tri lÁszlÓova prijevoda zaziva muze u ilijadi1

UDK 821.14’02’255.4:801.654 DOI https://dx.doi.org/10.21857/ypn4oc10x9
Izvorni znanstveni lanak Rukopis primljen 23. IX. 2019. Prihvaen za tisak 22. V. 2020.
Bojan Marotti Zavod za povijest i filozofiju znanosti Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Ulica knjievnika Ante Kovaia 5, HR-10000 Zagreb [email protected]; [email protected]
TRI LÁSZLÓOVA PRIJEVODA ZAZIVA MUZE U ILIJADI1
Profesor Bulcsú László triput je preveo Zaziv Muze u Ilijadi. U svakome je od tih triju prijevoda izvorni grki daktilski heksametar prenosio u hrvatski na razliite naine: (1) metametriki – u dvadesetercu, (2) zadr- avajui i u hrvatskome kvantitativnu versifikaciju, (3) razvivši vlastiti pristup – šestomjerom od 23 ili 24 »udarna hipa«. Tim je vlastitim nainom preveo prva dva pjevanja Ilijade, od kojih je u asopisu Knjievna smotra (László 1996) objavio samo prvo pjevanje (»svitak«). U lanku se uzajamno usporeuju sva tri navedena prijevoda, no istodobno se svaki od njih dovodi u vezu i s “uobiajenim”, ili “središnjim” nainom na koji se u nas prevodi daktilski heksametar, naime sa »slogovnim šesto- mjerom«, kako ga je bio uspostavio Tomo Mareti, a poslije ga (prevoditeljski) doradio Stjepan Ivši. Upozorava se k tomu i na u nas eše metametriko prevoenje heksametra, naime u našem epskome desetercu, a podsjea se i na neke pokušaje kvantitativne versifikacije u hrvatskome pjesništvu. Premda je imao namjeru, László na alost nije us- pio dovršiti prijevod Ilijade svojim pristupom, što je dakako šteta, jer bi se vrijednost toga prijevoda istom tada mogla u potpunosti prosuditi.
1 Kraa je inaica ovoga rada iznesena 9. listopada 2017. u Krievcima na znanst- venome skupu posveenome Bulcsúu Lászlóu (uz 95. obljetnicu roenja). U pripre- mi je zbornik radova s navedenoga skupa, u kojem e biti objavljena i cjelovita biblio- grafija profesorovih radova (pod naslovom Knjigopis). Zahtijevao je da mu se ime i prezime, posebice u zapisu, sklanja ovako: Bulcsú László, Bulcsúa Lászlóa, Bulcsúu Lászlóu, itd. To znai da bi posvojni pridjev bio – Lászlóov.
FILOLOGIJA 74, Zagreb 2020.
Bojan Marotti: Tri Lászlóova prijevoda Zaziva Muze u Ilijadi FILOLOGIJA 74(2020), 49–73
50
1. O Maretievim i Mareti–Ivšievim prijevodima Homera Kada je godine 1996. u Knjievnoj smotri profesor László objavio prije-
vod prvoga pjevanja (»svitka«) Ilijade (λις),2 u uvodnome je dijelu, pod naslovom Uz priepjev (tj. Uz príepjev) izrekao svojevrsnu zahvalu, pa i “posvetu”, svomu uitelju Stjepanu Ivšiu. Naime, pošto je ustvrdio da »[s]tvaralaštvo zahtiev dokolicu« (tj. »stvralaštvo zàhtiev dòkolicu«), te potom podsjetio na to da grka rije σχολ zapravo znai ‘dokolica’, kao osobu koja je sam prijepjev potaknula, pa donekle i utjecala na nj, profesor navodi upravo Stjepana Ivšia (László 1996:167): »Doškolovvao pk se je [tj. prevoditelj – B. M.] prije kojh etrdest liet u uenka Maretieva, prireditelja njegova prievoda, Stjepna všia. vši je znao govoriti, da Iliadu prjevod za odmor. Njegov dh idalje lebd povrh ovoga priepjeva.« (tj. »Doškolovávao pk se je prje kòjh etdest let u ueníka Mretieva, prirèditelja njègova príevoda, Stjpna všia. vši je zno govòriti, da Iliàdu prjèvod za òdmor. Njègov dh ìdalje lèbd pòvrh òvoga príepjeva«).
I doista, pogledamo li u šesto (Matiino peto) izdanje Homerove Ilijade, koje je objelodanjeno 1961., a koje je bilo posljednje izdanje što ga je za i- vota »pregledao i priredio« Stjepan Ivši (umro je 1962.), u njegovu emo pogovoru naii i na ovaj ulomak (Ivši 1961c:557):3 »U konanom mi je prireivanju rukopisa za štampu pomogao sveuilišni asistent Bulu La- slo. Pri tom sam mnogo stihova (osobito u 20., 21. i 22. pjevanju) i s njime pretresao prije nego što su dobili sadašnji oblik.« U navedenoj pak bilješ- ci 10. itamo sljedee: »On je po mojoj elji preuzeo posao oko korekture, ali je bez moje volje akcentovao i rijei gdje akcenat ne upuuje na metri- ko itanje. To sam nepotrebno biljeenje opazio tek u reviziji, prekasno da ga uklonim«.
Ivši je dakle prigovorio »nepotrebno biljeenje« naglasaka, jer bi naglasak, po njegovu mišljenju, trebalo (o)biljeiti samo u sluajevima kada se bez takva zapisa ne moe »metriki« ispravno proitati odreena vr-
2 Puni je naslov ovaj: Iliada Homrova: Svtak prv, s grkga prjepjevao *bulcsú lászló* (tj. Iliàda Homérova: Svítak pv, s gkga prjèpjevao *bulcsú lászló*) (László 1996:167). Kada László naglasak biljei dvonadslovnim sustavom s nenavodom (tzv. »dvoznakim prostim«), redovito unutar oblih zagrada, da se izbjegne zabuna, donosim “prijepis”, u kojem naglasak oznaujem Vuk–Danii–Budmani–Maretievim petonadslovnim sustavom (ako je sljednik jata u dugim slogovima pisan dvoslovom ie, naglasak oznaujem na prvome dijelu dvoglasa, koji je dakako jednosloan; na ie se nikada ne biljei zanaglasna duljina; tako je postupao i sam László, npr. u svome neobjavljenome Jèzikovnku).
3 Osim toga pogovora, u knjizi se nalazi i Pogovor petom izdanju (Ivši 1961d), što ga je Ivši, pod naslovom Pogovor, bio objavio godine 1948. (Ivši 1948).
51
stica.4 Pa ipak, upravo je to »nepotrebno biljeenje« László redovito pro- vodio u svojim prijevodima, posebice u prijevodima pjesnikih djela. Pri- mjerice, ve je godine 1959. objavio u potpunosti onaglašen prijevod Puš- kinove pjesme Spmenk (tj. ).5 Doduše, naglasak je tu biljeen Vuk–Danii–Budmani–Maretievim petonadslovnim sustavom, kao uo- stalom i u Mareti–Ivšievu prijevodu Homerove Ilijade 1961., a tako e još biti i u pjesmotvoru pod naslovom Pripovijest o siromahu iz Nippura, koji je preveden s akkadskoga, a koji je takoer posve onaglašen, te objelodanjen 1966. u Republici (László 1966:509–510).6 Do promjene e doi istom 1976., kada je László u prijevodu babilonskoga spjeva o stvaranju svijeta, pod naslovom Enma eliš, i ovaj put s akkadskoga, a koji je objavljen u Knjiev- noj smotri, naglasak u cjelini obiljeio dvonadslovnim sustavom (László 1976:5–20).7
Ivši je prvi put priredio tree izdanje Ilijade godine 1912., te potom i etvrto 1921. (Homer 1912; Homer 1921). Treemu je izdanju dodao i svoj pogovor pod naslovom O ovom prijevodu i nešto o našem heksametru uop- e (Ivši 1912), gdje meu ostalim raspravlja i o vanosti cezure (László:
4 U naelu rabim profesorovo nazivlje (ili makar u zagradama upozoravam na pojedini njegov nazivak). Rije je vrstica László rabio za ono što se u nas obino kae redak, u razlici spram onoga što znai stih (engleski line, u razlici spram verse).
5 Prijevod je na irilici objavljen u knjizi . . , , ; navodi se: » ý áó« (Puškin 1959:22). Pojavila su se još dva irilina izdanja (Puškin 1960:22; Puškin 1961:22), te jedno latinino (Puškin 1963:20), ali prijevod je na irilici. U samome naslovu pjesme valja uoiti naglasak spmenk (tj. ; genitiv jednine spmenka), za razliku od naglaska spomenk, što je dvo- nadslovni zapis za spomènk (genitiv jednine spomeníka), kako e László obiljeiti naglasak 35 godina poslije u prijevodu iste pjesme u Knjievnoj smotri (László 1994:8). Naslov je dakle Spomenk, a tu se kae: »prepjevao Bulcsú László«. To je primjer koji lijepo pokazuje kako László nije “robovao” nikakvim “autoritetima” (auctoritates), a istodobno je bio spreman “korigirati” i sebe samoga (iz mlaih dana), u sluaju da je došao do kakve nove spoznaje. Naime, naglasni lik spmenk navode primjerice Ivan Broz i Franjo Ivekovi u Rjeniku hrvatskoga jezika (Broz–Ivekovi 1901:II.449), premda se ta rije ne nalazi u rjeniku Vuka Stefanovia Karadia od godine 1852. ( , ), a propisuju ga (tj. “standardiziraju”) manje-više i svi današnji priruni- ci, npr. Rjenik hrvatskoga jezika Leksikografskoga zavoda (Šonje 2000:1164), ili Aniev Veliki rjenik hrvatskoga jezika (Ani 2004:1456), ili knjiga Stjepana Vukušia, Ivana Zoriia i Marije Grasselli-Vukuši Naglasak u hrvatskome knjievnom jeziku (Vukuši, Zorii, Grasselli-Vukuši 2007:572), ili pak Veliki rjenik hrvatskoga standardnog jezika Školske knjige (Joji 2015:1452).
6 Taj je prijevod objavljen godine 2012. i u knjizi Hvalopjev Sncu (tj. Hvalòpjev Sncu), s podnaslovom Akkadski pjesmotvori u hrvatski pretoeni i komentarima popraeni po Bulcsúu Lászlóu, gost urednik Bojan Marotti (László 2012:9–24).
7 Takoer u spomenutoj knjizi Hvalopjev Sncu (tj. Hvalòpjev Sncu) (László 2012:25–78).
52
usjeka) u hrvatskome (prijevodnome) heksametru (László: šestomjeru). Te je 1912. Ivši bio razmjerno mlad (imao je 28 godina), ali je ve stekao znatan ugled u slavistici svojom izvanrednom raspravom Prilog za slavenski akcenat, objelodanjenom godinu prije (Ivši 1911). Nakon Maretieve smrti (1938.) Ivši je priredio još dva izdanja Ilijade, kako je ve spomenuto – 1948. i 1961. (Homer 1948; Homer 1961a), ali i dva izdanja Odiseje (δσσεια) 1950. i 1961. (Homer 1950; Homer 1961b). Valja napomenuti da je svako novo izdanje donijelo znatne izmjene u odnosu na (sva) pret- hodna izdanja. Usuprot tomu, izdanja koja su uslijedila nakon Ivšieve smrti, nemaju više novih izmjena. Ispravljaju se jedino tiskarske pogrješke ili kakvi drugi propusti.
Mareti je pak s prevoenjem Homerovih (μηρος) spjevova zapoeo godine 1882., kada je kao prvi svezak poznate Matiine knjinice Prievodi grkih i rimskih klasika izašla Homerova Odysseja u njegovu prijevodu (Ho- mer 1882). Potom je godinu dana poslije, takoer u njegovu prijevodu, objavljena i Homerova Iliada (Homer 1883). Druga izdanja jednoga i drugoga spjeva Mareti je objavio u Beogradu. Najprije je 1904. izašla (Homer 1904),8 a 1905. i (Homer 1905).9 U ta je druga izdanja sam Mareti unio velik broj izmjena. Potom su se trea izdanja “vratila” u Maticu hrvatsku.
8 Naslov je dakle , a potom se kae: » . «. Va- lja uoiti da je naslov toga Homerova spjeva, koji grki glasi δσσεια, sada pisan (latinicom: Odiseja) prema zapisu Odysseja, kako je Mareti imao godine 1882., tj. bez u nas i danas uobiajene prilagodbe. To je jedna od znatnijih izmjena koju je Mareti proveo u tome drugome izdanju, dvadestak godina nakon prvoga. Jer, “mla- di” je Mareti tako pisao i druga grka vlastita imena, pa je te 1882. bilo primjerice Odyssej, Achillej, Aegistho, prema grkome δυσσες, χιλλες (χ se, prema latinskome, prenosi kao ch), Αγισϑος (grki se dvoglas αι, takoer prema latinskome, prenosi dvoglasom ae). Stoga bi se, donekle protusmisleno, moglo ustvrditi da u Maretievu prijevodu od 1882. grka imena još nisu bila pisana »maretievski«. Vidi o tome pota-nje u Marotti 2019a:239–240. Naoko se ini kao da je tako pisana zbog irilice. Meutim, kasnija izdanja pokazuju da je istovjetan zapis ostao i u latin- ici (tj. Odiseja), samo “prepisan”. Takvo je pisanje, a uistinu takav “postupak”, László nazivao »irilolatinica«: naime, sve najprije treba napisati irilicom, a zatim “prepisa- ti” u latinicu, pa e se na taj nain dospjeti do “ispravna” zapisa (a to vrijedi i openito za pravopis). O Lászlóovu shvaanju pravopisa govorim u lanku Vrste pravopisa (Ma- rotti 2017).
9 I ovdje je slino. Naslov je , a navodi se » . «. Zapis je dakle (latinicom: Ilijada) prema Iliada, kako je bilo 1883.
53
2. Maretiev »slogovni šestomjer« Godine 1915. u Predgovoru treemu izdanju svoga prijevoda Odise-
je (koji nije prireivao Ivši), govorei o vrijednosti prijevoda prvoga izdanja, onoga dakle koji je objavljen 1882., Mareti kae ovako (Mareti 1915:III–IV):
»Ako ja i nijesam u svoje mlade dane bio dovoljno spreman za onako teški posao, kakav je valjani prijevod Homera, ali sam ve onda bio na pravom putu u tome, što sam Homera preveo heksametrima. Ja sam ve onda bio uvjeren isto onako kao i danas, da Ilijadu i Odiseju treba prevesti heksametrima, a ne prozom ili desetercima, ako prevodilac hoe, da mu posao ima knjievnu vrijednost. To svoje od onda pa do danas nepromjenito uvjerenje ja sam ukratko opravdao u pristupu II. izdanja Odiseje na str. XIII. i XIV.«
A u tome je predgovoru beogradskomu izdanju 1904., pod naslovom , nakon što je otklonio mogunost prijevoda u prozi ili u desetercu, Mareti iznio i svoja naela prevoenja heksametra. Evo tih naela kojih se je pri prijevodu drao (unutar uglatih zagrada donosim mjestimice svoja dodatna tumaenja):10
• heksametar ima šest stopa, od kojih su neke troslone, a neke dvoslone
• prve etiri stope mogu biti i troslone i dvoslone • peta je stopa svagda troslona [prema tome, nema onoga što se gr-
ki zove στχος σπονδειακς, a latinski versus spondiacus]11
• šesta je stopa svagda dvoslona • heksametar mora imati odmor • odmor moe biti na trima mjestima [ne kae koja su to tri mjesta] • odmor je svagda usred stope [time je iskljuena tzv. bukolska dijere-
za (László: odsjek), grki διαρεσις βουκολικ, latinski caesura buco-
10 Navedeni se sastoji od ovih dvaju dijelova: prvi je (str. III–XI), a drugi (str. XII–XVIII). Naela se navode u drugome dijelu (Mareti 1904:XIV–XVI).
11 S time se ne slau svi prouavatelji hrvatskoga (prijevodnoga) heksametra. Vidi npr. lanak Dubravka Škiljana Prevoenje antikih stihova, objelodanjen u asopisu Lati- na et Graeca (Škiljan 1982), te takoer u knjizi Opuscula philologica (Škiljan 2009:51–82). Usporedi sljedei ulomak (1982:21–22; 2009:63–64): »Treba ovdje naglasiti da Mareti praktiki a Ivši i teoretski (1912, a s njim i Kravar 1960) izbacuju versus spondiacus iz prijevoda i ne dopuštaju njegovu akcenatsku transformaciju s trohejom u 5. stopi. Budui da je versus spondiacus [...] u antikoj versifikaciji bar djelomino stilistiki uv- jetovan, [...], ne vidim pravog razloga da se on ne upotrebljava i u prijevodnim heksametrima, to više što i u hrvatskom ili srpskom na isti nain pridonosi stilskoj vrijednosti ritma«.
54
lica, ili kadšto diaeresis bucolica, što znai da je odmor uvijek usjek, tj. cezura (doslovno bi bilo ‘rijez’)]12
• hrvatskomu je heksametru temelj naglasak, a grkomu i rimsko- mu razlika izmeu kratkih i dugih slogova [prema tome, hrvatski je heksametar akcentni stih, jer se ne osniva na izmjeni kvantitete (László: odtege)].
Evo kako obrazlae posljednji stavak (Mareti 1904:XVI): » , , , ( . .) , ( , . . )«.
Budui da su peta i šesta stopa nemjenljive, jer su uvijek istovjetne, tj. daktil i trohej, a prve etiri stope mjenljive, tj. mogu biti ili daktil ili trohej, hrvatski prijevodni heksametar, ili šestomjer, javlja se u jednoj od sljede- ih 16 inaica: 13
l o o l o o l o o l o o l o o l o (1) l o l o o l o o l o o l o o l o (2) l o o l o l o o l o o l o o l o (3) l o o l o o l o l o o l o o l o (4) l o o l o o l o o l o l o o l o (5) l o l o l o o l o o l o o l o (6) l o l o o l o l o o l o o l o (7)
12 Lik rijez (tj. rjez) navodi Broz–Ivekoviev rjenik (1901:II.347), ali ne i lik rez (bilo bi rz). Pri tome se pozivlju na Stullija, budui da Vuk nema toga lika (kao ni lika rez), iako ima glagol è (à) i glagolnu imenicu è (Karadi 1852:666). I jedno i drugo nalazi se i u Broz–Ivekovia, tj. sarijèzati (sàrijem) i sarijèznje (1901:II.380). Oevidno je da lik rijez pripada u birani hrvatski sustav, te da bi ga trebalo “standardizirati”, jer je rez, jednostavno reeno, ekavština (rez : rijez = vek : vijek). Na prvi pogled nije moda jasno da bi trebalo propisati i lik rjezati (odakle onda i onaj glagol sarijezati kao zapijevati prema pjevati), jer je rezati takoer ekavština, te utoliko pripada u srpski knjievni jezik, budui da ne moe biti govora o tzv. pokrivenome r (renik : rjenik = rezati : rjezati, a opstoji i ikavski lik rizati, koji dokazuje da je posrijedi sljednik jata). Vidi o tome u lanku Stjepana Babia Glasovi je/e iza pokrivenoga r, gdje se donosi i jedna “tipologija” tzv. kratkoga jata iza (pokrivenoga) r (Babi 1998:5–6). Usp. i Lászlóov prijevod rjezanasti znakòvnîk za spaghetti code (László 1993:40). Vidi takoer Marotti 2009:161 i Marotti 2019b:295–296.
13 Posrijedi su tzv. varijacije s ponavljanjem. Dva elementa (László: dva obstoj- ka, dva suka), ili pak dva lana (daktil = d i trohej = t) dvoslonoga skupa {d, t} treba rasporediti u uzajamno razliite ureene etvorke, što znai da je primjerice < d, t, d, t > ≠ < d, t, t, d >, a jedno je i drugo razliito dakako od {d, t}. Takvih etverolanih ureenica dvolanoga skupa ima 24 = 16.
55
l o l o o l o o l o l o o l o (8) l o o l o l o l o o l o o l o (9) l o o l o l o o l o l o o l o (10) l o o l o o l o l o l o o l o (11) l o l o l o l o o l o o l o (12) l o l o l o o l o l o o l o (13) l o l o o l o l o l o o l o (14) l o o l o l o l o l o o l o (15) l o l o l o l o l o o l o (16)
Pri tome l oznauje naglašeni slog, a o nenaglašeni, dok u nas uobiajenim znakovima – i oznaujem iskljuivo duljinu i krainu (što zna- i istaknuti i neistaknuti slog, ali u kvantitativnoj versifikaciji). To je zna- kovlje u nekim svojim radovima rabio i profesor László, npr. u lancima Uz prievod Puškinova Spomenka (tj. Uz príevod Pškinova Spomeníka) (László 1994:14) i Te snvše pv, što neodzvn b: (Jedan prpviv i jedan neprpviv psmotvor) (tj. T snvše pev, št neòdzvn b: (Jèdan prjepjèviv i jèdan neprjepjèviv pjesmòtvor)) (László 2009:139). Navedene se oznake, kako kae László, »povod« (tj. »pòvod«) za oznakama 1 i 0 »iz obavjestnštva« (tj. »iz obavjestníštva«) (László 1994:9). To bi znailo da se, primjerice, (1) moe zapisati i ovako:
1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 (1) Nabrojene inaice pokazuju razliku izmeu onoga što bi (u naelu) mo-
glo biti, i onoga što u odreenoj vrstici doista jest. Recimo, pokazuju razliku izmeu ustroja stiha i pojedinoga njegova ozbiljka. László je prvo nazivao razmjerjem, a drugo odmjerjem. Evo njegovih odreaja tih dvaju poj- mova (László 2009:139): »Rzmrje je mrilo, po kojeme psnk nstoj razporditi stope. [...] Odmrje je razpord natiska u vrstici.« (tj. »Ráz- mjerje je mjrilo, po kòjeme pjsnk nástoj razporéditi stpe. [...] Òdmierje je rzpord nàtiska u vstici.«)14 Ili, govorei o pojavama koje »obiljevaj pjesnk oblk« (tj. »obiljeávaj pjsnk blk«), za potonje kae (László 1994:6): »[...] odmierje ozbiljb silin u okvrima rzmjerja [...].« (tj. »[...] òdmierje òzbiljb silìn u okvírima rázmjerja [...]«).
Ako bismo k tomu raunali još i tri razliita odmora (upravo usjeka), o kojima govori Mareti, imali bismo znatno više inaica. No ipak ne 48, jer u onim inaicama gdje je trohej u treoj stopi, ne moe doi usjek, da-
14 Ovdje sljednik jata, kao i nešto prije u naslovu lanka, zbog moguih nadslova- ka, u dugim slogovima pišem ie, a ne ilirskim “rogatim” e, tj. , a u kratkim slogovima je, a ne Belostenevim “piknjatim” e, tj. , kako u tome lanku ima László. O razliitim Lászlóovim zapisima sljednika jata vidi Marotti 2016:610–611.
56
kle cezura, iza toga troheja (tj. τομ κατ τρτον τροχαον, ili latinski caesura post tertium trochaeum), jer bi to tada bio odsjek, dakle dijereza. A takvih sluajeva ima 8. Ako bismo dakle raunali i tri razliita odmora, inaica bi ukupno bilo 40.15
Sada se svakoj vrstici u Maretievim (i Mareti–Ivšievim) prijevodima Homera moe odrediti inaica, a ujedno joj je mogue pridruiti i njezin broj. Pogledajmo primjerice Maretiev prijevod tzv. Zaziva Muze u Ilijadi, i to u prvome izdanju od godine 1883. (Homer 1883:3):
Srbu, boginjo, poj Achìlleja, Peleju sina, Pogubnu onu, koja Achaejce ojadi vrlo, Snane je duše mnogih junaka ona k Aídu Poslala, a njih je same uinila, dà budû plijen Psima i pticama svim – i tako se Zeusova volja Vršila – od kad se ono razdvojio u svadji bio Atrejev sin, junácima kralj, s Achìllejem divnim.
Zanemarimo li odmore, evo kako izgleda odmjerje tih prvih sedam vrstica iz Homerove Iliade:
l o l o o l o l o o l o o l o (7) l o o l o l o o l o l o o l o (10) l o o l o l o o l o l o o l o (10) l o o l o o l o o l o o l o o l o (1) l o o l o o l o l o o l o o l o (4) l o o l o o l o o l o o l o o l o (1) l o o l o l o o l o l o o l o (10)
Prema tome, triput se javlja inaica (10), dvaput inaica (1), te po jedan- put inaice (4) i (7). Uoiti je pri tome da posljednja rije u etvrtoj vrstici, tj. plijen, ima dva sloga, te ju tako valja izgovoriti, dakle pljen, a ne jedno- slono, kako bi u hrvatskome inae trebalo izgovoriti sljednik jata, neovisno o tome je li u dugome ili u kratkome slogu. Izgovorimo li tu rije jed- noslono, narušit emo razmjerje, tj. opi ustroj hrvatskoga prijevodnoga šestomjera, kako ga je uspostavio sam Mareti, jer e u šestoj stopi biti jedan, i to naglašeni slog. Moglo bi se rei da je to granica koju odmjerje ne
15 Openito o hrvatskome (prijevodnome) heksametru u nas je ponajviše pisao Miroslav Kravar. Vidi primjerice sljedee njegove radove: Naš prijevodni heksametar danas (Kravar 1960), O metrikom mostu u našem heksametru (Kravar 1965), O odnosu metra i ritma u tonskom heksametru (Kravar 1974), Tri stoljea hrvatske klasike metrike: (Pokušaj rehabilitacije) (Kravar 1975), Nacrt prozodijske tipologije hrvatske klasike metrike (Kravar 1977), Prolegomena teoriji tonskoga heksametra (Kravar 1981).
57
smije prijei, tj. ne smije tu granicu srušiti, jer takav »razpord natiska« (tj. »rzpord nàtiska«) više ne bi bio »u okvrima rzmjerja« (»u okvíri- ma rázmjerja«). Zapaziti je takoer da se u petoj vrstici prešutno pretpostavlja (ili prihvaa) da nema pomaka naglaska na prednaglasnicu (u ovome sluaju pomaka siline za jedan slog ulijevo), tj. da »i pticama« treba izgovoriti »i ptcama«, kako jest na razgovornoj razini, posebice u Zagrebu, a ne »ìpticama«, kako meutim jest na razini knjievnoga jezika (te ujedno na razini novoštokavskoga naglasnoga sustava). No ako bismo izgo- vorili tako, ponovno bismo narušili razmjerje, jer bi druga stopa tada bila etveroslona, a toga ne moe biti u heksametru openito, pa ni u hrvatskome prijevodnome šestomjeru. To je ono što je László prigovorio Mare- tiu, ustvrdivši sljedee (László 1996:167): »Posao si je jošte više oblakšao i tme, štoje odstpaji odknjievnga izgovora hrvtskga uzimao, da silazn naglasak nemr svagda prjelaziti na prjednaglasnicu.« (tj. »Pòsao si je jòšte vše oblàkšao i tíme, štòje odstúpaji òdknjievnga zgovora hvtskga ùzimao, da sìlazn nàglasak nèmr svgda prjèlaziti na prjednàglasnicu«).
Premda je u drugome izdanju, kako je ve reeno, dosta mijenjao, Ma- reti je ipak ostavio kako »« u šestoj stopi, a takoer » « bez obiljeenoga naglaska. Evo kako izgleda Zaziv Muze u oj i (Homer 1905:1):
, , , , , , , à ; , , , .
Istom je Ivši obiljeio naglasak na »pticama«, tj. »i ptcama«, a rije je plijen uklonio iz šeste stope i povukao ju u petu, no i on je ipak zadrao dvosloni izgovor sljednika jata u dugome slogu, pa ta (troslona) peta stopa etvrte vrstice glasi »plijen da« (tj. »pljen da«). Evo cijeloga Zaziva Muze u šestome izdanju Homerove Ilijade (Homer 1961:3):
Srdbu mi, boginjo, pjevaj Ahìleja, Peleju sina, Pogubnu, kojano zada Ahéjcima tisuu jada, Snane je duše mnogih junaka ona k Aídu Poslala, à njh je same uìnila, plijen da budu Psima i ptcama gozba; a Zeusu se vršaše volja,
58
Otkad se bjehu onòmad razdvòjili poslije svae Atrejev sin, junacima kralj, i dîvn Ahìlj.
Meutim, sada je odsjeak »da budu« došao na kraj etvrte vrstice, a Ivši prešutno pretpostavlja da e izgovor biti »da bd«, kako uglavnom jest na razgovornoj razini, a ne »dàbud«, kako bi se oekivalo u knjiev- nome jeziku (a kako jest i na razini novoštokavskoga naglasnoga sustava), pa stoga ne biljei naglasak na »budu«. Mareti je, s druge strane, i 1883. i 1905. taj odsjeak imao u petoj stopi te etvrte vrstice, gdje mu je bio po- treban daktil, pa je oba puta obiljeio naglasak na prednaglasnici (tj. »dà budû« i »à «, naime »dà bud« i »à «), što bi znailo da ni sam Mareti nije bio posve siguran moe li se, kao “samorazumljiv”, oekiva- ti takav izgovor. No ve je godine 1867., u svojoj slovnici Grammatica della lingua serbo-croata (illirica), Petar Budmani ustvrdio sljedee (1867:145): »Le congiunzioni i, a, ni, da, kad nel discorso famigliare sono spesso proclitti- che (le ultime due soltanto dinanzi a’ verbi) e seguono le stesse regole delle preposizioni. Es. ô , ni òtac nì mâjka, à â, kàd vidîm, ecc«.16
3. Lászlóov šestomjer od 23 ili 24 »udarna hipa« Za razliku od toga »slogovnoga šestomjera«, kako ga zove profesor
László, slogovnoga zato što ga Mareti slae »od 12 do 17 slogv, po zoru njemakme« (tj. »od 12 do 17 slgv, po úzoru njmakme«) (László 1996:167), sam je László pokušao uspostaviti hrvatski prijevodni šestomjer na temelju broja hipova koliko ih ima izvorni grki heksametar. Hrvatskom rijeju hip László prevodi latinsku rije mora, te razlikuje »duljn hp« (tj. »dùljn hp«) i »udrn hp« (tj. »drn hp «). Prvi se od- nosi na kvantitativnu versifikaciju i oznauje osnovnu “mjeru”, tj. traja- nje jednoga kratkoga sloga. Dugi slogovi traju dva (duljna) hipa. Kratki su slogovi šturi, a dugi jedri. Slog je jedar kada ima na kraju suglasnik, dvoglas ili dug samoglasnik. Stopa ima 4 hipa, šestomjer 24 (László 1996:167). László zapravo kae 23–24, uzimljui da u posljednjoj, šestoj stopi moe biti trohej ili spondej, tj. da je posljednji slog u šestomjeru tzv. syllaba an- ceps. Moglo bi se meutim rei da ono što je u svakome šestomjeru, ja-
16 Dok u slovnici kae »nel discorso famigliare«, 17 godina poslije, dakle godinu dana nakon što je objavljeno prvo izdanje Maretieva prijevoda Ilijade, u 5. “sve- šiu” Akademijina rjenika, za da veli ovako (Budmani 1884:163): »[...] esto gubi akcenat, te se izgovara s onom rijei (osobito ako je ova glagol) koja slijedi, kao da je jedna sama rije, postaje dakle proklitika; n. p. da znáte, da mògu izgovara se daznáte, damògu; ali u tom sluaju ako ova druga rije ima akc. ili , onda da dobiva akc. , a nestaje akc. kod druge rije- i; tako da znam, da vidite izgovara se dàznm, dàvidte.« Budmani je preuzeo obrai- vanje Akademijina rjenika upravo od slova D.
59
kobsonovski kazano, nemjenljivo (invarijantno), jest broj hipova (mora), te da ih ima upravo 24, jer kada posljednji slog i jest kratak (tj. štur), on se redovito dulji (to se zove syllaba brevis in elemento longo).17
No hrvatski se prijevodni šestomjer ne temelji na duljnome hipu, nego na udarnome, i to tako da svaki naglašeni slog i svaka naglašena jedno- slona rije (pa makar bila i silinom neistaknuta) vrijede dva udarna hipa, a svi ostali (nenaglašeni) slogovi jedan udarni hip. Na taj nain László odr- ava istovjetnost grkoga, tj. Homerova heksametra i hrvatskoga prijevodnoga šestomjera, ali ne na razini broja stopa, ili broja slogova (što zapravo i nije mogue), nego na razini broja hipova iliti mora. Jer, kako kae László (1996:167): »Stoga se inaša uoblika šestomjera sastoj od 23–24-j hpv, udrnh, usvakj vrstici.« (tj. »Stga se ìnaša uòblika šestòmjera sastòj od 23–24-j hípv, drnh, ùsvakj vstici«). Evo kako to izgleda (László 1996:168):18
srdnju djevo de pj u *peljevia akhillja* zlokobnicu što silestvo *akhjcima jd namae mnog silovite dše u podzemn sviet ponizbaca vitevsk njh tiela derainm in pašdma igrabilicama gostbm a zsnov se vršše *zevsu odkad se bjehu sprvin razastavili izporieav *atrejev sn vitezovima krlj i boansk *akhillj
Oznakama i biljee se glavni i sporedni odmor. Kao što se vidi, prijevod nema razgodaka, jer ih, kako kae László (1996:167), ni »Homr pjevaji nje imao« (tj. »Hòmr pjvaji níje ìmao«). Takoer, nema ni velikih slova. Vlastita su (jednodijelna) imena oznaena samo zvjezdicom (usp. »*akhjcima« u drugoj vrstici), a višedijelna imaju još i zvjezdicu na kraju (usp. »*peljevia akhillja*« u prvoj vrstici). K tomu, naglasak je
17 Vidi s time u vezi knjigu Martina Litchfielda Westa Greek Metre, posebice po- glavlje Units of Analysis (West 1982./1996:4–6). Usp. sljedei ulomak (4–5): »The last position in the period may be occupied by either a long or a short syllable. In some metres the rhythmic pattern would lead one to expect a long in the final place: when the syllable is actually short, it is known as brevis in longo (in full: syllaba brevis in elemento longo). The missing length is made up by the following pause«. Engleskom rijeju period West oznauje temeljnu jedinicu rašlambe (koja kadšto moe biti i στχος, i κλον, itd.). Vidi o tome i moju raspravu Sapfiki jedanaesterac u zbirci Petra Kneevia Pisme duhòvnè ràzlikè (Marotti 2003:209).
18 Osim prvoga pjevanja, László je preveo i drugo, ali ono nije objavljeno. Sredi- nom devedesetih godina više smo puta razgovarali o tome da se Ilijada prevede u cjelini. Dogovoreno je bilo i prema kojem izdanju, naime: Homeri Ilias, recognovit Helmut van Thiel (Homer 1996a). A takoer, što se tie Odiseje: Homeri Odyssea, recognovit Helmut van Thiel (Homer 1996b).
60
biljeen dvonadslovnim sustavom s nenavodom (tzv. »dvoznakim prostim«), što u znatnoj mjeri oteava itanje, pa i razglobu. Stoga donosim “prijepis” toga Zaziva Muze, u koji sam unio razgotke i velika slova, a naglasak obiljeio Vuk–Danii–Budmani–Maretievim petonadslovnim sustavom (na ie biljeim naglasak na prvome dijelu dvoglasa):
Sdnju, djvo, d pj u Peléjevia Akhilléja, Zlòkobnicu, št silèstvo Akhájcima jd namàe, mng silòvite dše u pòdzemn svet ponizbàca vtevsk, njh tíela deràinm ìn pašádma ì grabilicama gòstbm, a zásnov se všše Zvsu, òdkad se bjhu sprvìn razàstavili, izporíeav, Àtrejev sn, vitezòvima krlj, i boànsk Akhìllj.
Ako sada pogledamo prve dvije vrstice i primijenimo pri tome Mare- tiev pristup, tj. pokušamo te dvije vrstice podijeliti na stope, dobit emo sljedee:
Sdnju, djvo, d pj u Pe léje via Akhil léja, Zlòkob nicu, št si lèstvo A khájcima jd na màe,
Izgleda dakle kao da svaka od tih dviju vrstica ima sedam stopa, ili pak, ako bismo »léjevia« i »Zlòkobnicu« smatrali jednom stopom, tada bi te dvije stope imale po etiri sloga. No i jedno i drugo ne samo da izrav- no proturjei onomu što kae Mareti, nego se i sa stajališta grkoga heksametra, na prvi pogled, ini posve netonim. I to je, meu ostalim, bilo razlogom da je taj Lászlóov prijevod prvoga pjevanja Ilijade, za razliku od njegovih prijevoda s akkadskoga, bio primljen, pa i meu strunjacima, sa stanovitom suzdranošu. Jer dakako, broj stopa, ili broj slogova po stopi, razmjerno je lako uoiti.
Meutim, gleda li se sa stajališta onoga što ovdje radi László, Mareti- a zapravo treba zaboraviti, Ivšia takoer (bez obzira što profesor kae o Ivšievu duhu koji da »lebd povrh ovoga priepjeva«, tj. »lèbd pòvrh òvoga príepjeva«), te napokon, što se doimlje, poznavajui Lászlóa, i po- malo protusmisleno, treba zaboraviti i sam grki heksametar. Naime, ono što je u dvjema navedenim vrsticama nemjenljivo, dakle invarijantno, jest broj udarnih hipova (23 ili 24), pa to izgleda ovako (h = udarni hip; u zagradama navodim njihov broj):
hh h hh hh h hh hh h h hh h h h h h hh h (24) hh h h h hh h hh h h hh h h hh h h hh h (23)
Prema tome, ovdje nisu bitni ni broj slogova, ni broj stopa, pa ni raspo-
61
djela (naglasnih) udara. Uoiti je da, primjerice, uzvici i d vrijede dva udarna hipa, i to zato što su naglašeni, tj. imaju naglasak (nisu beznagla- snice), premda u šestomjeru silinom nisu istaknuti, tj. u izgovoru bude »sdnjuo« i »djvode«.
4. Hrvatski šestomjer od 23 ili 24 »duljna hipa« To bi dakle bio ustroj hrvatskoga prijevodnoga šestomjera, koji se sa-
stoji od 23 ili 24 udarna hipa. Mogli bismo ga nazvati »udarnohipnim« še- stomjerom. No László ipak nije odolio izazovu, pa je Zaziv Muze preveo i »duljnohipnim« šestomjerom, te ga naveo u spomenutome uvodnome dijelu (Uz priepjev, tj. Uz príepjev). To bi recimo bio pravi hrvatski šesto- mjer, koji se sastoji od 23 ili 24 duljna hipa. Pravi pak zato što je u tome prijevodu László zadrao (ili odrao) grku kvantitativnu versifikaciju i u hrvatskome. Da bismo vidjeli kako to izgleda, potrebno je prethodno navesti i sam grki izvornik:19
Μνιν ειδε, ϑε, Πηληδεω χιλος ολομνην, μυρ’ χαιος λγε’ ϑηκε, πολλς δ’ φϑμους ψυχς δι προαψεν ρων, ατος δ λρια τεχε κνεσσιν οωνοσ τε δατα, Δις δ’ τελεετο βουλ, ξ ο δ τ πρτα διασττην ρσαντε τρεδης τε ναξ νδρν κα δος χιλλες.

László pak prevodi ovako (1996:167): 19 Navodim prema izdanju: Homeri opera, recognoverunt brevique adnotatione
critica instruxerunt David B. Monro et Thomas W. Allen (Homer 1920a./1976b:1). Jedi- no u petoj vrstici imam »οωνοσ τε δατα«, a ne »οωνοσ τε πσι«, kako jest u na- vedenome izdanju, jer László prevodi prema takvu itanju. Mareti je 1883. i 1905. oevidno prevodio »οωνοσ τε πσι« (»pticama svim«, » «). No 1961., u šestome izdanju, dakle Mareti–Ivšievu, itamo »ptcama gozba«.
62
srdnju mi djvo pjevj *akhilleja *pleju sna zlosrjetn što nanie *akhjcim mnotvo nevlj mn hrbrh dš vitezv nizvre k *hdu prjesnnh tere njh uin dabud psima grbe i strvinrima gostba te s volja vršila *zevsu odkako se sprvin zavadvši se razstali bjhu *atreju sn vitezv krlj ijunk *akhillej
I ovdje je oznakama i obiljeen glavni i sporedni odmor. Budui pak da ni ovaj prijevod nema razgodaka, da su vlastita imena oznaena zvjezdicom, te da je naglasak obiljeen dvonadslovnim sustavom s nenavodom, donosim “prijepis”, u koji su uneseni razgodci i velika slova, a naglasak je obiljeen Vuk–Danii–Budmani–Maretievim petonadslovnim sustavom (na ie ne biljeim zanaglasnu duljinu):20
Sdnju mi, djvo, pjvj Akhìlleja, Péleju sna, Zlòsrjetn, št nnie Akhájcim mnòtvo nvlj, mn hrbrh dúš vitezóv nìzvre k Hdu prjèsnnh, tère njh in, dà bud psma grábe i stvinrima gòstba, t s vlja všila Zvsu, odkàko se sprvìn, zàvadvši se, ràzstali bjáhu Àtreju sn, vitezóv krlj, i jùnk Akhìllej.
László je dakle ovdje u potpunosti primijenio ono što inae vrijedi za grki (kvantitativni) heksametar. Ponajprije to da jedan »duljn hp« (tj. »dùljn hp«, dakle jedna mora) oznauje osnovnu “mjeru”, naime traja- nje jednoga kratkoga sloga. Dugi slogovi dakako traju dva (duljna) hipa. Kao što je ve spomenuto, kratki su slogovi šturi, a dugi jedri. Slog je jedar kada ima na kraju suglasnik, dvoglas ili dug samoglasnik. Prema tome, svaka stopa ima 4 (duljna) hipa, osim posljednje, šeste stope, jer, kako to kae László (1996:167), »na vrstinme završku, namjestu posljednj polustop, ne mog biti dv (jednohipna) sloga, nego mr biti jedan dvohipan ili jedan jednohipan slog« (tj. »na vstinme zàvršku, nàmjestu pòsljednj polùstop, ne mòg bti dv (jednòhipna) slga, nègo mr bti jèdan dvòhipan ìli jèdan jednòhipan slg«). Zato svaka vrstica traje 23 ili 24 (duljna) hipa. Takav nam pristup dopušta da i ovdje prikaemo metriki ustroj pojedinih vrstica, tj. razdiobu duljina i kraina po stopama (navodim i odmore):
20 Pri tome zapis »ijunk«, u sedmoj vrstici, “prepisujem” kao da nema spojke, tj. kao da piše »i junk« (bit e da je posrijedi lapsus calami). Propust e zacijelo biti i zapis »sprvin«, u šestoj vrstici, umjesto »sprvin«, s oviskom, kako se vidi iz »udar- nohipnoga« prijevoda.
63

Usporedimo li sada metriki ustroj prve vrstice u izvorniku i u ovome Lászlóovu prijepjevu, dobivamo sljedee:
(Homer) (László)
To je dakle ono što bismo od Lászlóa i oekivali, ili – drugaije reeno – to bi bio pravi “lászlóovski” prijevod: posrijedi je naime potpuni “odslik”, ili “odljev”, grkoga izvornika u hrvatskome. Ukljuujui dakako i odmor, tj. usjek nakon treega troheja (τομ κατ τρτον τροχαον, latinski caesura post tertium trochaeum). Uoiti je pri tome da drugi slog u treoj stopi, tj. »Akh« u odsjeku »vj Akh«, nije po naravi dug (syllaba natura longa), nego ga dvoslov kh (koji i u izgovoru bude [kh]) ini poloajno dugim (syllaba positione longa). Slino vrijedi i za prvi slog u etvrtoj stopi, tj. za »ill« u odsjeku »illeja«, koji je zbog ll takoer poloajno dug.
No i ovdje valja biti oprezan (László bi rekao: valja biti opreznu). Nai- me, prvi slogovi prvih stopa pete i šeste vrstice, tj. »i« u odsjeku »i stvi« te »odk« u odsjeku »odkàko«, nisu naglašeni, pa bi tkogod, imajui na pameti Mareti–Ivšiev »slogovni šestomjer«, mogao (površno) zakljui- ti da László ini “poetniku pogrješku”, jer da mu heksametar zapoi- nje nenaglašenim slogom. Takav prigovor dakako ne stoji, jer su i jedan i drugi slog dugi, i to poloajno dugi, »i« zbog st, a »odk« zbog dk, što zna- i da su to jedri slogovi, a rije je o kvantitativnoj versifikaciji. Takoer, zbog naglaska »nvlj« ini se kao da je šesta stopa u drugoj vrstici daktil (a peta trohej). Meutim nije tako. Šesta je stopa upravo spondej (a peta daktil). Ili kako kae László (1996:167): »Utome je sroku brj jedrn obstojan, abrj naglask neobstojan, dom je u naglasnme ozbljku brj naglask jednolik, abrj jedrn raznolik« (tj. »Ùtome je srku brj jedrín òbstojan, brj nàglask neòbstojan, dòm je u nàglasnme òzbljku brj nàglask jednòlik, brj jedrín raznòlik«).
Uoiti je k tomu da je u petoj stopi sedme vrstice spondej, što znai da je to στχος σπονδειακς (versus spondiacus), kako bude kadšto i u izvor- nome grkome (a i u latinskome) daktilskome heksametru.
64
Primijetiti je ovdje da je takvih pokušaja u hrvatskoj knjievnosti ve bilo. Primjerice, u hrvatskome dijelu (Metra Illyrica) svoje zbirke Fructus auctumnales Matija Petar Katani postupa upravo tako, tj. kao i László u prijepjevu »duljnohipnim« šestomjerom (Katani 1791). Pri tome, u ra- spravici Brevis in prosodiam Illyricae linguae animadversio, koja prethodi hr- vatskim pjesmama (1791:37–39), u vezi s poloajnim duljenjem u hrvatskome Katani kae ovako (1791:37):21 »Positione longae sunt, ubi vocalis duas praecedit consonas [...].« (»Po poloaju su slogovi dugi kada samoglasnik prethodi dvama suglasnicima [...]«).
Napokon, ta se dva prijepjeva razlikuju i odabirom otpovjednica za po- jedine grke rijei, sveze i izriaje. U sljedeoj preglednici navodim neke od tih razlika, te ih ujedno usporeujem s Mareti–Ivšievim prijevodom:
GRKI IZVORNIK
ολομνη pogubna zlokobnica zlosrjetna μυρος tisua silestvo mnotvo λγος jad jad nevolja
φϑιμος snaan silovit hrabar ψυχα ρων duše junaka duše viteevske duše vitezova
λρια plijen deraina grabe κνες psi pašad psi
οωνς ptica grabilica strvinar δας gozba gostba gostba
βουλ volja zasnov volja ναξ νδρν junacima kralj vitezovima kralj vitezova kralj
δος divni boanski junak
21 Vidi moj prijevod spomenute raspravice, pod naslovom Kratak pogled u slogo- mjerje ilirskoga jezika, u Marotti 2003:252–255, gdje donosim i latinski izvornik. Usp. i Babuki 1854:438–439.
65
5. Prijevod u »dvadeseterakome stihu« Meutim, László ima i trei prijevod Zaziva Muze, i to tzv. metame-
triki, naime u “dvadesetercu”. Pojam metametrikoga znaenja, ili metametrikoga aspekta stiha u nas je uveo Svetozar Petrovi u svojoj doktor- skoj disertaciji pod naslovom Problem soneta u starijoj hrvatskoj knjievnosti (Oblik i smisao) (Petrovi 1968:92–100).22 Raspravljajui u Zakljuku o tome pojmu, Petrovi kae ovako (1968:93):
»Za nas, ovdje, kljuno je razumijevanje onoga aspekta stiha koji bi se mogao nazvati metametrikim, a po kojemu metar, stih ili oblik uope – sâm za sebe, kao goli oblik, kao samostalan simbol, odvojen od pjesme i prije pjesme u kojoj ga zamjeujemo – moe imati neko znaenje i moe neposred- no postati dio ›sadraja‹, ›pjesnike poruke‹ ili smisla djela«.
No kada je rije o metametrikome prijevodu, tj. o tome da odreeni stih ima stanovito znaenje sam po sebi, neovisno od danoga pjesmotvo- ra, prije bismo oekivali, uzmemo li u obzir povijest hrvatske knjievnosti, prijevod u desetercu. Jer deseterac, posebice onaj epski, tzv. “asimetrini” deseterac, u nas zacijelo ima odreeno znaenje, tj. kazuje nešto sam so- bom neovisno o pjesmotvoru. Štoviše, takvih je metametrikih prijevoda, gdje se heksametar “prenosi” u epski deseterac, u nas ve bilo. Primjeri- ce, u Nevenu je godine 1855. Mate Ivievi preveo ulomak iz Vergilijeve (Pu- blius Vergilius Maro) Eneide (Aeneis), i to prvih 296 stihova prvoga pjevanja, te k tomu ona 4 uvodna (Ille ego, qui quondam gracili modulatus avena), dakle ukupno 300 stihova (Vergilije 1855).23 Pri tome je latinski heksametar “pre- nesen” u naš epski deseterac. A slino kae i Petrovi (1968:94):
»Kao razmjerno jednostavan primjer, kojim bi se ovo izlaganje ilustriralo, moe se navesti naš asimetrini deseterac. U našem stoljeu – dobrom pje- sniku koliko i slabom stihotvorcu, pronicavu kritiaru koliko i neukom i- taocu – deseterac znai nešto sasvim odreeno, nešto što nije izreeno opi- som njegovih metrikih osobina niti je ovisno o ovoj ili onoj njegovoj pojedinanoj upotrebi«.
Meutim László ne bira taj stih, nego znatno “neobiniji” dvadesete- rac, koji se doduše javlja u narodnoj epici, no koji nama ipak ne znai »ne- što sasvim odreeno«, kako to kae Petrovi, nešto što bi za nas a priori,
22 Ta je njegova disertacija prvi put objavljena u Akademijinu Radu (knj. 350.) 1968. No godine 2003. objavljena je i u knjizi pod istovjetnim naslovom (Petrovi 2003). Posrijedi je zapravo neka vrsta pretiska: prijelom je istovjetan onomu u Radu JAZU, ali je dodatno “obraen”, u smislu layouta; na kraju je dodan kratki Petroviev pogovor pod naslovom Uz ovo izdanje (305–308).
23 O tome govorim i u lanku »Preliepo i astno poduzee«: O Matiinim prijevodima grkih i rimskih pisaca (Marotti 2019a:235–236).
66
neovisno o »njegovoj pojedinanoj upotrebi« imalo posve jasno znaenje. Lászlóov “dvadeseteraki” prijevod izgleda pak ovako:24
Poj, boginjo, srdnju u junaka, u junaka Pelejevi Aha, gdje se junak na zlo rasrdio, te Ahajci jada dopadoše, siloviti vitezi junaci snanu dušu u Had otpustiše, a junaci sami polegoše, polegoše tere postadoše plijen psima, gozba ptiinama, a volja se Zevsova vršaše, kakono se bjehu od inata zavadili, pak se rastavili Atrejevi, gospodar junaka, i boanski Pelejevi Aho.
Ovaj je prijepjev dakako “slobodniji”, no ipak se moe uoiti pove- zanost s dvama prethodnim prijevodima, posebice s onim »udarnohipnim«, primjerice pri odbiru rijei, poput srdnja (μνις), jad (λγος), silovit (φϑιμος), ili boanski (δος), ali i znatnija usmjerenost, ako ne i stanovi- ta oslonjenost na Mareti–Ivšiev prijevod, u primjerima kao boginja (ϑε), plijen (λρια), psi (κνες), gozba (δας), volja (βουλ). Zanimljivo je da za imenicu οωνς (‘ptica’) László u svakome od triju prijevoda navodi razli- itu otpovjednicu: grabilica, strvinar, ptiina. Sveza pak ναξ νδρν ovdje je moda “najdoslovnije” prevedena, i to kao gospodar junaka.
6. Zaglavak Tako je profesor László izvorni heksametar prenosio u hrvatski na ra-
zliite naine. Pri tome nije prevodio onim “uobiajenim”, “glavnim”, ili “središnjim” nainom, tj. »slogovnim šestomjerom«, kako ga je bio uspostavio Mareti, poslije ga (prevoditeljski) doradio Ivši, a zatim, na toj os- novi, nastavili i drugi, meu kojima primjerice Marko Tepeš, Juraj Zgore- lec, Bratoljub Klai i Branimir Glavii, da bi ga teoretiki (László: zorbe- no) opisao Miroslav Kravar. Metametriki jest prevodio, ali u dvadesetercu, a ne onako kako se je u nas znalo raditi – u desetercu. Od dviju rub-
24 Taj je prijevod naveo Zdeslav Dukat u lanku Smailagi Meho i Pele[je]vi Aho, koji je objavljen u asopisu Knjievna smotra (Dukat 1986). Prije samoga prijevoda Du- kat kae sljedee (24): »U jednom od svojih nadahnutih predavanja u Zagrebakom lingvistikom krugu Bulcsú László je proemij Ilijade preveo na više ›stilskih razina‹ (posve u duhu antike teorije o govornikim stilovima: visokom, srednjem i niskom). Svrha je bila da se pokae ono što Svetozar Petrovi naziva metametrikom funkcijom ili znaenjem stiha. Ili moda nešto drugo. Uglavnom, demonstracija je bila nevjero- jatno uspjela. Tako je ›dvadeseteraki prijevod‹ prvih sedam stihova epa ispao ovako: [...]«. Isti je prijevod Dukat naveo i u svojoj knjizi Homersko pitanje (Dukat 1988:252), u koju je uvrstio lanak iz Knjievne smotre (245–252), te ujedno ispravio naslov u Smailagi Meho i Pelejevi Aho. Prenosim ovdje inaicu koja se nalazi u knjizi, ispravivši pri tome nekoliko neznatih propusta.
67
nih mogunosti, u prozi (László: prostorjeju) nije prevodio, a što se tie prijenosa kvantitativne versifikacije u hrvatski šestomjer od 23 ili 24 »duljna hipa«, o tome je zacijelo razmišljao, tako je katkada pokušavao prevo- diti, a bit e, štoviše, da je tomu i teio, premda je nedvojbeno bio svjestan s kolikim se teškoama pri takvu prevoenju moraju suoiti kako prevoditelj, tako i itatelj. Napokon, razvio je vlastiti nain prijenosa izvornoga grkoga heksametra, i to šestomjerom od 23 ili 24 »udarna hipa«. Ako se dovršetak prijevoda Ilijade »duljnohipnim« šestomjerom i nije mogao oe- kivati, prijevod »udarnohipnim« šestomjerom bio je posve ostvariv. Sto- ga je šteta da nije dovršen, jer bi se njegova vrijednost istom tada mogla u potpunosti prosuditi.
Literatura Allen, W. Sidney. 1973./2009. Accent and rhythm: Prosodic features of Latin
and Greek: A study in theory and reconstruction. Cambridge: At the Uni- versity Press.
Ani, Vladimir. 2004. Veliki rjenik hrvatskoga jezika. Priredila Ljiljana Joji. Zagreb: Novi Liber.
Babi, Stjepan. 1998. Glasovi je/e iza pokrivenoga r. Jezik, 1, 4–14. Babuki, Vjekoslav. 1854. Nkoliko rih o slovkomrju. U: Vkoslav Ba-
buki. 1854. Ilirska slovnica. U Zagrebu: Bèrzotiskom nar. tiskarnice Dra. Ljudevita Gaja, 437–444.
Broz, Ivan; Franjo Ivekovi. 1901. Rjenik hrvatskoga jezika. Sv. I–II. U Zagre- bu: Štamparija Karla Albrechta (Jos. Wittasek).
Budmani, Petar. 1867. Grammatica della lingua serbo-croata (illirica). Vienna: A spese dell’ autore.
Budmani, Petar. 1884. Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Na svijet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Obradili . Danii, M. Vaavac, P. Budmani. Sv. 5. 1 drugoga dijela. ETA–DALI. Zagreb: Ti- sak Dionike tiskare.
Dukat, Zdeslav. 1986. Smailagi Meho i Pele[je]vi Aho. Knjievna smotra, 61-62, 19–24.
Dukat, Zdeslav. 1988. Homersko pitanje. Zagreb: Globus. Gasparov, Mihail Leonovi. 1996. A history of European versification. Transla-
ted by G. S. Smith and Marina Talinskaja. Edited by G. S. Smith with Le- ofranc Holford-Strevens. Oxford: Clarendon Press.
Glavii, Branimir. 2001. Versifikacija hrvatskih latinista. Split: Knjievni krug.
68
Homer. 1882. Homerova Odysseja. Preveo, uvod napisao i tuma dodao Tomo Mareti. Zagreb: Naklada »Matice hrvatske«.
Homer. 1883. Homerova Iliada. Preveo i tuma dodao Tomo Mareti. Za- greb: Naklada »Matice hrvatske«.
Homer. 1904. Homerova Odiseja. Preveo i predgovor napisao T. Mareti. [2. izd.] Biograd: Štampano u dravnoj štampariji Kraljevine Srbije.
Homer. 1905. Homerova Ilijada. Preveo T. Mareti. [2. izd.] Biograd: Štam- pano u dravnoj štampariji Kraljevine Srbije.
Homer. 1912. Homerova Ilijada. Preveo T. Mareti. Predgovor uro Körbler. Pogovor Stjepan Ivši. 3. (Matiino 2.) izd. Zagreb: Izvanredno izdanje »Matice hrvatske«.
Homer. 1915. Homerova Odiseja. Preveo T. Mareti. 3. (Matiino 2.) izd. Za- greb: Izvanredno izdanje »Matice hrvatske«.
Homer. 1917./1976a. Homeri opera. Recognovit brevique adnotatione critica instruxit Thomas W. Allen. Tomus III: Odysseae libros I–XII continens. Editio altera. Oxonii: E typographeo Clarendoniano.
Homer. 1919./1975. Homeri opera. Recognovit brevique adnotatione critica instruxit Thomas W. Allen. Tomus IV: Odysseae libros XIII–XXIV continens. Editio altera. Oxonii: E typographeo Clarendoniano.
Homer. 1920a./1976b. Homeri opera. Recognoverunt brevique adnotatione critica instruxerunt David B. Monro et Thomas W. Allen. Tomus I: Ilia- dis libros I–XII continens. Editio tertia. Oxonii: E typographeo Claren- doniano.
Homer. 1920b./1976c. Homeri opera. Recognoverunt brevique adnotatione critica instruxerunt David B. Monro et Thomas W. Allen. Tomus II: Iliadis libros XIII–XXIV continens. Editio tertia. Oxonii: E typographeo Clarendoniano.
Homer. 1921. Homerova Ilijada. Preveo i protumaio [te predgovor napisao] T. Mareti. Predgovor uro Körbler. 4. (Matiino 3.) izd. Zagreb: Izvan- redno izdanje Matice hrvatske.
Homer. 1948. Homerova Ilijada. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregle- dao i priredio [te pogovor napisao] Stjepan Ivši. Predgovore napisali B. V. Gornung, S. I. Radcig, S. P. Šestakov. 5. (Matiino 4.) izd. Zagreb: Matica hrvatska.
Homer. 1950. Homerova Odiseja. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pre- gledao i priredio [te pogovor napisao] Stjepan Ivši. 4. (Matiino 3.) izd. Zagreb: Matica hrvatska.
Homer. 1961a. Homerova Ilijada. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pre- gledao i priredio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Predgovor Milivoj Sironi. 6. (Matiino 5.) izd. Zagreb: Matica hrvatska.
69
Homer. 1961b. Homerova Odiseja. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pre- gledao i priredio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Predgovor Milivoj Sironi. 5. (Matiino 4.) izd. Zagreb: Matica hrvatska.
Homer. 1965. Ilijada. S grkoga preveo [i protumaio] Tomo Mareti. Pre- gledao i priredio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Pogovor Mi- livoj Sironi. [7. (Matiino 6.) izd.] Zagreb: Matica hrvatska – Zora.
Homer. 1987a. Ilijada. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i priredio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Pogovori Vojtech Zama- rovský i Milivoj Sironi. 8. [Matiino 7.] izd. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
Homer. 1987b. Odiseja. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i priredio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Pogovori Vojtech Zama- rovský i Milivoj Sironi. [6. (Matiino 5.) izd.] Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
Homer. 1996a. Homeri Ilias. Recognovit Helmut van Thiel. Hildesheim – Zürich – New York: Georg Olms.
Homer. 1996b. Homeri Odyssea. Recognovit Helmut van Thiel. Hildesheim – Zürich – New York: Georg Olms.
Homer. 2003a. Ilijada. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i priredio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Pogovor Milivoj Sironi. [9. (Matiino 8.) izd.] Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
Homer. 2003b. Odiseja. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i priredio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Pogovor Milivoj Sironi. [7. (Matiino 6.) izd.] Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
Ivši, Stjepan. 1911. Prilog za slavenski akcenat. Rad JAZU, 187, 133–208. Ivši, Stjepan. 1912. O ovom prijevodu i nešto o našem heksametru uope.
U: Homer. 1912. Homerova Ilijada. Preveo T. Mareti. Predgovor uro Körbler. Pogovor Stjepan Ivši. 3. (Matiino 2.) izd. Zagreb: Izvanredno izdanje »Matice hrvatske«, 431–442.
Ivši, Stjepan. 1948. Pogovor. U: Homer. 1948. Homerova Ilijada. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i priredio [te pogovor napisao] Stjepan Ivši. Predgovore napisali B. V. Gornung, S. I. Radcig, S. P. Še- stakov. 5. (Matiino 4.) izd. Zagreb: Matica hrvatska, 535–547.
Ivši, Stjepan. 1950. Pogovor. U: Homer 1950. Homerova Odiseja. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i priredio [te pogovor napisao] Stjepan Ivši. 4. (Matiino 3.) izd. Zagreb: Matica hrvatska, 403–417.
Ivši, Stjepan. 1961a. Pogovor etvrtom izdanju. U: Homer 1961b. Homero- va Odiseja. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i priredio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Predgovor Milivoj Sironi. 5. (Ma- tiino 4.) izd. Zagreb: Matica hrvatska, 405–419.
70
Ivši, Stjepan. 1961b. Pogovor ovom (V) izdanju. U: Homer 1961b. Homero- va Odiseja. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i priredio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Predgovor Milivoj Sironi. 5. (Ma- tiino 4.) izd. Zagreb: Matica hrvatska, 421–423.
Ivši, Stjepan. 1961c. Pogovor ovome (šestom) izdanju. U: Homer 1961a. Homerova Ilijada. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i priredio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Predgovor Milivoj Sironi. 6. (Matiino 5.) izd. Zagreb: Matica hrvatska, 547–557.
Ivši, Stjepan. 1961d. Pogovor petom izdanju. U: Homer 1961a. Homerova Ilijada. Preveo i protumaio Tomo Mareti. Pregledao i priredio [te dva pogovora napisao] Stjepan Ivši. Predgovor Milivoj Sironi. 6. (Matii- no 5.) izd. Zagreb: Matica hrvatska, 533–546.
Jagi, Vatroslav. 1864. Hrvatsko stihotvorstvo. Knjievnik, 3, 312–314. Joji, Ljiljana (gl. ur.). 2015. Veliki rjenik hrvatskoga standardnog jezika. Za-
greb: Školska knjiga. Kaleni, Antun Slavko; Neda Buli. 1999. Miroslav Kravar (1914. – 1999.) –
ivot i djelo. Zadarska smotra, 1-3, 495–508. Karadi, Vuk Stefanovi. 1852. Srpski rjenik istumaen njemakijem i latin-
skijem rijeima. U Beu: U štampariji jermenskoga namastira [tako!]. Katani, Matija Petar. 1791. Fructus auctumnales in iugis Parnassi Panno-
nii maximam partem lecti Latia et Illyrica cheli decori vate Math. Petro Ka- tancsich Pannonio. Zagrabiae: Typis Trattnerianis.
Körbler, uro. 1906. Novije neke teevine u nauci o grkoj metrici. Zagreb: Ti- sak Kr. zemaljske tiskare.
Körbler, uro. 1912. Homer i njegove pjesme u svijetlu novijih istrai- vanja. U: Homer. 1912. Homerova Ilijada. Preveo T. Mareti. Predgovor uro Körbler. Pogovor Stjepan Ivši. 3. (Matiino 2.) izd. Zagreb: Izvan- redno izdanje »Matice hrvatske«, V–LXII.
Körbler, uro. 1921. Homer i njegove pjesme prema novijim istraivanji- ma. U: Homer. 1921. Homerova Ilijada. Preveo i protumaio [te predgovor napisao] T. Mareti. Predgovor uro Körbler. 4. (Matiino 3.) izd. Zagreb: Izvanredno izdanje Matice hrvatske, V–LII.
Kravar, Miroslav. 1960. Naš prijevodni heksametar danas. iva antika, 1-2, 277–302.
Kravar, Miroslav. 1965. O metrikom mostu u našem heksametru. iva antika, 2, 413–426.
Kravar, Miroslav. 1974. O odnosu metra i ritma u tonskom heksametru. iva antika, 1-2, 171–189.
Kravar, Miroslav. 1975. Tri stoljea hrvatske klasike metrike: (Pokušaj rehabilitacije). Croatica, 6, 91–116.
71
Kravar, Miroslav. 1977. Nacrt prozodijske tipologije hrvatske klasike metrike. Croatica, 9-10, 95–112.
Kravar, Miroslav. 1981. Prolegomena teoriji tonskoga heksametra. Umjet- nost rijei, 4, 267–282.
László, Bulcsú. 1966. Pripovijest o siromahu iz Nippura. Preveo Bulcsú László. Republika, 12, 509–510.
László, Bulcsú. 1976. Enûma eliš (kada se gore...): Spjev o stvaranju svijeta: Pohvala Marduku. Knjievna smotra, 26-27, 5–20.
László, Bulcsú. 1993. Pabirci redninoga i obavjèstnîkôga pojmovlja oko razumnih sustava. U: Slavko Tkalac, Miroslav Tuman (ur.). 1993. Obra- da jezika i prikaz znanja. Zagreb: Zavod za informacijske studije, 11–73.
László, Bulcsú. 1994. Uz prievod Puškinova Spomenka. Knjievna smotra, 91, 5–16.
László, Bulcsú. 1996. Iliada Homrova: Svtak prv. Knjievna smotra, 100, 167–172.
László, Bulcsú. 2009. Te snvše pv, što neodzvn b: (Jedan prpviv i jedan neprpviv psmotvor). Knjievna smotra, 153, 137–143.
László, Bulcsú. 2012. Hvalopjev Sncu. Akkadski pjesmotvori u hrvatski pretoeni i komentarima popraeni po Bulcsúu Lászlóu. Gost urednik Bojan Marotti. Pogovor Bojan Marotti. Zagreb: Odjel za orijentalistiku Hrvatskoga filološkog društva.
Majnari, Nikola. 1948. Grka metrika. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
Mareti, Tomo. 1882a. O Homeru i njegovoj poeziji. U: Homer. 1882. Home- rova Odysseja. Preveo, uvod napisao i tuma dodao Tomo Mareti. Za- greb: Naklada »Matice hrvatske«, V–XXXII.
Mareti, Tomo. 1882b. Prilog: Nješto o ovom prijevodu. U: Homer. 1882. Homerova Odysseja. Preveo, uvod napisao i tuma dodao Tomo Mareti. Zagreb: Naklada »Matice hrvatske«, 344–362.
Mareti, Tomo. 1904. Pristup. U: Homer. 1904. Homerova Odiseja. Preveo [i predgovor napisao] T. Mareti. [2. izd.] Biograd: Štampano u dravnoj štampariji Kraljevine Srbije, III–XVIII.
Mareti, Tomo. 1915. Predgovor. U: Homer. 1915. Homerova Odiseja. Pre- veo T. Mareti. 3. (Matiino 2.) izd. Zagreb: Izvanredno izdanje »Mati- ce hrvatske«, III–VIII.
Marotti, Bojan. 2003. Sapfiki jedanaesterac u zbirci Petra Kneevia Pisme duhòvnè ràzlikè. U: Alojz Jembrih (gl. ur.). 2003. Zbornik o Petru Kneevi- u. Zagreb – Šibenik: Hrvatski studiji Sveuilišta u Zagrebu – Gradska knjinica »Juraj Šišgori«, 205–270.
72
Marotti, Bojan. 2009. Rjenik hrvatskoga filozofskoga nazivlja. Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske baštine, 69-70, 123–180.
Marotti, Bojan. 2016. Bulcsú László (1922. – 2016.). Croatica et Slavica Iader- tina, 12/2, 605–617.
Marotti, Bojan. 2017. Vrste pravopisa. Kolo, 4, 89–107. Marotti, Bojan. 2019a. »Preliepo i astno poduzee«: O Matiinim prijevo-
dima grkih i rimskih pisaca. U: Damir Barbari, Stjepan Damjanovi (ur.). 2019. Skrb za duh nacije: Prilozi za povijest nakladništva Matice hrvatske. Zagreb: Matica hrvatska, 235–275.
Marotti, Bojan 2019b. Prema domovini misli: Ogledi o hrvatskoj filozofiji od Markovia do Cipre. Zagreb: Hrvatska sveuilišna naklada.
Petravi, Ante. 1939. Klasina metrika u hrvatskoj i srpskoj knjievnosti. Beo- grad: Lua. Biblioteka Zadruge profesorskog društva.
Petrovi, Svetozar. 1968. Problem soneta u starijoj hrvatskoj knjievnosti: (Oblik i smisao). Rad JAZU, 350, 5–303.
Petrovi, Svetozar. 1998. Stih. U: Škreb, Zdenko; Ante Stama. 1998. Uvod u knjievnost: Teorija, metodologija. 5. poboljšano izd. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 283–334.
Petrovi, Svetozar. 2003. Problem soneta u starijoj hrvatskoj knjievnosti: (Oblik i smisao). Beograd: Samizdat B92.
Puškin, Aleksandr Sergeevi. 1959. Spmenk. Preveo Bulú Lásló. U: A. S. Puškin. 1959. Izbor. Priredio Malik Muli. Sarajevo: Svjetlost, 22.
Puškin, Aleksandr Sergeevi. 1960. Spmenk. Preveo Bulu Laslo. U: A. S. Puškin. 1960. Izbor. Priredio Malik Muli. [2. izd.] Sarajevo: Svjetlost, 22.
Puškin, Aleksandr Sergeevi. 1961. Spomenik. Preveo Bulu Laslo. U: A. S. Puškin. 1961. Izbor. Priredio Malik Muli. [3. izd.] Sarajevo: Svjetlost, 22.
Puškin, Aleksandr Sergeevi. 1963. Spomenik. Preveo Bulu Laslo. U: A. S. Puškin. 1963. Izbor. Priredio Malik Muli. Sarajevo: Svjetlost, 20.
Raven, David S. 1962./1999. Greek metre. London : Faber & Faber Ltd. Pre- tisak. Bristol: Bristol Classical Press.
Raven, David S. 1965./2001. Latin metre. London: Faber & Faber Ltd. Preti- sak. Bristol: Bristol Classical Press.
Slamnig, Ivan. 1981. Hrvatska versifikacija: Narav, povijest, veze. Zagreb: Sve- uilišna naklada Liber.
Snell, Bruno. 1977. Metrica greca. Traduzione di Fritz Bornmann. Firenze: La Nuova Italia.
Škiljan, Dubravko. 1982. Prevoenje antikih stihova. Latina et Graeca, 20, 14–34.
Škiljan, Dubravko. 2009. Opuscula philologica. Zagreb: Latina et Graeca.
73
Šonje, Jure (gl. ur.). 2000. Rjenik hrvatskoga jezika. Zagreb: Leksikografski zavod »Miroslav Krlea« – Školska knjiga.
Veber, Adolfo. 1864. O hrvatskom heksametru. Knjievnik, 3, 322–331. Vergilije Maron, Publije. 1855. Ulomak iz Virgiliove »Eneide«. Pokus prie-
voda od Mate Ivievia. Neven, 21, 324–330. Vukuši, Stjepan; Ivan Zorii; Marija Grasselli-Vukuši. 2007. Naglasak u
hrvatskome knjievnom jeziku. Zagreb: Nakladni zavod Globus. West, Martin Litchfield. 1982./1996. Greek metre. Oxford: At the Clarendon
Press. Pretisak. London: Sandpiper Books Ltd. Wilamowitz-Moellendorff, Ulrich von. 1921. Griechische Verskunst. Berlin:
Weidmannsche Buchhandlung.
Three László’s translations of the Invocation of the Muse from the Iliad
Abstract Professor Bulcsú László translated the Invocation of the Muse from the Iliad
three times. In each of these three translations, the original Greek dactylic hexameter has been transmitted to Croatian in different ways: (1) “meta- metrically”– in the verse type of twenty syllables, (2) retaining in Croatian quantitative versification as well, and (3) developing his own approach – in hexameter consisting of 23 or 24 so called “stressed morae”. In this latter way he translated the first two books of the Iliad, of which he published only the first book (“roll”) in the journal Knjievna smotra (László 1996). The paper compares each of the three translations, but at the same time compares each of them to the “usual” or “central” way in which dactylic hexameter has been translated in Croatia over the last 140 years, namely to the “syllable hexameter”, as it was established by Tomo Mareti and later refined by Stjepan Ivši. Then, the more frequent “meta-metrical” translation of dactylic hexameter, i.e. in our epic decasyllable, is also indicated. Several attempts at quantitative versification in Croatian literature are mentioned too. Although he intended, László unfortunately did not complete the translation of the Iliad in his own way, which is, of course, a pity, because only in that case could its value be fully estimated.
Kljune rijei: Homer, Bulcsú László, Tomo Mareti, Stjepan Ivši, Ilijada, daktilski heksametar, kvantitativna versifikacija, akcentni stih, hrvatski prijevodni heksametar
Keywords: Homer, Bulcsú László, Tomo Mareti, Stjepan Ivši, Iliad, dactylic hexameter, quantitative versification, accentual verse, Croatian accentual hexameter

tri lÁszlÓova prijevoda zaziva muze u ilijadi1

Documents