna situacija u kojoj se mikro i mala poduzeća nalaze te se ukazuje na prednosti i nedostatke restrukturiranja koje ne mora uvijek dati željene rezultate. Ključne riječi: restrukturiranje, mikro i mala poduzeća, financijski pokazatelji, poboljšanje poslovanja

Abstract Today's business conditions, which are largely dictated by the global crisis, forced the micro and small enterprises to fully adapt to market conditions and find acceptable solutions that will result in savings in operations and ensure their survival on the market. Changeable market conditions require quick reaction of company which is not possible if the company is not flexible. Improving flexibility and achieving competitive advantages is possible thro-ugh the structural changes which include changes in the business strategy, market appearance, organization and financial structure of the company. In addition to continuous and periodic advancement of the organization, a radical approach to the restructuring is necessary in situations when extremely unfavourable market conditions have a major impact on the company's business. However, if the restructuring is viewed from a different perspec-tive it can be seen as an innovative approach to the radical change in the business to ensure long-term survival of the company. In this paper, a case study, analyzes the market situation in which the micro and small enterprises are located, and points out the advantages and disadvantages of restructuring that does not always give the desi-red results. Keywords: restructuring, micro and small enterprises, financial ratios, improving business

1 University of Dubrovnik, Department of Economics and Business Economics, Croatia, e-mail: goran. [email protected]

Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (March, 2014), 177-192

Goran Vučur

178

1. UVOD U uvjetima neizvjesnog poslovanja, koji se javljaju u vremenima kada poduzeća pod

utjecajem nepovoljnih tržišnih uvjeta zapadnu u probleme, povećanje nesigurnosti i rizika poslovanja implicira vrlo veliku ranjivost poduzeća. Upravljanje poduzećem iziskuje sposo-bnost menadžmenta da se prilagodi novonastalim tržišnim uvjetima. Kako bi se ublažili efekti pojave nepovoljnih tržišnih uvjeta na poslovanje poduzeća potrebno je poduzeti određene radnje koje će zadržati poduzeće konkurentnim na tržištu. Poduzeće se suočava sa nizom nepovoljnih utjecaja kao što su smanjenje obujma poslovanja, smanjenje likvidnosti, višak radne snage, poskupljenje troškova poslovanje, i sl. Stoga je važno da poduzeće na vrijeme poduzme određene radnje odnosno da detektira signale sa tržišta tj. pokrene pre-venciju i utvrdi ograničenja djelovanja. Pri tome, vrlo važnu ulogu ima početna procjena stanja koju menadžment poduzeća donosi na osnovu tržišnih pokazatelja i u skladu s kojom planira aktivnosti na tržištu. Restrukturiranje poduzeća nudi se kao logična strateška odluka menadžmenta koja ima za posljedicu postizanje optimalne strukture odnosno zaokret u stra-teškom upravljanju i operativnoj politici poduzeća. Uz restrukturiranje koje predstavlja jed-nu od temeljitijih mjera promjene poslovanja postoji niz drugih modela koji pridonose sma-njivanju troškova i povećanju efikasnosti poslovanja.

Svrha rada je istražiti proces restrukturiranju mikro i malih poduzeća u uvjetima krize. Cilj rada je kroz problematiku restrukturiranje mikro i malih poduzeća ukazati na moguć-nosti odnosno prednosti i nedostatke procesa restrukturiranja u mikro i malim poduzećima. Metodologija istraživanja bazira se na komparaciji financijskih i nefinancijskih podataka promatranog mikro poduzeća u razdoblju od pet godina odnosno promatranju procesa res-trukturiranja kroz pojedine faze. Analiziranjem financijskih izvještaja i generiranjem finan-cijskih pokazatelja uspješnosti poslovanja dolazi se do konkretnih saznanja o promjeni stru-kture financiranja poduzeća. Također se analiziranjem pojedinih aktivnosti poslovanja, dolazi do spoznaja o izdvojenim aktivnostima koje bitno utječu na fleksibilnost i rizičnost poslovanja poduzeća. Uštede koje se operacijsko-organizacijskim restrukturiranjem postižu očituju se u činjenici da se dio fiksnih troškova pretvara u varijabilne troškove koji ovise isključivo o obujmu poslovanja poduzeća. Strateško restrukturiranje poduzeća predstavlja bitan segment restrukturiranja koji često mikro i mala poduzeća izostavljaju. Praksa je poka-zala da je razlog izostavljanje strateškog restrukturiranja najčešće nedovoljno menadžersko iskustvo vlasnika poduzeća i nedovoljna odlučnost za poduzimanje radikalnih promjena u poslovanju mikro i malih poduzeća, a koje često zahtijevaju napuštanje pojedinih djelatnosti i orijentaciju na djelatnosti u kojima je će poduzeće ispuniti svoje ciljeve. Strukturu rada sačinjavaju uvodni dio, teorijski aspekti restrukturiranja poduzeća, analiza restrukturiranja poduzeća na primjeru iz prakse i zaključni dio. Prvi dio rada započinje uvodom u promat-ranu problematiku nakon čega slijed teorijski dio rada koji razmatra obilježja mikro i malih poduzeća na tržištu Republike Hrvatske, proces i vrste restrukturiranja mikro i malih podu-zeća te različite modele putem kojih se restrukturiranje može provesti. Drugi dio rada anali-zira restrukturiranje mikro poduzeća, na primjeru iz prakse, pri čemu se na kraju rada daju zaključna razmatranja s preporukama za buduća istraživanja i ograničenja koja su utjecala na analizu promatrane studije slučaja.

2. OBILJEŽJA MIKRO I MALIH PODUZEĆA NA TRŽIŠTU REP. HRVATSKE Nakon dužeg razdoblja stabilnog gospodarskog rasta, od 2008. gospodarstvo u Repub-

lici Hrvatskoj počinje stagnirati. Posljednje tri godine dolazi do dramatičnog opadanja gos-podarske aktivnosti što uzrokuje osjetan pad zaposlenosti. U posljednjih 10 godine sektor malog gospodarstva bilježi konstantan pad, a politika djelovanja prema mikro i malim

Restrukturiranje mikro i malih poduzeća u uvjetima krize – primjer iz prakse

179

poduzećima nije dala željene rezultate. Kriza je najviše zahvatila sektore trgovine i graditelj-stva što je prouzročilo povećanje rizičnosti poslovanja koje je impliciralo opreznu potražnju, pad likvidnosti i otežano financiranje. Pošto se gospodarska kriza multiplicirala kako na makroekonomskoj, tako i na mikroekonomskoj razini, pojedine mjere gospodarske politike nisu imale željene učinke. Obilježja gospodarske situacije očituju se u činjenici da se u raz-doblju od godine dana (tijekom 2010. i 2011.) ugasilo 11 320 mikro poduzeća i 471 malo poduzeće. Istodobno se omjer mikro i malih poduzeća u ukupnom broj poduzeća smanjio za 0,3% odnosno 0,2%. U istom razdoblju ugašeno je 24 561 radno mjesto u mikro poduzećima i 9 153 radna mjesta u malim poduzećima.2 Sve navedene činjenice primorale su poduzeća da intenzivno provedu mjere restrukturiranja te kroz nova rješenja nastoje zadržati tržišne udjele i ostvariti konkurentsku prednost. Za postizanje željenih rezultata nužan je širi skup mjera koji će ubrzati restrukturiranje, izdvojiti najperspektivnija poduzeća i osigurati stabil-nost na tržištu.

Kad je riječ o restrukturiranju mikro i malih poduzeća, mali broj autora se bavio ovom tematikom jer se pojam restrukturiranja uglavnom vezuje za srednja odnosno velika podu-zeća koja imaju kompleksniji sustav organizacije poslovanja i upravljanja. Stoga se smatra potrebnim proširiti znanja vezana za probleme s kojima se susreću mikro i mala poduzeća jer na njih otpada oko 98,5% poduzeća. Isto tako je važan podatak da je u malim poduzeći-ma zaposleno 2/3 ukupno zaposlenih u privatnom sektoru. Specifičnosti mikro i malih poduzeća očituju se u prednostima kao što su veća fleksibilnost poslovanja, univerzalnost djelatnika, veća razina inovativnosti, veće mogućnosti umrežavanja i sl. Nedostaci mikro i malih poduzeća mogu se prepoznati kroz menadžersko neiskustvo i nestručnost vlasnika, manje mogućnosti financiranja poslovanja, velik utjecaj sezonskih oscilacija na poslovanje, veću „ranjivost“ od strane konkurencije, lakše zapadanje u probleme nelikvidnosti, nespeci-jaliziranost djelatnika za sve poslove koje obavljaju i sl.. (Netahli, 2008)

3. RESTRUKTURIRANJE Poduzeća bi trebala moći podmirivati svoje obveze kad su u takvom stanju da je vrije-

dnost poduzeća veća od vrijednosti obveza prema vjerovnicima i kreditorima. U uvjetima krize mikro i mala poduzeća suočavaju se s problemom nemogućnosti izvršenja svojih financijskih obveza pa su primorana dodatno se zadužiti kako bi uredno izvršavali dospjele obveze. Opadanjem aktivnosti poslovanja poduzeća ne uspijevaju vraćati dospjele obveze te zapadaju u probleme i prisiljena su preuzimati i rizičnije poslove u nadi da će vratiti uložen novac i izvući se iz financijskih poteškoća. U ovakvim i sličnim situacijama često dolazi do nagomilavanja dospjelih obveza i nemogućnosti vraćanja dugova što, u konačnici u većini slučajeva, rezultira stečajem.

Restrukturiranje poduzeća obuhvaća zaokret u sljedećim područjima djelovanja podu-zeća: Strategiji poslovanja i razvoja, Nastupu na tržištu, Proizvodnom programu, Organiza-cijskoj strukturi, Broju i kvalifikacijskoj strukturi zaposlenih, Financijskoj strukturi poduze-ća. U praksi se restrukturiranje najčešće dijeli na obrambeno i strateško. Obrambeno restruk-turiranje obuhvaća smanjenje broja zaposlenika i financijske mjere sanacije, a strateško upravljanje ljudskim potencijalima i investicijama. Ovisno o prethodno navedenim područ-jima na koje se restrukturiranje odnosi postoje različite faze restrukturiranja koje se general-

2 Državni zavod za statistiku (2013), „Strukturno-poslovni pokazatelji Br. 15.1.2.“, dostupno na: http://www.dzs.hr/, (22.11.2013.); i Državni zavod za statistiku (2012), „Strukturno-poslovni pokazatelji Br. 15.1.2.“, dostupno na: http://www.dzs.hr/, (22.11.2013.)

Goran Vučur

180

no mogu sažeti u tri osnovne (Benaković, 2012): financijsko restrukturiranje, operativno-organizacijsko restrukturiranje i strateško restrukturiranje. Navedenim fazama restrukturi-ranja trebala bi prethoditi „nulta“ faza ili faza preispitivanja koja predstavlja temelj za kvali-tetno provođenje procesa restrukturiranja. Financijsko restrukturiranje obuhvaća restruktu-riranje bilance poduzeća, odnosno promjenu strukture stalnih i obrtnih sredstava te obveza i dugova poduzeća. U financijsko restrukturiranje spada pretvaranje kratkoročnih obveza u dugoročne (reprogramiranje i refinanciranje dugova), otpis dugova, pretvaranje dugova u vlasničke udjele i sl. Osnovni cilj je povećanje likvidnosti poduzeća.

Operativno-organizacijsko restrukturiranje naziva se još i poslovnim restrukturiranjem, a odnosi se na operativno restrukturiranje bazirano na restrukturiranju marketinga, proiz-vodnih procesa, tehnologije, troškova, upravljačkog sustava i osoblja te organizacijsko res-trukturiranje koje obuhvaća promjene u organizaciji i upravljanju poduzećem tj. formiranje strateških poslovnih jedinica, centara odgovornosti, i sl. Osnovni cilj je poboljšati profitabil-nost, smanjiti troškove i povećati solventnost poduzeća. Strateško restrukturiranje provodi se s ciljem dugoročne održivosti poslovanja, a obuhvaća smanjenje kompleksnosti asortima-na, identifikaciju dodatnih profitnih područja, dizajn inovativnih nastupa na novim tržišti-ma, fokusiranje na najprofitabilnije elemente lanca vrijednosti, uz izdvajanje sporednih akti-vnosti poslovanja, te nove modele poslovanja (Benaković, 2012, s. 114). Iako su faze restruk-turiranja navedene prema redoslijedu provođenja, ne može se jednoznačno tvrditi da se restrukturiranje mora provoditi prema utvrđenom redoslijedu. Svaka od navedenih faza uzročno-posljedično je vezana za ostale faze. Restrukturiranje mikro i malih poduzeća razli-kuje se od restrukturiranja u velikim poduzećima prvenstveno u samom procesu i krajnjim rezultatima. Razlike se očituju u sljedećim činjenicama: a) unutarnje restrukturiranje, širenje poslovanja i stečaj su najčešći oblici restrukturiranja u mikro i malim poduzećima, b) restru-kturiranje u mikro i malim poduzećima najčešće se odvija neplanirano odnosno bez formal-nih planova restrukturiranja, c) kratkoročno gledano, rezultati su bolji u mikro i malim poduzećima, ali na dugi rok učinci restrukturiranja su lošiji i dugotrajniji i d) nepovoljniji su uvjeti financiranja za mikro i mala poduzeća.3

Jedan od najvećih nedostataka mikro i malih poduzeća je nedostatak menadžerskog iskustva vlasnika poduzeća. Kako bi se na kvalitetan način provelo restrukturiranje, nužna je dodatna edukacija odnosno stjecanje menadžerskih vještina i suradnja s konzultantima. Plan restrukturiranja predstavlja dokument koji se sastoji od analize poslovanja poduzeća i programa restrukturiranja. Analiza poslovanja odnosi se na pravni i vlasnički status, finan-cijske izvještaje (prethodne tri godine), proizvodni program, svojstva i karakteristike postro-jenja i opreme, utjecaj poslovanja poduzetnika na okoliš, organizacijsku strukturu, zapošlja-vanje (struktura zaposlenih), financiranje, državne potpore, analizu tržišta (prethodne tri godine) i SWOT analizu (prije restrukturiranja). Program restrukturiranja obuhvaća razdob-lje restrukturiranja i plan za razdoblje od dvije godine nakon završetka restrukturiranja, a odnosi se na strateške ciljeve poduzetnika, plan prodaje proizvoda, plan nabave sirovi-na/proizvoda, plan proizvodnih/prodajnih kapaciteta, program zaštite okoliša, program restrukturiranja vlasništva i organizacijske strukture, plan broja i strukture zaposlenih, financijske planove za vrijeme restrukturiranja i dvogodišnje razdoblje nakon restrukturira-nja, državne potpore, SWOT analizu nakon restrukturiranja (procjena) i plan radnji za res-trukturiranje.

3„Restrukturiranje malih i srednjih europskih poduzeća“, http://europski-fondovi.eu/vijesti/restrukturira nje-malih-i-srednjih-europskih-poduze (26.11.2013.)


181

Sagledavanjem problematike restrukturiranja poduzeća moguće je kroz različite mode-le restrukturiranja poduzeća koje se provodi na sljedeće načine: Outsourcingom, Downsizin-gom, Poslovnom ekspanzijom, Stečajem ili zatvaranjem poduzeća, Spajanjem ili preuzima-njem i Internim ili unutarnjim restrukturiranjem. U nastavku će se dati detaljniji pregled modela restrukturiranja putem outsourcinga, downsizinga, stečaja ili zatvaranja poduzeća te internog ili unutarnjeg restrukturiranja.

3.1 Različiti modeli restrukturiranja mikro i malih poduzeća Suvremeni pogled razmatra outsourcing kao strategijski interes poduzeća na duži vre-

menski period koji predstavlja jedan od modela restrukturiranja poduzeća usmjerena proce-snu orijentaciju poduzeća. Ekonomska efikasnost poduzeća zasniva se na optimizaciji ključ-nih procesa (koji se internaliziraju i optimiziraju s obzirom na raspon aktivnosti i organizaci-ju tijeka procesa) te izdvajanju i ugovaranju (podugovaranju) onih procesa u kojima podu-zeće nema adekvatnih konkurentskih sposobnosti ili pak značajnijeg strateškog interesa. Bit outsourcinga je u koncentraciji i zadržavanju samo operativno i strateški najznačajnijih pro-cesa (Kaštelan Mrak, 2005). Naime, osim smanjenja ukupnih troškova velika pozornost se posvećuje dugoročnoj strategiji poduzeća te shvaćanju outsourcinga kao strateškog alata za osiguravanje dugoročnog opstanka i rasta poduzeća na tržištu. Osim poboljšanja kratkoroč-ne financijske slike poduzeća, outsourcing bi trebao doprinijeti poboljšanju konkurentnosti na duži vremenski period, što bi imalo za posljedicu povećanje vrijednosti poduzeća i mak-simizaciju imovine vlasnika. Ostvarivanje ciljeva outsourcinga mora se odvijati po unaprijed utvrđenoj strategiji kojoj prethodi niz koraka koji uključuju kvalitetnu evaluaciju čiji je cilj utvrditi potrebe poduzeća i efekte koje outsourcing može prouzročiti. Planiranje primjene outsourcinga potrebno je provesti u skladu s ciljevima outsourcinga koji predstavljaju segment ostvarivanja postavljenih ciljeva poduzeća.

Kako bi se kvalitetno postavili ciljevi primjene outsourcinga u poduzeću potrebno je dati odgovor na sljedeća pitanja (Greaver, 1999): Koja je vizija poduzeća u budućnosti? Koje su trenutne i buduće temeljne aktivnosti poslovanja poduzeća? Koja je trenutna i buduća struk-tura poduzeća? Koliki su trenutni i budući troškovi poduzeća? Koje su trenutne i buduće performanse poduzeća? Koje su trenutne i buduće komparativne prednosti poduzeća? Raz-ličite specifičnosti i okruženje u kojem se poduzeća nalaze zahtijevaju odgovore na prethod-no postavljena pitanja. Nakon utvrđivanja spomenutih činjenica koje se odnose na trenutnu i buduću situaciju u poduzeću, moguće je kvalitetno postaviti ciljeve koji se outsourcingom žele postići.

Ciljevi primjene outsourcinga mogu se razmatrati kroz (Greaver, 1999, p. 4-5): poboljša-nje organizacijskih aspekata poslovanja (povećanje učinkovitosti na način da se poduzeće orijentira na aktivnosti koje najbolje obavlja, povećanje fleksibilnost kako bi se zadovoljili promjenjivi uvjeti poslovanja, potražnja za proizvodima, uslugama i tehnologijama, reorga-nizacija poslovanja poduzeća i povećanje vrijednosti proizvoda i usluga, zadovoljstva potro-šača te vlasničkih udjela) i napredovanje poduzeća (povećanje operativne učinkovitosti, povećanje stručnosti, raspolaganje vještinama i tehnologijama koje inače poduzeću nisu bile dostupne, unapređenje upravljanja i kontrole, poboljšanje upravljanja rizicima, poticanje inovativnosti i stvaranje odnosa povjerenja i brandiranje poduzeća). − Financijski prosperitet: smanjenje ulaganja u imovinu i stvaranje gotovog novca preba-

civanjem imovine na izvršitelja usluge. − Rast na tržištu: dobivanje pristupa tržištu i novim poslovnim mogućnostima kroz pos-

lovnu mrežu izvršitelja, ubrzavanje širenja na tržištu, povećanje obujma prodaje i proi-

Goran Vučur

182

zvodnih kapaciteta u razdoblju kad to poduzeće nije u mogućnosti financirati samos-talno i komercijalno iskoristiti vještine koje poduzeće već posjeduje.

− Smanjivanje troškova: snižavanje troškova kroz prepuštanje aktivnosti specijaliziranom poduzeću koje ima niže troškove izvršenja i prebacivanje fiksnih troškova u varijabilne.

− Poboljšanje poslovanja s aspekta zaposlenika: pružanje sigurnosti za buduće napredo-vanje u karijeri i poboljšanje izvršavanja sporednih aktivnosti poslovanja.

Poboljšanje poslovanja poduzeća primjenom outsourcinga može se razmatrati kroz nap-

redak poduzeća u svim segmentima poslovanja stavljajući naglasak na poboljšanje organi-zacijskih aspekata poslovanja, financijski prosperitet poduzeća, ostvarivanje rasta na tržištu, smanjivanje troškova i poboljšanje poslovanja s aspekta zaposlenika.

Downsizing ili smanjenje opsega poslovanja predstavlja jednu od popularnijih mjera u posljednja dva desetljeća. Iako je downsizing pogodan alat za smanjenje troškova i povećanje efikasnosti poslovanja iskustvo je pokazalo da se navedenim alatom često ne postigne unap-ređenje poslovanja. Jedna od negativnih pojava primjene downsizinga su otpuštanja zaposle-nika koja često imaju negativne implikacije kao što su pad morala i povjerenja, stvaranje negativne radne atmosfere, česta bolovanja, te pad produktivnosti. Usklađivanje ciljeva poduzeća s ciljevima koji se navedenim modelom restrukturiranja žele postići pomoći će otklanjanju negativnih posljedica koje primjena ovog alata može izazvati. Zadržavanje pozi-tivnih efekata odnosno izbjegavanje nepotrebnih problema i troškova može se sagledati iz dvije perspektive.

Reaktivni ili proaktivni downsizing predstavljaju dvije različite opcije u perspektivi koja se odnosi na „osluškivanje“ signala sa tržišta. Reaktivni downsizing primjenjuje se u situaci-jama kada su problemi na tržištu postali evidentni odnosno kada je potrebno poduzeti određene korake za spas poduzeća. Proaktivni downsizing primjenjuje se u trenucima kada se na tržištu pojave prvi znakovi promjena, a najčešće se odnosi na unapređenje poslovanja koje ima za cilj preduhitriti konkurenciju i ostvariti dodatnu konkurentsku prednost. Prom-jene se najčešće odnose na zaokrete u tehnologiji, organizaciji, upravljanju poslovnim proce-sima odnosno unapređenju znanja i vještina zaposlenika. Drugim riječima ovaj vid smanji-vanja obujma poslovanja ima za cilj ostvarivanje optimalne veličine poslovanja.

Pristup downsizingu putem zaposlenika može se promatrati s dva aspekta: kontrole zaposlenika ili opunomoćenja zaposlenika. Promatranje s aspekta kontrole zaposlenika temelji se na postizanju operativne izvrsnosti koja je bazirana na proizvodima i uslugama niskih troškova tj. cijene. Cilj ovog pristupa je povećanje efikasnosti poslovanja odnosno snižavanje troškova rada, pri čemu se zaposlenici plaćaju po učinku ili na proviziju. Primje-na ovog pristupa moguća je u visoko specijaliziranim poslovima gdje je odlučivanje centra-lizirano i gdje se kontrola provodi elektronskim putem. Pristup temeljen na opunomoćenju zaposlenika omogućuje zaposlenicima da poslove obavljaju neovisno, ali u skladu s postav-ljenim ciljevima poduzeća. Ovaj pristup omogućuje privlačenje kvalitetnih, obrazovanih i predanih zaposlenika koji svojom inovativnošću i unapređenjem poslovanja mogu pridoni-jeti ostvarivanju konkurentnosti na tržištu. Vrednovanje timskog rada, dodatno obrazovanje i obuka, udio u dobiti poduzeća i osjećaj pripadnosti, poticaj su za još bolji rad koji će podu-zeću dati snagu za opstanak na tržištu. Iako poduzeća u praksi često primjenjuju različite kombinacije navedenih pristupa i opcija, osnovna razlika u shvaćanju ove tematike odnosi se na stav koji poduzeće zauzima, a koji zaposlenike smatra troškom za poduzeće ili vrijed-nom imovinom poduzeća (Rupčić, 2012).

Likvidacija poduzeća označava prestajanje postojanja nekog poduzeća. Razlozi za pokretanje likvidacije poduzeća mogu se razvrstati na redovne ili prisilne (stečaj). Postupak


183

redovite likvidacije pokreće se u sljedećim slučajevima: neispunjenje propisanih uvjeta za obavljanje određene djelatnosti, nestajanje prirodnih uvjeta za obnavljanje određenih djelat-nosti (iscrpljenje sirovinskih izvora) odnosno poslovanje s gubitkom u dužem razdoblju. Postupak likvidacije pokreće skupština odnosno članovi poduzeća, a sam postupak provodi trgovački sud na području kojeg je sjedište poduzeća. Prodaja imovine poduzeća u redovitoj likvidaciji odvija se sukladno pravilima stečaja poduzeća. Po završetku postupka likvidacije poduzeće se briše iz sudskog registra.

Za razliku od redovne likvidacije, postupak prisilne likvidacije ili stečaj obuhvaća sud-ski postupak nad imovinom dužnika koji više nije sposoban podmirivati svoje obveze pre-ma vjerovnicima. Prema tome, stečajnim se postupkom unovčava imovina dužnika da bi se podmirile obveze vjerovnika.4

Proces internog ili unutarnjeg restrukturiranja obuhvaća sve one aktivnosti koje podu-zeću mogu omogućiti uspješno natjecanje sa konkurencijom, a temelje se na prilagodljivosti internih faktora poduzeća situaciji u okruženju. Prilagodba poduzeća očituje se kroz prom-jene u zaposlenosti, upotrebi inputa, odnosima s dobavljačima i preusmjeravanju poslova-nja. Posebna pozornost se posvećuje aktivnostima u kojima poduzeće ostvaruje konkurent-sku prednost pri čemu do izražaja dolazi inovativnosti poduzeća i unapređenje poslovanja. Reakcije na promjene u okolini impliciraju konstantne promjene u poslovanju poduzeća pri čemu postupak restrukturiranja nikad ne prestaje. Četiri osnovna faktora na osnovu kojih se određuje područje restrukturiranja u poduzeću su okolina, strategija, tehnologija i veličina poduzeća. Restrukturiranje može biti odgovor na krizne situacije koje se događaju unutar ili izvan poduzeća. Interno ili unutarnje restrukturiranje može se podijeliti na fizičko, ljudsko, informacijsko i financijsko restrukturiranje (Miletić 2010, s. 59).

Fizičko restrukturiranje odnosi se na iznalaženje najboljih rješenja vezanih isključivo za optimalno korištenje materijalne imovine i materijalnih sredstva neophodna za poslovanje poduzeća. Ljudsko restrukturiranje odnosi se na upravljanje ljudskim potencijalima u podu-zeću koji se smatraju ključnim faktorom izvora konkurentnosti. Informacijsko restrukturira-nje obuhvaća pravovremeno raspolaganje informacijama koje se odnose na promjene u internoj i eksternoj okolini poduzeća, a koje osiguravaju brzu reakciju na nastale promjene. Financijsko restrukturiranje obuhvaća optimalno korištenje financijskih sredstava neophod-nih za nesmetano poslovanje poduzeća. Promatranje restrukturiranja s računovodstvenog aspekta obuhvaća analizu financijskih izvještaja odnosno detaljno razlučivanje svih stavaka u bilanci, računu dobiti i gubitka te novčanom toku poduzeća. Analizom je potrebno razlu-čiti potrebnu od nepotrebne imovine, odnosno prihode i rashode poduzeća koji osiguravaju opstanak na tržištu.

4. PRIMJER RESTRUKTURIRANJAMIKRO PODUZEĆA

4.1 Osnovni podaci o poduzeću

Poduzeće5 je osnovano 02.02.1990. rješenjem današnjeg Trgovačkog suda u Splitu kao društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) za trgovinu i turizam. Temeljni kapital druš-tva iznosio je 19.000,00 kuna. Značajnije djelatnosti poduzeća sukladno upisu u sudski regis-tar odnose se na proizvodnju prehrambenih proizvoda, građevinarstvo, trgovinu i popravak motornih vozila, trgovinu na veliko, trgovinu na malo, poslovanje s nekretninama, djelatno-

4 http://limun.hr/main.aspx?id=10100&Page=, (04.12.2013.) 5 Revelin d.o.o. Dubrovnik, sjedište na adresi Bokeljska 14, 20000 Dubrovnik, R. Hrvatska

Goran Vučur

184

sti u prometu, IT savjetovanje, izradu baza podataka, rekreacijske djelatnosti i iznajmljiva-nje, čišćenje svih vrsta objekata, međunarodno otpremništvo i špediciju, turističku djelat-nost, i dr.

Poduzeće se od osnivanja bavilo uvozom, trgovinom na veliko i trgovinom na malo, prehrambenih i neprehrambenih proizvoda. Od samog osnivanja poduzeće posjeduje iznajmljeni skladišni prostor od cca. 100 m2 u Dubrovniku u kojem je bilo zaposleno od 1do 4 djelatnika ovisno o intenzitetu poslovne aktivnosti. Isto tako, poduzeće je imalo iznajmlje-ni ured u Dubrovniku gdje je bilo smješteno računovodstvo s pripadajućim djelatnikom. U razdoblju od 1990. do 2007. poduzeće se bavilo trgovinom na malo, u iznajmljenom prodaj-nom prostoru (cca. 50m2) u kojem je zapošljavalo od 2 do 5 djelatnika. Ukupan broj djelatni-ka do 2007. u poduzeću nije prelazio 8 ljudi. U istom razdoblju poduzeće je raspolagalo sa 1-2 dostavna vozila i jednim osobnim vozilom. U razdoblju od 1995. do 2000. poduzeće je ima-lo aktivnu podružnicu u Splitu sa skladišnim prostorom od cca. 110m2 i zaposlenim djelat-nikom. Zadnjih 15 godina poduzeće se orijentiralo na opskrbu hotelskih poduzeća na pod-ručju Dubrovačko-neretvanske županije.

Tijekom prošlog desetljeća na tržištu trgovine na malo dolazi do prodora velikih trgo-vačkih lanaca, koji preuzimaju veliki udio na tržištu. U razdoblju od 2001. do 2007. u struk-turi trgovine na malo, udio malih trgovina u Rep. Hrvatskoj smanjio se sa 53% na 34%. U istom razdoblju udio hipermarketa, supermarketa i cash&carry trgovina porastao je za 15% (Brezak, 2011). U 2007. 15 najvećih trgovačkih poduzeća raspolaže sa 70% tržišta trgovine na malo. Pad konkurentnosti malih trgovina i udjela na tržištu prouzročili su pad prihoda što je imalo za posljedicu masovno zatvaranje malih trgovina što se dogodilo i u slučaju promat-ranog poduzeća 2007. Sličan scenarij događao se u trgovini na veliko gdje su velika trgovač-ka poduzeća (u većini slučajeva veliki trgovački lanci koji se osim trgovinom na malo bave i trgovinom na veliko) preuzela veći dio tržišta pri čemu je došlo do pada konkurentnosti mikro i malih poduzeća. Kao dodatna otežavajuća okolnost 2008. pojavila se ekonomska kriza koja je dodatno utjecala na pad poslovne aktivnosti u sektoru trgovine na veliko što je imalo za posljedicu ostvarivanje manjih poslovnih prihoda. U otežanoj tržišnoj situaciji veli-ka trgovačka poduzeća imaju povoljnije uvjete financiranja što im je omogućilo da proizvo-de nabavljaju i prodaju po nižim cijenama u odnosu na konkurenciju. Naveden činjenice prouzročile su i pad poslovnih prihoda promatranog poduzeća. U nastavku su prikazani rezultati poslovanja u prethodnih pet godina, a sve navedene vrijednosti izražene su u kunama.

Tablica 1: Rezultati poslovanja poduzeća po godinama

Pozicija 31.12.2008. 31.12.2009. 31.12.2010. 31.12.2011. 31.12.2012. 30.04.2013.

Poslovni prihodi 1.371.456 1.349.681 767.316 388.596 170.462 103.660 Poslovni rashodi 1.374.345 1.293.026 751.610 383.443 154.705 90.765 Poslovni rezultat 111 56.655 15.706 5.153 15.757 12.895 Financijski prihodi 15.617 0 0 0 0 0 Financijski rashodi 65.475 23.331 59.808 0 15.194 712 Financijski rezultat -49.858 -23.331 -59.808 0 -15.194 -712 Ukupni prihodi 1.387.073 1.349.681 767.316 388.596 170.462 103.660 Ukupni rashodi 1.439.820 1.316.357 811.418 383.443 169.899 91.477 Dobit/Gubitak prije poreza -52.747 33.324 -44.102 5.153 563 12.183

Izvor: Vlastiti podaci poduzeća i FINE, (03.12.2013.)


185

Iz prethodno navedene tablice kreirana je slika 1. na kojoj je vidljiv pad poslovnih pri-hoda u proteklih pet godina.

Slika 1: Poslovni prihodi i rashodi poduzeća po godinama (stanje 31.12.)

* Stanje na dan 30.04.2013. Izvor: Vlastita izrada prema podacima poduzeća i FINE, (03.12.2013.)

Kao što je iz navedenog grafikona vidljivo poduzeću je, kroz zadnjih pet godina, konti-

nuirano opadao poslovni prihod, ali su paralelno s tim, smanjivani i rashodi poslovanja što je omogućavalo ostvarivanje pozitivnog poslovnog rezultata. S opadanjem poslovne aktiv-nosti poduzeće je bilo primorano smanjiti broj zaposlenih. U nastavku je prikazano kretanje broja zaposlenih u prethodnih pet godina.

Tablica 2: Broj zaposlenih u prethodnih pet godina (stanje na dan 31.12.)

Godina 2008 2009 2010 2011 2012 2013 Br. zaposlenih 2 2 1 1 0 0 * Stanje na dan 30.04.2013. Izvor: Vlastita izrada prema podacima poduzeća, (03.12.2013.) Iz priloženog je vidljivo da poduzeće u zadnje dvije godine nema zaposlenih djelatnika.

4.2 Restrukturiranje poduzeća Poduzeće od 2007. provodi interno restrukturiranje koje obuhvaća financijsko i organi-

zacijsko-operativno restrukturiranje. U skladu s prethodno navedenim rezultatima poslova-nja za prethodnih pet godina može se zaključiti da je poduzeće paralelno s padom ukupnih prihoda, uspjelo reducirati ukupne rashode koji su bili približno na istoj razini, tako da poduzeće nije ostvarivalo dodatne gubitke. Osnovni problemi za poduzeće bili su gubitci prethodnih razdoblja koji se nisu uspjeli u potpunosti namiriti ostvarenom niskom razinom dobiti. U nastavku je prikazana struktura bilance u prethodnih pet godina.

Tablica 3: Pregled bilance poduzeća u prethodnih pet godina (stanje 31.12.)

Naziv pozicije 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.* aktiva a) potraživanja za upisani a neuplaćeni kapital - - - - - -

b) dugotrajna imovina 19.912 9.178 1.200 240 0 0 i. nematerijalna imovina - - - - - -

Goran Vučur

186

ii. materijalna imovina 19.912 9.178 1.200 240 - - iii. dugotrajna financijska imovina - - - - - - iv. potraživanja - - - - - - v. odgođena porezna imovina - - - - - - c) kratkotrajna imovina 394.353 551.391 387.523 186.267 142.182 40.936 i. zalihe 108.858 111.749 61.071 32.599 21.417 0 ii. potraživanja 285.449 439.614 326.437 153.666 120.765 40.936 iii. kratkotrajna financijska imovina - - - - - -

iv. novac u banci i blagajni 46 28 15 2 0 0 d) plaćeni troškovi budućeg razdoblja i obračunati prihodi 4.840 0 0 0 0 0

e) ukupno aktiva 419.105 560.569 388.723 186.507 142.182 40.936 f) izvanbilančni zapisi - - - - - - pasiva a) kapital i rezerve -341.913 -308.589 -352.691 -347.538 -346.975 -346.975 i. temeljni (upisani) kapital 19.100 19.100 19.100 19.100 19.100 19.100 ii. kapitalne rezerve - - - - - - iii. rezerve iz dobiti - - - - - - iv. revalorizacijske rezerve - - - - - - v zadržana dobit ili preneseni gubitak -413.760 -361.013 -327.689 -371.791 -366.638 -366.075

vi dobit ili gubitak poslovne godine 52.747 33.324 -44.102 5.153 563 0

vii manjinski interes - - - - - - b) rezerviranja - - - - - - c) dugoročne obveze - - - - - - d) kratkoročne obveze 761.018 869.158 741.414 534.045 489.157 387.911 e) odgođeno plaćanje troškova i prihod budućega razdoblja - - - - - -

f) ukupno – pasiva 419.105 560.569 388.723 186.507 142.182 40.936 g) izvanbilančni zapisi - - - - - -

*Stanje na dan 30.04.2013. Izvor: Vlastita izrada prema podacima poduzeća i FINE, (03.12.2013.) Iz strukture bilance može se zaključiti da je poduzeće, u proteklih pet godina, smanjiva-

lo dugotrajnu materijalnu imovinu na način da je s padom poslovne aktivnosti bilo primo-rano smanjivati fiksne troškove poslovanja koji su bili prouzročeni održavanjem dugotrajne materijalne imovine. U nastavku je dan pregled strukture troškova poduzeća.

Tablica 4: Struktura troškova poduzeća u prethodnih pet godina (stanje 31.12.)

Vrste troškova 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.* Materijalni troškovi 1.191.884 1.128.276 632.736 324.251 97.377 22.653 Troškovi osoblja 141.636 121.985 55.908 41.629 0 0 Amortizacija 25.507 10.733 7.979 960 240 0 Ostali troškovi 15.318 32.032 54.987 16.603 57.088 0 UKUPNO 1.374.375 1.293.026 751.610 383.443 154.705 22.653

* Stanje na dan 30.04.2013. Izvor: Vlastita izrada prema podacima poduzeća i FINE, (03.12.2013.)


187

Slika 2: Grafički prikaz strukture troškova u prethodnih pet godina (stanje 31.12.)

Izvor: Vlastita izrada prema podacima poduzeća i FINE Na grafičkom prikazu vidljivo je da je poduzeće financijskim restrukturiranjem uspjelo

značajno smanjiti materijalne troškove u koje spadaju troškovi sirovina i materijala, energije, rezervnih dijelova te otpis sitnog inventara, ambalaže, auto guma i dr. Jedan od osnovnih problema poduzeća je što kratkotrajne obveze nije pretvorilo u dugoročne odnosno izvršilo reprogramiranje i refinanciranje dugova. U nastavku su dani pregledi financijskih pokazate-lja poslovanja poduzeća čiji se izračun vršio na temelju prethodno prikazanih financijskih izvješća.

Tablica 5: Financijski pokazatelji u prethodnih pet godina (stanje 31.12.)

Pokazatelji 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.* I. Pokazatelji likvidnosti Pokazatelj tekuće likvidnosti 0,51819 0,63440 0,52268 0,34879 0,29067 0,10553

Pokazatelj ubrzane likvidnosti 0,37515 0,50583 0,44031 0,28774 0,24688 0,10553

Pokazatelj trenutne likvidnosti 0,00006 0,00003 0,00002 0,00000 0,00000 0,00000

II. Pokazatelji zaduženosti Koeficijent zaduženosti 1,81582 1,55049 1,90731 2,86340 3,44036 9,47604

Koeficijent vlastitog financiranja -0,81582 -0,55049 -0,90731 -1,86340 -2,44036 -8,47604

Koeficijent financiranja -2,22577 -2,81656 -2,10216 -1,53665 -1,40978 -1,11798

Stupanj pokrića I -17,17120 -33,62268 -293,90917 -1448,075 - - Stupanj pokrića II -17,17120 -33,62268 -293,90917 -1448,075 - - III. Pokazatelji aktivnosti Koeficijent obrtaja ukupne imovine 3,30961 2,40770 1,97394 2,08355 1,19890 2,53225

Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine 3,51734 2,44777 1,98005 2,08623 1,19890 2,53225

Koeficijent obrtaja dugotrajne imovine 69,66015 147,05611 639,43000 1619,15000 - -

Koeficijent obrtaja zaliha 12,59858 12,07779 12,56433 11,92049 7,95919 -

Goran Vučur

188

Koeficijent obrtaja potraživanja 4,80456 3,07015 2,35058 2,52884 1,41152 2,53225

Trajanje naplate u danima 75,96954 118,88669 155,28088 144,33522 258,58681 144,14085

IV. Pokazatelji ekonomičnosti Ekonomičnost ukupnog poslovanja 0,96337 1,02532 0,94565 1,01344 1,00331 1,13318

Ekonomičnost poslovanja 0,99790 1,04382 1,02090 1,01344 1,10185 1,14207

Ekonomičnost finan-cijskih aktivnosti 0,23852 0,00000 0,00000 - 0,00000 0,00000

V. Pokazatelji profitabilnosti Neto profitna marža 0,00918 0,04198 0,02047 0,01326 0,09244 0,12440 Neto rentabilnost 0,03037 0,10107 0,04040 0,02763 0,11082 0,31500 Rentabilnost vlastitog kapitala 0,15427 -0,10799 0,12504 -0,01483 -0,00162 -0,03511

* Stanje na dan 30.04.2013. Izvor: Vlastita izrada prema podacima poduzeća i FINE, (03.12.2013.) Pri promatranju pokazatelja likvidnosti može se zaključiti da su se sa smanjivanjem

kratkotrajne imovine smanjivale i kratkoročne obveze poduzeća. Pokazatelj tekuće likvidno-sti ne bi trebao bitni manji od 2, iako u nekim slučajevima se navodi da minimalan koefici-jenta može biti 1,5 (Žager i Žager, 1999). Iz priloženog se može zaključiti da je poduzeće u proteklih pet godina imalo evidentne probleme s podmirenjem tekućih obveza. Značajniji pad tekuće likvidnosti u protekle dvije i pol godine upućuje na činjenicu da su kratkotrajne obveze padale sporije od kratkotrajne imovine. Usporedbe radi, koeficijent tekuće likvidnos-ti na razini malih poduzeća između 2009. i 2010. kretao se od 1,05 do 1,01. Ukoliko se od kratkotrajne imovine oduzmu zalihe koje su njen najnelikvidniji dio, dobijemo pokazatelj ubrzane likvidnosti koji ne bi smio biti niži od 1, a koji je u ovoj godini pao na 0,1. Koefici-jent trenutne likvidnosti je u proteklih pet godine neznatno veći od 0 što ukazuje da podu-zeće nije u stanju pokrivati kratkotrajne obveze novčanim sredstvima.

Zanimljiv podatak trebao bi biti koeficijent zaduženosti koji je u promatranom poduze-ću kretao u intervalu od 3,3 do 1,1, dok je u 2009. i 2010. na razini malih poduzeća u prosje-ku iznosio oko 0,76, što znači da je poduzeće poslovalo s velikim financijskim rizikom (u normalnim uvjetima poslovanja koeficijent zaduživanja trebao bi se kretati oko 0,5 i niže). Iz navedenih pokazatelja aktivnosti poslovanja može se jasno vidjeti da se kao konstantan pro-blem javlja trajanje naplate potraživanja od kupaca koje je u prethodnoj godini iznosilo 259 dana. Navedeno proizlazi iz činjenice da se ekonomska kriza odrazila i na kupce poduzeća, koji se u ovom slučaju javljaju kao hotelska poduzeća, a koji već dugi niz godina imaju prob-lema s likvidnošću. Problemi hotelskih poduzeća s kojima poduzeće posluje očituju se u dugogodišnjem nagomilavanju gubitaka prouzročenih velikim fiksnim troškovima i krat-kom sezonom koja nije dostatna za podmirivanje cjelogodišnjih obveza hotelskih poduzeća. Trajanje naplate u danima na razini malih poduzeća u Republici Hrvatskoj u 2009. i 2010. u prosjeku je iznosilo oko 123 dana.

Ekonomičnost poslovanja poduzeća koja se u proteklih pet godina kretala oko 1 ukazu-je na činjenicu da su djelomično provedene mjere financijskog restrukturiranja ipak dale određene rezultate, ali nisu bile dovoljne za pokriće gubitaka iz prethodnih razdoblja poslo-vanja poduzeća. Usporedo s financijskim restrukturiranjem poduzeće je provodilo i operati-vno-organizacijsko restrukturiranje primjenom modela outsourcinga i reaktivnog downsizinga


189

pri čemu je dio aktivnosti koji se odnosi na poslovnu logistiku (otpremu i dopremu robe) izdvojilo i prepustilo vanjskom partneru. Naime, poduzeće je 2011. godine prodalo dostav-no vozilo i ugovorilo direktnu dostavu robe s vanjskim partnerom te na taj način smanjilo troškove i povećalo profitabilnost poduzeća. Smanjenju troškova u velikoj mjeri je doprinije-lo smanjivanje zaliha, najamnine skladišnog prostora, režijskih troškova te troškova radne snage. Smanjivanje troškova radne snage provodilo se prema modelu reaktivnog downsizinga pri čemu je vršeno konstantno smanjivanje broja zaposlenih u poduzeću ovisno o poslovnim aktivnostima. Naime, zatvaranjem trgovine na malo 2007. poduzeće je otpusti-lo 3 djelatnika koja su radila u maloprodaji. Navedenim otpuštanima poduzeće je smanjilo troškove zaposlenih te ostvarilo uštede u poslovanju.

4.3 Opis činjenica i okolnosti koje su utjecale na sadašnje stanje poduzeća Sve navedene činjenice ukazuju na to da su osnovni razlozi koji su doveli do sadašnje

situacije u poduzeću su: globalna ekonomska kriza, problemi sa plasmanom proizvoda na tržište, problemi s naplatom potraživanja i restrukturiranje koje nije dalo željene rezultate. Globalna ekonomska kriza multiplicirala se na sve sektore poslovanja, a jedan od najvećih tragova ostavila je u sektoru trgovine na veliko što je bilo pogubno za mala poduzeća koja su i u uvjetima „normalnog“ poslovanja imala problema s otežanim financiranjem. Dodatan oprez i nepovoljna situacija na tržištu doveli su do opadanja potražnje, gomilanja zaliha, pada likvidnosti i otežanog plasmana proizvoda. Problemi s plasmanom proizvoda posebno su došli do izražaja u sektoru trgovine na veliko, u kojem su veliki trgovačka poduzeća dobila vjetar u leđa, a koja su imala mogućnosti kvalitetnijeg financiranja te nabavljanja pro-izvoda po nižim cijenama. Niže cijene proizvoda značile su veću konkurentnost na tržištu što je imalo za posljedicu smanjenje poslovne aktivnosti malih poduzeća i otežani plasman proizvoda na tržište. Hotelska poduzeća koja su se otprije našla u poteškoćama postala su još nelikvidnija što je prouzročilo probleme s naplatom potraživanja od strane njihovih vje-rovnika i dodatno otežalo situaciju. Nelikvidnost se odrazila i na poslovanje dobavljača što je prouzročilo probleme sa financiranjem i pad konkurentnosti dobavljača.

Sadašnja situacija u poduzeću može se promatrati kroz SWOT analizu koja predstavlja prikaz internih i eksternih činitelja, koji utječu ili će utjecati na poslovanje. Iz internog okru-ženja mogu se vidjeti snage i slabosti poduzeća te na njih poduzeće može utjecati, dok se kroz eksterno okruženje mogu vidjeti prilike i prijetnje na koje poduzeće ne može utjecati.

Tablica 6: SWOT analiza poduzeća

SNAGE SLABOSTI Izgrađen image poduzeća na tržištu Dugogodišnja tradicija poslovanja Pozitivna iskustva poslovnih partnera u međusobnom poslovanju

Loše financijsko stanje u poduzeću Provedeno financijsko i operativno restrukturiranje koje u konačnici nije dalo željene rezultate Nepostojanje strateškog plana restrukturiranja

PRILIKE PRIJETNJE Mogućnost preorijentiranja na druge djelatnosti

Konkurencija na tržištu (velika trgovačka poduzeća) Dužina trajanja ekonomske krize Nelikvidnost poslovnih partnera

Izvor: Vlastita izrada prema podacima poduzeća Poduzeće je provelo financijsko i operativno restrukturiranje u kojem je konstantno

smanjivalo svoje obveze što ipak nije bilo dovoljno da se nadoknade gubitci iz prethodnih

Goran Vučur

190

razdoblja poslovanja. Potrebno je istaknuti da je navedeno restrukturiranje rađeno neplanski bez unaprijed utvrđenog programa i plana restrukturiranja pomoću kojega bi se utvrdile buduće smjernice i poslovne aktivnosti u kojima bi poduzeće ostvarivalo konkurentsku pre-dnost. Isto tako poduzeće nije provelo strateško restrukturiranje u kojem bi na vrijeme nap-ravilo zaokret u poslovanju i usmjerilo se na druge djelatnosti poslovanja za koje je također registrirano, a u kojima bi vjerojatno ostvarilo bolju poziciju na tržištu u odnosu na onu u kojoj se sada nalazi. Strateško restrukturiranje predstavlja neophodnu fazu u procesu res-trukturiranja poduzeća, čiji su osnovni ciljevi identifikacija dodatnih profitnih područja, pokretanje inovativnosti u poslovanju i pronalaženje poslovnih modela koji uključuju zao-kret u poslovanju (Benaković, 2012). Sagledavanjem strateških smjernica određuju se opera-tivno-organizacijski ciljevi koji imaju zadatak ostvariti željene financijske rezultate. Osnovni nedostatak poduzetnika je provođenje isključivo financijskog restrukturiranja koje često prate „kozmetičke“ promjene u organizaciji poslovanja bez dubinskih promjena i detaljnog plana restrukturiranja. Čak iako se provede detaljan plan restrukturiranja, često se događa da u praksi restrukturiranje ne poluči željene rezultate jer je menadžment propustio preispi-tati stvarni sustav vrijednosti u poduzeću. Nedostaci planova restrukturiranja često se očitu-ju u činjenici da u srednjem i dužem roku ne predviđaju poslovne inicijative, tržišne iskora-ke, otvaranje novih tržišnih segmenata ili tržišta, niti lansiranje novih proizvoda i usluga. Isto tako, planovi restrukturiranje mogu sadržavati nerealne i teško ostvarive projekcije pos-lovnih planova. Upravo opisana situacija dogodila se u promatranom poduzeću te utjecala na tešku financijsku situaciju i upitnu budućnost nastavka poslovanja.

5. ZAKLJUČAK

Promatranjem mikro i malih poduzeća na tržištu dolazi se do zaključka da se po mno-gim obilježjima razlikuju od velikih poduzeća prvenstveno u brojnosti na tržištu i specifič-nostima koje poslovanje mikro i malih poduzeća iziskuje. Pristup sagledavanja i praćenja promjena na tržištu zahtijeva permanentno korištenje svih relevantnih informacija pri dono-šenju odluka. Važnost analize financijskih i nefinancijskih pokazatelja uspješnosti poslova-nja dolazi do izražaja u trenucima kada je potrebno kontinuirano unapređivati poslovanje posebno stavljajući naglasak na sigurnost i ostvarivanje kontinuiranog opstanka na tržištu.

Restrukturiranje mikro i malih poduzeća zahtijeva iznimne vještine vlasnika koje se reflektiraju kroz izvrsno poznavanje funkcioniranja i poslovanja poduzeća koje uključuje unutarnje i vanjsko okruženje. Donošenju kvalitetnog plana i programa restrukturiranja trebalo bi prethoditi preispitivanje i promjena sustava vrijednosti koje će biti u skladu s okruženjem poduzeća te koje će se temeljiti na održivom i uspješnom poslovanju. Uspješ-nost poslovanja odražava se u činjenici da će poduzeće štiteći vlastitu imovinu stvarati dodatnu vrijednost. Restrukturiranje poduzeća trebalo bi se provoditi proaktivno, a ne reak-tivno, što bi značilo da se poduzeća trebaju orijentirati na kontinuirano unapređenje poslo-vanja bez obzira na situaciju koja vlada na tržištu, ne čekajući dolazak nepovoljnih tržišnih uvjeta poslovanja. Restrukturiranje uz pomoć površnih i nedovoljno kvalitetnih planova restrukturiranja tj. bez jasnih planova restrukturiranja, neće dati željene rezultate. Ukoliko poduzeće nije sposobno samostalno kreirati plan restrukturiranja bitno je da angažira vanj-ske suradnike koji će uz pomoć smjernica ukazati na stvarne promjene koje bi rezultirale zaokretom u poslovanju i stvoriti dodatno povjerenje kod poslovnih partnera. Podaci navo-de da samo 1/3 poduzeća provodi restrukturiranje na temelju strateške analize i budućih predviđana na tržištu. Poražavajući rezultati su da se većina poduzeća orijentira samo na trenutno stanje i probleme koji su zahvatili poduzeće. Sve navedeno odnosi se i na promat-rano poduzeće čija je budućnost upitna.


191

Buduća istraživanje trebala bi biti usmjerena na istraživanje poslovnih aktivnosti mikro i malih poduzeća u nepovoljnim tržišnim uvjetima odnosno kontinuirano unapređenje pos-lovnih procesa koje se očituje kroz relativnu sposobnost poduzeća da izvodi pojedinu aktiv-nost i doprinos promatrane aktivnosti konkurentnosti poduzeća. Isto tako, zanimljivo bi bilo proširiti spoznaje o različitim mogućnostima zaokreta u poslovanju poduzeća odnosno kroz konkretne slučajeve analizirati različite mogućnosti poslovanja mikro i malih poduzeća u budućnosti.

Ograničenja provedenog istraživanja odnose se na činjenicu da postoji vrlo malo istra-živanja provedenih na mikro i malim poduzećima iako oni zauzimaju vrlo veliki udio na tržištu. Iako je tema restrukturiranja dobila na značenju s dolaskom ekonomske krize, znan-stvena literatura koja se bavi navedenom problematikom još uvijek je nedostatna. Kao doda-tno ograničenje može se navesti činjenica da promatrano poduzeće nije imalo razrađen plan restrukturiranja te da se u skladu s time nisu jasno mogli usporediti predviđeni i ostvareni rezultati poslovanja što je moglo predstavljati ograničenje u promatranoj studiji slučaja.

LITERATURA Banović, T. (2011), „Outsourcing – način poduzetničkog jačanja ključnih procesa poduzeća“, Sveučilište

Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku - Ekonomski fakultet, Magistarski rad, Osijek. Bedeković, M. (2013), “Restrukturiranje poduzeća u Republici Hrvatskoj“, Zbornik radova Međimur-

skog veleučilišta u Čakovcu, Vol. 4, No.1, 7-10. Belak, V. (1995), „Menadžersko računovodstvo“, RRiF Plus d.o.o. Zagreb, Zagreb. Benaković, I., „Kako pisati programe restrukturiranja“, Poslovna riznica d.o.o., dostupno na: http:

//liderpress.hr/static/media/attached_files/attachedfileitem/Igor_Benakovic_Poslovna_riznica_Kako _pisati_programe_restrukturiranja/FinK12_Benakovic.pdf, (19.11.2013.)

Benaković, I. (2012), „Plan restrukturiranja kao dio obvezne dokumentacije u postupku predstečajne nago-dbe“, Računovodstvo i financije – časopis, Broj 12, str. 113-117.

Brezak, S. (2011), „Vještine pregovaranja s velikim trgovačkim lancima“, Medianali, Vol. 5, No. 9, str. 151-177.

Buble, M. (2000), „Management“, Ekonomski fakultet u Splitu, Split. Buble, M. et. al. (2010), „Utjecaj organizacijskih varijabli na uspjeh programa unapređenja poslovnih pro-

cesa“, Ekonomski fakultet – Sveučilište u Splitu, Split. Dečman, N. (2012), „Financijski izvještaji kao podloga za ocjenu sigurnosti i uspješnosti poslovanja malih

i srednjih poduzeća u Republici Hrvatskoj“, Ekonomski pregled, Vol. 63, No. 7-8, str. 446-467. Derado, D. et al. (2000), „Lokalni sustavi malih poduzeća: mogući pristup restrukturiranju gospodarstva i

regionalnom razvitku“, Ekonomski fakultet u Splitu, Split. Državni zavod za statistiku, (2012), „Strukturno-poslovni pokazatelji Br. 15.1.2.“, dostupno na: http:

//www.dzs.hr/, (22.11.2013.) Državni zavod za statistiku, (2013), „Strukturno-poslovni pokazatelji Br. 15.1.2.“, dostupno na: http:

//www.dzs.hr/, (22.11.2013.) Elektrometal d.d. Bjelovar, (2012.–2013.), „Operativni i financijski plan restrukturiranja“, dostupno

na: http://www.zse.hr/userdocsimages/novosti/Ch0luHzDd7DeiDXCgx7KZQ==.pdf, (26.11.2013.) FINA – Financijska agencija, dostupno na: http://rgfi.fina.hr/JavnaObjava-web/pSubjektTrazi.

do, (29.11.2013.) Greaver II, M. F. (1999), „Strategic Outsourcing: A Structured Approach to Outsourcing Decisions and

Initiatives“, AMACOM, New York. Gulin, D. et al. (2012), „Sadržaj planova financijskog i operativnog restrukturiranja“, Računovodstvo i

financije – časopis, Broj 12, str. 118-121. Hrvatska udruga banaka, (2010), „Financiranje malih i srednjih poduzeća u krizi: između želja i moguć-

nosti“, dostupno na: http://www.hub.hr/Default.aspx?art=1952&sec=566, (22.11.2013.) Hrvatska udruga banaka, (2013), „Mala i srednja poduzeća: Ipak oporavak kreditiranja 2013.?“, dostu-

pno na: http://www.hub.hr/Default.aspx?art=2048&sec=508, (22.11.2013.) http://limun.hr/main.aspx?id=10100&Page=, (04.12.2013.)

Goran Vučur

192

Jozić, F. (2002), „Ozdravljenje i restrukturiranje hrvatskih poduzeća“, Časopis Ekonomija/Economics, Rifin- Zagreb, God. 9, Br. 1, str. 97-110.

Kaštelan Mrak, M. (2005), „Procesna organizacija – pojam i ishodišta modela uz osvrt na restrukturiranje hrvatske prerađivačke industrije“, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci: časopis za ekonomsku teoriju i praksu, Vol. 23, No.1, str. 113-132.

Miletić, Ž. (2010), „Restrukturiranje poduzeća u hrvatskom gospodarstvu s posebnim osvrtom na hotelska poduzeća“, Magistarski rad, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split.

Ministarstvo poduzetništva i obrta, „Strategija razvoja poduzetništva 2013.-2020.“, dostupno na: http://www.minpo.hr/UserDocsImages/STRATEGIJA%20RAZVOJA%20PODUZETNI%C5%A0TVA_PRVI%20NACRT_06%2003%202013_javna%20rasprava.pdf, (22.11.2013.)

Netahli, S. (2008), „Menadžment malog poduzeća“, Veleučilište u Šibeniku, Zbornik radova, Broj 1-2, str. 1-16.

„Od restrukturiranja do profitabilnosti“, dostupno na: http://www.poslovnaucinkovitost.eu/ koris-ni-sadrzaji/kolumne/224-od-restrukturiranja-do-profitabilnosti.html, (19.11.2013.)

„Perspektiva za mala i srednja poduzeća“, dostupno na: http://europski-fondovi.eu/vijesti/ perspek-tive-za-mala-i-srednja-poduze, (26.11.2013.)

Rašić, S. (2011), „Primjena strateškog upravljanja u malim hrvatskim poduzećima“, Poslovna izvrsnost, Vol. 5, No. 1, str. 33-56.

„Restrukturiranje malih i srednjih europskih poduzeća“, dostupno na: http://europski-fondovi.eu/ vijesti/restrukturiranje-malih-i-srednjih-europskih-poduze, (26.11.2013.)

„Restrukturiranje poduzeća“, dostupno na: http://www.lider-bjelovar.hr/index.php/hr-mnu-usluge/5-hr-restrukturiranje, (19.11.2013.)

Rukavina, T. (2012), „10 stvari koje trebate znati o likvidaciji poduzeća“, Liderperss, dostupno na: http://liderpress.hr/poslovna-znanja/10-stvari-koje-trebate-znati-o-likvidaciji-poduzeca/, (04.12.2013.)

Rupčić, N. (2012), „Restrukturiranje: vuk sit, a koza cijela?“, Poslovni savjetnik – časopis, Broj 89, str. 14-15.

Šarić, M. (2012), „Eksternalizacija kao model restrukturiranja poduzeća“, Tranzicija, Vol. 14, No. 9, str. 122-131.

Žager, K. et. al. (1999), „Analiza financijskih izvještaja“, Masmedia, Zagreb

UPUTSTVA AUTORIMA

Economics & Economy je periodični međunarodni naučni časopis, koji izdaje NVU „ELIT - Ekonomska laboratorija za istraživanje tranzicije” Podgorica, Monte-negro. U njemu se objavljuju teorijski, empirijski i aplikativni članci iz svih područ-ja ekonomske nauke. Časopis izlazi godišnje najmanje dva puta.

Članci dostavljeni redakciji moraju odgovarati profilu časopisa, s naznakom imena i prezimena autora i koautora, naučnog zvanja, mjesta rada i dužnosti koju obavlja, telefona i e-mail adrese. Pozivamo zainteresovane autore koji žele objavlji-vati svoje radove u ovom časopisu da ih pošalju u digitalnom obliku na adresu redakcije (e-mail: [email protected]) prema uputstvima koja slijede.

Članak obima ne više od 16 stranica, format A4, font Book Antique, veličina slova 10 pt, uključujući prorede s tabelama, graficima, šemama i drugim ilustraci-jama, dostavlja se redakciji preko e-maila označenog u impresumu, napisan u pro-gramu Microsoft Word, bez preloma, s numerisanim stranicama. Za objavljivanje rukopisa većeg obima potrebna je saglasnost glavnog urednika. Slike, grafike i ostale priloge treba obilježiti i dostaviti kao posebne datoteke, ili u tekstu, ali ne smiju prelaziti margine formata časopisa.

JEL klasifikaciju predlaže autor u skladu s uputstvom na web stranici: http:// www.aeaweb.org/journal/jel_class_system.html

Autor članka snosi odgovornost za tačnost navedenih podataka, činjenica, citata i drugih informacija. Redakcija može objaviti članke zbog diskusije, iako se ne slaže s gledištem autora.

Autori se moraju pridržavati naučne metodologije za pisanje tekstova, koja je uobičajena u naučnim publikacijama. Preporučuje se „Harvard style” - http:// www.isa-sociology.org/publ/sociopedia-isa_harvard-style-guidelines.pdf. Citira-ni djelovi navode se u tekstu, a ne u fusnotama (Chomsky, 2007, p. 15). Fusnote treba koristiti u najmanjoj mogućoj mjeri, samo za neophodna objašnjenja, uz kon-tinuirano numerisanje arapskim brojevima.

Literatura se ne numeriše. Uređuje se abecednim redom autora i hronološki za radove istog autora. Literatura se navodi prema primjerima za knjige, časopise i ostale izvore.

Radovi poznatih autora po pozivu se ne recenziraju i svrstavaju se u original-ne naučne članke. Svi ostali radovi se međunarodno i anonimno recenzišu na tri mjesta. Imena autora su za recenzente anonimna.

Dostavljanje rada našoj redakciji podrazumijeva odgovornost autora da isti nije ranije objavljen, niti je u postupku razmatranja za objavljivanje u nekom dugom časopisu.

Redakcija zadržava pravo da članak metodološki prilagodi propozicijama časopisa i standardima engleskog jezika i da ne razmatra radove koji ne ispunjava-ju uslove iz ovog uputstva.

Autor dobija besplatan primjerak časopisa u kojem je njegov rad objavljen.

Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (December, 2013)

UPUTSTVA AUTORIMA

194

Zahtjevi teksta Molimo autore da pripreme svoj rukopis prije podnošenja, koristeći sljedeća

uputstva: Format Sve datoteke treba dostaviti kao Word dokument, format A4, Book Antique,

veličina fonta 10 pt. Dužina članka Članci trebaju biti dužine između 3.000 i 10.000 riječi. Za duže članke, potreb-

no je dobiti odobrenje od glavnog urednika. Slike, grafike i druge dodatke treba označiti i poslati ih kao posebne datoteke, ili u tekstu, ali ne smiju prelaziti margine formata časopisa (24-17 cm).

Jezik članka Rad može biti napisan na jezicima autora, na engleskom ili ruskom jeziku. Naslovna strana članka uključuje:

– Naslov članka – Naslov, ali po mogućnosti ne više od šest do osam riječi. – Detalji o autoru – ime i prezime autora i koautora, mjesto njihovog zaposlenja

i e-mail adresa za korespondenciju. – Strukturisani apstrakt - Autori moraju priložiti strukturirani apstrakt: cilj,

metodologiju, pristup i hipotezu. Maksimum je 250 riječi. – Ključne riječi - Odmah poslije apstrakta, treba navesti najviše 5-6 ključnih

riječi. – Klasifikacija članaka - Svi članci se razvrstavaju u sljedeće kategorije:

originalni naučni rad, prethodno saopštenje, pregledni rad, stručni rad i prikaz knjige.

– Klasifikacioni kodovi - Navedite najviše šest standardnih JEL kodova. Kod oznake su dostupne na JEL: http://www.aeaweb.org/journal/jel_class_ system.html

– Struktura članka - Struktura članka treba da sadrži: naslov, apstrakt, ključne riječi, uvod, podnaslove, zaključak, literaturu i eventualne priloge. Članci takođe mogu biti strukturirani i na sljedeći način: uvod, polazne hipoteze, rješenja, rasprava, zaključak i spisak literature. Autori treba da podijele svoj članak jasno definisanim brojevima za naslove (1, 2, 3, ...). Podnaslove treba obilježiti sa 1.1 (zatim 1.1.1, 1.1.2 itd.), 1.2, 1.3 itd.. Apstrakst se ne numeriše.

– Fusnote - Treba izbjegavati njihovo korišćenje što je moguće manje, i to samo za potrebna objašnjenja, uz kontinuirano korištenje arapskih brojeva za njihovo označavanje.

UPUTSTVA AUTORIMA

195

Literatura - ne treba je numerisati. Treba je rasporediti po abecednom redu autora i hronološki za članke istog autora, prema navedenim primjerima. Literatu-ra za sve publikacije mora biti u stilu Harvard. Treba pažljivo provjeriti potpunost, tačnost, doslednost i unificiranost izvora. Treba navodisti publikacije u tekstu: (Ilić, 2009, s. 5) koristeći ime prvoimenovanog autora ili (Ilić i Tot, 2009, s. 9) navodeći oba imena autora, ili (Tot et al, 2009, s. 11), kada postoje tri ili više autora. Na kraju rada u spisku literature abecednim redom treba navesti bibliografske izvore kako slijedi: - Za knjige: Prezime, inicijali (godina), Naslov knjige, Izdavač, Mjesto izdanja. npr. Bagdikian, B. H. (1983), The Media Monopoly, Beacon Press, Boston. - Za poglavlja u knjigama: Prezime, inicijali (godina), „Naslov poglavlja“, u prezime, inicijali, naslov knjige (urednik,), izdavaču, mjesto izdavanja, stranice. npr. Picard, R. G. (2005), „Money, Media, and the Public Interest”, in Overholster, G., Jamieson, K. H. (Ed.), The Press, Oxford University Press, Oxford, 337-350. - Za časopise: prezime, inicijali (godina), „Naslov članka“, Naziv časopisa, go-dište, broj, stranice. npr. Thacher, D. and Rein, M. (2004), „Managing Value Conflict in Public Policy”, Governance Vol. 17 No 4, 457-486. - Za Zbornike radova sa konferencija: Prezime, inicijali (godina izdavanja), „Nas-lov rada“, u Prezime, Inicijali (urednik), Naslov konferencije koji može uključivati mjesto i datum (e) održavanja, izdavač, mjesto izdanja, brojevi stranica. npr. Draskovic, V., Grego, Z., Draskovic, M. (2011), „Media Concentration, Neoli-beral Paradoxes and Increase in Virtuality“, in Media Concentration proceedings of the international conference in Bar, Montenegro 2013, Elit, Podgorica, 33-45. - Za radni članak: prezime, inicijali (godina), „Naslov članka“, radni papir (broj ako je dostupan), institucija ili organizacija, mjesto organizacije, datum. npr. Drašković, V. (2007), „Specificities and problems of Montenegrin transition“, working paper, No 118, Leeds University Business School, TIGER, Warsaw, Sep-tember. - Za novinske članke (autorizovane): Prezime, Inicijali (godina), „Naslov članka“, novina, datum, stranica. npr. Miller, M. C. (1997), „The Crushing Power of Big Publishing“, The Nation, 17 March, p. 10. - Za novinske članke (neautorizovane): Naziv novine (godina), „Naslov članka“, datum, stranica. npr. Vijesti (2011), „The New Media“ 2. decembar, s. 5. - Za elektronske izvore koji su dostupni online, puni URL mora biti označen na kraju reference, kao i datum kad je preuzet resurs. npr. Compaine, B. M. (2005), „The Media Monopoly Myth: How New Competition is Expanding our Sources of Information and Entertainment”, available at: http:// www.NewMillennium Research.org//archive/final_Compaine_Paper_050205.pdf (preuzeto - accessed 10.12. 2012).

udc 33 (51) print edition: issn 2336-9213 web edition ... · trolišu velike multinacionalne...

Documents