trŽiŠta – pavkoviĆ 2 - referada.hr†-2.pdf · kroz banĉino poslovanje; bez obzira koliki je,...

60
FINANCIJSKE INSTITUCIJE I TRŽIŠTA – PAVKOVIĆ 2

Upload: others

Post on 16-Sep-2019

0 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

0

FINANCIJSKE INSTITUCIJE I

TRŽIŠTA – PAVKOVIĆ 2

www.referada.hr

Bok,

Drago nam je što si odabrao/la upravo Referadu za pronalazak materijala koji će ti

pomoći u uĉenju!

Materijali koje si skinuo/la s naše stranice nisu naše autorsko djelo,

već samo saţeti prikazi obvezne literature koji sluţe za ponavljanje

gradiva.

P.S. Pomozite svojim kolegama ocjenjivanjem predmeta prema kategorijama,

ocjenjivanjem skripti i korisnim savjetima u komentarima.

TakoĊer, kako bismo što prije napravili dobru bazu skripti za ponavljanje,

pošaljite nam na mail svaku skriptu koju niste vidjeli na stranici

([email protected]).

Ţelimo ti puno sreće s uĉenjem!

www.referada.hr

FINANCIJSKE INSTITUCIJE I TRŢIŠTA

Školska godina 2006/2007

Nastavnik: Anita Pavković

www.referada.hr

SADRŢAJ:

55. BANKOVNI POSLOVI ....................................................................................................... 5

56. KRATKOROĈNI PASIVNI BANKOVNI POSLOVI ............................................................ 5

57. DEPOZITI PO VIĐENJU .................................................................................................... 6

58. DISKONT-ESKONT, ESKONTNI KREDIT ........................................................................ 6

59. REDISKONT - REESKONT ............................................................................................... 7

60. LOMBARD ........................................................................................................................ 7

61. RELOMBARD.................................................................................................................... 8

62. DUGOROĈNI PASIVNI BANKOVNI POSLOVI ................................................................ 8

63. DIONICE I KAPITAL BANAKA ......................................................................................... 8

64. OROĈAVANJE DEPOZITA ............................................................................................ 10

65. DEFINIRANJE I OBJAŠNJENJE BANKOVNOG KREDITA .......................................... 10

66. KRATKOROĈNI BANKOVNI POSLOVI ......................................................................... 11

67. KONTOKORENTNI KREDIT ........................................................................................... 11

68. AKCEPTNI I AVALNI KREDITI ....................................................................................... 13

69. RAMBURSNI KREDITI .................................................................................................... 13

70. POTROŠAĈKI KREDIT ................................................................................................... 14

71. DUGOROĈNO KREDITIRANJE BANAKA ..................................................................... 14

72. POSREDNIĈKI BANKOVNI POSLOVI ........................................................................... 15

73. UVJETI KREDITNE SPOSOBNOSTI .............................................................................. 16

74. PROCEDURA ODOBRAVANJA BANKOVNIH KR EDITA ............................................ 16

75. KREDITNI ODNOSI S INOZEMSTVOM I FINANCIRANJE IZVOZA .............................. 17

76. MEĐUNARODNE MONETARNE I FINANCIJSKE INSTITUCIJE ................................... 19

77. POJAM I VRSTE PLATNOG PROMETA ........................................................................ 22

78. SREDSTVA PLAĆANJA ................................................................................................. 23

79. KARAKTERISTIKE I ĈIMBENICI RAZVIJENOSTI SUSTAVA PALTNOG PROMETA .................................................................................................................................. 23

80. ZAMJENICE NOVCA (NOVĈANI SUROGATI, SUPSTITUTI) ........................................ 24

81. INSTITUCIJE OBRAĈUNA PLATNOG PROMETA ........................................................ 24

82. UNUTRAŠNJI PLATNI PROMET .................................................................................... 25

83. HRVATSKI SUSTAV VELIKIH PLAĆANJA ................................................................... 25

84. NACIONALNI KLIRINŠKI SUSTAV ................................................................................ 26

85. BANKE I PLATNI PROMET U ZEMLJI ........................................................................... 27

86. GOTOVINSKI PLATNI PROMET .................................................................................... 28

www.referada.hr

87. BEZGOTOVINSKI PLATNI PROMET I INSTRUMENTI PLAĆANJA ............................. 29

88. PLATNI PROMET U EU .................................................................................................. 29

89. MJENICA – VRSTE MJENICA ........................................................................................ 30

90. MJENIĈNE POTREPŠTINE ............................................................................................ 33

91. OSOBE U MJENIĈNOM POSLU I NJIHOVE OBVEZE .................................................. 33

92. PRIHVAT (AKCEPT) MJENICE, AVAL .......................................................................... 34

93. PROMESA – PROMISSORY NOTE ................................................................................ 34

94. ĈEK ................................................................................................................................. 35

95. VRSTE ĈEKOVA ............................................................................................................. 36

96. POTREPŠTINE ĈEKA .................................................................................................... 39

97. OSOBE U ĈEKOVNOM POSLU ..................................................................................... 39

98. ZADUŢNICA .................................................................................................................... 40

99. ĈEKOVI MEĐUNARODNIH PLAĆANJA, PUTNI (TRAVELLER'S) ĈEKOVI ................ 41

100. PRIJENOS ĈEKA ILI MJENICE...................................................................................... 45

101. KARAKTERISTIKE PLATNOG PROMETA S INOZEMSTVOM ..................................... 46

102. DEVIZE I VALUTE ........................................................................................................... 46

103. REZIDENTI I NEREZIDENTI; RAĈUNI DEVIZNIH TUZEMACA I INOZEMACA .............................................................................................................................. 47

104. MODEL KLIRINŠKIH PLAĆANJA – CENTRALIZIRANI PLATNI PROMET .................. 47

105. SUSTAV PLAĆANJA U KONVERTIBILNIM DEVIZAMA ............................................... 48

106. BANKOVNA DOZNAKA ................................................................................................. 49

107. KREDITNA PISMA .......................................................................................................... 49

108. DOKUMENTARNA NAPLATA - INKASO ....................................................................... 51

109. KREDITNA KARTICA ..................................................................................................... 51

110. MEĐUNARODNI DOKUMENTIRANI AKREDITIV .......................................................... 51

111. SUDIONICI I NJIHOVE OBVEZE U AKREDITIVNOM POSLU....................................... 52

112. VRSTE MEĐUNARODNIH DOKUMENTIRANIH AKREDITIVA ..................................... 53

113. DOKUMENTI U AKREDITIVNOM POSLU ...................................................................... 55

114. JEDINSTVENA PRAVILA ZA DOKUMENTARNE AKREDITIVE ................................... 55

115. BANKOVNA GARANCIJA .............................................................................................. 56

116. VRSTE BANKOVNIH GARANCIJA ................................................................................ 56

117. POTREPŠTINE I SADRŢAJ BANKOVNIH GARANCIJA ............................................... 58

www.referada.hr

BANKOVNI POSLOVI

Bankovni poslovi su oni poslovi koje banka obavlja na zahtjev klijenta ili temeljem zakonskih propisa. Postoje 3 temeljne podjele: I. PO ROĈNOSTI: 1. kratkoroĉni 2. dugoroĉni II. PO NAĈELU FUNKCIONALNOSTI: 1. poslovi mobilizacije i koncentracije sredstava 2. kreditni poslovi 3. posredniĉko-komisioni poslovi 4. vlastiti poslovi 5. kontrolno upravni i administrativni poslovi III. PO BILANĈNO - ANALITIĈKOM OBILJEŢJU:

1. pasivne poslove oni kojima banka prikuplja sredstva, stvarajući financijske obveze prema klijentu, a mogu biti:

a) kratkoroĉni: emisija novca; depoziti po viĊenju; zaduţivanje kod drugih banaka; blagajniĉki zapisi i druge zaduţnice; eskontiranje vlastitih mjenica

b) dugoroĉni: emisija dionica; oroĉeni depoziti; dugoroĉni depoziti drţave, javnih ustanova i institucija; izdavanje obveznica; dugoroĉni krediti iz inozemstva

2. aktivne poslove oni kojima banka stvara financijska potraţivanja prema klijentima, a mogu biti:

a) kratkoroĉni: kontokorentni kredit; eskontni – diskontni kredit; lombardni; rambursni; akceptni i avalni kredit

b) dugoroĉni: hipotekarni; investicijski – razvojni; potrošaĉki (konzumni) krediti U aktivnim bankarskim poslovima banke kao vjerovnici preko kredita, eskonta, akcepta, jamstva i drugih oblika financijske aktive plasiraju raspoloţiva sredstva svog financijskog potencijala, obraĉunavajući i naplaćujući aktivne kamate, koje su u pravilu veće od pasivnih.

3. neutralne ili komisijske poslove oni koje banka kao posrednik obavlja za raĉun klijenta. Oni su najobuhvatniji i od njih svaka banka ţivi. To su: depo poslovi; platni promet; kupnja i prodaja VP, deviza, valuta i dragocjenih kovina za tuĊi raĉun; preuzimanje jamstava i posredovanje kod izdavanja; izdavanje akreditiva i garancija. U neutralnim poslovima banke naplaćuju proviziju na usluge klijentu u platnom prometu, prodaju razliĉitih vrijednosnih papira i mjenjaĉkih poslova.

4. vlastite poslove oni poslovi koje banka obavlja za vlastiti raĉun. U vlastitim poslovima banke na financijskom trţištu aktiviraju raspoloţive financijske viškove kreiranjem financijskih oblika i time potiĉu mobilnost štednje.

KRATKOROĈNI PASIVNI BANKOVNI POSLOVI

U pasivnim bankarskim poslovima banke kao duţnici kreiraju financijske obveze na osnovi kojih obraĉunavaju i isplaćuju pasivne kamate klijentima. Kratkoroĉni pasivni bankovni poslovi su oni kojima banka prikuplja sredstva, stvarajući financijske obveze prema klijentu. Kratkoroĉni pasivni bankovni poslovi su : 1. emisija novca 2. depoziti po viĊenju

www.referada.hr

3. zaduţivanje kod drugih banaka 4. blagajniĉki zapisi i druge zaduţnice 5. eskontiranje vlastitih mjenica.

DEPOZITI PO VIĐENJU

Depoziti po viĊenju ili a vista depoziti su novĉana sredstva na raĉunu u banci koja

klijent koristi bez prethodne najave, a moţe ih prebaciti i na drugi raĉun. Iz njih se

odobravaju zajmovi, knjiţe se u pasivi bilance banke i na njih banka plaća pasivnu

kamatu Oni su najlikvidniji dio imovine, a ĉine 2/3 novca u opticaju. Ako su

namijenjeni štednji onda se nazivaju kvazi novcem. Graniĉni trošak drţanja depozira

po viĊenju je bitan jer donosi ili minimalnu ili negativnu kamatu (visoka inflacija, a

sredstva stoje na raĉunu). Izvor ovih sredstava moţe biti produkt robnih transakcija,

prodaje usluga, stavljanje kredita u teĉaj ĉime su prva karika u procesu multiplikacije.

Kvaliteta banke se nikada ne gleda po visini depozita a vista, već po visini oroĉenih

depozita.

DISKONT-ESKONT, ESKONTNI KREDIT

Znaĉenje diskonta: 1. otkup nekog potraţivanja prije njegova dospijeća uz odbitak kamata, provizija i

troškova; 2. kamate obraĉunate od dana kupovine mjenice do dana njezina dospijeća koje se

odbijaju od mjeniĉne svote pri njezinu otkupu prije roka; 3. naĉin prodaje kratkoroĉnih vrijednosnih papira (npr. blagajniĉki zapis i

komercijalni zapis) uz popust, tako da se od nominalne vrijednosti po kojoj će po dospijeću biti iskupljeni odbije iznos kamata od dana upisa ili kupovine do dospijeća;

4. diskontna stopa, kamatna stopa središnje banke bankama na odobrene kredite ili ponuĊena na zaduţnice drţavnog trezora;

5. duboki diskont (deep diskont) – nuţna pojava kod prodaje dugoroĉnih vrijednosnih papira uz diskont jer se u dugom roku pojavljuje velika razlika izmeĊu nominalne vrijednosti isplative o dospijeću i današnje vrijednosti pri kupovini vrijednosnice.

Diskontni kredit je kratkoroĉni bankovni kredit na temelju mjeniĉnog pokrića.

Specifiĉnost je kod diskontnog kredita da nema provjere boniteta komitenta i nema

procedure ugovaranja kredita. Jedino što banku interesira je bonitet mjenice, a da bi

ona bila bonitetna mora imati:

a) rok dospijeća 10 – 90 dana b) robno pokriće (u pravilu se financijska mjenica ne moţe diskontirati) c) kao dokaz valjanosti barem 3 sigurna potpisa

Eskont je mjeniĉno-pravna radnja kojom se obavlja naplata mjenice prije njezina

dospijeća. Eskontiranjem imalac sredstava eskontira mjenice uz naknadu (eskontna

kamata), a imalac mjenica eskontom dolazi do likvidnih sredstava. Eskont mjenice

ima svoju cijenu odnosno kamatu. Obraĉunana kamata pri eskontu mjenica zove se

diskont. Diskont se obraĉunava prema modelu diskontnog raĉuna, a stopa po kojoj je

kamata obraĉunana zove se diskontna stopa ili eskontna stopa.

www.referada.hr

REDISKONT - REESKONT

Reeeskont je kratkoroĉno zaduţivanje banaka kod drugih banaka. Banka uzima

kredit eskontirajući mjenice samo prvoklasnih duţnika kod druge banke, koje je

stekla iz poslova eskontnog kreditiranja (pretvaranje aktivnog posla u pasivni).

Reeskont je znaĉajan za banke koje se bave eskontnim kreditiranjem jer putem

njega dolaze do likvidnih sredstava. Dodatna prednost je zarada iz razlike kamatnih

stopa eskonta i reeskonta. Mjenicu moţe reeskontirati i centralna banka.

Rediskontna politika se upotrebljava kao sinonim za reeskont. Rediskontna politika

je instrument centralne banke za reguliranje kreditne aktivnosti poslovnih banaka:

a) utvrĊivanje kvalitete mjenice b) utvrĊivanje reeskontne/rediskontne stope Kod rediskontne politike vaţan je: rok dospijeća mjenica, broj avala, poslovi iz kojih

proizlaze, visina – plafon mjenice.

Rediskontna stopa po kojoj centralna banka prima mjenice poslovnih banaka je

referentna kamatna stopa za kredite poslovnih banaka.

Osim poslovnih banaka i centralne banke ove poslove mogu obavljati i diskontne

kuće.

Komercijalna metoda diskontiranja je u uvjetima visoke inflacije neupotrebljiva

D = C n i / 365

C – nominalni iznos mjenice

n – broj dana do dospijeća

p – diskontna stopa

i – kamatna stopa i = p / 100

AP = C n ap / 365

AP – iznos akceptne provizije

ap – stopa akceptne provizije

Maksimalni iznos diskonta teţi nominalnoj vrijednosti mjenice kada diskontna stopa

teţi u (beskonaĉnost) – raste.

LOMBARD

Lombardni kredit je kratkoroĉni aktivni bankovni posao koji se odobrava na temelju

zaloga pokretnih vrijednosti (zlato, dragocijene kovine, umjetniĉki predmeti,

vrijednosni i komercijalni papiri) u kraćim rokovima, od nekoliko dana do tri mjeseca

(90 dana), a najĉešće 15-20 dana. Lombardne kredite daju banke i zalagaonice u

odreĊenom postotku (50 - 70%) od procijenjene ili prometne vrijednosti zaloţenih

dobara koje preuzimaju do njihova iskupa, odnosno do konaĉne isplate kredita, kada

ih vraćaju duţniku. Duţnik za ĉitavo to vrijeme ostaje vlasnik predmeta. Ako duţnik

ne moţe otplatiti kredit, banka ima pravo prodati zaloţena dobra kako bi se naplatila.

Ako trţišna vrijednost predmeta padne ispod razine odobrenog kredita, banka moţe

traţiti dopunu zaloga. Banka naplaćuje ĉuvanje zaloga. Kad je zalog VP onda on

www.referada.hr

mora kotirati dnevno na burzi i imaju dnevno predvidivu cijenu. Ponekad se nazivaju

„kreditima iz nuţde“, ali ih treba smatrati uobiĉajenim poslovnim kreditima kojima se

lako mogu pribaviti obrtna sredstva. Stanovništvu ove kredite odobravaju posebne

financijske ustanove – zalagaonice.

RELOMBARD

Relombard je kratkoroĉna pasivna operacija zaduţivanja banaka kod drugih banaka

ili kod središnje banke, na osnovi zaloga po odobrenom lombardnom kreditu. Banka

koja je prethodno odobrila lombardni kredit zaduţuje se kod druge banke

lombardirajući iste one vrijednosti (vrijednosni i drugi papiri) po kojima je već odobrila

kredit. Relombardni kredit je znaĉajan naĉin na koji banke prikupljaju likvidna

sredstva. Lako se i bez posebne procedure sklapaju i otkazuju. Kratkog su roka,

obiĉno od jednog dana do dva tjedna. Posebno znaĉenje imaju one banke kojima

lombardno kreditiranje predstavlja osnovu poslovanja, jer im omogućavaju lako

odrţavanje likvidnosti. Relombardni krediti redovito su jedan od naĉina na koji

središnja banka elastiĉno regulira koliĉinu novca u optjecaju i vodi politiku

monetarnog rasta.

DUGOROĈNI PASIVNI BANKOVNI POSLOVI

Pasivni bankovni poslovi su poslovi prikupljanja i koncentracije novĉanih sredstava

od brojnih subjekata u bankovno-kreditni sustav. U tim je poslovima banka u ulozi

duţnika te je u obvezi prema vlasnicima sredstava. Prema kriteriju funkcionalnosti ti

su poslovi izvori sredstava s kojima banke posluju i iskazuju se u pasivi njezine

bilance. O iznosu i roĉnoj strukturi pasivnih bankovnih poslova ovisi iznos i roĉna

struktura aktivnih bankovnih poslova.

Dugoroĉni pasivni bankovni poslovi su: 1. emisija dionica 2. oroĉeni depoziti 3. dugoroĉni depoziti drţave, javnih ustanova i institucija 4. izdavanje obveznica 5. dugoroĉni krediti iz inozemstva

DIONICE I KAPITAL BANAKA

Temeljni kapital ili glavnica banke je kapital koji banka stjeĉe prilikom osnutka

putem emisije banĉinih dionica. Dopunski kapital je onaj koji se sukcesivno stvara

kroz banĉino poslovanje; bez obzira koliki je, on moţe ući u iznos banĉinog kapitala

najviše do iznosa temeljnog kapitala. Kapital banke nije fond jer je replasiran. Banka

ga drţi u pasivi i kapital je zadnja linija obrane i s druge strane temelj kreditne

aktivnosti preko multiplikatora.

Dionice banke mogu biti: a) obiĉne ili redovne i b) preferencijalne ili povlaštene.

Mogu glasiti na ime ili na donosioca.

Banka moţe tijekom poslovanja emitirati novu emisiju dionica da bi povećala svoj

temeljni kapital. Temeljni kapital je glavni dio jamstvenog kapitala.

Temeljni kapital se sastoji od:

www.referada.hr

1. uplaćene obiĉne dionice 2. uplaćene povlaštene dionice 3. rezerve formirane na teret dobiti 4. zadrţana dobit 5. kapitalna dobit ili gubitak 6. rezerve formirane za otkup vlastitih dionica

bruto temeljni kapital banke

Odbici su slijedeći: 1. gubici iz prethodnih godina 2. gubitak iz tekuće godine 3. nematerijalna imovina 4. otkupljene vlastite dionice 5. potraţivanja i potencijalne obveze osigurane vlastitim dionicama 6. kredit kojim su kupljene dionice banke Kada se ovi odbici oduzmu od bruto kapitala banke dobijemo neto kapital banke. Dopunski kapital banke se sastoji od: 1. posebnih rezervi za neindentificirane gubitke 2. instrumenti sekundarne likvidnodsti

bruto dopunski kapital banke

Odbici su slijedeći: 1. posebne rezerve i potraţivanja 2. potencijalne obveze osigurane instrumentima sekundarne likvidnosti Kada se ovi odbici oduzmu od bruto dopunskog kapitala banke dobivamo

dopunski kapital koji ulazi u jamstveni kapital samo do iznosa neto kapitala. Obveznice su dugoroĉni pasivni bankovni posao. To su dugoroĉni zajmovni VP.

Obveznice su pismene isprave kojima se emitent obvezuje da će vlasniku obveznice

u odreĊeno vrijeme i s odreĊenom dinamikom isplatiti iznos naznaĉen u obveznici

plus kamate isplatiti anuitet. To je instrument trţišta kapitala. Emitirati obveznicu

mogu sve pravne osobe. Kada ih emitiraju dioniĉka društva onda ih zovemo

korporativne obveznice.

karakteristike obveznica: 1. mogu glasiti na ime i na donosioca 2. mogu se javiti sa fiksnom kamatnom stopom, s fluktuirajućim stopama; ĉeste su i

participativne obveznice koje daju udjel u poslovnom rezultatu, a imaju fiksnu kamatnu stopu

bitni elementi su: 1. mora stajati oznaka da je obveznica 2. naziv i sjedište izdavatelja 3. naziv upisnika obveznice i oznaka ako glasi na donositelja 4. svota 5. visina kamatne stope 6. rokovi otplate glavnice i kamata 7. mjesto i datum izdavanja 8. serijski broj obveznice 9. potpisi ovlaštenih osoba izdavatelja

www.referada.hr

OROĈAVANJE DEPOZITA

Oroĉeni depozit je novĉani depozit na posebnom raĉunu banke. Deponent se odriĉe

njegove upotrebe na odreĊeno vrijeme i ne mogu se koristiti za dnevna plaćanja.

Mogu se podići nakon što proĊe utvrĊeni rok ili ako se prethodno najavi podizanje.

Najĉešći oblik je depozit s otkaznim rokom. Oroĉeni depoziti mogu se razroĉiti samo

pod uvjetima koji su regulirani ugovorom obraĉunava se niţa kamatna stopa na

sredstva u banci, a visina raste s duţinom oroĉenja. U sluĉaju razroĉenja

obraĉunava se niţa kamatna stopa od one predviĊene za oroĉeni depozit.

Oroĉeni depoziti zaraĊuju kamatnjak koji je viši od kamatnjaka na depozite po

viĊenju. Što je duţe razdoblje oroĉavanja veći je kamatnjak. Za banke su oroĉeni

depoziti povoljniji od ostalih (po viĊenju, depozita trţišta novca, i dr.) jer su slobodni

za plasiranje dok traje rok oroĉavanja.

DEFINIRANJE I OBJAŠNJENJE BANKOVNOG KREDITA

Bankovni kredit je ustupanje novĉanih sredstava od strane banke ili kreditora duţniku

ili debitoru na odreĊeni rok uz obvezu povrata i plaćanja pripadajuće kamate. Kod

odobravanja kredita javlja se kolateral u obliku depozita, hipoteke. (“kredere” -

vjerovanje)

krediti se dijele: 1. prema subjektima koji odobravaju kredite:

a) komercijalni odobrava se u robi, a vraća u novcu b) bankovni kredit

2. prema predmetu na koji glase krediti: a) naturalni b) novĉani

3. po roĉnosti: a) kratkoroĉni ( do 1 godine) b) srednjoroĉni (od 1 do 5 ili 10 godina) c) dugoroĉni (s rokom duţim od 5 ili 10 godina, zavisno od pristupa)

4. prema svrsi: a) proizvoĊaĉki b) potrošaĉki

5. prema namjeni: a) krediti za obrtna sredstva b) krediti za investicijsku potrošnju

6. prema naĉinu osiguranja:

a) otvoreni temelje se na povjerenju

b) pokriveni polog moţe biti VP, hipoteka, pokretna imovina 7. prema drţavnom domicilu:

a) tuzemni b) inozemni

8. prema valuti: a) kunski b) devizni

9. prema kamati: a) fiksni

www.referada.hr

b) varijabilni 10. prema mogućnosti korištenja:

a) fiksni b) u tranšama c) revolving (obrtni krediti)

KRATKOROĈNI BANKOVNI POSLOVI

Kratkoroĉni bankovni poslovi mogu biti: 1. aktivni:

a) kontokorentni kredit b) eskontni – diskontni kredit c) lombardni kredit d) rambursni kredit e) akceptni kredit f) avalni kredit

2. pasivni: a) emisija novca b) depoziti po viĊenju c) zaduţivanje kod drugih banaka d) blagajniĉki zapisi i druge zaduţnice e) eskontiranje vlastitih mjenica

KONTOKORENTNI KREDIT

Kontokorentni kredit je kratkoroĉni aktivni bankovni posao. To je kredit odobren po

tekućem raĉunu komitenta. Temeljem ovog kredita mogu se izdavati nalozi za

plaćanje iznad raspoloţivih sredstava na raĉunu, a prema ugovoru. Kod njega je

bitno da nema kolaterala, nego je sigurnost banke u poznavanju komitenata. U EU

40% svih kredita su kontokorentni krediti (razliĉit od minusa na tekućem raĉunu).

kontokorentni kredit je prisutan kod: 1. sezonskih prilagoĊavanja komitenata 2. gdje su neujednaĉeni priljevi i odljevi sredstava najĉešći rok je 3 mjeseca i taj se rok onda obnavlja. Iz prvog slijedećeg priljeva se

kredit isplaćuje. Korištenje kredita se obraĉunava po danima. Na korišteni dio kredita

(npr. 1 mil.) pravna osoba plaća kamatu, a na neiskorišteni dio kredita (npr. 9 mil.)

komitent plaća banci proviziju u iznosu od najĉešće 1,5% (zbog toga što banka u

svojoj likvidnosti osigurava svih 10 mil. sredstava cijelu ugovorenu svotu).

U Hrvatskoj se odobravaju po tekućem raĉunu graĊana (pravo na prekoraĉenje),

obiĉno u visini jednog i pol redovnog primanja (plaća ili mirovina) vlasnika raĉuna (u

nekim bankama i više), ovisno o kvaliteti komitenta banke, a nazivaju se krediti po

tekućem raĉunu. Imaju vaţnu socijalnu ulogu.

Vrlo vaţan oblik kredita jer klijentu omogućava jednostavnije premošćivanje

kratkoroĉne, povremene i privremene nelikvidnosti, omogućuje elastiĉnu i racionalnu

upotrebu kredita prema stvarnim potrebama, smanjuje blagajniĉko poslovanje,

nerijetko prerasta u dugoroĉno kreditiranje zbog automatskog produţavanja ugovora,

kamatne stope su u pravilu više nego na druge oblike kredita.

www.referada.hr

www.referada.hr

AKCEPTNI I AVALNI KREDITI

Karakteristika akceptnog kredita je da banka ne stavlja komitentu na raspolaganje

novĉana sredstva nego banĉin ugled i kreditnu sposobnost pa se zato nazivaju

“krediti za preuzimanje obveze”. Banka akceptira mjenice koje na nju trasira korisnik

kredita. Banka se obvezuje da će isplatiti mjenicu ako trasant ne izvrši svoju obvezu

– ne iskupi mjenicu o dospijeću. Ovakvi krediti su prisutni u meĊunarodnom robnom

prometu pri odgoĊenom plaćanju.

Kod avalnog kredita banka daje aval komitentu na njegove mjeniĉne obveze do

ugovorenog avalnog limita. Takvoj mjenici se podiţe vrijednost i lakše cirkulira.

Najĉešće se daje kof kupnje robe na kredit uvoznicima. Banka traţi plaćanje provizije

od uvoznika i pokriće za avalni limit. Isto kao i akceptni kredit, avalni kredit ulazi u

kategoriju kredita za preuzimanje obveze.

karakteristike avalnog kredita: 1. nenovĉani kredit (nije klasiĉan kredit) 2. traţiocu avala banka osigurava jamstvo 3. sluţi samo za plaćanje robe, a takva mjenica se ne upotrebljava za diskontiranje 4. obveza banke je samostalna i neovisna 5. na njega se ne plaća kamata, nego provizija 6. što je veći avalni limit i mjenica je kvalitetnija

RAMBURSNI KREDITI

dokumenti dokumenti + mjenica

pokriće akceptirana

mjenica

dokumenti pokriće akceptirana

dokumenti

mjenica +

mjenica

ugovor

roba

Rambursni kredit je akceptni karedit koji banka otvara uvozniku robe za plaćanje

uvoza robe uz pokriće robnih dokumenata koji su na nju preneseni. Upotrebljava se

kod plaćanja robe s dugim transoprtom. Najĉešće srećemo indirektni ramburs kod

kojeg se javlja 5 sudionika (na slici: uvoznik, izvoznik, banke uvoznika i izvoznika i

rambursna banka). Banka izvoznika je u zemlji izvoznika, banka uvoznika je u zemlji

uvoznika, dok ramburana banka moţe biti u trećoj zemlji.

BANKA

UVOZNIKA

UVOZNIK

BANKA IZVOZNIKA

IZVOZNIK

BROD

www.referada.hr

rambursno kreditiranje ima 5 faza: 1. faza: poĉinje zakljuĉivanjem kupoprodajnog ugovora izmeĊu kupca uvoznika i

prodavatelja izvoznika. U ugovoru mora pisati da će se plaćanje izvršiti mjenicom koju će akceptirati rambursna banka u trećoj zemlji.

2. faza: uvoznik daje nalog svojoj banci da mu na teret njegovih sredstava ili danog pokrića otvori rambursni kredit kod rambursne banke koja će akceptirati mjenicu.

3. faza: domaća banka zakljuĉuje s rambursnom bankom ugovor na temelju kojega rambursna banka akceptira na nju vuĉenu mjenicu. Tu mjenicu dostavlja banci izvoznika sa nalogom da akcept izruĉi izvozniku tek kada on preda dokumente o otpremi robe.

4. faza: kada primi nalog rambursne banke, banka izvoznika izvješćuje izvoznika da mu je spremna predati akcept. Kada primi dokumente šalje ih rambursnoj banci.

5. faza: banka uvoznika predaje dokumente uvozniku radi preuzimanja robe, a izvoznik se naplaćuje iz akceptirane mjenice.

Ovdje se radi o 2 poslovna partnera koji se ne poznaju niti nemaju povjerenje jedan u drugoga. Rambursni kredit u sluĉaju da se partneri bolje poznaju moţe ići direktno od banke uvoznika do banke izvoznika (nema rambursne banke). postoje 3 vrste rambursa:

1. opozivi nepotrvrĊeni ramburs kod tog rambursa se rambursna banka pismeno ne obvezuje da će akceptirati mjenicu

2. neopozivi nepotvtĊeni ramburs kod njega se rambursna banka obvezuje da će akceptirati mjenicu, ali se posredniĉka banka (banka izvoznika) ne obvezuje da će mjenicu eskontirati.

3. neopozivi potvrĊeni ramburs rambursna banka se obvezuje da će akceptirati mjenicu, a banka izvoznika da će je eskontirati.

POTROŠAĈKI KREDIT

Potrošaĉki ili konzumni kredit je izuzetno vaţan instrument ekonomske politike.

Omogućuje potrošnju iznad raspoloţivih sredstava graĊana ĉime je omogućena

prodaja robe. Predmet kreditiranja su dobra za koje se mora štedjeti duţe vrijeme

trajna potrošna dobra (prisilno se štedi na rok na koji je odobren kredit). Potrošaĉki

krediti su strogo namjenski za toĉno odreĊenu robu. Rokovi su od nekoliko mjeseci

do 5 godina. Predmet su konkurentske borbe, a prednosti se odigravaju:

1. rokom vraćanja 2. visinom kamate 3. visinom depozita Vrlo je vaţan instrument ekonomske politike. Gospodarsko mu je znaĉenje u tome da

omogućava potrošnju iznad trenutno raspoloţivih sredstava graĊana, što s druge

strane omogućava brţu i veću prodaju robe i oţivljava – podrţava privrednu

aktivnost. Odobravaju ih banke u novcu i trgovaĉke kuće robom sa odgodom

plaćanja od 2 – 5 godina.

DUGOROĈNO KREDITIRANJE BANAKA

Dugoroĉno kreditiranje je na rok iznad 5 ili 10 godina, a po nekima i iznad 1 godine.

Kod ovih kredita je bitna namjena: a) razvoj

www.referada.hr

b) modernizacija c) ulaganja u opremu najĉešći oblici ovog kredita su: a) investicijski krediti b) hipotekarni krediti ovi krediti imaju posebna obiljeţja: a) veća kamatna stopa koja osigurava rentabilnost ulaganja u investiciju

b) imaju drukĉije realno pokriće najĉešće je to zalog banke na izgraĊeni objekt, zemljište, na realnu hipoteku

c) ovi krediti su riziĉniji zbog dugog roka otplate d) tehnika odobravanja ovih kredita je drugaĉija i zahtijeva poseban struĉni kadar Kod investicijskih kredita banka ne analizira imovinu tvrtke nego cjelokupno poslovanje. Kod velikih investicija banka traţi garanciju drţave ili prvoklasne inozemne banke.

POSREDNIĈKI BANKOVNI POSLOVI

Posredniĉki bankovni poslovi (neutralni ili komisioni bankovni poslovi) su oni koje banka kao posrednik obavlja za raĉun klijenta. Oni su najobuhvatniji i od njih svaka banka ţivi. To su:

a) depo poslovi b) platni promet c) kupnja i prodaja VP, deviza, valuta i dragocjenih kovina za tuĊi raĉun d) preuzimanje jamstava i posredovanje kod izdavanja e) izdavanje akreditiva i garancija.

U neutralnim poslovima banke naplaćuju proviziju na usluge klijentu u platnom prometu, prodaju razliĉitih vrijednosnih papira i mjenjaĉkih poslova. Depo poslovi obuhvaćaju primanje nenovĉanih depozita. Nenovĉani depoziti mogu

biti razna pokretna vrijednost, a najĉešće su to:

a) vrijednosni papiri b) police osiguranja c) deponirane štedne knjiţice d) zlato e) nakit Za ĉuvanje takvih pokretnih vrijednosti banka sa deponentom sklapa ugovor. Kod

vrijednosnih papira u ugovor osim ĉuvanja moţe biti uvedena i klauzula o rukovanju s

VP.

Dvije su vrste depozita:

a) zapeĉaćeni depoi zatvoreni

b) nezapeĉaćeni depoi otvoreni Banka moţe deponentu osigurati i sef.

KUPOPRODAJA VP, DEVIZA, VALUTA I ZLATA ZA TUĐI RAĈUN To je najĉešći neutralni posao od svih komisionih poslova. Da bi ga obavila, banka se mora pojaviti

na burzi mora imati ovlaštenje za burzovnog posrednika. Da bi obavila ovaj posao banka mora imati pisani nalog svoga komitenta koji moţe biti limitiran ili slobodan.

www.referada.hr

Kod limitiranog naloga banka obavlja kupovinu do visine teĉaja koji je naveden u

nalogu, a kod slobodnog naloga banka obavlja kupovinu polazeći od interesa svoga

komitenta. Banka naplaćuje proviziju (u promilima od iznosa transakcije)

UVJETI KREDITNE SPOSOBNOSTI

Karakteristike duţnika prema kojima kreditor procjenjuje da li će mu odobreni kredit

biti otplaćen u skladu s ugovorom.

Uvjete kreditne sposobnosti propisuje banka u aktu o kreditnoj politici banke.

opći uvjeti:

1. analiza tekuće likvidnosti komitenta (cash flow analiza) najĉešće aktive i pasive

2. rentabilnost i uspješnost poslovanja banka analizira odnos izmeĊu duga i tekućih prihoda

3. operativna efikasnost komitenta urednost u izvršenju obveza prema vjerovnicima

4. stupanj zaduţenosti poduzeća banka procjenjuje kreditni rizik

5. stupanj integriranosti komitenta i banke koji postotak depozita komitent drţi kod banke, da li obavlja platni promet kod te banke...

specifiĉni 2 podruĉja: 1. sredstva osiguranja kredita 2. provjera namjenskog korištenja kredita

Pri emisiji duţniĉkih vrijednosnih papira emitenti (zajmotraţioci) obiĉno sami pruţaju

dokaze vlastite kreditne sposobnosti jer je to element konkurentske prednosti i utjeĉe

na uspjeh emisije zaduţnica. Kreditnu sposobnost pojedine zemlje procjenjuju i javno

obznanjuju meĊunarodne financijske organizacije, banke i organizacije

specijalizirane za analize i informacije o kreditnom rejtingu.

PROCEDURA ODOBRAVANJA BANKOVNIH KR EDITA

Da bi dobio kredit banke, komitent prvo mora podnijeti zahtjev banci za

odobravanjem kredita, koji svaka banka mora primiti i obraditi i o odluci izvijestiti

komitenta.

banka mora voditi raĉuna o: 1. svrsi kreditiranja i prihvatljivosti sa stajališta banke 2. kreditnoj sposobnosti i bonitetu komitenta 3. doprinosu kunskom i deviznom potencijalu banke 4. urednosti podmirivanja ranijih obveza 5. kvaliteti i sigurnosti instrumenata osiguranja 8 koraka prijema i obrade zahtjeva: 1. kontakt s komitentom

2. utvrĊivanje kreditne sposobnosti i boniteta komitenta temelji se na 2 koraka:

a) subjektivna analiza temelji se na intervjuu putem kojeg se dolazi do spoznaje o analizi managementa, trţišta i okruţenja poduzeća...

b) objektivna analiza njome prikupljamo podatke iz financijskih izvješća komitenta i bona 1 (depoziti) i bona 2 (nelikvidnost, promet preko tekućeg raĉuna) ZAP-a.

www.referada.hr

3. ugovaranje instrumenata osiguranja: a) zaloţno pravo nad stvarima i pravima b) oroĉeni polog u domaćoj i stranoj valuti c) garancija druge banke d) solidarno ili subsidijarno jamstvo e) cesija f) mjenica i obraĉunski ĉek g) dokument o zaplijeni raĉuna ili plaće (kod fiziĉkih osoba)

4. izrada kreditnog prijedloga sastoji se od 3 dijela: a) informacije o poslovanju poduzeća

b) prijedlog odluke sadrţi elemente odobravanja plasmana c) model koji projicira bilancu poduzeća u narednim godinama - ako zahtjev prelazi 50.000 € odobrava ga sektor kreditnih poslova

5. donošenje odluke na kreditnom odboru kreditni odbor ĉine struĉnjaci unutar banke

6. sklapanje ugovora u puštanje kredita u teĉaj nakon odluke kreditnog odbora struĉne sluţbe izraĊuju ugovor o plasmanu. Kad potpisuje ugovor komitent predaje banci instrumente osiguranja. Nakon toga struĉna sluţba, uz odobrenje sektora kreditne kontrole, prebacuje sredstva na ţiro raĉun komitenta virmanom koji mora imati 2 ovlaštena potpisnika

7. naplata potraţivanja provode ih kreditni analitiĉari u suradnji sa sluţbom raĉunovodstva

8. kontrola boniteta i klasifikacija duţnika obavlja se najmanje 2 puta godišnje na temelju: a) novih financijskih izvješća poduzeća

b) utvrĊivanjem stanja na terenu

c) na temelju podataka FINE.

Na temelju ovih podataka provodi se klasifikacija duţnika u odreĊenu riziĉnu skupinu. Svaka banka ima 2 cjenika u pisanom obliku: 1. pravilnik o kamatnim stopama gdje je kamatna stopa cijena bankovnih usluga.

Pasivne kamatne stope formiraju se po troškovnom principu, dok se aktivne kamatne stope formiraju po trţišnom principu. Razlika izmeĊu pasivnih i aktivnih kamatnih stopa je kamatna marţa i odlazi u bilancu uspjeha.

2. tarifa ili naknada za usluge provizije koje banka naplaćuje za obavljanje usluţnih poslova, a sastoje se od fiksnog iznosa, postotaka ili promila. IzmeĊu banaka su veće razlike u tarifama nego u kamatnim stopama.

KREDITNI ODNOSI S INOZEMSTVOM I FINANCIRANJE IZVOZA

Komercijalni krediti inozemstvu su krediti koje prodavatelj robe daje kupcu u robi

(trgovaĉki krediti), s tim da ga kupac vrati u novcu u ugovorenom roku. Rijeĉ je o

prodaji robe na kredit. Prodavatelj kod odobravanja kredita mora poznavati kreditnu

sposobnost odnosno bonitet kupca. Rizik se osigurava garancujom banke, koju

preporuĉi banka prodavatelja robe ili mjenicom kupca.

U cilju utvrĊivanja kreditne sposobnosti kupca potrebno je: a) temeljito utvrditi njegovu poslovnu i kreditnu sposobnost b) kupoprodajnim ugovorom i drugim instrumentima naplate prodane robe osigurati

njenu naplatu.

www.referada.hr

Bonitet je potrebno utvrditi temeljem: a) visine i strukture kapitala duţnika b) likvidnosti raspoloţivog kapitala c) visine i strukture potraţivanja i dugovanja d) financijskog rezultata i urednosti poslovanja e) izvršenja preuzetih obveza f) poslovnog ugleda i povjerenja Pored navedenog potrebno je ispitati: a) vanjskotrgovinske odnosno devizne propise zemlje kupca b) likvidnost u plaćanjima c) mogućnost transfera deviza u ugovorenom roku. Podatke o bonitetu kupca prodavatelj moţe dobiti od svoje banke ili specijaliziranih

agencija. Izvoznik moţe refinancirati ovakav kredit kod poslovne banke ili drţavne

agencije. Osnovna znaĉajka je da ovi krediti nisu konkurentni jer svi troškovi, i cijena

kredita i carina terete inozemnog kupca. Za izvoznika ovi krediti predstavljaju

opterećenje jer su vezani uz osnovni posao i jer traţe financijska i pravna

utanaĉenja.

ROBNI I FINANCIJSKI KREDITI INOZEMSTVU - To je uzimanje kredita u

inozemstvu za uvoz robe i usluga ili davanje kredita za izvoz robe i usluga. Kreditor

odobrava zajmotraţiocu financijski kredit radi financiranja kupnje roba i plaćanje

usluga, pri ĉemu je ugovorom o kreditu odreĊena namjena korištenja kredita što

znaĉi da je robni kredit financijski kredit s namjenom. Ovakve kredite odobravaju

banke i specijalizirane institucije za financiranje izvoza kupcima u inozemstvu

(uvoznicima). Banka uvjetuje od koga ćemo kupiti robu (tj. izvoznika).

Karakteristika: a) prodaje se roba slabije kvalitete b) odvojeni su kreditni i komercijalni dijelovi posla postoji nekoliko podvarijanti ovog kreditiranja:

a) “buyers” krediti banka moţe direktno kreditirati inozemnog kupca

b) “bank-to-bank” krediti banka kreditira banku uvoznika s tim da se iz tako odobrenog kredita financiraju kupĉeve nabavke u zemlji kreditora.

Za izvoznika je ovaj naĉin povoljniji od klasiĉnog kreditiranja dobavljaĉa jer nema rizika naplate. Hrvatske banke mogu inozemstvu odobravati robne i financijske kredite radi izvoza robe i usluga, ali ti su krediti marginalni u odnosu na direktno kreditiranje dobavljaĉa od strane izvoznika.

Pod kreditiranjem podrazumijevamo kunsko dopunsko kreditiranje izvoza u zemlji.

obuhvaća 2 posla: 1. osiguranje izvoznih kredita 2. financijska podrška izvozu Sudionici izvoznog kreditiranja su: a) izvoznici b) poslovne banke c) specijalizirane financijske institucije d) centralne banke (kroz sustav selektivnog kreditiranja) Kod kratkoroĉnog financiranja ( do 1 godine, naplata u gotovu kroz 60-90 dana) izvozniku se nadoknaĊuje postotak sredstava koji je zaleĊen u robi.

www.referada.hr

Instrumenti kratkoroĉnog financiranja su: diskont, garancija, lombard, akcept, fortfaiting.

Kod dugoroĉnog financiranja osnovni problem je nalaţenje dugoroĉno slobodnih sredstava. Za dugoroĉno financiranje se najĉešće osniva posebna financijska institucija sa velikim inicijalnim kapitalom. Te institucije mogu biti: a) dio drţavnog aparata (Japan, VB) b) drţavne agencije (Exim u SAD-u) c) privatna institucija uz potporu drţave (Heimes u Njemaĉkoj) d) javno-privatne firma (Francuska) Izvori sredstava za izvozna financiranje su: a) drţavni proraĉun b) centralna banka c) drţavni fondovi d) sredstva socijalnog osiguranja e) pozajmice na financijskom trţištu f) sredstva iz diskonta mjenica itd. Oblici financiranja: a) refinanciranje nacionalnih izvoznika b) direktno odobravanje kredita zajmoprimcima u inozemstvu c) garantiranje izvoznih kredita d) kreditiranje inozemnih vlada e) mješovito kreditiranje f) tehniĉka pomoć g) osiguranje izvoznih poslova

Karakteristika ovih kredita: a) imaju niţe kamatne stope b) provizija je takoĊer niţa

Postoji nekoliko vrsta ovih kredita: a) krediti za izvoz robe i usluga b) krediti za proizvodnju i pripremu robe za izvoz c) krediti za izvoz robe na komercijalni kredit d) krediti za izvoz robe na konsignacijska skladišta To su sve reeskontni krediti. Osim ovih kredita imamo: a) kredit dobavljaĉa b) kredit kupca c) kredit banke banci d) izvozno osiguranje

MEĐUNARODNE MONETARNE I FINANCIJSKE INSTITUCIJE

Namjena meĊunarodnih financijskih institucija je sigurnost i stabilnost u

meĊunarodnim plaćanjima.

www.referada.hr

TEMELJNI ZADACI MMF-a :

1. unapreĊenje meĊunarodnog monetarnog razvoja suradnjom zemalja ĉlanica kroz permanentni sustav konzultiranja i suradnji

2. olakšavanje širenja i ravnomjernog razvijanja meĊunarodne trgovine radi odrţavanja visokog stupnja zaposlenosti i razvoja gospodarstva zemalja ĉlanica kao osnovne svrhe njihove ekonomske politike

3. unapreĊenje stabilnosti teĉajeva i odrţavanje pravilnih intervalutarnih odnosa izmeĊu zemalja ĉlanica

4. pomaganje primjene multilateralnih sistema plaćanja po tekućim transakcijama izmeĊu zemalja ĉlanica (bez valutnih ograniĉenja)

5. uklanjanje deviznih restrikcija koje su štetne po meĊunarodnu trgovinu i spreĉavaju njen rast

6. pruţanje pomoći iz svojih sredstava zemljama ĉlanicama fonda kako bi mogle popraviti poremećaje u platnim bilancama popunjavanjem trenutnih manjkova u bilancama plaćanja

7. sluţiti kao centar za davanje savjeta o svim pitanjima meĊunarodnih plaćanja

TEMELJNI ZADACI MeĊunarodne banke za obnovu i razvoj:

Uvjet za ĉlanstvo u MeĊunarodnoj banci za obnovu i razvoj je ĉlanstvo u MMF-u.

funkcije MeĊunarodne banke za obnovu i razvoj su: 1. pomaganje obnove i razvoja gospodarstva zemljama ĉlanicama i ponovnog

prilagoĊavanja mirnodopskim potrebama 2. poticanje privatnih investicija u inozemstvu putem garancija, sudjelovanja u

kreditima i dopunjavanjem privatnih investicija financijskim sredstvima iz vlastitog kapitala banke

3. pomaganje dugoroĉnog ravnomjernog razvoja meĊunarodne trgovine i odrţavanja ravnoteţe u platnim bilancama

4. usklaĊivanje vlastitih kredita ili garancija s drugim meĊunarodnim izvorima financiranja

posebne djelatnosti Banke su: 1. organiziranje i pruţanje tehniĉke pomoći 2. osnivanje Instituta za ekonomski razvoj i obuĉavanje kadrova 3. osnivanje Konzorcija za kreditiranje prioritetnih programa razvoja

Kod odobravanja kredita i davanja garancija Banka se pridrţava slijedećih kriterija:

1. odobrava kredite prema komercijalnim kriterijima (daju se krediti i garantiraju se samo ekonomski opravdani projekti)

2. financiranje Svjetske banke mora biti praćeno štednjom od strane zemlje zajmoprimatelja

3. kredite koje Banka odobrava na podruĉju zemlje ĉlanice obvezno garantira vlada zemlje ĉlanice, njena središnja banka ili druga sliĉna ustanova

4. kod donošenja odluke o kreditu Banka daje prioritet ekonomski najkorisnijim i najhitnijim projektima

www.referada.hr

5. Banka financira konkretne projekte razvoja i iznos zajma mora biti iskorišten samo za svrhe za koje je zajam odobren

6. Banka odobrava kredite samo u sluĉaju da je sigurna da zemlja traţilac kredita nije mogla dobiti povoljniji kredit od ostalih financijskih institucija

7. svaka zemlja ĉlanica koja ţeli koristiti kredit kod Svjetske banke mora prethodno zakljuĉiti sporazum o reguliranju predratnih dugova

IFC – MEĐUNARODNA FINANCIJSKA KORPORACIJA - MeĊunarodna financijska

korporacija (International Finance Corporation) je meĊunarodna financijska institucija

koja zajedno s MeĊunarodnim udruţenjem za razvoj (IDA) i MeĊunarodnom bankom

za obnovu i razvoj (IBRD) ĉini Svjetsku banku. Osnovana je 1955, a potpisivanjem

Statuta od 31 zemlje ĉlanice 1956. IFC je zapoĉela s radom. Ĉlanice Korporacije

mogu biti samo zemlje ĉlanice Svjetske banke.

Motiv osnivanja bio je davanje većeg utjecaja privatnom kapitalu i slobodnije

financiranje privatnog sektora gospodarstva bez uvjetovanja drţavne garancije za

dane kredite.

Osnovna djelatnost IFC jest gospodarski razvoj zemalja ĉlanica kroz financiranje

razvoja, modernizaciju i proširenje privatnih proizvodnih poduzeća. IFC ne moţe

financirati drţavna poduzeća već samo privatna.

IFC je samostalna pravna osoba s vlastitim kapitalom, poslovanjem, rukovodstvom i

osobljem, ali je usko povezana sa Svjetskom bankom. Savjet guvernera i Savjet

uprave Svjetske banke istodobno su i vrhovni upravni organi IFC. Svoje odluke

Savjet guvernera donosi na godišnjoj skupštini koja se odrţava zajedno sa

skupštinom Svjetske banke i MeĊunarodnog udruţenja za razvoj.

Prema obiljeţjima poslovanja, IFC je poslovna razvojna banka koja kreditira privatna poduzeća uz naplatu kamate. Korporacija sudjeluje do 50% vrijednosti investicijskog objekta. Ostatak osigurava privatno poduzeće vlastitim udjelom u financiranju. Prvenstvo u financiranju razvoja privatnog sektora gospodarstva imaju poduzeća u

zemljama u razvoju. Uvjet za financiranje jeste da privatni investitor nije mogao

osigurati potrebna sredstva na trţištu kapitala po povoljnim uvjetima. Financira samo

one projekte privatnih investitora koji imaju puno ekonomsko opravdanje, koji će biti

rentabilni i ĉiji će investitori moći uredno plaćati diospijele otplate.

IFC koristi: a) direktno financiranje investicija odreĊenog investitora b) posredno financiranje investicija kupnjom dionica i obligacija investitora. IDA – MEĐUNARODNO UDRUŢENJE ZA RAZVOJ - meĊunarodno udruţenje za

razvoj (International Development Association) je meĊunarodna financijska institucija

koja pomaţe ekonomski razvoj zemalja u razvoju. Zajedno s MeĊunarodnom

financijskom korporacijom (IFC) i MeĊunarodnom bankom za obnovu i razvoj (IBRD)

ĉini Svjetsku banku. IDA je zapoĉela s radom 1960.

Osnovana je zato što nerazvijene zemlje nisu mogle koristiti kredite Svjetske banke

za financiranje infrastrukturnih nekomercijalnih projekata. Ĉlanice IDA mogu biti

samo one zemlje koje su ĉlanice IBRD.

Zemlje ĉlanice IDA podijeljene su na: a) grupu razvijenih zemalja i b) nerazvijenih zemalja. Razvrstavanje zemalja u ove dvije grupe izvršeno je prema stupnju razvoja

gospodarstva i visini dohotka.

UtvrĊeni poĉetni kapital dijeli se na 2 dijela:

www.referada.hr

1. 10% udjela svaka zemlja ĉlanica IDA prve i druge grupe uplaćuju u konvertibilnim valutama

2. 90% industrijski razvijene zemlje uplaćuju u konvertibilnim valutama dok nerazvijene zemlje ovaj dio uplaćuju u svojoj nacionalnoj valuti.

Svrha IDA je da unapreĊuje ekonomski razvoj i poveća produktivnost i da na taj naĉin

podiţe ţivotni standard u manje razvijenim podruĉjima. IDA ima status pravne osobe,

uţiva imunitet i osloboĊeno je plaćanja svih poreza i dadţbina u vezi sa svojim

poslovanjem.

Krediti koje odobrava IDA odobravaju se beskamatno uz naplatu niske provizije od

0,75% godišnje. Rok otplate kredita je 50 godina, a otplata kredita poĉinje teći tek

nakon 10 godina. Idućih 10 godina otplaćuje se 1% kredita godišnje, a u daljnjih 30

godina otplaćuje se po 3% godišnje.

IDA osim privrednih projekata kreditira: a) komunalne projekte b) projekte stambene izgradnje c) izgradnju kulturnih objekata i d) druge infrastrukturne projekte za brţi ekonomski, društveni i kulturni razvoj. MIGA – AGENCIJA ZA MULTILATERALNO GARANTIRANJE INVESTICIJA –

osnovana je kao novi ĉlan Svjetske banke s ciljem da se pojaĉa i osigura prelijevanje

privatnog kapitala u zemlje u razvoju. Pored potreba za stranim kapitalom u

siromašnim zemljama, srednje razvijene zemlje aktivno traţe strane izravne

investicije za pokretanje svog industrijskog razvoja, a programi privatizacije diljem

svijeta otvaraju mogućnost za ulaganje sve više novca u privatne projekte.

MIGA osigurava 4 vrste rizika:

nekonvertibilnost valute – štiti interese investitora od potencijalnih gubitaka od nemogućnosti zamjene zarade od ulaganja u lokalnoj valuti za stranu valutu radi transfera u zemlje domaćina

nacionalizacije rata i graĊanskih nemira raskida ugovora

MIGA osigurava nova ulaganja ulagaĉa iz bilo koje zemlje ĉlanice u projekte u nekoj

zemlji u razvoju, takoĊer ĉlanici MIGA-e. U postupku ocjenjivanja zahtjeva MIGA

zahtijeva da projekti budu financijski i ekonomski zdravi i sigurni u pogledu zaštite

okoliša, te da odgovaraju razvojnim potrebama zemalja domaćina (osiguranje novih

radnih mjesta, transfera tehnologije, povećanje izvoza).

POJAM I VRSTE PLATNOG PROMETA

Platni promet je neutralni bankovni posao, a obuhvaća sva plaćanja izmeĊu pravnih i

fiziĉkih osoba, sa svrhom podmirenja traţbina ili naplate novĉanih potraţivanja.

Manjim dijelom je gotovinski, a najvećim dijelom obavlja se bezgotovinski – knjiţnim

prijenosom novĉanih svota od duţnika vjerovniku.

Znaĉajno je: moţe se obaviti bez novĉanog prijenosa, kompenzacijom, cesijom,

asignacijom, isplatom tuĊeg duga.

platni promet vode: 1. banke 2. poštansko-ĉekovni zavodi 3. ţiro centrale

www.referada.hr

4. klirinške institucije 5. pošte 6. štedionice platni promet se dijeli na: a) tuzemni koji ĉini sustav plaćanja izmeĊu fiziĉkih i pravnih osoba istoga drţavnoga

podruĉja b) meĊunarodni koji ĉini sustav plaćanja izmeĊu rezidenata razliĉitih zemalja, s

razliĉitim valutnim, carinskim, pravnim i drugim sustavima, pri ĉemu se jedna valuta pretvara u drugu

U RH, poduzeća vode svoja sredstva od 1962. kod Sluţbe društvenog knjigovodstva

(SDK), a od 1993. kod ZAP-a. ZAP ta sredstva evidentira kao depozite kod poslovnih

banaka s kojima su poduzeća sklopila ugovor. Od 2002. posao platnog prometa

preuzimaju poslovne banke, a ZAP postaje FINA i njegova je uloga, uloga

posrednika u platnom prometu. MeĊunarodni platni promet obavljaju iskljuĉivo banke

s velikim ovlaštenjem (banke ovlaštene za devizno-valutne i kreditne poslove s

inozemstvom). Platni promet je malim dijelom gotovinski, a najvećim dijelom se vrši

knjiţnim prijenosom novĉanih svota od duţnika na vjerovnika. Za graĊane, platni

promet obavljaju pošte, banke i štedionice.

SREDSTVA PLAĆANJA

Gotovinsko i bezgotovinsko plaćanje

Kompenzacija

Cesija je ustupanje potraţivanja, prijenos potraţivanja traţbine s dosadašnjeg

vjerovnika (cedenta) na novog vjerovnika (cesionara) a da duţnik(cesus) ostaje isti, a

i samo potraţivanje isto.

Asignacijom jedna osoba (asignant) ovlašćuje drugu osobu (asignata) da za njezin

raĉun plati nešto odreĊenoj trećoj osobi (asignatoru), a ovog ovlašćuje da to

izvršenje primi u svoje ime. To znaĉi da kod podmirenja obveza

asignacijom postoji obvezni pravni odnos izmeĊu tri pravne osobe radi podmirenja

dvije obveze, i to: prva pravna osoba je duţnik i vjerovnik, druga pravna osoba je

duţnik i treća pravna osoba je vjerovnik. Rijeĉ je o pravnom

poslu kojim duţnik ovlašćuje svog duţnika, da ovaj svoj dug isplati ne njemu, nego

njegovu vjerovniku.

KARAKTERISTIKE I ĈIMBENICI RAZVIJENOSTI SUSTAVA PALTNOG

PROMETA

Karakteristike: a) obavljajući platni promet banka je blagajnik klijenata b) racionalizira upotrebu komitentovog obrtnih sredstava c) pridonosi sigurnosti naplate d) povećava koeficijent obrtaja sredstava e) omogućava centralizaciju i mobilizaciju sredstava

www.referada.hr

faktori efikasnosti platnog prometa: 1. broj institucija koje obavljaju platni promet 2. broj uplatno-isplatnih mjesta 3. kvalitetom obraĉuna izmeĊu banaka i drugih institucija platnog prometa 4. kvalitetom regulacije 5. tehniĉka i tehnološka razina sustava

ZAMJENICE NOVCA (NOVĈANI SUROGATI, SUPSTITUTI)

Novĉani surogati sluţe umjesto valutnog novca kao sredstvo prometa i plaćanja.

Temelje se na odobrenom kreditu, depozitu ili uplati svote za njihovu kupovinu. U

širem smislu su to VP i druge vrijednosne isprave koje se dobrovoljno ili zakonskom

prisilom primaju za podmirenje potraţivanja.

To su: ĉekovi, obveznice, blagajniĉki zapisi, certifikati o depozitu, porezne

vrijednosnice, poštanske marke itd. Ove zamjenice novca takvu funkciju ostvaruju na

temelju prethodno poloţenog depozita ili kupovinom za gotovinu. Zamjenice novca u

uţem smislu (prave zamjenice) ne ovise o pokriću ili prethodno uplaćenoj svoti, nego

imaju fiktivno pokriće u obliku kredita. Takve su zamjenice mjenice koje od dana

izdavanja do trenutka dospijeća i konaĉne isplate, zahvaljujući mogućnosti prijenosa

mogu supstituirati novac i sluţiti u svrhu plaćanja.

INSTITUCIJE OBRAĈUNA PLATNOG PROMETA

U inozemstvu platni promet najĉešće nije pravno reguliran. Obavljaju ga banke,

klirinške institucije, poštanski i ĉekovni zavodi, ţiro centrale. U svim sluĉajevima

kontrolu nad platnim prometom ima centralna banka. Centralna banka i poslovne

banke organiziraju dnevni kliring preko posebno organizirane klirinške kuće. Udjel

plaćanja gotovim novcem iznosi 3-4%. Znaĉajka instrumenata plaćanja je da su

standardni za elektroniĉku obradu i optiĉko ĉitanje. Banke nastoje zadrţati plaćanja

prema komitentima druge banke (jer takva sredstva ulaze u kreditni potencijal banke)

pa je ĉesto cijena plaćanja ovisna o brzini.

institucije obraĉuna platnog prometa:

1. BIS (Banka za meĊunarodna plaćanja) središte joj je u Baselu, sluţi kao spona centralnih banaka i njihovih meĊusobnih plaćanja. Banka je dioniĉko društvo centralnih banaka i privatnih dioniĉara (ima 29 centralnih banaka). BIS je profitna organizacija koja svoja sredstva osigurava ponajprije temeljem svojih aktivnosti, a manjim dijelom od doprinosa središnjih banaka. Više od 80% središnjih banaka u svijetu ima depozite u BIS (1991. iznosili su oko 70 mlrd. USD, dakle, oko 10% ukupnih svjetskih deviznih rezervi). Središnjim bankama zemalja ĉlanica, uz uvjet da deponiraju odreĊeni dio svojih zlatnih i deviznih rezervi, Banka odobrava iskljuĉivo kratkoroĉne kredite za odrţavanje vanjske likvidnosti pod povoljnijim uvjetima od komercijalnih banaka (kamatna stopa je 1/3 od tekuće trţišne). Banka svoje aktivnosti obavlja na temelju prodaje i zaloga zlata na ime i raĉun pojedinih središnjih banaka ili upravljanjem i investiranjem odreĊenog dijela deviznih rezervi središnjih banaka. Od 1960. Banka obavlja i funkciju koordinacijskog centra za

www.referada.hr

stabilnost valutnih odnosa, kao i funkciju pomoćnoga organa MeĊunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

2. ţiro savez na temelju ugovora povezuje banke, štedionice i zadruţne saveze radi što šireg ţiro prometa i obraĉuna. Vode tekuće raĉune ĉlanova i obraĊuju naloge plaćanja u koncentriĉnim krugovima. Ţiro centrale se udruţuju u ţiro savez.

3. klirinške ustanove sluţe za kliring financijskih potraţivanja svojih ĉlanova. Ĉlanovi obavještavaju klirinšlu kuću elektronskim putem da prenesu potraţivanja na raĉun druge tvrtke unutar iste klirinške kuće. Klirinška kuća provjerava istinitost transakcije kod oba ĉlana i nakon toga je izvršava.

4. poštansko-ĉekovni zavodi obavljaju usluge ĉekovnog plaćanja i ĉekovnog obraĉuna izmeĊu poslovnih subjekata

UNUTRAŠNJI PLATNI PROMET

Sustav domaćih plaćanja – domaći platni promet ima vaţnu ulogu u svakoj zemlji i

njegova organizacija i naĉin obavljanja znaĉajno utjeĉu na uĉinkovitost financijskog i

ukupnog gospodarskog sustava.

Zajedniĉka obiljeţja unutrašnjih platnih prometa razvijenih zemalja su:

Glavni nositelji platnog prometa su banke i druge depozitne institucije, vaţna uloga pošte

Raĉune za obavljanje platnog prometa vode banke i druge depozitne institucije

Kontrolu, regulaciju i razvoj platnog prometa obavljaju središnje banke, koje uz to obavljaju i odreĊene neposredne poslove platnog prometa (vode raĉune depozitnih institucija i drţave, obavljaju platni promet po tim raĉunima, provode politiku namirenja ukupnog sustava platnog prometa, organiziraju i provode sustav velikih plaćanja i sl.).

Osnovnu infrastrukturu domaćih plaćanja ĉine sustavi neto i bruto meĊubankovnih obraĉuna – namirenja

Dominantan oblik plaćanja je bezgotovinsko plaćanje koje se zasniva na raĉunima za obavljanje platnog prometa, sudionici u platnom prometu mogu imati više raĉuna kod više ovlaštenih institucija

Instrumenti plaćanja standardizirani su i prilagoĊeni elektroniĉkoj obradi

HRVATSKI SUSTAV VELIKIH PLAĆANJA

HSVP je sustav za obraĉun meĊubankovnih platnih transakcija u realnom vremenu,

na bruto naĉelu. Namijenjen je namirenju platnih transakcija velikih iznosa (iznad

100.000 HRK). Sudionici HSVP-a su: HNB i poslovne banke. HNB je vlasnik i

operativni upravitelj HSVP-a.

Preko HSVP-a HNB vodi raĉune banaka, svaka banka ima samo jedan raĉun u

HSVP-u i ti raĉuni se nazivaju raĉuni za namiru. Preko raĉuna za namiru obavlja se

obraĉun platnih transakcija.

www.referada.hr

Banka moţe zadavati platne transakcije samo na teret svog raĉuna za namiru, dok

HNB moţe zadavati platne transakcije na teret svih sudionika putem direktnih

transfera. Direktni transfer HNB zadaje na temelju naloga sudionika ili temeljem

propisa. Banka moţe zadavati platne transakcije na teret svog raĉuna za namiru s

oznakom prioriteta od 1-98, pri ĉemu su zakonske obveze prioriteta 1-10, iznimno

HNB moţe zadati transakciju s prioritetom plaćanja 0 što je najviši prioritet izvršenja.

Platne transakcije se izvršavaju do visine pokrića na raĉunu za namiru. Visinu

pokrića ĉine novĉana sredstva na raĉunu uvećana za limit odobren od strane HNB-a.

Platna transakcija je namirena nakon što je izvršeno terećenje raĉuna za namiru

sudionika zadavatelja platne transakcije i nakon što je izvršeno odobrenje raĉuna za

namiru sudionika primatelja platne transakcije. Platne se transakcije namiruju

pojedinaĉno, u iznosu na koji su zadane u realnom vremenu.

Namiru konaĉnih neto pozicija na obraĉunskim raĉunima banaka i HNB-a u NKS-u

na kraju obraĉunskog dana obavlja HNB direktnim transferima na raĉunima za

namiru sudionika. Ako je neto pozicija iz NKS-a negativna, HNB tereti raĉun za

namiru sudionika, a ako je pozitivna tada odobrava raĉun za namiru sudionika.

Platne transakcije za koje nema pokrića na raĉunu za namiru sudionika stavljaju se u

red ĉekanja do osiguranja pokrića do kraja obraĉunskog dana. Na kraju obraĉunskog

dana platne transakcije iz reda ĉekanja se odbijaju i sudionik dobiva obavijest o

odbijenim platnim transakcijama.

Zadavanje platnih transakcija i ostali operativni poslovi obavljaju se preko platnih

poruka koje se vrše SWIFT telekomunikacijskom mreţom. Nakon što dobije

odobrenje za rad banka se treba u roku 90 dana osposobiti za rad sa SWIFT

telekomunikacijskom mreţom i podnijeti zahtjev HNB-u za samostalno sudjelovanje u

obraĉunu preko HSVP-a.

Cjenik usluga HSVP-a donosi HNB.

NACIONALNI KLIRINŠKI SUSTAV

NKS je sustav za obraĉun meĊubankovnih platnih transakcija na neto multilateralnom

naĉelu. FINA je vlasnik i operativni upravitelj NKS-a. NKS namijenjen je obraĉunu

velikog broja meĊubankovnih platnih transakcija koje glase na male iznose (do

100.000 HRK). Sudionici u NKS-u su:

Banke Hrvatska narodna banka Treće strane – institucije koje na temelju ugovornog odnosa dostavljaju

platne transakcije u NKS radi obraĉuna u ime i za raĉun banke ili HNB-a i sudionici platnog prometa koji na temelju ovlaštenja banke ili HNB-a dostavljaju platne transakcije u NKS radi obraĉuna.

Obraĉun platnih transakcija provodi se preko obraĉunskih raĉuna banaka i HNB-a u

NKS-u. poslovne banke imaju samo jedan obraĉunski raĉun u NKS-u, dok ih HNB

moţe imati i više.

Obraĉun platnih transakcija se vrši prema neto multilateralnom naĉelu tj. kontinuirani

obraĉun platnih transakcija zadanih na teret i u korist obraĉunskih raĉuna tijekom

obraĉunskog dana. Rezultat je konaĉna neto pozicija na obraĉunskim raĉunima na

kraju obraĉunskog dana.

Tijekom obraĉunskog dana platne transakcije se vrše u nekoliko obraĉunskih ciklusa,

prema prioritetu izvršenja (0-99). Zakonske obveze su najvišeg prioriteta (0-9).

Platne transakcije vrše se do odreĊenog limita (visina dozvoljenog negativnog stanja

www.referada.hr

na obraĉunskom raĉunu banke) kojeg odobrava HNB. HNB moţe promijeniti limit

prije poĉetka svakog obraĉunskog ciklusa.

Platne transakcije za koje ne postoji pokriće na obraĉunskom raĉunu, stavljaju se u

red ĉekanja do osiguranja pokrića, najdulje do kraja obraĉunskog dana. Ukoliko

nema pokrića na obraĉunskom raĉunu do kraja dana, transakcije u redu ĉekanja

vraćaju se podnositelju platne transakcije.

Namira neto pozicija na obraĉunskim raĉunima banaka obavlja se na kraju

obraĉunskog dana. NKS dostavlja HNB-u podatke o neto pozicijama obraĉunskih

raĉuna na kraju obraĉunskog dana. HNB preko Hrvatskog sustava velikih plaćanja

obavlja namiru na raĉunima banaka u HNB-u. HNB izvješćuje NKS o provedenoj

namiri, nakon ĉega završava obraĉunski dan u NKS-u.

Tehniĉko-tehnološke upute za obraĉun platnih transakcija preko NKS-a i cjenik

usluga NKS-a donosi FINA, uz suglasnost HNB-a.

BANKE I PLATNI PROMET U ZEMLJI

Od 1962. platni promet u zemlji obavljao se preko SDK. 1993. SDK postaje ZAP, sve

do 2002. kad platni promet preuzimaju poslovne banke, a ZAP postaje FINA i postaje

samo posrednik u platnom prometu.

Do reforme je došlo zbog slijedećih problema u sustavu platnog prometa:

Neodgovarajuća i neprimjerena uloga banaka i središnje banke Monopol ZAP-a Visoka razina sustavnog rizika u platnom prometu Nedovoljna mogućnost praćenja i planiranja dnevne likvidnosti za banke Oteţano provoĊenje mjera monetarne politike HNB-a Parafiskalna funkcija platnog prometa Neodgovarajući sustav meĊubankovnog obraĉuna

Reforma domaćeg platnog prometa bazira se na slijedećim Zakonima i odlukama:

Zakon o platnom prometu u zemlji Zakon o Financijskoj agenciji Odluka o NKS-u Odluka o HSVP-u Odluka o nalozima za plaćanje

Zakon o platnom prometu u zemlji

- U domaćem platnom prometu sudjeluju domaći poslovni subjekti i graĊani i strane pravne i fiziĉke osobe

- Poslovni subjekti su pravne osobe, graĊani, tijela drţavne i lokalne vlasti koji obavljaju registriranu djelatnost

- Poslovi platnog prometa su: Otvaranje i voĊenje raĉuna sudionika VoĊenje registra raĉuna sudionika Primitak i provjera ispravnosti naloga za plaćanje Obrada podataka iz naloga za plaćanje Obavljanje uplata i isplata gotovog novca Knjiţenje platnih transakcija na raĉunima Slanje i primitak platnih transakcija u sustave za obraĉun

meĊubankovnih plaćanja

www.referada.hr

VoĊenje evidencije o redoslijedu plaćanja, te drugih propisanih evidencija

Izvještavanje sudionika – imatelja raĉuna o stanju i promjenama na njihovim raĉunima

Pohrana i ĉuvanje dokumentacije s podacima o platnom prometu

- Za obavljanje platnog prometa prvenstveno su ovlaštene banke i HNB koja i nadzire obavljanje platnog prometa u zemlji

- Gotovinske platne transakcije fiziĉkih osoba u ime i za raĉun drugih banaka moţe obavljati i Hrvatska pošta

- Štedno-kreditne zadruge mogu voditi raĉune i obavljati poslove platnog prometa samo za svoje zadrugare

- Raĉuni za obavljanje platnog prometa nazivaju se transakcijski raĉuni na kojima se evidentiraju novĉani primici, izdaci i saldo.

- Raĉune sudionicima otvaraju banke na temelju ugovornog odnosa, a bankama i drţavi otvara i vodi HNB.

- Banka moţe otvoriti poslovnim subjektima slijedeće raĉune: Raĉun za redovno poslovanje – samo jedan Raĉun organizacijskih dijelova poslovnog subjekta – po jedan za svaki

organizacijski dio Raĉun posebne namjene – više njih

Zakon o Financijskoj agenciji

- Poĉinje s radom 01.01.2002. prestankom rada ZAP-a - Obavlja slijedeće poslove:

Poslove informatiĉko – tehnološke podrške: sustava drţavne riznice, sustavu prikupljanja javnih prihoda, REGOS-u, drugim registrima osiguranika, prikupljanje i obrada podataka iz razliĉitih izvora Vladinim sluţbama za potrebe statistike

Obavlja statistiku financijskih tokova evidentiranih kod ovlaštenih organizacija, izraĊuje analize, bonitete i druge informacije

Prikuplja, obraĊuje i publicira podatke utvrĊene programom statistiĉkih istraţivanja RH

Prikuplja, priprema i objedinjuje podatke o poslovnim subjektima, te vodi odgovarajuće registre

- Obavlja slijedeće komercijalne djelatnosti:

Usluge u ime i za raĉun komercijalnog bankarstva Distribuciju i obradu gotovine u ime HNB-a Vodi NKS Vodi registar digitalnih certifikata (RDC) Operativno voĊenje drugih javnih i komercijalnih registara

GOTOVINSKI PLATNI PROMET

Gotovinski platni promet ĉine uplate i isplate u gotovom novcu (1/4). Gotov novac se naziva fiat novac. Karakteristike gotovog novca: drţava ga je proglasila zakonskim sredstvom plaćanja, a nema pokriće u zlatu ili vrijednosnicama (npr. papirni novac koji nije konvertibilan u zlato). Fiducijarnom novcu (papirnom novcu) je vrijednost neznatna, ali se prima s povjerenjem. Primanje fiat novca je obvezatno, dok se ĉek ne mora primiti. Gotovinski platni promet je razvijen unutar sektora stanovništva, i

www.referada.hr

izmeĊu stanovništva i pravnih osoba. Drţava nastoji smanjiti gotovinski platni promet jer joj radi poteškoće u kontroliranju novca u opticaju. Gotovinu koristimo kod: a) isplate plaća b) otkupa poljoprivrednih proizvoda c) akontacije za sluţbena putovanja

Gotovinsko plaćanje se nastoji zamijeniti polugotovinskim odnosno bezgotovinskim

plaćanjima, kao što su kartice i ĉekovi. U meĊunarodnim plaćanjima takvo se

plaćanje iznimno rijetko koristi.

BEZGOTOVINSKI PLATNI PROMET I INSTRUMENTI PLAĆANJA

Bezgotovinski platni promet je cilj svakog razvijenog platnog prometa. Obavlja se

deponentnim novcem, preknjiţavanjem s raĉuna na raĉun u institucijama platnog

prometa. Depozitni novac je denominiran u novĉanoj valuti, njime se definitivno

podmiruju traţbine i smatramo ga sredstvom primarne likvidnosti.

imamo 2 grupe instrumenata bezgotovinskog platnog prometa:

a) duţniĉki inicijativa za plaćanje dolazi od duţnika, i takav je instrument virmanski nalog

b) vjerovniĉki inicijativu ima vjerovnik, a instrumenti su: 1. obraĉunski ĉek 2. mjenica 3. akreditiv 4. naplatni nalog 5. kreditna kartica itd.

PLATNI PROMET U EU

Europska investicijska banka – osnovana je Rimskim ugovorom 1957. Pravno,

administrativno i financijski samostalna, sama donosi odluke pri izboru projekata koje

će financirati. Ĉlan je grupacije Svjetske banke, sjedište joj je u Luksemburgu.

Osnovana je da bi pridonosila razvoju na zajedniĉkom trţištu pomoću sredstava s

trţišta i vlastitih sredstava, odobravanjem kredita i garancija na neprofitnoj osnovi.

Ciljevi su joj:

Financiranje projekata manje razvijenim zemljama EU Financiranje projekata za modernizaciju i preusmjeravanje ili za pokretanje

novih djelatnosti Financiranje zajedniĉkih projekata zemalja ĉlanica

Visina kredita koju Banka moţe odrediti je 50% vrijednosti projekta. Sredstva plasira

na dva naĉina: redovitim zajmovima – daju se uz redovitu kamatnu stopu,

dospijevaju od 5-20 godina i posebni zajmovi – imaju niţu kamatnu stopu i rok

otplate do 40 godina.

Europska banka za obnovu i razvoj – osnovana je 1991. Ĉlanice joj mogu biti sve

europske zemlje ĉlanice MMF-a, a i ostale zemlje pod posebnim uvjetima propisanim

od strane EBRD.

www.referada.hr

Osnovana je radi pomoći drţavama Istoĉne i Srednje Europe u prelasku na trţišna

gospodarstva. Osnovni joj je cilj pomoć procesima privatizacije, demonopolizacije i

decentralizacije, te razvoja privatne inicijative i poduzetništva u zemljama

korisnicima. Naglasak na ekološki ĉiste djelatnosti.

Ukupne aktivnosti su: kreditiranje, ulaganje u trajni kapital i tehniĉka pomoć.

MJENICA – VRSTE MJENICA

Mjenica je VP izdan u zakonski propisanom obliku, kojim je izraţena obveza isplate

odreĊene svote novca. Mjenica je instrument multipliciranih plaćanja dospjelih

obveza, tj. ona je novĉani surogat u uţem smislu, jer su njome omogućena

obraĉunska plaćanja bez potrebe opstojnosti pokrića u vidu bilo kakve vrste depozita.

Gospodarski znaĉaj mjenice oĉituje se u nekoliko oblika:

a) instrument kreditiranja najvaţniji b) instrument plaćanja c) instrument jamstva. vrste mjenica:

I. U ODNOSU NA MJENIĈNO PRAVNU FORMU:

1. trasirana ili tuĊa mjenica izdavatelj mjenice (trasant) nalaţe drugoj osobi (trasatu) da bezuvjetno, u roku naznaĉenom na mjenici, isplati oznaĉenu svotu vjerovniku (remitentu) ili da to uĉini po njegovoj naredbi. Prema uvjetima oznaĉenim na mjenici - ima formu naputnice. Dijele se na:

a) trasirana mjenica na vlastitu naredbu vrijednosnica u kojoj je ista osoba trasant i remitent, ona glasi na naredbu njezina izdavaoca

b) vlastita trasirana mjenica trasant ju izdaje na samog sebe, što znaĉi da je trasant i trasat ista pravna ili fiziĉka osoba. Predstavlja zaduţnicu jer se trasant obvezuje njezinom ovlaštenom imaocu – remitentu ili indosataru isplatiti odreĊenu novĉanu svotu po samome sebi.

c) komisiona trasirana mjenica izdaje trasat u svojstvu komisionara za raĉun treće osobe komitenta, na naĉin da u nastavku klauzule o valuti napiše naslov ili tvrtku te treće osobe – komitenta.

2. vlastita sola mjenica ona kod koje se trasant obvezuje da će o dospijeću sam isplatiti odreĊenu novĉanu svotu remitentu ili na njegovu naredbu drugom imaocu mjenice i to u skladu s njezinim sadrţajem – ima formu zaduţnice.

II. U ODNOSU NA PRIVREDNE POTREBE KREDITIRANJA I PLAĆANJA: 1. robne ili trgovaĉke mjenice i poslovne mjenice

a) robna ili trgovaĉka mjenica ona mjenica kojoj je temelj izdavanja roba isporuĉena i preuzeta na dug, a koju prihvaća (akceptira) i uruĉuje kupac dobavljaĉu uz nakanu da time privremeno podmiri svoju obvezu. Zbog robnog znaĉenja, trgovaĉke mjenice podobna su sredstva kreditiranja i plaćanja, pa time imaju ulogu novĉanog surogata prvog reda.

b) poslovna mjenica je podvrsta robne ili trgovaĉke mjenice ona se obiĉno koristi kao instrument osiguranja vjerovnikovih interesa kod sklapanja raznovrsnih poslovnih utanaĉenja.

2. kreditne, financijske i novĉane mjenice

www.referada.hr

a) kreditne mjenice VP koji se temelje na odobrenim bankovnim kreditima, a javljaju se u gospodarskom prometu kao akceptacijske i avalirane mjenice.

- akceptacijskom mjenicom banka odobrava svom komitentu mjeniĉni akceptacijski kredit. Odobravajući takav kredit banka dozvoljava komitentu trasirati na nju mjenicu do iskorištenja odobrenog akceptacijskog kredita. U ovoj mjenici banka-kreditor ima ulogu trasata (duţnika). Akceptacijska mjenica utanaĉuje se na 2 naĉina:

bez pokrića prakticiraju banke s komitentima s kojima već dugo vremena uspješno posluju

s pokrićem uobiĉajen u poslovnim kontaktima s nepoznatim korisnicima kredita uz zalaganje robe, VP i sl.

Bez obzira radi li se o o kreditiranju prve ili druge vrste, korisnik akceptacijskog kredita obvezuje se će za svaku po banci akceptiranu mjenicu doznaĉiti pokriće prije njezinog dospijeća. - avaliranjem mjenica osigurava se, u skladu sa Zakonskim odredbama, njezina

pravodobna isplata. Nuţna pretpostavka za avaliranu bankovnu mjenicu je po banci odobreni avalni kredit, koji je srodan mjeniĉnom akceptacijskom kreditu. U ovoj mjenici banka-kreditor ima ulogu jamca.

b) financijske mjenice su izdane mjenice po osnovi odobrenog bankovnog kredita (sezonski, kratkoroĉni, revolving krediti i krediti za povremena kreditna prekoraĉenja). Odobravajući takve vrste kredita, koji duţe traju jer se neprestano obnavljaju, banka stavlja odreĊena sredstva na raspolaganje komitentu putem odgovarajućih transakcijskih raĉuna. Vrsta osiguranja koju je korisnik kontokorentnog kredita duţan dati banci kreditoru najĉešće je u vidu mjeniĉnog akcepta. Tako akceptiranu mjenicu nazivamo financijskom mjenicom, koja predstavlja VP kojim se na dulji rok osiguravaju uspostavljeni kreditni odnosi izmeĊu banke-kreditora i korisnika kredita.

c) novĉane mjenice one su za razliku od robnih, kreditnih i financijskih mjenica VP nastali davanjem na kredit odreĊene svote gotovog novca ili vrijednosti robe u potrošaĉke svrhe. Zbog svog potrošaĉkog znaĉaja ova mjenica iako sredstvo kreditiranja, u gospodarskom prometu ne moţe funkcionirati kao novĉani surogat, što znaĉi da ne moţe biti sredstvo plaćanja.

3. kratkoroĉne i dugoroĉne (pokazne, a dato i dnevne) a) kratkoroĉne mjenice se u platnom prometu upotrebljavaju u cilju skore realizacije

odnosno naplate. Rok dospijeća kratkoroĉne mjenice kreće se u vremenu od 3 tjedna do 3 mjeseca i to za kredite na podruĉju proizvodnje i prometa, dok se u poljoprivrednoj proizvodnji ovaj rok moţe produljiti i do 9 mjeseci.

- trasirane i vlastite sola mjenice su podvrste kratkoroĉnih mjenica, one supstituiraju novac u platnome prometu, a mogu se svrstati u 3 osnovne grupe: - pokazne ili mjenice po viĊenju dospijevaju u trenutku predoĉenja na isplatu.

Razlikujemo 2 podvrste:

1. mjenicu po viĊenju (a vista) mora se platiti u trenutku predoĉenja na isplatu zbog ĉega nije podobna biti sredstvom plaćanja jer izuskuje štetnu imobilizaciju gotovog novca kod mjeniĉnog duţnika. iznimku ĉine prekomorske mjenice u meĊunarodnim plaćanjima.

2. mjenicu koja dospijeva u odreĊeno vrijeme po viĊenju kao sredstvo plaćanja ima nešto veću ulogu jer dospijeva na naplatu za neko vrijeme od dana akcepta ili dana protesta ako je disakceptirana ili kad protest nije

www.referada.hr

podignut, od dana prezentiranja. Tu ubrajamo i mjenicu po viĊenju na kojoj je trasant odredio da se ne smije podnijeti na isplatu prije oznaĉenog roka

- a dato mjenice dospijevaju na odreĊeno vrijeme od dana njihova izdanja (a dato). Koriste se u platnom prometu, jer mjeniĉni duţnik znajući toĉan datum dospijeća svoje obveze, usklaĊuje poslovne i financijske mogućnosti i termine dospijeća ovakvih mjenica. Npr. “platite u roku 2 mjeseca od dana”.

- dnevne mjenice dospijevaju na naplatu na toĉno odreĊeni kalendarski dan, b) Dugoroĉna mjenica se zbog nemogućnosti skore mobilizacije likvidnih novĉanih

sredstava ne prima kao novĉani surogat, zbog ĉega se ona ne koristi u platnom prometu, već kao instrument jamstva.

4. domicilirane mjenice u interesu brze i sigurne naplate duţne svote, trasant moţe mjenicu domicilirati, tj. usmjeriti njezino plaćanje na mjesto i adresata gdje će biti plaćena bez poteškoća, bilo u mjestu prebivanja akceptanta, trasanta ili u nekom drugom mjestu. Trasant je jedini ovlašten mjenicu domicilirati, s tim da o tome obavijesti trasata kako bi on sa svoje strane mogao dati potrebne upute domicilijatu radi raspolaganja pokrićem. Imamo 2 vrste:

a) odreĊeno domicilirana mjenica kada trasant prigodom domiciliranja uz mjesto plaćanja navede i osobu (pravnu ili fiziĉku) koja će mjenicu isplatiti.

b) neodreĊeno domicilirana mjenica ako trasant prigodom domiciliranja upiše na mjenici samo mjesto plaćanja

5. rekta ili neprenosive mjenice ako trasant ne ţeli mjenicom pribaviti kratkoroĉni kredit ili njome plaćati dospjelu obvezu, nego ostvariti drugi cilj pri kome cirkulacijsko svojstvo mjenice nije nuţno, on će ovaj prenosivi VP transformirati u neprenosivi VP, opskrbivši da rekta klauzulom: “ne po naredbi”. Kako se zbog takvog preobraţaja mjenica ne moţe indosirati nego samo cedirati (ustupiti), ona se ne moţe ni eskontirati, niti moţe posluţiti kao sredstvo plaćanja. Takva mjenica, kada je akceptira poznata banka, prvenstveno predstavlja instrument jamstva. Rekta mjenice mogu biti: kratkoroĉne i dugoroĉne.

6. zavratna, povratna ili regresna mjenica to je trasirana mjenica s rokom dospijeća po viĊenju izdana od regredijenta, tj. osobe koja ostvarujući svoje zavratno (regresno) mjeniĉno pravo, izdaje odnosno retrasira mjenicu na bilo kojeg prednika plativu samo u prednikovu mjestu stalnog boravka. Ova mjenica se ne domicilira. Regredijent u ulozi retrasanta izdaje zavratnu mjenicu da bi putem nje na jednostavniji naĉin ostvario svoju mjeniĉnu traţbinu jer nije uspio naplatiti prvotnu mjenicu obiĉnim regresom. Zavratnom mjenicom regredijent naplaćuje uz prvotnu nerealiziranu mjenicu i druge naknade: troškove, eventualne kamate i sl.

7. bianco ili nepotpuna mjenica pravno valjani VP na kojemu mjeniĉni duţnik u ulozi trasanta potpiše in bianco s nakanom preuzimanja mjeniĉnopravne obveze. To znaĉi da on prigodom izdavanja mjenice ne popunjuje na tiskanici druge bitne potrepštine nego samo stavlja svoj potpis. Takva mjenica je nepotpuna, a dobiva propisanu pravnu formu tek nakon ispunjenja nuţnih elemenata.

8. dobre i loše mjenice

a) dobre mjenice one kod kojih su potpisnici: akceptant, trasant, avalisti i indosanti osobe (pravne ili fiziĉke) koje uţivaju povjerenje u pogledu kreditne sposobnosti, pa time pruţaju dovoljnu garanciju za plaćanje u roku dospijeća. One su sposobne postati novĉanim surogatima jer ih svatko prima umjesto isplate, budući da se mogu u svako doba po potrebi pretvoriti u novac putem

www.referada.hr

eskonta i reeskonta, odnosno, moţe ih se indosirati plaćajući na taj naĉin dospjelu obvezu.

b) loše mjenice nepotpune i ispravljene mjenice, laţne i izmišljene, pomirbene i obroĉne, te sve one mjenice na kojima se nalaze potpisi kreditno nesposobnih osoba. Uzrok su nepovjerenja u ĉitav sustav kreditiranja i bezgotovinskog plaćanja, te povratka primitivnim i neracionalnim oblicima podmirenja dugova gotovinom.

MJENIĈNE POTREPŠTINE

Zakon o mjenici ne definira njen pojam već odreĊuje za trasiranu i vlastitu sola

mjenicu samo njihove bitne potrepštine bez kojih se odreĊena isprava ne moţe

smatrati mjenicom. Radi efikasnijeg i racionalnijeg utvrĊivanja uzajamnih

graĊanskopravnih i gospodarskih odnosa sudionika mjeniĉnog prometa, praksa je

kreirala niz klauzula (nebitne potrepštine) koje olakšavaju mjeniĉni promet.

bitne potrepštine trasirane i vlastite sola mjenice 1. oznaka mjenice 2. za trasiranu bezuvjetni nalog, a za sola bezuvjetno obećanje plaćanja odreĊene

svote novca 3. ime trasata (samo trasirana mjenica) 4. dan mjeniĉnog dospijeća 5. mjesto plaćanja 6. ime korisnika mjenice – remitenta 7. mjesto i dan izdanja mjenice 8. potpis izdavaoca mjenice – trasanta

nebitne potrepštine trasirane i vlastite sola mjenice 1. klauzula valute 2. klauzula pokrića 3. izvještajna avizo klauzula 4. klauzula “na naredbu” 5. rekta klauzula 6. kamatna klauzula 7. oznaka “bez obveze” 8. oznaka “bez protesta” ili “bez troškova” 9. oznaka duplikata

OSOBE U MJENIĈNOM POSLU I NJIHOVE OBVEZE

U mjeniĉnom poslu sudjeluju osobe kojima taj posao daje odreĊena ovlaštenja

(vjerovnici) i osobe kojima mjenica predstavlja obvezu (duţnici).

1. izdatnik (trasant) je osoba koja izdaje mjenicu 2. tezovnik (trasat) je osoba na koju trasant usmjeruje nalog plaćanja odreĊene

mjeniĉne svote 3. prihvatnik (akceptant) je glavni mjeniĉni duţnik 4. korisnik (remitent) je mjeniĉni vjerovnik

www.referada.hr

5. indosant (ţirant) je prenositelj prava 6. indosatar (ţiratar) je novi korisnik 7. avalist je mjeniĉni jamac 8. intervenijent je akceptira, tj plaća mjenicu po potrebi, ako ga takvim oznaĉi

trasant, indosant, ili avalist (za one koji podlijeţu regresnoj obvezi ili svi osim akceptanta)

9. regresat je mjeniĉni obveznik protiv kojega se ostvaruje regresno pravo 10. regredijent je sljednik koji to pravo ostvaruje 11. prosvjednik je osoba protiv koje se podiţe protest 12. domicilijat je neka treća osoba koja o dospijeću plaća mjenicu, u mjestu trasata

ili trasantova prebivališta.

PRIHVAT (AKCEPT) MJENICE, AVAL

Imatelj trasirane mjenice moţe sve do dospjelosti podnijeti mjenicu na akceptiranje

trasatu u mjestu njegova prebivanja. U svakoj trasiranoj mjenici trasant moţe odrediti

da se ona podnese na akceptiranje naznaĉujući ili ne naznaĉujući za to rok. Trasant

moţe isto tako odrediti da se mjenica ne podnosi na akceptiranje prije odreĊenog

vremena,Akcept se piše na samoj mjenici. Izraţava se rjeĉju “priznajem”, “primljena”,

“prihvaćena” ili nekom drugo rijeĉju istoga znaĉenja. Akcept potpisuje trasat. Kao

akcept vrijedi i sam trasatov potpis kad je stavljen na licu mjenice. Akcept mora biti

bezuvjetan, ali ga trasat moţe ograniĉiti na jedan dio mjeniĉne svote. Akceptom se

trasat obvezuje da mjenicu plati o dospjelosti. Smatra se da je trasat odbio

akceptiranje mjenice ako je napisani akcept precrtao prije nego što je mjenicu vratio.

Isplata mjenice moţe se za cijelu mjeniĉnu svotu ili za izvjestan dio osigurati avalom,

mjeniĉnim jamstvom. Ovo osiguranje moţe dati treća osoba ili ĉak i netko od

potpisnika mjenice. Aval se daje na mjenici ili na alonţu i potpisuje ga avalista.

Izraţava se rijeĉima “per aval”, “kao jamac”, “kao poruk” ili nekim drugim izrazom

istog znaĉenja. Za davanje avala dovoljan je potpis na licu mjenice, osim ako je u

pitanju potpis trasata ili trasanta. Iz danoga avala treba vidjeti za koga je dan. Ako se

to ne vidi, smatra se da je dan za trasanta. Avalista odgovara onako kako odgovara

osoba za koju jamĉi. Kad isplati mjenicu, avalista stjeĉe pravo iz mjenice protiv

onoga za koga je jamĉio, kao i protiv onih koji su njemu po mjenici odgovorni (pravo

na regres).

PROMESA – PROMISSORY NOTE

Promissory note, odnosno promesa (zaduţnica) je posebna vrsta vlastite sola

mjenice kojom se trasant bezuvjetno obvezuje platiti korisniku ili po njegovoj naredbi

ili donosiocu svotu na koju ovaj VP glasi. Glavni duţnik promissory note je njezin

izdavatelj, koji daje bezuvjetno obećanje plaćanja izraţeno rijeĉima “We promise to

pay this promissory note”.

izdavati ih mogu samo:

1. prvoklasne banke i financijske organizacije proste

2. poduzeća i kompanije uz dodatna osiguranja personal promissory note osiguranje promese moţe biti: 1. potpis druge osobe 2. garancija banke

www.referada.hr

3. zalog pokretne osobne imovine trasanta 4. VP koje trasant posjeduje 5. hipoteka na nekretninama trasanta (ukljuĉujući avione i brodove) 6. ugovor o prodaji kojim je predviĊeno da remitent zadrţava pravo vlasništva na

prodanoj robi dok trasan ne izvrši plaćanje. U trgovaĉkim poslovima kupac robe na kredit izdaje promissory note u korist

dobavljaĉa, bezuvjetno mu obećavajući isplatu odreĊene svote, dok u poslovima

financijskih i drugih vrsta bankovnih kredita, korisnik kredita putem promissory note

daje isto takvo obećanje banci ili ustanovi od koje je dobio kredit.

Radi veće sigurnosti naplate potraţivanja, uobiĉajeno je da izdavalac uz promissory note uruĉuje dobavljaĉi odnosno kreditoru i odreĊene dokumente poput :

a) odluke upravnog odbora za zaduţivanje putem promissory note b) relevantne podatke o bonitetu avaliste c) u uvjetima devizne kontrole: ovlaštenje za zaduţenje u inozemstvu izdano od

nadleţnog organa uz prikaz mogućnosti pravodobne otplate glavnice i kamata

d) banke zadnju bilancu i specifikum ovlaštenih potpisnika banke bitne potrepštine: 1. bezuvjetno obećanje plaćanja 2. svota novca koju će trasant isplatiti 3. korisnika promisssory note 4. potpis trasanta nebitne potrepštine: 1. mjesto i dan izdanja 2. mjesto i dan plaćanja specifiĉnosti: 1. promesa uz oznaĉenu svotu moţe nositi i kamate 2. iznos koji je na njoj upisan u jednoj valuti moţe o dospijeću biti po odreĊenom

teĉeju isplaćen i u drugoj valuti 3. svota promese moţe dospijevati i isplaćivati se obroĉno 4. prijenos prava iz promese moţe se realizirati indosamentom i cesijom, ali i

predajom ako se radi o papiru “na donosioca”, odnosno ako je bioanco indosament jedini ili zadnji u nizu naleĊa

5. pri izdavanju promese njihovo dospijeće se moţe terminirati i na nepdreĊeni dan, npr. “Plaćanje po prispjeću broda”.

U širem smislu se promissory notama oznaĉavaju svi VP na osnovi kojih duţnici

prihvaćaju apsolutnu obvezu plaćanja u ugovorenom roku, odnosno imaoci

zadrţavaju apsolutno pravo bezuvjetne naplate potraţivanja. Posrijedi su, dakle, svi

prenosivi kreditni instrumenti koji zbog svoje univerzalnosti, prenosivosti i

bezuvjetnosti cirkulraju na financijakim trţištima.

ĈEK

Ĉek je VP izdan u formi propisanoj zakonom, kojim trasant nalaţe trasatu isplatu

odreĊene svote imaocu ĉeka, tj. remitentu iz pokrića (ĉekovni, tekući, ţiro raĉun) koji

trasant ima kod trasata.

Izdavanju ĉeka radi podmirenja obveza prethode 2 sporazuma:

www.referada.hr

1. sporazum izmeĊu trasanta i trasata ovim sporazumom (izriĉitim ili prešutnim) utanaĉuje se obveza trasanta da pribavi na svome raĉunu kod trasata potrebno pokriće uz istodobnu duţnost trasata da isplati na njega izdane ĉekove, u okviru postojećeg pokrića.

2. sporazum izmeĊu izmeĊu trasanta i remitenta ovim sporazumom se remitent obvezuje da će primljeni ĉek prezemtirati na isplatu prvenstveno trasatu, dok se trasantova obveza oĉituje u duţnosti podmirbe na ĉeku oznaĉene svote uvjetno odnosno samo ako to ne uĉini iz bilo kojeg razloga trasat.

Engleskoĉekovno pravo i ameriĉka praksa o ĉeku ne zahtiijevaju bezuvjetnu

opstojnost novĉanog pokrića, nego dopuštaju trasiranje ĉeka i na odobreni bankovni

kredit – realno ili fiktivno pokriće.

gospodarski znaĉaj ĉeka: 1. sudionici ĉekovnog prometa oslobaĊaju se poslovanja s gotovinom i rizika koje

takvo poslovanje donosi (kraĊa, paleţ, troškovi prijevoza itd.) i ostvaruju kamate na novĉana sredstva deponirana u banci

2. pohranom raspoloţivog novca u bankama, te korištenjem ĉekova za svrhe plaćanja, oslobaĊa se gotovina za depozitno multipliciranje i kreditiranje

3. zahvaljujući indosiranju, a posebice veriţnom plaćanju, postiţe se brţa i racionalnija cirkulacija novĉane mase, što ima odraza na emisiju centralne banke

4. koristeći ĉek kao novĉani surogat stvaraju se zamjenice novca, pa se time ublaţavaju ĉesto teške posljedice kreditne restrikcije.

VRSTE ĈEKOVA

a) OVISNO O OSOBI KORISNIKA ĈEKA (REMITENTA): 1. ĉek na donosioca moţe biti:

a) izriĉite oznake o donosiocu “Platite na ovaj ĉek na teret našeg ţiro raĉuna broj 30104-601-5002 donosiocu kuna...”

b) zamjenjive ili alternativne oznake o donosiocu “Platite na ovaj ĉek na teret našeg ţiro raĉuna broj 30104-601-5002 po naredbi poduzeća “ABC”, ili donosiocu kuna...”

c) bez ikakve oznake korisnika, tj. bianko ĉek na njemu se samo nalazi potpis izdatnika (trasanta). Moţe se najviše koristiti u uzajamnim plaćanjima jer omogućava multiplicirana plaćanja bez posebnih pravnih formaliteta u pogledu prijenosa, pa zbog toga podsjeća na novĉanicu.

2. ĉek na ime na njemu se nalazi samo ime korisnika ili remitenta. Npr. “Platite na ovaj ĉek na teret našeg ţiro raĉuna broj 30104-601-5002 poduzeću “ABC”, kuna...”.

3. ĉek na naredbu VP na kojemu je klauzula naredbe napisana uz ime remitenta. Ova klauzula izrijekom ovlašćuje remitenta da svoje pravo iz ĉeka moţe naleĊom (indosamentom) prenijeti na drugog korisnika. Npr. “Platite na ovaj ĉek na teret našeg ţiro raĉuna broj 30104-601-5002 po naredbi poduzeća “ABC”, kuna...”.

4. rekta ĉek uz ime korisnika sadrţi i rekta klauzulu kojom trasant zabranjuje prijenos ĉeka indosamentom. Npr. “Platite na ovaj ĉek na teret našeg ţiro raĉuna broj 30104-601-5002 poduzeću “ABC”, ali ne i po njegovoj naredbi, kuna...”.

www.referada.hr

Rekta ĉek se moţe prenijeti na drugu osobu, ali samo u obliku i s djelovanjem obiĉnog ustupa (cesije). Oduzimanje svojstva indosabiliteta ĉeku, ĉini ovaj VP instrumentom nepodobnim

za svrhe brojnijeg plaćanja. Prednost rekta ĉeka ogleda se u mogućnosti

spreĉavanja njegova nezakonitog unovĉenja, iako se ta prednost moţe

nadoknaditi bilo obraĉunskim bilo prekriţenim ĉekom.

b) U ODNOSU NA PREDMET, NAĈIN I NAMJENU PLAĆANJA: 1. novĉani ĉekovi su pismene naputnice s kojima trasant upućuje trasata da isplati

odreĊenu svotu na teret njegovih novĉanih sredstava:

a) blagajniĉki ili gotovinski ĉek plaćevni instrument pomoću kojega se podmiruju obveze u gotovini. Kako su ti ĉekovi obiĉno tiskani na papiru bijele osnove, tako im se u prometu uvrijeţio naziv “bijeli ĉek”.

b) prijenosni ĉek ili virmanski nalog predstavlja uobiĉajenu i najĉešću ĉekovnu formu koja se koristi u razvijenom ţiro prometu. Uz posredstvo takvog naloga imalac ţiro raĉuna ili tekućeg raĉuna nalaţe trasatu-banci, da se odreĊena svota novca knjiţno prenese s njegova raĉuna na raĉun vjerovnika (korisnika) u istom ili drugom mjestu. Kako su obiĉno tiskani na papiru crvene osnove ili crvenim slovima, u prometu ih nazivaju “crvenim ĉekovima”. Upotrebljavaju se i u ţutoj, zelenoj, plavoj i smeĊoj boji. Veĉina pravnih poimanja smatra da prijenosni ĉek o nije ĉek u juristiĉkom smislu, što znaĉi da se ne moţe pravno konstituirati kao ĉekovna isprava. Zbog toga jer prijenosni ĉek ne mora u tekstu sadrţavati oznaku da je ĉek, što on nema svojstvo indosabiliteta, što je izdatnik ovakvog naloga ovlašten opozvati ga i prije isteka roka za predoĉenje na isplatu tako da taj opoziv trasat mora respektirati, te što izdatnik šalje ovaj ĉek neposredno banci, a ne korisniku doznake (remitentu).

c) obraĉunski ĉek koristi se kao sredstvo neodgodivih plaćanja. Njih primaju vjerovnici neposredno od duţnika u svrhu naplate potraţivanja, zbog ĉega ovu vrstu ĉekova svrstavamo meĊu vjerovniĉke instumente bezgotovinskih i u pravilu obraĉunskih plaćanja. Naplata ĉekovne svote moţe se realizirati jedino obraĉunom i preknjiţenjem svote na koju obraĉunski ĉek glasi s raĉuna trasanta u korist raĉuna remitenta odnosno indosatara. Razlike izmeĊu obraĉunskog i prijenosnog ĉeka: - obraĉunski ĉek moţe u prometu cirkulirati putem indosamenta, a prijenosni

ĉek ne - obraĉunski ĉek u tekstu sadrţi klauzulu da je ĉek, dok prijenosni ĉek takve

klauzule nema - opoziv obraĉunskog ĉeka djeluje tek istekom roka propisanog za

predoĉenje na isplatu, a kod prijenosnog ĉeka taj opoziv djeluje i prije roka.

d) prekriţeni, krosirani, barirani ĉek s prednje strane je prekriţen dvjema usporednim crtama, što znaĉi da ga njegov imalac moţe naplatiti samo preko banke. Taj precrtaj stavlja ili trasant ili bilo koji drugi imalac ĉeka. Svrha prekriţenom ĉeku jednim dijelom sliĉna je svrsi obraĉunskog ĉeka, tj. spreĉavanje mogućnosti njegove neovlaštene isplate. Namjena mu je da i na prvi pogled upozori trasata (banku) da prezentant ĉeka na isplatu mora biti samo neka banka. Krosirati (barirati) se moţe bilo koji ĉek, ali se to najĉešće radi s ĉekom na donosioca. Razlikujemo dvije vrste precrtaja: opći i posebni - općenito prekriţeni ĉek je instument plaćanja na kojemu su s prednje strane

poprijeko povuĉene dvije usporedne crte izmeĊu kojih nije ništa oznaĉeno

www.referada.hr

ili je napisana rijeĉ “banka” odnosno izraz istog znaĉenja. Prezentant ĉeka

na isplatu moţe biti samo banka, bez obzira o kojoj je banci rijeĉ.

- posebno prekriţeni ĉek ima izmeĊu poprijeko povuĉenih usporednih crta

oznaĉeno tvrtku odreĊene banke kojoj se smije isplatiti ĉekovna svota, jer

joj posebni precrtaj daje ovlaštenje zakonitog prezentanta ĉeka na isplatu.

Prekriţeni ĉek moţe se bez ikakvog ograniĉenja staviti u promet, što znaĉi da

se on moţe indosiranjem prenositi i da se njime na taj naĉin mogu obavljati

potrebna plaćanja. Općenito prekriţeni ĉek moţe se pretvoriti u u posebno

prekriţeni, ali ne i obratno. Brisanje precrtaja ili tvrtke odreĊene banke smatra

se prekršajem koji se kaţnjava.

e) cirkularni ĉek moţe se naplatiti u svim sjedištima banke (trasata), te kod svih korespondenata spomenute banke, tj. banaka koje se pod odreĊenim uvjetima (npr. reciprocitet) suglase obavljati usluge ovakve vrste. Rok naplate ovog ĉeka je u pravilu 6 mjeseci raĉunajući od dana njegova izdanja.

2. efektni ĉekovi su VP koji ne glase na novĉane svote, već na odreĊenu koliĉinu efekata, tj. VP, robe itd. Naš Zakon o ĉeku ne poznaje efektne ĉekove.

c) U ODNOSU NA VRSTU POKRIĆA:

1. depozitni ĉekovi njih primjenjuju u svom poslovanju banke zemalja kontinentalne Europe, u skladu s odredbama njihovih zakona o ĉeki, koji propisuju bezuvjetnu opstojnost novĉanog pokrića kod banke (trasata), na temelju kojega imaoci raĉuna mogu trasirati ĉekove.

2. kreditni ĉekovi pored depozitnih, prakticiraju se u anglosaksonskim zemljama i SAD. To su VP koje trasanti mogu izdavati i na temelju fiktivnog pokriće, tj. odobrenog kredita. Takve ĉekove u SAD nazivaju “Overchecks”.

d) U ODNOSU NA KOLIĈINU ISPLATNE SVOTE: 1. limitirani ĉekovi su instrumenti plaćanja za koje banka-trasat utvrĊuje

maksimalnu svotu do koje se oni mogu ispostaviti, jer do te svote banka preuzima obvezu isplate korisnicima. a) limitirani ĉek u uţem smislu uruĉuje banka-trasat onim graĊanima imaocima

ţiro i tekućih raĉuna koji to od nje zatraţe zbog plaćanja roba i usluga. Banka izdaje graĊanima onoliko blanketa limitiranih ĉekova koliki je saldo njihova potraţivanja kod nje. Budući da za te ĉekove banka preuzima obvezu isplate, potrebno je da izdatnik ĉekova prigodom njihova trasiranja ispuni na ĉeku svotu u okviru limita. Kada banka isporuĉi graĊanima blankete ovih ĉekova, ona za ukupnu svotu svih limita uruĉenih ĉekova, blokira odnosno rezervira sredstva na ţiro ili tekućem raĉunu graĊana.

b) limitirani ĉek stalne svote (ĉek u apoenima) je podvrsta limitiranog ĉeka u uţem smislu. Uruĉuje ga takoĊer banka-trasat graĊanima vlasnicima tekućih odnosno ţiro raĉuna, te svim zainteresiranim osobama i za gotov novac. Banka-trasat ove vrste ĉekova ujedno je i njihov izdatnik (trasant), pa je prema tome ovo vlastiti trasirani ĉek. Svota na koju ĉek u apoenima glasi je otisnuta okruglim brojkama, zbog ĉega podsjeća na novĉanicu. Limitirani ĉekovi u uţem smislu i ĉekovi stalne svote, danas se u nas ne koriste u platnom prometu jer je postupak s njima jako sloţen da bi se ostvarilo besprijekorno evidentiranje njihova cirkuliranja u gospodarskom prometu. TakoĊer neke središnje banke zabranjuju emisiju takvih ĉekova jer smatraju da se na taj

www.referada.hr

naĉin u platnom prometu zemlje pojavljuje VP koji postaje nova novĉanica, što znaĉi da u zemlji dolazi do uvoĊenja paralelne valute.

c) limitirani ĉek s ĉekovnom karticom izdatnik ĉeka je u pravilu graĊanin imalac tekućeg raĉuna kod odreĊene banke. Prigodom trasiranja ĉeka i uruĉenja korisniku (remitentu) trasant se predstavlja korisniku specijalnom ĉekovnom karticom banke-trasata, kojom banka jamĉi naplatu ĉeka uz uvjete navedena na poleĊini ĉekovne kartice. Jedan od uvjeta je i taj da ĉek ne premašuje svotu utvrĊenog limita. Dakle, preuzimanje obveze isplate, banka ne oznaĉuje na samom ĉeku, već na ĉekovnoj kartici, s ĉijim sadrţajem remitent mora biti upoznat.

d) akreditivni ĉekovi istovjetni su s ĉekom stalne svote, a koristili su se kod nas prije puno godina za otkup poljoprivrednih proizvoda.

2. nelimitirani ĉekovi su VP koje njihovi izdatnici popunjavaju na ţeljene svote bez ikakva limitiranja, a u ovisnosti o raspoloţivom saldu na raĉunima kod banke-trasata.

e) U ODNOSU NA MJESTO IZDANJA I PLAĆANJA: 1. mjesni ĉek je instrument plaćanja izdan i naplativ u istom mjestu. 2. udaljeni ĉek je onaj VP kojemu je mjesto izdanja razliĉito od mjesta plaćanja.

Praktiĉno shvaćanje smatra udaljenim ĉekom i onaj ĉek kojemu je mjesto izdanja i plaćanja isto, uz uvjet da se takav ĉek šalje nakon izdanja remitentu (korisniku) s prebivalištem u drugom mjestu, razliĉitom od mjesta izdanja.

POTREPŠTINE ĈEKA

bitne potrepštine ĉeka: 1. oznaka ĉeka 2. bezuvjetni uput ili nalog trasatu 3. ime trasata 4. mjesto plaćanja 5. mjesto i dan izdanja 6. potpis trasanta

nebitne potrepštine ĉeka: 1. rekta klauzula 2. oznaka remitenta 3. oznaka naredbe 4. oznaka duplikata 5. oznaka “donosiocu” 6. oznaka “samo za obraĉun”

OSOBE U ĈEKOVNOM POSLU

izdatnik ili trasant je osoba koja izdaje ĉek

trasat je onaj koji treba platiti ĉek

korisnik ili remitent

indosant, ţirant, naleĊnik je prenosilac prava

indosatar, ţiratar, naleĊovnik je osoba na koju je ĉek prenesen

www.referada.hr

prednik i sljednik

zavratnik ili regredijent je osoba koja ostvaruje to pravo

regresat je zavratni obveznik ili svaki njegov prednik

prosvjednik je osoba koja podiţe protest

prosvjedovnik je osoba protiv koje se podiţe protest

ZADUŢNICA

Zaduţnica je jednostavni i formalni pravni posao. Izdaje ju duţnik u pisanom obliku,

uz javnu ovjeru svojeg potpisa, kojom daje suglasnost da se radi naplate

vjerovnikova potraţivanja zaplijene njegovi raĉuni koje ima kod banaka, te da se

novac s tih raĉuna izravno isplaćuje vjerovniku. Ima svojstvo apstraktnosti jer se

pravni posao iz kojeg proizlazi potraţivanje ne mora navoditi. Zaduţnica je

pravovaljana, sa svim svojim zakonskim uĉincima, u trenutku ovjere potpisa duţnika.

Zaduţnica ima svojstvo pravomoćnog rješenja o ovrsi, te vjerovnik kome je izdana

zaduţnica moţe svoje potraţivanje prisilno naplatiti s raĉuna duţnika bez potrebe

voĊenja ovršnog postupka. Osim toga, ona omogućava vjerovniku pokretanje

sudskog ovršnog postupka i na drugim predmetima ovrhe (nekretninama,

pokretninama, potraţivanjima i sl.) u sluĉaju da vjerovnik nije mogao svoje

potraţivanje naplatiti s raĉuna duţnika.

Prenosiv je instrument, stoga moţe posluţiti i kao instrument osiguranja višestrukih –

multipliciranih plaćanja. Prijenosom na treću osobu ona stjeĉe sva prava iz zaduţnice

koja su pripadala vjerovniku – prenositelju zaduţnice. Prijenos se provodi izjavom

koja se moţe dati na posebnoj ispravi ili na samoj zaduţnici uz javnobiljeţniĉku

ovjeru. Tri su uvjeta za valjani prijenos. Izjava o prijenosu, ovjera potpisa prenositelja

i fiziĉka predaja zaduţnice.

Zahtjev za naplatu potraţivanja iz zaduţnice dostavlja banci na naplatu vjerovnik koji

je naveden na zaduţnici ili osoba na koju je vjerovnik valjano prenio zaduţnicu.

Naplata zaduţnice provodi se terećenjem raĉuna navedenih u zaduţnici.

Vrste zaduţnica:

Obiĉna zaduţnica - je isprava na kojoj je javno ovjerovljen potpis duţnika kojim on daje suglasnost da se radi naplate traţbine odreĊenog vjerovnika zapljene njegovi odreĊeni raĉuni koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novac s tih raĉuna (u skladu s njegovom izjavom sadrţanom u toj ispravi) izravno isplaćuje vjerovniku.

Bjanko zaduţnica - je isprava na kojoj je javno ovjerovljen potpis duţnika trgovca i kojom on daje suglasnost da se radi naplate traţbine ĉiji iznos će biti naknadno upisan u ispravi, zapljene odreĊeni ili svi njegovi raĉunu koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novac s tih raĉuna ( u skladu s njegovom izjavom sadrţanom u toj ispravi) izravno isplaćuje vjerovniku koji je odreĊen u ispravi ili koji će biti naknadno upisan.

Razlika izmeĊu bjanko i obiĉne zaduţnice:

u bjanko zaduţnici prilikom njena izdavanja ne moraju biti naznaĉene osoba vjerovnika kao ni svota duţne traţbine

bjanko zaduţnicu mogu izdavati samo pravne osobe i obrtnici, a obiĉnu zaduţnicu mogu izdavati sve osobe

www.referada.hr

bjanko zaduţnica se moţe izdati samo s naznakom najviše svote koja je navedena u Napomeni br. 1 obrasca bjanko zaduţnice ( do 5.000,00 kn, do 10.000,00 kn, do 50.000,00 kn, do 100.000,00 kn, do 500.000,00 kn ili do 1.000.000,00 kn).

ĈEKOVI MEĐUNARODNIH PLAĆANJA, PUTNI (TRAVELLER'S) ĈEKOVI

U prometu plaćanja s inozemstvom pojavljuju se slijedeće vrste ĉekova i njima

srodnih plaćevnih instrumenata:

1. bankovni ĉek pod bankovnim ĉekom u meĊunarodnom prometu podrazumijeva se onakav ĉek kod kojega su trasant i trasat dvije razliĉite inozemne banke u istoj, a rjeĊe u dvije strane zemlje. Ime remitenta oznaĉuje se redovito prigodom trasiranja ovoga ĉeka, zajedno s oznakom mjesta i dana izdanja. Ako su banke oznaĉene kao trasat i trasant iole u svijetu poznate, takvi ĉekovi primaju se bez teškoća za svrhe plaćanja i naplata.

U našim odnosima plaćanja s inozemstvom pojavljuju se obiĉno slijedeći bankovni ĉekovi: 1. ĉekovi koje strane banke trasiraju na druge inozemne banke u istoj ili rjeĊe

drugoj stranoj zemlji 2. ĉekovi koje ameriĉke banke trasiraju na naše iseljeniĉke organizacije u SAD 3. ĉekovi koje strane banke trasiraju na naše banke u zemlji, tzv. loro ĉekovi 4. ĉekovi koje domaće ovlaštene banke trasiraju na svoje direktne

korespondente u inozemstvu, tzv. nostro ĉekovi. Prema valuti na koju spomenuti ĉekovi glase, razlikujemo ĉekove: konvertibilne

valute, obraĉunske (klirinške) valute i ĉekove na kune.

2. osobni nebankovni ĉek (personalni ili privatni) to su ĉekovi koje razne tvrtke, ustanove ili fiziĉke osobe u inozemstvu trasiraju na neku banku u svojoj zemlji, bilo na temelju realnog bilo fiktivnog pokrića, tj. depozita odnosno kredita kojim mogu raspolagati. Kako je sigurnost ovakvih ĉekova relativno slaba u odnosu na njihovu ispravnost

i mogućnost naplate s obzirom na raspoloţivo pokriće, oni se u našim bankama preuzimaju samo na inkaso (naplatu).

Da bi ovi ĉekovi mogli bez teškoća, tj. bez slanja na inkaso otkupiti prigodom prezentiranja radi isplate, banka-trasat kod koje trasant ima odgovarajuće pokriće, na zahtjev izdatnika-trasanta ĉeka, prihvaća (akceptira) odnosno certificira (potvrĊuje) ĉek upisujući na njemu jednu od ovih klauzula: Accepted, certified, all right ili Good. Takav akcept ili certifikaciju potpisuju uz otisak štambilja ovlaštene osobe banke-trasata na prednoj strani ĉeka uz upis datuma prihvata ili potvrde.

Na taj naĉin prihvaćeni ili potvrĊeni privatni inozemni ĉek postaje certificirani ĉek. Certificiranjem osobnog ĉeka banka-trasat potvrĊuje da trasant raspolaţe

potrebnim pokrićem i ujedno da je ona rezervirala (blokirala) odgovarajuću svotu

radi naplate ĉeka, sve do izminuća roka propisanog za predoĉenje ĉeka na

isplatu. Prema tome, banka se certificiranjem obvezuje kao iskljuĉivi ĉekovni

duţnik isplatiti svotu ĉeka njegovu korisniku u okviru toga roka.

Treba napomenuti da se svjetski ĉekovni promet koristi iz praktiĉnih razloga

certificiranjem ĉekova radi olakšavanja meĊunarodnih plaćanja. Ovakav naĉin

certificiranja ĉekova razvio se u velikim razmjerima u SAD, Kanadi i zemljama

Juţne Amerike.

www.referada.hr

U nekim zemljama kontinentalne Europe i Engleskoj koriste se odreĊeni surogati

akcepta koji meĊutim nemaju za banku-trasata unaprijed navedeno obvezno-

pravno djelovanje:

1. vidiranje (Francuska) klauzulama “vise”, ali bez osobite garancije za isplatu jer takvim vidiranjem banka-trasat samo potvrĊuje da izdavalac ĉeka raspolaţe potrebnim pokrićem u momentu trasiranja ĉeka, zbog ĉega se banka ne obvezuje i na ostale postupke navedene kod certificiranja (akceptiranja).

2. markiranje (Engleska) poslije zakljuĉenog dnevnog obraĉuna u clearing-prometu, a sastoji se u davanju potvrde na ĉeku o opstojnosti pokrića u tom momentu. Time korisnik ĉeka stjeĉe prednost pred ostalim prezentantima prigodom slijedećeg klirinškog obraĉuna. Markiranje ipak ne obvezuje banku-trasata koja je ĉek tako oznaĉila.

Kako se u ostalim zemljema Europe, pa i u nas, smatra da oznaka prihvata na ĉeku nije niti napisana, to takva oznaka nema ni ĉekovnopravnog uĉinka. Temeljem iznesenog zakljuĉujemo da se sa sigurnošću moţe ostvariti naplata samo onih privatnih ĉekova koje su certificirale banke u SAD, Kanadi i Juţnoj Americi, uz uvjet da naša banka-prezentant raspolaţe specimenom potpisa banke-akceptanta, te da je usporedbom utvrdila istovjetnost potpisa danih prrigodom certificiranja s potpisima iz specimena.

3. putni (travellers) ĉek je limitirani instrument plaćanja koji se koristi u meĊunarodnom putniĉkom prometu. U stanovitom smislu putni ĉekovi imaju znaĉaj internacionalne banknote jer im je nominalna vrijednost otisnuta u okruglim svotama i jer se mogu unovĉiti u raznovrsnim nacionalnim valutama bez ikakve najave, posvuda u svijetu, i to po dnevnom kupovnom teĉaju za odnosne valute na dan realizacije ĉeka. Za razliku od drugih ĉekova, korisnik ga kupuje odnosno plaća pri preuzimanju. Izdaju ih banke i turistiĉke agencije. Ovi ĉekovi glase na okrugle svote otiskane na prednjoj strani u odgovarajućoj valuti: USD, GBP, DEM

itd. Najpoznatiji travellers ĉekovi jesu ĉekovi izdanja: 1. American Express Company, New York na svote od 10, 50, 100, 500 USD,

kao i GBP od 2, 5, 10, 20, 50. 2. Thomas Cook and Son Lts, od 2, 5, 10, 20, 50 GBP, te USD 10, 20, 50, 100,

250. 3. Raznih engleskih banaka kao što su Lloyds Bank Ltd, London, Westminsters

Bank Ltd, itd. 4. Njemaĉkih banaka pod nazivom Deutche Reisescheck u nominalnim

vrijednostima od 50, 100, 500 DEM. 5. Austrijskih banaka pod nazivom Oesterreichischer Reisescheck u

nominalnim vrijednostima od 500, 1000, 3000 ATS. Putni ĉekovi angloameriĉkih izdanja ne mogu se smatrati ĉekovima u pravom

znaĉenju te rijeĉi, jer u smislu usvojenih konvencija u Ţenevi, ĉek predstavlja doznaku novĉane svote trasanta remitentu kod trasata, dok je putni ĉek spomenutih izdanja, kod kojega je trasant i trasat ista pravna osoba (ista banka), plateţno oĉitovanje njegova izdatnika, kojim on preuzima ujedno i obvezu “will pay” za isplatu ĉekovne svote, po naredbi korisnika, na svim isplatnim mjestima u svijetu, bilo vlastitim bilo posredniĉkim.

Za razliku od angloameriĉkih, kontinentalne (europske) putne ĉekove izdaje banka za banku, zbog ĉega se trasant i trasat kod ovih ĉekova razliĉite pravne osobe. U svrhu spreĉavanja mogućnosti naplate putnog ĉeka od neovlaštene osobe,

www.referada.hr

na ĉekovnoj tiskanici su oznaĉena mjesta za potpis korisnika, i to u gornjem i donjem lijevom kutu.

Prigodom kupnje korisnik potpisuje ĉek u gornjem lijevom kutu u prisutnosti radnika banke, a kod nekih engleskih putnih ĉekova kupac se tom zgodom potpisuje u donjem lijevom kutu. Kada ĉek realizira, korisnik ponovno potpisuje ĉek u donjem odnosno gornjem lijevom kutu, pred radnikom banke odnosno ovlaštenog mjenjaĉa gdje se ĉek naplaćuje. Usporedbom ovih potpisa utvrĊuje se legitimnost ĉekovnog prezententa.

Blankete putnih ĉekova šalju njihovi izdavaoci svojim korespondentima radi prodaje zainteresiranim kupcima.

4. euroĉek unificirani bankovni ĉek koji se upotrebljava u meĊunarodnom prometu kao jednostavno sredstvo plaćanja. Obvezno ga prati euroĉek garantna kartica. Sluţi za bezgotovinsko plaćanje ili podizanje gotovine. Euroĉekom se moţe podizati gotovina na svim bankomatima i mjenjaĉkim šalterima i direktno platiti roba i usluge kod mnogih trgovinskih i drugih organizacija diljem zemalja Europe i Mediterana. Banka emitent-trasat euroĉek instrumenata garantira naplatu svakog isplaćenog euroĉeka ukoliko se isplatno mjesto pridrţavalo općih i posebnih pravila o isplati, prihvaćenih u okviru euroĉek sustava. Korisnici takvih ĉekova mogu ih naplatiti po teĉajnoj vrijednosti i u valuti one

zemlje u kojoj se nalaze, predoĉivši tom prigodom ĉek zajedno s ĉekovnom (garantnom) kartom banci odnosno ustanovi kod koje ga realiziraju. Pojedini primjerci ovih ĉekova su limitirani odreĊenom maksimalnom svotom u ovisnosti o propisima koji vrijede u zemlji njegova porijekla. Svota maksimalnog limita vidljiva je na poleĊini ĉekovne karte.

Iako novijeg datuma izdanja, euroĉek se danas mijenja bez teškoća na tisućama inozemnih bankovnih i mjenaĉkih šaltera. Nema dvojbe da je to najbolji znak brzo steĉene popularnosti i povjerenja svih sudionika ovog veoma brojnog novĉanog prometa u meĊunarodnim plaćanjima.

Na temelju usvojenih principa za uspostavu sustava jedinstvenog euroĉeka, utvrĊeni su i opći propisi za njegovo izdavanje i korištenje:

1. kako se euroĉek moţe trasirati i unovĉiti u okviru uvjeta navedenih na poleĊini ĉekovne karte, potrebno ga je prezentirati na naplatu u roku do kojega vrijedi ova karta.

2. pojedinaĉno izdani euroĉek ne moţe glasiti na svotu koja premašuje onu navedenu na ĉekovnoj karti odnosno njezinu protuvrijednost u stranoj valuti.

3. potpis izdavaoca euroĉeka koji se upisuje na ĉek u prisutnosti blagajnika, banke ili ovlaštenog mjenjaĉa mora biti istovjetan s onim na ĉekovnoj karti.

4. broj raĉuna (konta) i naziv banke-trasata na euroĉeku mora se slagati s istim elementima na ĉekovnoj karti. Ako broja konta na ĉekovnoj karti nema, tada se moraju slagati o trasantu euroĉeka: ime, prezime ili njegovi inicijali.

5. ako ĉekovna karta ima broj, treba ga upisati na poleĊini trasiranog euroĉeka. 6. izdani i isplaćeni euroĉek treba prezentirati banci-trasatu u roku od 20 dana

od dana njegova izdanja. 7. banka odnosno ustanova koja isplaćuje ĉek odbija od svote euroĉeka svoju

proviziju. Suvremeni euroĉekovi se izraĊuju s kodnim linijama na kojima su podaci potrebni

za obradu unaprijed tiskani OCR slovima, što omogućuje optiĉko ĉitanje i elektronski zapis i prijenos podataka potrebnih za automatski nacionalni i meĊunarodni meĊubankovni obraĉun i obraĉun u odnosu na komitenta. Euroĉekovi i euroĉek

www.referada.hr

garantne kartice za komitente su jako prihvatljivi jer se raĉuni komitenata terete unaprijed kao kod putnih ĉekova, a osim toga euroĉekovi nemaju unaprijed tiskan iznos za ispatu ili korištenje pa ih je moguće koristiti u nacionalnoj valuti zemlje korištenja u ţeljenom iznosu odnosne zemlje. U pravilu, euroĉekovi glase na valutu zemlje banke-trasata, a kod nas se isplaćuju u kunama. To znaĉi da izdavalac popunjava pred radnikom banke – kupca euroĉek nuţnim podacima ispisujući svotu u odgovarajućoj valuti i u okviru dozvoljenom na ĉekovnoj kartici.

Isplata tako popunjenog i potpisanog euroĉeka ostvaruje se u kunama po dnevnom kupovnom teĉaju za odnosnu valutu na dan realizacije ĉeka, nakon odbitka provizije od ukupne nominalne kunske protuvrijednosti.

Sliĉno postupku trasiranja ostalih limitiranih ĉekova koje popraćuju ĉekovne karte, tako i trasanti euroĉekova mogu i više puta dnevno izdati i unovĉiti svoje ĉekove, drţeći se pri tomu jedino ograniĉenja u pogledu limita ne+avedenog na poleĊini ĉekovne kartice za svaki pojedini izdani ĉek.

5. specijalni ĉekovi

1. Treasurer ĉekovi koriste se za isplate mirovina, invalidnina i drugih socijalnih davanja. Ove ĉekove trasiraju ovlaštene ustanove u SAD na drţavnu blagajnu SAD.

2. Memorandum ĉekovi uobiĉajeni u SAD, izdaju oh zajmoprimci sa svrhom da posluţe zajmodavcima kao garancija za pravodobni povrat zajma.

3. Currency Credit Card koje trasira Skandinaviska Banken, Stockholm, na samu sebe. To je instrument meĊunarodnih plaćanja sliĉan putniĉkom ĉeku, a glasi obiĉno na 100 dolara s rokom valjanosti od 3 mjeseca raĉunajući od dana izdanja.

4. bank money order bankovni nalozi plaćanja kod kojih je ista banka trasat i trasant. Ima ih više vrsta: Express money order izdaje American Express Company sa namjenom da posluţi svrhama putovanja. Foreign money order je plaćevni nalog usmjeren na inozemstvo koji trasira odreĊena banka na sebe.

5. Postal money order poštanska meĊunarodna uputnica, što znaĉi da graĊani zemalja ĉlanica mogu putem pošte upućivati odreĊene novĉane svote u druge zemlje.

6. loro i nosto ĉekovi 1. loro ĉekove trasiraju inozemne banke na naše domaće banke. To znaĉi da je

ĉekovima ove vrste inozemna banka trasant, a naša banka trasat. uvjet za takvo izdavanje ĉeka jest prethodno uspostavljeni korespondentni odnos i uzajamni sporazum zainteresiranih u ovom poslu. Korisnici (remitenti) loro ĉekova, u pravilu, su fiziĉke osobe: domaće i strane. Loro ĉekovi mogu se trasirati na konvertibilne i klirinške valute, te na kune.

2. nostro ĉekove trasiraju naše banke na banke u inozemstvu s kojima su uspostavile korespondentni odnos. Prema tome u ĉekovima ove vrste naše banke djeluju u svojstvu trasanta, dok su inozemne banke trasati, tj. placi tako izdanih ĉekova. Ovakav postupak primjenuju naše ovlaštene banke pri trasiranju ĉekova koji glase na konvertibilne valute.

7. kvazi ĉekovi

1. SOS International Cheques auto-klubovi mnogih zemalja u nastojanju da svojim ĉlanovima maksimalno olakšaju i osiguraju putovanja po inozemstvu, osnovali su poseban sustav pretplata na odreĊene usluge koje automobilisti budu

www.referada.hr

zatrebali na putu. usluge o kojima je rijeĉ odnose se na plaćanje troškova popravka i prijevoza automobila, lijeĉenje i prijevoz putnika, plaćanje raznih taksa i troškova sa svrhom ostvarenja odreĊenih prava koja se odnose na automobil, putnike i prtljagu te sliĉne troškove.

2. Touring bonovi sve što je navedeno za SOS International Cheques vrijedi u stanovitom smislu i za touring bonove. Ove bonove koriste ĉlanovi austrijskih auto klubova.

3. Vauĉer nije ĉek već obiĉna namira (blagajniĉka dokaznica), svrstavamo ga meĊu instrumente sliĉne ĉekovima meĊunarodnih plaćanja zbog toga jer se on danas ĉesto koristi za podmirbu ugostiteljskih usluga u meĊunarodnom turistiĉkom prometu.

4. Kreditna karta

PRIJENOS ĈEKA ILI MJENICE

U ĉekovnom poslu uobiĉajene su 2 vrste naleĊa (prijenosa): 1. Redovitom ili vlasniĉkom naleĊom prenosi korisnik ĉeka sva svoja prava iz

ĉeka na novog vlasnika. Taj prijenos se moţe obaviti na dva naĉina:

a) potpunom naleĊom dosadašnji vlasnik ĉeka (remitent) daje prijenosnu izjavu na poleĊini ĉeka navodeći njome i ime novog vlasnika na kojega ĉek prenosi, nakon ĉega to potpisuje. Time dosadašnji vlasnik ĉeka postaje indosant, a novi indosatar.

b) nepotpunom ili bijelom, bianco naleĊom obavlja se tako da ona ne sadrţi ni prijenosnu izjavu ni ime indosatara, već samo naziv (tvrtku) i potpis indosanta. Da bi bianco naleĊa bila punovaljana ona mora biti napisana na poleĊini ĉeka ili na poleĊini njegova alonţa.

Svaki ĉek koji glasi na naredbu kao i onaj koji te klauzule nema prenosi se

indosamentom, osim ĉeka na donosioca koji se prenosi obiĉnom predajom.

2. Punovlasnom naleĊom vlasnik ĉeka ostvaruje svoja prava iz ĉeka posredstvom zastupnika. On ovlašćuje zastupnika da poduzima sve što je potrebno za oĉuvanje njegovih prava.

Zakon o ĉeku odreĊuje da indosament mora biti bezuvjetan, a ako je ograniĉen nekom klauzulom, ona se smatra nenapisanom. Ako se na odreĊenom ĉeku obavi toliki broj naleĊa da više ne preostaje prostora za nove, tada se u ĉekovnom prometu to rješava produţetkom ili alonţom. To je papir istih dimenzija poput ĉeka koji se na njega prilijepi. Prednja strana alonţa popuni sadrţajem ĉeka s napomenom da se radi o njegovom nastavku. Na poleĊini, nakon toga, popunjava se iduća naleĊa tako da se slova prvog reda ispisuju dijelom na ĉeku a dijelom na alonţu, ĉime se otklanja mogućnost bilo kakve zloupotrebe.

U odnosu na pravo iz mjenice koje se indosamentom prenosi, razlikujemo:

1. Redoviti odnosno vlasniĉki indosament na indosatara se prenose sva mjeniĉno-obvezna prava na mjeniĉnu traţbinu. Prava s obzirom na uĉinke:

a) uĉinak indosabilnosti svaki steĉnik dobija pravo prijenosa mjenice bez ograniĉenja

www.referada.hr

b) obligatorni uĉinak daje indosataru samostalno pravo raspolaganja mjeniĉnom traţbinom

c) garancijski uĉinak omogućuje regresno pravo prema indosantima prednicima

Potpunim indosamentom zakoniti imalac mjenice ispisuje puni naziv novog

steĉnika-indosatara na poleĊini ili na prednjoj strani mjenice. Nepotpuni (bianco)

indosament sadrţi samo potpis indosanta na poleĊini. Indosament na donosioca

vrijedi kao i bianco indosament. Povratni idosament se moţe indosirati i na

trasata, akceptanta, trasanta itd.

2. Punovlasni, tj. prokura indosament je prijenos mjenice s posebnom nakanom. Njime ovlašćuje korisnik mjenice novog imaoca prokura-indosatara, da mu kao njegov opunomoćenik ostvari neko od subjektivnih mjeniĉnih prava: prezentacije radi akcepta ili radi isplate, naplatu i preuzimanje mjeniĉne svote od mjeniĉnog placa itd. Uz ime opunomoćenika stavlja se klauzula “vrijednost na naplatu” ili sliĉno.

3. Zaloţnim indosamentom korisnik mjenice prepušta svome vjerovniku traţbinu po odnosnoj mjenici, da bi mu time pruţio sigurnost, tj. zalog pravodobnog vraćanja duga. Uz njegovo ime se ispisuje klauzula “vrijednost za osiguranje”, “vrijednost kao zalog” ili tome sliĉno.

KARAKTERISTIKE PLATNOG PROMETA S INOZEMSTVOM

Rijeĉ je o platnom prometu osoba razliĉitih drţava. Problem koji se javlja je

konverzija jedne valute u drugu, a moţe se obavljati ili u devizama i kunama ili za

zemlje s kojima nije utvrĊen naĉina plaćanja u konvertibilnim devizama.

Konvertibilnim devizama se obavljaju plaćanja i naplate sa zemljama s kojima je

zakljuĉen multilateralni ugovor i sa zemljema s kojima je zakljuĉen bilateralni ugovor.

Kod bilateralnog ugovora javlja se mogućnost plaćanja nekonvertibilnim valutama

ĉime se omogućava slobodnija cirkulacija novĉanih tokova. Ovaj se platni promet

obavlja putem ovlaštenih banaka u zemlji i inozemstvu s kojima domaće banke imaju

poslovne veze, putem otvorenih tekućih raĉuna. O dobro organiziranom platnom

prometu s inozemstvom ovisi brzina plaćanja, a time i ekonomiĉnije korištenje

raspoloţivih deviznih sredstava, što neposredno utjeĉe na platnu bilancu zemlje.

DEVIZE I VALUTE

Devize su sredstvo meĊunarodnih plaćanja. Predstavljaju potraţivanje od druge

zemlje koje glasi na stranu valutu, steĉeno po bilo kojoj osnovi i bez obzira na naĉin

raspolaganja. Efektivne strane novĉanice na blagajni ili u trezoru nisu devize nego

strana valuta. One postaju devize kada se pošalju u inozemstvo i odobre deviznom

raĉunu.

devize mogu biti u obliku: 1. VP koji glase na stranu valutu (mjenice, ĉekovi, obveznice) 2. prenosive traţbine kod inozemnih banaka i financijskih institucija 3. obraĉunske jedinice 4. specijalnih prava vuĉenja

www.referada.hr

5. inozemnog gotovog novca 6. elektronskih izvješća o meĊunarodnim dugovanjima i potraţivanjima

Valuta je u uţem smislu sluţbena novĉana jedinica neke zemlje, a u širem smislu

skup zakonskih propisa koji reguliraju novĉani sustav jedne zemlje. Valuta ili vaţenje

prvobitno se temelji na zakonskoj odredbi kojom se jedan metal odreĊuje za metal

vaţenja iz kojega se kuje novac. Takav novac predstavlja neograniĉeno zakonsko

sredstvo plaćanja. Danas se pod pojmom valute najĉešće podrazumijeva efektivni

strani novac. U gospodarstvu se upotrebljava i kao dan dospijeća nekog

potraţivanja.

REZIDENTI I NEREZIDENTI; RAĈUNI DEVIZNIH TUZEMACA I INOZEMACA

Rezident je fiziĉka ili pravna osoba koju zakon tretira kao domaću osobu za koju

vrijede odredbe o deviznoj i poreznoj kontroli i sliĉni oblici reguliranja. Kriterij za

odreĊivanje domaće osobe je boravište ili rezidencija, a ne drţavljanstvo. Prema

zakonu rezidenti su sve pravne i fiziĉke osobe sa stalnim boravkom u nekoj zemlji,

bez obzira na drţavljanstvo. Svrha ovog odreĊivanja je razgraniĉenje prava i obveza

pojedinih subjekata.

Nerezident je inozemna osoba, odnosno svaka fiziĉka ili pravna osoba koja stalno

boravi u inozemstvu bez obzira na drţavljanstvo. Zakon nerezidente ne definira nego

ih tretira kao ostale osobe.

Korespondentna banka je depozitna banka za drugu banku (najĉešće u zemlji), vodi

takvoj banci ili kod nje ima otvorene raĉune u domicilnoj ili drugoj valuti, te za raĉun

banke depozitara pruţa sve uobiĉajene bankarske usluge na podruĉju na kojem

posluje. Ĉesto se banke s meĊusobno otvorenim nosto i loro raĉunima nazivaju

direktnim ili prvoklasnim korespondentima, dok se one koje nemaju otvorene nostro i

loro raĉune nazivaju indirektnim ili sekundarnim korespondentima. U širem smislu,

korespondentne banke su one koje samo razmijene godišnja izvješća o poslovanju,

dok u uţem smislu korespondentne banke moraju razmijeniti SWIFT kljuĉeve, liste

ovlaštenih potpisnika i pravilnike o kamatnim stopama i tarifi naknada.

MODEL KLIRINŠKIH PLAĆANJA – CENTRALIZIRANI PLATNI PROMET

Klirinški – centralizirani platni promet kompenziranje vrijednosti uvoza

vrijednosšću izvoza, ili prebijanje meĊusobnog dugovanja i potraţivanja drţava preko

klirinškog raĉuna bez upotrebe deviza.

Obraĉun moţe biti dvojak: 1. obraĉun uplata uvoznika s naplatama izvoznika jedne zemlje u njihovim

nacionalnim valutama, posredstvom nacionalnog obraĉunskog središta 2. obraĉun izmeĊu obraĉunskih središta dvije zemlje u stabilnoj valuti (valuta neke

treće zemlje) za vrijednost uvoza/izvoza uz utvrĊivanje salda (pozitivan ili negativan za jednu zemlju).

Kod klirinškog platnog prometa: 1. iskljuĉena je svaka slobodna prodaja i kupnja valuta zemalja ugovornica na

trţištima tih zemalja (iskljuĉena konvertibilnost), meĊusobna plaćanja izmeĊu drţava temelje se na prijeboju potraţivanja

www.referada.hr

2. iskljuĉen je drugi naĉin plaćanja, te se saldo na klirinškom raĉunu zemalja ugovornica moţe korisiti samo za plaćanja u zemlji ugovornica

Prema tome, cilj kliringa je uzajamni obraĉun izmeĊu zemalja uz eliminiranje stvarnih

(efektivnih) plaćanja – plaćanja bez upotrebe konvertibilnih deviza. Sve transakcije

se obavljaju u domaćoj valuti, što znaĉi da se izvozniku plaća iz uplata uvoznika u

nacionalnoj valuti izvoznika.

Svrsishodnost kliringa ovisi o: 1. strukturi uvoza i izvoza 2. dinamici priljeva i odljeva po klirinškom raĉunu 3. cijenama roba 4. veliĉini robnih lista 5. korespondentskih odnosa banaka u dvije zemlje Razlikujemo: 1. totalni kliring 2. ĉisti kliring 3. kombinirani kliring 4. multilateralni kliring

Manipulativni kredit je dug na klirinškom raĉunu do kojeg dolazi zbog

nepodudaranja uvoza i izvoza robe i usluga utvrĊenih robnim listama zemalja koje su

ugovorile klirinški naĉin obraĉuna meĊusobne razmjene. U praksi se veliĉina ovog

kredita najĉešće kreće oko 20% vrijednosti meĊusobne robne razmjene. Ugovaranje

manipulativnog kredita podrazumijeva da je on obostran, a samo se iznimno moţe

ugovoriti kao jednostran. U poslovnim se odnosima za manipulativni kredit koriste još

i slijedeći pojmovi: marginalni ili graniĉni kredit, repro-kredit, swing, a za vrijednost

kredita upotrebljavaju se pojmovi alarmni iznos i plafon.

Likvidiranje klirinškog salda – kliring se regulira platnim sporazumom izmeĊu

zemalja ugovornica klirinških plaćanja. Najĉešće je to isporuka robe u ugovorenom

roku, a ostatak (ako nije likvidiran cjelokupni salodo) likvidira se u zlatu ili

konvertibilnom valutom. Moţe se likvidirati i u konvertibilnim valutama po isteku

sporazuma, ili tijekom godina na zahtjev vjerovniĉke strane isplatom salda u

konvertibilnoj valuti. Da bi se potraţivanja na klirinškom raĉunu zaštitila od promjene

vrijednosti obraĉunske valute u kojoj se vodi klirinški raĉun, u platnom se sporazumu

ugovara ugovorna zlatna ili valutna klauzula.

SUSTAV PLAĆANJA U KONVERTIBILNIM DEVIZAMA

Pod naplatom podrazumijevamo isplaćivanje kunske protuvrijednosti pravnim

osobama temeljem izvoza robba i usluga.

Pod plaćanjem podrazumijevamo plaćanje u inozemstvu koje se obavlja po nalogu

domaćeg subjekta uz uplatu kunske protuvrijednosti.

Znaĉi ovlaštena banka obraĊuje naplatu u roku od 2 dana od dana kada je

ovavještena po izvršenoj naplati po srednjem teĉaju na dan obrade. Taj srednji teĉaj

je ustvari vlastiti teĉaj banke. U ovom sluĉaju ovlaštena banka je ona koja isplaćuje

kunsku protuvrijednost.

Plaćanja u inozemstvu se obavljaju putem doznaka, inkasa, ĉeka itd.

Tri najpoznatija obrasca su:

www.referada.hr

1. 1450 obrazac nalog za izvršenje doznake u inozemstvu

2. 1451 obrazac nalog za otvaranje akreditiva

3. 1451A obrazac izvješće o isplati iz akreditiva

BANKOVNA DOZNAKA

Nalogodavac izdaje pismeni nalog banci s kojom ima kontokorentne ili

korespondentne odnose u inozemstvu da odreĊenoj osobi isplati u nalogu navedeni

iznos odreĊene valute (nalog 1450).

bankovne doznake se dijele na:

1. nostro doznaka transfer deviznih sredstava u inozemstvu

2. loro doznaka transfer deviza u našu zemlju od inozemne banke

3. robna doznaka mora imati pokriće (vrijednost robe, avans, faktura...)

4. nerobna doznaka plaćanje usluga, troškova

5. uvjetna doznaka prije isplate mora se izvršiti odreĊena obveza

6. bezuvjetna doznaka za njeno izvršenje se ne zahtijeva uvjet

podjela prema naĉinu transfera: 1. obiĉna doznaka 2. telefaks doznaka 3. swift doznaka

KREDITNA PISMA

Kreditno pismo je pismeni nalog banke upućen drugoj banci da u granicama odreĊenog vremenskog razdoblja i iznosa izvrši isplatu korisniku kreditnog pisma. Kreditno pismo najĉešće glasi na ime. Prednost: sam korisnik ga osobno nosi, a moguće ga je koristiti u razliĉitim bankama

i drţavama.

Nedostatak: moţe se koristiti samo tijekom radnog vremena banke.

sadrţaj kreditnog pisma: 1. oznaka kreditnog pisma 2. maksimalni iznos 3. rok 4. naziv banke kojoj se upućuje 5. ime korisnika 6. mjesto i datum izdavanja 7. potpis banke izdavatelja

kreditna pisma dijelimo na:

1. posebno kreditno pismo naslovljeno samo na jednu banku

2. cirkularno kreditno pismo upućuje se većem broju banaka

www.referada.hr

www.referada.hr

DOKUMENTARNA NAPLATA - INKASO

Dokumentarnu naplatu – inkaso koriste poslovni partneri koji se meĊusobno dobro poznaju i uţivaju povjerenje. U kupoprodajni ugovor unose kluzulu “plaćanje uz dokument”. Vrste inkasa:

1. obiĉan – nerobni inkaso na naplatu se šalju VP koji nisu vezani uz otpremu robe (mjenice, ĉekovi, obveznice)

2. dokumentarni – robni inkaso na naplatu se šalju robni dokumenti koji su predviĊeni ugovorom (faktura, konosman, tovarni list)

vrsta naplata:

1. loro naplata domaća banka prima od izvoznika ili ino-banke nalog da pozove uvoznika da isti otkupi dokumente

2. nostro naplata domaća banka prima nalog od domaćeg subjekta da bi realizirala naplatu u inozemstvu.

osobe u dokumentarnoj naplati: 1. nalogodavac (izvoznik) predaje dokumente svojo banci s nalogom da ih naplati

od kupca 2. banka nalogodavca (dostavna banka) od nalogodavca prima dokumente na

naplatu i šalje ih inkaso banci 3. inkaso banka primljene dokumente podnosi duţniku na naplatu 4. duţnik iskupljuje dokumente i izvršava preuzetu obvezu

KREDITNA KARTICA

Kreditna kartica javlja se krajem 50-ih godina. I u zemlji i u inozemstvu se koristi za plaćanje usluga, kupovinu proizvoda i podizanje gotovine. Izdaje se u unikatu, ima specifiĉne oznake, glasi na ime i prezime korisnika, oznaĉen je izdavatelj. kreditne kartice se dijele: 1. specijalizirane kreditne kartice – American Express 2. univerzalne kreditne kartice – izdaju ih banke Kod plaćanja ĉekom koriste se identifikacijske kartice banke koje se dobivaju na temelju ugovora izmeĊu banke i korisnika. Za neke kartice banka zahtijeva polaganje depozita. Banka najĉešće odreĊuje gornju granicu transakcije. Kazne: korištenje kartice nakon proteka roka, poslije opoziva kartice. Prednosti:

1. za vlasnika plaćanje na duţi rok

2. za isporuĉitelja proizvoda veći promet

3. za banku povećava se bezgotovinski platni promet

MEĐUNARODNI DOKUMENTIRANI AKREDITIV

Instrument je domaćih, ali je praktiĉno i pravo sankcioniran i općeprihvaćen kao

najrašireniji instrument meĊunarodnih plaćanja. Predstavlja svaki sporazum po kojem

www.referada.hr

banka (akreditivna banka) u skladu sa instrukcijama komitenta (nalogodavca,

uvoznika)

1. treba izvršiti plaćanje trćoj osobi (korisniku), ili po njegovom nalogu isplatiti ili akceptirati mjenicu vuĉenu od korisnika, ili

2. ovlašćuje drugu banku da takvo plaćanje izvrši, mjenice plati, akceptira ili negocira uz predaju ugovorenih dokumenata i u skladu s odredbama i uvjetima akreditiva (prema definiciji MeĊunarodne trgovaĉke komore u Parizu).

Akreditivi su, po svojoj prirodi, transakcije odvojene od prodajnih i drugih ugovora na

kojima su inaĉe zasnovani i po kojima banke namaju obveze, ĉak ako se akreditiv i

poziva na ugovor. Suština meĊunarodnog dokumentarnog akreditiva sastoji se u

tome da inozemni kupac (uvoznik) kao nalogodavac stavlja odreĊenoj banci na

raspolaganje kupovnu cijenu (ili s njom ima drugaĉiji sporazum o pokriću) u korist

dobavljaĉa (izvoznika) u drugoj zemlji, s tim da mu banka ovaj iznos, naveden u

akreditivu isplati, ili da mu isplati, akceptira ili negocira mjenice koje će korisnik vući

na nalogodavca ili na akreditivnu banku, pod uvjetom da korisnik banci unutar

odreĊenog vremena preda u akreditivu navedene i toĉno opisane dokumente.

Primjena dokumentarnog akreditiva omogućava zaštitu ineresa stranaka u

akreditivnom poslovanju. Izvoznik je osiguran da će u trenutku predaje otpremnih i

robnih dokumenata navedenih u akreditivu i pod pretpostavkom da je udovoljio

ostalim uvjetima iz akreditiva, naplatiti izvezenu robu jer mu takvu isplatu osigurava

banka. Kupac je osiguran da će banka naplatiti samo one dokumente koji su u

akreditivu izriĉito propisani, a koji mu osiguravaju raspolaganje predmetnom

isporukom.

SUDIONICI I NJIHOVE OBVEZE U AKREDITIVNOM POSLU

Osobe u poslovanju s dokumentiranim akreditivima su: 1. nalogodavac u meĊunarodnoj razmjeni u pravilu je uvoznik koji izdaje nalog

svojoj ili kojoj drugoj banci za otvaranje akreditiva. 2. korisnik akreditiva obiĉno je prodavalac (izvoznik) koji će prezentiranjem

ugovorenih dokumenata na naplatu i ispunjenjem ostalih uvjeta navedenih u akreditivu steći pravo naplate akreditivnog iznosa.

3. akreditivna banka je banka uvoznika, banka izvoznika ili banka u trećoj zemlji, koja otvara (izdaje) akreditiv.

Uz ove osobe, u akreditivnom poslu pojavljuju se i drugi sudionici: 1. avizirajuća banka je izvještavajuća banka koja korisniku šalje izvješće o

otovrenom akreditivu i njegovim uvjetima, ne preuzimajući nikakvih obveza u pogledu isplate akreditiva. Izvještavajuća banka je vrlo je ĉesto i isplatna.

2. isplatna banka isplaćuje akreditiv po nalogu akreditivne banke. 3. potvrĊujuća banka je posredniĉka banka koja prema korisniku preuzima ĉvrstu

obvezu isplate akreditivnog iznosa pod uvjetima iz akreditiva. 4. negocirajuća banka je banka ovlaštena da korisniku isplati akreditivni iznos uz

prezentaciju uvjetovanih dokumenata. Ovo je obiĉno bankovna veza akreditivne banke u zemlji izvoznika koja prihvaća dokumente i otkupljuje mjenice te ih dostavlja akreditivnoj banci.

Broj ukljuĉenih sudionika ovisi o: 1. dosadašnjoj poslovnoj suradnji uvoznika i izvoznika, 2. povjerenju,

www.referada.hr

3. bonitetu partnera 4. poznatosti i uhodanosti poslovnih odnosa banaka i sl.

VRSTE MEĐUNARODNIH DOKUMENTIRANIH AKREDITIVA

odlazeći (uvozni, nostro) akreditivi su akreditivi što ih otvaraju domaći uvoznici u

korist inozemnih prodavalaca (izvoznika).

dolazeći (izvozni, loro) akreditivi su akreditivi što ih inozemni uvoznici otvaraju

domaćim izvoznicima.

opozivi akreditiv moţe u svako doba biti izmjenjen ili opozvan bez prethodnog

izvješća korisniku. U svakom akreditivu mora biti jasno naznaĉeno da li je opoziv ili

neopoziv, a ako takve naznake nema akreditiv se smatra opozivim. Pravo opozivanja

akreditiva ima nalogodavac, sve do ternutka isplate, negociranja ili akceptiranja trata.

Ova vrsta akreditiva je gotovo nestala zbog nesigurnosti kojoj je korisnik izloţen.

neopozivi akreditiv predstavlja ĉvrstu obvezu za banku da će ispuniti preuzete

obveze, ukoliko se ispunjeni akreditivni uvjeti. Obveza banke postoji sve dok se svi

sudionici ne sloţe s mijenjanjem ovakve obveze, a to znaĉi da se akreditiv ne moţe

opozvati bez pristanka korisnika. Prema svemu što je reĉeno za opozivi akreditiv,

neopozivi je samo onaj akreditiv u kojem je izriĉito naglašeno da je neopoziv.

potvrĊeni neopozivi akreditiv je onaj kojim još neka banka (uz akreditivnu)

preuzima solidarnu odgovornost i obveze kako ih je preuzela i akreditivna banka.

Izvoznik je zahvaljujući konfirmaciji dvostruko osiguran da će biti isplaćen. Uz

sigurnost koju pruţa, potvrĊivanje akreditiva i poskupljuje plaćanje akreditivom (za

1%).

nepotvrĊeni neopozivi akreditiv je onaj akreditiv kod kojega akreditivna banka

izravno izvješćuje korisnika o otvorenom akreditivu ili ga izvješćuje preko svog

korespondenta u zemlji korisnika, a da ovaj ne ulazi ni u kakvu obvezu prema

korisniku. Ovaj akreditiv će se otvoriti ako elementi na osnovu kojih se ocjenjuje

sigurnost naplate (bonitet inozemnog partnera, povjerenje na osnovu dugogodišnjeg

poslovanja, svjetski poznata akreditivna banka, stabilne politiĉke, monetarne i druge

prilike...) upućuju na sigurnost naplate.

prenosivi akreditiv moţe se prenositi samo ako je izriĉito navedeno da je prenosiv.

To je onaj akreditiv na osnovu kojega korisnik ima pravo da banci, koja je pozvana

izvršiti isplatu ili akceptiranje, ili bilo kojoj banci ovlaštenoj da izvrši negociranje, izda

uputstva da akreditiv u cjelini ili djelomice stavi na raspolaganje jednoj ili nekolicini

trećih stranaka (drugih korisnika). Akreditiv se moţe prenijeti samo jednom.

Prenošenje akreditiva obavlja se prema odredbama i uvjetima koji su odreĊeni u

originalnom akreditivu. Ime nalogodavca akreditiva mijenja se imenom prvog

korisnika, osim ako se ne zahtijeva da ostane (osim u fakturi). Prenošenje akreditiva

nije pogodno niti za kupca niti za banku ali pruţa prodavaĉu (preprodavaĉu)

mogućnost financiranja i prodaje roba bez angaţiranja vlastitih sredstava i ostvarenje

zarade u razlici u cijeni. Kod prijenosa akreditiva korisnik akreditiva (izvoznik,

prodavalac) obiĉno i nema namjeru isporuĉiti robu nego prenosi akreditiv na drugog

korisnika, stvarnog isporuĉioca. Istovremeno, prvi korisnik ostaje u obvezi prema

nalogodavcu kako je to kupoprodajnim ugovorom utvrĊeno.

obiĉni (jednokratni) akreditiv gasi se jednokratnim iskorištenjem akreditivnog

iznosa.

www.referada.hr

revolving (rotativni) akreditiv je akreditiv koji se obrće, rotira. Nasuprot

jednokratnom akreditivu, kod ove vrste akreditiva iskorištenjem akreditivnog iznosa

ne dolazi do njegova gašenja nego se on vraća na poĉetni iznos. Obnavljanje

akreditiva traje dok se ne dostigne odreĊeni maksimalni iznos. Ovaj se iznos

odreĊuje navoĊenjem sume ili broja rotacija prvog akreditivnog iznosa (npr. USD

700.000 ili 100.000 x 7 rotiranja). Korištenje pojedinih tranši moţe se uvjetovati

vremenski, ali uvijek do maksimalno odreĊenog iznosa. Ugovaranjem revolving

akreditiva izbjegava se izdavanje novih naloga za otvaranje i dolazi do automatskog

obnavljanja, što je posebno vaţno kod sukcesivnih isporuka. Potrebno pokriće je

manje, a provizija bankama plaća se prema stvarno obavljenim tranšama.

akreditiv po viĊenju (gotovinski) se isplaćuje po prezentaciji dokumenata.

terminski akreditiv je akreditiv kod kojeg izmeĊu prezentacije dokumenata i isplate

akreditivne vrijednosti mora proći odreĊeno vrijeme. Ovi akreditivi nepogodni su za

prodavaoca, a obiĉno proizlaze iz boljeg poloţaja kupca na trţištu i predstavljaju

kreditiranje kupca.

akreditiv je domiciliran u zemlji (kod nas) ako se isplata obavlja kod nas, uz

prezentaciju ugovorenih dokumenata. Ugovarati uvijek treba tako da domicil

akreditiva bude u zemlji.

akreditiv je domiciliran u inozemstvu u svim ostalim sluĉajevima (kod banke u

zemlji inozemnog partnera ili kod banke u nekoj trećoj zemlji).

akceptacijski akreditiv pojavljuje se u poslovnim odnosima sa zemljama Zapada

(naroĉito sa USA). Kod ovog akreditiva postupak je slijedeći: Kupac (uvoznik) izdaje

nalog za otvaranje akreditiva svojoj banci. Istovremeno preko nje (akreditivne banke)

izdaje nalog posredniĉkoj banci u zemlji izvoznika da prodavaocu (izvozniku) dade

neopozivo pismeno obećanje da će mu, ispuni li svoju obvezu predajom uvjetovanih

dokumenata do roka vaţenja, u zamjenu akceptirati mjenicu, koju će izvoznik vući na

nju do visine fakturne vrijednosti. Umjesto isplate u gotovini, po prezentaciji

dokumenata izvoznik dobija samo akcept banke iz svoje zemlje na mjenici koju je

trasirao na nju. Ovakav akcept poznate banke, u uvjetima razvijenog eskontnog

trţišta, omogućava izvozniku eskontiranje mjenice prije roka dospijeća (ako mu je

potreban novac), plaćanje obveza indosiranjem (prijenosom) potraţivanja na svog

vjerovnika ili ĉekanje na naplatu do roka dospijeća.

podakreditiv (Back-to-back, Konraakreditiv) otvara se kada akreditiv nije prenosiv

ili kad postoje druge za korisnika neodgovarajuće okolnosti. Novi akreditiv otovren je

na osnovu prvoga ali u ovom sluĉaju postoje 2 akreditiva, od kojih prvi akreditiv

korisnik ustupa banci a drugi koristi stvarni isporuĉilac robe.

negocijacijski akreditiv pojavljuje se u poslovnim odnosima sa zemljama Dalekog

Istoka i s angloameriĉkim podruĉjem. Kod ovog akreditiva prodavalac vuĉe mjenicu

na kupca. Kupĉeva banka ovlašćuje svog korespondenta da otkupi mjenicu. Za

izvršenu isplatu po mjenici (otkup), akreditivna banka dostavlja svom korespondentu

pokriće. Unovĉenjem mjenice kod negocijacijske banke cijeli posao nije za

prodavaoca završen, već tek kada kupac iskupi mjenicu. Kad bi prodavalac vukao

mjenicu na banku, a ne na kupca bio bi to obiĉan akreditiv. Zbog toga se izvoznici

osiguravaju zahtijevajući da vuku mjenicu na kupca ali po nalogu kupĉeve banke ili

traţeći potvrdu banke u svojoj zemlji.

nalog za isplatu predstavlja opozivi akreditiv jer prodavalac vuĉe mjenicu na banku

– korespondenta u svojoj zemlji. Za izvoznika je posao zakljuĉen podnošenjem

dokumenata i isplatom mjenice od strane banke korespondenta.

www.referada.hr

akreditiv sa crvenom klauzulom predstavlja odstupanje od pravila da se akreditivni

iznos isplaćuje poslije prezentacije dokumenata ili isplatom mjenice. Crvenom tintom

unosi se (po nalogu kupca) u akreditiv klauzula da se isporuĉiocu ima isplatiti dio

akreditivnog iznosa kao avans, bez podnošenja akreditivnih dokumenata. Ovaj

akreditiv rijetko se pojavljuje u našoj praksi. Vrlo mu je sliĉna vrsta pa se ĉak

upotrebljava kao sinonim “Packing credit”.

reeksportni akreditiv je akreditiv koji se pojavljuje kod uvoza i izvoza u reeksportnim

poslovima. Kod ovog akreditiva pojavljuju se zapravo 2 vrste akreditiva: loro i nostro.

Reeksportno poduzeće od kupca traţi otvaranje akreditiva u svoju korist, a svom

dobavljaĉu otvara akreditiv. Loro akreditiv je akreditiv što ga reeksportnom poduzeću

otvara kupac, a nostro akreditiv za reeksporno poduzeće je akreditiv što ga otvara

svom dobavljaĉu. Loro akreditiv mora biti usklaĊen s nostro akreditivom na taj naĉin

što će reeksportno poduzeće imati dovoljno vremena da pribavi potrebne dokumente

i na osnovu njih iskoristi loro akreditiv iz izvoznog posla.

DOKUMENTI U AKREDITIVNOM POSLU

U akreditivnom poslu sve se stranke bave dokumentima, a ne robom, uslugama ili

drugim obvezama. Svako uputstvo treba toĉno navoditi dokumente na osnovi kojih

će se izvršiti plaćanje, akceptiranje ili negociranje. Uobiĉajeni dokumenti su:

1. dokumenti ukrcaja 2. dokumenti o osiguranju 3. trgovaĉke fakture 4. konzularne fakture 5. certifikati o porijeklu 6. certifikati teţine 7. certifikati o inspekciji 8. certifikati o analizi 9. liste pakiranja 10. teţinske liste i sl.

JEDINSTVENA PRAVILA ZA DOKUMENTARNE AKREDITIVE

Pravila o poslovanju s dokumentiranim akreditivima u velikoj su mjeri ujednaĉena

“Jedinstvenim pravilima i obiĉajima za dokumentirane akreditive” što ih je donijela i

povremeno ih revidira MeĊunarodna trgovaĉka komora u Parizu. Pravila u

prihvaćena u 175 zemalja. Dispozitivnog su karaktera i primjenjuju se na sve

dokumentarne akreditive i obvezuju sve zainteresirane strane ukoliko nije ugovoreno

drugaĉije.

1. Svako uputstvo treba toĉno navoditi dokumente na osnovi kojih će se izvršiti plaćanje, akceptiranje ili negociranje.

2. Sve instrukcije o otvaranju i izmjenama akreditiva trebaju biti kompletne i precizne.

3. U svakom akreditivu mora biti jasno naznaĉeno da li je opoziv ili neopoziv. 4. Akreditiv se moţe prenositi samo ako je izriĉito oznaĉen kao prenosiv. 5. Banke su duţne ispitati sve dokumente s razumnom pozornošću da bi utvrdile da

li su po svom izgledu u skladu s odredbama akreditiva.

www.referada.hr

6. Banke ne preuzimaju nikakvu obvezu ili odgovornost za formu, potpunost, toĉnost, autentiĉnost, falsifikat, pravno znaĉenje bilo kojeg dokumenta, ili za opće i posebne uvjete propisane dokumentima.

Banke ne preuzimaju nikakve obveze u pogledu opisa, koliĉine, teţine, kvalitete,

stanja, ambalaţe, isporuke, vrijednosti ili uopće postojanja robe koju dokumenti

predstavljaju, kao ni za propuste, plaćevnu sposobnost, izvršavanje obveza ili ugled

pošiljaoca, prevoznika, osiguravatelja ili drugih

BANKOVNA GARANCIJA

Bankovna garancija je poseban instrument osiguranja plaćanja i izvršenja ugovornih

obveza u ugovorenom roku, kojim odreĊena banka garantira korisniku bankovne

garancije da će njen komitent o ugovorenom roku izvršiti sve preuzete obveze

navedene u bankovnoj garanciji prema korisniku garancije i ukoliko ih on ne izvrši da

će ih izvršiti sama banka. Bankovna garancija se razvila iz bankovnog jamstva koji se

banka “Ugovorom o jamstvu” obvezuje da će namiriti vjerovnika ako glavni duţnik ne

namiri dug. kod bankovnog jamstva obveza banke je akcesorne (sporedne) prirode i

ovisi o izvršenju obveze glavnog duţnika. To je subsidijarna obveza jer se javlja tek u

drugom redu, banka će platiti ako glavni duţnik ne plati, tj. vezana je uz osnovni dug

duţnika – samo pojaĉava obvezu glavnog duţnika. Kod bankovne garancije obveza

banke je potpuno samostalna i neovisna o osnovnom poslu i njen sadrţaj ovisi

iskljuĉivo o volji stranaka koje sudjeluju u bankovnoj garanciji. Najznaĉajniji je sadrţaj

garancije jer on predstvlja obvezu banke.

VRSTE BANKOVNIH GARANCIJA

S obzirom na izvršenja same obveze banke, namjenu bankovne garancije i ostale

specifiĉnosti, bankovne garancije se dijele na slijedeće vrste:

1. obiĉna (ĉista) bankovna garancija je ona kojom banka-garant jamĉi korisniku garancije da će obezu, navedenu u garanciji, izvršiti u potpunosti ukoliko njen komitent, nalogodavac tu obvezu ne izvrši. Prema tome, korisnik garancije traţi od glavnog duţnika izvršenje ugovorene obveze i ukoliko on ne izvrši preuzetu obvezu, obraća se banci da je ona izvrši.

2. solidarna bankovna garancija komitent banke-nalogodavac garancije i banka-garant odgovaraju za preuzete obveze solidarno. Kod dospijeća ugovorene obveze korisnik garancije moţe traţiti izvršenje preuzetih obveza bilo od garantirajuće banke, bilo od nalogodavca garancije po svom izboru. Na traţenje korisnika garancije banka izvršava obvezu iz garancije bez izuzetaka i ispitivanja da li je korisnik izvršio obvezu ili ne.

3. bezuvjetna bankovna garancija banka-garant izvršava preuzete obveze u ugovorenom roku na prvi poziv korisnika jer nalogodavac obvezu nije izvršio. Prema tome, korisnik garancije nije obvezan prije korištenja ispuniti bilo kakav uvjet ili radnju, već garanciju koristi ĉim nalogodavac nije izvršio preuzetu obvezu.

4. uvjetna bankovna garancija korisnik se obvezuje da će prije korištenja ispuniti ugovorom preuzete obveze. Nakon ispunjenja uvjeta korisnika garancije, garancija postaje bezuvjetna i banka izvršava preuzete obveze ukoliko nalogodavac ne izvrši preuzetu obvezu o ugovorenom roku.

www.referada.hr

5. ĉinidbene bankovne garancije – garancije za dobro izvršenje posla izdaju se za specijalne poslove u kojima banka nalogodavca garantira korisniku da će njen komitent izvršiti ugovoreni posao onako kako je to u ugovoru naznaĉeno. Ova garancija pruţa korisniku garancije sigurnost u poslu i jamstvo za solidnost i uredno poslovanje poslovnog partnera koga njegova banka dobro poznaje i za njega garantira na temelju njegvog urednog i solidnog poslovanja. Kod ĉinidbene garancije banka-garant se ne obvezuje da će sama izvršiti ugovorenu radnju, ako to ne uĉini njen komitent-suugovaraĉ u poslu, već da će, ukoliko komitent nalogodavac garancije ne izvrši ugovorenu ĉinidbu, isplatiti ugovoreni iznos, odnosno nadoknaditi štetu koju pretrpi korisnik garancije zbog neizvršenja ugovorene radnje. Iznos koji će platiti banka-garant moţe se ustanoviti unaprijed u maksimalnom iznosu, ili u obliku penala koji će banka isplatiti korisniku garancije.

Protu-garancija (kontra-garancija), posredna garancija u vanjskotrgovinskom

prometu prilikom ugovaranja specijalnih poslova, kao što su licitacije, izvršenje

ugovora, davanje avansa i sliĉno, inozemnim propisima ĉesto je odreĊeno da

bankovne garancije za te poslove izdaje banka u zemlji korisnika garancije. U

ovakvim sluĉajevima domaća poduzeća koja sudjeluju u takvim poslovima, izdaju

svojoj banci u zemlji nalog da njen inozemni korespondent u odreĊenoj zemlji izda

garanciju u korist odreĊenog korisnika u inozemstvu. Na temelju takvog naloga

domaća banka daje nalog svom korespondentu u zemlji korisnika garancije, da pod

svojim imenom i pod svojom odgovornošću izda protu-garanciju na odreĊeni iznos i

prema sadrţaju njene garancije u korist inozemnog korisnika – poslovnog partnera

njenog komitenta. Domaća banka – nalogodavac za izdavanje protu-garancije u

obvezi je prema inozemnoj banci za izdanu protu-garanciju, dok je inozemna banka u

obvezi prema korisniku protu-garancije. Ovisno o naĉinu reguliranja pokrića za

izdanu protu-garanciju, bankovne protu-garancije mogu biti: pokrivene, djelomiĉno

pokrivene i nepokrivene. Kada bankovnu protu garanciju izdaje inozemna banka, po

nalogu domaće banke – u korist inozemnog korisnika garancije , imamo nostro

garanciju, a u suprotnom sluĉaju imamo loro garanciju.

Super-garancija se redovito javlja kada korisnik garancije nema puno povjerenja u

banku-garanta i traţi dodatno osiguranje u super-garanciji odreĊene znaĉajnije

banke. Super-garancija moţe biti izdana kao jamstvo za već izdanu garanciju

odreĊene banke, a moţe biti i potpuno samostalna nova obveze druge banke za isti

posao. Ovisno o dogovoru i ugovorenim odnosima nalog za izdavanje super-

garancije drugoj banci moţe dati isti nalogodavac po ĉijem je nalogu izdana prva

garancija, a moţe ga dati i banka koja je izdala prvu garanciju. Kada nalog za

izdavanje super-garancije daje isti nalogodavac tada je on u obvezi prema ovim

bankama. Ove obveze su potpuno samostalne i meĊusobno neovisne.

Nostro garancije izdaju domaće ovlaštene banke po nalogu domaćeg subjekta

vanjskotrgovinskog posla, odnosno po nalogu uvoznika, duţnika ili obveznika

izvršenja odreĊene ĉinidbe u korist stranog poslovnog partnera. U okviru nostro

garancija najĉešće se javljaju garancije za plaćanje i ćinidbene garancije.

Kod garancija za plaćanje najĉešće se javljaju slijedeće vrste garancija:

garancije za uvoz sirovina i drugog reprodukcijskog materijala na kredit

garancije za uvoz opreme na kredit

www.referada.hr

1. garancije za nabavu strojeva i ostale graĊevinske mehanizacije koju će koristiti u izvoĊenju investicijskih radova u inozemstvu

2. garancije za korištenje financijskih kredita kod inozemnih banaka ili drugih financijskih institucija u inozemstvu

U okviru ĉinidbenih nostro garancija najĉešće se javljaju slijedeće vrste garancija:

1. garancije za dobro izvršenje ugovorenih obveza ovim garancijama ovlaštena banka garantira inozemnom suugovaraĉu u vanjskotrgovinskom poslu, da će nalogodavac garancije izvršiti preuzetu obvezu na naĉin kako je utvrĊeno u samom ugovoru.

2. konsignacijske garancije u ovoj garanciji banka-garant jamĉi inozemnom vlasniku robe da će zastupniĉko poduzeće - nalogodavac za izdavanje garancije, vratiti robu s konsignacijskog skladišta u sluĉaju prestanka ugovora o zastupanju, da će platiti prodanu robu s konsignacijskog skladišta prema ugovorenim uvjetima i o ugovorenim rokovima i da će izvršiti sve ostale radnje navedene u ugovoru o zastupanju.

3. garancija za vraćanje povratne ambalaţe ovlaštena banka-garant obavezuje se da će kupac robe – nalogodavac za izdavanje garancije vratiti primljenu povratnu ambalaţu i, ukoliko on to ne uĉini, da će banka nadoknaditi prodavaocu robe štetu – redovito u visini vrijednosti povratne ambalaţe koja nije vraćena prodavaocu.

4. garancija za vraćanje transportnih sredstava ovom se garancijom banka obvezuje da će kupac robe vratiti vagone, cisterne i sliĉna sredstva za transport odreĊene robe i ukoliko on to o ugovorenome roku ne uĉini, da će banka nadoknaditi odgovarajuću protuvrijednost za transportna sredstva.

5. licitacijska garancija ona se javlja kod udjela domaćih poduzeća na inozemnim licitacijama – najĉešće prigodom izvoĊenja investicijskih radova u inozemstvu. Ova se garancija redovito izdaje u visini propisanog postotka od ponuĊene cijene i sluţi kao kaucija za kvalitetno izvršenje radova, ukoliko nalogodavac za izdavanje garancije dobiva radove na licitaciji, odnosno, da će nalogodavac sigurno prihvatiti posao ako ga dobije na licitaciji.

6. garancija u korist carinarnice ovom garancijom banka se obvezuje da će nalogodavac vratiti u inozemstvo privremeno uvezenu robu, odnosno da će, ukoliko robu zadrţi, platiti odgovarajuću carinu.

7. špediterske garancije ovim garancijama banka garantira brodaru da će domaći uvoznik ili njegov špediter u ugovorenom roku predati konosman koji brodarskom poduzeću nije bio predan prilikom preuzimanja robe.

POTREPŠTINE I SADRŢAJ BANKOVNIH GARANCIJA

Kod bankovne garancije forma i sadrţaj nisu propisani zakonom i ovise o volji

stranaka, ovisno o konkretnim uvjetima posla za koji se izdaje bankovna garancija.

Dugogodišnja praksa u poslovanju bankovnim garancijama domaćih i inozemnih

banaka stvorila je odreĊeni oblik i sadrţaj bankovnih garancija. Prema toj praksi oblik

i bitni elementi (potrepštine) bankovne garancije su slijedeći:

a) Oblik bankovne garancije: bankovna garancija se redovno izdaje u pismenom obliku. Iznimno se u praksi javljaju i daju bankovne garancije i usmenim putem, telefonski i telegrafski s oznakom najbitnijih elemenata s tim da se kasnije ovakva

www.referada.hr

bankovna garancija potvrĊuje pismeno, s oznakom svih potrebnih elemenata koji zahtijeva sam posao i ugovorena bankovna garancija.

b) Bitni elementi bankovne garancije su slijedeći: 1. naziv i sjedište banke koja izdaje garanciju. Banka koja izdaje garanciju

potvrĊuje svoju obvezu potpisom ovlaštenih osoba na naĉin kojim ona potpisuje svoje obveze.

2. naziv i sjedište korisnika garancije. Korisnika garancije treba navesti u bankovnoj garanciji s punim naslovom, sjedištem i adresom.

3. predmet i opseg garancije. Predmet i opseg garancije predstvlja bitni element bankovne garancije i njime se toĉno odreĊuje obveza banke. Ovaj element predstavlja u suštini i samu bankovnu garanciju i treba biti ugovoren i formuliran precizno i sa svim potrebnim detaljima obveze, da ne bi kasnije došlo do nepotrebnog spora izmeĊu osoba koje se javljaju u garanciji. Tako je u ovom elementu potrebno istaknuti i osnovne elemente zakljuĉenog posla o kojima se ţeli uĉiniti ovisnom obvezu banke. Redovito se u bankovnu garanciju unose slijedeći podaci posla za koje se daje garancija: a) datum i broj ugovora b) toĉan naziv robe ili protuĉinidbe c) vrijednost i rok isporuke robe d) rok plaćanja garantirane obveze e) visina i uvjeti plaćanja kamata f) ugovoreni naĉini plaćanja g) rok vaţnosti garancije h) svi ostali elementi zakljuĉenog posla koji su zanimljivi za izdavanje

garancije 4. vrijeme trajanja bankovne garancije. Rok trajanja bankovne garancije redovito

se ugovara u vezi s rokom izvršenja obveze duţnika po poslu za koji se daju garancije, s tim da je rok trajanja same garancije redovito dulji za odreĊeni broj dana. Kod ugovaranja roka trajanja bankovne garancije treba u samoj garanciji predvidjeti da li će se ugovoreni rok produljivati ili ne.

Pored navedenih bitnih elemenata, javljaju se i nebitni elementi bankovnih

garancija, kao što su:

1. vrijeme stupanja na snagu bankovne garancije 2. broj bankovne garancije 3. datum izdavanja 4. odredbe o vraćanju bankovne garancije