u znaku kriŽa - milosrdne sestre sv. križa · don vladislav mandura ČistoĆa uma, srca i tijela...

U ZNAKU KRIŽALIST MILOSRDNIH SESTARA SV. KRIŽA - God. XLI., br. 153./1, 2020.

U znaku Križa 1./2020.2

U ZNAKU KRIŽA god. XLI. br. 153./1.

USKRS 2020.

Izdavač Hrvatska provincijaMilosrdnih sestara svetoga KrižaKralja Tomislava 2231400 Đakovo

Tel. 00385 031-801 200Tel/Faks 00385 031-811 141El. pošta: [email protected]

UređujeUredničko vijeće

Glavna i odgovorna urednicas. M. Jacinta [email protected]

Lekturas. Marija Stela Filipović

Korekturas. Nada Martinković

List izlazi tri puta godišnjedopuštenjem ProvincijalataMilosrdnih sestara svetoga Križa

Grafička pripremaMarinko Hardi, Đakovo

Tisak „Tiskara” Budrovci

Ne kruh zemaljski

niti voda iz planina, već

Tijelo izmučeno i Krv prolivena,

to su tajne od kojih živimo

i nikad ne umiremo.

Od tijela kada se oslobodimo

Bogu idemo otkupljeni Krvlju,

odnosno mukom.

I radost našoj duši ulijeva se po

svjetlu tajanstvenoga i slavnoga

uskrsnuća Krista Gospodina.

Amen.

B. M., 5. 11. 2019.

U znaku Križa 1./2020. 3

Sadržaj

s. M. Jacinta Mandura Iz Uredništva ----------------------------------------------------------------------------------- 5s. Valerija Široki Riječ Provincijalne poglavarice -------------------------------------------------------------- 6

Tragom istine

don Vladislav Mandura ČISTOĆA uma, srca i tijela ------------------------------------------------------------------ 7vlč. Davor Vuković Snaga molitve, klanjanja i tišine u svjetlu misli kardinala Roberta Saraha ------------ 8s. Franciska Ulrika Sajdl, novakinja Njegove nas rane iscijeliše ------------------------------------------------------------------11s. Mariangela Žigrić Dođite na svadbu -----------------------------------------------------------------------------12B. M. Bog čezne za nama ---------------------------------------------------------------------------12s. Animira Adanić Dan i Noć --------------------------------------------------------------------------------------12B. M. Psalam Stvoritelju ----------------------------------------------------------------------------13s. M. Nada Martinković O, da se maknu planine ----------------------------------------------------------------------13s. M. Margita Gašparovsky Hrđava ograda ---------------------------------------------------------------------------------14s. Marta Kovačić Veliko srce -------------------------------------------------------------------------------------15s. Jolanta Sigeti Ja u tebi i ti u meni ---------------------------------------------------------------------------15M. J. Ja sam tvoja sigurnost ------------------------------------------------------------------------16s. Animira Adanić Radost uskrsnuća -----------------------------------------------------------------------------16

Duhovnost zajedništva

s. Rastislava Ralbovsky, prir. S Marijom u školi trpljenja, 1. dio ----------------------------------------------------------17s. Jolanta Sigeti Obnova predanja Isusu -----------------------------------------------------------------------19s. Animira Adanić Ne plači, Marijo -------------------------------------------------------------------------------19s. Animira Adanić Idi od mene ------------------------------------------------------------------------------------19s. Mariangela Žigrić Čekam zoru uskrsnuća -----------------------------------------------------------------------20s. Krista Mijatović Ugljen ili dijamant? --------------------------------------------------------------------------20

Nadi dajemo lice

s. M. Hijacinta Hoblaj Kuća Betanija Veli Lošinj – duhovni centar za turiste -----------------------------------21s. Terezija, s. Mariela, s. Marina Pišu nam novakinje sa svoje prakse --------------------------------------------------------26s. Marija Stela Filipović Časoslov blaženicâ Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa -------------------------------28 Stota obljetnica rođenja Ćirila Kosa, biskupa ---------------------------------------------29s. Nada Martinković Večer poezije u samostanskoj Dvorani Florentini ----------------------------------------34prof. dr. sc. Ivan Hećimović Odlazak sestre Mare Djaković u mirovinu ------------------------------------------------35s. Viktorija Šimić Susret radnoga vijeća udruge RENATE u Litvi ------------------------------------------37 Mons. Bože Radoš zaređen za biskupa Varaždinske biskupije -------------------------38s. Mirjam Jerković Otvorenje Doma za osobe s demencijom na Sušaku -------------------------------------39 U Đakovu otvorena socijalna samoposluga -----------------------------------------------40s. Nada Martinković Susret s Mateom Gazilj ----------------------------------------------------------------------41s. Marija Petra Toman Proslava 90 godina Župnoga mješovitog zbora u Donjem Miholjcu ------------------42s. Nada Martinković Božićne pjesme s. Mariangele Žigrić uza zvuke orgulja --------------------------------42I. Budrovac i D. Hajek, postulantice Posjet kandidatica i postulantica Kosovu --------------------------------------------------43s. Rastislava Ralbovsky Božji poljubac ljubavi preko osoba s invaliditetom --------------------------------------44s. Franciska Molnar Djevojke iz Konvikta u Prištini sestri Smilji za rođendan ------------------------------45


Sadržaj

Redovnička slavlja

s. Doroteja Krešić Primanje znaka Tau i početak kandidature ------------------------------------------------46s. Nada Martinković Zajedno na putu Božića ----------------------------------------------------------------------47s. M. Martina Fabijančić Predavanje o duhovnom životu na tragu misli kardinala Roberta Saraha -------------48

Prenosimo iz Teodozije

Prilozi sestara,Vikarijat Uganda 25 godina Milosrdnih sestara sv. Križa u Ugandi ----------------------------------------49

Po(r)uka

o. Franjo Vlašić, OFM Iz pisama sestri (pet): Vi morate zatvoriti oči pred svojom bijedom kad idete Bogu --------------------------54 Otkud ovo nerazmrsivo klupko? Bog Vas po Bezgrešnoj ljubi -------------------------56 Kako se dolazi do svetosti? Svetost je strogo Božja stvar ------------------------------58 Ne mislite mnogo kakvi ste, nego radite ono što mislite da je dobro ------------------60 Duhovni život obnavljanje je Kristova života u nama -----------------------------------61 Dobro odmjerite koliko „brat magarac” može nositi ------------------------------------63

Iz naše prošlosti

mr. sc. Ivan Armanda Njemica Nikomedija Erb (1842.-1897.) iz Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa i njezina djelatnost u hrvatskim krajevima ------------------------------------------------65

Na putovima svakodnevice s bl. majkom M. Terezijom Scherer

s. M. Karmela Dominković, prir. U školi križa uskrsne radosti ----------------------------------------------------------------77s. Deodata Kočonda, prir. Hodočasnički dan bl. majci M. Tereziji Scherer -----------------------------------------80

Nada im je ispunjena

s. Paskala Križan Sestra Tavilina, Marija Žuman --------------------------------------------------------------82s. M. Jacinta Mandura Sestra Helena, Marija Šmolc ----------------------------------------------------------------83s. M. Jacinta Mandura Sestra Antonija, Matija Kulić ---------------------------------------------------------------85Iz Provincijalata U vječnost su se preselili … -----------------------------------------------------------------86

Tekst i glazba: s. Bernardeta MihaljevićPratnja: Miroslav Martinjak Blaženoj s. Ulriki Nisch ---------------------------------------------------------------------87


Iz Uredništva

Svjetlost jarka slijepim sinu,Porobljen je pako kleti,

Smrt je kobna pobijeđena,Nebo, zemlja pomireni.

Paklu lance silne slomiObnovi sve čovječanstvo:Ovcu svoju Pastir DobriU tor nosi na ramenu.

S pjesmom skladnom nebesnika

Majka Crkva glas svoj spaja,Narod Božji gromko pjeva:

Hvala Bogu! Aleluja!

Smrt je danas pobijeđena,Pobjedna nek pjesma ori:

Slava Bogu na visini,Mir na zemlji neka vlada.

Amen.

Časoslov, Himan Službe čitanja

Neka uskrsli Isus dotakne našu svakodnevicu i trajno budi uskrsnu radost u svakom srcu – želi s. M. Jacinta Mandura, glavna urednica.

Sretan Uskrs!


Riječ Provincijalne poglavarice

Krist je uskrsnuo! Aleluja!Veselite se i radujte!

Drage sestre!

Pozivu na hvalu uskrslomu Kristu, koja se danas izdiže iz srca Crkve, želimo se i mi pridružiti svojim klica-njem.

Neka se raduje zemlja, koja je prva bila preplavljena svjetlom Uskrsloga! Neka Kristovo svjetlo dopre do svake sestre naše Družbe, Provincije i zajednice! Neka njegovo svjetlo ispuni naša srca toplinom, oduševljenjem i ljubavlju, snagom svjedočenja! Svjetlo Kristova uskrsnuća obasjalo je i dušu Marije Magdalene, nakon što je učinila ono na što ju je ljubav

prema Učitelju potaknula - pomazati Isusovo tijelo. Bila je odlučna toga jutra učiniti ono jedino što je mogla, dostojanstveno i s počastima.

Kao što pod sunčevim zrakama u proljeće na granama stabala niču i rastvaraju se pupovi, tako svjetlo koje se širi iz Kristova uskrsnuća daje snagu i smisao svakoj našoj nadi, svakom našem očekivanju, želji i planu.

Neka i nama, drage sestre, ljubav prema Raspetom i Uskrslom Kristu bude pokretačka snaga u našoj sva-kodnevici! Svjetlo i snaga Duha Svetoga neka vode važna događanja koja su pred nama, a to su Generalni i Provincijalni kapitul.

Neka se po njima dogodi proljeće naše Kongregacije i svake od nas.Uzdajmo se čvrsto i nepokolebivo u Boga jer On je pomoć onima koji ga prizivlju. Njemu ništa nije nemo-

guće! Tako nas uči naša blažena majka Marija Terezija.Krist je uskrsnuo, on je živ i naš je suputnik. Zato imamo razloga za nadu i pouzdanje.

U toj nadi želim vam svima sretan i radostan Uskrs!

Vaša


Tragom istine

� don Vladislav Mandura

ČISTOĆA uma, srca i tijelaNa pisanje članka, upravno na ovu temu, potaknuo me osjećaj povezanosti i redovničkoga „srodstva” s Milo-

srdnim sestrama sv. Križa. Iako već 15 godina, radeći uz Hrvatsku vojsku, živim izvan zajednice (salezijanaca), koja me formirala i dala mi identitet koji posjedujem – duhovna suradnja sa sestrama obnavlja žar redovničkoga poziva u meni. Čak sam uvjeren da me je već promijenila i obnovila na jedinstven način. Za to izreći ne postoje riječi, nego je to, jednostavno rečeno, RASPOLOŽIVOST za Boga i čovjeka, koja je u biti naše obećanje for-mulirano u našim zavjetima. Zato, dok pišem ovaj tekst, želim da svakomu, tko ga bude čitao, bude izraz moje zahvalnosti za dar i ljepotu posvećenosti Bogu i za dar svećeništva koje se trudim živjeti čitavim bićem.

Upitan od glavne urednice bih li mogao nešto napisati za list U znaku Križa, ne znam zašto, sjetio sam se riječi blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, koje je izgovorio pred svojim tužiteljima: Moja je savjest čista. Izgovorivši to, čistoća je postala oružje koje je porazilo jednoumlje i bezumlje (ljudski um), klevetu i neistinu (pokvarenost srca), a iznad svega pobijedila je strah zbog moguće osude i smrti koja je mogla ubiti samo tijelo, ali ne i duh.

Što bi to onda mogla biti čistoća našega uma? Najprije želim reći da je ovo i redoslijed koji smatram ispravnim, odnosno da um krijepi srce, a čisto tijelo

bez čista srca i uma gotovo nije života vrijedno. Ne slažem se sa starom narodnom: U zdravu tijelu zdrav duh. Mislim upravo obratno: da nam duh, zdravo razmišljanje, pomaže očuvati zdravim tijelo. Naš razum (spoznaje) treba hraniti zdravom hranom, a to je iznad svega svetopisamska objava Boga, odnosno „hrana” koju nam sam naš Stvoritelj daje. Kao teolog, naučio sam da svi sakramenti i sve sveto mora biti i jest utemeljeno na objavi u Bibliji.

Odgovorno se pitam ustrajavam li na tom putu? Iskreno, moram odgovoriti: NE. U mojem je životu toliko manjih i većih „svetinja” koje zaslužuju samo prijezir, a opet uzimaju najviše vremena u mojem svagdanjem životu. Prije nego ih nabrojim, želim reći da smatram kako većina ljudi danas živi bez stvarnih egzistencijalnih problema (glad, žeđ i zima), ali zato živi s mnogim od ljudi prouzročenim problemima (strah, razdor, mržnja, osamljenost…). Da se vratim svojim krivim svetinjama: sigurnost (najčešće materijalna), mobilnost (auto) i želja sve vidjeti i upoznati, inovativnost (sve „blagodati” modernoga vremena: mobiteli, internet, mediji…). Koliko puta se dogodi da si kažem: „Hajde, neka prođe samo ovaj napad, pa neka prođe utakmica”, a ono prođe i vrijeme za molitvu, i vrijeme za razgovor, i za nešto pročitati ili napisati, i vrijeme za unijeti drva u kuću, i vrijeme za skuhati nešto toplo, i vrijeme za nešto očistiti… A onda se dogode i „produžetci”, pa odem kasno u krevet, ustanem neispavan, idem na posao (među ljude) neraspoložen... I tako moj život postane neki čudesan i začaran krug koji me iscrpljuje, onesposobljuje i na kraju čini nesretnim (društvo depresivnih: Nizozemska, Njemačka, skandinavske zemlje, ali sve više i Hrvatska… Na kraju, često su tu i naše zajednice.). Zato je važno vratiti se hrani koja nas čini uistinu čovjekom, hrani koju sam Bog daje svim ljudima, jer čovjek nije stvoren na sliku nekog drugog čovjeka ili nama nepoznata bića, nego na Božju sliku (Post 1, 27).

Što je ta hrana, odnosno kako se konzumira? Upoznavanje Boga najsrčanije se događa u razgovoru s Bogom. Dok s njim razgovaramo, konzumiramo

njegov govor koji ne ostaje samo izgovorena riječ.


Tragom istine

To je naša molitva, ali ne ono što mi molimo (govoreći), nego što kroz molitvu, i po nama, sam Bog izgo-vara. Zato je našemu vremenu i svim ljudima potrebna obnova spoznaje da samo milost ustrajne molitve može obnoviti nas kao pojedince, naše zajednice i društvo u kojem živimo.

Ta sposobnost često se gubi u našem formalnom ispunjavanju obveze, a nedostatak joj je da smo prečesto subjekti koji mole (izgovaraju), a trebali bismo više biti uši koje slušaju i dok sami molimo.

Mislim da je blaženi kardinal Stepinac, u uvodnom citatu, poručio sustavu koji je želio ubiti Boga u našem narodu: navješćujem čisto jedinu istinu - Boga vječnoga i neuništivoga, koji ljubi, krijepi i vodi svoj vjerni puk.

Ta jasnoća (čistoća) uma pomogla mu je ostati ustrajnim i vjernim Bogu, i poslanju u Crkvi. Zato ne zanemarimo nikad da ove prepoznate vrijednosti treba živjeti i štititi, pa i kad smo izvrgnuti osudi i

podsmijehu. Naše kršćansko i redovničko svjedočanstvo, a ne naše prilagodbe modernomu svijetu, jest dobro koje naš um

mora dokučiti. Isus je upravo to rekao: „Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati sudovima i bičevati vas po svojim sinagogama. Izvodit će vas zbog mene pred upravitelje i kraljeve da svjedočite pred njima i poganima.” (Mt 10, 17-18)

Za svakog ostaje trajno, doživotno pitanje: što i za koga svjedočim?

� vlč. Davor Vuković1

Snaga molitve, klanjanja i tišine u svjetlu misli kardinala Roberta Saraha2 (1. dio predavanja)

U zadnjih nekoliko godina tri su knjige afričkoga kardinala Roberta Saraha, pisane u obliku razgovora koje je s kardinalom vodio francuski novinar i stručnjak za crkvene prilike Nicolas Diat, dobro uzdrmale i protresle crkvene krugove.

Kardinal Sarah progovara na sasvim jasan i izravan način, bez ‘dlake na jeziku’, ponekad oporo i (pre)zahtjevno. Sarah je beskompromisan i prodoran, potpuno drugačiji od mlakog i ponekad bezličnog govora po-litičke korektnosti, kojim govori suvremeni svijet, a koji se u dobroj mjeri uvukao i u Crkvu. Sarahu je na srcu jedino Bog, evanđelje i istina za kojom prodorno traga, te za njega, po pitanju Boga i istine, nema alternative, kako i glasi naslov jedne od njegovih knjiga: Bog ili ništa.

Sarahove knjige dostupne su i na hrvatskom jeziku te čine svojevrsni triptih, troknjižje kardinalove misli za svijet i Crkvu u ovom našem vremenu: Bog ili ništa. Razgovor o vjeri (2015.); Snaga tišine. Protiv diktature buke (2016.) te Zamalo će večer i dan je na izmaku (2019.). Snažne i izravne misli kardinala Saraha dodiruju razne duhovne i kršćanske teme, od pitanja tišine i šutnje, molitve i klanjanja, osjetljivosti za sveta otajstva i strahopoštovanja pred svetim, uzvišenosti liturgije, smisla za udivljenost i zahvalnost, do Boga Isusa Krista koji

1 Profesor KBF-a u Đakovu i sveučilišni kapelan Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.2 Izvorno je ovaj tekst objavljen u Vjesniku Đakovačko-osječke nadbiskupije, 148 (2020.) 1, str. 8.-15. Ovdje donosimo izmijenjen i

dorađen tekst, koji je plod održanoga predavanja Milosrdnim sestrama sv. Križa u Đakovu 24. siječnja 2020. godine.


Tragom istine

stoji u središtu života Crkve i svećeništva. Redovnici i redovnice, po svetim zavjetima i posvećenosti Bogu, pred ovim duhovnim stvarnostima imaju veliku odgovornost i zadaću: biti i sve više postajati duhovne osobe i klanja-telji Ocu u duhu i istini. U ovom razmatranju želimo, donoseći prije svega Sarahove misli, istaknuti barem neke stožerne duhovne stvarnosti koje bi trebale iznova zasjati u životu duhovnih osoba, a onda osobito svećenika, redovnika i redovnica našega vremena.

Prva Sarahova knjiga nosi naslov Bog ili ništa. I mogli bismo cijelu njegovu misao i sve rečeno u sve tri knjige sažeti u ovu beskompromisnu rečenicu i izbor: Bog ili ništa. Sarahova misao sva je, naime, usmjerena buđenju Crkve i vjernika. To se buđenje sastoji u ozbiljnom pozivu da Boga vratimo u središte naših života, da Boga iznova stavimo u središte svega, jasno i beskompromisno; da između Boga i drugih stvari, koje svijet nudi, nema alternative ili kompromisa. Jednostavno: Bog ili ništa.

Ozračje suvremenoga svijeta i društva danas je duboko sekularizirano. Svijet i čovjek žive kao da Boga nema. Bog je iščeznuo iz horizonta suvremenih ljudi. Bog više ne utječe na odabire, odluke, na životna usmje-renja suvremenih ljudi, pa i mnogih kršćana, formalnih vjernika. Bog je nebitan, iščeznuo je, nema ga, niti se na njega računa. Tako je osobito u zapadnom svijetu, posebice u Europi. Jednostavno, živi se kao da Boga nema, na njega se uopće ne računa, a spomen na Boga ostao je još gdjegod, onako usput, kozmetički i folklorno, u sklopu posjeta crkvama, muzejima, u ambijentu umjetnosti ili povijesti, ili tek kao izvanjski ukras povodom nekih blag-dana, adventa i Božića primjerice, no sve manje i tada, jer su se i advent i Božić odavno odcijepili i osamostalili od svojega izvorno kršćanskoga izvora i sadržaja. Boga se dakle eventualno još katkad i traži, ali ne u svjetlu žive vjere i živoga predanja Bogu, s kim se zbiljno računa, čiju se volju traži, kojega se moli i kojemu se klanja.

No, prema Sarahu, i Crkva je u krizi. Bog nije iščeznuo samo iz svijeta, nego - paradoksalno - i iz same Crkve. Crkva, dio klera, a ponegdje i redovnici i redovnice, postali su sekularizirani, zapleteni u svjetsko i svjetovno, u duh svijeta, duh aktivizma i duh proračunatosti. Duh materijalizma i izvanjskosti. Ponekad i u duh bezbožnosti. Zato Sarah ukazuje na važnost obnove, ali i daje neke smjernice, stare, dobro poznate, zanemarene u suvremenom svijetu, ali i u Crkvi.

Molitva

Među temeljnim vrijednostima duhovnoga života, i kao snaga obnove vjere, a onda i Crkve, za Saraha jest molitva. U prologu svoje posljednje knjige Zamalo će večer i dan je na izmaku kardinal Sarah britko analizi-ra trenutno stanje svijeta, ali i Crkve. Sarah ističe da se nad Crkvu nadvio ‘misterij Jude’: „Nad naše vrijeme nadvio se misterij Jude. Kroz zidove Crkve probija se misterij izdaje. Ono što sada izbija na vidjelo dana ima duboke uzroke koje treba odvažno i jasno razotkriti. Kler, Crkva i svijet proživljavaju krizu koja je, u korijenu, kriza duhovna, kriza vjere. Mi proživljavamo misterij grijeha, misterij izdaje, Judin misterij […] Da, i mi smo izdali, kao i on! Napustili smo molitvu. Posvuda se uvuklo zlo učinkovita aktivizma. Nastojimo oponašati or-ganizaciju velikih poduzeća. Zaboravljamo da je molitva jedina krv koja je kadra natopiti srce Crkve. Tvrdimo da ne smijemo gubiti vrijeme. Vrijeme kojim raspolažemo želimo potrošiti za društveno korisna djela. Ali tko više ne moli, već je izdao. Već je spreman na sve kompromise sa svijetom. Stupa Judinom stazom.” (Zamalo će večer, str. 8.-9.) Riječi su ovo tvrde, oštre i opore, izrečene od jednog kardinala Katoličke crkve, riječi i misli nad kojima treba ozbiljno zastati.

Kardinal Sarah u svojim knjigama najveći naglasak stavlja na molitvu, klanjanje i tišinu kao put obnove Cr-kve, put koji kreće od ozbiljnoga osobnog obraćenja, a vodi prema obnovi Crkve, koja je prema Sarahu, u ozbilj-noj duhovnoj krizi. Bez korjenita obraćenja, te ponovnoga ozbiljnog povratka osobnoj molitvi, klanjanju i tišini, nema ni obnove Crkve, ni ikakve nade da možemo očekivati boljitak i napredak. Kardinal nastavlja: „Svako nastojanje da se Crkva i vjera ojačaju, bez sjedinjenja s Bogom, bit će uzaludno. Bez molitve, bit ćemo cimbal


Tragom istine

što zveči. Pretvorit ćemo se u medijske opsjenare koji stvaraju veliku buku, a proizvode samo trice i kučine. Molitva mora postati naše najnutarnije disanje. Njome stajemo pred lice Božje. Imamo li mi nekakav drugi cilj? Mi, kršćani, svećenici, biskupi, redovnici imamo li neki drugi razlog postojanja nego da budemo s Bogom i da tamo vodimo druge? Vrijeme je da to pokažemo! Vrijeme je da to provedemo u djelo! Tko moli, spašava se, tko ne moli, osuđuje se […]. Nije dakako riječ o tome da množimo pobožnosti. Riječ je o šutnji i klanjanju. Valja nam biti na koljenima. Riječ je o strahopoštovanju kojim ulazimo u liturgiju. Ona nije kazalište, nego je djelo Božje. (…) Bog jedini može nas spasiti. Ne će to učiniti ako ga ne zamolimo. Kako bih volio da se sa svega svijeta uzdigne duboka i neprekidna molitva, hvalbena i u poniznu klanjanju.” (Zamalo će večer, 13.-14.)

Riječ je o nužnosti ozbiljnoga povratka molitvi, tišini i klanjanju, tom otajstvenom molitvenom uranjanju u Isusa Krista i snagu njegova Duha, na koje Sarah osobito poziva biskupe i prezbitere, ali i redovnike i redovnice i sve kršćane. Redovitošću i čvrstinom molitvenoga života, tihe kontemplacije i uranjanja u Krista postižemo da Krist prebiva u nama i donosi ploda. Sjetimo se, sam Isus nas je na to upozorio: „Ostanite u meni i ja u vama […] Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete ništa učiniti.” (Iv 15, 4-5) Slično Isus ukazuje kada Mariji govori da je izabrala bolji dio i ono jedino potrebno – u tišini slušati riječ Gospodnju i upijati ju, njome se hraniti. Upravo po molitvi, klanjanju i tišini ostajemo s njim povezani i sposobni donositi mnogo roda. Po molitvi i kontemplaciji mi ostajemo u Kristu i Krist u nama. Jedino tako i nikako drugačije. Oštre su i upozoravajuće Isusove riječi u nastavku navedenih redaka, a koje olako prečujemo i gotovo više uopće ne uzimamo ozbiljno: „Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore.” (Iv 15, 6) Ove riječi ozbiljno upozoravaju i nas svećenike, ali i redovnike i redovnice našega vremena, da je krajnje vrijeme za radikalno obraćenje i ozbiljan povratak molitvi, Božjoj riječi, tišini i šutnji, klanjanju, svakodnevnomu uranjanju u Krista.

Za svećenika, za redovnicu stoga su od temeljnoga značenja osobna molitva, meditacija i kontemplacija nad Božjom riječju, slavljenje euharistije, molitva časoslova. Osobna molitva, prožeta meditacijom i kontemplaci-jom, važan je preduvjet da službeni molitveni oblici ne postanu puka formalnost. Jer, bez molitve i kontempla-cije, naše djelovanje s vremenom postaje plitko i u najboljem se slučaju izrodi u funkcionalni pogon. Tko ne moli, više nije u stanju raspoznavati bitno; riječi i djela tada više ne proizlaze iz slušanja Božje riječi, pa se naše aktivnosti lako pretvore u puki ljudski aktivizam.

Redovitost molitvenoga života, njegovanje tišine i duhovnosti nipošto ne znači moralnu ili duhovnu savr-šenost. No, duhovan čovjek, iako slab i grješan, traga za Bogom, njemu se klanja, njega moli, za njim vapije, važan dio vremena odvaja za životnu požrtvovnost, askezu, skromnost, molitvu i klanjanje. I zato je duhovan. Kaže Sarah: „Kontemplacija nas vuče prema božanskom, u napredovanju bez vraćanja. Čovjek koji razmatra i susreće svojega Tvorca, ne će više nikada biti isti: može pasti sto puta, pogriješiti sto puta, zanijekati Boga sto puta, ipak je dio njegove duše već definitivno stigao do neba.” (Bog ili ništa, 294.)


Tragom istine

� s. Franciska Ulrika Sajdl, novakinja

Njegove nas rane iscijeliše

Sve moje tamne noći ti si prije proživio u Maslinskom vrtu, kada si bio napušten i izdan. Tada smo se susreli. Sve moje boli, patnje, razočaranja ti si prije proživio, kada si bio bičevan, trnjem okrunjen, udaran, poplju-

van, ismjehivan. I tada smo se susreli.Sve moje padove ti si prije okusio, kada si na putu prema Kalvariji padao, ali tada si mi pokazao da je potreb-

no ustati i nastaviti dalje. Tada si mi pružio ruku.Sve moje osjećaje napuštenosti i odbačenosti ti si prije mene osjetio, kada si viseći na Križu rekao: Bože moj,

Bože moj, zašto si me ostavio? (Ps 22, 1) Tada si došao ti i pokazao mi da nisam napuštena.Potrebno je, Isuse moj, sve moje trpljenje povezati s tvojim i u tvojem trpljenju uočiti i prihvatiti tvoju lju-

bav prema meni. Trebam dopustiti da Rane mojega Raspetoga Zaručnika privuku moje, kako bih se njegovim Ranama izliječila. Svojim trpljenjem na Križu Isus mi je omogućio da i ja na svojem križnom putu ostvarim svoj poziv: ljubiti s Bogom. Tražiti i nalaziti u svojem vlastitom trpljenju tragove Isusova života, to je način kako nadvladati trpljenje u dubljem smislu. Kada se u onome što je u mom životu prekriženo povežem s trpe-ćom ljubavlju Isusovom, moći će se dogoditi preobrazba. Tako će se ispuniti riječ: Njegove nas rane iscijeliše (Iz 54, 3-5).

Zato, ne trebam se bojati ako me sustignu križevi i trpljenja. Potrebno je prihvatiti ih jer me ne će uništiti, nego će me još dublje ukorijeniti u Bogu i na kraju me, malo po malo, preobraziti u Onoga kojega ljubi duša moja.

U takvim trenutcima sv. Klara savjetuje: Čezni za tim da ga nasljeduješ.


Tragom istine

Bog čezne za nama(2. 7. 2019.)

Kao kad vjetar zapuše i odnese prašinu, tako i Bog želi s naše duše skinuti ljage. Želi nas obnoviti i ozdraviti. Učiniti nas čistim pred Licem svojim.Zaista, Gospodar naš Isus Krist otkupi nas Krvlju svojom. Zavapimo toj Krvi i danas, da nas očisti od grijeha i nanovo otkupi.Zahvaljujte Bogu, ljubite ga, predajte mu se, poklonite mu se.Bog ljubi i prašta, ali i čezne za nama.Vjerujmo mu. Pouzdajmo se u njega. On želi potpuni mir pružiti nama po svome Sinu, on želi da smo slobodni od zamki đavolskih.Molite Boga za vjeru čvrstu i srce čisto, predajte mu se za žrtvu njemu ugodnu. Ukoračite u svijet Nebesa i napojite se sa svetoga Izvora. B. M.

s. Animira Adanić

Dan i Noć

Jedne obične noći, kad utihnu ulice grada, obasjat će jarka Svjetlost one što čuvaju stada.I pjesmom će Svete Noći odzvanjati dolina cijela. Pastirima javit će Nebo ROĐENJE BOŽJEGA SINA. A onda kad sunce u danu skrije zrake svoje i krik se začuje s Križa: „SVRŠENO JE” - svjetla će Noć ROĐENJA mrklomu Danu već sutra navijestiti spasenja radost u zoru USKRSNOG JUTRA.

Porat, 30. 9. 2018.

s. Mariangela Žigrić (1931.-1997.)

Dođite na svadbu Dođite na svadbu, zove Gospod sam. „Neizmjernu radost darovat ću vam.”

Zaručnik i hrana moj je dragi Sin. Dođite na gozbu, radujte se s njim.

Spasenja je vječnog ova gozba znak:Ne će nam svršetak biti groba mrak.

S vjerom i sa nadom blagujmo taj Kruh,Nek za vječnu radost sazrijeva nam duh.

Svadbeno odijelo to je Isus Spas.Neka svome Srcu privine sve nas.

Đakovo, 30. XII. 1996.


Tragom istine

Psalam Stvoritelju (23. 5. 2019.)

Radost je naša u Imenu Gospodnjem, što sebi sazda Nebesa i zemlju.Svakojaka stvorenja stvori, po svodu nebeskom zvijezde prosu. Mjesec nazva princem, a sunce kraljem.Tako stvori Bog mnoštvo i mnoštvu dade:stvori Bog i čovjeka, sebi slična, podari mu sve i sebe mu postavi za Gospodara, jedinoga Stvaratelja, i jedinoga Boga. Tako neka bude i neka ostane u žile naše urezano, da je Gospod pomoć naša i uzdanica, a mi njegova stvorenja, plod njegova stvaranja i bezsebične i neizmjerne ljubavi. Ptica leti jatu svome, vjetar prašinu podiže. Mora se valjaju i planine pomiču.O Izraele, čuj glas Gospodara svoga! Čuj, Izraele, sudbinu svoju. Osvrni se, Gospodaru svega, na molbenice naše, mile ti bile žrtve naše.Nebesa tvoja neka nas blagoslove iuvijeke u pomoć nam budu.Zemlji važnosti ne predajimo.Počuj, Jeruzaleme!Jer, tko vjeruje, ne treba mu jer mu je već dano.I tko moli, neka zna da je sluga Božji zauvijek uz Gospoda i Gospod uz njega.Vječna je ljubav njegova nad vratima Jeruzalema, vječni su dvorovi njegovi, našim dušama sazdani.Vječna je ura smrti Jaganjca, vječna je slava njegova uskrsnuća.Slava Nebeskomu Kralju u vijeke vjekova! - Ocu, Sinu i Duhu Svetomupo sve vijeke u vjekovječne vjekove, od koljena do koljena, od jezika do jezika, od plemena do plemena, neka je vječna slava i hvala Imenu Gospodnjemu.B. M.

s. Nada Martinković

O, da se maknu planineU tišini zore pobjeđuješ tamu

novom snagom ustaješi svjetlošću obavijaš misli

iščekivanja žar preplavljuje dine pustinje naše

i dok čuješ mnoštvo pitanjaprepoznaješ glas u buci tržnice

pogledom približuješ daljinu putadubinu mudrosti Božje

daruješ malenima koji je tražeu zbrci svakodnevice, u težini prihvaćanja

u želji tvojim riječima otvoriti vratatvojem Duhu osloboditi putove

tvojem stilu punine života osigurati dom

u srcu


Tragom istine

� s. M. Margita Gašparovsky

Hrđava ogradaVraćajući se kući, prolazila sam ulicom. Već izdaleka moju je pozornost privukla prilično oštećena ograda

ispred jedne kuće. Na donjem dijelu ograde skoro je sva žbuka bila otpala. Tu i tamo po koji otočić žbuke dao je naslutiti kakva je bila boja ograde. Žičani dio ograde sav hrđav, a k tome još i na mnogim mjestima pokidan. Automatski sam pogledala prema kući, misleći da tu možda nitko ne stanuje. No, prevarila sam se. Ispred kuće bilo je prekrasno cvijeće, ukusno raspoređeno i vrlo njegovano. Zaustavila sam se pogledati cvijeće. Tada ugle-dah na prozoru stariju gospođu, ili bakicu, kako bismo mi to po domaći rekli. Smiješila se. Vjerojatno joj je bilo drago što sam se zaustavila pogledati cvijeće.

- Vrlo vam je lijepo cvijeće - nagovorila sam ju.- Eto, s ovo malo staračkih snaga trudim se urediti svoj vrt. To mi je radost.Dakle, postalo mi je jasno zbog čega je ograda tako ruinirana. Bakica vjerojatno nema novaca za majstora

koji bi joj uredio ogradu, a sama to nije u stanju. No zato s ljubavlju uređuje vrt, kako sama kaže: s ovo malo staračkih snaga.

Nastavivši put, prekorila sam samu sebe što sam najprije uočila oštećenu ogradu, a tek onda lijepo cvijeće. Mislim da nam se to svima u životu događa da najprije uočimo na drugima ono negativno, a tek onda ono

dobro. Samu sam sebe uhvatila, već sutradan, da sam upravo tako učinila. Jedna se sestra nije baš pokazala u lijepom svjetlu. No, nakon toga, druga je sestra posvjedočila o vrlo plemenitoj gesti one prve. Kako se čovjek može prevariti.

- Eto, Margita, ne gledaj hrđavu ogradu, nego lijepo cvijeće u vrtu – rekla sam sama sebi. Danima mi je dola-zila ta rečenica na um i nebrojeno sam puta zaključila kako mi pogled zaustavlja hrđava ograda. Toliko pozitiv-nih i lijepih osobina uočila sam na sestrama koje mi baš nisu bile sklone kada sam pokušala gledati iza ograde. Što sam češće i više virila iza ograde, to sam više uočavala ljubav i dobrotu drugih. Takve izraze dobrote, kakve sam kod sestara vidjela, mislim da se ja ne bih ni sjetila, a ni uspjela izraziti.

Svi mi imamo svoje hrđave ograde. Svatko je od nas slab. I te nas slabosti najčešće obilježavaju. Jedna je lije-na, druga je brzopleta, treća je nestrpljiva, četvrta eksplozivna, peta plačljiva i - da ne nabrajam. Ako pogledamo živote svetaca, onda ćemo vidjeti da ni njih Bog nije očuvao od tih hrđavih ograda. Sveti je Petar izdao Isusa, svetomu je Pavlu Gospodin ostavio žalac, kako bi se Božja milost na njemu proslavila. Bitno je ne prosuđivati ljude po ogradi, nego usmjeravati svoj pogled na ono iza ograde. Na bitno, najčešće skriveno. Ponekad i Bog skriva ljudskomu oku ono što je želio očuvati za sebe, ono što je u čovjeku sveto (a izlaganje tuđim pogledima to bi samo profaniralo).

Kako ću se u nebu iznenaditi kad u Božjem svjetlu budem vidjela na svojim sestrama ono što mi sada skriva hrđava ograda.

I Isus se, utjelovivši se, htio zaodjenuti tom hrđavom ogradom, našim slabim ljudskim tijelom. Mnogi su se o njega spoticali, gledajući samo hrđavu ogradu. Apostoli su imali prilike češće proviriti i iza te ograde. Pravo su se zagledali tek po silasku Duha Svetoga, koji im je otvorio oči za unutarnje gledanje.


Tragom istine

� s. Marta Kovačić

Veliko srceKarakteristika je ženâ da se vole lijepo odijevati. Čak ni redovnice nisu toga lišene. U biti, nema tu ničega

lošeg. Zapravo, lijepo je vidjeti skladno odjevenu osobu. Nedavno sam na hodniku škole susrela jednu našu učiteljicu. Imala je vrlo zanimljivu haljinu. Pogled mi je

privuklo veliko crveno srce na toj haljini. Vrlo simpatično! Spontano sam joj rekla: „Evo naše učiteljice s veli-kim srcem!” U tom trenutku nisam mislila samo na srce na haljini, nego i na tu učiteljicu. Ona zaista ima veliko srce! Sigurno se pitate po čemu? Jednostavno: to je učiteljica koja voli svoje učenike, koja je vrlo draga, pristu-pačna, vesela i rado drugima pomaže. Ipak, ima još nešto zbog čega je njezino srce tako veliko: ima sina koji je pomalo drukčiji od ostale djece i zato treba posebnu brigu i pristup. Upravo je po tome ova učiteljica velika jer ona svu svoju pažnju, trud i snagu daruje svojemu sinu kako bi on rastao i napredovao. Ne misli na sebe, na to kako se ona sama osjeća: je li umorna, tužna, neispavana, opterećena, nego na svojega sina i na njegov napredak. Sigurno to nije uvijek lako. No, baš zbog toga njezino je srce tako veliko jer u njemu nema mjesta sebičnosti, nego je puno ljubavi za drugoga.

Možda će se neki od vas pitati: „A što mi trebamo činiti da i naše srce bude veliko?” Odgovor je jednostavan: ne smijemo ga stisnuti, nego ga trebamo otvoriti za sve ljude. Nemoj misliti samo na sebe i na svoje željice, nego pogledaj i druge i vidi: možda im možeš pomoći. Ma ako ništa drugo, možeš im darovati lijepu riječ i osmjeh. Vidjet ćeš da će ti se srce polako početi širiti.

I sad jedno lagano pitanje: Čije je srce zaista najveće? Odgovor je jednostavan: Božje! Tajna je Božjega srca u tome što Bog voli sve ljude, jer nas je sve stvorio. Još više: Božje je srce probodeno

za sve nas, kako bi nas spasilo. To znači da Božje srce nema granica, nego je ono otvoreno za sve koji žele u njega ući. Izgleda neobično, ali je upravo tako: po Božjoj smo patnji u ljubavi spašeni. Križ je mjesto s kojega Božja ljubav najjače sjaji.

Evo recepta: podnosimo i mi svoje male patnje i prinosimo žrtvice iz ljubavi, kako bismo bili što sličniji velikomu Božjemu srcu.

� s. Jolanta Sigeti (1941.-2016.)

Ja u tebi i ti u meni Moj Isuse, želim živjeti sva u tvojoj Ljubavi. Želim živjeti sva uronjena u tebe i sva ispunjena tobom. Da

živiš ti u meni i ja u tebi.Započinju duhovne vježbe. Osjećam da su to dani duhovnoga proljeća u mom duhovnom životu. Moja Lju-

bavi, ovih ću dana imati priliku biti mnogo više s tobom. To me posebno raduje. Osjećam da me tvoja Ljubav diže, nosi. Moje se srce širi od radosti zbog susreta s tobom.

Osobna bilješka, 1. 3. 1984.


Ja sam tvoja sigurnost

Da poslušam što mi to Gospodin govori

Dođi sada u sigurnost ruke moje! Otac te ljubi, jako te ljubi, nježan je prema tebi …Otac sve zna i vidi. Otac. Tvoj Otac prati svaki tvoj korak. Čuj, dijete moje, nikada te ne ću ostaviti. Ne boj se! Budi sigurno, dijete moje, budi sigurno i ne boj se! Uvijek sam s tobom. Ja sam tvoja Sigurnost, ja sam tvoj Otac, ja te ljubim ljubavlju vječnom. Dijete si moje i ne mogu zaboraviti tvoje ime. U meni živiš oduvijek. Ti si san moj, dijete malo. Sanjam tvoju sreću. Sanjam tvoj mir. Sanjam tvoj život. Dođi, dijete moje, da te grlim, da te ljubim, da te prislonim na svoje Srce. Počivaj u mom naručju. Nosit ću te svim putovima. Grlit ću te i šaptati tvojemu srcu. Šaptat ću ti sve svoje tajne. Učit ću te novim putovima, pokazat ću ti svoje Kraljevstvo. Živi od moje Ljubavi.Hrani se za mojim stolom. Pij na mojim Izvorima.

Uvijek sam s tobom. Uvijek ću te voditi, uvijek ću biti tvoj štit, jer ja sam Otac tvoj, a ti si čežnja moja, ti si moje bogatstvo, ti si utjeha moja. Rasti, dijete moje! Tvojim bićem neka se razlije sreća koju ti dajem. Živi u meni. Grli me. Ljubi me. Zovi me. Pitaj. Osloni se na mene. Ničeg se nemoj bojati. U mojem si naručju. U mojem si Srcu. Nosim te svagda. Znam dane tvoje, znam oluje tvoje, znam sve noći tvoje. Sve tajne tvoje znam. I ljubav tvoju. Ne boj se! Ja sam svugdje, kamo god kreneš. Ja sam u tvojem srcu. Ti si u mojem naručju, u rukama mojim, u Srcu mojem, ljubljeno moje dijete. Miruj! Raduj se! Živi sretno, bez straha za sutra. Ti imaš Oca koji se za sve brine. Imaš Oca, Ljubav svoju.

M. J., 1984.

� s. Animira Adanić

RADOST USKRSNUĆA

Tko se od nas ne boji da mu se omakne, pa povrijedi Ljubav?

Sreća je da me Bog ljubi, ne zato što sam dobra,

već zato što je On dobar!

Ova spoznaja neka nam bude radost USKRSNUĆA.

Tragom istine



� s. Rastislava Ralbovsky, priredila

S Marijom u školi trpljenja(1. dio)

(prema: Grgur Galović, Marijina škola, Vjerski vodič za obrazovane žene i djevojke, Osijek, 1923.)

Uvodna napomenaO trpljenju dobro je uvijek iznova razmišljati jer je ono neizbježan dio našega života. Osobno volim

posegnuti za starijim autorima. Ovaj put sam odabrala glasovitoga svećenika đakovačke biskupije, prof. Grgura Galovića, koji je djelovao početkom 19. stoljeća. Vjerujem da će njegova razmišljanja biti bliska i korisna osobito nama, ženama, jer su za nas pisana.

Teško je naučiti moliti, isto je tako teško naučiti raditi, ali je najteže naučiti trpjeti. A ipak je kršćaninu naj-važnije znati trpjeti. Isus, i to Raspeti, knjiga je života za kršćanina. Križ je temelj kršćanskoga života. Zato u Marijinoj školi mora postojati i taj najvažniji predmet: nauk o trpljenju. Blažena Djevica Marija najjači je uzor trpljenja i podnošenja boli. Od nje učimo kako moliti i raditi, a od nje trebamo naučiti i kako trpjeti.

Patnju nitko ne može izbjeći. Rasporedi i upravi sve kako ti se hoće i sviđa, - križ ćeš uvijek naći. - Obrati se gore, obrati se dolje, obrati se van, obrati se unutra, u svem ovom ćeš naći križ. (Nasljeduj Krista, knj. II., gl. 12) Zato se uzalud mnogi ljudi sa strahom uklanjaju patnji. Oni ne shvaćaju vrijednost trpljenja, ne shvaćaju uzvišenu znanost križa, inače bi patnju rado prihvatili. U trpljenju skriveno je veliko blago. No, ono za neke može biti uzrok propasti, kako kaže sv. Bernardin: Nevolja prouzrokuje malodušje, malodušje žalost, žalost zdvojnost, a zdvojnost propast.

Zašto trpjeti?Biblija jasno govori: Borba je život čovjekov na zemlji, i dani su mu kao dani najamnika. (Job 7, 1) Mora li to

tako biti? Bog je stvorio čovjeka za sreću. On nije stvorio bol ni smrt. Patnja i bol posljedica su grijeha. Svima nam je trpjeti jer nosimo u sebi posljedice Adamova grijeha, a i svojih vlastitih.

Kako trpjeti?Čovjeku ne dolikuje da trpi kao životinja, koja instinktivno bježi od boli. Nije dosta ni to da trpi kao razumno

biće. Istina, čovjek se može nijemo predati boli i patnji. Može misliti: Svi trpe, zašto bih ja bio iznimka. Može reći: Ako se budem otimao trpljenju, može mi biti još gore. No time se ne rješava problem trpljenja. Za ljudski razum patnja je nešto neshvatljivo. Jedino kršćanska vjera unosi svjetlo u tamni labirint boli. Samo Isusova mi-lost daje snage za hrabro podnošenje boli i križeva.

Za vjernika najčasnije je i najutješnije drvo boli - križ. Križ je spomen najvećega trpljenja, ali i najveće slave. S križa trpljenja potekao je vječni život. Križ, trpljenje i bol vode, dakle, u život, kako kaže sv. Pavao: Nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. (Rim 5, 3-5)

Krist uzima na se grijeh svijeta, i ulazi u tajnu patnje.Bog u svojoj mudrosti i ljubavi po Kristu pretvara gorčinu patnje u spasonosni lijek, kao što liječnik koristi

otrov, pretvarajući ga u lijek, za liječenje. Oštri nož, koji u ruci zlog i ludog čovjeka zadaje rane, može biti u ruci mudra liječnika sredstvo za uspješnu operaciju.



Bog je svoje milosrđe pokazao ponajvećma time što je predao svojega Jedinorođenog Sina za nas. Krist je za svog zemaljskog života okusio sve boli i patnje u duhu, duši i tijelu. Trnova kruna učinila ga je kraljem boli, a opterećen križem, postao je vođa nepregledne povorke koja ide za njim kroz vjekove, noseći svoj križ. Kalež boli ispio je do zadnje kapi. Ponizno predanje u volju Božju i ljubav spremna na žrtvu utisnula mu je na usne ove riječi: Zar da ne pijem kalež koji mi je Otac pružio? (Iv 18, 11) Tako je Isus postao čovjek boli, za kojega Izaija reče: Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja, ni ljupkosti da bismo se u nj ugledali. (Iz 53)

Nasljedujmo Isusa u trpljenju

Nama vjernicima nije dosta da Isusa samo štujemo kao svojega Raspetog Spasitelja, nego da ga u patnjama nasljedujemo. Po krštenju nismo ušli samo u zajedništvo života s Isusom, nego i u zajedništvo u trpljenju. On je već ušao u slavu, ali u vjernicima, koji su njegovo otajstveno tijelo, želi nastaviti trpjeti i tako po njima nad-vladavati svijet.

Isus stavlja, onima koji ga žele nasljedovati, kao uvjet prihvaćanje križa: Hoće li tko za mnom, neka se odre-če samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. (Lk 9, 23) I što je koja duša više s Isusom povezana, to više ima pretrpjeti. Zato je najviše trpjela Majka Marija. Tvoju će dušu mač probosti, rekao joj je starac Šimun. Ove riječi svaki su dan odzvanjale u njezinoj duši, dok nije došla pod križ, gdje joj je mač uistinu probo dušu. Zato svim ljudima tijekom povijesti može reći: O vi svi što putem prolazite, pogledajte i promotrite, ima li boli kao što je moja bol.

Sv. Pavao, znajući da je pozvan na trpljenje, kaže o sebi: Neprestano nosimo na svom tijelu umiranje Isusovo, da se i život Isusov u tijelu našem očituje. (2 Kor 4, 10.11) A sam Isus, pozvavši ga sebi u apostolsku službu, rekao je za njega: Ja ću mu, uistinu, pokazati koliko mu je za Ime moje trpjeti. (Dj 9, 16) Ove se riječi mogu upraviti svakom kršćaninu, premda nije svaki pozvan na tako velike patnje. Na to (tj. na trpljenje) ste pozvani, jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. (1 Pt 2, 21)

Trpjeti s Isusom

Ako trpimo u uvjerenju da trpjeti znači nasljedovati Isusa, onda naše trpljenje dobiva vrijednost Isusova tr-pljenja. Tada boli, nesreća, progonstvo, prestaju biti zlo jer se onima koji Boga ljube, sve okreće na dobro. Tada ćemo razumjeti riječi: Koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli (Heb 12, 6); Jer kao što se u vatri kuša zlato, tako i odabranici u peći ponižnja. (Sir 2, 5)

Nemojmo govoriti: Ja se ne osjećam krivom, pa zašto da trpim. Čovjek ne trpi samo za to da čini pokoru zbog svojih grijeha. Patnje su kao kamen na kojem se brusi duša dok ne zasja kao dragulj. Trpjeti dragovoljno, znači najkraćim putem steći krjeposti i sazreti kao čovjek.

Svetci su shvatili vrijednost patnjeOni nisu bježali od trpljenja jer su znali da po njima stječu veliko blago. U tom svjetlu možemo razumjeti

zašto su mnogi svetci čak žudjeli za patnjom. Sv. Tereziji Avilskoj bilo je životno načelo: Trpjeti ili umrijeti. Pravi kršćanin shvaća dubinu Isusovih riječi: Blago onima koji tuguju, jer će biti utješeni. Blago progonjenima zbog pravednosti jer je njihovo Kraljevstvo nebesko (Mt 5, 5.10)

Nama, Milosrdnim sestrama sv. Križa, bliske su također riječi blažene sestre Ulrike Nisch: Kolika će to sreća biti, kada se u vječnom nebu opet vidimo. Kako se već sada tomu veselimo i kako ćemo dragomu Bogu zahvaliti za sve križeve koje nam je On poslao. Istom tada ćemo spoznati njihovu vrijednost.… Na ovoj zemlji ne možemo naći ništa drugo nego križ i patnje, pa stoga moramo to više biti zabrinuti za budućnost. Jer, ovo je sve prolazno, ali križ ostaje vječno.



� s. Jolanta Sigeti (1941.–2016.)

Obnova predanja IsusuHvala ti, Gospodine moj, Isuse moj, što se tvoji planovi na meni vidljivo ostvaruju. Pomozi mi da iz tvoje ruke sve radosno i spremno prihvatim. Svojim tjelesnim trpljenjem želim pomoći tvojim otkupiteljskim planovima – spasenju svijeta. Ne dopusti da me ikad snađe malodušnost u trpljenju, da svojom krivnjom ne izgubim ni djeličak zasluga za trpljenje. I jer si me ti zatražio da ti poklonim zdravlje i život – prihvaćam to rado, vjerujući u tvoju pomoć i svjesna da bez tebe ništa ne mogu, Isuse moj. Sve što imam – dar je od tebe i rado ću ti žrtvovati. Sve darove što si mi dao, radujem se što ti ih smijem jedan po jedan vratiti jer samo tako znam da će se najbolje sačuvati i da će me svi kod tebe čekati u Onaj Dan.Hvala ti što si mi se objavio kao Ljubav i kao najdraži Prijatelj.

21. 3. 1986., petak uoči Cvjetnice

s. Animira Adanić

Ne plači, Marijo

Ne plači, Marijo!Tražiš me gdje jučer smo zajedno bili. Spavali nismo ni ti ni ja, budeći Zoru da svane jutro.Ljubav i tako ne spava…Suze zamutile uplakane oči,ljubav se ne da pomiriti s grobom, voljeni zauvijek ostaju u srcu.Marijo, ja sam s tobom!

12. 5. 2019.

s. Animira Adanić

Idi od meneOdjednom, Ti se pojaviu ono jutro svježe,zateče me umornau neuspjelu radu.

Petre, izvezi na pučinui bacite mreže...Petre, vjeruj i kadnemaš nadu.

Učitelju, svu smo senoć trudili......ali na Tvoju riječ...

Tvoja riječ razdvaja, reže.Na Tvoju riječ od ulovapucaju mreže,i čudo gledaju oči mijoš snene.

Loveći ribu,Ti si ulovio mene..!

Porat, 9. 2. 2019.



� s. Krista Mijatović

Ugljen ili dijamant?

Čudom sam se čudila. Nisam vjerovala vlastitim očima, ali upravo je tako pisalo: „Ugljen i dijamant sa-stoje se od istih kemijskih elemenata.” Pročitala sam još jednom: „Ugljen i dijamant sastoje se od istih ke-mijskih elemenata.” Pa kako je to moguće?! Isti kemij-ski elementi, a tolika razlika među njima: jedan – crn, prljav; a drugi – blistav, proziran.

Priupitala sam kolegicu, nastavnicu kemije. „Toč-no!’’ - odgovorila je. „To što ste pročitali, istina je. I ugljen i dijamant imaju iste kemijske elemente.’’ „Pa odakle tolika razlika među njima?” – upitah. „Dakle” - započe mi tumačiti kolegica, „kemijski elementi isti su i u jednom i u drugom. Razlika je samo u poretku tih elemenata.’’ Tako, dakle, tajna je u poretku. Ugljen ima u sebi takav poredak elemenata da apsorbira svje-tlost. Ili, jednostavnije rečeno, ugljen upija svjetlost. Dijamant, pak suprotno, ima u sebi takav poredak da svjetlost ne upija nego reflektira. Dijamant je takav da u sebi ima mogućnost odraza, može odražavati; ugljen pak ne može, u njemu je samo crnilo.

Što možemo naučiti od ugljena i dijamanta za svoj život? Puno toga. Ponajprije, kakav je poredak u tebi – ugljenasti ili dijamantni? Misli se, kakav je poredak vrjednota u tvom životu? Što ti je važno, a što ti je ma-nje važno? Pazi, o tom poretku ovisi čemu si sličniji: ugljenu ili dijamantu! Ako utvrdiš da je s poretkom u tvom životu sve u redu, da je sve baš na onom mjestu na kojem treba biti, preostaje još pitanje: ‹Što odraža-vaš?’ Ili još bolje: ‘Koga odražavaš?’ Blago tebi ako se odgovor krije u ovoj rečenici: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.’’ (Gal 2, 20)

Dopusti samo još jednu napomenu! Nemoj misliti da si premlad(a) da razmišljaš o svojim ugljenastim i dijamantnim stranama! Što prije uspostaviš reda u svom životu, prije će ugljen podijamantniti. Sjeti se, tajna je samo u poretku…

s. Mariangela Žigrić (1931.-1997.)

Čekam zoru uskrsnuća

Dan za danom k’o moljacizjedaš ono što Ti u meninije milo...

K’o samotan vrabac na krovučekamda me milosrđe Tvojepohodi...Sve mi postadegorčinaosim Tebe,Slatkoćo beskrajna.

Žeđ me mori,žeđ za Tobom:žeđ košuteprogonjene.

I meni, k’o i Tebi,taknu obrazusna izdajničkai postadoh plijenomjezika zlobnih.

Hvala Ti što me preplavljuješbolima nebrojenim;što s Tobom smijem pitikalež poniženja.

Hvala Ti što si me odabraoda u noćima tamnims Tobom prolazimmuku raspeća...Hvala Ti, što u nadiprotiv svake nades Tobom čekamzoru uskrsnuća.


Nadi dajemo lice

� s. M. Hijacinta Hoblaj

Kuća Betanija Veli Lošinj - duhovni centar za turiste u očima i iskustvu gostiju i volonterki

Dostojno je i pravedno da čitateljice i čitatelji našega glasila „U znaku Križa” godišnje barem jednom imaju prilike nešto pročitati o Kući Betanija u Velom Lošinju. U Kući djeluje duhovni centar otvoren svima, na po-seban način turistima, a postoji i mogućnost za smještaj i opskrbu turista za vrijeme njihova boravka na otoku Lošinju.

U ovom predstavljanju Kuće Betanija riječ ću dati drugima, tj. onima koji su u njoj boravili, proveli u njoj dulje ili kraće vrijeme kao turisti ili kao suradnici-volonteri u obavljanju raznih službi i poslova.

U ulaznom dijelu Kuće Betanija, koji služi kao recepcija i dnevni boravak, nalazi se veliki stalak na kojem stoji Knjiga gostiju. Svaki gost ili suradnik ima priliku i mogućnost, kao i u svim drugim javnim ustanovama, u nju nešto zapisati, tj. svoje dojmove, razmišljanja, kritike, primjedbe ili prijedloge. Od 9. rujna 2013. godine do danas puni se druga debela knjiga. Svaki zapis ima svojega potpisnika-autora i nadnevak kada je zapisan. Do-pustite mi u ovom prikazu izostaviti ta dva podatka, a kad osobno posjetite Kuću Betanija, moći ćete provjeriti istinitost svega što ćete ovdje pročitati.


Nadi dajemo lice

Ovdje prepisujem samo neke.

Dojmovi gostiju upisani u ‘Knjigu gostiju’

Čeznula sam za jednim ovakvim mjestom… Usudila bih se reći da je Duhovni centar Betanija ispunio moje nade o godišnjem odmoru kakav priželjkujem sebi i svojoj obitelji. Često kao zaposlena majka dviju djevojčica moram biti „Marta” jer to obiteljski i profesionalni život od mene zahtijeva, a tako često želim biti poput „Ma-rije” blizu Gospodina. Kada mi to uspije, znam da radim ono najvažnije. ‘Betanija’ me uči upravo tome, da ne zaboravim na svoju dušu. Drage sestre, nemojte nikada odustati da stvarate prilike u kojima ćemo moći susresti Gospodina. Mi, iako smo laici, također živimo i od tih susreta, i oni nam pomažu da ispunimo svoje poslanje. Voljela bih da ova kuća meni bude upravo to – mjesto susreta sa samom sobom, s Bogom i s onima koji me naj-više trebaju, s mojom obitelji. Neka Gospodin blagoslovi vaš rad!

Božjom providnošću i milošću našla sam ovaj kutak mira za kojim sam dugo čeznula. Tu smo suprug i ja u blizini Presvetoga obnovili našu vjeru i ljubav ojačali. Neka dragi Bog podari dragim sestrama zdravlje i snagu da nastave ovaj projekt i da na ovom mjestu još mnogo putnika namjernika nađe mir i dragog Boga. Hvala vam za svaki trenutak molitve i ljubaznosti.

Kuća Betanija prekrasna je kuća. Lijepo uređenje oko kuće i unutra, ali najljepše je to što se u svakom kutku osjeća duša. To je duša sestara koje ju tako brižno vode i skrbe za nju i za nas. Hvala vam, drage sestre, na tolikom davanju, hvala vam što ste nas približile Bogu!

Hvala na divnom koncertu koji me je dirnuo u srce i produhovio, ponovno približio Bogu. Učvrstio vjeru.

Predivan odmor za tijelo i dušu i jedan poseban mir koji samo Betanija može dati. Hvala.

Predivan dopust! Prekrasna priroda, mir, tišina i odnos sestara prema gostima. Neka vas Gospodin Isus obilno blagoslovi i da mudrosti za vaš poseban rad. Vaša djela izražavaju Isusa Krista.

Iznenađena sam svime što sam doživjela u Kući Betanija. Duševna ste hrana i pravo osvježenje u mojoj sva-kodnevici. Zahvaljujem na svemu što ste nam pružili.

Imali smo sreću i povlasticu boraviti u Kući Betanija, jedinstvenom mjestu u kojemu je spojeno najbolje iz opipljivoga i neopipljivoga svijeta. Udoban smještaj, madraci na kojima ćete se slatko naspavati, ukusna hra-na, pomno njegovan vrt prepun mediteranskoga bilja, ptičji pjev, cvrčanje cvrčaka, pjesma časnih sestara neki su od auditivnih, olfaktivnih i vizualnih opojnih užitaka koje ovaj lošinjski endem nudi. Ono po čemu se ova točka ipak izdvaja od drugih turističkih odredišta jesu skrb, brižljivost i pozornost koju časne sestre posvećuju gostima. Nenametljive, vedre, taktične, obrazovane i mudre dostupne su onima koji traže nešto više od samog odmora. Što god to bilo, sigurno će ovdje pronaći.

Hvala vam na gostoprimstvu i zahvaljujemo Bogu što vas je poslao da služite nama malenima i da smo vas upoznali. Hvala na svemu i neka vas čuva dragi Bog.


Nadi dajemo lice

Oh, kako brzo prođe tri dana. Nismo znali što nas čeka u ovom kutku naše lijepe zemlje, jer nismo tu nikada zavirili. Svim dragim i znanim ljudima od srca ću preporučiti da provedu ovako lijepe trenutke. Nema tih hotela s pet zvjezdica koje mogu nadomjestiti ovakav luksuz: mir, toplota, lijepa riječ, usluga od srca, a bazen: bazen evanđelja i ljepote dobijete na misi i u lijepoj kapelici. Betanija ima pet zvjezdica.

Jedan od najljepših i duhovno najjačih dana koje sam doživjela. Prepuno radosti, ljubavi i mira. Obavezno ću doći opet!

S Isusovim učenicima na Taboru i mi možemo reći: „Dobro nam je ovdje biti.” Lošinj je otok vitalnosti, a ova kuća izvor vitalnosti za dušu. Dajete Isusa i svoje zajedništvo, pokazujete ljubav koja služi i odišete svježinom i mirom. To je ono što treba nama „na prvoj crti svijeta”, ova duhovna vitalnost Kuće s dušom. Bog blagoslovio vaše služenje i hvala na svemu. Nadamo se ponovnom susretu.

Milost je biti ovdje s Isusom svakodnevno na sv. misi, s vama, drage časne sestre koje ste ljubazne, uslužne i pune ljubavi. Neka vas sve, sve svećenike koji ovdje dolaze i sve ljude zaogrne plašt BDM i zaštiti od svakoga zla.

Svaka pohvala vašem gostoprimstvu... Bilo nam je lijepo i krasno u vašem okruženju. Osjećali smo se kao kod kuće... Prekrasno je što smo mogli svaki dan prisustvovati sv. misi i imali slobodan pristup vašoj kapeli. Okrijepili smo i duh i tijelo. Još jednom hvala…

Napokon sam se uspjela opustiti i to mora da je posljedica specifičnog ozračja ove kuće i vaše nezamjenjive prisutnosti kojom zračite Božju prisutnost i sestrinsku orijentiranost na čovjeka…

Zaista, ova Kuća pruža mir i praznik je za dušu.

Istina je da dosad nismo znali što znači pravi odmor jer je uvijek nešto nedostajalo, a to je odmor duše. Po-sebno bih htjela istaknuti večernje susrete pred Presvetim. Svaki nas je dotaknuo na poseban način i nismo htjeli propustiti ni jedan. Uistinu se osjeti Božja prisutnost i to da je cijeli prostor natopljen molitvom…

Predivni umjetnički programi koji se veličanstveno stapaju s prirodom, čarobnim palmama i cvijećem potiču i na kreativna razmišljanja i obveznu želju za ponovnim dolaskom. Nadam se da će Duh Sveti providjeti naše putove prema „Betaniji” – domu mira i zdravlja.

Pravi je blagoslov provesti odmor u Kući Betanija i duhovno se okrijepiti i prikupiti snagu za predstojeće izazove. Hvala vam na divnoj organizaciji i svim osmišljenim trenutcima odmora.

Odlazak, za kratko, jer ovamo ću se vratiti. Samo sam odlazeći želio osjetiti tugu odlaska i želju da se po-novno vratim. Povratak u tamnicu Metropole sam po sebi nije donio ništa nova, jer tamnica je bila, tamnica ostala. Jedino što sam se u tu tamnicu vratio ŽIV, s punim baterijama životne energije, napunjenih u zajednici Milosrdnih sestara sv. Križa u Kući Betanija na otoku Lošinju. /Isječak iz pisma poslanog nakon odlaska/


Nadi dajemo lice

Dojmovi suradnika – volontera

Ovdje moram prekinuti s dojmovima gostiju jer tomu se nizu ne nazire tako lako kraj. Ima ih puno…, puno. Sada želim dati riječ suradnicima-volonterima, ili, preciznije, volonterkama koje dolaze u ispomoć većinom preko ljeta, kada u Kući boravi najveći broj gostiju. Tada se posao poveća i ne možemo ga svladati mi, sestre, sa zaposlenim suradnicama. Provincijalne poglavarice dosad su pronalazile raspoložive osobe za pomoć, među mladim sestrama juniorkama, kandidaticama, postulanticama i novakinjama. One dođu i nakon obavljena po-sla, odnosno nakon nekoliko tjedana, odu, a u njima ostaju određeni dojmovi, doživljaji, iskustva, razmišljanja, zaključci. Upravo sam njih zamolila za pomoć pri pisanju ovoga priloga, odnosno da odgovore na nekoliko pitanja koja se odnose na doživljaj njihova boravka i ispomoć u Kući Betanija, na njihova razmišljanja o zadaći Kuće Betanija, o pastoralu turista temeljem onoga što su vidjele i u čemu su sudjelovale, te spoju duhovnoga programa i ugostiteljske usluge. Donosim njihova razmišljanja.

Boravak u kući Betanija vrlo sam pozitivno doživjela, iako je u početku bio zahtjevan. Što sam više ulazila u povjerene dužnosti, to mi je bilo lakše i s velikom radošću sam obavljala svoje dužnosti. Boravila sam u Kući Betanija oko 3 mjeseca i mogu reći da svrha Kuće - pastoral turista ispunjava ono što je danas ljudima potreb-no. I po onome što sam saznala u komunikaciji s gostima, vidim da je to itekako potreba vremena. Puno mi je gostiju upravo to naglašavalo, da su po prvi put osjetili što je odmor duha i tijela, upravo u Kući Betanija. Spoj duhovne ponude i ugostiteljskoga objekta mislim da je dobitna kombinacija za ono što je gostima potrebno. Hrana za duh i hrana za tijelo. Imam puno pohvala za sestre u zajednici, od toga da se trude da boravak u Kući Betanija gostima bude ugodan, da se nikada ne tuže na umor koji apostolat zahtijeva, i što pozitivno gledaju u budućnost.

Moji prijedlozi: - zaposliti barem još jednu osobu koja bi doprinijela da sestre mogu biti više s ljudima; - u ljetnim mjesecima češći boravak i ispomoć mlađih sestara, novakinja, postulantica, kandidatica;- proširiti ponudu proizvoda koje gosti mogu preko dana kupiti (sokovi, grickalice, slatkiši); - proširiti ponudu suvenirnice.

Tijekom mjeseca svibnja i kolovoza 2019. godine imale smo priliku upoznati rad i apostolat naših sestara u zajednici u Velom Lošinju. U vremenu provedenom u Kući Betanija osjećale smo se ispunjeno i radosno, a radom s posjetiteljima još smo više produbile svoj odnos s Gospodinom. Naše dužnosti bile su pomaganje se-strama u uređivanju okoliša, spremanju Kuće za posjetitelje te pripremanju suvenirnice za sezonu.

Mnogo je zadovoljnih posjetitelja koji traže odmor i zdravlje za dušu i tijelo u našoj Kući Betanija. Ondje pronalaze udoban smještaj, ali i ono važnije - mir i duhovnu okrjepu uslijed svakodnevnog stresa koji uzrokuje današnji užurbani način života. Također, mnogi od njih rezerviraju svoje mjesto i za nagodinu, u želji za ponov-nim dolaskom. Susreti sa sestrama i s nama, kandidaticama, bili su im svjedočanstvo našega duhovnog poziva. Molitvena podrška i pristupačnost za razgovor jačali su ih na njihovu putu te smo im tako približile redovnički život u zajedništvu s Gospodinom. Zajedno sa zaposlenicima trudile smo se pokazati otvorenost i jednostavnost u osluškivanju njihovih potreba.

Ovakav način rada sestara uvelike približava ljude Bogu i ostvaruje se naše poslanje u kojem smo pozvane biti među ljudima i osluškivati potrebe vremena. Svakodnevni susreti s posjetiteljima, žednima duhovnoga ži-vota, otvaraju nam oči koliko je zapravo danas potreba za duhovnim sve veća. Mir i tišina ispunjavale su srca svih prisutnih, a tome je pridonosila molitva, pjesma, smijeh, zajedništvo, rad te kao vrhunac svega, slavlje euharistije.


Nadi dajemo lice

Zahvalne smo na zajedništvu provedenom sa sestrama i na danom nam primjeru suživota i rada u zajednici.Kada govorim ili razmišljam o kući Betanija tada ne mislim samo na kuću Betanija kako ona danas izgleda i

funkcionira. Razmišljam o povratku kuće u naše „ruke”, o obnovi kuće i o sestrama koje su puno truda uložile u to da bi ta kuća danas izgledala kakva je. Kada govorim o ispomoći u Velom Lošinju, ne mogu a da se ne sjetim da sam još kao kandidatica više ljetnih sezona provodila u radu s djecom, mladima i odraslima u kući Betanija, te kao novakinja u zajednici na praksi, i kao sestra juniorka u ispomoći preko ljeta.

Boravak i ispomoć u Kući Betaniji za mene je nešto što se ne može opisati nekim lijepim i dugim rečenicama, već kratkim doticanjem velikih doživljaja koji su ostali u meni: prekrasna kapela, zajedništvo, posao, umor, doručak, večera, serviranje, mladi, stari, koncerti, pranje suđa, evangelizacija, Kraljevstvo Božje, ljubav, male-nost, dobrota..., i tako bih mogla u nedogled. Ali golema prednost je u tome što je kuća uvijek puna, i ne moraš nikuda ići da bi navijestio Kraljevstvo Božje, moraš samo jednostavno BITI KOD KUĆE, osjećati se kao kod kuće, osjećati to kao dio zajedničkoga poslanja, a i vlastitoga, ugraditi sebe, svoju dobru volju, i svoje talente. Nedostatak: šteta što ne može svaka sestra doći u Veli Lošinj i provesti barem tjedan dana u tom prekrasnom mjestu, prirodi, kući.

Vrijeme boravka u Kući Betanija u Velom Lošinju... Da, često se sjetim tih dana provedenih u toj oazi mira, zajedništva, rada. Posebno mi je ostala u sjećanju molitva krunice pod velikim stoljetnim palmama, koncerti u izvedbama mladih glazbenika… Teško je riječima opisati sve doživljaje i vrijeme provedeno u ambijentu Kuće Betanija. Ono što je meni uvijek važno, jest osjećati se kao da si došao u svoju kuću, što je i cilj ovog apostolata. Čim sam koraknula u Kuću Betanija, prošao me je osjećaj da je moj dom baš tu, među tim sestrama, ljudima koji će dolaziti i odlaziti. Bilo mi je potrebno vremena da se uklopim. No, vrlo sam rado pokušala svima pomo-ći i biti na raspolaganju. U tome me je prožeo osjećaj zajedništva koji je ujedno i pratio cijeli moj boravak u Velom Lošinju. Sam rad u meni je svakodnevno budio jednu radost, zadovoljstvo i zahvaljivanje, jer mogu biti na pomoći ne samo sestrama, nego i svakoj osobi koja prolazi kroz kuću. Svojim sve duljim boravkom u samoj Kući Betanija, sve sam više uviđala kako je ovaj apostolat veoma važan u današnjem svijetu. U ovo vrijeme, kada se kršćanstvo i vjera polako gube, ova kuća pravi je raj na zemlji svima onima koji dolaze. Često se od-mori svode na samo kupanje i odmaranje, a Kuća Betanija nudi i odmor za dušu, što je današnjem čovjeku jako bitno. Susretala sam ljude u Kući koji su bili zadivljeni time što u kući postoji kapela, živi Isus, što imaju priliku prisustvovati molitvi Časoslova, sv. misi. Svime, što sam tijekom boravka uvidjela tamo, mogu reći da je ovo prava potreba današnjega vremena, ali i čovjeka. Ono što mi je još bilo osobito drago spoj je duhovnog i ugostiteljskog. Često sam se pitala je li to uopće moguće. Ali, vidjevši da ljudi pune kapelu u danima kada je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, kada je krunica, klanjanje Križu, uvidjela sam da je to ono za čim čovjek danas čezne. Puno je gostiju otišlo zadovoljno, jer su se potpuno obnovili, ne samo tjelesno, nego i duhovno. A to je jedno divno svjedočanstvo. Jedan bračni par na svom je odlasku rekao kako bi im odmor bio nezamisliv bez duhovnog programa. Kažu da im je dosad sve bilo isprazno i nedoživljeno. ‘Sada idemo kući obnovljeni iz dubine svoga srca’ - rekli su na samom odlasku. Predivno! Svaki put kada se prisjetim tih dana, Bogu zahvaljujem na vašoj raspoloživosti, drage sestre, za takvu vrstu apostolata, za svaki trenutak proživljen u brizi i ljubavi prema svakom gostu.

Svima zahvaljujem na suradnji pri izradi ovoga priloga. Na poseban način od srca zahvaljujem volonter-kama; kandidaticama, postulanticama, sestrama novakinjama i mladim sestrama juniorkama, koje odgovaraju pozitivno na molbu sestara poglavarica i doalze na ispomoć u Kuću Betanija, te se zdušno, brzo i inteligentno uživljavaju u povjereni im posao, i to s radošću.

A vama, poštovani čitatelji i čitateljice, zahvaljujem što ste ovomu članku posvetili pozornost i pročitali ga. Ostavljam vas u razmišljanju. Ako je suditi po narodnoj: Na mlađima svijet ostaje – o njezinu značenju zaklju-čujte sami.


Nadi dajemo lice

Pišu nam novakinje sa svoje prakse

� s. Terezija Rukavina, novakinja

Moje „biti na putu” s ljudima u Starom BaruSvoju prvu novicijatsku praksu provela sam u Crnoj Gori, u Starom Baru. Prvi put sam živjela izvan domo-

vine Hrvatske i pripadala katolicima koji su u manjini. No, iznenadila sam se koliko su tamo katolici međusob-no povezani. Baš kao pravo malo stado vjerno se okupljaju oko Gospodina, usred velikoga broja ljudi ostalih vjeroispovijesti. Od njih sam doživjela osobito veliko poštovanje i prihvaćenost te sam osjetila njihovu želju da sestra bude prisutna u njihovu domu i u njihovu životu. Više puta, dok sam prolazila ulicom, imala sam priliku slušati od ljudi prelijepa svjedočanstva i sjećanja na naše sestre koje su radile u bolnici i s puno ljubavi bile uz bolesnike. Osobe, dok su mi govorile ta sjećanja, nisu skidale osmjeh sa svojega lica. Prepoznala sam koliko još uvijek čeznu za susretima s nama, s tim sestrama kojih se s ljubavlju sjećaju.

Drugo za mene važno iskustvo bilo je kad smo u našu kuću prihvatile jednoga dječaka koji je pohađao 6. razred. Boravio je s nama jer mu je majka završila u bolnici, a samo nju ima. U tim danima boravka među nama dijelile smo s njim njegovu zabrinutost za majku, njegova nastojanja da bude dobar u školi. Često sam mu pomagala oko školske zadaće i učila s njim. Predivno je bilo čuti taj dječji glas kako s nama moli Časoslov i sudjeluje na misi.

Ta ista malena obitelj pozvala me je da s njima kitim božićnu jelku. Učinila je meni puno više no što su mislili da sam ja za njih time učinila. Osjećala sam se kao prava njihova sestra jer sam smjela sudjelovati u toj obiteljskoj tradiciji.

Rado sam sa sestrama odlazila kod jedne starije gospođe koja je znala da ćemo ju saslušati bez da ju požuru-jemo i da ćemo s njom moliti za sve one događaje i osobe o kojima nam je pripovijedala. Govorila bi kako joj je samoj jako teško moliti, ali sretna je da ima nas i jedva čeka da opet zajedno molimo sv. krunicu.

U ovom vremenu prakse imala sam po prvi put priliku biti i živjeti s ljudima druge vjeroispovijesti. Zvali su nas na njihove kućne slave i rado su s nama dijelili te radosne trenutke. I oni su dolazili nama čestitati Božić i razmijeniti koju lijepu riječ. Osobito me radovalo kad sam slušala njihove preporuke u naše molitve.

Posjeti siromasima i njihovo gostoprimstvo prema nama, kao i srdačnost, samo su mi potvrdili da nije sretan onaj tko puno ima, nego onaj tko malo treba. Poneka sitnica što smo im donijele, naš osmjeh i lijepa riječ za njih su bile veće od blaga ovoga svijeta. Pružiti im mogućnost da se osjećaju potrebnima i voljenima, bilo im je najdraže.

Dovoljno dugo provela sam s braćom i sestrama u Baru, te poput Marije sve te osobe, sve lijepe i tužne, ra-dosne i teške trenutke prebirem i čuvam u svojem srcu i dijelim ih s Gospodinom.


Nadi dajemo lice

� s. Mariela Nikolić, novakinja

Iskustva stečena na otoku KrkuVrijeme prve novicijatske prakse provela sam u Portu, na otoku Krku. Tijekom ta četiri mjeseca imala sam

prilike vidjeti kako mještani žive, kako sudjeluju u životu Crkve. Bilo je vrijeme pripreme i proslave Božića kada sam to najviše iskusila. Gvardijan samostana svete Marije Magdalene, fra Josip Vrdoljak, vidjevši da mi ide pjevanje i sviranje, došao je na ideju da okupim djecu i nešto s njima pripremim za Božić. Skupilo se osmero djece koja su rado dolazila na naše susrete subotom. Osim vježbanja igrokaza za Božić, vrijeme smo posvetili igri, razgovoru i, naravno, molitvi. Vrlo mi je brzo, nakon jedne večernje svete mise, prišla gospođa iz Svetog Vida i upitala me ako bih mogla i tamo nešto pokrenuti, s obzirom da ima puno djece i u toj Župi, a i naše se-stre su nekad tamo dugo djelovale. U dogovoru sa s. Amalijom, poglavaricom zajednice u Portu, i sa župnikom vlč. Ivanom Turčićem, i tamo smo se okupljali. Roditelji djece bili su spremni pomoći oko pripreme igrokaza u crkvi, mojega prijevoza i odijela za djecu. U susretu s njima i sa župnikom osjetila sam zajedništvo i brigu da taj igrokaz bude zaista nešto lijepo za Božić. Djeca su bila oduševljena. Jednom nam je proba brzo završila i na pitanje što bismo sada još mogli, rekli su: ,,Idemo moliti!’’

Oko pripreme pozornice u Portu sami su se ponudili mještani. Došao je električar i osvijetlio reflektorima prostor. Sestre i ja napravile smo jaslice.

Polagano i ustrajno vježbanje urodilo je prikazom Josipa i Marije kako traže stan u Betlehemu, a tu su još anđeli, pastiri, kraljevi, gostioničari, pjesme... Igrokaz je bio u Portu nakon polnoćke, a u Svetom Vidu na sam Božić, nakon svečane svete mise. I jedni i drugi bili su sretni sa svojim mališanima.

Zaključila bih ovo malo svjedočanstvo svojega puta s ljudima iskustvom zajedništva sa sestrama, izmjenom iskustava, njihovom potporom i razumijevanjem, bez čega sve ovo navedeno ne bi bilo tako prepoznatljivo.

� s. Marina Makar, novakinja

Doživljeno u Kući ‘Betanija’ u Velom LošinjuPoslana sam na novicijatsku praksu u Veli Lošinj. U Velom Lošinju sestre vode duhovni centar za turiste.

Kuća Betanija za zdravlje duha i tijela uređena je napose za turiste. I ja sam bila u mogućnosti pridružiti se tim ljudima i osjetiti njihove potrebe, donijeti im Isusa.

Kad sam stigla u Kuću Betanija, bila je puna ljudi koji su došli odmoriti se i obnoviti snage za redovite dužnosti u životu. Zanimljivo, nekima je trebalo sasvim malo, nekima je bilo dovoljno osmjehnuti se, dok je druge trebalo saslušati, razgovarati s njima, utješiti ih. Moja konkretna dužnost u ovoj kući bila je posluživanje kod stola. Time sam dobila pravu priliku upoznati ih malo bolje, vidjeti na njihovim licima radost zajedništva i međusobnoga upoznavanja, povezivanja onih koji se prije nisu poznavali, ali koje je ovamo dovela ista potreba.

Sasvim je razumljivo da su se gosti povremeno izmjenjivali. U mnogim susretima mogla sam uočiti preo-bražavajuće djelovanje Božje milosti i ljubavi. Mogla sam primijetiti kako se ljudi, koji dugo nisu pristupali sakramentima, otvaraju djelovanju Božje milosti i kako rastu u vjeri. Bilo je i onih koji su se nakon boravka u Kući Betanija posve prepustili u Božje ruke. Bilo je i onih koji su sa strahom i nepovjerenjem došli, a odlazili su slobodni i radosna srca, duhovno osnaženi za životne izazove. Njihova ozarena lica i srca prepuna radosti pri


Nadi dajemo lice

odlasku govorila su više od riječi. To je meni, kao redovničkoj pripravnici, bila samo još jedna potvrda da sam na pravom putu, da je donositi Krista i biti njegov svjedok najuzvišeniji poziv. To je upravo ono što je ljudima potrebno: vratiti im nadu, svojim životom posvjedočiti da je Bog živ, prisutan, da se brine za svakog čovjeka.

U Knjizi dojmova za Kuću Betanija najčešće je upisano: Ovo je raj na zemlji, Oaza mira. Ambijent Kuće Betanija otvara srca za susret s Bogom kao i vedra, nasmijana lica sestara koje prihvaćaju goste i tako svojim životom svjedoče što znači biti posvećena Bogu. Zahvalna sam Gospodinu što sam stekla ovo iskustvo i tim iskustvom otkrivala njegovu veličinu.

� s. Marija Stela Filipović

Časoslov blaženicâ Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa

Krajem prosinca 2019. godine objav-ljen je novi dodatak Božanskomu ča-soslovu na hrvatskom jeziku, a to je Ča-soslov blaženicâ Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa. To su naše blaženice: blažena majka Marija Terezija Scherer, utemeljiteljica Družbe (16. lipnja), bla-žena sestra Ulrika Nisch (8. svibnja) i blažena sestra Zdenka Schelingová (30. srpnja).

Časoslov blaženicâ donosi sve časo-ve (Služba čitanja, Jutarnje hvale, Sred-nji čas, Večernje hvale), a u Dodatku objavljeni su dijelovi iz Božanskoga ča-

soslova koji su nepromjenjivi, a koji će biti velika pomoć za sve koji Časoslov budu molili (psalam za Pozivnik, Tebe Boga hvalimo, Blagoslovljen, himni za Srednji čas, dopunska psalmodija za Srednji čas, Veliča).

Časoslov blaženicâ namijenjen je prvenstveno Milosrdnim sestrama sv. Križa Hrvatske provincije, ali i svim moliteljima Časoslova, napose skupinama koje sestre vode u Đakovu, odnosno u mjestima u kojima djeluju (Dom duhovne pomoći, Dom za mlade Betanija, Frama, Terezijin krug i dr.). Tisak je dvobojan, tvrdi je uvez, a na naslovnici otisnut je grb Družbe.

Osobitost ovoga izdanja jesu originalni himni koje su sastavile sestre Hrvatske provincije. Uz Milosrdne se-stre sv. Križa Hrvatske provincije, suizdavač je ovoga djela Kršćanska sadašnjost iz Zagreba. Časoslov blaženicâ uredila je s. Marija Stela Filipović.


Nadi dajemo lice

Stota obljetnica rođenja Ćirila Kosa, biskupaU povodu stote obljetnice rođenja Ćirila Kosa Hrvatski katolički radio pripremio

je u studenome 2019. godine tri prigodne emisije o ljubavi, poniznosti i jednostavno-sti života toga dobrog pastira.

Ćiril Kos rodio se u obitelji Josipa i Marije rođene Fadiga 19. studenoga 1919. go-dine u Ribić Brijegu kod Ivanca u Hrvatskom zagorju. Nakon završene pučke škole u Harkanovcima školovanje je nastavio u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Širokom Brijegu, gdje je stekao odlično znanje latinskoga i francuskoga jezika. U srpnju 1944. godine zaređen je za svećenika te odmah nakon mlade mise imenovan je kapelanom u Srijemskoj, tada Hrvatskoj Mitrovici.

Kao mladi svećenik susreće se s novom surovom komunističkom vlašću pišući molbe za pomilovanja na smrt osuđenih župljana, ispovijedajući ih i pričešćujući prije smrti. Godine 1951. postaje duhovnikom u đakovačkom sjemeništu. Ubrzo je

osvojio srca svojih klerika, prenoseći im s jednostavnošću ljubav i vedrinu koju je dobio u svojoj obitelji. Prem-da sjemenište nije bilo zatvoreno, duhovnik Ćiril Kos bio je uhićen 1959. godine i nevin osuđen, kao neprijatelj naroda, na sedam godina zatvora. Odslužio je dvije i pol godine, vratio se u Đakovo neokaljana ugleda i 1974. godine postao je biskupom Đakovačko-srijemske biskupije.

Mons. Ćiril Kos kao biskup djelovao je prema riječima biskupskoga gesla koje je odabrao: In caritate, humi-litate et vitae simplicite – U ljubavi, poniznosti i jednostavnosti života. Povjerenje je među svećenicima stvorilo toliko potrebno zajedništvo u Biskupiji. Tijekom Domovinskoga rata biskup Ćiril Kos ostao je u Biskupiji s ranjenim narodom, obilazeći prognane i branitelje na ratištima diljem Slavonije, brišući suze s lica ožalošćenih.

Umro je u Đakovu 6. srpnja 2003. godine, u vrijeme održavanja Đakovačkih vezova.

Znanstveni Kolokvij pod biskupskim geslom biskupa Ćirila In caritate, humilitate et vitae simplicitate – U ljubavi, poniznosti i jednostavnosti života u utorak, 19. studenoga 2019. godine, u Dvorani biskupa Strossmaye-ra KBF-a u Đakovu, organizirali su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za znanstveni i umjet-nički rad u Đakovu, Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te Društvo hrvatskih književnika.

U ime organizatora pozdrav je uputio mons. dr. Pero Aračić, upravitelj Zavoda HAZU u Đakovu, a po-tom se nazočnima obratio nadbiskup đakovačko-osječki mons. dr. Đuro Hranić. Zahvalio je organizatorima, supokrovitelju Gradu Đakovu, medijskomu pokrovitelju Glasu Slavonije te svim predavačima. Pozdravio je sve nazočne, među kojima nadbiskupa đakovačko-osječkoga u miru mons. dr. Marina Srakića, srijemskoga biskupa Đuru Gašparovića, pomoćnoga biskupa đakovačko-osječkoga Ivana Ćurića, đakovačkoga dogradonačelnika Roberta Francema, Krešimira Markića, izaslanika župana vukovarsko-srijemskoga, nećaka i nećakinju biskupa Kosa, g. Miroslava Kosa i s. Nataliju Fadiga, sve okupljene svećenike i brojne časne sestre, profesore i studente KBF-a te nazočne bogoslove.

Podsjetio je na biskupsko geslo pokojnoga biskupa Kosa ”In caritate, humilitate et vitae simplicite – Ljubav-lju, poniznošću i jednostavnošću života” te rekao kako je to uistinu bio njegov životni program koji ga je osli-kavao kao čovjeka i biskupa: jednostavna, skromna, puna humora, ljudske dobrote i ljubavi, ponizna. Radost i vedrina bila je jedna od njegovih karizmi koju je dijelio drugima. Gdje god se pojavio, unosio je radost, vedrinu i raspoloženje. Po tome smo ga svi poznavali. U komunikaciji bio je jednostavan i ponizan. Doživljavali smo ga kao istinskoga čovjeka Crkve. Volio je Crkvu predvođenu rimskim biskupom i sjećam se njegovih homilija svake


Nadi dajemo lice

subote u sjemenišnoj kapeli u kojima je i nas bogoslove odgajao u tom duhu ljubavi. O papi i papinstvu govorio je uvijek s ushićenjem i iskrenom sinovskom ljubavlju, rekao je među ostalim nadbiskup Hranić, napomenuvši kako je biskup Kos za vrijeme svoje službe osnovao 21 župu, zaredio 118 svećenika, u njegovo vrijeme izgra-đene je 18 župnih i 22 filijalne crkve, 62 vjeronaučne dvorane i 42 župna stana.

U ime gradonačelnika Grada Đakova nazočne je pozdravio dogradonačelnik Robert Francem, ističući kako je ovo iznimno važan Znanstveni skup za grad Đakovo, jer je biskup Kos velikan povijesti grada Đakova i hr-vatske povijesti. Ovakvim Znanstvenim skupom, dostojnom analizom predstavljanja njegova rada i života mo-žemo valorizirati i smjestiti u društveni i duhovni kontekst njegov život i njega samog, rekao je dogradonačelnik Francem.

Prijepodnevni blok izlaganja moderirao je dr. sc. Pavo Jurišić, a prvo izlaganje autora dr. sc. Pere Aračića i Ante Pavlovića, dipl. teol., nosilo je naziv Naglasci biskupa Ćirila Kosa u vođenju biskupije. Izlažući o pa-storalnim naglascima tijekom 23 godine biskupovanja mons. Kosa, vlč. Pavlović podsjetio je kako je biskup Kos na čelo biskupije došao kada je svećenstvo bilo poljuljano objavom Bijele knjige. U predavanju je izdvojio naglaske biskupstva mons. Kosa, a to su želja za zajedništvom i suradnjom sa svim svećenicima, počevši od onih u Đakovu do onih na terenu; podržavanje svih novijih pastoralnih koraka na području biskupije, obilazak biskupije i sudjelovanje u važnijim proslavama župa (posvete crkve, župnih domova, vjeronaučnih dvorana, prisustvo na misijama i drugim obljetnicama); uključenost u jubileje crkvenoga i opće-povijesnoga značenja za biskupiju i hrvatski narod; skromnost u proslavi vlastitih jubileja i primanja priznanja od Crkve ili države; svjedočenje i zapisivanje ratnih događanja na području biskupija za vrijeme Domovinskoga rata; svijest da je on samo jedan kamenčić u mozaiku ovih biskupija; crkvena i društvena priznanja u njegovu biskupskom životu; obnašanje dugogodišnje službe predsjednika Vijeća za katehizaciju pri BKJ-HBK; devetomjesečno obnašanje službe administratora Vrhbosanske nadbiskupije; bivanje uz svoj narod i briga za odijeljene kršćanske Crkve.

Dr. sc. Vladimir Dugalić izlagao je na temu Duhovni profil biskupa Ćirila Kosa, istaknuvši dobrotu kao glavnu osobinu biskupa Kosa, nenametljiva i plemenita čovjeka, ugodna sugovornika, uvijek spremna za humor, Božjega svećenika i biskupa. Naglasio je kako je biskupa Kosa odredio njegov svećenički poziv te je istaknuo njegovo njegovanje pobožnosti prema BDM, poticanje svećenika na klanjanje pred Presvetim oltarskim sakra-mentom, poštivanje tabernakula i njegovanje euharistijske pobožnosti… Biskupa Kosa predavač je opisao kao iskrenu i dobronamjernu osobu, koji je gajio posebnu ljubav prema sjemeništu, koji je bogoslovima i svećeni-cima naglašavao važnost intelektualne, duhovne i ljudske formacije, kao čovjeka otvorena duha, promicatelja saborske obnove, borca protiv komunizma i svjedoka vremena, čovjeka koji je gajio zdravo domoljublje te u laicima vidio budućnost društva. Zaključujući izlaganje, dr. Dugalić kazao je: Bio je otvorena duha, čovjek dija-loga, snažne crkvenosti i odanosti Svetomu Ocu, vrstan propovjednik. Međutim, iako nije išao glavom kroza zid, u načelima je bio nepopustljiv. Iskazivao je veliko razumijevanje za čovjeka, za njegove slabosti, pokušavajući mu pomoći dobrotom i ljubavlju, a ne osuđivanjem. Bio je čovjek malih gesta, imao je osjećaj za žrtvu, osobito za siromašnoga i stradalnika. Nije želio kažnjavati, nego dotaknuti dobrotom i navještajem Božje ljubavi.

Biskup Ćiril Kos i komunističke vlasti 1974. – 1990. tema je o kojoj je govorio dr. sc. Miroslav Akmadža, koji je biskupovanje biskupa Kosa stavio u kontekst toga vremena, rekavši kako je to bilo vrijeme prilično do-brih crkveno-državnih odnosa, vrijeme nakon obnove diplomatskih odnosa Svete Stolice i Jugoslavije, vrijeme nakon Titova posjeta Papi, ali i vrijeme nakon Hrvatskoga proljeća u kojem se ponovno zaoštravaju odnosi. Istaknuo je bliskost biskupa Kosa i nadbiskupa Kuharića, kojemu se često obraćao za savjet. Podsjetio je na mučni Županjski slučaj, ali i neke druge situacije koje su pridonijele podjeli svećenika koje je biskup Kos poku-šao pridobiti i smiriti. Nažalost, biskup je uza se imao i suradnike Udbe te su bili praćeni i snimani svi njegovi razgovori. Govoreći o biskupu Kosu u svjetlu obrane vjerskih sloboda, predavač je istaknuo kako se biskup nije petljao u politiku, ali kada je to morao, uglavnom u kontaktima s predstavnicima Vjerske komisije, uvijek je to bilo žestoko, ‘na razini Kuharića’, bez ‘dlake na jeziku’, vrlo odlučno i jasno. Iznio je nekoliko prigovora


Nadi dajemo lice

biskupa Kosa državnim vlastima, podsjetivši kako je biskup od 1986. bio član biskupske Komisije za pregovore s republičkim vlastima, gdje je bio vrlo otvoren, žestok i beskompromisan. Predavanje je zaključio riječima: Možemo konstatirati da je biskup bio ‘dobrica’, ali čvrst i odlučan prema državnim vlastima u obrani vjerskih sloboda i prava Crkve, pogotovo u teškim okolnostima nesklonosti pojedinih svećenika koji mu nisu pomagali nego odmagali te mu je bilo teže s njima nego s komunističkim vlastima.

Nadbiskup u miru mons. dr. Marin Srakić, izlažući na temu Biskup Ćiril Kos: ´Nisam se prepoznao´, iznio je niz detalja o biskupu Kosu, napose se osvrnuvši na biskupovo uhićenje, istragu i osudu, kao i odsluživanje sedmogodišnje zatvorske kazne. Na početku se prisjetio svojih bogoslovskih dana, napose 5. listopada 1959. godine, kada su u jutarnjim satima bogoslovi u hodnicima sjemeništa čuli buku. Tadašnji duhovnik Kos došao je među njih i rekao da se ne uznemiravaju, da su došli članovi tadašnjeg Sekretarijata unutrašnjih poslova, koji su cijeli dan, do kasnijih večernjih sati vršili pretres. Bogoslovi su kroz prozor gledali odvođenje svojih pogla-vara, a kasnije su bili pozivani na saslušanja. Nadbiskup u miru čitao je neke segmente unaprijed pripremljenih optužnica, optužnica koje su bile u potpunoj suprotnosti s istinom. Nadalje, iznio je niz zanimljivih pojedinosti vezanih uz zatvorske dane biskupa Kosa, uz njegova poznata pisma pisana na toaletnom papiru, njegove zani-mljive i dobre odnose s istražiteljima i uzničarima. Svojom vedrinom i dobrotom zadobivao je simpatije svih s kojima se susretao, a u teškim trenutcima gledao je samo one dobre i lijepe stvari.

Nema boljeg pokazatelja o stanju sloboda u jednoj državi od toga kako se sudi građanima u toj državi, nagla-sak je iz predavanja dr. sc. Mate Artukovića, koji je govorio na temu Osuda Ćirila Kosa u ondašnjim pisanim medijima. Rekao je kako su totalitarni režimi 20. stoljeća nastojali ući u svaku poru života svojih podanika, neprestano ga kontrolirati te su ga isprepleli mrežom doušnika, osiguravši zakonom kontrolu misli, riječi i djela. Sve to nalazimo i u montiranom političkom procesu profesorima, svećenicima i bogoslovima đakovačkoga sje-meništa 1959./60. godine, koji je imao za cilj ukidanje Bogoslovije. Novinska izvješća s ovoga procesa jednako su dobar pokazatelj zločinačkoga karaktera komunističkoga režima, kao i sudstva. Novinari svih analiziranih listova (Glas Slavonije, Večernji list, Vjesnik) na državnoj razini, kao i na lokalnoj razini (Đakovački list, Brod-ski list) dragovoljno su uskladili svoje misli s tužiteljevim i u svojoj su revnosti i uvećali krivicu optuženih, dodajući i ono što u optužnici ne stoji, pretvarajući se u još oštrijega tužitelja. Duhovnik Kos u tim je izvješćima predstavljen kao neprijatelj i rušitelj države, socijalističkoga uređenja i JNA, neprijatelj bratstva i jedinstva, napose hrvatskoga i srpskoga naroda. Predstavljen je kao odgajatelj budućih neprijatelja države, koje je odgajao usađivanjem u buduće bogoslove mržnju prema pojedinim nacionalnostima i grubom zloupotrebom vjerskih osjećaja u političke svrhe. Izvješća su uvijek počinjala naslovima Suđenje proustaškoj grupi Ćirila Kosa, ili proustaškoj grupi Ćirila Kosa i drugih ili proustaškoj grupi iz Đakova. Najbolja ilustracija karaktera medija u vezi s ovim procesom ostavili su sami mediji. Naslov Osuđeni su proglašeni krivim sve govori o medijima, o novinama, o novinarima i njihovoj savjesti. Sve je bilo u ovakvim slučajevima u sramotnoj službi jednoga zločinačkog režima.

Zadnje izlaganje u dopodnevnim dijelu kolokvija održao je dr. sc Milan Šimunović na temu Katehetsko vije-će HBK i predsjednik Ćiril Kos. Biskupa Kosa nazvao je ocem hrvatske kateheze, koji je na čelo Katehetskoga vijeća došao 1974. godine, u turbulentna vremena, kada se osjetio koncilski umor. Istaknuo je biskupov dopri-nos osnivanju Katehetske zimske škole, njegovo inzistiranje da se stvori hrvatski katehetski dokument, koji je izašao 1984. godine, inovativni dokument koji nas je ‘spasio’ da pripremljeni 1990./91. možemo ući u škole s vjeronaukom. Biskup Kos imao je karizmu učenika i učitelja, davao nam je poticaj da radimo s velikom odgo-vornošću, slušao je, imao je povjerenja u ljude, a mi smo imali veliko povjerenje u njega, čulo se u izlaganju. Dr. Šimunović prisjetio se 1990. godine i Katehetske ljetne škole u Đakovu, kada je biskup Kos, predosjećajući pro-mjene, pitao organizatore jesu li spremni za ulazak vjeronauka u škole te velike radosti biskupa Kosa kada je to i ostvareno. Često nam je citirao riječi Ivana Pavla II. da tome zadatku, katehezi u župnoj zajednici i vjeronauku u školi treba posvetiti najbolje ljudske zalihe, ne štedeći napore, umore i materijalna sredstva”, rekao je predavač,


Nadi dajemo lice

zahvaljujući biskupu Kosu te ističući nemjerljiv doprinos đakovačke Crkve i đakovačkih biskupa trima, kako je rekao, prevažnim hrvatskim katehetskim dokumentima.

Drugi dio znanstvenog kolokvija, koji je moderirao mr. sc. Tadija Crnjak, započeo je izlaganjem s. M. Este-re Radičević na temu Biskup Ćiril Kos, dar Božji zajednici Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Na osnovu arhivske građe, sjećanja pojedinih sestara i njihovih uspomena, kao i dostupne literature, govorila je o snažnim vezama između biskupa Kosa i zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, počevši od njegova dolaska kao mladog svećenika u Bogosloviju, službe u Srijemskoj Mitrovici, gdje surađuje sa sestrama koje rade u bolnici i pomažu u župi, ponovnoga dolaska kao duhovnika i profesora u Đakovo, uzničkih dana kada su mu sestre donosile hranu i brinule se za njega i ostale zatvorene svećenike, njegova povratka iz zatvora, biskupskih godina, umirovljenja, bolesti pa do posljednjih dana njegova ovozemaljskog života. Biskup Ćiril Kos osobito se brinuo za duhovni život sestara, kako u sjemeništu, biskupskom dvoru i katedrali, tako i u provincijalnoj kući, pa i na filijalama na kojima su djelovale sestre. Svojom vedrinom, optimizmom i bratskom naklonošću koristio je svaku priliku da sestrama pomogne prihvaćati životne nedaće i križeve. Bio je ispovjednik kandidatica i nova-kinja, držao je sestrama duhovne nagovore, egzorte, sudjelovao kod samostanskih slavlja, kod polaganja zavjeta i drugih proslava. Dijelio je sa sestrama žalosti i radosti, uspjehe i neuspjehe – bio je ponosan na moje predrage sestre, kako je uvijek govorio. Bio je uistinu zahvalan sestrama za sve što su mu učinile, osobito zadnjih godina života, u bolesti i nemoći. Bio nam je dar Božji kroz godine mnoge!

Ćiril Kos apostolski upravitelj Vrhbosanske nadbiskupije 1990. godine tema je izlaganja dr. sc. Pave Juri-šića, tijekom kojega je predavač podsjetio kako je mons. Ćiril Kos upravljao Vrhbosanskom nadbiskupijom kao apostolski administrator punih devet mjeseci, i to u vremenu od preuzimanja uprave 19. travnja 1990. do ustoličenja novog nadbiskupa Vinka Puljića u Sarajevu 19. siječnja 1991. godine. Istaknuo je kako biskup Kos to nije želio, ali je iz poslušnosti prema Crkvi prihvatio ovaj zadatak i savjesno ga vršio tijekom vremena svoje uprave. U tom je vremenu nastojao smiriti stanje u Nadbiskupiji, smanjiti tenzije među klerom Nadbiskupije, koji je bio podijeljen u sebi, povoljno i pravedno rješavati naslijeđene probleme koji su stajali pred njim. Njegov način rada i pristup svećenstvu i puku u Nadbiskupiji bio je pozitivno usmjeren, tako da je moglo nastupiti mir-nije razdoblje kod imenovanja novoga nadbiskupa Vinka Puljića, koji će se nastupom u službu morati uhvatiti u koštac s drugim problemima koji su stajali pred njim, a to su oni krvavi događaji Domovinskoga rata koji su pogodili ovaj prostor, Vrhbosansku mjesnu Crkvu, hrvatski narod i cijelu novonastalu državnu tvorevinu Bosnu i Hercegovinu, čulo se u zaključku izlaganja.

Na simpoziju o biskupu Ćirilu Kosu, dr. sc. Antun Japundžić održao je predavanje na temu Ekumenski rad biskupa Ćirila Kosa. U svojem izlaganju Japundžić je približio ekumensko zauzimanje biskupa Kosa koje išči-tavamo ponajprije iz biskupovih govora, propovijedi i pozdrava koje je imao u raznim prigodama te je ukazao da je djelovanje biskupa Kosa išlo u smjeru ekumenske suradnje i otvorenosti, što je posebice naglašeno u odnosu prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Osim vrjednovanja biskupova ekumenskog rada, u izlaganju je bilo govora i o određenim poteškoćama s kojima se biskup Kos susretao u svojim ekumenskim pothvatima, naročito za vrijeme Domovinskoga rata.

Dr. sc. s. Finka Tomas imala je izlaganje na temu Biskup Kos i promicanje kulta sv. Ćirila i Metoda. Ista-knula je veliki doprinos solunske Braće u naviještanju evanđelja slavenskim narodima i u postavljanju temelja slavenskoj pismenosti. Kao sveti i odvažni muževi promicali su slavljenje liturgije na domaćem jeziku, nošeni uvjerenjem da se Bog obraća svakom čovjeku upravo na materinskom jeziku, ostvarujući odnos s njim, iz čega proizlazi da ga čovjek smije slaviti i liturgijom upravo na tome jeziku. Tako su bili predšasnici II. vatikanskog koncila. Opisujući lik biskupa Kosa, koji je bio revni promicatelj kulta svete Braće, istaknula je njegovu zau-zetost na tom polju osobito preko slavljenja jubileja vezanih uz njihove osobe. Tako je nastavio liniju svojih predšasnika, osobito Strossmayera, najvećega promicatelja njihova kulta u drugoj polovini 19. stoljeća.


Nadi dajemo lice

Mirko Ćurić, prof., u svojem izlaganju, naslovljenom Razgo-vori biskupa Kosa za Đakovački glas, govorio je o dva božićna razgovora vođena s biskupom Ćirilom Kosom za Đakovački glasnik 1994. i 1995. godine, koji su vrijedan primjer njego-va biskupskog rada i odnosa prema univerzalnim vrijedno-stima Katoličke crkve ili prema aktualnoj crkvenoj i društvenoj situaciji, koji ga zorno oslikava-ju kao svećenika, biskupa i gra-đanina koji se na poseban način nosi s izazovima svojega posla-nja. Predavač je kao posebnu

biskupovu vrlinu izdvojio postojanost njegovih stavova, napose kod bolnih i otvorenih pitanja koja su otvorili Domovinski rat i raspad Jugoslavije. Dosljedno se zauzimao za vlastito obraćanje, pomirenje i opraštanje, za krčenje srca zasijanih minama te za mirnu reintegraciju Podunavlja, unatoč svijesti da je nakon vojno redarstve-ne akcije Oluje sasvim izvjesna uspješnost slične akcije u njegovoj biskupiji. Također, snažno se zalagao za oču-vanje biskupijskoga jedinstva sa srijemskim dijelom, nudeći povijesne argumente te analogiju s ustrojem SPC. Veliku obnovu biskupije skromno je pripisivao maru župnika i vjernika i velikim donacijama naših ustanova i poduzeća… Vjerovao je u važnost povezivanja iseljene i domovinske Hrvatske, kao što se zalagao za povratak iseljenih s okupiranih područja, ali i očuvanje katoličkih i hrvatskih obitelji u srijemskom dijelu Biskupije. Una-toč svemu, nije ga napuštao optimizam i vjera u Božju providnost, tako da je opći ton obaju razgovora zapravo optimističan, jer se u cjelini osjećalo kako vjeruje u napredak i svoje Biskupije, i svojega naroda.

Zadnje izlaganje priređivača dr. sc. Stanislava Šote i mr. sc. Eldine Lovaš nosilo je naslov Pastoralna skrb biskupa Ćirila Kosa za prognanike Đakovačke i Srijemske biskupije tijekom Domovinskoga rata. Predavač je svoje izlaganje usmjerio na tri razine pastoralne brige: brigu za izbjeglice s okupiranoga područja, skrb za Sri-jemsku biskupiju i pastoralnu brigu za izbjegle i prognane iz Bosne i Hercegovine. U prvom dijelu, govoreći o skrbi za izbjegle i prognane s okupiranoga područja, izlagač donosi bezbrojne apele biskupa Ćirila upućene eu-ropskoj i svjetskoj javnosti, potresna pisma, napose patrijarhu SPC Pavlu te poziv na mir, posebice u suradnji s pojedinim biskupima tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije. Drugi dio tiče se konkretne pastoralne brige i skrbi za izbjeglice. S obzirom da je jedan dio prognan u Mađarsku, biskup je imenovao 5 svećenika za pastoralni rad s njima, podijelio missio canonica časnim sestrama također u Mađarskoj te na području Primorsko-goranske i Istarske županije, gdje su se bili smjestili prognanici i izbjeglice s okupiranoga dijela biskupije. U zadnjem dijelu izlaganja predavač se dotaknuo pisama i korespondencije biskupa Kosa s kardinalom Puljićem, s nagla-skom na karitativnoj dimenziji – prihvatu prognanih iz BiH i njihovom smještaju u župama Biskupije i uključe-nosti domaćih svećenika u pastoralni rad s njima.

(usp. http://djos.hr/znanstveni-kolokvij-o-100-obljetnici-rodenja-biskupa-dr-h-c-cirila-kosa-2)

U ljubavi, poniznosti i jednostavnosti života. (Ćiril Kos)


Nadi dajemo lice

� s. Nada Martinković

Večer poezije u samostanskoj Dvorani FlorentiniDani sjećanja na vukovarska stradanja u Domovinskom

ratu okrunjeni su, u našem samostanu u Đakovu, u večeri poezije 29. studenoga 2019. godine, u Dvorani Florentini. Program je bio protkan poezijom, molitvom i zahvalnošću Bogu što je nakon svih stradanja ostvario čežnje svih Vu-kovaraca: povratak u voljeni grad. Večer je organizirana na inicijativu braće blizanaca Krešimira i Domagoja Jakume-tovića, te naše s. Damire Biškup.

Nakon uvodnoga pozdrava s. M. Ksenija Majstorović zamolila je s. Valeriju Široki, provincijalnu poglavaricu, da se obrati svim okupljenima. Istaknuvši snažne misli iz pro-povijedi mostarsko-duvanjskoga biskupa mons. Ratka Pe-rića, koju je izrekao u Vukovaru 18. studenoga ove godine, s. Valerija najavila je voditelje večeri, braću Jakumetoviće, koji su poznati našoj hrvatskoj javnosti svojim javnim na-stupima i svjedočenjem o Domovinskom ratu, a također i s. Damiru Biškup, koja je tijekom obrane Vukovara, sve do samoga pada, a i poslije, djelovala kao medicinska sestra na odjelu pedijatrije vukovarske bolnice, tada pod vodstvom dr. Vesne Bosanac, te naglasila da je s. Damira živi i vjerodostojni svjedok obrane Hrvatske i pobjede dobra.

Sestra Damira Biškup obogatila je sve prisutne svojim sjećanjima na vukovarske događaje, s puno entuzi-jazma pjevajući i recitirajući odabrane pjesme iz svoje zbirke Vjera u beznađu. Zatim je Krešimir Jakumetović govorio o knjizi Vukovarska čežnja te izrekao svjedočanstvo svojega i bratova života, koji je započeo u Vuko-varu, kao i životi mnoge djece, a zanimljivu dječju svakodnevicu, koja je bila ispunjena lijepim sadržajima, zamijenili su dani neizvjesnosti, uz zvuke sirena opće opasnosti, kao i život u podrumima, te prognanstvo i dani iščekivanja u čežnji za povratkom, koju su opisali u spomenutoj knjizi Vukovarska čežnja. Njihove pjesme iz-mjenično je čitalo više sestara, a i sami su pročitali izabrane pjesme. Također su i otpjevali pjesmu Gospi povrat-nika. Riječ zahvale pročitao je Domagoj Jakumetović, u kojoj je, počevši od zahvale rodnomu gradu Vukovaru, braniteljima, na poseban način zahvalio Gospi, Kraljici Hrvata, koja i danas čuva Vukovar i Vukovarce. Zatim je zahvalio braći vukovarskim franjevcima i sestrama redovnicama. Oni su hrabro stali uz Vukovarce u teškim vremenima.

Preobraženi patnjom, pjesnici - s. Damira, Domagoj i Krešimir - ostavili su na sve prisutne dubok dojam smirenosti i usmjerenosti na duhovne stvarnosti, koje su prisutne i u njihovoj poeziji. Svojom porukom oboga-tili su sve prisutne: „Budite ljudi nade, ljudi vjere, i živite u ljubavi i praštanju. Vremena su teška, ali ne gubite nadu. Vjerujte u Isusa i radujte se životu! Jer, On je naša radost i naše spasenje! On je naše uskrsnuće i život! On nas čeka raširenih ruku! Zato mu se radosno odazovimo, svjedočeći i šireći radosnu vijest svojim životom, gdje god se nalazili!”

Zbor Milosrdnih sestara sv. Križa, pod ravnanjem s. M. Svjetlane Paljušević, obogatio je program dvjema pjesmama o Vukovaru, od kojih je jedna Molitva za moj grad, koju je napisala i uglazbila naša s. Mariangela Žigrić (1931.-1997.), također rodom iz Vukovara.


Nadi dajemo lice

� prof. dr. sc. Ivan Hećimović, dr. med.1

Odlazak sestre Mare Djaković u mirovinuČasna sestra Mara Djaković umirovljena je 9. listopada 2019. godine kao medicinska sestra Klinike za

neurokirurgiju KBC-a Osijek, nakon 40-godišnjega rada na Klinici.Časna sestra Mara Djaković započela je svoj radni vijek kao medicinska sestra 15. studenog 1979. godine na

Odsjeku za neurokirurgiju Opće bolnice Osijek, nakon što je prof. dr. sc. Branko Milošević, tadašnji šef Odjela za kirurgiju osječke bolnice, osobno zamolio đakovačko-srijemskoga biskupa Ćirila Kosa da odobri rad Milo-srdnih sestara svetog Križa iz Đakova na osječkoj kirurgiji.

Ubrzo, časna sestra Mara postala je prva suradnica utemeljitelja osječke neurokirurgije, prof. dr. sc. Đure Vrankovića, i glavna sestra tadašnjega Odsjeka za neurokirurgiju Odjela za kirurgiju Opće bolnice Osijek.

Prve njezine dužnosti bile su osposobljavanje za specifičnu njegu i skrb neurokirurških ozljeđenika i bole-snika, kao i trajno školovanje, a zatim i odgajanje naraštaja medicinskih sestara i tehničara koji će odgovorno i profesionalno skrbiti za neurokirurške bolesnike u osječkoj bolnici. Pritom je demonstrirala, cijeloga svojeg radnog vijeka, kako se medicinska sestra odlučno brine i bori za dobrobit svakoga pacijenta.

Osobit doprinos rada časne sestre Mare bila je organizacija rada neurokirurških medicinskih sestara osječke bolnice u ratnim uvjetima, u razdoblju od 1991. do 1995. godine.

Međutim, najsloženiji izazovi pred časnom sestrom Marom bili su ustrojavanje sestrinskoga tima i organi-zacija sestrinske skrbi na osamostaljenom Odjelu za neurokirurgiju KB Osijek 1992. godine. Zaslugom časne sestre Mare red Milosrdnih sestara svetog Križa prednjačio je u vremenu osamostaljivanja osječkoga neuroki-rurškog odjela u financijskom doprinosu, namijenjenom nabavljanju suvremene neurokirurške opreme za ope-racijsku dvoranu.

Nakon 40 godina službe, časnu sestru Maru smatra se najzaslužnijom osobom za iznimno visoku razinu se-strinske skrbi na osječkoj neurokirurgiji i utemeljiteljicom sestrinske skrbi neurokirurških bolesnika u KBC-u Osijek.

Nakon 40 godina rada časna sestra Mara zaslužuje zahvalnost i poštovanje nebrojenih pacijenata i njihovih obitelji, koji ne će zaboraviti sve ono dobro koje su im učinile sestra Mara, časne sestre njezine redovničke za-jednice, kao i njezine učenice u njihovim najtežim trenutcima.

Nakon 40 godina službe na osječkoj Neurokirurgiji, časna sestra Mara stekla je ugled i poštovanje u svojoj struci kao vrsna medicinska sestra i dugogodišnja glavna sestra osječke Neurokirurgije, kao glavna sestra Klini-ke za neurokirurgiju KBC-a Osijek i kao zamjenica glavne sestre KBC-a Osijek.

Nakon 40 godina službe na Klinici za neurokirurgiju i njezina umirovljenja ostaju poštovanje i zahvalnost prvih Marinih suradnika, liječnika i medicinskih sestara, ali i svih ostalih djelatnika. Svi ćemo pamtiti osobnost časne sestre Mare Djaković i vrijednosti koje je ona cijeloga radnog vijeka zastupala i koje je usađivala u svoje suradnice i suradnike.

Malo kad se u životu dogodi da se na jednom mjestu nađu dvije osobe koje se svojim osobnostima i svojim radom međusobno skladno nadopunjuju u svojem djelovanju za opće dobro i koji za sobom ostave trajan trag u zajednici u kojoj su desetljećima živjeli i radili. Časna sestra Mara, u osobi prof. dr. sc. Đure Vrankovića, ute-meljitelja i dugogodišnjega rukovoditelja osječke neurokirurgije, imala je učitelja i rukovoditelja koji je prvih

1 v. d. Predstojnika Klinike za neurokirurgiju Kliničkoga bolničkog centra Osijek


Nadi dajemo lice

20 godina usmjeravao njezin rad. Časna sestra Mara preostalih je 20 godina, radeći kao medicinska sestra s najtežim bolesnicima, neumorno svjedočila odanost svojoj profesiji, svojoj vjeri i svojim zavjetima.

Kao medicinska sestra i kao glavna medicinska sestra dala je najveći mogući doprinos utemeljenju i razvoju osječke Neurokirurgije. Nakon njezina odlaska u mirovinu ne osjećamo samo zahvalnost, već uviđamo kako je časna sestra Mara svojim radom trajno zadužila, ne samo Kliniku za neurokirurgiju i osječku bolnicu, već i grad, i zajednicu u kojoj je živjela.

Časna sestra Mara Djaković odlazi u mirovinu kao medicinska sestra iz KBC-a Osijek, ali ne odlazi u miro-vinu kao časna sestra, već odlazi na svoju novu dužnost i u novi život. Mi joj želimo dobro zdravlje, ali i da u novom životu bude jednako uspješna, kao što je dosad bila.

Sretno joj bilo!


Nadi dajemo lice

� s. Viktorija Šimić

Susret radnoga vijeća udruge RENATE u LitviOd 3. do 8. studenoga 2019. godine, u Vilniusu, u Litvi, održan je susret Radnoga vijeća Udruge RENATE:

Redovništvo u borbi protiv trgovine ljudima i iskorištavanja. Među 20-ak europskih zemalja, bilo je uključeno i redovništvo Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje je predstavljala s. Viktorija Šimić.

Bogat petodnevni program započeo je s nekoliko predavanja o stanju trgovine ljudima u Litvi, te o odgo-voru crkvenih i svjetovnih vlasti na ovaj problem. Prisutnima se najprije obratio biskup Kevalas, predstavnik Biskupske konferencije Litve, koji je zadužen za socijalna pitanja, uključujući i suzbijanje trgovine ljudima. Podijelio je s prisutnima svoje iskustvo susreta s ovim područjem, te sve potaknuo na ustrajan proročki rad u borbi za žrtve trgovine ljudima, kao i za preventivno djelovanje. Zatim je održano nekoliko predavanja od kojih izdvajam neka: Kristina Mišiniene, članica Udruge RENATE i voditeljica Centra za rad protiv trgovine ljudima, predstavila je rad svojega Centra, a s. Fausta Palaimaite govorila je o radu Grupe sv. Marte u biskupiji Kaunas. Slijedila su predavanja predstavnice Caritasa, odvjetnika Gutauskasa, savjetnika Ministra unutarnjih poslova g. Sakociusa, te Ministra socijalnoga rada g. Kukuraitiusa.

U narednim danima nastavljen je rad po pitanju rada same Udruge RENATE - kako se bolje povezati, me-đusobno si pomagati kako bi se što efikasnije suzbijalo trgovanje ljudima, a pomagalo žrtvama. Sudionici su promišljali o planovima za budućnost Udruge RENATE, te o istraživanjima koje Udruga provodi.

U srijedu 8. studenoga, sudionici su posjetili Centar podrške obiteljima koje tragaju za svojim nestalim čla-nom. Slijedilo je vrlo zanimljivo i bogato vođeno razgledavanje Staroga grada Vilniusa, koji je pod zaštitom UNESCO-a, posjet Caritasovu Centru – skloništu za žene i djecu, kao i za beskućnike, a nakon toga upoznava-nje s radom Dječjeg SOS sela, nedaleko od glavnoga grada Litve.

Nakon dana razgledavanja slijedila su još dva dana intenzivna rada koji je obuhvaćao jačanje kapaciteta članova Udruge RENATE, predavanje o potrebi upoznavanja zdravstvenoga osoblja s problematikom trgovine ljudima kako bi žrtvama, koje zatraže njihovu pomoć, mogli na primjeren način odgovoriti, o organizaciji film-skoga festivala Udruge RENATE 2020. i slično.

Obogaćeni novim iskustvima i spoznajama, nadamo se nesebičnom, zauzetijem djelovanju u suzbijanju trgo-vine ljudima u svim europskim zemljama, a tako i u Hrvatskoj.

Neka nas prati Božji blagoslov, po zagovoru sv. Bakite!

Ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. (1 Kor 12, 26)


Nadi dajemo lice

Mons. Bože Radoš zaređen za biskupa Varaždinske biskupije

Novi varaždinski biskup, mons. Bože Radoš, svečano je zaređen za biskupa tijekom misno-ga slavlja u varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, na svetkovinu Krista Kralja, u nedjelju 24. studenoga 2019. godine.

Samoj svetoj misi prethodio je molitve-no-meditativni program koji su pripremili bo-goslovi Nadbiskupijskoga bogoslovnog sjeme-ništa u Zagrebu, zajedno sa svojim duhovnikom i prefektom vlč. Ivicom Cujzekom, svećenikom Varaždinske biskupije.

Molimo zajedno da pred svim izazovima da-našnjice naš novi biskup, koji nesebično i po-žrtvovno sebe ugrađuje u temelje Crkve, gradi svoju pastirsku službu hrabro i nepokolebljivo. Neka ga u toj stožernoj crkvenoj službi vode i stožerne krjeposti: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost kako bi, vjeran svojemu poslanju, bio Božji čovjek za Božji narod. Neka ga prati brižni majčinski zagovor Blažene Djevice Marije, Majke Crkve, i krijepi pravednost svetoga Jo-sipa, njezina zaručnika. Neka ga snaži zagovor svetoga Marka Križevčanina i blaženoga Alojzija Stepinca, za-štitnika i suzaštitnika Varaždinske biskupije. Sveta Crkva danas proslavlja otajstvo Božje prisutnosti u zajednici vjernika, zahvaljujući na daru novoga varaždinskog biskupa. Ljepota i sklad iz ozračja te molitvene sabranosti izrasta u međusobnu potporu u iskrenoj blizini, odanom poštovanju i istinskom prijateljstvu. To blago iz ovoga blagdana za našu biskupiju ponesimo u svoje domove. Neka u njima ne izblijedi dragost, ne splasne oduševlje-nje i neka se ne razvodni svetost zagledana u Kristov križ. Nego neka se odjek ovog blagog dana snažno osjeti u našim svagdašnjicama, u našim obiteljima, na radnim mjestima i u našim susretima. Da se u njima možemo vje-rodostojno osloniti jedni na druge, a svi zajedno na Krista koji se oslanja na našu volju, da mu radosno služimo okrenuti čestitu životu prema kojem gledamo s nadom i pouzdanjem. To je poruka koja se zrcali iz biskupskoga gesla biskupa Bože Radoša: Služiti radosno Gospodinu! – poručio je vlč. Ivica Cujzek.

Biskupsko ređenje mons. Bože Radoša okupilo je u varaždinskoj katedrali brojne crkvene uzvanike. Među njima bilo je četrdesetak biskupa te više od dvije stotine drugih svećenika i redovnika. Uz glavnoga zareditelja, zagrebačkoga nadbiskupa metropolita kardinala Josipa Bozanića, te suzareditelje: apostolskoga administratora Varaždinske biskupije mons. Josipa Mrzljaka, kao biskupa domaćina, i đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. Đuru Hranića, kao nadbiskupa iz nadbiskupije mons. Bože Radoša, svečanoj su euharistiji koncelebrirali brojni nadbiskupi, biskupi te svećenici i redovnici iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i Srbije.

Na kraju se svima okupljenima, prigodnim riječima zahvale, po prvi puta kao biskup obratio i mons. Bože Radoš. Novi je varaždinski biskup zahvalio najprije dragomu Bogu, zatim papi Franji, zarediteljima, biskupima, svim svećenicima, vjernicima i svojoj mnogobrojnoj obitelji i rodbini koja se okupila u varaždinskoj katedrali.

Misnom slavlju nazočili su brojni svećenici, redovnice i vjernici iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, napose iz Župe Kraljice sv. Krunice iz Kuševca s filijalom Ivanovci. Prisutni su bili i bogoslovi đakovačkoga Bogos-lovnog sjemeništa sa svojim odgojiteljima te su novom varaždinskom biskupu čestitali prigodnim pjesmama.

usp. http://djos.hr/mons-boze-rados-zareden-za-biskupa-varazdinske-biskupije/


Nadi dajemo lice

� s. Mirjam Jerković

Otvorenje Doma za osobe s demencijom na SušakuNa Sušaku, u zgradi koja je ra-

nije pripadala Milosrdnim sestra-ma sv. Križa, 19. studenoga 2019. godine bilo je svečano otvorenje Doma za osobe s demencijom. Sta-ra i gotovo derutna zgrada potpuno je obnovljena i uređena, zahvalju-jući nastojanju Riječke nadbisku-pije, u čijem se vlasništvu ona sada i nalazi.

Program otvorenja započeo je čitanjem Matejeva evanđelja, ulomka o prepoznavanju Isusa u potrebitima, te meditacijom fra Ante Vučkovića „Najmanji i Tvo-je kraljevstvo” (pročitala s. Marija Pia Tadijanov). Slijedili su govori koje su održali: s. Mirjam Jerković (v. d. ravnateljica Ustanove), Marko Fili-pović (zamjenik gradonačelnika grada Rijeka), Zlatko Komadina (župan Primorsko-goranske županije), Vesna Bedeković (ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike) i mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbi-skup. Program je nastavljen izvedbom pjesme „Hvalospjev ljubavi” koju je otpjevala Maja Tadić, uz pratnju Josipa Stršića na klavijaturama.

Vrhunac otvorenja bilo je obraćanje s. Šebastiane Tuptove, provincijalne poglavarice Milosrdnih sestara sv. Križa Slovačke provincije, i predajom relikvija blažene s. Zdenke Schelingove. Ovim činom Dom je stavljen pod zaštitu i zagovor blažene sestre Zdenke, a njezine relikvije našle su stalno boravište u samom Domu.

Svečani čin otvorenja završen je blagoslovom koji je predvodio mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup. Uzvanici su nakon programa imali priliku razgledati prostor od 3 etaže, sa svim potrebnim prostorijama i po-moćnim prostorijama, kao i terapijski prostor s prilagođenim eksterijerom.

U Ustanovi će se odvijati usluga poludnevnoga i cjelodnevnoga boravka za 15-tak korisnika u ranoj fazi bo-lesti, stacionarna skrb za 18 korisnika u srednjoj i teškoj fazi bolesti te usluga savjetovališta i senzorne terapije, koja će biti na raspolaganju korisnicima Doma i njihovim obiteljima, kao i onim osobama koje nisu korisnici Doma, a imaju potrebu za takvom terapijom.

Dom ne započinje rad u punom kapacitetu, već će se odvijati u nekoliko faza. Razlog tomu jesu financijski izazovi kao i organizacijska opreznost prilikom formiranja nove ustanove. U Domu će raditi dvije naše sestre, s. Mirjam Jerković i s. Samuela Župarić, medicinske sestre, njegovateljice, fizioterapeut, socijalni djelatnik i drugo pomoćno osoblje. Rad će također poduprijeti i posjeti obiteljskoga liječnika, psihijatra i fizijatra.

Blaženoj sestri Zdenki, koja je i sama bila medicinska sestra i brinula se o najpotrebitijima, povjeravamo sve izazove i blagoslove s kojima će se susretati naše sestre, djelatnici, korisnici i njihovi bližnji, te ostali suradnici i dobročinitelji Doma.

Blažena sestro Zdenka, moli za nas!


Nadi dajemo lice

U Đakovu otvorena socijalna samoposlugaU Mažuranićevoj ulici u Đako-

vu u četvrtak 31. studenoga otvo-rena je socijalna samoposluga čiji osnivač je Socijalno-humanitarna udruga „Terezijin krug”, a koja je nastala, kako je pojasnila predsjed-nica sestra M. Karmela Domin-ković, kao nastavak dosadašnjega dugogodišnjeg djelovanja i akcije „Siromah siromahu”.

Socijalnu samoposlugu blago-slovio je nadbiskup đakovačko-osječki mons. dr. Đuro Hranić pozvavši na solidarnost s onima koji oskudijevaju. „Caritas, ova socijalna samoposluga, nastavak su onoga što doživljavamo za eu-haristijskim stolom i to je ona za-dnja, konačna inspiracija koja vas, poštovane i drage Milosrdne sestre svetog Križa, nosi, kao i one koji s vama surađuju. Želite svjedočiti ono što živimo i slavimo kao otajstvo za euharistijskim stolom. Ne možemo blagovati s istoga euharistijskog sto-la i potom ostati ravnodušni za svoje sugrađane, za braću i sestre koji su u velikoj potrebi. Ne možemo jedni nagomilavati zalihe, čuvati ih, a drugi oskudijevati”, kazao je nadbiskup Hranić. „No”, upozorio je, „socijalne samoposluge, Caritas, ne mogu biti zamjena za socijalnu državu. Tako se često događa da oni koji su negdje na rubu, koji su marginalizirani, koji su bolesni, osobe s invaliditetom..., da tako često za njih u proračunu ostane jako malo i da nemamo dovoljno za njih. Socijalna samoposluga, Caritas, Crkva, druge humanitarne udruge, ne mogu zamijeniti socijalnu državu i mi se ovdje uopće time ne nadahnjujemo niti mislimo da možemo riješiti socijalne probleme tolikih naših sugrađana koji se doista s ozbiljnim problemima suočavaju, ali ono što može-mo jest da, osim što želimo donijeti Boga, posredovati iskustvo Božje blizine, želimo i na način i u granicama, koliko je to nama moguće, pokazati solidarnost s tim ljudima, da naše propovijedanje Isusa Krista ne bi bilo prazno i ne bi bilo jalovo”, poručio je nadbiskup Hranić. Zahvalivši svima onima koji su bili angažirani oko osnivanja socijalne samoposluge i svima koji će pomagati, kako je rekao, da police socijalne samoposluge ne ostanu prazne, posebice je naglasio da se vodi računa o dostojanstvu onih koji će dolaziti po pomoć u socijalnu samoposlugu. „Vodimo računa o ljudskom dostojanstvu svakoga čovjeka pa i onoga koji je sirotinja. On ima svoje ljudsko dostojanstvo i najčešće, baš zato što čovjek ima svoje ljudsko dostojanstvo i oni koji su u velikoj potrebi, jer imaju svoje dostojanstvo, onda i ne dođu prositi, nego će radije gladovati nego doći i moliti. Evo, vas molim da ih dočekujete takvim licem, takvim srcem, da se svatko tko bude ovamo dolazio osjeti potvrđenim u ljudskom dostojanstvu i da mu ne bude teško doći ovamo i da, odlazeći odavde, može osjetiti i prepoznati da ga Bog ljubi i da ga Bog nije ostavio i da mu zato šalje vas, ljude, nas ljude, koji se trudimo, nastojimo i želimo biti bližnji”, zaključio je nadbiskup Hranić.

Socijalnu samoposlugu otvorila je sestra Valerija Široki, provincijalna poglavarica Milosrdnih sestara svetog Križa, koja je u prigodnoj riječi istaknula da je međusobna solidarnost i pomaganje prirodno poslanje svakog čovjeka, a napose vjernika. „Danas je vrijeme takozvanih modernih siromaha; ljudi koji su ostali bez posla i pri-


Nadi dajemo lice

hoda, koji su u kreditima, koji nigdje ne spadaju u smislu da bi im netko trebao pomoći, koji se poput psalmista pitaju: ‘Gospodine, odakle će nam pomoć doći?’ Potreba vremena volja je Božja, geslo je našega utemeljitelja oca Teodozija Florentinija koje je prihvatila i nasljedovala suutemeljiteljica blažena majka Marija Terezija Sc-herer, čije ime nosi ova udruga. Blažena majka Marija Terezija Scherer u najpotrebnijima prepoznala je potrebu vremena, ali i volju Božju. Istu potrebu prepoznala je i skupina Đakovčana, vjernika-laika koji su se udružili u krug ljubavi – Terezijin krug - i u onim najmanjima, kako ih Isus naziva, egzistencijalno ugroženima, prepozna-vat će potrebu današnjega vremena”, kazala je provincijalna poglavarica čestitajući inicijatorima, članovima i podupirateljima na ovoj inicijativi.

Zahvalu svima, koji su se angažirali oko osnivanja prve socijalne samoposluge u Đakovu i onima koji su napunili police, uputile su sestra M. Karmela Dominković, predsjednica, i sestra Deodata Kočonda, tajnica So-cijalno-humanitarne udruge „Terezijin krug”.

usp. https://www.radio-djakovo.hr/2019/10/socijalna-samoposluga-ceka-prve-korisnike/


Susret s Mateom GaziljU nedjelju, 19. siječnja, posjetila je samostan Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, uz pratnju svojega

brata Roka, Matea Gazilj, edukacijska rehabilitatorica, odnosno defektologinja, koja je u ožujku 2019. godine otputovala kao volonterka u Južnu Ameriku, u Boliviju. Sredinom studenoga vratila se u Hrvatsku, završivši time osmomjesečni volonterski put.

Okupljenim je sestrama, uz pomoć fotografija i video zapisa, prenijela iskustvo svojega rada sa siromašnom djecom u kapucinskoj misiji u selu Minero u Boliviji, koje je od najvećega bolivijskoga grada Santa Cruza uda-ljeno 80 kilometara.

Sestra Valerija Široki, provincijalna poglavarica, zahvalila se Mateji, u ime svih sestara, za darovano vrijeme i podijeljeno iskustvo.


Nadi dajemo lice


Božićne pjesme s. Mariangele Žigrić uza zvuke orguljaU Božićnoj osmini, 30. prosinca 2019. godine, u samostanskoj crkvi Presv. Srca Isusova u Đakovu održana

je večer poezije i glazbe. Prigodom 22. obljetnice smrti s. Mariangele Žigrić sestre su odabrale nekoliko njezinih božićnih pjesama. Izmjenjivali su se tekstovi pjesama s. Marinagele, koralna kompozicija Veni, veni, Emanuel i birane orguljske skladbe, koje su izvodile s. M. Svjetlana Paljušević i s. Josipa Pavla Jakić. Sestre svih zajednica u Đakovu, sestre koje su u duhovnim vježbama i nekolicina građana uživali su u kratkom, ali bogatom molitve-no-meditativnom daru ove večeri predzadnjega dana u građanskoj godini.

� s. Marija Petra Toman

Proslava 90 godina Župnoga mješovitog zbora u Donjem Miholjcu

Na blagdan sv. Cecilije, zaštitnice crkve-ne glazbe i glazbenika, Župni mješoviti zbor „Sveta Cecilija”, župe sv. Mihaela arkan-đela u Donjem Miholjcu molitvom Večer-njih hvala Božanskoga časoslova u čast sv. Cecilije i misnim slavljem proslavili su svoju zaštitnicu.

Dva dana kasnije, na svetkovinu Krista Kralja, u 19 sati, u župnoj crkvi, održan je koncert povodom 90 godina Župnoga mješo-vitog zbora „Sv. Cecilija”.

Crkva je bila potpuno puna, nisu svi uspje-li ni sjesti. Za vrijeme koncerta, prigodnim tekstom u konferansi predstavljena je kratka povijest zbora. Imenom je spomenuto svih 18

Milosrdnih sestara sv. Križa, koje su vršile službu voditeljice zbora i orguljašice. Sadašnja voditeljica zbora i orguljašica, s. M. Kristijana Kolić, i prije 20 godina bila je u ovoj službi u istoj Župi.

Na koncertu prvi je nastupio dječji zbor „Mir”, pod vodstvom s. M. Kristijane Kolić, a praćen dječjim svira-čima klavijature, bisernice i gitare. Zatim je nastupio zbor mladih „Agape” pod vodstvom Janje Nikolić. Nakon njih nastupio je zbor „Adonai” iz filijalne crkve u Rakitovici, pod vodstvom Ivane Šerić.

Naši jubilarci u svečanim lentama zadivili su nas svojim izvedbama, okrunivši nastup skladbom Hvalite Gos-podina Miroslava Martinjaka, nakon čega je nastupio dugi pljesak i župnikova čestitka i zahvala. Za orguljama bila je s. M. Kristijana Kolić, a dirigirala je Silvija Ježić Knežević.

Slavlje je nastavljeno večerom u Pastoralnom centru „Ivan Vajda” i druženjem u razgovoru i pjesmi.


Nadi dajemo lice

� Ivana Budrovac i Dubravka Hajek, postulantice

Posjet kandidatica i postulantica KosovuKrajem srpnja, od 25. do 30. srpnja 2019. godine, naša Postulantsko-formativna zajednica posjetila je zajed-

nice sestara na Kosovu. Budući da su naše postulantica Dafina Maksuti i kandidatica Valentina Ukaj rodom s Kosova, gdje su i započele svoju formaciju, htjele smo bolje upoznati kulturu, povijest i mentalitet toga naroda, ali i područje pastoralnoga djelovanja naših sestara.

Po dolasku smjestile smo se kod sestara u Prištini i započele svoj posjet sv. misom u katedrali Majke Tereze, utemeljiteljice Misionarki ljubavi. Idućega smo dana obišle konvikt „Ulrika” koji vode sestre u Prištini, čija je začetnica s. Smilja Micakoviq. Smisao konvikta jest osigurati smještaj djevojkama koje dolaze na studij u Prištinu, te im pomoći snaći se u novom okruženju, raznim predavanjima i programima. Konvikt je ove godine proslavio 10. godišnjicu utemeljenja. Posjetile smo i Socijalno-edukativni centar „Don Bosco”, koji nam je po-kazao i nešto više o njemu rekao don Izidor Lukić, tadašnji ravnatelj škole. Centar nudi obrazovanje i socijalne aktivnosti za mlade u Prištini te slovi kao jedna od najboljih srednjih škola na tom području. Nedavno su imali otvorenje istoimene osnovne škole kako bi i mlađi imali priliku za kvalitetnije obrazovanje. U obilasku grada posjetile smo katedralu Majke Tereze. Ondje smo se obogatile znanjem o Kosovu upoznavanjem raznolike ri-znice interijera i slikovnih prikaza povijesti ovoga naroda i njihove crkvene zajednice. Tamo se također nalazi i relikvija krvi Majke Tereze. Cjelodnevnom obilasku pridonio je i neplaniran posjet džamiji, gdje smo čule neke zanimljivosti o islamu i njihovoj molitvi.

Tijekom našega boravka na Kosovu imale smo priliku prisustvovati na svečanom euharistijskom slavlju, proslavi 50. obljetnice svećeništva barskog biskupa u miru don Zefa Gašija. Istoga smo dana posjetile veliko svetište Majke Božje Letničke. Zanimljivo je da je u crkvi Blažene Djevice Marije u Letnici, koja predstavlja duhovno središte Hrvata s Kosova sv. Majka Tereza čula Božji poziv. Ondje smo se preporučile u zagovor našoj Nebeskoj Majci; preporučile smo svoje obitelji, dobročinitelje, Provinciju i cijelu Družbu. Susrele smo se i s na-šom s. Irminom u Janjevu, gdje su nam ona i don Mato Palić, župnik Župe sv. Nikole u Janjevu, podijelili isku-stvo apostolskoga djelovanja u tome mjestu. Radovalo nas je saznanje da iz Janjeva potječe velik broj sestara.

Posjet Janjevu bio mi je vrlo upečatljiv. Iznenadila me radost i oduševljenje s kojim su nas dočekali u krugu crkve, osobito jednostavnost i sloboda djece koju smo zatekli. Iako smo bili kilometrima daleko od kuće, tamo smo se mogle osjetiti kao doma. Oduševila me pobožnost i osjećaj za sveto koji se može prepoznati u ovoj skro-mnoj, materijalno siromašnoj, ali duhovno bogatoj zajednici. (Matea Čelik)

Nedjeljnu sv. misu animirale smo u Pešteru gdje smo se susrele s brojnom djecom i mladima toga mjesta. Pripremili smo radionice, igre i druženje, a i posvjedočile smo o svojem pozivu. Naša se s. Hanna Nikollaj ondje trudi poboljšati pastoral župne zajednice i mladeži, a tome pridonosi odaziv djece i mladih na sveta euharistijska slavlja.

U Pešteru mi je bilo jako lijepo. Djeca su privržena sestrama, a naše sestre svojom požrtvovnom ljubavlju odgajaju djecu i mlade. Imala sam priliku igrati se i razgovarati s njima i dotaknula me njihova prostodušnost i siromaštvo duhom. Zanimljivo mi je to što su sve obitelji mnogobrojne i to me veseli. (Arijana Šuća)

Pri povratku stale smo pogledati ostatke Stare Ulpiane. Bio je to antički grad Rimskoga Carstva, a imao je važnu ulogu u razvoju drugih gradova na području rimske provincije Dardanije (današnje Kosovo). Vidjele smo dio stare rimske kulture u brojnim ostatcima grada i svemu što su u tome razdoblju Rimljani, kao razvijeni narod, koristili i unaprjeđivali. Obišle smo mjesto s velikim brojem muslimana, Llapushnik, gdje se, unatoč velikom broju muslimana, kršćani trude živjeti svoju vjeru. U tom mjestu izgrađena je i crkva posvećena sv. Abrahamu, koji je praotac obiju religija i poveznica međureligijske suradnje. Tamo pastoralno djeluje naša s. Zoja Komani.


Zadnjega dana uputile smo se u Đakovicu u posjet našim sestrama i na susret s mladim djevojkama koje se tamo okupljaju na redovitim susretima, koje također organiziraju i animiraju naše sestre: s. Niketa Krasniqi i s. Gjoana Bisaku. Podijelile smo iskustvo duhovnoga poziva i života u samostanu, a upoznavanjem, druženjem i ugodnom okrjepom upotpunile smo susret. Nadamo se da su naša svjedočanstva ostavila lijep primjer odaziva Gospodinu i da će ohrabriti one koje o redovničkom načinu života razmišljaju. Svjedočanstvo njihove vjere u okolnostima života i teškoće s kojima se one susreću u obitelji i društvu, zbog vjere, bile su nam iznenađenje i nadahnuće. Na povratku istoga dana posjetile smo obitelji naše postulantice Dafine Maksuti i kandidatice Valen-tine Ukaj. Bilo nam je lijepo upoznati obitelj i mjesto gdje su odrastale, a vjerujemo da je njihovim obiteljima bilo drago što su nas upoznali, okruženje u kojem se njihove kćeri pripremaju na posvećeni život.

Bilo mi je važno i drago što je moja zajednica došla k nama i upoznale su našu državu, vjeru, kulturu i obi-čaje, ali i naše obitelji. Provele smo lijepo vrijeme, osjećala sam se radosno jer je moja grupa vidjela gdje sam odrasla. (Dafina Maksuti)

Novo i radosno iskustvo nosimo u svojim srcima. Zahvalne smo Gospodinu što smo Njegovom dobrotom preko poglavara dobile priliku posjetiti Kosovo i rasti u zajedništvu i ljubavi.

� s. Rastislava Ralbovsky

Božji poljubac ljubavi preko osoba s invaliditetomPredbožićni susret za osobe s invaliditetom Đakovačko-osječke nadbiskupije, održan 21. prosinca 2019.

godine, iskrio je radošću i ljubavlju. To je doživljaj Božjega poljupca, ljubavi koju nam Bog daruje preko ovih malenih i slabih. Na taj radosni susret, u organizaciji Doma duhovne pomoći i Župe Svih svetih u Đakovu, koji se već tradicionalno održava više od 20 godina, okupilo se i ovoga puta oko 200 sudionika iz Đakova, Kuševca, Piškorevaca, Budrovaca, Semeljaca, Osijeka, Ivankova i drugih mjesta Slavonije. Na susret je po prvi put došao novi pomoćni biskup mons. Ivan Ćurić, koji se vrlo brzo uklopio u ovaj šaroliki skup. On je, uz župnika, vlč. Tomislava Ćorluku, i kapelana vlč. Dominika Nedeljkovića, uz asistenciju bogoslova, predslavio euharistijsko slavlje i nazočio i ostalom bogatom i radosnom susretu. Sv. misa znakovito se odvijala u štalici, a oko oltara su pobožno sudjelovali „anđeli”, djeca s poteškoćama. Pjevanje su animirale redovničke pripravnice i novakinje.

Nakon sv. mise, uslijedilo je oživljavanje evanđeoske poruke o Isusovu rođenju. To je vrlo dojmljiv dio su-sreta, u kojem djeca sudjeluju iskreno i radosno, obučeni u prikladna odijela. Evanđeoski izvještaj nadopunjen je dramatizacijom poznate pučke pjesme iz ovih krajeva: Sunašce tone, anđeli zvone: Božić, Božić!

Potom je slijedio domjenak, uz tradicionalnu pizzu, kojom ovaj skup tijekom svih ovih godina časti nadbi-skup mons. dr. Đuro Hranić. Župa Piškorevci i filijala Budrovci, na poticaj župnika vlč. Damira Stanića, daro-vala je za ovaj susret vrlo obilno kolače, a uključili su se i brojni drugi dobročinitelji.

Radost i ljubav, koji obilježavaju ovaj susret, na poseban način dođu do izražaja u pjesmi i plesu, u kojem svi sudjeluju s očitim zadovoljstvom. Na kraju ne izostaju ni darovi, jer Božić je vrijeme darivanja i takvim vanjskim znakovima pažnje.

Svi se, razilazeći, već raduju idućem susretu. U organizaciji susreta najveći dio tereta ponijela je Terapijska radionica sv. Josipa, pod vodstvom s. Marije Klare Klarić, s vrijednom ekipom, koji su od Dvorane „Florentini” učinili prekrasan ambijent za ovo božićno slavlje.

Nadi dajemo lice


� s. Franciska Molnar

Djevojke iz Konvikta u Prištini sestri Smilji za rođendanSestra Smilja Micaković,

prva poglavarica Regije Ko-sovo, napunila je 12. prosinca 2019. godine 80 godina života. Sestre zajednica iz cijele Regi-je proslavile su taj dan radosno i zahvalile Bogu za tako bogat redovnički život. Uvečer je i u Konviktu sestara, gdje stanuju studentice različitih vjerois-povijesti, obilježen ovaj do-gađaj. Sestra Zoja s djevojka-ma pripremila je iznenađenje za Slavljenicu. Tom zgodom Hana Bujupi, studentica mu-slimanske vjeroispovijesti, izrekla je ove pozdravne riječi s. Smilji.

Današnji dan nije običan dan i nije kao ostali dani. Danas je proslava 80-tog rođendana posebne osobe u našoj sredini, a to ste Vi, sestro Smilja.

Draga sestro, okupile smo se u ovoj velikoj dvorani i s nestrpljenjem i radošću smo čekale Vaš dolazak. Vi ste kao kraljica kojoj kruna uopće ne treba jer imate anđeoski osmijeh koji sjaji više od bilo kojeg blaga na svijetu, osmijeh koji se poput čistog zrcala odražava u našim očima.

Mi, djevojke, došle smo iz udaljenih mjesta, ostavile smo nažalost svoje obitelji i došle ovamo studirati, ali čudesno je što smo ovdje zatekle, drugi dom s obiteljskom toplinom, dom ljubavi gdje su srca iskrena. Sve što mi imamo i sve što jesmo, Vaša je zasluga.

Sestro Smiljo, Vi ste kao sunce koje daje cijeloj prirodi svjetlost i život, i to u tišini, bez buke. Kao sunce koje ništa ne otežava, ništa ne ranjava i ništa ne ruši. Vi ste potpuna smirenost i čista ljubav, mir i radost, snaga i hrabrost, proljeće u duhu, proljeće u licu. Vi ste mudra osoba koja - kud god se kreće i gdje god se nalazi - lje-potu nosi sa sobom. Iako je Vaša dob, dob starosti, ljepota je u Vašoj nutrini neprestana i vječna, koja evocira svježinu kao vječna fontana. Kao da ste još u doba mladosti.

Teško se zaustaviti kad postoji toliko mnogo riječi koje bi htjele opisati našu ljubav prema Vama, tisuće ri-ječi koje su poput zlatnika, ali se daruju samo onima koji ih zaslužuju. Sestro, naša su vam srca jako zahvalna, zahvaljujemo Vam glasno i iskreno za svu Vašu nesebičnost i dobrotu. Hvala Vam što ste nas učinili dijelom Vaše radosti i hvala Vam što ste dio nas, sto puta hvala za sve. S iskrenom ljubavlju i mnoštvom čestitki od nas, djevojaka ...

Sretan rođendan i još puno godina bili s nama. Sretno!

Nadi dajemo lice


Redovnička slavlja

� s. Doroteja Krešić

Primanje znaka Tau i početak kandidatureRadujte se! – poruka je treće nedjelje došašća. Uistinu

smo se u Postulatskoj formativnoj zajednici radovali jer su 15. prosinca 2019. godine dvije pripravnice započele svoju formaciju i hod za Kristom. To su Kristina Birovljević iz Pe-trijevaca i Klara Adžijević iz Lipika. One su za vrijeme moli-tve Srednjega časa izrazile da žele još više upoznati svoj po-ziv i karizmu Milosrdnih sestara sv. Križa. Primile su zatim od provincijalne poglavarice, s. Valerije Široki, franjevački znak Tau, znak spasenja i odabranja koji ih treba podsjećati da pripadaju Kristu, te da su spremne naviještati ga svojim životom.

Molitvom i svojom prisutnošću ovaj su događaj pratile se-stre iz provincijalnoga vodstva: s. M. Helena Šajbl, asisten-tica, s. Lucija Kopić i s. M. Emanuela Kvesić, provincijalne savjetnice, te cijela Postulatska formativna zajednica.

Nakon molitve slijedilo je zajedništvo oko stola, uz pro-gram koji su pripremile postulantice i kandidatica Valentina.

Kad se upozna i odabere svoje zvanje, tada preostaje samo jedno: biti vjeran do kraja.

(otac Teodozije)

Budite zahvalne za milost zvanja. (bl. majka M. Terezija Scherer)


Redovnička slavlja


Zajedno na putu BožićaPrije paljenja druge adventske svije-

će, a u neposrednoj pripravi za svetko-vinu Bezgrješne, sestre svih zajednica đakovačke regije okupile su se na susret i duhovnu obnovu u dvorani duhovnih vježbi, u Đakovu. Nakon sakramenta is-povijedi, slijedilo je predavanje fra Go-rana Malenice, OFM, na temu „Zajedno na putu Božića”. Na predavanju je tako-đer nazočio i don Vlado Mandura, SDB.

Prije samoga predavanja s. Valerija Široki, provincijalna poglavarica, za-hvalila je prisutnim duhovnicima don Vladi i fra Goranu jer su bili na raspo-laganju sestrama za duhovni razgovor i sakrament ispovijedi u protekloj liturgij-skoj godini.

U predavanju fra Goran je, počevši od citata Ps 1, pa preko Isusova govora, naglasio da je Isus sam taj put koji upućuje na Oca, te da je inicijativa Božja. Usporedio je naše čekanje s čekanjem putnika na dolaznom peronu željezničkoga kolodvora. Upozorio je kako je uz naše čekanje često prisutna nespremnost, te dok izgovaramo „Dođi, Gospodine Isuse!”, svjesni smo svoje nespremnosti za njegov dolazak, iako će on doći, bili mi spremni ili ne. Zatim je borbu patrijarha Jakova, u Post 32, usporedio s našim nastojanjem oko budnosti, gdje nam Bog ipak i u snu progovara, te se uz ljestve, koje je Jakov sanjao, nadovezao na stupnjeve poniznosti o kojima govori sv. Benedikt, uspoređujući ljestve s našim životom. Napomenuo je potom kako je, nekoliko stoljeća nakon sv. Benedikta, franjevački naučitelj sv. Bonaventura skratio stupnjeve te ih umjesto konkretnih zapovijedi obogatio odlomcima Sv. pisma kako bi ih stavio braći kao ideal i motivaciju za čuvstveno prianjanje uz Krista Gospodina.

Nakon izlaganja o stupnjevima poniznosti iz Pravila sv. Benedikta, predavanje je završilo molitvom i čita-njem šest stupnjeva poniznosti iz spisa sv. Bonaventure.


Redovnička slavlja

� s. M. Martina Fabijančić

Predavanje o duhovnom životu na tragu misli kardinala Roberta Saraha

U samostanu Milosrdnih sestara svetoga Križa, 24. siječnja 2020. godine, održano je predavanje o duhovnom životu na tragu misli kardinala Roberta Saraha. Predavač je bio dr. Davor Vuković, profesor fundamentalne teologije na KBF-u u Đakovu. Predavanje je nadahnuto mislima afričkoga kardinala Roberta Saraha, čije su tri knjige dobro uzdrmale i protresle crkvene krugove proteklih godina. Kardinal Sarah progovara na sasvim jasan i izravan način, bez ‘dlake na jeziku’, ponekad oporo i (pre)zahtjevno. Sarah je beskompromisan i prodoran, na srcu mu jedino Bog, evanđelje i istina za kojom prodorno traga, te za njega, po pitanju Boga i istine, nema alternative, kako i glasi naslov jedne od njegovih knjiga: Bog ili ništa. Snažne i izravne misli kardinala Saraha dodiruju razne duhovne i kršćanske teme, od pitanja tišine i šutnje, molitve i klanjanja, osjetljivosti za sveta otajstva i strahopoštovanja pred svetim, uzvišenosti liturgije, smisla za udivljenost i zahvalnost, do Boga Isusa Krista koji stoji u središtu života Crkve i svećeništva. Redovnik ili redovnica, po svetim zavjetima i posvećenosti Bogu, pred ovim duhovnim stvarnostima ima veliku odgovornost i zadaću: biti i sve više postajati duhovne osobe i klanjatelji Ocu u duhu i istini.

Predavanje je završeno kratkom diskusijom, a onda je uslijedilo klanjanje pred Presvetim u samostanskoj crkvi, u potpunoj tišini i šutnji.



25 godina Milosrdnih sestara svetoga Križa u UgandiPrilozi sestara, s. Genevieve D‘Silva, Namugongo, Vikarijat Uganda

Povijest i priče, sjećanja i iskustva ljudi koji su bili i jesu važni za Vikarijat, kao da pletu buket, gledajući unatrag i zahvaljujući.

Početak Velika nam djela učini Gospodin, sveto je ime njegovo, kažemo i mi sa Psalmistom. Sjeme misije Uganda zasađeno je u župi Kiziba 6. listopada 1993., a 15. veljače 2018. godine Vikarijat Ugan-

da službeno je otvorio Godinu srebrnoga jubileja u prisutnosti svih Milosrdnih sestara svetoga Križa u Ugandi. Tom smo se prilikom zahvalno sjetili kardinala Emmanuela Wamala iz biskupije Kampala, koji je prihvatio za-htjev msgr. Expedita Magembe i službeno pozvao sestre naše Kongregacije. U duhu naših utemeljitelja, ondaš-nja vrhovna poglavarica, s. Gertrud Furger, zajedno s Vrhovnim vodstvom, pozitivno je odgovorila na molbu te je nakon potrebnih priprema pozvala sestre iz Indije da preuzmu rad u misiji Uganda. Proslava sto godina misije u Indiji (1994.), koju su započele europske sestre, poklopila se s početkom misionarskoga djelovanja četiriju indijskih sestara, koje su sa svoje strane željele proširiti Kristovu ljubav na afričkom tlu. Te preteče bile su s. Amala Kunnath, s. Claudia Kerketta, s. Louisa Thuluvananickal i s. Veera Bara.

s. Gertrud Furger (vrhovna poglavarica, 1978.-1996.)Piše iz svojega živog sjećanja: One (indijske sestre) su spustile svoju prtljagu na ulazu, a da nisu bile svjesne

kako je s njima iz Indije doputovalo i nekoliko sjemenki okre/bamije. Te su sjemenke pale na zemlju i nakon ne-kog vremena počele klijati i donositi plod. Okra je poznato povrće u Indiji, no u Africi je do tada bila nepoznata. Za mene je ova zgoda još uvijek poput simbola za našu misiju u Ugandi. Podsjeća me na riječi pape Franje upućene mladima u Dakaru (najzapadnijoj točki Afrike), gdje je ohrabrio mlade ljude da sjeme, koje je Bog povjerio našim rukama, brižno čuvamo i pomognemo proširiti dobru vijest o Božjoj milosrdnoj ljubavi među braćom i sestrama u Africi.

Misija je uzdignuta na status Vikarijata 12. veljače 1999. godine, u prisutnosti tadašnje vrhovne poglavarice

s. Louise Henri, i jedne od njezinih savjetnica, pokojne s. Shalini Kozhuppakalam.

s. Louise Henri (vrhovna poglavarica, 1996.-2009.)Prisjetiti se osnivanja naše Kongregacije u misiji Uganda znači uputiti se na hodočašće u jedno prijašnje

vrijeme i na druga mjesta, kao i k vrlo posebnom narodu. U moje su srce upisani utisci, slike, duboka duhovna i ljudska iskustva. Želim dati prostora onomu što je ojačalo moje povjerenje i nadu: djelovanje Božje providnosti kod zasađivanja karizme naše Kongregacije u tlo Ugande.



Čak i prije dolaska naših sestara iz indijskih provincija, sjeme naše karizme palo je na zemlju Ugande i ondje se razvilo u jednom kutku pustinje, zvane Kiziba. Bila je to naša blažena sestra Ulrika, koja je tajnovito bila ondje na djelu. Njezin život i njezina duhovnost postali su poznati na ovom području, zahvaljujući ljubavi sestara iz lokalne zajednice, koje su studirale u Njemačkoj. Svećenik iz tog područja, o. Expedito Magembe, bio je duboko dirnut poniznim životom, službom i molitvenim životom s. Ulrike i iskreno joj se molio. Zaželio je imati Ulrikine sestre, koje bi mogle pomoći u teškim potrebama stanovništva, koje je upravo preživjelo dva uzastopna građanska rata. Još prije nego što je dobio odgovor, okupio je skupinu mladih žena koje je nazvao ‘Ulrikine dje-vice’. Njih je upoznao s duhovnošću blažene sestre Ulrike i povjerio im je brigu o brojnoj ratnoj siročadi. Četiri djevojke iz ove skupine postale su 15. veljače 1999. godine Milosrdne sestre sv. Križa. To su s. Mary Margaret Nnassuuna, s. Sarah Nabaggala, s. Gertrud Nambeera i s. Mariedita Kabajungu, koje su na taj način postale preteče Družbi Milosrdnih sestara sv. Križa u Ugandi. Postoji još jedan slučaj, kojemu je tajna skrivena u Bogu: otvaranje naše misije u Ugandi i zavjeti naših prvih sestara iz Ugande pali su u isto vrijeme kada smo morali dokinuti 25-godišnje djelovanje u Burundiju. To je bila prva misija naše Kongregacije na afričkom kontinentu.

s. Amala Kunnath (1999. zastupnica, kasnije poglavarica Vikarijata)Sestra Amala Kunnath, prva poglavarica Vikarijata piše: Došli smo u zemlju u vrijeme velike nevolje, kada

su mnogi dijelovi zemlje bili u ruševinama, a obitelji rastrgane građanskim ratom koji je trebao svrgnuti vlada-vinu tadašnjega predsjednika Idi Amina. Nasilje i krađa bili su rašireni, kao i siromaštvo i strašna bolest koja se širila cijelom zemljom. Mnogi ljudi su umrli od HIV-a/AIDS-a. Nakon smrti svojih roditelja, mnoga su djeca pobjegla jer nisu znala kamo ići. Skrivali su se u prašumama. Sela su bila napuštena, zanemarena i izgledala su poput ‚pustinja u kojima raste gusto grmlje‘.

U početku naše su se sestre usredotočile na socijalnu skrb i brinule su se osobito za udovice i starije osobe i za više od tisuću napuštene djece, koja nisu znala ni čitati ni pisati. Otvaranje sirotišta nanijelo bi štetu jer bi ta djeca postupno izgubila svoju izvornu kulturu. Stoga smo odlučili otvoriti škole za njih, dok su oni mogli stanovati kod svoje rodbine. Bez sredstava, kako smo se zatekle, podupirale su nas u tim teškim vremenima na razne načine Kuća matica u Ingenbohlu i razne provincije. Otac Magembe bio je vrlo velikodušan i pribavio nam je sve što nam je trebalo; nije dopustio da osjetimo oskudicu ni u čemu. Zahvalni smo mu za očinsku brigu.

mons. Expedito Magembe (utemeljitelj misije Uganda)‚Taj dan neka vam bude spomen-dan! Slavite ga kao blagdan u čast Gospodinu. Svetkujte ga po trajnoj ured-

bi od koljena do koljena.‘ (Izl 12, 14) A za vas, sestre, koje ste se trudile od početka do danas u vinogradu Gospodnjem u Ugandi, dodajem: ‚Vaša

stalna predanost i vaša vjerna služba Gospodinu nesumnjivo je dotakla i nadahnula bezbrojna srca da s Božjom milošću započnu drugačiji, novi život.

s. Debora Maria Ueckert (odgovorna vrhovna savjetnica do 2002. godine)Devedesetih godina (prošloga stoljeća) političke okolnosti prisilile su naše sestre u Burundiju da napuste svoj

25-godišnji misionarski rad. One su pripremile put na afričkom tlu, no sada su morale otići. Vi, sestre, došle ste iz Indije 1997. godine. Imala sam sreću što sam nekoliko mjeseci živjela s prvim sestrama

iz Indije. Hvala, drage sestre! Suočile ste se s početnim izazovima mlade misije otvoreno, hrabro i s velikom vjerom. Nikada ne ću zaboraviti što je stara, mudra udovica iz Kizibe rekla na pitanje, što očekuje od sestara.



Rekla je: ̀ Nastavite s onim što ste započele, i učite od nas kako pomoći siromašnima!´ Poruka koju ste vi, sestre, razumjele.

s. Lisa Mudoor (poglavarica Vikarijata, 2009.-2017.)Dok prelistavam stranice života, vidim na svakom koraku Božju ruku na djelu. Vjerujem u život, u živi život,

onaj koji nije uspavan. Živi život nastavlja rasti, umnaža se i donosi plodove. Danas se Vikarijat Uganda otvorio prema sjeveru i jugu, zapadu i istoku zemlje, sve do Kenije. Dotaknuli smo siromašne i one manje privilegirane svjedočanstvom života i službe koje smo vršile. Naša prisutnost promijenila je ljude s kojima živimo i kojima služimo. Porasli smo u vjeri, nadi, ljubavi i povjerenju. Ono što cijenim u našem Vikarijatu jest usredotočenost svake sestre na produbljeniji duhovni život. Postoji glad koja tjera čovjeka da svlada preprjeke i stigne onamo gdje srce nalazi spokoj.

s. Selma Nalloor (odgovorna vrhovna savjetnica, 2003.-2008.)Dopustite mi da na početku čestitam svima vama u Vikarijatu na vašem uspjehu, što ste dosegnule ovu pre-

kretnicu. Dani su se nizali za tjednima, a tjedni pak za mjesecima. Kasnije su se mjeseci približili godinama i godine postale desetljeća. Naposljetku je prvomu desetljeću pridodano još desetljeće i pol, i tako je Vikarijat Uganda dovršio težak put. Sada sam sretna što slavim ovu obljetnicu sa svim našim dragim sestrama. Ugodne uspomene na moje višestruke posjete vašemu Vikarijatu još su mi svježe u sjećanju. Živo se sjećam oduševlje-nja mladih sestara, predanosti poglavarica Vikarijata, revnosti odgojiteljica i odgajanica, kao i svih sestara u različitim zajednicama. Stoga vam svima čestitam s velikom radošću i pridružujem se ostalim čestitkama. Molim da vas Gospodin nastavi voditi i blagoslivljati, te da učini vaš apostolat i u nadolazećim danima obilato plodonosnim.

s. Tessy Churanadu (odgovorna vrhovna savjetnica, 2003.-2008.)Od samoga početka naša Vrhovna uprava, indijske provincije kao i sestre drugih provincija, bili su vrlo

zainteresirani za rast Vikarijata i podupirale su ga molitveno i materijalno. Kao članica Vrhovnoga vodstva imala sam povlasticu pratiti Vikarijat iz neposredne blizine. Jako cijenim uspomene na svoj posjet Ugandi: topla dobrodošlica, ljubazno gostoprimstvo i obogaćujući susret s našim sestrama i ljudima oko nas. Duboko me se dojmila predanost sestara, duh žrtve, misionarski žar, jednostavan način života, odanost Družbi, molitva i duboko povjerenje u Božju providnost. Kada su naše sestre zdvojne tražile financijsku pomoć, Bog je u svojem promislu doveo nekoga s velikodušnim srcem te je podržao projekt. Bog poznaje naše želje bolje nego što ih mi sami poznajemo, i ispunjava ih u svoje vrijeme i na svoj način.

s. Marija Brizar (vrhovna poglavarica od 2008. godine)Radost mi je vidjeti da je znatan broj mladih žena iz Ugande i Kenije prepoznao i odgovorio na Božji po-

ziv stupivši u red Milosrdnih sestara sv. Križa. Zahvaljujemo Bogu za ovaj dar iskazan našoj zajednici. Preko velikoga broja sestara iz Indije i preko ovih mladih sestara naša je karizma živa i pušta korijenje u ovoj zemlji mučenika. Tijekom godina mnoga djeca i mladi dobili su dobro obrazovanje u našim školama, odrastajući s op-ćeljudskim i kršćanskim vrijednostima. Bezbrojni bolesnici su u centrima zdravlja doživjeli ljekovit dodir preko vas, drage sestre, i vaših suradnika. Vi dolazite do ljudi posjećujući ih, donoseći im radosnu vijest i pomažući



im da bolje žive. Hvala vam, drage sestre, na vašoj zauzetosti i predanosti u vašem poslanju. Hvala vam što ste Milosrdne sestre svetoga Križa u Ugandi i Keniji. Božji blagoslov neka ojača svaku od vas da ‚donese još više roda‘ (Iv 15, 2). Budite otvorene za budućnost poput našega utemeljitelja o. Teodozija Florentinija, koji nam kaže: ‚Činimo ono što je dobro, hrabro i odlučno.‘

s. Genevieve D‘Silva (poglavarica Vikarijata od 2017. godine)

Moja opcija za Ugandu i moje putovanje onamo ostvarili su se u srpnju 2004. godine! Kad sam stigla u ovu zemlju, bila sam spremna odgovoriti na potrebe vremena u ovoj zemlji i u potpunosti

se zauzeti tamo kamo me pošalju. Međutim, malarija, koja je vrlo rasprostranjena u Ugandi, već me je uhvatila u prvih nekoliko mjeseci, te sam duže vrijeme bila bolesna i trebao mi je odgovarajući tretman. Isprva su se napadaji ponavljali svaka tri mjeseca, i tako je proteklo više od šest mjeseci. Bila sam razočarana i razmišljala sam o traženju dopuštenja za povratak u Indiju. Ali, Božja se milost zauzela za me i održala me u vjernosti pre-ma njemu. Danas sam radosna što sam kao učiteljica smjela raditi u službi naroda i vikarijata, zatim u redovnič-koj izobrazbi, u planiranju i izgradnji raznih zgrada i sređivanju administrativnih poslova unutar Vikarijata.

Vikarijat Uganda izrastao je u mlado stablo koje pruža svoje grane u različitim smjerovima i ondje donosi plodove. Broj duhovnih zvanja u Vikarijatu rastao je polako, ali sigurno u posljednjih nekoliko godina.

Trenutno nas je 57 sestara, od kojih su devet Indijke, a 49 Afrikanke. Radimo u sedam zajednica, od kojih je jedna u Keniji. U prvoj i drugoj godini novicijata imamo 21 novakinju, k tomu tri postulantice i sedam kandi-datica, koje su na prvoj praksi u jednom od naših područja djelovanja. Uključujemo se u različite apostolske zadaće: u odgoj, zdravstvenu skrb, socijalni rad i pastoral. Također smo spremne poći i u druga područja, gdje god nas Bog želi pozvati.

Gospođa Sieglinda, Jettenhausen, Njemačka (dobročiniteljica)

Drage Milosrdne sestre sv. Križa, prošlo je već 25 godina otkako ste započele djelovati u Ugandi. Budući da sam više puta imala prilike posjetiti Ugandu, mogla sam iz bližega pratiti vaš temeljiti rad: gradnju samostana i škola, vaše nastojanje da oduševite mlade ljude za život u samostanu, prenesete im radost redovničkoga živo-ta. Unatoč određenomu dnevnomu ritmu i vašemu strogomu radu, njegujete otvoren i srdačan zajednički život. Vaše svete mise s pjesmom i ritmom bubnjeva imaju smirujući učinak na mene. S vremenom sam naučila voljeti ono što mi je u početku bilo strano i neobično. Vaše gostoprimstvo stalno mi daje osjećaj kao da sam kod kuće.

Vrhunac proslave jubilejske godine

Htjeli bismo u srdačnom jubileju proslaviti sve što se dogodilo u proteklih 25 godina. Ovaj srebrni jubilej započeo je 15. veljače 2018. godine u vikarijatskoj kući u Namugongu, na tlu na kojem su mučenici Ugande žrt-vovali svoje živote. Prisutne su bile s. Marija Brizar, naša vrhovna poglavarica, i generalna savjetnica, s. Sheeja Kolacherril. Njihova prisutnost bila je nova inspiracija za nas i produbila je našu svijest da smo dio međunarod-ne Kongregacije. Istoga dana proslavile smo i doživotne zavjete dviju afričkih sestara, s. Angeline Tumwesigye i s. Prossy Nansereko. Ta je prigoda dobila još veće značenje zbog prisutnosti nadbiskupa Kampale, dr. Cypriana Kizito Lwange. Pohvalno je spomenuo dolazak prvih četiriju sestara iz Indije i djelovanje svih sestara koje su došle za njima. S. Marija Brizar pozdravila je prisutne i predstavila jubilejsko pismo. Nakon sv. mise 25 sestara pozvano je da zapale svijeće pripremljene za slavlje kao molitveni zaziv za našu misiju u Ugandi.



Želimo zahvaliti sadašnjemu i prošlomu Vrhovnomu vodstvu, kao i različitim provincijama i vikarijatima naše Družbe, te svim našim suradnicima, koji su na putu s nama, koji osjećaju naše potrebe, koji nam pružaju financijsku i moralnu podršku na našem putu u svijetlu budućnost. Ovo je za nas duboko iskustvo naše pove-zanosti, našega zajedništva. Kada se osvrnemo unazad, svjesne smo da je svaki znak zanimanja i pomoći nešto osobito vrijedno.

(…)

Završetak jubilejske godine Kao kruna i zaključak jubilejske godine planiran je 6. listopada 2018. godine u Kizibi, u polazištu naše

misije. Radujemo se tom prigodom susretu s ljudima koji su bili s nama na putu, koji su bili tu za nas i kojima smo služili. Također izražavamo svoje veliko poštovanje i mnogim ljudima koji su nam tijekom ovih godina pomagali.

Učit ću te, put ti kazat´ kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom. (Ps 32, 8) U tom povje-renju težimo naprijed kako bismo i nadalje služile još mnogim ljudima u potrebi. Zajedno ćemo svevišnjemu Bogu prinijeti svoju zajedničku zahvalnost za njegov veliki blagoslov kojim nas je pratio. Pouzdajemo se i vjerujemo u zagovor i ohrabrujuće riječi naše blažene majke Marije Terezije Scherer, koja je rekla: S Bogom i za Boga može se mnogo!

U svemu do sada nisu toliko bile važne naše sposobnosti, koje su istina doprinosile ispunjenju svih zadaća, već je to Božja snaga očitovana u nama.

Theodosia 3./2018., str. 14.-24.

S njemačkoga prevela: s. Elizabeta, Helena Koščak


Po(r)uka

Iz pisane ostavštine o. Franje Vlašića, OFM (1930.-1985.)

Iz pisama sestri (pet)

Vi morate zatvoriti oči pred svojom bijedom kad idete Bogu

Znam da nismo imali prigode porazgovoriti se. Svejedno, shvatio sam Vas. Mislim da Vam je potrebno da „se izgovorite”, da to sve izađe iz Vas... Tada ćete biti shvatljivija samoj sebi.

Vama se čini da je Vaša bijeda glavna zapreka što još ne ljubite Boga onoliko koliko mislite da biste ga morali ljubiti. Naime, treba da znate da na putu Bogu duša prije ili kasnije upadne u mrak, u kakav ste, eto, i Vi upali: kada se ne može vidjeti da li Boga ljubimo ili ne, nego jedino osjećamo neodoljivu želju da ga ljubimo i ništa nas drugo ne može zadovoljiti. Kad biste to snažno osjetili, i dugo vremena, tada biste stali i uživali u samoj sebi, jer mi smo takvi. Bolje je da osjećate trajnu bijedu, manjak, žeđu.

Vi biste željeli vidjeti kakvi ste iznutra, da li Bog može biti Vama zadovoljan. Kao da on na to gleda! A što možemo imati lijepa što nije od njega? Mi mu u najboljem slučaju možemo dati samo prazno srce da ga ispuni. Vi morate zatvoriti oči pred svojom bijedom kad idete Bogu, a otvoriti

ih samo onda kad želite u sebi nešto popraviti. Nikada, kad ste u krilu Božje ljubavi, ne gledajte kakvi ste, jer ćete se inače smesti, postati malodušna. K Bogu treba ići smjelo, ne plašljivo, jer ne možemo biti bolji daleko do njega. K njemu moramo pristupiti s pouzdanjem, kao bolesnici, da nas ozdravi. Tu treba često smionosti i drskosti. Meni je to česta hrana. Možda tkogod i misli da sam nešto. Ja sam, naprotiv, uvjeren da sam za osudu sa svake strane, Božje, ljudske i s moje osobne. A što mogu? Zažmirim ... i idem naprijed. Borim se da budem dobar, odnosno bolji. U tome gledam


Po(r)uka

SVETOST. Ne, dakle, u učinku, nego u nastojanju. Bolje je da ništa ili vrlo malo vidimo.

Znate čime ćete se još pomoći? MARIJOM! Ona nam je – logikom Božjeg milosrđa – majka. A majka, prema našim zemaljskim pojmovima, nema u sebi ništa stroga, pravedna. Ona je utjelovljena ljubav, nježnost, dobrota, opraštanje, pomaganje, suučestvovanje. Uza nju se uvijek možemo odmoriti. Ne znam što će biti sa mnom, ali imam beskrajno pouzdanje u svoju BIJELU MAMU!!! Žalim svaki trenutak kad ne mislim i ne živim s Njom! – Držite se Vi lijepo Nje, kao što se janje drži ovce.

Što se tiče Zajednice i Vašega zajedničkog života takvi ste da ne možete očekivati da Vas sve razumiju, ili većina; možda će se naći po koja. Vi zahtijevate apsolutnu iskrenost i potpuno razumijevanje – a to je veoma rijedak cvijet! Zbog toga ste preosjetljivi; zatvarate se u sebe i odlučujete da ćete šutjeti o sebi. – Nije potrebno da bilo tko zna tajne Vaše duše i srca, osim Boga, Isusa, Marije i jedne osobe koja će Vam u ime Božje pomagati. Junački podnosite uvrede, nerazumijevanje i tome slične stvari; ne reagirajte, nego primite šutke kao Krist. A oko sebe širite mir, vedrinu, razumijevanje, pomaganje, opraštanje, velikodušnost i sestrinsku ljubav. Činite dobro hodeći ovim svijetom – kao Krist!

A kako ćete postići potpuno sjedinjenje s Bogom? Nije to Vaš posao. To je posao Gospin, Duha Svetoga, Isusa, Presvetog Trojstva – BOŽJI! Vi, kao dijete, čeprkajte po kući koja se zove MARIJA, tj. vedro, hrabro ustrajte u nastojanju da provedete u djelo najvišu zapovijed: LJUBAV PREMA BOGU I BRAĆI I SESTRAMA, LJUDIMA! Padat ćete, razumije se. No, zar nije dražesno dijete koje pada imitirajući oca i majku?! Bog je poput Marije, samo ljubav, samo milosrđe i sama nježnost (da sada govorim obratno), jer je Ona to sve od njega primila. Grijeh, s kojim se mi toliko mučimo, sasvim je stran Mariji, Isusu i Bogu, a ne smeta im u nama ako se borimo protiv njega. Oni ga iskorišćuju u naše dobro: da trajno opipljivo znamo svoje ništavilo, da budemo budni, da molimo i da vidimo kako je naše spasenje posve Božje djelo – m i l o s t, a mi uvijek, dok činimo sve što možemo (moramo to činiti), sluge beskorisne.

Jedna od Vaših pogrešaka, ponajglavnija, jest MALODUŠNOST (nepouzdanje, strah). Vi odviše crno gledate na naravne i nadnaravne darove koje Vam je Bog dao. Dao Vam je mnogo! Usuđujem se reći da pripadate broju posebno odabranih duša od Marije. Pregnite hrabro, ne analizirajte odviše svoje postupke, jer ćete se uvijek gubiti u svome blatu. Mi u ovome životu ne možemo biti sasvim čisti. Mi smo g r e š n i c i, no istodobno i B o- ž j a d j e c a !!! Živimo između te dvije suprotnosti. Prevaga je uvijek na ovoj drugoj.

Čuvajte i živce. Čim osjetite umor, tjelesni ili duševni, sve nastranu, molitvu i rad; odmorite se!!!


Po(r)uka

Tjelesne napasti, ako se jave, mirno podnesite; bez tjeskobe, stiske; kao kad Vas zatekne pljusak pa se nemate gdje skloniti. Ponizite se, obnovite predanje i pomolite Mariji i Isusu da nikada ne pristanete na ono što Vam «tijelo i krv» došaptavaju. Sve će svršiti na Vašu duhovnu korist. – Bdijte pomno nad Vašim srcem. Ne vežite se ni uza što stvoreno; ma bio to ne znam tko!

Često molite za me: da budem sasvim Marijin i da potpuno izvršim njezinu volju!

Split, 12. 10. 1971.

Otkud ovo nerazmrsivo klupko? Bog Vas po Bezgrešnoj ljubi.Gospa je zaista htjela da Vas upoznam.

Mislite li možda da Vas poznam samo s dobre strane, da sam možda preblag jer ne vidim „Vašu zloću”? Nipošto. Imam iskustvo o onome stanju u kojem se nalazi Vaša duša. U podlozi, naravno, Vaš temperament (crni melankolik!), iznad toga je sloj nerazumijevanja Vaše duše sa strane svećenika, sestara – pa i Vi samu sebe ne gledate u sasvim pravom svjetlu (gledate se prvenstveno s tamne strane, onu svjetlu malo vidite); zatim, kao najjači faktor sadašnjega Vašega duhovnog stanja, jest m i l o s t z v a n j a koja u Vama djeluje. To ću Vam zadnje protumačiti. Zar milost može to u Vama stvoriti? Ne stvara li milost red? Otkud ovo nerazmrsivo klupko?

Bog Vas po Bezgrešnoj ljubi.

Bezgrešna je dopustila ove muke da ostanete u sebi, to jest u Njoj. Jer vi ste ipak ostali: č i s t i od svakoga ljudskog veza; ostali ste j e d n o s t a v n i i p o n i z n i. Vi oholi? Oholost je od Vas jako daleko. Radije ste slični maloj bijeloj ljubičici koju je pritisnuo snijeg. U Vama je jedna d u b o k a t e ž n j a za Bogom, ali Vas lome Vaše pogreške koje smatrate velikima. One su nešto sasvim obična u duhovnom životu. Jedine prave pogreške to su one koje su posljedica živčane napetosti: razdražljivost, povlačenje u sebe i slično. Čim nestane napetosti; kad dušom zavlada m i r i p o- u z d a n j e u Boga i Mariju koji Vas poznaju, imaju u Vas povjerenja i koji Vas ljube; kad uvidite da niste nitko i ništa, nego N e t k o Bogu i Bezgrešnoj osobito dragi, tada ćete biti strpljivi i vedri.

U Vašoj duši treba samo okrenuti taj šalter i čitava kuća će se rasvijetliti.

Ja Vas ne gledam ni preblago ni prestrogo nego onako kako Vas Bog gleda. A kako Vas Bog gleda?

Razmislite najprije što je Bog? L j u b a v . Kakva je ta Ljubav? Neizmjerna i vječna. Bog Vas, dakle, u Ljubavi gleda.


Po(r)uka

Neće Vas ozdraviti prijekori i ljutnja koju bacate na se, suze u očima zbog vlastite trajne nevjere, nego pouzdan pogled u Onoga tko je Ljubav.

A tko od nas nije grešnik!

Kad biste poznavali mene kakav sam bio, ili kad biste sada znali za moje pogreške, Vi biste se začudili: „Ma je li moguće?!” Ja se sam sebi čudim – koliko me Bog ljubi a kakav sam još uvijek!

Naime, najviše što sam u duhovnom životu iskusio jest ovo: da me je Bog uvijek ljubio ma što da sam radio.

Sva mudrost koju imam u vezi duhovnog života mogla bi se sažeti u ove riječi: vjera u Božju ljubav.

Ja nisam nikakav ni svetac ni svečić, ni budući svetac, nego onaj tko bi se po svojoj naravi sigurno izgubio, prevrtljivac prve klase, a Bog mi se smilovao i očevidno mi pokazao da me ljubi; ne malo, ne obično kao svakoga, (ne znam, možda On svakoga tako ljubi, ali tako mi se čini), nego POTPUNO; obećao mi je dati sve što se jednom stvoru može dati – samo neka ga nastojim ljubiti.

Dakle, savršenost sigurno još nisam postigao. To sam znam i to znaju oni koji me izbliza gledaju i slušaju.

Ali ja se radi toga ni mrvice ne uznemirujem, jer ne želim postići savršenost (svetost). Želim ostati u staležu grešnika, putnika, u stanju borbe, ili nastojanja za tim. To me ostavlja malenim. A to je tako lijepo!

Biti malen pred Bogom; ništa ne imati u rukama, osim pouzdanja u Božju dobrotu; hodati ovom zemljom kao izgubljeni sin kad se vraća Ocu; biti siromašan, gladan, žedan pravednosti; biti slijep, hrom, gubav, mrtav... jer takvi privlače Boga koji je Ljubav i Milosrđe!

Ne želim biti takav da mi Bog nije potreban. Ne želim se braniti pred Bogom.

A zašto trpite ako ste i Vi takvi? Vi i ja imamo mnogo sličnosti u unutrašnjem životu.

I ja sam nekada bio u tome crnom rogu, kao Vi sada, ali sam se izvukao.

Kako?

Pomirio sam se sa stanjem u kojem se nalazim – sa svojom sestrom Bijedom. Držimo se pod ruku: ona meni malo pomaže, ja njoj. Ona mi pomaže da ostanem ponizan, što je osnovno u našem odnosu s Bogom, a ja nju ispravljam, jačam... da bude manje Bijeda.

Vi ste i duševno i tjelesno zdravi; i zdrav Vam je duhovni život – samo što se bez potrebe previše mučite. No i to ima svoju korist, dok god nastojite biti samo Božja. Naime, ova razdiranja su Vašu dušu osposobila da možete trpjeti i ljubiti – te druge razumjeti.

Imam povjerenja u Vas da nećete odbaciti konopac koji Vam pruža Bezgrešna: da se naime izvučete iz toga vrludanja u krugu same sebe; da izađete na čist zrak p o u z d a n j a .


Po(r)uka

Ne gledajte toliko kakvi ste Vi, nego kakva je Ona kojoj idete i koja Vas zove – u Bezgrešnu!!

Ne postaje se lijepom time što sami sebe čistite, nego što Nju gledate.

Eto, sav Vaš problem je u tome (i sada smo došli do srži):

da počinjete od sebe a ne od Bezgrešne;

da ste poput djevojčice koja stalno nešto na sebi popravlja dok stoji pred Majkom koju prvu put vidi i koja je želi zagrliti.

Što je važnije: stresati sa sebe prašinu ili se u radosti i plaču baciti Njoj u naručaj!? Ta sama Majka zna što treba na Vama ispraviti a što ostaviti. Vjerujem da će Vas čitav život ostaviti u siromašnim haljinama... da se ne uzoholite. Dakle, povjerenje u Nju!

Znam da će još mnogo vremena proći dok se odučite od svoga dosadašnjeg načina na koji ste išli Bogu, dok steknete povjerenje u Nju da Vas ljubi upravo takvu kakva jeste; da Vas uvijek ljubi – kad stojite i kad padate, jer ste uvijek njezino dijete. Jedino je potrebno zadržati POUZDANJE i NASTOJANJE.

Dosta sam toga nabacio.

Želim da ovih božićnih dana poput Malog Isusa i Vi otpočinete u Njezinu naručju.

Sretan Božić!

Split, 13. 12. 1971.

Kako se dolazi do svetosti. Svetost je strogo Božja stvar.SRETAN USKRS!

Drago mi je da ste uočili u čemu se sastoji duhovni put u Mariji, odnosno kako se dolazi do Svetosti.

Svetost je, ako promatramo njezinu bit, strogo Božja stvar.

Naše je da to prihvaćamo. Ne valja mnogo gledati na sebe, misliti na sebe, jer – ili ćemo se uzoholiti (ako zapazimo nešto dobra) ili ćemo upasti u malodušnost i strah (ako zapazimo samo svoje mane i grijehe).

Treba odvažno uprijeti pogled u Boga.

Da nas odmah ne zaslijepi Božje svjetlo, mi se, poput djece, penjemo stepenicama: najprije upremo svoje oči u Mariju. Ona je najniža stepenica, nama najbliža, „dječja stepenica”.

Barem se nje nemamo razloga bojati. Osjećamo, jer je Majka, da će biti s nama to strpljivija, bolja, darežljivija i nježnija što smo slabiji.


Po(r)uka

– Ona nas uvodi u upoznavanje ISUSA, kojeg Ona inače savršeno poznaje. I, s vremenom nam Isus postaje Brat; „put, istina i život”, a Bezgrešna se postavi iza nas... Ona je sve naše kod Isusa.

Mi nemamo ništa svoga. Zato nas Isus ne smije kazniti. Kad smo ušli u Isusa mi smo ušli kao oni koji nemaju niša, kao „siromasi duhom”; gladni, žedni Božje riječi...

Tako smo na drugoj stepenici.

A u Isusu onda gledamo slavu Božju:

Očevu ljubav i milosrđe,

„Sinovljevu Tajnu” (sv. Pavao!) idjelo Duha Svetoga – naše preobraženje u Boga.

To je treća stepenica, na koju se dolazi na „putu sjedinjenja”...Gdje je Marija na «trećoj stepenici.

Na „prvoj smo stepenici” bili u Mariji. Ona nam je tu bila, uglavnom, SVE. Na „drugoj” je stajala iza nas – kao naš jedini oslonac kod Isusa. A na „trećoj” mi se ponovno nalazimo u velikom Srcu Majke, sjedinjeni s Kristom, Bratom, kojeg nasljedujemo savršeno – žrtvom samih sebe, a svi skupa u PRESVETOM TROJSTVU – Božanstvu.

*******

Na ovom putu nemamo mi, u posvećenju, inicijativu, nego Marija – koja nam saopćuje božanski život!

*******

U Vama ima dosta naravnog straha, nesigurnosti, kolebanja između pouzdanja u sebe i nepouzdanja, između nade i malodušnosti… Budete li išli ovim putem, toga će pomalo nestajati, kao tame; pojavit će se u duši uskoro svjetlo čvrste vjere i nade; duh djeteta „koje sve vjeruje i svemu se nada”. Nećete više samo buljiti, prestrašena, u svoju jadnu, bolesnu (duhovno) i klimavu narav – nego ćete vedro i s pouzdanjem gledati u svoju Zvijezdu mora, Bijelu Djevicu, koja je od Vječnosti određena da nam bude Majka. Mi, zapravo, i nijesmo ništa drugo nego li ono što smo po Mariji: Djeca Božja.

„Duhovni život”, ili uopće život na zemlji – ako je s Bogom, ništa drugo i nije do rađanje (postepeno uskrsnuće) za Vječnost… da li je to od nas? Ne. Sve čini milost; mi se samo aktivno prepuštamo, tj. sudjelujemo.

*******


Po(r)uka

Vedro i veselo spajajte u sebi Martu i Mariju – ljubav prema bližnjemu i Bogu, rad i molitvu; čisto ljudske vrijednosti i božanske.

Budete li imali povjerenja i u mene, neznatno Gospino dijete, povremeno ću Vas upućivati i poticati da se što bolje snađete u Marijinu perivoju; da ne lutate uzalud po zemaljskim šumama i parkovima gdje se kriju zmije (prijevare)…

*******

Na Marijinu putu nije sve jasno, čisto i glatko. Duša se često izmuči do krvi tražeći izlaz, ili kap vode, ili tračak svjetla, ili neko ljudsko biće… Ako ustraje, dobije više nego što je tražila.

Zato, da s Vama bude dobro, ne mora Vam uvijek biti „dobro” (lijepo).Jer je i u Gospinoj školi najglavniji predmet KRIŽ.

Uči se napamet i svaka slijedeća lekcija je uvijek nova …

Križ je uvijek križ!

Neka Vam uskrsnuli Gospodin udijeli obilje svjetla, mira i jakosti po Bezgrešnoj!

Kotor, 1. 4. 1972.

Ne mislite mnogo kakvi ste, nego radite ono što mislite da je dobroZnam naime da o meni vrlo malo ili ništa ne ovisi stanje u pojedinim dušama s kojima imam pismenu ili usmenu vezu. Marija je glavna! Učini li Ona što, dobro je;

ja sam velik siromah. Pomalo se, kao puž, i povlačim u svoju «kućicu»… Nisam hladan prema dušama. Živim samo za Boga i njih. Ali vidim da sam nemoćan ako s druge strane nema nastojanja oko svetosti.

Vi ćete reći: eto, upravo se to odnosi na moju dušu.

Ne, Vi iz dubine duše i srca težite Bogu, ali mislite da je nedostiživ; previše gledate u sebe, mjesto da gledate u Boga i Mariju pa im se svaki čas predajete takvi kakvi jeste… čisti ili blatni, lijepi ili ružni. Ako Vam je Bog OTAC a Marija MAJKA, zar Vas uvijek ne vole upravo takvu kakvi jeste!? Borite se samo za jedno: sve u sebi usmjerivati Bogu i Mariji! Ne može se to odjednom. Mi smo kao u blatu pa se moramo izvlačiti.

Griješite u metodi borbe:

kao vojnik koji plače od straha na straži a drži pušku u ruci!!!

Nas se đavao jako boji; ne smijemo se mi njega bojati.


Po(r)uka

Ne mislite mnogo kakvi ste, nego radite ono što mislite da je dobro.

Bezgranično vjerujte da Vas Bog Otac, Isus i Marija ljube u Duhu Svetome. To je sidro! Odvežete li se od toga, lađa će se razbiti.

Čuvajte zdravlje:

dobro jedite, nastojte mirno zaspati. Uzimajte nešto za jačanje. Kava ne škodi, ali se čuvajte kofeina.

Ne smijete raditi do iznemoglosti.

I u pomaganju drugih moramo biti razboriti, jer Bog od nas ne samo da ne traži preko naših sila, nego ne želi da uništavamo zdravlje. On hoće da njegovo dijete postepeno, neprimjetno dozrijeva – poput pšenice na suncu… Bog nas sa svih strana, u svako vrijeme ljubi.

S Vama je dobro.

Za Vas se moli i želi Vam potpun Mir u Kristu i Mariji:

Split, 17. 8. 1972.

Duhovni život obnavljanje je Kristova života u namaOvo pismo ste pisali u velikom unutarnjem miru koji je nastupio nakon svih onih ljetošnjih peripetija…

1. Ljubav koju osjećate kako Vas malo pomalo iznutra grije i sažiže… od Marije je. To je ono što nazivam osobita milost. To je ujedno milost prodiranja. Čovjek bi, kome je dana, morao biti velik magarac – kako to mi Hrvati znamo reći – pa da se iznevjeri toj milosti, zastrani i izgubi se… Vjerujem, stoga, da ćete se spasiti. Zahvalite na toj milosti Mariji. U Njezinu ste Srcu!

2. Želite stalno ljubiti? ne smeta ako na poslu zaboravite, jer posao vršite za Nju. Sasvim je svejedno da li mislimo na Mariju osjećajući ljubav ili da radimo za Mariju ne misleći na Nju! Kad vozite, bolje je da gledate preda se i budete koncentrirani na vožnju, negoli da se prenosite duhom u Mariju… pa tresnete negdje glavom! Reći ćete: To Marija ne bi dozvolila. Ma neće Ona dozvoliti, ali Vi ste dužni činiti sve ono što je po naravnim zakonima, ne računajući na njezine osobite zahvate, osim kad Ona smatra potrebnim…

3. Rekoh Vam kako sam doživio da me Bog potpuno i neopozivo ljubi… možete li i Vi za sebe tako misliti? Imate i Vi već gomilu dokaza za to. I sa svoje strane – koliko mi možete vjerovati kao čovjeku – jer ste predani u osobito vlasništvo Majke Božje, zaključujem da Vas Bog osobito ljubi (potpuno!) Vi ćete inače sami s vremenom do toga uvjerenja doći. To je


Po(r)uka

milost. Neko sigurno unutarnje svjetlo: u kojem gledamo Boga u sebi i sebe u Bogu – kao u odnosu: OTAC-DIJETE.

4. Malodušnost je slaba baština Vaše naravi i, djelomično, manjkavoga duhovnog odgoja: naime, nisu Vas vodili s l o b o d i d u h a! Zato taj korov nemilosrdno čupajte čim se pojavi. On bi mogao dio Božjih milosti u Vama paralizirati.

5. Ono o posluhu svećenicima… pretjerano je. samo Bog može od čovjeka tražiti takvu poslušnost. Svatko od nas ima s a v j e s t: njoj smo dužni posluh. No i iznad nje je – BOG (sv. Ivan Ev.) Vi im možete, kao i meni, vjerovati kao ljudima koji Vam žele dobro. Druga je stvar ako se radi o onome što smo zavjetovali slušati. Onda treba slušati, makar smo u protivno uvjereni.

6. Vi imate tanke živce (osjetljive). Stoga Vam je potrebna dostatna hrana, spavanje, odmor. Ne smijete se dovesti u stanje kad ste kao vozač kojemu auto otkaže poslušnost. Ljubiti Boga svim silama tijela, srca i uma, ali i tu krepost ravna krepost r a z b o r i t o s t i: odmjeriti svoje tjelesne i duševne sile. Samo ga anđeli mogu ljubiti „bez mjere”, ne umarajući se. Tako ćemo ga moći ljubiti tek u Nebu. Jer je iz neznanja, Bog Vam nije to uzeo za teško. Ja sam se bio na sličan način, dotjerao do groba… I sada, kad bih konjima pustio uzde, otišao bih za 3 godine u grob. Bolje je: živjeti sve dotle dok se može i raditi za Gospodina posvećujući sebe i druge… A kad On sam navali Križ i bude tražio potpunu žrtvu, onda treba reći: FIAT – i izgorjeti, kao Kolbe, Edith Stein i toliki drugi.

7. Tužite se da pred Bogom ne znate šutjeti… Ja bih Vam savjetovao: Ako Vam se govori, govorite do mile volje (ne premarajući se!), jer i Bog voli slušati (ta ima vremena, jer je u Vječnosti!!!). On će Vas uvesti i u stanje kad ćete voljeti i šutjeti… Sve prepustite vremenu. Prisluškujte raspoloženje duše. Bolje je mijenjati načine da se duh ne zamori uvijek jednim te istim načinom. Mislim da Vam je govor, kao i pisanje, jedna vrst, ne samo molitve, nego i duhovne relaksacije (rasterećenja), što također ulazi u sastav duhovnog života.

8. Tužila se sol da nije lijepa… znate li tu priču? Mislim: sva je priča upravo u tome. Nije lijepa, ali je korisna. Malo soli začini mnogo hrane, da je ukusna. – Ono što je sada u Vama, Bogu je drago. Sve raste do zrelosti. Ako ste sada bujna modra pšenica (a ne žuti klasovi ili već samljeveno brašno, pečen kruh, posvećen (ovo tek u Nebu!), zar je na mjestu tugovanje? Doći će žarko ljeto Božje ljubavi, jesen patnje i zima umiranja. Sve ima svoje vrijeme… Duhovni život je obnavljanje Kristova života u nama: na Krštenju se zbiva utjelovljenje u Mariji po Duhu Svetome i duhovno rođenje, slijedi rast, smrt i uskrsnuće. Zar ne možemo biti veseli zbog bilo kojeg stadija Isusova života u nama: dijete, dječak, mladić, muževna dob, smrt…?

24. 12. 1972.


Dobro odmjerite koliko „brat magarac” može nositiVaša sam pisma toliko puta prebacio preko ruke: „Neka još malo čeka…” Inače se redovito molim za Vas. Nastojim da za molitvu uvijek imam vremena! Posebno se u svetoj misi sjećam svih s kojima sam povezan.

Vaša su obadva pisma puna sadržaja. Osvrnut ću se na najbitnije o čemu Vam nisam toliko pisao.

1. Ponavljam isti savjet: Dobro odmjerite koliko „brat magarac” može nositi, tj. pripazite na svoje duševne i tjelesne sile i nemojte nikada ići «do kraja», jer se odmor, jelo i spavanje također može prikazati Bogu. On nas je takve i stvorio. I to ulazi u svetost! Često je duševna i tjelesna iscrpljenost u osnovi nekih naših duhovnih kriza…

2. Često govorite o tim „duhovnim krizama”, tjeskobama, o nekom unutarnjem razapinjanju između onoga što želite učiniti za Boga i Mariju i rezultata; duhom biste željeli letjeti s oblacima, ali Vas slabost baca u blato zemaljštine… Želja da ljubite Boga „bez mjere”, a učas se zatim osjetite vezana končićima i konopima svagdanjih sitnica… Kako te dvije skrajnosti pomiriti??? Ja Vam velim: N i k a k o. Ne treba ih „pomirivati”. Ne možete ni jednu od njih isključiti, jer obadvije imaju pravo glasa u Vašem životu. Budite između njih! I razborito odmjerite kad ćete poslušati „glas duha” koji Vas vuče u visine a kada „glas brata magarca” koji Vas zove da malo otpočinete.

Bog ne želi da se mrcvarimo. M i l o s t u nama čini sklad između naravnog i nadnaravnog života. Mi smo biće sastavljeno od tijela, duše; imamo dva ž i v o t a – naravni i nadnaravni. Nadnaravni ne diže i ne uništava, na ovome svijetu naravni, nego ga p o s v e ć u j e, daje mu vječnu dimenziju. Kad se na divljaku navrne pitoma biljka, tada pitoma ne uništava sokove divlje (koja je ispod), nego ih oplemenjuje. Kad bi ih uništila, uništila bi i samu sebe.

Svetost nije u nekoj slijepoj gorljivosti, nego u smišljenom uočavanju što je volja Božja i u vršenju te volje.

Vaše želje, osjećaji i ljubav mogu biti „bez granica”, ja bih rekao p o t p u n i, jer nam i sam Bog zapovijeda da ga ljubimo „svim srcem svojim, svom snagom svojom…” itd. Ali se ta ljubav primjenjuje na sve u našem životu: počevši od molitve, rada, do odmora, jela, spavanja, razgovora s drugima; tu je uključena i naša slabost:

mi iz ljubavi prema Bogu trebamo da strpljivo podnosimo vlastite slabosti, kao i slabosti tuđe…

Mi smo gubavi, kljasti, slijepi, mrtvi… i Gospodin nas pomalo ozdravlja. Svetost je, dakle, i u tome da uočimo svu dubinu svoje bijede.

Vi velite „Kad bi Vam dragi Bog dao da bar malo možete vidjeti ovu nepreglednu pustaru moje duše…” Znam je. Veća ili više pusta od moje sigurno nije.

Po(r)uka


Ja sam po svojim sklonostima mogao s v a š t a postati. Bog me je iščupao sa dna Pakla u koji sam mogao upasti i postavio me na čelo velikog broja „malih duša” da im pokazujem put: kako se Bogu može služiti u jednostavnosti, poniznosti i siromaštini duha, duše i srca. Ne moramo mi ništa imati u duši da bismo se Bogu svidjeli! Bogu je dosta priznati: Nemam! Ako hoćeš, možeš mi dati! Bog se zato zove Bog š t o d a j e…!Naučite već jednom ovu s v e t u l u k a v o s t! Vi radite suprotno, Vi se svim silama trudite da nešto skupite u duši, pa kada dođe Kralj Svemira da mu to prikažete kao dar, ljubav i zahvalu… Jadnice mala, što možete skupiti da bi bilo sasvim čisto?… I kad uvidite da Vam dar nije čist, upadate u žalost, malodušnost, nemir i mrak – mjesto da se baš tada razveselite.Učvršćujete se u svojoj bijedi – kao Pavao. „Kad sam slab, tada sam jak!” – veli Pavao, jer je njegova jakost KRIST, a Kristova jakost se naseljuje u dušu istom kad duša prizna svoju slabost.

3. Približite se Onoj koja, premda je bila b e z g r i j e h a, priznaje svoju n e z n a t n o s t. Neka Vas učini savršenom Isusovom učenicom, što je i Ona bila. Ako imate Nju, zašto išta drugo želite imati?! Budite u Njoj dijete, malena, siromašna, „grešna” ali koja se bori protiv grijeha. Nama naša grešnost silno pomaže da se ponizimo pred Gospodinom. Mariji je u tome pomagala njezina b e z g r e š n o s t ! Ona je u svjetlu bezgrešnosti vidjela Božje neizmjerno veličanstvo i svoje posvemašnje ništavilo. Da postanemo s v e t i, dovoljno je p o s t a t i m a l e n a, n e- z n a t n a, stvor Božji, ili, najtočnije d i j e t e B o ž j e i M a r i j i n o. Ne bi naime bilo dovoljno postati malena bez djetinjega pouzdanja! Treba, dakle, biti m a l e n a i d i j e t e ! Poniznost i pouzdanje. Iz toga proizlazi Mir i Jakost. Milost i Mir Bezgrešne i njezina Sina, a našega Brata Isusa Krista, s Ocem i Duhom Svetim bili uvijek s Vama. Amen.

Kotor, 12. 7. 1973.

Po(r)uka

Neka Vam uskrsnuli Gospodin udijeli obilje svjetla, mira i jakosti po Bezgrješnoj!

o. Franjo Vlašić, OFM


Iz naše prošlosti

� mr. sc. Ivan Armanda1

Njemica Nikomedija Erb (1842.-1897.) iz Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa i njezina djelatnost u hrvatskim krajevima2

U članku se kritički izlaže život i djelovanje redovnice Nikomedije Erb iz Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa. Prvo se donosi kratki osvrt na njezin život u roditeljskom domu (1842.-1858.) i u samostanu u Ingenbohlu (1858.-1868.), a potom se govori o njezinu dolasku u Đa-kovo 1868. i odgojno-obrazovnom radu u tom gradu, do izbora za po-glavaricu Slavonske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa 1882. go-dine. Detaljno se prikazuje razvoj Provincije pod njezinom upravom, s osvrtom na filijale koje je otvorila, vrste rada i apostolata koje je razvijala sa sestrama i brigu za redovničku i stručnu formaciju mladih sestara. Na kraju se govori o njezinim vezama s Vrhovnom upravom Družbe te o njezinoj bolesti i smrti.

Ključne riječi: Nikomedija Erb, Milosrdne sestre sv. Križa, Đako-vo, redovnice, odgojno-obrazovni rad, apostolat.

UvodGodine 2018. Milosrdne sestre sv. Križa obilježile su 150. obljetnicu dolaska prvih sestara u Đakovo, a ove

se godine navršila 150. obljetnica utemeljenja Slavonske provincije toga reda (danas Hrvatska provincija). U stoljeće i pol dugom povijesnom hodu mnoge članice te redovničke zajednice zadužile su svojim radom i služe-njem puk u hrvatskim krajevima te dale nemjerljiv prinos razvoju vjerskoga, kulturnoga, zdravstvenoga, soci-jalnoga, karitativnoga i odgojno-obrazovnoga života i rada. Došavši 1868. u Đakovo, svoju su djelatnost isprva ograničile na taj grad, no nakon što je za provincijalnu poglavaricu izabrana s. Nikomedija Erb, djelatnost su proširile i na druge krajeve, od današnjih istočnih hrvatskih granica, preko Slavonije, Posavine i Like do Jadran-skoga mora. Kao provincijalna poglavarica, s. Nikomedija odigrala je u tom ključnu ulogu. Stoga je cilj ovoga članka kritički prikazati njezino djelovanje u hrvatskim krajevima. Prije toga ćemo se osvrnuti na njezin život u roditeljskom domu, na ulazak u Družbu Milosrdnih sestara sv. Križa i početak odgojno-obrazovnoga rada u Švicarskoj te na dolazak u Đakovo i na odgojno-obrazovni rad do izbora za provincijalnu poglavaricu 1882. godine. Razdoblje njezina upravljanja Slavonskom provincijom i sve što je tijekom toga razdoblja učinila izložit ćemo i analizirati poglavito na temelju arhivske građe, ali i na temelju objavljenih izvora i relevantne literature.

1 Leksikografski zavod „Miroslav Krleža”, Zagreb2 Preuzeto iz Godišnjaka Njemačke zajednice 2019., Zbornik radova 26. međunarodnog znanstvenog skupa „Nijemci i Austrijanci u

hrvatskom kulturnom krugu”, Osijek, 23.-25. 11. 2018.


Iz naše prošlosti

Iz plemićke obitelji u siromašni samostanObitelj Erb potječe iz Bavarske, gdje je car Maksimilijan I. godine 1532. dodijelio plemstvo Jeronimu Erbu,

poslaniku u carevinskom vijeću. Ako ne prije, najkasnije u to doba obitelj je dizajnirala svoj grb: dva crvena polja sa srebrnim gavranima i dva modra polja sa zlatnim tuljcima te s krunom nad grbom. U toj plemićkoj obitelji rođena je 14. rujna 1842. godine Rozalija Erb. Njezin rodni grad Ravensburg, smješten nedaleko od Bodenskoga jezera, nalazi se u današnjoj njemačkoj Saveznoj pokrajini Baden-Württemberg. Tu je primila osnovnu izobrazbu, a potom su je roditelji poslali na daljnje školovanje u zavod Notre-Dame de Sacre Coeur u Freiburgu im Breisgau.3

Poznata i dostupna nam vrela ne bilježe ništa o Rozalijinu životu nakon povratka sa školovanja, sve do trenutka kad je njezina starija sestra sredinom pedesetih godina 19. stoljeća odlučila postati redovnica i stupi-ti u netom osnovanu Družbu Milosrdnih sestara sv. Križa. Utemeljitelj Družbe, kapucin Teodozije Florentini (1808.-1865.) i suutemeljiteljica majka Marija Terezija Scherer (1825.-1888.), danas blažena, smjestili su sjedi-šte Družbe u švicarski Ingenbohl. Tu je majka M. Terezija, kao prva vrhovna poglavarica Družbe, stolovala od imenovanja na tu službu 1857. godine do smrti. Družba se usmjerila na karitativni rad pa su se njezine članice od početka posvetile služenju potrebnima, poglavito u bolnicama, ubožnicama, domovima za stare i sirotištima. Osim toga, Družba se posvetila i odgojno-obrazovnom apostolatu u vrtićima i školama. Skromnost i siromaštvo, u kojem su sestre živjele, nije predstavljalo prjepreku radu i služenju, ali ni dolasku novih članica, među kojima su mnoge bile iz bogatih i plemićkih obitelji, poput obitelji Erb.4

Toj mladoj redovničkoj zajednici odlučila se pridružiti Rozalijina sestra. No, njezini su se roditelji tomu usprotivili, a u bezuspješnom pokušaju da spriječe odlazak svoje kćeri u samostan, pomogla im je i sama Roza-lija, jer se i ona oštro protivila sestrinoj odluci. Nakon što joj je sestra ipak otišla u samostan, i Rozaliju je počeo privlačiti ideal redovničkoga služenja Bogu i potrebnima. Nedvojbeno se borila sa sobom, dugo promišljala i tražila odgovor u molitvi. Konačno je jedne noći donijela odluku te sjela za svoj radni stol i napisala pismo sestri koja se već nalazila u samostanu. Sutradan je pokazala pismo majci, koja se jako ražalostila. Roditelji i ostali članovi obitelji uprli su sve snage kako bi odgovorili Rozaliju od njezine nakane. Bilo im je nezamislivo da im i druga kćerka napusti obiteljski dom zbog odlaska u samostan. No, ni lijepim ni oštrim riječima nisu mogli slo-miti Rozalijinu čvrstu odluku. Počeli su polako shvaćati da je njihovo protivljenje uzaludno, ali i da im kćerka ne će biti sretna ako je ne puste u samostan. Stoga su joj to odlučili dopustiti, ali su joj rekli da će joj uskratiti miraz koji bi joj inače dali. Bio je to njihov posljednji pokušaj da je odgovore od odlaska u samostan, ali ni to nije utjecalo na Rozaliju.5

Dobivši konačno roditeljski pristanak, makar su joj ga nevoljko i teška srca dali, Rozalija se 1858. godine pridružila zajednici Milosrdnih sestara sv. Križa. Stupila je u njihov samostan u Ingenbohlu i pod majčinskim okom suutemeljiteljice Družbe, majke Marije Terezije Scherer, počela je redovničku formaciju. Redovničko odijelo primila je 23. travnja 1863. godine iz ruku o. Teodozija Florentinija, utemeljitelja Družbe. Tom je pri-godom dobila redovničko ime s. Marija Nikomedija. Poslije tri godine, 13. kolovoza 1866. u Ingenbohlu je položila doživotne redovničke zavjete. U međuvremenu su se i njezini roditelji predomislili pa su joj, vidjevši koliko je sretna u samostanu, ipak dali miraz, a ona ga je odmah predala samostanu.6

3 Usp. „Svojoj odgojiteljici”, Izvješće djevojačkih škola u samostanu sestara „Svetoga Križa” koncem školske godine 1896-7., Djakovo, 1897., str. 6.

4 Usp. Radičević, Estera, Milosrdne sestre sv. Križa Hrvatske provincije. O 150. obljetnici dolaska u Đakovo (1868.-2018.), Đakovo, 2018., str. 17.-21.

5 Usp. „Svojoj odgojiteljici”, str. 6.-8.6 Usp.: Nevoljom vremena gonjeni. Marija Terezija Scherer – Teodozije Florentini: Pisma i zapisi, Đakovo, 2018., str. 237.; „Svojoj

odgojiteljici ”, str. 8.


Iz naše prošlosti

U Družbinoj matičnoj kući u Ingenbohlu s. Nikomedija posvetila se odgojno-obrazovnomu radu. Predavala je u samostanskim školama i bila prefekta djevojačkoga internata, a na koncu je imenovana ravnateljicom više djevojačke škole, u kojoj je predavala njemački, francuski i engleski jezik te poučavala djevojčice u pjevanju i risanju, u čemu je pokazala osobitu nadarenost.7

Među prvim sestrama u ĐakovuU doba redovničke formacije s. Nikomedije, časna majka Marija Terezija Scherer dobila je poziv da pošalje

svoje sestre u Sjedinjene Američke Države. Odlučila je prihvatiti taj poziv pa je pripremala sve potrebno za slanje prvih sestara preko oceana, ali joj je ubrzo stigao i poziv biskupa Josipa Jurja Strossmayera iz Đakova da pošalje sestre u Slavoniju. Između Slavonije i SAD-a, majka M. Terezija odabrala je Slavoniju i u lipnju 1868. godine poslala je prve sestre u Đakovo. Njima se u rujnu te godine pridružila dvadesetšestogodišnja s. Nikome-dija Erb. Sama se ponudila za odlazak u nepoznato joj Đakovo, gdje je provela ostatak života.8

Došavši u Đakovo, s. Nikomedija prvo se posvetila učenju hrvatskoga jezika, što je vrlo brzo svladala te je već 1869. godine počela predavati u đakovačkoj preparandiji. Nakon što je ista 1875. godine bila ukinuta, sestre su u studenom 1879. otvorile Višu djevojačku školu, u kojoj je s. Nikomedija od 1881. do veljače 1883. godine predavala krasopis, njemački jezik i risanje. Nakon što je u rujnu 1882. godine izabrana za provincijalnu pogla-varicu, preuzela je i službu ravnateljice ove škole. Isto je bilo i u Nižoj djevojačkoj školi, u kojoj je predavala izborni predmet francuski jezik od 1881. do veljače 1883. i ponovno od 1884. do 1886. godine, vršeći i u njoj službu ravnateljice od rujna 1882. godine. Pored toga, bila je 14 godina prefekta samostanskoga internata za djevojke.9

Očuvana povijesna vrela bilježe vrlo malo konkretnih podataka o radu s. Nikomedije u samostanskim školama, odnosno o načinu izvođenja nastave, metodama i pristupu učenicama. Tek povodom njezine smrti o tom je, u osobito emotivnom stilu, pisala jedna od njezinih bivših učenica. Istaknula je temeljitost, dar govora, vedrinu, lakoću u prenošenju znanja i psihološki takt svoje bivše učiteljice. Osobito su važne tvrdnje da je s. Nikomedija kod svojih učenica poticala „slobodan razvoj osobnosti” i usađivala im „ljubav za čovječanstvo”, ali i da je znala uočiti vrline svojih učenica i poticati da ih razvijaju. Osobno se uključila i u katehetsku pouku te pripremala svoje učenice za sakrament Prve svete pričesti.10

Rijetkim podatcima o radu s. Nikomedije u školi treba dodati i izjave provincijalne kroničarke koja piše: „Prožeta duhom vjere kao odgojiteljica privodila je Spasitelju duše povjerene joj mladeži i odgajala ih za prak-tične katolkinje, čestite i uzorne majke.”11 Druga provincijalna kronika bilježi da je s. Nikomedija bila „neo-bično inteligentna i vanredno sposobna odgojiteljica” te dodaje: „Svim silama svoje mlade duše posvetila se mladeži. Kroz 14 godina bila je prefekta zavoda, te se majčinski brinula oko uzgoja i naobrazbe hrvatske djece. Brzo je naučila hrvatski jezik i cijelim se srcem priljubila našem narodu i hrvatskoj našoj domovini. Rijetkom se sposobnosti umjela s. Nikomedija prilagoditi značaju i osobinama našega naroda, te je uživala sveopću ljubav i povjerenje ne samo kod djece, nego i kod njihovih roditelja.”12

7 Usp. „Svojoj odgojiteljici”, str. 8.8 Usp.: Radičević, Milosrdne sestre sv. Križa Hrvatske provincije, str. 11.-14; 22.-23; „Svojoj odgojiteljici”, str. 9.9 Usp. Arhiv Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa, Povijest samostanskih škola u Djakovu, rukopis, str. 13., 21.-23, 28.-29., 34.-

36., 41.-42., 48.-50., 54., 56.-58., 65., 67., 73.-74., 81., 87.-88., 97.-98., 109.-110., 119., 121., 132., 134., 141., 143., 148., 150., 152.-153.10 Usp. „Svojoj odgojiteljici ”, str. 9.-12.11 Arhiv Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa, Kronika Hrvatske provincije sestara sv. Križa od god. 1868. – 1968., ciklostilsko

izdanje za internu uporabu sestara (dalje: Kronika 2), str. 5.12 Arhiv Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa, Kronika Hrvatske provincije sestara sv. Križa od god. 1868. – 1949. I. dio.,

rukopis (dalje: Kronika 1), str. 19.


Iz naše prošlosti

Da zapisi provincijalne kroničarke nisu pristrani sudovi o redovničkoj sestri, potvrđuju riječi biskupa Stro-ssmayera koji je rekao da je s. Nikomedija gospođa „odličnih vrlina i vrlo zaslužna” te dodao: „To je osobito u nje: ona spaja blagost [sa] strogošću; u ozbiljnosti joj je prava materinja ljubav; - ona je umna odgojiteljica, - neprocijenjeno rijetko blago.”13

Nakon dolaska u Đakovo s. Nikomedija pokazala je osobit interes za hrvatski narodni vez. O toj vrsti njezine djelatnosti, važnoj za očuvanje hrvatske etnografske baštine, provincijalna je kroničarka zapisala: „Već se od prvog početka u našem samostanu posvećuje osobita pažnja ženskom ručnom radu. Časna gospodja Nikomedija velikim interesom i ljubavlju izradjuje upravo umjetnički sve tehnike umjetnog i narodnog veziva. Cijeni i divi se umjetničkom ukusu i raznolikosti tehnika naših hrvatskih narodnih radova, te svojim profinjenim istančanim ukusom primjenjuje narodne motive i u umjetnom vezivu.”14

Koliko se u samostanu razvila ova vrsta djelatnosti, uvelike zahvaljujući s. Nikomediji, vidi se iz činjenice da su županijske vlasti iz Osijeka 1889. godine zamolile sestre da sa svojim ručnim radovima sudjeluju na izložbi u tom gradu. Sestre su na to rado pristale te su dobile počasnu diplomu i zlatnu vrpcu kao nagradu za vrsne radove. U tome su sudjelovale i učenice iz samostanske škole jer je s. Nikomedija ljubav prema umjetničkom i narodnom vezu prenosila i na njih, a to su činile i druge sestre. Sa svojim i učeničkim ručnim radovima sestre su 1891. godine sudjelovale i na jednoj izložbi u Zagrebu. Provincijalna kroničarka bilježi da je s. Nikomedija, u to doba već provincijalna poglavarica, osobno otišla na tu izložbu, u pratnji dviju sestara.15

Provincijalna poglavaricaStrossmayer je jako cijenio s. Nikomediju, njezin odgojno-obrazovni rad i redovničke vrline pa je nedvojbe-

no bio zadovoljan kad su je sestre u rujnu 1882. godine izabrale za poglavaricu Slavonske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa.16 Strossmayer je prije izbora predvodio misu u samostanskoj crkvi i potom pribivao samomu izboru.17 Kad joj je istekao trogodišnji mandat, sestre su je 23. rujna 1885. godine ponovno izabrale za provinci-jalnu poglavaricu.18 Strossmayer je 1. studenoga zamolio mjerodavnu Kongregaciju u Rimu da potvrdi izbor, što je Kongregacija i učinila 30. studenoga.19 Javljajući joj tu vijest, Strossmayer je s. Nikomediji izrazio sljedeću želju: „Daljne Vaše nadstojnikovanje eda bi po Vas častno, po red Vam i povjerene Vam duše blagosovno, a po školu napredno i uharno bilo!”20

Za provincijalnu poglavaricu s. Nikomedija birana je još triput uzastopce: 3. rujna 1888., 1. rujna 1891. i potkraj 1894. godine. Na čelu Provincije ostala je do kraja ovozemnoga života, gotovo punih petnaest godina.21 Osvrćući se na to razdoblje njezina života, provincijalna kroničarka piše da je s. Nikomedija poglavarsku služ-bu prihvatila i vršila „velikom ljubavlju i požrtvovnošću” te dodaje: „Svojim sestrama bila je nježna majka i u saobraćaju sa svima uvijek jednostavna i ljubezna. Neumorno je nastojala, da se proširi djelokrug sestara, da se

13 „Svojoj odgojiteljici”, str. 15.-16.14 Kronika 1, str. 14.15 Usp. isto, str. 14.-15.16 Slavonska provincija Milosrdnih sestara sv. Križa (danas Hrvatska provincija) utemeljena je 1869. godine, a njezinom prvom poglavaricom

imenovana je s. Adelheid Dillenz koja se zadržala na tom položaju do izbora s. Nikomedije Erb za njezinu nasljednicu. Usp.: Nevoljom vremena gonjeni, str. 465.; Radičević, Milosrdne sestre sv. Križa Hrvatske provincije, str. 22.-24.

17 Usp. Radičević, Estera, „Biskup Josip Juraj Strossmayer i zajednica Milosrdnih sestara sv. Križa”, Zbornik Muzeja Đakovštine 11, Đakovo, 2013., str. 165.

18 Usp. Arhiv Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa, spisi Provincijalata (dalje: SP), br. 6/1885., Zapisnik, Đakovo, 23. IX. 1885.19 Usp.: Kronika 1, str. 8., 11.; SP, br. 8/1885., Josip Juraj Strossmayer s. Nikomediji Erb, Đakovo, 15. XII. 1885.; Radičević, „Biskup Josip

Juraj Strossmayer i zajednica Milosrdnih sestara sv. Križa”, str. 168.20 SP, br. 8/1885., Josip Juraj Strossmayer s. Nikomediji Erb, Đakovo, 15. XII. 1885.21 Usp.: Kronika 1, str. 15., 17.; SP, br. 2/1888., Zapisnik, Đakovo, 3. IX. 1888.; SP, br. 1/1891., Zapisnik, Đakovo, 23. IX. 1891.; SP, br.

2/1894., Pankracija Widmer, Dekret, Ingenbohl, 18. XII. 1894.


Iz naše prošlosti

svaka pojedina izgradi pravim duhom sestara sv. Križa. Majčinskom brigom pratila je provincijalna nadstojnica rad sestara u svim kućama. Pomagala je savjetom, poticala svojim svijetlim primjerom, bodrila upirući pogled u Spasitelja.”22

Potrebno je istaknuti da je Slavonska provincija Milosrdnih sestara sv. Križa do izbora s. Nikomedije za poglavaricu djelovala samo u Đakovu,23 a za njezina upravljanja proširila se izvan Đakova i Slavonije. Prva filijala izvan Đakova utemeljena je u Velom Lošinju 12. travnja 1883. godine, samo sedam mjeseci nakon što je s. Nikomedija stala na čelo Provincije. Istini za volju, pregovori za odlazak sestara u Veli Lošinj počeli su još u doba provincijalne poglavarice s. Adelheid Dillenz, u siječnju 1882. godine. Odlučujuću ulogu u tim prego-vorima odigrao je Kosta Vojnović, koji je često posjećivao Strossmayera i s njim dolazio u obilazak samostana i sestrinskih škola u Đakovu. Pribivao je školskim ispitima i priredbama, a osvjedočio se i o karitativnom radu sestara, pa ne čudi da je upravo on inicirao dolazak sestara u Veli Lošinj, gdje su pozvane preuzeti ubožnicu koja je otvorena u svibnju 1881. godine. Preuzevši 1882. godine upravljanje Provincijom, s. Nikomedija nastavila je planirati slanje sestara u tu ustanovu, ali je ubrzo naišla na probleme jer ubožnica nije imala dovoljno sredstava za rad pa su za sestre bile predviđene jako niske naknade. Shvaćajući težinu situacije i potrebu ove karitativ-ne ustanove, s. Nikomedija se odrekla dijela naknada za rad sestara, ali nije mogla dopustiti otvaranje filijale u kojoj se sestre ne će moći uzdržavati. No, ni ona, ni uprava ubožnice nisu željele odustati, pa je ubrzo ipak postignut dogovor i potpisan ugovor o radu sestara u ubožnici. Prve tri sestre došle su u Veli Lošinj 12. travnja 1883. godine.24

Osim rada u ubožnici, sestre su u Velom Lošinju prihvatile i rad u bolnici uz ubožnicu, a odlazile su i nje-govati bolesnike i starce po kućama. Na inicijativu nadvojvode Karla Stjepana Austrijskoga i njegove supruge Marije Terezije, 10. studenoga 1886. godine, u prizemlju ubožnice, otvoreno je dječje zabavište, a 14. studenoga i obdanište za siromašnu djecu. S. Nikomedija prihvatila je ponudu da sestre vode ove ustanove, koje je uzdr-žavala nadvojvodina obitelj.25

Pet godina nakon što je poslala sestre u Veli Lošinj, 1. travnja 1888. godine, s. Nikomediji stigla je molba da njezine sestre preuzmu vođenje ubožnice i umobolnice u Malom Lošinju. Kako je baš u travnju došla u ka-nonsku vizitaciju velološinjske filijale, na poziv malološinjske ubožnice i umobolnice 15. travnja s. Nikomedija došla je u obilazak tih ustanova. Vidjela je da se u jednoj zgradi nalazi umobolnica s kiruškim odjeljenjem, a u drugim dvjema bili su siromašni starci. U jednoj od tih zgrada, uz koju se nalazila crkvica sv. Josipa, stanovale bi i sestre, ukoliko prihvate vođenje ovih ustanova. S. Nikomedija se na licu mjesta o svemu dogovorila s upra-vom, pa su prve sestre već 20. lipnja te godine došle u Mali Lošinj. Tako su u svega pet godina razvile bogat karitativni, zdravstveni i odgojno-obrazovni apostolat na otoku Lošinju.26

Osim na Lošinj, s. Nikomedija poslala je sestre i na Vis. Ondje su u listopadu 1884. godine preuzele vođenje ubožnice. Provincijalna kronika bilježi da su predstavnici civilnih vlasti, župnik i narod, oduševljeno i svečano

22 Kronika 1, str. 19.23 Napominjemo da je Slavonska provincija imala filijalu u Aranyos-Marothu, ali se ona nije nalazila u hrvatskim, nego u mađarskim

krajevima. Ta je filijala 1885. godine pripojena Slovačkoj provinciji. Usp. Kronika 1, str. 11.24 Usp.: Kronika 1, str. 9.; Radičević, Estera, „Djela ljubavi Milosrdnih sestara sv. Križa na otoku Lošinju (1883..-2013.)”, u: Sto trideset

godina dolaska i djelovanja Milosrdnih sestara sv. Križa na otoku Lošinju (1883..-2013.), Đakovo, 2013., str. 32.-34., 37.25 Usp.: Kronika 1, str. 12; Radičević, „Djela ljubavi Milosrdnih sestara sv. Križa na otoku Lošinju (1883..-2013.)”, str. 37., 39.-40.;

Radičević, Milosrdne sestre sv. Križa Hrvatske provincije, str. 45. Provincijska kronika bilježi da je tu filijalu posjetila carica Elizabeta, supruga Franje Josipa I.: „1890. g. 16. III. posjetila je austrijska carica Jelisaveta zabavište u Velom Lošinju. Razgledala je sve prostorije kuće, zanimala se za potrebe sestara i djece. Bila je tako ljubezna i jednostavna, da su mališi bez straha pristupali visokim gostima. Nakon što su carica i njezina pratnja nadvojvotkinja Valerija i nadvojvoda Franjo Salvator unijeli svoja imena u spomenicu, ostavili su zavod.” Kronika 1, str. 15.

26 Usp.: Kronika 1, str. 12.-13.; Radičević, „Djela ljubavi Milosrdnih sestara sv. Križa na otoku Lošinju (1883..-2013.)”, str. 41.-43.


dočekali sestre.27 Poslije više od deset godina, 1. studenoga 1895. godine, sestre su u Visu otvorile i Dječje za-bavište.28

Nedugo nakon dolaska u Đakovo, Milosrdne sestre sv. Križa posvetile su se njegovanju bolesnika u bolnici biskupskoga vlastelinstva.29 Poslije su, kako smo vidjeli, prihvatile njegu za bolesnike u bolnici uz velološinjsku ubožnicu i u malološinjskoj umobolnici. Osim u te zdravstvene ustanove, s. Nikomedije poslala je sestre u još nekoliko bolnica. U vukovarsku bolnicu otpratila je sestre 1. listopada 1889. godine, utemeljivši u tom gradu prvu slavonsku filijalu izvan Đakova. Nemalo se iznenadila kad je sa sestrama ušla u potpuno praznu kuću na-mijenjenu za njihovo stanovanje. Kako nisu imale nikakva pokućstva, u početku su morale spavati na podu, a kovčezi su im služili umjesto stola i stolica.30

Već 1895. godine dobila je s. Nikomedija poziv iz gospićke bolnice da pošalje nekoliko sestara i u tu usta-novu. Kako Slavonska provincija nije imala dovoljno sestara za ovu bolnicu, na poziv s. Nikomedije došlo je po nekoliko sestara iz matične kuće Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa u Ingenbohlu te iz provincijalnih kuća u Grazu i Linzu. O njihovu neugodnom putovanju u Gospić 16. svibnja i o početnim poteškoćama rada provin-cijalna kroničarka je zabilježila: „Do Senja su (iz Rijeke, op. a.) putovali morem, zatim kolima preko Velebita u Gospić. Putem ih je zahvatila strašna sniježna mećava, te su morale prenoćiti u šumskoj kući. Sutradan su nastavile put. Ova je vožnja trajala dva dana, a inače traje samo 6 sati. Sestre su našle bolnicu u vrlo zapuštenom stanju. Odmah su očistile kuću i uredile bolesnike, te su bili veoma zahvalni sestrama. Snagu za ove velike žrtve dobivaju sestre od dragog Spasitelja, koji stanuje s njima pod istim krovom, u maloj kapelici, gdje imaju svaki dan svetu Misu.”31

Pet mjeseci poslije otvaranja filijale u gospićkoj bolnici, 9. listopada 1895. godine, utemeljila je s. Nikome-dija filijalu u vinkovačkoj bolnici, a već 1896. godine, poslala je sestre u bolnicu za šumske radnike u Vrbanji, potkraj godine i u sisačku gradsku bolnicu. Dok je za sisačku bolnicu zapisala da je „vrlo lijepo uredjena”, pro-vincijalna je kroničarka za onu u Vrbanji zapisala: „Bolnica je malena i skromna, služi samo za radnike, koji u okolici krče šume. Sestre ovdje imaju tihi djelokrug i veoma su obljubljene, napose kod sirotinje.”32

Nije s. Nikomedija zaboravila ni Đakovo, stožerni grad svoje Provincije. U njemu je osobito unaprijedila odgojno-obrazovnu djelatnost. Kako smo već spomenuli, od izbora za provincijalnu poglavaricu 1882. godine vršila je i službu ravnateljice samostanskih škola. Pratila je i usmjeravala njihov rad te vodila brigu o izvođenju nastave, o potrebama nastavnoga osoblja i djece. Uz već postojeće samostanske škole, otvorila je 1. rujna 1885. godine Tečaj za ručni rad, preuzevši osobno službu ravnateljice i u toj školi. Sljedeće je godine, 1. listopada, otvorila i Dječje zabavište u đakovačkom samostanu, a 1893. godine Viša djevojačka škola pretvorena je u licej, čime je njezina nastavna djelatnost proširena i obogaćena novim predmetima.33 U ožujku te godine školu je posjetio ban Károly (Dragutin) Khuen-Héderváry kojemu je s. Nikomedija u pozdravnom govoru predstavila rad škole, a njezin cilj sažela je u sljedeću rečenicu: „Želimo tako uzgojiti djevojke, da budu prave katolkinje i dobre Hrvatice.”34

27 Provincijalna kroničarka piše: „Sestre su uredile kuću i velikom požrtvovnošću vrše svoje dužnosti. Dobile su na dar teški srebreni kalež s patenom, ciborij, 6 svijećnjaka i skupocjene kanonske ploče. Poslije su sestre dobile i svoju kapelicu, za koju je Njeg. Veličanstvo car Franjo Josip I. poklonio veliku svotu. Od toga je nabavljeno srebreno kandilo.” Kronika 1, str. 10.

28 Usp. Kronika 1, str. 10., 18.29 Usp. Radičević, Estera, „Bolnica biskupskog vlastelinstva – bolnica Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu”, Zbornik Muzeja Đakovštine

13, Đakovo, 2017., str. 47.-66.30 Usp. Kronika 1, str. 14.31 Isto, str. 17.32 Isto, str. 18.33 Usp.: Kronika 1, str. 11.-12.; Povijest samostanskih škola u Djakovu, str. 59., 85., 93., 95., 111., 121., 134., 143., 150.34 Kronika 1, str. 16. S. Estera Radičević, povjesničarka Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa, s pravom je zaključila da se ove

riječi s. Nikomedie mogu „shvatiti i kao program njezina života i rada u Đakovu”. Radičević, Estera, „Iz naše prošlosti”, U znaku Križa 18, Đakovo, 1997., br. 1, str. 17.

Iz naše prošlosti


Iz rečenoga se vidi da su Milosrdne sestre sv. Križa, pod vodstvom provincijalne poglavarice Nikomedije Erb, diljem hrvatskih krajeva razvile apostolat na odgojno-obrazovnom, zdravstvenom, socijalnom i karitativ-nom polju. Svjesna da je za kvalitetan rad u ustanovama, u koje ih je slala, i za uspjeh u apostolatu sestrama potrebno znanje i stručna sprema, s. Nikomedija trudila se omogućiti im izobrazbu i kvalitetnu redovničku formaciju. Vidi se to iz provincijalne kronike u kojoj se često nailazi na podatke o slanju sestara na školovanje i studij u Zagreb.35 Kroničarka naglašava da se s. Nikomedija brinula „da se svaka pojedina sestra izgradi pravim duhom sestara sv. Križa i da se osposobi za dužnost na koju je pozvana.”36 Na drugom mjestu u samostanskoj kronici ukratko su spomenuti problemi, ali i plodovi školovanja sestara određenih za rad u samostanskim škola-ma u Đakovu: „Školovanje učiteljica izvan provincijalne kuće stoji velikih materijalnih žrtava. K tome su neke sestre za vrijeme studija ili što je još bolnije, nakon dovršenih nauka, obolile i umrle. Ali ipak, jednodušnost u radu i oduševljenje doveli su naše škole do zamjerne visine. Kod svakog pohoda školi (u đakovačkom samo-stanu, op. a.), vlasti su ocijenile rad sestara najboljim ocjenama. I preuzvišeni biskup Strossmayer redovno je prisustvovao ispitima, te je uvijek bio zadovoljan s nastavničkim i uzgojnim radom svojih sestara.”37

Kao provincijalna poglavarica s. Nikomedija, zajedno s ostalim sestrama, vodila je brigu o samostanskom posjedu u Đakovu. U njezino je doba u ožujku 1884. godine Đakovo pogodio potres. U provincijalnoj kronici piše da se prvo podrhtavanje tla osjetilo uvečer 24. ožujka te da se tlo, u razmacima od oko pola sata, nastavilo tresti cijelu noć. Nakon mirnoga dana, nova noć donijela je nove potrese. Treće noći potres je bio najjači i oštetio je samostan. Popucali su neki zidovi te je s njih i sa stropova otpala žbuka. Neke prostorije na gornjim katovima više nisu bile prikladne za stanovanje, pa je dio sestara morao preseliti u prizemne prostorije. U znak zahvalnosti što je Bog poštedio samostan od težih razaranja i što nije bilo ljudskih žrtava s. Nikomedija odredila je da se ubuduće od 24. do 25. ožujka održava cjelodnevno klanjanje pred izloženim Presvetim oltarskim sakramentom. Ta se pobožnost do danas održala u đakovačkom samostanu.38

Nakon što je obnovljen i popravljen, na samostanu i oko njega izvršeni su još neki radovi. U svibnju 1884. godine iskopan je bunar u dvorištu, uvedena je voda u samostansku kuhinju i praonicu i postavljen je gromo-bran na krov, koji je sljedeće godine popravljen. Godine 1892. uređena je gostinska soba i nabavljen je veliki štednjak. Te je godine 4. studenoga u rano jutro požar uništio jednu gospodarsku zgradu. U ljeto 1895. godine obavljeni su neki radovi i postavljene su dvije peći u učionici za konviktice. S. Nikomedija je 1893. godine po-većala samostanski posjed kupnjom jedne zemljišne parcele, a planiranu gradnju novoga samostana u Đakovu, potrebnu zbog povećanja broja sestara i proširenja apostolata, nije ostvarila zbog smrti.39 Posljednje za što se u Đakovu pobrinula bila je kupnja zemljišta na gradskom groblju za pokapanje sestara. To je učinila u veljači 1897., nepuna dva mjeseca prije nego je i sama našla vječno počivalište na tom groblju.40

Spomenimo i da je u doba provincijalne poglavarice Nikomedije Erb biskup Strossmayer dovršio gradnju đakovačke katedrale te upriličio njezinu svečanu posvetu 1. listopada 1882. godine. Samostan Milordnih sestara sv. Križa za tu je prigodu bio urešen vijencima, cvijećem, prigodnim natpisima, hrvatskim i papinskim zastava-ma te osvijetljen, a na njegov je ulaz postavljena rukom izvezena Strossmayerova slika. Sestre su za tu prigodu izvezle oltarnik koji je postavljen na glavnom oltaru u katedrali, na dan njezine posvete. Poslije nekoliko godina, u ožujku 1888. godine, sestre su sudjelovale u svečanoj proslavi Strossmayerova zlatomisničkog jubileja. Večer

35 Usp. Kronika 1, str. 9.-11, 17.36 Kronika 2, str. 8.37 Kronika 1, str. 11.38 Usp. isto, str. 10.39 Usp. isto, str. 15, 17.-19.40 Usp. SP, br. 1/1897.: S. Nikomedija Erb općinskom poglavarstvu u Đakovu, Đakovo, 14. siječnja 1897.; Općinsko poglavarstvo samostanu

sestara sv. Križa u Đakovu, Đakovo, 22. II. 1897.

Iz naše prošlosti


prije proslave priredile su svečanu akademiju u kojoj su njihove učenice izvele deklamacije, alegorijski scenski prikaz i dramu Julija.41

Sestra Nikomedija Erb i Vrhovna uprava DružbeBudući da đakovački samostan i Slavonska provincija pripadaju Družbi Milosrdnih sestara sv. Križa, potreb-

no je promotriti i veze Provincije s Vrhovnom upravom Družbe, odnosno sa sestrama koje su u njezino doba upravljale Družbom. Vidjeli smo da su početci Nikomedijina redovničkog života vezani za utemeljitelja Družbe, o. Teodozija Florentinija, i suutemeljiteljicu, časnu majku Mariju Tereziju Scherer. S tom budućom blaženicom s. Nikomedija ostala je povezana do kraja njezina života. To je razumljivo jer je majka Marija Terezija poslala sestre u Đakovo, a potom je majčinskom brigom pratila njihov rad i razvoj zajednice u novoj sredini te ih je posjetila četiri puta. Prvi je put došla u Đakovo u lipnju 1869. godine, potom u studenom 1873. i u lipnju 1881. godine.42 Četvrti njezin posjet Đakovu i prvi otkako je na čelo Slavonske provincije došla s. Nikomedija zbio se 1885. godine. Došla je 1. studenoga i ostala osam dana. O njezinu posjetu provincijalna kronika piše: „I ovaj pohod dokazuje koliko je ova udaljena provincija Majci na srcu. Veseli je napredak mlade provincije.”43

Posjet časne majke M. Terezije Scherer Đakovu prethodio je Generalnom kapitulu Družbe, koji je održan u ljeto sljedeće godine. Ne treba sumnjati da mu je po službenoj dužnosti prisustvovala i s. Nikomedija te da je 17. kolovoza sudjelovala u ponovnom izboru časne majke M. Terezije Scherer za vrhovnu poglavaricu Družbe.44 No, poslije manje od dvije godine, 16. lipnja 1888. godine, časna majka M. Terezija preminula je, ostavivši za sobom glas svetosti. Da je taj glas uživala i među sestrama u hrvatskim krajevima, dokazuju sljedeće riječi pro-vincijalne kroničarke: „S ljubavlju i pietetom mislimo sada na sve što je naša Majka učinila za cijelu Kongrega-ciju (tj. Družbu, op. a.), posebno za našu provinciju. Prije tri godine nismo ni slutile, da je to njezin zadnji pohod. Teška nam je pomisao, da je ne ćemo više nikada vidjeti, da ne ćemo više čuti njezinih majčinskih savjeta, ali smo uvjerene, da naša Kongregacija ima sada u nebu jaku zagovornicu i pomoćnicu.”45

U rujnu 1888. godine održan je Generalni kapitul na kojem je za novu vrhovnu poglavaricu Družbe izabrana s. Pankracija Widmer. Nedvojebno je s. Nikomedija kao provincijalna poglavarica prisustvovala i ovom doga-đaju.46 Novu časnu majku poznavala je još iz samostana u Ingenbohlu, gdje su zajedno živjele do odlaska s. Nikomedije u Đakovo. Osim toga, s. Pankracija prije izbora za vrhovnu poglavaricu bila je asistentica časnoj majci M. Tereziji Scherer te je nedvojbeno bila upoznata sa stanjem u Družbi i s pojedinim provincijalnim po-glavaricama.47

Šest godina poslije izbora za vrhovnu poglavaricu Družbe, časna majka Pankracija došla je 30. svibnja 1893. godine u prvi posjet Slavonskoj provinciji. Povod njezinu dolasku bilo je svečano obilježavanje 25. obljetnice dolaska sestara u Đakovo. Posjetila je samostan u Đakovu i filijale u Velom Lošinju, Visu i Vukovaru te je 7. lip-nja prisustvovala svečanom obilježavanju rečene obljetnice u Đakovu. Dan poslije toga, kako bilježi provincijal-na kroničarka, napustila je Đakovo:48 „Sljedećeg dana ostavila je časna Majka Djakovo. Preporučila je sestrama, da se ljube pravom sestrinskom ljubavlju i snošljivosti, te da svim silama nastoje oko savršenosti redovničkog

41 Usp.: Kronika 1, str. 8.-9., 12.; „Proslava petdesetogodišnjice svećenikovanja Nj. Preuzvišenosti biskupa J. J. Strossmayera”, Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske 16, Đakovo, 1888., br. 6, str. 90. Učenice samostanskih škola i u drugim su prigodama počastile Strossmayera akademijama. Usp. Radičević, „Biskup Josip Juraj Strossmayer i zajednica Milosrdnih sestara sv. Križa”, str. 172.

42 Usp. Radičević, Milosrdne sestre sv. Križa Hrvatske provincije, str. 23.43 Kronika 1, str. 11.44 Usp. isto, str. 12.45 Isto, str. 13.46 Usp. isto, str. 13.47 Usp. „Nevoljom vremena gonjeni”, str. 496.48 Usp.: Kronika 1, str. 16.; Radičević, „Biskup Josip Juraj Strossmayer i zajednica Milosrdnih sestara sv. Križa”, str. 165.-166.

Iz naše prošlosti


života. ‘Molimo jedni za druge. Bog vas čuvao!’, ponavljala je dobra Majka suznih očiju. Sestre, oduševljene majčinskom brigom i ljubavlju svoje drage majke, prihvatile se opet dužnosti i žrtve svoga zvanja.”49

Posljednje što se zna o izravnim vezama s. Nikomedije s vrhovnom upravom Družbe jest da je 1894. godine, u veljači, prisustvovala kongresu u Meranu, a u rujnu Generalnom kapitulu u Ingenbohlu.50

Križ bolesti i prijelaz u vječnostOsvrćući se na osobnost i vrline svoje bivše učiteljice i provincijalne poglavarice Nikomedije Erb, jedna je

sestra zapisala: „Časna naša gospođa nadstojnica bila je dušom i srcem skromna i čedna. O sebi ne govoraše nikad. U općenju s drugima bila ljubezna i blaga, u djelovanju tiha, točna, neumorna, ustrajna, umna. – Za hvalu ili priznanje kakovo nije marila. – Ona je ljubila istinu i kazivala ju otvoreno – iskreno u lice – bez ogorčivanja i posljedica uvrjede. – Nije trpila govora, koji bi samo i s daleka mogao narušiti mir čiji ili dobar glas. – U na-zočnosti ne hvaljaše nikad nikoga, ali u otsutnosti priznavaše vrline i radovaše se svačijemu uspjehu. – Strogo zahtijevaše red u svačemu; u tomu pogledu bivaše često vrlo energična. – I bio nam dom pun svega napreda, ona je bdila nad svime. – Kasno spuštaše trudnu glavu na počinak, a čestu nojcu nije sklopio san umornih joj veđa. – Unatoč tegobama slaba zdravlja – ne mirovaše nikad ni kod kuće ni po filijalama vani. I poduzimaše zato vizitacije, – uređivaše i obnavljaše, blagoslov s neba pratio nju i namisli joj ostvarao.”51

S. Nikomediju očito su resile brojne vrline i karakterne značajke koje su joj omogućile da uspješno djeluje kao učiteljica u školama, odgojiteljica u internatu i poglavarica u svojoj redovničkoj zajednici. To joj ipak ne bi bilo moguće bez trajnoga nastojanja oko izgradnje vlastite osobnosti, redovničkih vrlina i odgojno-obrazovne stručnosti. U tom je pokazala veliku upornost, a u radu i redovničkom služenju veliku ljubav i marljivost. Pritom se nije puno obazirala na slabo zdravlje, premda su je od mladih dana mučili zdravstveni problemi. Dapače, ne-koliko puta se teško razboljela i došla na rub života.52 Kratko svjedočanstvo o tome ostavila je i suutemeljiteljica Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa, bl. majka Marija Terezija Scherer. U pismu jednoj sestri od 28. lipnja 1883. kaže: „Dragoj sestri poglavarici u Đakovu jako je loše; ona leži u Beču.”53

Iz navedenoga se vidi da je s. Nikomedija u lipnju 1883. godine ležala bolesna u Beču. Vjerojatno se djelo-mično oporavila i ubrzo se vratila u Đakovo, no i sljedeće je godine imala zdravstvenih problema. To potvrđuje Đuro Pilar koji je, prikupljajući podatke o potresu koji je u ožujku 1884. godine pogodio Đakovo, 24. listopada te godine posjetio s. Nikomediju te o razgovoru s njom zapisao:54 „Predstojnica samostana milosrdnih sestara u Djakovu gospodja Nikomedija Erb vezana je, od dulje vremena težko bolestna, na postelju, te je kraj svoje velike živčane osjetljivosti čula svaki najmanji štropot u kući. Ona mi je pripoviedala bez moga uticaja, da je dne 24. ožujka oko pola pet i pet satih opetovano i jasno čula pojedine gromolike podzemne udarce, koji se nisu nikako dali svesti na štropot u kući.”55

S. Nikomediju i kasnije su mučili zdravstveni problemi koji su se s godinama pogoršali. Od jeseni 1896. godine sve je više bila vezana uza svoju sobu, a potom i uz bolesnički krevet. Na Božić te godine posljednji je put došla među sestre, ali nije mogla sama hodati ni stajati. Prisustvovala je jutarnjoj misi i nakon toga legla u krevet iz kojega se više nije ustala. Sestre su skrbile za nju s osobitom ljubavlju, a u posjet joj je došao i biskup Strossmayer. Na blagdan sv. Josipa činilo se da je kucnuo zadnji čas njezina života pa su sestre molile uz nju

49 Kronika 1, str. 16.50 Usp. isto, str. 16.-17.51 „Svojoj odgojiteljici”, str. 15.52 Usp. isto, str. 16.53 Nevoljom vremena gonjeni, str. 516.54 Usp. Kronika 1, str. 10.55 Pilar, Gjuro, „Djakovački potres dne 24. ožujka 1884.”, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 78, Zagreb, 1886., str. 122.

Iz naše prošlosti


molitve za umiruće. Ipak se othrvala smrti i prisutnim sestrama rekla: „Posljednji čas još nije tu.” No, poslije de-setak dana naglo joj se pogoršalo zdravstveno stanje. Osjetivši da je oblijeva hladan znoj, sestrama je rekla: „To je smrtni znoj.” Svjesna da broji posljednje sate života, ususret smrti išla je „divnim mirom i zadovoljstvom.” Ujutro 9. travnja 1897. godine, pri punoj svijesti, primila je bolesničko pomazanje i zatražila da joj donesu pričest. Čim se pričestila, lice joj je, kako je zapisala jedna sestra, „zasjalo nadzemnom milinom ... i ona upre umirući pogled na križ, koji po običaju držaše u ruci”.56 Ubrzo potom preminula je u 55. godini života, izustivši posljednje riječi: „Isuse, Tebi živim, Isuse, Tebi umirem!”57

Vijest o smrti s. Nikomedije brzo se proširila Đakovom, pa su mnogi došli u samostan pokloniti se pred nje-zinim odrom. Već istoga dana samostanski duhovnik Šime Kolarović slavio je zadušnicu u samostanskoj kapeli, a sutradan je zadušnicu u župnoj crkvi slavio msgr. Milko Cepelić. Uz brojne sažalnice, u samostan je pristiglo i mnogo vijenaca kojima su Đakovčani željeli odati počast i izraziti zahvalnost pokojnici. Osobito se isticao vijenac što ga je poslao biskup Strossmayer, s prikazom stožernih krjeposti vjere, ufanja i ljubavi. U nedjelju 11. travnja sestre su lijes s njezinim tijelom prenijele u samostansku kapelu, gdje je msgr. Anđelko Voršak slavio zadušnicu i potom je njezino tijelo ispraćeno na đakovačko groblje.58 Provincijalna kroničarka o njezinu je po-grebu zapisala: „Iz svake djakovačke kuće došao je netko, da je isprati do groba, počam od predstavnika Crkve, državnih vlasti, pa do siromašne djece i starica. Svi su znali njezinu dobrotu, a osobito brojna sirotinja, koja je dobivala hranu na samostanskim vratima.”59

Povodom smrti svoje provincijalne poglavarice sestre su objavile emotivni napis u Izvješću djevojačkih škola u samostanu sestara „Svetoga Križa” koncem školske godine 1896-7. i kratku obavijest u Glasniku Biskupija Bosanske i Sriemske. U njoj su istaknule da je pokojnica „hrvatsku omladinu prigrlila i njegovala žarkom mate-rinskom ljubavi poput najvjernije hrvatske majke” te dodale: „Njenim blagoslovnim djelovanjem raširio se red sestara sv. Križa diljem cijele Trojednice.”60 Slično je pisao i splitski mjesečnik Gospina krunica, čiji je glavni urednik, dominikanac Anđeo Marija Miškov, za posjeta Đakovu osobno upoznao s. Nikomediju, ali i čuo po-zitivne dojmove svojega prijatelja, biskupa Strossmayera. Stoga držimo da upravo njemu treba pripisati kratki nekrolog u Gospinoj krunici u kojemu stoji: „Pokojnica je bila pravi angjeo u pùti, kô rodjena majka od svojih sestara obljubljena, blage, mirne, i angjeoske ćudi, sa svakim ljubežljiva, i prijazna.”61

Koliko su sestre cijenile svoju provincijalnu poglavaricu, vidi se i iz sljedećih riječi provincijalne kroničarke: „Draga časna gospodja Nikomedija bila je iscrpljena radom za spas duša i dobrobit naše drage provincije, koja joj je postala drugom domovinom. Dala je sve od sebe. Njezin svijetli lik ugaoni je kamen u velebnoj zgradi naše drage provincije.”62

Ove riječi predstavljaju svojevrsni sažetak rada s. Nikomedije za napredak današnje Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa. Slično se može kazati i za natpis koji su sestre dale uklesati nad njezinim grobom. On redovničko služenje i odgojno-obrazovni rad s. Nikomedije sažima sljedećim riječima „Hrvatskoj omladini bijaše mudrom uzgojiteljicom, a svim sestrama brižljivom majkom.”

56 „Svojoj odgojiteljici ”, str. 18.57 Usp.: Kronika 1, str. 18.-19.; „Svojoj odgojiteljici ”, str. 16.-18.; „Školske vijesti ”, Izvješće djevojačkih škola u samostanu sestara

„Svetoga Križa” koncem školske godine 1896-7., Djakovo, 1897., str. 25.-26.58 Usp.: Kronika 1, str. 18.-19.; „Svojoj odgojiteljici ”, str. 19.; „Školske vijesti ”, str. 25.-27.59 Usp. Kronika 1, str. 18.-19.60 „†Sestra M. Nikomedija pl. Erb”, Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske 25, Đakovo, 1897., br. 7, str. 78.61 „†Sestra M. Nikomedija pl. Erb vrhovna nadstojnica milosrdnih Sestara Sv. Križa u Djakovu”, Gospina krunica 3, Split, 1897., br. 5, str.

160.62 Usp. Kronika 1, str. 19.

Iz naše prošlosti


ZaključakNjemica Nikomedija Erb, članica Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa, došla je 1868. godine iz Ingenbohla

u Đakovo i posvetila se odgojno-obrazovnom i karitativnom radu. Upravljajući od 1882. godine Slavonskom provincijom Milosrdnih sestara sv. Križa, proširila je njezinu djelatnost na druge hrvatske krajeve. Već 1883. godine u Velom je Lošinju utemeljila prvu filijalu izvan Đakova, a potom, 1884. godine, u Visu i 1888. godine u Malom Lošinju. Prvu slavonsku filijala izvan Đakova utemeljila je 1889. godine u Vukovaru, potom 1895. godine u Vinkovcima i 1896. godine u Vrbanji, a u međuvremenu je utemeljila i filijale u Gospiću 1895. i Sisku 1896. godine. U tim filijalama sestre su se bavile karitativnim, socijalnim, odgojno-obrazovnim i zdravstvenim radom. Za njezina upravljanja Provincija je otvorila Tečaj za ručni rad (Đakovo, 1885. godine), tri dječja zaba-višta (Đakovo i Veli Lošinj 1886. te Vis 1895. godine), dvije ubožnice (Veli Lošinj 1883. i Vis 1884. godine), ubožnicu s umobolnicom (Mali Lošinj, 1888. godine) te filijale u pet bolnica (Vukovar 1889., Gospić i Vinkovci 1895. te Sisak i Vrbanja 1896. godine).

Kad se sve ovo promotri, vidi se da njezino upravljanje Provincijom predstavlja veliku prekretnicu u po-vijesti te redovničke zajednice. Naime, s. Nikomedija izvela je sestre iz Đakova, povela ih je prema krajnjem hrvatskom istoku, preko Slavonije, Posavine i Like do Jadranskoga mora. Redovnička zajednica, koja je ranije djelovala samo u jednom hrvatskom gradu, za njezina se upravljanja proširila gotovo na čitav današnji prostor Republike Hrvatske. Kad tomu dodamo vrste apostolata kojima su se sestre bavile, te trud koji se ulagao u njihovu stručnu izobrazbu i redovničku formaciju, dolazimo do zaključka kako je provincijalna poglavarica Ni-komedija Erb stekla nemjerljive zasluge za svoju redovničku zajednicu. Osnažila ju je i omogućila joj značajan razvoj, pripremivši ju tako za veoma burno i turbulentno 20. stoljeće. Razvijajući svekoliku djelatnost svoje re-dovničke zajednice u hrvatskim krajevima, s. Nikomedija dala je izniman prinos razvoju odgojno-obrazovnoga, zdravstvenoga, socijalnoga i karitativnoga rada u tim krajevima. Stoga kritički prikaz njezina života i djelovanja nije samo priča o jednoj redovnici, nego je i priča o povijesnom razvoju rečenih vrsta djelatnosti u hrvatskim krajevima, tj. o ulozi s. Nikomedije u tom razvoju.

Izvori i literaturaArhiv Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa, Kronika Hrvatske provincije sestara sv. Križa od

god. 1868. – 1949. I. dio., rukopisArhiv Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa, Kronika Hrvatske provincije sestara sv. Križa od

god. 1868. – 1968., ciklostilsko izdanje za internu upotrebu sestaraArhiv Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa, Povijest samostanskih škola u Đakovu, rukopisArhiv Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa, spisi ProvincijalataNevoljom vremena gonjeni. Marija Terezija Scherer – Teodozije Florentini: Pisma i zapisi, Đakovo, 2018.Pilar, Gjuro, „Djakovački potres dne 24. ožujka 1884.”, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti

78, Zagreb, 1886., str. 117.-174.„Proslava petdesetogodišnjice svećenikovanja Nj. Preuzvišenosti biskupa J. J. Strossmayera”, Glasnik Bi-

skupija Bosanske i Sriemske 16, Đakovo, 1888., br. 6, str. 89.-91.Radičević, Estera, „Iz naše prošlosti”, U znaku Križa 18, Đakovo, 1997., br. 1, str. 15.-19.Radičević, Estera, „Biskup Josip Juraj Strossmayer i zajednica Milosrdnih sestara sv. Križa”, Zbornik Muze-

ja Đakovštine 11, Đakovo, 2013., str. 157.-178.

Iz naše prošlosti


Radičević, Estera, „Djela ljubavi Milosrdnih sestara sv. Križa na otoku Lošinju (1883..-2013.)”, u: Sto tri-deset godina dolaska i djelovanja Milosrdnih sestara sv. Križa na otoku Lošinju (1883..-2013.), Đakovo, 2013., str. 31.-65.

Radičević, Estera, „Bolnica biskupskoga vlastelinstva – bolnica Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu”, Zbornik Muzeja Đakovštine 13, Đakovo, 2017., str. 47.-66.

Radičević, Estera, Milosrdne sestre sv. Križa Hrvatske provincije. O 150. obljetnici dolaska u Đakovo (1868..-2018.), Đakovo, 2018.

„†Sestra M. Nikomedija pl. Erb”, Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske 25, Đakovo, 1897., br. 7, str. 78.„†Sestra M. Nikomedija pl. Erb vrhovna nadstojnica milosrdnih Sestara Sv. Križa u Djakovu”, Gospina kru-

nica 3, Split, 1897., br. 5, str. 160.„Svojoj odgojiteljici ”, Izvješće djevojačkih škola u samostanu sestara „Svetoga Križa” koncem školske go-

dine 1896-7., Djakovo, 1897., str. 3.-21.„Školske vijesti ”, Izvješće djevojačkih škola u samostanu sestara „Svetoga Križa” koncem školske godine

1896-7., Djakovo, 1897., str. 23.-38.

SažetakU članku se kritički izlaže život i djelovanje redovnice Nikomedije Erb (1842..-1897.) iz Družbe Milosrdnih

sestara sv. Križa. Prvo se donosi kratki osvrt na njezin život u roditeljskom domu (1842..-1858.) i u samostanu u Ingenbohlu (1858..-1868.), a potom se govori o njezinu dolasku u Đakovo 1868. godine i odgojno-obrazovnom radu u tom gradu do izbora za poglavaricu Slavonske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa 1882. godine. De-taljno se prikazuje razvoj Slavonske provincije pod njezinom upravom te se naglašava kako je Provincija prije nje djelovala samo u Đakovu, a za njezina upravljanja proširila se na ostale hrvatske krajeve. Donosi se osvrt na filijale koje je s. Nikomedija otvorila u Velom Lošinju, Visu, Malom Lošinju, Vukovaru, Vinkovcima, Gospiću, Sisku i Vrbanji te na karitativni, odgojno-obrazovni, socijalni i zdravstveni rad kojim su se sestre u tim mjesti-ma bavile. Temeljem analize arhivskih vrela o njezinoj djelatnosti zaključuje se da je s. Nikomedija Erb stekla nemjerljive zasluge za razvoj svoje redovničke zajednice, ali i za razvoj odgojno-obrazovnoga, zdravstvenoga, socijalnoga i karitativnoga rada u hrvatskim krajevima. Na kraju se govori o njezinim vezama s Vrhovnom upravom Družbe te o njezinoj bolesti i smrti.

Iz naše prošlosti


Na putu svakodnevice s bl. majkom M. Terezijom Scherer

� s. M. Karmela Dominković, priredila

U školi uskrsne radosti1

Umjesto uvoda

Majka M. Terezija, Katarina Scherer, rođena je 31. listopada 1825. godine u švicarskom mjestu Meggen, kanton Luzern. Rano je ostala bez oca.

Katarina je bila živahna, samostalna i odlučna djevojčica. Znala je što hoće, a htjela je mnogo! Srce male Katarine široko se otvaralo cvijeću i suncu, a njezino bogato čuvstvo razvilo se u sunačno dijete Meggena, koje će kasnije unositi mnogo svjetla u tamu mnogih srdaca i izrasti u veliku ženu kršćanske djelotvorne ljubavi.

Već u 16. godini počela je raditi u gradskoj bolnici u Luzernu, no-seći u sebi želju za redovničkim pozivom. Kao mlada djevojka bila je članica Trećega reda sv. Franje, a potom je u 19. godini, potaknuta Isusovim zovom ljubavi prema mladeži, siromasima, starcima i bole-snima, stupila u tek osnovanu Družbu Sestara sv. Križa. Bila je jedna od prvih pet članica nove Družbe koju je u to vrijeme utemeljio o. Teo-dozije Florentini, švicarski kapucin.

Nakon prerane i nagle smrti o. Teodozija Florentinija (1865.) sestra M. Terezija 23 godine sama će, neslomivom hrabrošću, ići dugom cestom ljubavi, ne bez teškoća, ali odlučna i slobodna od vlastite sebičnosti, spremna na svaki novi izazov. Uz velike osobne žrtve, kao i samoprijegor cijele zajednice, spasila je Utemeljiteljevo djelo.

Za prvu vrhovnu poglavaricu matične kuće u Ingenbohlu izabrana je 1857. godine. Uspješno se hvatala u koštac s gorućim problemima vremena. Sestrama je bila dobra majka i mudra voditeljica, a potrebitima zauzeta pomoćnica. Uvrštena je među najveće žene srednje Europe 19. stoljeća.

Nakon teške i strpljivo podnesene bolesti umrla je na glasu svetosti u Ingenbholu 16. lipnja 1888. godine. Zadnje su joj riječi bile: Nebo, Nebo!

Mjesto molitve i cilj mnogih hodočasnika sve do danas grob je majke M. Terezije na kojem ona i dalje prima i svojim zagovorom kod Boga pomaže potebnicima.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom u Rimu 29. listopada 1995. godine. Od tada je i u samostanskoj crkvi Milosrdnih ss. sv. Križa svakoga 16. u mjesecu Hodočasnički dan sa svečanom euharistijom na kojoj su-djeluju brojni hodočasnici iz Đakova i okolice.

Od 2001. godine, gajeći međusobno zajedništvo i razvijajući osjetljivost za pomoć potrebitima na duši i tije-lu, osnovan je pri provincijalnoj kući u Đakovu Terezijin krug sa sustavnim programom.

Kruna i srce Terezijina kruga jest, nakon ispunjavanja potrebnih uvjeta, kanonski utemeljeno (2004.) i druš-tveno registrirano (2010.) Mjesno bratstvo Franjevačkoga svjetovnog reda, koje je stavljeno pod osobitu zaštitu bl. majke M. Terezije.

1 Mala škola života, 16. travnja 2018.



Tražila je nove putove do ljudi

Iako je realan sud i odlučnost majke M. Terezije bio uvažavan i cijenjen, ona je uvijek davala prednost čo-vjeku u potrebi. Nije zahtijevala da se drugi prilagođuju njoj, nego se ona sagibala do drugoga. Ako bi naišla na nepromišljenost, na tvrdokorno protivno mišljenje, na predrasude, tražila je nove putove da pomogne. Nije odustajala. S pravom su je svuda nazivali majka Marija Terezija.

Njezino majčinstvo protezalo se na velike planove karitasa, ali nada sve za nju je bio važan čovjek, patnik, bolesnik, čovjek koji je izrabljivan. Sve svoje sestre poznavala je po imenu i pisala im je nebrojena pisma. Nije štedjela sa zasluženim pohvalama i ohrabrenjima. Poštena do srži, mogla je iskreno reći istinu i koriti gdje je smatrala potrebnim. Nije bila zlopamtilo i njezin izraziti osjećaj za pravednost brzo bi izgladio nesporazume. Njezine slikovite izreke kružile su među sestrama: Ne vičite vatra prije nego što gori, ili Ne pravi lice kao da se brdo Rigi na tebe survalo.

Isto majčinsko zalaganje očekivala je od svojih sestara. One trebaju sudjelovati s drugima u razmišljanju i savjetovanju, trebaju biti spremne na sve. Zar je čudno da je u tome nailazila na otpor i pomanjkanje razumijeva-nja? Nije se dala time zastrašiti. Duboko je bila uvjerena da se prava ljubav prema bližnjemu odnosi na cijeloga čovjeka, i to bez razlike, baš na svakoga.

Znala je da se takva djelotvorna kršćanska ljubav može hraniti i živjeti jedino iz duboke povezanosti s Bogom. Živjeti u prisutnosti Božjoj najbolje je sredstvo da se sve sredi što trebamo činiti ili napustiti, bilo je njezino geslo.

Kada ju je jedna sestra upitala o njezinu načinu meditiranja, odgovorila je: Zatvorim oči i zaboravim svijet. Poznavala je molitvu srca. Iz kontemplacije je odlazila u akciju, a iz akcije je uranjala u kontemplaciju. Je li bila mističarka? Ako i jest, nitko joj ne može predbaciti da je zaboravila čovjeka.

Smijemo pogledati i suprotnosti njezina karaktera: neviđena hrabrost i odvažna inicijativa za veliko socijalno djelo, pored naglašavanja malih asketskih vježbi, kao i jedinstvena vjernost i velikodušnost prema Utemeljitelju, pored naoko pretjerane strogosti prema samoj sebi i naoko sitnih predbacivanja i optuživanja sebe. Ovih neko-liko poteza kistom neka bude dosta za sliku o njezinu karakteru.

Prema vrhuncu životne Kalvarije

Kada se majka M. Terezija približila vrhuncu svoje životne Kalvarije, tinjala je u njoj tiha zloćudna teška bolest koja ju je posvema suobličila Kristu patniku. Međutim, ona nije ni pomišljala da bi trebala smanjiti svoju djelatnost.

Samo dvije godine prije svoje svete smrti (1886.) otvorila je 18, a 1887. godine 13 novih kuća, škola i bol-nica. Redovito je obavljala pohode sestarskim zajednicama u Švicarskoj i u već uspostavljenim provincijama, a nerijetko je putovala i pješice. U to vrijeme sestri Solani Weherle u pismu piše: Boljetice moramo hrabro i predano podnositi. I svetci su trpjeli tjelesne boli. Zar da mi ne trpimo?

Gotovo cijelo vrijeme svoje bolesti uspijevala je stvoriti dojam da joj je dobro. Tri mjeseca prije prijelaza u vječnost, kada je upitala liječnika hoće li ozdraviti ili je to njezina smrtna bolest, poznavajući njezinu hrabrost i istinoljubivost, liječnik je otvoreno rekao da po ljudskom sudu nema više ozdravljenja. Na te je riječi kratko zašutjela, a lice je odavalo duboku ozbiljnost. Nakon nekoliko trenutaka razgovor je skrenula na nešto drugo. Jednom je zgodom pisala: ( … ) Umiru carevi i kraljevi, biskupi i redovnički poglavari i uvijek dolaze drugi.

Iako je radila samoprijegorno, vjerno, zauzeto i ustrajno, nije mislila da je nenadoknadiva. Kada je došlo vrijeme teških boli, trpjela je pri punoj svijesti. Nije se tužila. Često je govorila: Oče, budi volja tvoja ili Bog čini sve dobro.



Dva posljednja dana, 14. i 15. lipnja 1888. godine, boli su postale nepodnošljive. U to vrijeme nije bilo ni-kakvih ublažujućih sredstava. Nakon posljednje krize ležala je predano, mirno i nepomično. U subotu 16. lipnja započela je smrtna borba. Oko 20 sati samostansko zvono pozvalo je zajednicu u sobu umiruće. Praćena moli-tvom sestara i prisutnih svećenika oko 20,45 sati slabim je glasom ponovila: Nebo! Nebo! – i predala je svoju plemenitu dušu u ruke Očeve.

Tko je iskusio ljubav Božju poput majke M. Terezije, pouzdaje se u to da će ga ta ista ljubav obuzeti i u smrti. A Isusova smrt i njegovo uskrsnuće daje nam sigurnost da ćemo poput njega u smrti pasti u naručje Boga koji ljubi.

Koliko je majka M. Terezija dala pečat svome vremenu

Iako nije lako u potpunosti otkriti pravi lik prve vrhovne poglavarice u Ingenbohlu, jedno je ipak jasno: ona svoj život nije planirala. Od ranoga djetinjstva pa sve do 1865. godine puno je toga išlo protiv njezina plana. Bila je hrabra i poslušna suputnica jednoga socijalnog apostola, ali ga nije slijedila bez vlastite perspektive.

Vjerni pratilac njezina života bio je križ, izabrano sredstvo posvećenja, škola i vjerodostojni dokaz ljubavi prema Kristu raspetom i uskrsnulom. Majka M. Terezija nije se rodila sveta, ali je svednevice u svojoj svakod-nevici takvom postajala, jer je ustrajno uzimala svoj križ kako bi se sve dublje otvarala Božjoj volji, odričući se sebe.

Njezino osobno zalaganje i njezin uvid u socijalni rad ne može se tako lako sažeti. Njezino intuitivno znanje o skrivenim tajnama ljudskoga srca u suprotnosti je ustaljenoj slici koju su pisci i nadripisci donosili o ženi 19. stoljeća.

Koliko god se tajna neke osobnosti ne može obuhvatiti, pogotovo ne u ovako kratkom napisu potrebno je ži-vot i djelovanje majke M. Terezije motriti u svjetlu tadašnje socijalne i kulturne situacije s osobitostima i ograni-čenjima koja određuju to vrijeme, ali jednako tako potrebno je veličinu njezina života, djelovanja i dubinu duha otkrivati u svjetlu učenja Drugoga vatikanskog sabora, napose u Dekretu Perfectae caritatis o prilagođenoj obnovi redovničkoga života, kao i u Apostolskoj pobudnici Pape Ivana Pavla II. Vita consecrata o posvećenom životu i njegovu poslanju u Crkvi i svijetu. Tek kada ono što je vremenski uvjetovano padne s određenoga lika, tada se vidi njegova nutarnja veličina.

Na upit koliko je majka M. Terezija dala pečat svojemu vremenu, teško je utvrditi, ali se može uvijek po-novno, otkrivajući, izricati! Međutim, naziv majka nosila je s pravom. Od 1888. godine štošta se promijeni-lo, međutim majčinstvo žene, kao iskonska istoznačnica za milosrdnost, unatoč nanosima vremena, ipak još nije izumrlo. Današnji umorni svijet, iscrpljen krizom vjere, istine o Bogu i istine o čovjeku, i dalje živi od milosrdno-majčinskih snaga.

Karizma živi dalje

Kao kćeri i sestre majke M. Terezije, nakon dolaska prvih sestara u Strossmayerovo Đakovo (1868.-2018.), imamo tijekom 150 godina udjela na našem domovinskom tlu, na istom onom oduševljenju, milosnom daru pra-početka, koji je našu zajednicu pozvao na život, a što je više od pukog osjećaja. Svjedočanstvo je to o istinskom daru Duha, koji hoće i dalje snažno djelovati među nama i po nama.

Ta milost izvora, klica beskrajne dobrote i milosrdnoga srca Boga našega, razvija se u srcima nebrojenih žena, sestara majke M. Terezije i uvijek ponovno postaje snažnim stablom, čija slika uvijek ponovno začuđuje. Zasađeno stablo nije prestalo rasti!



Kao trajan zadatak, i nakon 150 godina, ostaje nam osobno i zajednički njegovati korijen, živjeti dobrotu i milosrđe Boga našega i tako otkrivati potrebe vremena, pokušavajući svojim životom očitovati nešto od one ludosti ljubavi koja je Kristu donijela smrt na križu, a čovječanstvu spasenje.

� s. Deodata Kočonda, priredila

Hodočasnički dan bl. majci M. Tereziji Scherer

Papa Ivan Pavao II. u Rimu je 29. listopada 1995. godine proglasio blaženom majku M. Tereziju Scherer, suutemeljiteljicu Milosrdnih sestara sv. Križa. Od tada je u samostanskoj crkvi Milosrdnih sestara. sv. Križa svakoga 16. u mjesecu Hodočasnički dan sa svečanom euharistijom na kojoj sudjeluju brojni hodočasnici iz Đakova i okolice, a od 2001. godine upisuju se u knjige prošnji i zahvala nakane na koje se toga dana prikaže sv. misa.

Ovdje donosimo neke od prošnji i zahvala hodočasnika koji su upisali svoje molbe od 16. rujna do 16. listopada 2019. godine i od 16. listopada do 16. studenoga iste godine:

Iz knjige prošnji i zahvala 16. listopada 2019.∗ Preporučam ti, draga majko Terezijo, svoju sestru da joj u starosti i bolesti djeca budu pomoć u

njenim poteškoćama.∗ Blažena majko Marijo Terezijo, hvala ti za sve milosti i zagovore do sada izmoljene. I nadalje ti se

preporučam i molim da svi koje poznajem ispunimo volju Božju i slavimo Boga zauvijek. Hvala!∗ Draga majko Terezijo, zahvaljujem ti na pomoći i molim te: izmoli svojim zagovorom mir i slogu u

našoj Domovini. Hvala ti!∗ Draga majko Terezijo, izmoli mi najveću ljubav prema dragom Spasitelju da izvršim svetu volju

Božju, da budem ustrajna na Božjem putu i u Nebo dođem. Hvala!∗ Draga majko Terezijo, utječem se tvom majčinskom zagovoru kod našeg Gospodina Isusa Krista,

i molim te za pomoć pri razrješenju ove moje životne situacije ... da bude u miru ... Čovjeku je to nemoguće, ali je Bogu sve moguće. Isuse, ja se pouzdajem u Tebe.

∗ Majko, pomozi mi u zdravlju poslije kemoterapije da se znam nositi sa svim nesigurnostima, strahovima, tjeskobama i napastima. Hvala ti!

∗ Molim te, draga majko Terezijo, da zagovaraš kod Gospodina moje prijateljice da si konačno nađu muževe po mjeri Božjoj. Neka nestane svako zlo i neka se slome sve zapreke koje ih snalaze bez životnih partnera. Hvala ti, majko!

∗ Moli, majko Terezijo, Boga da makne zlo iz moje obitelji i naročito da zaštiti moju djecu. Hvala ti!∗ Hvala ti, majko Terezijo, za moje zdravlje i zdravlje moje obitelji. Molim te da nađem jednog dobrog

muškarca koji bi me volio i cijenio.∗ Molim te, majko Terezijo, zagovaraj pred Bogom moju kćerku i zeta. Hvala ti, Majko!∗ Draga majko, sačuvaj moju obitelj od svakoga zla. Posebno te molim, budi uz moju kćer da porod

prođe u redu.∗ Majko Terezijo, pomozi mi izdržati boli koje su me snašle, jako se bojim i teško mi je. Hvala ti,

majko!



∗ Molim te, majko, zagovaraj mi sina, budi mu na pomoći i spasi mi sina.∗ Molim te, majko, budi u pomoći meni i mojoj obitelji na putu u nepoznato.∗ Draga majko Terezijo, zagovaraj i čuvaj svoju i našu Provinciju. Izmoli nam puninu Duha i puninu

življenja u volji Božjoj.∗ Blažena majko Terezijo, molim te i dalje za tvoj zagovor da nađem posao. Blagoslovi mene i moju

obitelj. Daruj nam zdravlje i mir, strpljivost, upornost i blagoslov.

Iz knjige prošnji i zahvala 16. studenoga 2019.∗ Draga majko Terezijo, hvala ti za mog dragog brata kojemu je uspjela operacija po Tvome zagovoru.

Uvijek si mi bila blizu u svim potrebama, zato još jednom: Hvala ti.∗ Zagovaraj, majko, moju djecu i unučad da ih Bog izvede na put pravde.∗ Majko Terezijo, zagovaraj obitelj moga brata da i kod nje zaživi zajednička molitva. Molim te za

naše zdravlje: bratove obitelji i moje mame. Majko, hvala ti.∗ Isuse, uđi u moju obitelj. Obrati sve, ozdravi sve i izliječi sve žalosne. Hvala ti!∗ Majko Terezijo, moli za dvoje mladih, koji će iduće godine sklopiti brak, da se ljube i poštuju, da

ljube Boga i podare mu časnu sestru ili svećenika.∗ Molim te, Majko, za duševno zdravlje i ozdravljenje jedne djevojčice i za snagu njenim roditeljima.

Hvala ti, Majko!∗ Majko Terezijo, moli za jednu obitelj da joj Bog udijeli dar roditeljstva i podari im dijete koje tako

žele i mole. Majko, hvala ti!∗ Majko moja, molim te za ozdravljenje moga unuka koji boluje od psihičke bolesti, ima strah u sebi,

traumatske bolesti, bolesti živaca i kože, atopijskog dermatitisa. Od srca zahvaljujem.∗ Molim te, majko Terezijo, za sebe, moga muža i moju obitelj; za ljubav i ozdravljenje moga muža.

Od srca hvala, draga Majko Terezijo!∗ Jako sam ti zahvalna na Tvome zagovoru, draga majko Terezijo. Sve je sada kako treba biti. Svi smo

se ponovno skupili za istim stolom. Samo te još molim za moga unuka kojemu je tvoj zagovor jako potreban. Bez Tvoje pomoći, nećemo moći. Majko, hvala ti, hvala!

∗ Draga majko Terezijo, molim tvoj zagovor da moj sin pronađe stan, počne redovito raditi i izađe iz dugova. Pokaži mu svjetlost u ovom crnom svijetu.

∗ Molim te, majko, da postanem isusovac i za moju čistoću. Hvala ti, majko!∗ Draga majko Terezijo, velika ti hvala na uslišanim molitvama. Molim te, budi i dalje uz mene.

Pomozi mi da ozdravim da mogu raditi. Neizmjerna ti hvala i volim te.∗ Hvala ti, majko Terezijo, za novi posao. Blagoslovi me i pomozi. Budi moja braniteljica i dalje me

zagovaraj. Blagoslovi moju obitelj, daruj nam zdravlje i mir. Hvala!∗ Draga majko Terezijo, molim tvoj zagovor za moju mamu da operacija prođe u redu. Hvala ti!

I mir Kristov neka upravlja srcima vašim...I zahvalni budite! (Kol 3, 15)



Sestra TAVILINA, Marija ŽUMAN

Rođena: 13. kolovoza 1930.Prvi zavjeti: 20. travnja 1950.Umrla: 23. prosinca 2019.

Kada su crkvena zvona u podne 23. prosinca javljala radosnu vijest Marijina nav-ještenja, Gospodin je k sebi pozvao našu dragu sestru Tavilinu.

Sestra Tavilina rođena je 13. kolovoza 1930. godine u Šafarskom (Slovenija), od oca Jozefa i majke Agneze rođ. Hrastić, kao treće od šesnaestero djece. Bilo ih je jedanaest sestara i petero braće. Krštena je sljedećega dana u župnoj crkvi i dobila ime

Marija. Roditelji su bili praktični vjernici. Djecu su primali kao dar od Boga i odgajali su ih s ljubavlju, u vjer-skom duhu, zajedno moleći jutarnju i večernju molitvu. Tata im je bio orguljaš u crkvi i djecu je vodio sa sobom na kor, tako da su već od rane dobi bili u Isusovoj blizini. Prvu sv. Pričest primila je u drugom razredu osnovne škole, a u trećem razredu sakrament svete Potvrde. Četiri razreda osnovne škole završila je u slovenskoj, a tri u mađarskoj školi. Baka, tatina mama, bila je voditeljica Trećega reda sv. Franje. Bila je pobožna i voljela je djecu. Znala ih je okupiti, osobito zimi, i pripovijedala im je o životu svete obitelji, kao i o životu svetaca te ih je poticala da ih i oni nasljeduju. Baka joj je pripovijedala i o samostanskom životu. Bakina sestra i dvije njezine kćeri bile su redovnice, sestre uršulinke. Marija je molila baku da i nju povede u samostan, na što joj je rekla da mora navršiti barem petnaest godina. Kada je imala deset godina, umrla joj je baka. Bila je jako žalosna jer ju je voljela. Mislila je da je njezin odlazak u samostan sada nemoguć, kad bake više nema. Nikomu nije govorila o svojoj želi da pođe u samostan.

Brižni su roditelji, uz vjerski odgoj, svoju djecu odgajali tako da je svatko imao i svoju dužnost, koju je val-jalo marljivo i dobro izvršavati.

Navršivši petnaest godina, Marija je doživjela jedan radosni susret. U posjet zavičaju stigla je tada postu-lantica, a sada već pokojna naša s. Kornelija. Kada ju je Marija vidjela, ponovno se u njoj probudila želja za samostanom. Priopćila je to roditeljima i, na njezinu veliku radost, roditelji se nisu tomu protivili. Napisala je molbu na samostan u Đakovu da ju prime, ali je, nažalost, bila odbijena jer je bila bolesna. Kada se oporavila, dobila je potvrdan odgovor da može doći u samostan. Bila je presretna. U samostanu se lijepo snašla, iako joj je nedostajala obitelj. Posebice je bila vezana za najmlađega brata. Bilo joj je teško što nije dobro znala hrvatski jezik, jer je pohađala slovensku i mađarsku školu.

U kandidaturi je bila u Zagrebu, na Vrhovcu, gdje je boravila godinu dana, a onda je započela postulatsku pripravu za redovnički život, koja je trajala šest mjeseci. U novicijatu je dobila ime sestra Tavilina i nastojala se što bolje pripremiti za Prve svete zavjete. Na svoju veliku radost, položila ih je 20. travnja 1950. godine.

Već drugoga dana pošla je na filijalu u Vrbanju. Tu se osjećala kao doma jer je kod kuće naučila sve kućanske poslove i ništa joj nije bilo nepoznato ni teško. U Vrbanji je ostala sedam mjeseci, a onda se vratila u Đakovo, gdje je završila osnovnu školu. Nakon toga pošla je u Biskupski dvor i tamo je jednu godinu obavljala kućanske poslove. Iz Đakova je premještena u Zagreb, na Rebro, gdje se osposobila za rad instrumentarke u operacijskoj sali na neurokirurgiji. Potom je jednu godinu bila u Skopju, u Vojnoj bolnici, kao pomoćnica. Iz Skopja prem-ještena je u Pakrac i tamo je kao instrumentarka radila u operaciji šest godina. Zbog teških političkih prilika, 1961. godine sestre su dobile otkaz i morale su napusti rad u toj bolnici.

Sestra Tavilina razboljela se, imala je kronični bronhitis. Došla je u Đakovo u provincijalnu kuću i liječila se dvije godine. Kada se oporavila, poslana je u Zagreb gdje je godinu dana radila u Željezničkoj ambulanti kao



laborantica. Zatim je premještena na Jordanovac, gdje je ostala pune 24 godine, kao laborantica, sve do mirovine 1987. godine.

Nakon umirovljenja ostala je u zajednici na Rebru i s ljubavlju je pet godina kuhala za sestre. I dalje je ostala u Zagrebu, ali je premještena u Marijin dom na Vrhovec, gdje je strpljivo i brižno dvanaest godina dvorila svoje bolesne susestre. Potom je pošla u Lipik i tamo je jednu godinu kuhala za sestre. Iz Lipika se vratila u Zagreb, u Marijin dom, gdje je bila na liječenju i vršila male službe. Kada joj se zdravlje još više pogoršalo, premještena je u Đakovo, u Dom sv. Josipa, 2013. godine, gdje je strpljivo podnosila svoje boli i svoju nemoć.

Sestra Tavilina potječe iz obitelji koja je brojna duhovim zvanjima. Za njom su u naš samostan pošle još njezine dvije sestre, to su naša sestra Amelija, i sada već pokojna sestra Agneska, koja je u travnju ove godine preminula.

Gospodin je našu sestru Tavilinu vodio na razna mjesta i vršila je mnoge dužnosti, uvijek savjesno i vjerno. U zajednici je bila tiha i dobronamjerna sestra. Voljela je svoje rođene sestre, kao i svoje susestre u zajednicama gdje je po poslušnosti boravila. U susretu s ljudima bila je fina i taktična. Savjesno i točno vršila je svaku svoju dužnost tako da su i njezini pretpostavljeni u vanjskim ustanovama, kao i sestre poglavarice u samostanu, imali u nju veliko povjerenje.

Draga naša sestro Tavilina, zahvalne smo Gospodinu što si bila naša sestra i što si nam do kraja svojega ze-maljskog putovanja pokazala kako je dobro i lijepo biti ustrajna na putu nasljedovanja Krista. Čvrsto vjerujemo da ćeš, skupa sa svojim Zaručnikom, u društvu nebesnika, vječno slaviti tajnu utjelovljenja i spasenja. Nemoj nas zaboraviti u svojim molitvama. Počivaj u miru Božjem!

s. Paskala Križan

Sestra HELENA, Marija ŠMOLC

Rođena: 8. siječnja 1937.Prvi zavjeti: 11. svibnja 1958.Umrla: 27. siječnja 2020.

Sestra Helena dugo je pobolijevala, ali je unatoč svim tim teškoćama vršila službe koje je još mogla. Samo zadnja dva dana svojega života bila je izrazito ovisna o drugima. Svidjelo se Gospodinu da je 27. siječnja u 2,20 sati pozove k sebi. Vjerna službenica Gos-podinova sada može uživati zasluženi mir vječnosti.

Smirena, pribrana, spremna služiti, uvijek s osmjehom na licu i često s krunicom u ruci, ne žaleći se na trpljenja kojima je bila obdarena, takvu je pamtimo.

Rođena je u Pčeliću, selu nedaleko od Suhopolja, 8. siječnja 1937. godine, kao drugo dijete u obitelji Mate Šmolc i Julijane rođ. Györki. Krštena je u župnoj crkvi sv. Terezije Avilske u Suhopolju. Na krštenju dobila je ime Marica.

U sedmoj godini života pošla je u školu, ali već nakon dva mjeseca, zbog ratnih okolnosti, cijelo selo Pčelić moralo je odseliti u Suhopolje. I njezina je obitelj također odselila, a nakon godinu dana, kad su se prilike malo sredile, vratili su se svojoj kući. U tom je razdoblju u Suhopolju završila prvi razred osnovne škole. Iste je go-dine primila i Prvu sv. Pričest. Bio je to za nju najljepši doživljaj u djetinjstvu. Ostale razrede osnovne škole završila je u rodnom Pčeliću. U jedanaestoj godini primila je svetu Potvrdu.



Odrastajući, rado se družila s djevojkama svoje dobi, uvijek raspoložena i spremna za igru. Kao i većina njez-inih vršnjakinja, voljela se lijepo obući. Nedjeljom i blagdanom, kada je odlazila u crkvu, svečanije se odijevala.

Jednom je u crkvi vidjela časnu sestru. Prisutnost ove sestre ostavila je na Maricu poseban dojam. Svidjelo joj se to. Počela je razmišljati kako bi mogla i ona postati časna sestra. Od toga je dana počela češće pohađati crkvu, iako je bila pet kilometara udaljena od njihove kuće.

Jednom prigodom posjetila je u Đakovu maminu sestru, sestru Veroniku Györki. Svidjelo joj se u samostanu, poželjela je tu i ostati. Zbog toga se još više molila kako bi se i odlučila za ovaj put, ako bi to bila Božja volja. Roditelji su je podržavali u toj njezinoj želji. Napokon, zamolila je da bude primljena u samostan Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Stigao je pozitivan odgovor i tako je 1953. godine došla u Đakovo.

Brzo se snašla u novoj sredini, osjećala se kao kod kuće. S radošću je prihvatila ovaj novi dom i ovakav način života.

Obradovala se kada je 1956. godine bila pozvana u postulat. Vrlo pozorno slušala je pouke i trudila se biti revna u molitvi, ali i na svojim dužnostima. Radosno se pripremala za sljedeći korak u redovničkoj formaciji, za novicijat. Kod oblačenja dobila je ime sestra Helena i jako se veselila tom redovničkom imenu.

Nakon Prvih sv. zavjeta, koje je položila 11. svibnja 1958. godine u Đakovu, poslana je u novootvorenu bol-nicu u Prištinu, na Kosovo. To je za nju bila sasvim nova sredina, novi mentalitet, novi posao. Na mnogo toga trebalo se priučiti, a to nije bilo ni lako, ni jednostavno. Vedrina njezine naravi pomogla joj je da i ove izazove uspješno svlada.

I u ovim prilikama brzo se snašla. Zavoljela je svoju novu dužnost, dvorbu bolesnika. Sa svima je bila uljud-na, srdačna i taktična. U tom vremenu, uz posao, završila je i srednju medicinsku školu. Već nakon tri godine bila je premještena u Dom starih u Perastu, u Crnoj Gori. I ovdje se brzo snašla. Zavoljela je sve njezinoj brizi povjerene korisnike Doma. Nastojala je dobrotom ublažiti njihove staračke teškoće. Nažalost, njezino se zdrav-lje brzo pogoršalo. Nakon poduljega liječenja i odmora, 1964. godine preuzela je brigu za vrt u Krapini, a od 1969. u Zagrebu na Vrhovcu, kasnije u Portu, na otoku Krku. Boravak u prirodi, i rad na svježem zraku, blago-tvorno je djelovao, zdravlje se poboljšavalo pa je ubrzo mogla postupno preuzimati i druge dužnosti. U Krapini je pet godina vršila i službu sakristanke u Franjevačkom samostanu. U Zagrebu, kao i u Donjem Miholjcu, vrt je bio njezina radost. U vrijeme Domovinskoga rata došla je u Zagreb, na Vrhovac. Uz službu sakristanke vodila je brigu i za kućnu radionicu. Nakon Zagreba slijedio je Sušak gdje je sedam godina brižno i s puno ljubavi obavljala razne kućne poslove. Zbog ozbiljnijih zdravstvenih teškoća 2011. godine premještena je u Đakovo, u zajednicu starijih i bolesnih sestara, u Dom sv. Josipa.

Nikad nije bila besposlena. Rado je preuzimala službe u zajednici, primjerene njezinim snagama.Iako je sestra Helena voljela raditi s bolesnicima i starcima, ipak je radosno vršila i svaku drugu njoj povje-

renu dužnost. U svemu je bila uredna i točna. Znala je dobro rasporediti vrijeme i, unatoč zdravstvenim poteš-koćama, sve je poslove završavala na vrijeme. Imala je vedru narav pa je rado i često unosila radost u zajednicu.

Kao dobra i revna moliteljica, rado je boravila u kapelici. U svoje molitve i žrtve uključivala je ustrajno sve koji su se našli na njezinu životnom putu.

Hvala ti, draga sestro Helena, na primjeru jednostavnosti i požrtvovnosti. Tiho i samozatajno si prošla kroz ovaj život. Tvoja ljubav prema Bogu odražavala se u ljubavi prema bližnjima. Ta ljubav prema Bogu očitova-la se i u tvojoj zauzetoj ljubavi u svakom poslu koji si zdušno i marljivo, sve do zadnjih dana života, vjerno obavljala. Nisi se štedjela ni onda kada je bilo jako zahtjevno. Hvala ti za svaku žrtvu i molitvu. Vjerujemo da si sretno prispjela u vječnu Domovinu. Zagovaraj nas kod Gospodina da i mi, poput tebe, ostanemo vjerne do kraja života. Počivaj u miru Božjem, u zajedništvu njegovih miljenika.

s. M. Jacinta Mandura



Sestra ANTONIJA, Matija KULIĆ

Rođena: 5. svibnja 1939.Prvi zavjeti: 13. svibnja 1968.Umrla: 30. siječnja 2020.

Dugo je trajala borba sestre Antonije s opakom bolešću. Točno u podne, u četvrtak 30. siječnja, dok je zajednica pozdravljala Gospu, ispraćena molitvom susestara i sestre M. Magdalene, svoje rođene sestre, pošla je sestra Antonija ususret Gospodinu, za kojega je dugi niz godina živjela, trpjela i radila.

Sestra Antonija rođena je 5. svibnja 1939. godine u selu Dugobabe, župa Brštanovo, kod Klisa, od oca Petra i majke Ive rođ. Pisac. Krštena je istog dana 1939. godine i na krštenju dobila je ime Matija. Rano djetinjstvo male Matije bilo je obilježeno stradanjima Drugoga svjetskog rata i nevoljama koje su ostavile bolna sjećanja. Obitelj je morala odseliti te su to, ratno vrijeme, proveli u jednom selu kod Vinkovaca. Po završetku rata vratili su se u svoje siromašno selo, bogato životom i radinim ljudima. Brzo su se prihvatili posla, tko je što mogao i znao pa se, inače prazna kuća koju su zatekli po povratku, napunila veselim dječjim glasovima. Otac se dva puta ženio. Iz prvoga braka ostalo mu je troje djece, a u drugom braku imao je desetero djece. Matija je bila treća po starini.

U školu je pošla 1946. godine i završila je četiri razreda. Nerado je učila, privlačili su je svi drugi poslovi. Nakon 4. razreda osnovne škole nije morala više ići u školu jer u njihovu selu nije bilo škole za više razrede. Tomu se radovala. Nije imala prilike pohađati ni vjeronauk, ali zahvaljujući tati, koji je kupio katekizam, djeca nisu ostala nepoučena. Sami su čitali i učili. Naučili su moliti i krunicu. Svaku su večer u obitelji zajedno molili. Iz katekizma je naučila molitve koje mora znati svaki katolik. Osobito rado molila je Gospinu krunicu. Moleći žalosna otajstva i razmišljajući o njima, znala je i zaplakati. Plakala je i dok je, čuvajući ovce, čitala Gospin plač. U Životopisu zapisala je kako se skrivala ako bi netko u to vrijeme naišao, jer nije željela da ju vide kako plače.

Prvu svetu Pričest primila je 1951. godine. Zanimljivo, na dan Prve svete Pričesti roditelji su je pitali bi li voljela ići u samostan. Ona je odgovorila da bi, iako nije pravo znala što je to.

Živjelo se vrlo skromno. Imala je u Beogradu tetku koja je htjela roditeljima pomoći. Tako je 1952. godine uzela Matiju k sebi, da ju osposobi za život. Željela je tetka da Matija nastavi školu, ali se ona toga bojala. Osjećala se neobično u ovoj novoj sredini. O tome se nije usudila nikomu govoriti, da ne povrijedi dobrohotnu tetku. Mislila je da bi joj time pokazala veliku nezahvalnost jer ju je tetka htjela što bolje pripraviti za život. Sljedeće, 1953. godine, započela je izučavati krojački zanat i nakon tri godine uspješno ga je i završila. Brzo se zaposlila. Od 1957. godine sve do polaska u samostan radila je u poduzeću Partizan, kasnije Beko. Kad se malo udomaćila u ovoj gradskoj sredini, željela je pomoći roditeljima pa je 1963. godine, bez očeva pristanka, k sebi dovela svoju mlađu seku Mariju. Htjela je da i seka završi neku školu ili zanat. Ali, Bog je s njima imao dru-gačije naume. Već je 1964. godine Marija, sada naša sestra M. Magdalena, odlučila otići u samostan u Đakovo. Matija se ovoj sestrinoj odluci u početku protivila, jer je osjećala odgovornost za nju.

Te iste godine Matija je, na blagdan Duhova, primila svetu Potvrdu. Bio je to za nju veliki događaj. Nakon nekog vremena posjetila je seku u Đakovu. Susret sa samostanom dotaknuo joj je dušu. Pomislila je kako bi i ona mogla biti redovnica. Ova ju misao nije napuštala i nije joj dala mira. Za savjet pitala je svojega ispovjed-nika koji joj je mudro odgovorio: Gvožđe se kuje dok je vruće!



Razumjela je Matija ovaj odgovor i donijela je konačnu odluku. Napustila je radno mjesto i 2. rujna 1964. go-dine ušla je u samostan Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. U kandidaturi je nastavila koristiti ranije stečeno znanje i iskustva u šivanju. Šivala je i u vrijeme postulata, radosno iščekujući ulazak u novicijat. U postulatu je ustrajno molila da joj Gospodin pomogne okoristiti se svim milostima koje je u novicijatu čekaju. Govorila mu je često: Gospodine, primi me ovakvu kakva jesam, a učini me onakvom kakvu me trebaš! Na ulasku u novicijat dobila je redovničko ime sestra Antonija. Prve zavjete položila je 13. svibnja 1968. godine, u godini kada je Provincija slavila stogodišnji jubilej.

Nakon Prvih sv. zavjeta ostala je u Đakovu i radila godinu dana u šivaonici provincijalne kuće, a potom je prešla u šivaonicu novicijata u Đakovu. Ovdje je od 1969. do 1980. godine prenosila svoje znanje na mlađe generacije i tako pomagala u odgoju. Iz novicijata premještena je ponovno u šivaonicu provincijalne kuće gdje je ostala do 2001. godine. Računajući na napore rada, kao i na potrebu promjene, sestre poglavarice premjestile su je u Osijek. Kao sakristanka djelovala je u Župi sv. Josipa Radnika. Iz Osijeka je 2004. godine poslana u Porat, na otok Krk. I ovdje je vodila brigu za sakristiju. Tu je ostala sve do 2013. godine, odakle ponovno dolazi u Đakovo, u šivaonicu provincijalne kuće. Rado je i strpljivo šivala za potrebe sestara, ali već 2014. godine zdravlje joj se pogoršalo pa je do oporavka 2015. godine, zbog liječenja, boravila u zajednici bolesnih sestara, u Domu sv. Josipa u Đakovu. Čim bi se oporavila, vraćala bi se u šivaonicu i neumorno šivala, koliko su joj sile dopuštale.

Rado se zalagala za potrebe svoje zajednice u Domu majke M. Terezije. Trudila se oko zdravoga zajedništva. Požrtvovna, pobožna i iskrena. Znala se na dirljiv način, ponizno, pomiriti, kada je zbog naglosti, nehotice bio poremećen skladan odnos s nekom sestrom ili zajednicom. U poslu je bila izrazito štedljiva, uredna, uslužna i susretljiva. Koliko je odjeće sašila i pokrpala, samo dragi Bog zna.

Zbog ozbiljnih zdravstvenih teškoća godine 2019. preselila se u Dom sv. Josipa, u zajednicu bolesnih sestara, gdje je polagano izgarala svijeća njezina života. Tu je sestra Antonija stekla bogato iskustvo patnje i predanosti u volju Božju.

Neka njezina patnja bude zalog svetosti svima nama koji smo još na putu. Draga naša sestro Antonija, hvala ti za svaku žrtvu, za tvoje molitve, za uzor ustrajne borbe i za primjer str-

pljiva nošenja križa. Hvala ti za sve podrške i ohrabrenja u časovima umora, hvala ti za ljubav koju si iskazivala svakoj pojedinoj, kao i cijeloj zajednici. Vjerujemo da sada radosna i ushićena gledaš Boga licem u lice. Klanjaj mu se, slavi ga i moli za nas.

Raduj se u Bogu, draga sestro! I počivaj u njemu do slavnoga uskrsnuća!

s. M. Jacinta Mandura

U vječnost su se preselili:

Franjo Gašparovsky – brat s. M. Margite; Zorka Maršić – sestra s. Florine;Jozo Kovačić – tata s. Marte; Jure Batalić – brat s. Maritane;Maria Ralbovsky - majka s. Rastislave.

Molimo za pokoj njihovih duša.

Logo Kapitula izradila s. Jelica Đuzel

DUHOM BOŽJIM POKRENUTE HRABRO NA PUTU

X. Provincijalni kapitul:

Generalni kapitul:

3. – 9. 10. 2019. Prvo zasjedanje

7. – 11. 10. 2020. Drugo zasjedanje

11. 8. – 9. 9. 2020.

u znaku kriŽa - milosrdne sestre sv. križa · don vladislav mandura ČistoĆa uma, srca i tijela...

Documents