ucestalost i karakteristike nop

III Međunarodno naučno-stručna konferencija «Unapređenje kvalitete života djece i mladih». Zlatibor. 2012.

477

UČESTALOST I KARAKTERISTIKE NEPOŽELJNIH OBLIKA PONAŠANJA

KOD DJECE S INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA

PROMOTING THE QUALITY OF LIFE FOR CHILDREN WITH

INTELLECUTAL DIFFICULTIES BY PREVENTION OF UNWANTED

BEHAVIOR PATTERNS

Elvira Mujkanović1, Medina Vantić-Tanjić

2,

Edin Mujkanović1

1Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju, Sarajevo, BiH

2Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet, Tuzla, BiH

Apstrakt

Pod nepoželjnim oblicima ponašanja podrazumijevaju se sva ona ponašanja koja socijalna okolina

doživljava kao upadljiva, neprihvatljiva ili kao takva koja onemogućavaju ili otežavaju usvajanje novih

vještina i navika, pa time onemogućavaju rehabilitaciju i socijalizaciju. Cilj rada je bio da se ispita

učestalost i karakteristike nepoželjnih oblika ponašanja kod djece s intelektualnim teškoćama, te da se

utvrdi postojanje statistički značajne razlike u učestalosti i karakteristikama nepoželjnih oblika ponašanja

u odnosu na spol i dob ispitanika. Uzorak su činili 84 učenika uzrasta od 7 do 14 godina, oba spola, koji

pohađaju odgojno – obrazovni proces u Zavodu za specijalno obrazovanje i odgoj djece „Mjedenica“ u

Sarajevu. Na osnovu provedenog istraživanja zaključeno je da postoji značajna razlika u učestalosti i

karakteristikama nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na spol gdje su dječaci pokazali veću razinu

nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na djevojčice; u odnosu na dob, gdje su djeca s intelektualnim

teškoćama starije dobi pokazala više nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na djecu s intelektualnim

teškoćama mlađe dobi. Dobijeni rezultati u velikoj mjeri potvrđuju dosadašnja strana i domaća

istraživanja, te upućuju na potrebu šireg društvenog angažmana usmjerenog ka izgradnji socijalnog

modela uz naglasak na podršku porodicama djece s intelektualnim teškoćama od najranije dobi, čime bi

se unaprijedio emocionalni i socijalni razvoj kroz intervenciju u poticajnoj sredini.

Ključne riječi: intelektualne teškoće, nepoželjni oblici ponašanja

Abstract

Unwanted behavior patterns are considered as intrustive and unacceptable by social environment.

Therefore the adaption of new skills and habits and furthermore of rehabilitation and socialization are

made more difficult. The goal of this research is to examine the frequency and characteristics of

unacceptable misbehaviour to children with intellectual disability and demonstrate a statistically

significant difference in frequency and characteristics of unacceptable misbehaviour in relation to sex and

age. The sample is consisted of 84 students, male and female, with slight (n=45) and mild degree (n=39)

of intellectual disability, aged 7-14 years, who are included in educational process in School for Special

Education and Child Care - Mjedenica, Sarajevo. A questionnaire created for this research was used in

collecting data related to age, sex and accommodation of examined students. An adaptive behaviour scale

was used for examination of frequency and characteristics of unacceptable misbehaviour. On the basis of

research, the following was concluded: there is significant difference in the frequency and characteristics

of unacceptable forms of behaviour in relation to sex - the boys have shown higher level of misbehaviour

in regard to girls. Concerning the age, older children with intellectual disability have shown more

undesirable forms of misbehaviour in regard to younger one. Previous results largely confirm foreign and

domestic researches, and indicate the need for wider social engagement aimed at providing a social model

with an emphasis on support to families of these children from an early age, in order to improve

emotional and social development through intervention in a stimulating environment.

Key words: intellectual disability, unaccepted forms of misbehaviour.

UVOD

Intelektualne teškoće, prema najnovijoj definiciji Američke asocijacije za mentalnu retardaciju

AAMR se opisuju značajnim ograničenjem u sveukupnom intelektualnom funkcioniranju i u


478

adaptivnom ponašanju, izraženom u pojmovnim, socijalnim i praktičnim adaptivnim vještinama.

Nastaju prije 18. godine života u ovisnosti o interakciji sa socijalnom okolinom8. Dakle,

intelektualne teškoće predstavljaju složeno stanje individue koje se različito poima ovisno o

faktorima koji se uzimaju kao bitni u definisanju i klasificiranju intelektualnih teškoća12

.

Hendikepirana djeca često prolaze kroz krizu tokom prvih školskih godina. Tada kod njih dolazi

do spoznaje da su drugačiji i da možda ne odgovaraju potpuno svim socijalnim sredinama.

Reakcije na ovu spoznaju mogu se okrenuti prema unutra (potištenost i osjećaji bezvrijednosti)

ili prema vani (agresivnost i motorički nemir)7. Iako su nepoželjni oblici ponašanja uobičajeni

među osobama s intelektualnim teškoćama, teško ih je definisati, jer zavise od percepcije ljudi

iz okoline ovih osoba. Uopšteno, nepoželjni oblici ponašanja obuhvataju agresivnost,

destruktivnost, samopovređivanje, temper tantrum, prekomjernu aktivnost, vrištanje/vikanje,

razbacivanje predemeta, lutanje, noćnu uznemirenost, nepoželjne navike, antisocijalno

ponašanje, seksualnu delikvenciju i ponašanje usmjereno na privlačenje pažnje. Procenat

učestalosti nepoželjnih oblika ponašanja kod djece i adolescenata sa mentalnom retardacijom

kreće se od 30% do 60%2. Tri skorašnje studije ukazuju da se učestalost ovih problema kod

djece i adolescenata sa mentalnom retardacijom kreće između 30% do 37%13

. Nepoželjni oblici

ponašanja često su razmatrani kao mogući «bihejvioralni ekvivalenti» psihijatrijskih simptoma

kod osoba sa mentalnom retardacijom. Navodi se da je učestalost psihopatoloških poremećaja

od tri do četiri puta veća nego u opštoj populaciji2. Učestalost i vrsta nepoželjnih oblika

ponašanja mogu varirati u zavisnosti od uzrasta, nivoa intelektualnog funkcionisanja i pola, a

mogu se javljati i u klasterima ponašanja, poput samopovređivanja i agresivnog ponašanja2,13

.

Jasno je zašto se autoagresija, agresija i destrukcija smatraju nepoželjnim oblicima ponašanja.

Međutim, ponašanja kao što su samostimulacija, nepažnja, izoliranje, također se smatraju

nepoželjnim jer smanjuju mogućnost primanja novih informacija odnosno učenja i razvoja, vrlo

su ugodna te smanjuju motivaciju za druge aktivnosti. Svi oblici nepoželjnog ponašanja

povećavaju izolaciju djece s intelektualnim teškoćama, isključuju ih iz redovnih oblika odgoja i

obrazovanja, smanjuju mogućnost razvijanja socijalnih odnosa i uključivanja u aktivnosti

zajednice11

. Neprilagođeno ponašanje osobe najčešće uzrokuju nedostatni i nepoželjni oblici

ponašanja. Nedostatno ili deficijentno ponašanje ovdje se shvaća kao ono ponašanje, odnosno

sposobnost koju bi osoba trebala imati, ali se nije razvila od rođenja ili je pak bila razvijena, ali

se razvila tokom života, a bitna je za uspješno funkcionisanje. Nepoželjno je ponašanje

shvaćeno kao ono koje odstupa od uobičajenih standarda ponašanja i, uglavnom, negativno utiče

na vlastito funkcioniranje ili funkcioniranje drugih15

. Pod nepoželjnim oblicima ponašanja

podrazumijevaju se sva ona ponašanja koja socijalna okolina doživljava kao upadljiva,

neprihvatljiva ili kao takva koja onemogućavaju ili otežavaju usvajanje novih vještina i navika

pa time onemogućavaju rehabilitaciju i socijalizaciju. Nepoželjna ponašanja privlače pažnju

okoline i samim tim bivaju pojačavana i potkrepljivana. Ponekad je čak riječ o uobičajenim

oblicima ponašanja koja zbog promjene učestalosti, intenziteta i dužine, za okolinu postaju

iritirajuća i neprihvatljiva i, hoće li neko ponašanje dobiti atribut nepoželjnog, zavisi od normi

okoline u kojoj osoba živi17

. U više zemalja, nakon brojnih epidemioloških istraživanja utvrđeno

je da od 30 do 50% djece s intelektualnim teškoćama imaju mnoge poremećaje u ponašanju ili

neka psihička oboljenja i to najčešće zbog nepovoljnih uvjeta sredine u prvim godinama života.

Autor dalje navodi da od čestih poremećaja u ponašanju, u socijalnom okruženju, agresivnost

raste i do 10%, a od psihičkih oboljenja (odstupanja od normi uobičajenih ponašanja, prisutna na

osobnom planu) među prvima je depresivnost (od 15-20%)4. Učestalost poremećaja u ponašanju

raste razmjerno težini intelektualnog oštećenja, pa će kod djece s razinom intelektualnog

funkcioniranja koja uključuje QI ispod 50 biti znatno veća, ali vrlo često samo topao odnos ili

iskazana potrebna pažnja je dovoljna da bi se promijenilo ponašanje kod ove djece3. Također,

promjenom okoline i primjerenijim odnosom prema njima možemo uticati na promjenu

ponašanja u djece s većim intelektualnim teškoćama. I ova djeca imaju potrebu za osobnim

vlasništvom (odjećom, osobnim predmetima, itd.) te za sigurnim prostorom (javna razdaljina).

Ako im obezbijedimo tu sigurnost spriječit ćemo izazivanje nekih nepoželjnih ponašanja18

. Na

osnovu ispitivanja razlika u nivou adaptivnog ponašanja između učenika bez teškoća u razvoju i

učenika s mentalnom retardacijom, zaključuju da djecu s mentalnom retardacijom od djece bez

teškoća u razvoju, razlikuju, u prvom redu, usvojene vještine i navike i navike svakodnevnog


479

života9. Pored toga, razlikama u grupama doprinosi i veće prisustvo nepoželjnih oblika

ponašanja u djece i omladine s mentalnom retardacijom. Bitno je istaknuti da nepoželjni oblici

ponašanja neće nestati ili se smanjiti bez primjerene intervencije. Oni su se učvrstili u

djetetovom ponašanju zahvaljujući funkcionalnim posljedicama koje ga slijede. Ukoliko se ne

dogode promjene u dostupnosti, vrijednosti i pristupu posljedicama koje slijede nakon

nepoželjnog ponašanja ono se neće smanjiti6. Prvobitno su intervencije za uklanjanje

nepoželjnih oblika bile reaktivne, dakle slijedile su nakon pojave nepoželjnih ponašanja. One, u

zadnja dva desetljeća, uz kotinuirani razvoj programa za osobe s intelektualnim teškoćama

uključuju i sve uspješnije metode prevencije. U metode prevencije spadaju promjene fizičkih

karakteristika prostora učenja, prilagođavanje rasporeda i curriculuma, ali također i podučavanje

alternativnim, primjerenim ponašanjima16

. Drugi bitan element programa za sprečavanje i

uklanjanje nepoželjnih oblika ponašanja je funkcionalna procjena ponašanja6. Procjenjuju se

događaji koji su prethodili ponašanju, opisuje se ponašanje te posljedice koje slijede nakon

njega. Identificiranje nepoželjnog ponašanje odvija se neposrednim promatranjem i

intervjuiranjem Bitno je da intervencija bude sveobuhvatna te da uključuje sve nepoželjne

oblike ponašanja, da se odvija u svim kontekstima i da je usklađena s ostalim intervencijama. U

intervenciji se koriste različiti postupci proizašli iz principa primijenjene analize ponašanja:

gašenje, diferencijalno pojačanje, podučavanje alternativnih ponašanja, preusmjeravanje na

primjerene oblike ponašanja (u slučaju samostimulacije), strukturne promjene okoline, itd.16

. U

literaturi je prisutno mnogo prikaza primjene bihejvioralnih postupaka u sprečavanju i

uklanjanju nepoželjnih oblika ponašanja. Neki primjeri su: programi za uklanjanje

destruktivnog ponašanja trening funkcionalne komunikacije za smanjenje autoagresije i agresije

za učenje odbijanja, za smanjenje vokalne stereotipije za smanjivanje izolacije i poticanje

suradnje5,16

. Bihejvioralni pristup u podučavanju odnosno usvajanju novih oblika ponašanja

također je dobro znanstveno verificiran. Uz podučavanje svakodnevnih vještina i specifičnih

akademskih vještina, koristi se i u podučavanju komunikacije socijalnih vještina i igre1. Takvi

programi bitni su između ostalog i za prevenciju nepoželjnih oblika ponašanja. Odabir s da i ne

je važna vještina u komunikacijskom repertoaru djeteta s intelektualnim teškoćama, posebno u

uvjetima integracije ili u okolini koja nije upoznata s teškoćama koje taj poremećaj uključuje.

Hendikepirana djeca često prolaze kroz krizu tokom prvih školskih godina. Tada kod njih dolazi

do spoznaje da su drugačiji i da možda ne odgovaraju potpuno svim socijalnim sredinama.

Reakcije na ovu spoznaju mogu se okrenuti ili prema unutar (potištenost i osjećaji

bezvrijednosti) ili prema van (agresivnost i motorički nemir)7. Problemi u ponašanju su glavni

izvori dodatnih teškoća kod djece, mladih i odraslih osoba sa intelektualnim teškoćama. Oni

predstavljaju dodatnu patnju kako za samu osobu, tako i za njene roditelje uzrokujući stres,

čime se povećava vjerovatnoća za institucionalizacijom, te smanjene društvene integracije i

zapošljavanje14

. Mnogi autori su utvrdili da djeca sa intelektualnim teškoćama imaju visok nivo

poremećaja ponašanja u odnosu na ostalu djecu, gdje je povezanost mentalne retardacije i

poremećaja ponašanja nejasan. Također je zabilježen nedostatak stručnjaka koji su

specijalizirani u postavljanju dijagnoze i upravljanju ponašanjem i emocijama osoba sa

intelektualnim teškoćama.

Cilj i zadaci istraživanja

Cilj istraživanja ovog rada je ispitati učestalost i karakteristike nepoželjnih oblika ponašanja kod

učenika s intelektualnim teškoćama, te dokazati postojanje statistički značajne razlike u

učestalosti i karakteristikama nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na spol i dob i njihov uticaj

na pojavu nepoželjnih oblika ponašanja. Zadaci predmetnog istraživanja su sljedeći:

1. Ispitati postoji li razlika u učestalosti i karakteristikama nepoželjnih oblika ponašanja kod

djece s intelektualnim teškoćama u odnosu na spol.

2. Ispitati postoji li razlika u učestalosti i karakteristikama nepoželjnih oblika ponašanja kod

djece s intelektualnim teškoćama u odnosu na dob.


480

METODE RADA

Uzorak ispitanika Istraživanje je urađeno na uzorku od 84 ispitanika, uzrasta od 7 do 14 godina, oba spola, koji

pohađaju odgojno-obrazovni proces u Zavodu za specijalno obrazovanje i odgoj djece

„Mjedenica“ u Sarajevu. U cilju provjere postavljenih hipoteza, uzorak ispitanika je podijeljen

na dva subuzorka (tabela 1.).

Tabela 1. Distribucija ispitanika u odnosu na spol i dob

Spol Dob

Muški Ženski 7 - 10 11 - 14

54 30 27 57

Metode prikupljanja podataka i mjerni instrumenti

Prikupljanje podataka izvršeno je uvidom u nalaze i mišljenja učenika koja pohađaju

edukacijsko - rehabilitacijski proces u Zavodu „Mjedenica“, te su dobijeni podaci o spolu i dobu

ispitanika. Za ispitivanje učestalosti i karakteristika nepoželjnih oblika ponašanja korištena je

Skala adaptivnog ponašanja AAMD II dio. AAMD skala je standardizirana skala koja služi za

procjenu adaptivnog i neadaptiranog ponašanja kod djece školske dobi. Drugim dijelom Skale

mjeri se neadaptirano ponašanje u odnosu na ličnost i poremećaje u ponašanju10

. Sadrži 14

područja sa 44 pojedinačne stavke.

Za procjenu neprilagođenih oblika ponašanja korištene su sljedeće varijable:

Varijable Oznaka

1. Sklonost silovitom ponašanju i uništavanju SSPIU

2. Nesocijalno ponašanje NESPO

3. Otpor prema autoritetu OTPRA

4. Neodgovorno ponašanje NEOPO

5. Povučeno ponašanje POVPO

6. Stereotipno ponašanje i manirizmi SPIMAN

7. Neprimjerene navike u kontaktu s drugima NNUKSD

8. Neprihvatljive govorne navike NEGONA

9. Neprihvatljive i neobične navike NENENA

10. Ponašanje upravljeno protiv samog sebe PUPSS

11. Sklonost hiperaktivnom ponašanju SKHIPO

12. Neprihvatljivo seksualno ponašanje NESPON

13. Psihički poremećaji PSIPO

14. Upotreba lijekova UPOLI

Rezultati smješteni u 80 centil ukazuju na nužnost pažljive analize i zahtjevaju programiranje

smanjenja neprilagođenih oblika ponašanja. Podatke o nepoželjnim oblicima ponašanja djece sa

intelektualnim teškoćama popunjavao je defektolog na osnovu opservacije i u saradnji sa

razrednikom učenika sa intelektulanim teškoćama i njihovim roditeljima / starateljima.

Metode obrade podataka

Primijenjene varijable u ovom istraživanju su obrađene standardnim deskriptivnim postupcima,

izračunati su osnovni statistički parametri kako bi se utvrdila funkcija njihovih distribucija i

osnovni parametri funkcija. Razlike u aritmetičkim sredinama na ispitivanim varijablama za

procjenu nepoželjnih oblika ponašanja između djece sa intelektulanim teškoćama sa obzirom na

spol i dob utvrđene su primjenom analize varijance. Analizom varijance utvrđuju se razlike u

uzorku ispitanika u jednoj ili više zavisnih čestica ili se dobija odgovor na pitanje da li uzorci

ispitanika pripadaju istoj ili različitim populacijama u odnosu na jednu ili više zavisnih čestica

(Mejovšek, 2003). Za obradu prikupljenih podataka korištena je metoda deskriptivne analize

kojom su izračunate frekvencije i postoci zastupljenosti nepoželjnih oblika ponašanja kod

ispitanika s intelektualnim teškoćama, te dat njihov grafički i tabelarni prikaz uz analizu


481

dobivenih frekvencija i postotaka zastupljenosti. Podaci u ovom istraživanju su obrađeni

pomoću programskih sistema za multivarijatnu analizu podataka. Analize su učinjene

programom SPSS 13.0.

REZULTATI I DISKUSIJA

Učestalost i karakteristike nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na spol

Kod djece s intelektualnim teškoćama ženskog spola (N=30), nepoželjni oblici ponašanja

najviše su izraženi na varijablama: 6 Stereotipno ponašanje i manirizmi (87,50), 8

Neprihvatljive govorne navike (80,83) i 12 Neprihvatljivo seksualno ponašanje (86,50). Kod

djece s intelektualnim teškoćama muškog spola (N=54), nepoželjni oblici ponašanja najviše su

izraženi na varijablama: 6 Stereotipno ponašanje i manirizmi (80,19), 7 Neprimjerene navike u

kontaktu s drugima (82,22), 8 Neprihvatljive govorne navike (81,48) i 12 Neprihvatljivo

seksualno ponašanje (87,22). Dakle, učestalost nepoželjnih oblika ponašanja kod dječaka u

odnosu na djevojčice je izraženija na varijabli 7 Neprimjerene navike u kontaktu s drugima.

Razlika između najviših iskazanih vrijednosti nepoželjnih oblika ponašanja učenika s

intelektualnim teškoćama muškog i ženskog spola na varijablama 6 Stereotipno ponašanje i

manirizmi, 7 Neprimjerene navike u kontaktu s drugima, 8 Neprihvatljive govorne navike i 12

Neprihvatljivo seksualno ponašanje, prikazana je u grafikonu 1.

Grafikon 1. Prikaz najviših iskazanih vrijednosti nepoželjnih oblika ponašanja učenika muškog i ženskog

spola

Uočljivo je da ispitanici ženskog spola pokazuju više vrijednosti jedino na varijabli 6

Stereotipno ponašanje i manirizmi, dok na varijablama 7 Neprimjerene navike u kontaktu s

drugima, 8 Neprihvatljive govorne navike i 12 Neprihvatljivo seksualno ponašanje ispitanici

muškog spola pokazuju više vrijednosti u odnosu na ispitanike ženskog spola.

Učestalost i karakteristike nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na dob

Kod djece s intelektualnim teškoćama uzrasta od 7 – 10 godina (N=27), nepoželjni oblici

ponašanja su najviše izraženi na varijabli 6 Stereotipno ponašanje i manirizmi (81,11), varijabli

8 Neprihvatljive govorne navike (80,19), varijabli 10 Ponašanje upravljeno protiv sebe (81,85) i

varijabli 12 Neprihvatljivo seksualno ponašanje (86,11). Kod djece s intelektualnim teškoćama

uzrasta od 11 – 14 godina (N=57), nepoželjni oblici ponašanja najviše izraženi na varijablama: 6

Stereotipno ponašanje i manirizmi (83,60), 7 Neprimjerene navike u kontaktu s drugima

(82,37), 8 Neprihvatljive govorne navike (81,84), 10 Ponašanje upravljeno protiv sebe (87,54) i

12 Neprihvatljivo seksualno ponašanje (80,35). Razlika između najviših iskazanih vrijednosti

nepoželjnih oblika ponašanja subuzorka učenika s intelektualnim teškoćama uzrasta od 7 do 10

godina i subuzorka ispitanika uzrasta od 11 do 14 godina na varijablama 6, 7, 8, 10, 12 i 14,

prikazana je u grafikonu 2.


482

Grafikon 2. Prikaz najviših iskazanih vrijednosti nepoželjnih oblika ponašanja učenika u odnosu na dob.

Uočljivo je da ispitanici mlađeg uzrasta (7-10 godina) pokazuju više vrijednosti jedino na

varijabli 10 Ponašanje upravljeno protiv samog sebe, dok na svim ostalim varijablama

6.Stereotipno ponašanje i manirizmi; 7 Neprimjerene navike u kontaktu s drugima; 8

Neprihvatljive govorne navike; 12 Neprihvatljivo seksualno ponašanje; 14 Upotreba lijekova,

ispitanici starijeg uzrasta (11-14 godina) pokazuju više vrijednosti. Analiza varijance procjene

nepoželjnih oblika ponašanja djece s intelektualnim teškoćama u odnosu na spol pokazala je da

postoji statistički značajna razlika između aritmetičkih sredina subuzorka djece muškog i

ženskog spola na varijablama Nesocijalno ponašanje F=4,213, Povučeno ponašanje F=8,109,

Stereotipno ponašanje i manirizmi F=4,202 i Psihički poremećaji F=8,012, na razini

značajnosti od 95%. Analiza varijance procjene nepoželjnih oblika ponašanja djece s

intelektualnim teškoćama u odnosu na dob pokazala je da postoji statistički značajna razlika

između aritmetičkih sredina subuzorka djece uzrasta od 7 do 10 i uzrasta od 11 do 14 godina na

varijablama Povučeno ponašanje F=8,069 i varijabli Neprimjerene navike u kontaktu s drugima

F=4,959 na razini značajnosti od 95%.

ZAKLJUČAK

Rezultati deskriptivne statistike na varijabli za procjenu nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu

na spol ukazuju da djeca s intelektualnim teškoćama pokazuju visoku incidencu nepoželjnih

oblika ponašanja. Izuzetno visoka incidenca nepoželjnih oblika ponašanja djece s intelektualnim

teškoćama zabilježena je na varijablama Stereotipno ponašanje i manirizmi, Neprimjerene

navike u kontaktu s drugima, Neprihvatljive govorne navike i Neprihvatljivo seksualno

ponašanje, gdje su dječaci ispoljili više nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na djevojčice.

Pojavnost značajnih odstupanja ponašanja na navedenim varijablama je veća od 80. Analiza

varijance procjene nepoželjnih oblika ponašanja djece s intelektualnim teškoćama u odnosu na

spol pokazala je da postoji statistički značajna razlika između aritmetičkih sredina subuzorka

djece muškog i ženskog spola na varijablama Nesocijalno ponašanje F=4,213, Povučeno

ponašanje F=8,109, Stereotipno ponašanje i manirizmi F=4,202 i Psihički poremećaji F=8,012,

na razini značajnosti od 95%. Rezultati deskriptivne statistike na varijabli za procjenu

nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na dob ukazuju da djeca uzrasta od 11 – 14 godina

ispoljavaju više nepoželjnih oblika ponašanja u odnosu na djecu mlađeg uzrasta od 7 – 10

godina. Izuzetno visoka incidenca nepoželjnih oblika ponašanja zabilježena je na varijablama

Stereotipno ponašanje i manirizmi, Neprimjerene navike u kontaktu s drugima, Neprihvatljive

govorne navike, Neprihvatljivo seksualno ponašanje i Upotreba lijekova, dok su jedino na

varijabli Ponašanje upravljeno protiv samog sebe ispitanici mlađeg uzrasta pokazali više

vrijednosti. Analiza varijance procjene nepoželjnih oblika ponašanja djece s intelektualnim

teškoćama u odnosu na dob pokazala je da postoji statistički značajna razlika između

aritmetičkih sredina subuzorka djece uzrasta od 7 do 10 i uzrasta od 11 do 14 godina na

varijablama Povučeno ponašanje F=8,069 i varijabli Neprimjerene navike u kontaktu s drugima

F=4,959 na razini značajnosti od 95%. Rezultati istraživanja ukazuju na nužnost prilagođenih

postupaka usmjerenih na otklanjanje nepoželjnih oblika ponašanja i uključivanje djece s

intelektualnim teškoćama u programe modifikacije nepoželjnih oblika ponašanja. Ukupan


483

rezultat istraživanja o učestalosti i karakteristikama nepoželjnih oblika ponašanja djece s

intelektualnim teškoćama upućuje na potrebu šireg društvenog angažmana usmjerenog ka

izgradnji socijalnog modela uz naglasak na podršci porodicama ove djece od najranije dobi

čime bi se umanjila pojava nepoželjnih oblika ponašanja kroz intervenciju u poticajnoj sredini.

Roditelji su vrlo važan partner u procjeni te kreiranju i provođenju intervencije. Nepoželjna

ponašanja smanjuju mogućnost učenja djeteta s intelektualnim teškoćama i njegovog

sudjelovanja u svakodnevnom obiteljskom životu, te je potrebno educirati roditelje strategijama

za uklanjanje nepoželjnih oblika ponašanja, i što je još važnije, za primjenu programa za

poticanje razvoja komunikacije i socijalnih vještina.

LITERATURA

1. Charlop-Christy M H, Daneshvar S. Using video modeling to teach perspective taking to

children with autism. Journal of Positive Behavioral Interventions 2002; 5, 12-21.

2. Dekker M, C Koot, H M Van der Ende, J, Verhulst F C. Emotional and behav ioral

problems in children and adolescents with and without intellectual disability, Journal of

Child Psychology and Psychiatry 2002: 43(8): 1087-1098.

3. Došen A. Terapija odnosom. Terapijski pristup mentalnom oboljenju kod mentalno zaostale

djece. Psihijatrija danas 1989; 21, 4, 297 – 306.

4. Došen A. Dijagnostika i tretman poremećaja ponašanja i psihičkih oboljenja kod osoba s

mentalnom retardacijom. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 2004; 40, 2, 156 –

174.

5. Fritz J N, DeLeon I G, Lazarchick W N. Separating The Influences Of Escape And Access

Tp Preferred Activities On Problem Behavior Occurring In Instructional Context.

Behavioral Interventions, 2004; 19, 159-171

6. Glassberg B. Functional behavior assessment for people with autism. Bethesda MD

Woodbine House, 2005.

7. Hwang P, Nilsson B. Razvojna psihologija. Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu.

Sarajevo, 2005.

8. Ibralić F, Smajić M. Osobe sa intelektualnim teškoćama – kontekstualni pristup, Tuzla:

Denfas Tuzla, 2007.

9. Igrić Lj, Stančić Z. Neke razlike u adaptivnom ponašanju učenika bez teškoća u razvoju i

učenika s mentalnom retardacijom, Defektologija 1990: 26 (2): 193 – 200.

10. Igrić Lj, Fulgosi - Masnjak R. AAMD skala adaptivnog ponašanja. Priručnik, Fakultet za

Defektologiju Sveučilišta u Zagrebu, 1991.

11. Lucyshyn J, Albin R W, Horner R H, Mann JC, Mann JA, Wadsworth G. Family

Implementation of Positive Behavior Support for a Child With Autism. Journal of Positive

Behavior Interventions, 2007: 9 (3): 131-150. 12. Mešalić Š, Mahmutagić A, Hadžihasanović H. Edukacija i socijalizacija učenika usporenog

kognitivnog razvoja. Defektološki fakultet Univerziteta u Tuzli, 2004.

13. Molteno G, Molteno C D, Finchilescu G, Dawes A R L. Behavioural and emotional problems

in children with intellectual disability attending special schools in Cape Town, South Africa,

Journal of Intellectual Disability Research, 2001: 45 (6): 515-520.

14. Quine L, Pahl J. Stress and Coping In Families Caring Jor a Child with Severe Mental

Handicap: a longitudinal study. Institute of Social and Applied Psychology and Centre for

Health Service Studies. University of Kent at Canterbury, 1989.

15. Soldo N, Ljubešić M, Teodorović B. Transformacija nedostatnih i nepoželjnih oblika

ponašanja djece s teškoćama u razvoju, Defektologija 1990: 26 (1): 63 – 69.

16. Taylor B, Hoch H, Weissman M. The Analysis And Treatment Of Vocal Stereotypy In A

Child With Autism. Behavioral Interventions, 2005: 20: 239-253

17. Teodorović B, Frey J. Nepoželjni oblici ponašanja osoba s težom mentalnom retardacijom.

Defektologija 1986: 22 (2): 119 – 129.

18. Valle J, Sekušak – Galešev S. Organizacija unapređenja kvalitete života osoba s posebnim

potrebama. U: Došen A., Igrić Lj. (Ed.): Unapređivanje skrbi za osobe s mentalnom

retardacijom (str. 51 – 68). Zagreb: Matra projekt, 2002.

ucestalost i karakteristike nop

Documents