PRAGMATIČKI ASPEKTI UČENIKOVOG JEZIKA

U prva tri poglavlja su opisani lingvistički aspekti učenikovog jezika.

Postavilo se pitanje kakav je odnos između lingvističkih znanja o L2 i njegove uporabe (forma – funkcija)

Dakle, valja opisati ne samo učenikovu lingvističku nego i performativnu kompetenciju.

Pragmatika promatra jezik u odnosu na njegove korisnike.

U proizvodnji govornih izričaja govornici moraju1. proizvesti interaktivne činove (osigurati da razgovor teče glatko: otvoriti razgovor, završiti razgovor, preuzeti riječ)2. proizvesti govorni čin (ostvariti specifične interpersonalne funkcije: zahvaliti, ispričati se, narediti)

Govorni činovi mogu biti (Austin, 1962):1. lokucijski (prijenos propozicijskog značenja)2. ilokucijski (prijenos neke jezične funkcije – naredba)3. perlokucijski (postizanje nekog djelovanja na sugovornika –izvršenje određene radnje))

Mogu biti (Searl, 1975):1. neposredni/direktni (Zatvori prozor.)2. posredni (Hoćeš zatvoriti prozor?)

Ilokucijski čin zahtijeva zadovoljavanje triju uvjeta:- pripremni (odnos sugovornika)- uvjet iskrenosti/povjerenja (vjerovanje u stvarnu

namjeru govornika)- suštinski uvjet (namjera govornika da se nešto učini)

Sekundarni uvjet može biti ljubaznosti.

U usvajajnju ilokucijskih činova u L2 postavljaju se dva pitanja:- kako se učenici L2 razlikuju od izvornih govornika- kako učenici L2 usvajaju ilokucijske činove

Terba prikupiti sljedeće podatke:- ilokucijski činovi učenika L2- ilokucijski činovi izvornih govornika - usvajanje ilokucijskih činova u materinskom jeziku

Metoda:- upitnici (opis situacije i pitanje ispitaniku kao bi

reagirao)- odgovor na poticaj- kompletiranje diskursa- igranje uloga- promatranje stvarne uporabe L2

Poteškoća je u tome što izvorni govornici u velikoj mjeri variraju (socijalne skupine, žene – muškarci)

Ilokucijski čin je adekvatan/primjeren ako ima adekvatnu lingvističku formu i i adekvatno značenje/smisao. Dakle, ako je sociolingvistički primjeren.

ZahtjevIsprikaOdbijanje

Može se zaključiti:- Učenici rade pragmatičke pogreške: sociopragmatičke i

pragmalingvističke.- Prolaze kroz 3 faze razvoja pragmatičke kompetencije:

a) usmjerenost prema obavijesti i nesistematičnost

b) usmjrenost prema međujeziku i potencijalno sistematično

c) usmjerenost prema interlokucijskom činu i potencijalno sistematično

Tri faktora koji djeluju na pragmatičnu uporabu drugog jezika:

1. učenikova lingvistička kompetencija2. transfer „govornih pravila“ iz L1 u L23. status učenika L2 u odnosu na sugovornika

VIII.

DRUŠTVENI FAKTORI

- dob učenika- spol (žene bolje upotrebljavaju standard, prestižne

oblike i jezične inovacije); žene više primaju L2 a muškarci ga češće upotrebljavaju; muškarci više prevode; žene imaju pozitivan stav; zbog boljih perceptivnih sposobnosti žene bolje koriste ulazne informacije; žene imaju više znanja a muškarci su spremiji koristiti svoje znanje.

- društveni status (niži sloj, radnički, srednja klasa i viša srednja klasa); viša klasa postiže bolje rezultate zbog prednosti s kojom ulaze u učenje L2

- etnička pripadnost: što su kulture bliže učenje L2 je bolje; razvijaju se četiri vrste bilingvizma (aditivni,, oduzimajući, polulingvizam i monolingvizam)

Učenikov izbor jezične varijante- u L1 djeluje referentna skupina- obično je to standard u L2

Okruženje

Prirodno okruženje- učenje L2 u okruženju većinskog jezika

(gastarbajteri – pidžin; Kanada i Belgija – manjina uči jezik većine)

- učenje L2 u okruženju službenog jezika (kolonije- učenje stranog jezika u međunarodnom okruženju

(700 miliona ljudi govori engleski a 400 miliona nisu izvorni govornici)

Obrazovno okruženje- segregacija (odvojeno obrazovanje od većine ili od

povlaštene eleite)- očuvanje materinskog jezika- submersija (manjina podučavana na jeziku većine)- immersija (većina podučavana na jezku: u Kanadi

učenici L1-engleski podučavani na L2-francuski)- učenje u razredu

IX.

OSOBINE ČOVJEKA

1. sposobnosti i dispozicije – moći2. navike, vještine i znanja – umjeti3. interesi, sklonosti, stavovi, motivacija – htjeti

SPOSOBNOSTI

- uz jednake objektivne uvjete, vježbanje i motivaciju različiti ljudi postižu različite rezultate; to je posljedica različitih sposobnosti

- stavovi o strukturi, prirodi i genezi sposobnosti može odrediti daljnje ponašanje: ako su prirođene važan je izbor za neki posao; ako se razvijaju važan je sustav vježbanja

- kriteriji klasifikacije (intuitivno: volja, pažnja, pamćenje…ili induktivno: zadaci, varijable i korelacije među njima).

- faktori- širina faktora može varirati, tj. faktor može biti važan za

više operacija

-- Glavni faktori- G – generalni faktor (rezoniranje, prosuđivanje,

integracija) – inteligencija-- Grupni faktori- 1. složene intelektualne funkcije- W – rječitost (upotreba verbalnih simbola)- V – verbalni faktor (razumijevanje verbalnih simbola)- N – Numerički faktor (numerički zadaci, uporaba brojeva)- M – mnemički faktor (pamćenje)

- 2. psihomotorika- Ručna spretnost- Spretnost prstiju- Viziranje- Brze uzastopne motoričke aktivnosti (teping)- Ambidekstrost

- 3. percepcija

- Perceptivni faktor (diskriminacija malih razlika)- spacijalni faktor - 4. drugi faktori- Mehanički- Artikulacija- Asocijacije

- faktori se mogu locirati u mozgu (afazije)

- struktura neuralne organizacije i funkcioniranja je bitna za razlike u sposobnostima.

- Geneza razvoja sposobnosti- Nasljeđe - nativizam- Utjecaj okoline – empirizam- Dispozicije – nasljeđene - Teorija konvergencije: dispozicije i utjecaj okoline su u

konvergentnom odnosu- U razvoju sposobnosti čovjekovo planiranje je također

faktor njihovog razvoja- Nasljeđe i utjecaj prirodne i društvene sredine su jednako

potrebni ali ne uvijek u jednakom odnosu.- Jednostavne funkcije su više determinirane dispozicijama a

složene utjecajem okoline- Postoji međusobni utjecaj između dispozicija, aktivnosti i

sredine:

A

D S

Dakle, sposobnosti su potencijalni dinamički sustavi za izvođenje određenih tipova aktivnosti. Ti su sustavi stečeni kroz

aktivnost na osnovi nasljeđenih dispozicija u utjecaja prirodne i društvene sredine.

X.

VJEŠTINE I ZNANJA

- promjene u ponašanju tijekom života- a) sazrijevanje organizma- b) aktivnosti pod utjecajem okoline i vlastitih potreba- funkcija mijenja strukturu organa samo ako se dovoljno

često ponavlja- učenje je proces u kojem se mijenja pojedinac tijekom

novih aktivnosti- mijenjaju se sposobnosti, stavovi i interesi- time se stječe iskustvo, navike, vještine i znanja

Uvjeti za stjecanje vještina- potreba za novim oblikom aktivnosti- onaj tko uči mora znati cilj aktivnosti i nečin kako ga

ostvariti- mora bkiti izložen situaciji koja će ga potaknuti na tu

aktivnost

Vještina je nova psihomotorička i senzorička struktura koja omogućiuje pojedincu da lakše i uspješnije obavlja radnje jednake ili slične onima na temelju kojih je tu struturu stekao.

- otklanjanje nekorisnih i za cilj aktivnosti sštetnih pokreta i bolja organizacija pokreta (prostorna i vrmenska, bolje korištenje senzoričkih podataka, veći stupanj automatizma

- stvaraju se bolje veze u SŽS-u, SŽS i receptora, SŽS i efektora

- bolja prohodnost neuronskih putoava, neuronski lanci- promjene u osjetnoj regulaciji aktivnosti (u početku

vanjska kontrola u kasnije propriocepcijska)

- prilagodba unutarnjih organa, automatske promjene (prokrvljenost) (srce veći minutni volumen uz isti puls; pluća bolja ventilacija)

- poveća se mobilizacija radnih sinergija i brže vraćanje na normalno funkcioniranje poslije aktivnosti

- kvantitativno i kvalitativno bolje funkcioniranje; manji utrošak energije, produžena aktivnost

Znanje je usvajanje simboličke građe (pomovi, činjenice simboli, modeli intelektualnih operacija, zakonitosti)

- verbalno- numeričko- grafičko

Između znanja i vještina nema bitnih razlika: - vještine traže znanje – znanje traži vještine- integracija u nove strukture- slična fiziološka podloga

Načini stjecanja vještina i znanja- uvjetovani refleksi- pokušaji i pogreške- imitacija- misaono razgrađivanja i reorganizacija danih struktura

XI.

MOTIVACIJA

Motivacija je sve ono što nas iznutra potiče na neku aktivnost, tj. na postizanje nekog cilja i što održava tu aktivnost.

moveo – (kretati) motivacija je ono što pokreće neku aktivnost

motivacija – volja

raditi protiv svoje volje – u podlozi je ipak motivacija (izabiremo manje zlo)

Prirodni i stečeni motivi

- prirodni, naslijeđeni, primarni (glad, žeđ, odmaranje, druge fiziološke potrebe)nagoni (jednostavniji: jedenje, pijenje, znatiželja)

instinkti (gnijezda, paukova mreža, saće)- stečeni, naučeni, sekundarni (društvo, znanje, čitanje

knjiga, kino, kazalište, pranje zuba, alkohol, droga)- seksualni motivi u početku prirodni ali zbog socijalizacije

postaju stečeni- jačina motiva ovisi o stupnju deprivacije

deprivacija bioloških potreba dovodi do smrti (disanje)deprivacija stečenih potreba ne mora dovesti do smrti (ali kod narkomana se to može dogodit – pitanje koliko je taj stečeni motiv postao biološki?)

- eksperimentalno se može mjeriti jačina motiva ako se zahtijeva savladavanje zapreka (mišica – materinski osjećaj)

- nagoni iznutra „nagone“- kod stečenih potreba smo izvana „povučeni“ prema nekom

cilju

Izvor prirodnih motiva

- kod prirodnih motiva poremećena je ravnoteža između potreba i stupnja zadovoljena tih potreba

- odnosi su vrlo kompleksni (homoseksualnost – stečeni motiv/prirodni)

MOTIV

CILJ INSTRUMENTALNO PONAŠANJE

BARIJERE

- nakon postignutog cilja započinje novi motivacijski krug.- barijere mogu biti

1. fizikalne2. društvene3. osobne (tjelesne ili psihološke)

Frustracije i glavne vrste osobnih konflikata

Tri vrste unutarnjih konflikata- dva podjednako privlačna cilja (Buridanov magarac) to je

konflikt dvostrukog privlačenja- dva podjednako negativna cilja; to je konflikt dvostrukog

odbijanja- jedan cilj koji je podjednako privlačan i odbojan; to je

konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja

+ osoba +

- osoba -

+/- osoba

Gradijent cilja

- gradijent cilja je stupanj privlačnosti ili odbojnosti cilja ovisno o njegovoj blizini

- vremenski ili prostorno ili psihološki blizak ili udaljen cilj

Što je cilj bliži, privlačenje ili odbijanje je jače.

- gradijenti privlačenja i odbijanja s približavanjem cilja rastu ali gradijent odbijanja brže nego gradijent privlačenja.

- konflikt dvostrukog privlačenja lako se rješava ako se približimo jednom cilju i njegov gradijent poraste i biramo taj cilj

- konflikt dvostrukog odbijanja se teže rješava jer se približimo jednom cilju, njegova odbojnost poraste i biramo drugi cilj ali budući da smo se time približili njemu sada je njegova odbojnost veća i vraćamo se prvom cilju (oscilatorno ponašanje)

- konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja: u početku je privlačenje jače ali kako se približavamo cilju jača odbijanje pa se vraćamo na točku ravnoteže (Vrti se ko mačak oko vruće kaše)

Obrambeni mehanizmi u stanju frustracije

- nelagoda, anksioznost, nespokoj, napetost, bijes- agresija- regresija- racionalizacija (lisica i kiselo grožđe); lokus kontrole

(uspješna žena to postiže zbog sretnih okolnosti _ neuspješna jer nije sposobna)

- bjegovi- fiksacija

Teorije motivacije

- sadržajne – što nas motivira- procesne – kako donosimo odluke

1. sadržajnea) nagrada, kazna, poznavanje rezultata, natjecanje,

novac, suradnja, mogućnost odlučivanja)b) hijerarhijska teorija (fiziološki, sigurnost, ljubav,

poštovanje, samoostvarivanjec) motivi koji dovode do zadovoljstva (motivatori) i

motivi koji dovode do nezadovoljstva (higijenski ili okolni faktori) to su intrinzički i ekstrinzički motivi

2. procesnea) Čovjekova motivacija da izvrši neku akciju nalazi se

pod utjecajem (a) njegovih očekivanja može li tu akciju izvesti, (b) njegovih očekivanja u vezi s ishodom te akcije i (c) poželjnosti tih ishoda.

GLOTODIDAKTIKA

Reforma učenja stranih jezika

Prije reforme – klasične metode- čitanje iz knjiga- povezivanje napisanih riječi u dva jezika- značenje u stranom jeziku preko materinskog- jezične vježbe na besmislenom jezičnom materijalu

Reforma- promijenjene društvene okolnosti zahtijevaju živu govornu

komunikaciju na stranom jezikuFrancois Gouin

- 1880. Francois Gouin „Umjetnost učenja i poučavanja jezika“

- kritika klasične metode (nemogućnost komunikacije, učenici ne mogu govoriti, pismo u L2 se povezuje s pismom u L1, značenje u L2 preko značenja u L1, vježbe su besmislene)

- zato treba u učenju L2 ponoviti proces usvajanja L1 – prirodna (direktna) metoda

- učenje jezika kroz aktivnost (važnost glagola)- oralni jezik prije pisanog- učenje rečenica a ne izoliranih riječi- učenje na logičnim sadržajnim cjelinama

Wilhelm Vietor- 1948 Alexander John Ellis: Essentials of Phonetics- 1867 Alexander Bell: Visible Speech- 1987 Sounds and Their Relation- Henry Sweet: A Handbook of Phonetics

Vietor zastupa ideje Gouinea- ponavljanje prirodnog procesa- učenje smislenih rečenica- gramatiku učiti induktivno

- govorni jezik- važnost izgovora i nastavnikovo poznavanje izgovora

Henry Sweet- početak lingvističke faze- učenje jezika valja temeljiti na poznavanju jezičnog sustava- fonetika je kao matematika za prirodne znanosti - učenje izoliranih glasova (razlikovna obilježja)- fonetsko pismo- tečaj fonetike (kontrastivni pristup)- srednje kolokvijalni stil pa zatim literarni- kritizira gramatičko-prijevodnu metodu ali i direktnu jer se

ne može ponoviti proces usvajanja materinjeg jezika (interferencija)

- pet faza usvajanja jezika: 1. mehanička, 2. gramatička, 3.idiomatska ili leksička, 4. literarna, 5. arhaična

Otto Jespersen- 1904 Kako podučavati strani jezik- strani se jezik uči zbog komunikacije- tekstovi moraju biti: povezani i smisleni, zanimljivi i živi,

najpotrebniji jezični materijal, točni, od laganog prema težem, gramatička težina ne odlučuje što učiti prvo

- učenje fonetike (uvod u fonetiku)- učenje izgovora uz pomoć fonografa- protiv prijevoda osim kao provjere je li učenik razumi

nešto na stranom jeziku- mentalni mehanizmi u materinjem i stranom jeziku za

proizvodnju novih rečenica

Harold Palmer- 1922. Principi učenja jezika- čovjek ima prirođenu sposobnost za usvajanje materinjeg i

stranog jezika- razlika djece i odraslih (interferencija)- utjecaj strukturalizma

Načela

- razviti i pobuditi spontane sposobnosti za učenje jezika- stvaranje navika (dril, mehaničko uvježbavanje- govor prije pisma- slušanje i izgovor na početku- fonetska transkripcija- vježbanje intonacije u ranom stadiju- učiti rečenice a ne riječi- odmah učiti nepravilne i kolokvijalne oblike- od početka brz kolokvijalan stil a formalan kasnije

Američki antropološki lingvisti- povezanost jezika i kulture, civilizacije

Franz Boas1911. Priručnik jezika američkih Indijanaca- jezici imaju ograničen broj glasova-pojeini izoliran glas ne postoji sam za sebe- rečenica je prirodna jedinica izraza

- opis kulture mora uzeti u obzir jezik- pručavanje jezika valja započeti fonetikom

Edward Sapir1921. Jezik

- važnost govornog jezika- važnost kulture

Utjecaj na nastavu stranih jezika

Leonard Bloomfield1933. Jezik- jezik je govor a ne pismo- jezik je ono što izvorni govrnik govori a ne što netko misli da bi trebalo reći- jezici su različiti- jezik je skup navika

- poučavaj jezik a ne o jeziku

1942. Vodič u praktično učenje jezika- informanti su izvorni govornici stranog jezika- počni iz početka (ignoriraj znanje drugih osobito materinjeg jezika)- informant je model, on ne zna ništa o gramatici svog jezika) lingvist - učenik - informant

- važnost izgovora (transkripcija); izgovor prije pisma- učenje gramatike je funkcionalno- vladanje jezikom nije stvar znanja, to je stvar prakse

ASTP tečajevi (Army Special Training Program)- 10 sati dnevno, 6 dana u tjednu- 15 sati u razredu, 15 sati dril s izvornim govornikom- 20 – 30 sati samostalnog rada- 9 mjeseci

Transkripcija Prijevod -------------------- ------------------ -------------------- ------------------ -------------------- ------------------

Informant čita Studenti ponavljaju (u zboru, pa individualno) Lingvist (Instruktor) sluša, registrira teškoće

- 30 lekcija, svaka ima 6 cjelina (korisne riječi iforme, 2 korisne rečenice, 3. ponavljanje zapamćenog, 4 i 5. dijalozi, 6 vokabular

- Gramofon, film, radio, magnetofon- Area studies – civilizacija i kultura

Tečajevi su završili završetkom rata. Pozitivno su ocijenjeni ali se više nisu primijenjivali

Audiolingvalne metode- odvajanje vještina (pravaga oralnih)- dijalog osnova prezentacije jezika- tehnike: imitacija, memoriranje, dril obrazaca- jezični laboratorij- lingvističke i psihološke teorije u osnovi- biheviorizam (stvaranje navika)

Audiovizualna globalno-strukturalna metoda- početak 60-tih godina prošlog stoljeca- Petar Guberina i Paul Rivenc

Teorijske pretpostavke- deskriptivna lingvistika (fundamentalni francuski)- socijalna i situacijska uvjetovanost jezika (jezik je društveno komunikacijsko sredstvo)- vizualni element daje socijalni/komunikacijski kontekst- psihologija geštalta- globalnost na svim razinama- strukturalnos jezika i uma

Tehnike- dijaloške situacije (dijalog, gramatički mehanizmi, gramatika u slikama)- magnetofon i projektor (zvuk i slika – strip)

- prezentacija- eksplikacija- memoriranje- eksploatacija- transpozicija

Kritika:- mehanička- sputava jezičnu kreativnost

- zanemaruje pisani jezik- monotona