D R A G A N A B J E L I Ć , D I P L . I U R . , V . P R E D .

Trgovačko pravo

Trgovačko pravo -pojam

grana privatnog prava koja se povijesno gledano razvila iz građanskog prava

trgovačko pravo – skup pravnih pravila koja se bave trgovačkim transakcijama te kojima se uređuju statusni odnosi (osnutak, promjena i prestanak) osoba trgovačkog prava .

u tom smislu trgovačko pravo se dijeli na trgovačko ugovorno pravo i trgovačko statusno pravo.

trgovačko ugovorno pravo – skup pravnih pravila kojima se uređuju trgovački pravni odnosi (pravni odnosi u trgovačkom prometu robe i usluga)

pravni odnos – odnos za koji je država odredila pravila ponašanja za nastanak pravnog odnosa bitne su pravne činjenice svaki pravni odnos ima pravne subjekte (fizička i pravna osoba, moraju

imati pravnu i poslovnu sposobnost) trgovačko statusno pravo (pravo društava)- skup pravnih pravila

kojima se uređuje pravni položaj sudionika u trgovačkom prometu (vrste trgovaca, trgovačka društva, osnivanje, prestanak, tijela)

iz knjige Vedriš, M. – Klarić, P.: «Građansko pravo», Narodne novine, Zagreb, 2009. obraditi:

-fizičku osobu

-pravnu osobu

-pravnu sposobnost

-poslovnu sposobnost

-stupnjevanje poslovne sposobnosti

Izvori trgovačkog prava

izvori – različiti oblici u kojima se izražavaju pravna pravila

1.zakon

2.autonomno trgovačko pravo

1) običaji

2) uzance

3) opći uvjeti poslovanja

4) klauzule i termini

3.sudska i arbitražna praksa

4.pravna znanost

AUTONOMNO TRGOVAČKO PRAVO

ona pravila trgovačkog prava koja ne potječu od zakonodavca

to je pravo autonomno zbog toga što ga stvaraju sami subjekti nezavisno od zakonodavca, ali u okvirima koje im je zakonodavac stavio na raspolaganje

u autonomno trgovačko pravo ubrajamo:

1) trgovačke (poslovne) običaje

2) uzance

3) opće uvjete poslovanja (opći uvjeti prodaje, opći uvjeti nabave, opći uvjeti vršenja usluga, tipski i adhezijski ugovori)

4)klauzule i trgovačke termine

Trgovačko statusno pravo / Pravo društava

Što je društvo? Društvo je privatnopravna zajednica za koju su ispunjene 3

kumulativne pretpostavke: 1) da je posrijedi udruženje osoba kao pravna zajednica, 2) da se temelji na pravnom poslu kao osnovi udruživanja i 3) da je usmjerena postizanju zajedničkog cilja (cilj mora

odgovarati svima, svi članovi moraju doprinositi ostvarenju cilja, ali njihov doprinos ne mora biti jednak)

U slučaju da nije ispunjena neka od navedenih pretpostavki neće biti riječi o društvu nego o nekoj drugoj pravnoj tvorevini privatnog ili javnog prava

O društvu se neće raditi niti u slučaju da su ispunjene sve 3 spomenute pretpostavke, ako je riječ o osobi javnog prava

Podjela društava

1.društva koja imaju pravnu osobnost i društva koja nemaju pravnu osobnost

U našem pravu, društva pravne osobe su sva trgovačka društva (j.t.d., k.d., d.d.,d.o.o.,g.i.u., j.d.o.o.) te društvo za uzajamno osiguranje, kreditna unija, zadruga, zadružni savez udruga

Samo 3 društva NISU pravne osobe: ortakluk, tajno društvo, udruga koja nema pravnu osobnost, sva preddruštva društava pravnih osoba

Za društva pravne osobe je važno da se udruživanjem stvara novi pravni subjekt odvojen od članova. Društvo se upisuje u sudski registar, upisom stječe svojstvo pravne osobe, ima pravnu i poslovnu sposobnost te može biti nositeljem prava i obveza, sudjelovati u sudskim postupcima, nad njim se može voditi stečajni postupak, može odgovarati kazneno i prekršajno

Za društva bez pravne osobnosti važno je da se nastajanjem društva ne stvara novi pravni subjekt, nego je društvo ovisno o članovima i tijesno je za njih vezano, a imovina društva je zajednička imovina članova

2.podjela : društva osoba i društva kapitala Društva osoba su: 1)ortakluk (nije pravna osoba) 2) tajno društvo (nije pravna osoba) 3) j.t.d. i njegovo preddruštvo 4) k.d. i njegovo preddruštvo 5) g.i.u. (europsko g.i.u.) i njegovo preddruštvo 6) zadruga ( europska zadruga) i njezino preddruštvo 7) zadružni savez i njegovo preddruštvo 8) udruga i njezino preddruštvo

Društva kapitala su:

1) d.d. i europsko d.d. i njihovo preddruštvo

2) d.o.o. i njegovo preddruštvo

3) kreditna unija i njezino preddruštvo

4) društvo za uzajamno osiguranje i njegovo preddruštvo.

Pravni oblici trgovačkih društava

ZTD predviđa pravne oblike trgovačkih društava i njime je omogućeno osnivanje: d.d., d.o.o., j.t.d., k.d., g.i.u., dakle trgovačka društva su: javno trgovačko društvo, komanditno društvo, dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću te gospodarsko interesno udruženje

Ne može se osnovati trgovačko društvo nekog drugog pravnog oblika koji zakonom nije propisan što implicira da su trgovačka društva u hrvatskom pravu numerus clausus

Trgovac

Opći pojam trgovca

Prema odredbama ZTD-a, trgovac je fizička ili pravna osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu.

Navedene pretpostavke moraju se ispuniti kumulativno

Da bi netko bio trgovac, gospodarsku djelatnost mora obavljati u svoje ime. Stoga se osoba koja djeluje u ime drugoga (npr. zastupnik) ne smatra trgovcem!!!!!!

Osobe koje se bave slobodnim zanimanjima ( npr. odvjetnici) uređenim posebnim propisima, smatraju se trgovcima samo ako je to u tim propisima određeno. Odvjetnici nisu trgovci jer to nije određeno Zakonom o odvjetništvu.

Prema odredbama ZTD-a, individualni poljodjelci se ne smatraju trgovcima čak niti ako obavljaju djelatnost u svoje ime, samostalno i trajno radi stjecanja dobiti

Trgovačko društvo kao trgovac

ZTD propisuje da je trgovačko društvo trgovac neovisno o tome obavlja li gospodarsku ili kakvu drugu djelatnost, dakle, trgovačko društvo se može osnovati za obavljanje gospodarske, ali i bilo koje druge djelatnosti (npr. zdravstvena djelatnost nije gospodarska, ali ako bi bolnica bila organizirana kao dioničko društvo, taj bi se pravni subjekt smatrao trgovcem)

Za trgovačka društva ne važi opće mjerilo za utvrđenje trgovca iz čl.1.st.1. ZTD.

Trgovac pojedinac

Pored pravnih osoba (trgovačkih društava) svojstvo trgovca može imati i fizička osoba pa se tada govori o trgovcu pojedincu.

Trgovac pojedinac je fizička osoba koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno i trajno u skladu s propisima o obrtu, a opseg njezinog poslovanja je toliki da joj zakon daje svojstvo trgovca

Da bi obrtnik stekao status trgovca njegov godišnji prihod mora prelaziti iznos od 2 milijuna kuna ( u tom slučaju obrtnik može zatražiti da se upiše u sudski registar kao trgovac pojedinac)

S druge strane, obrtnik se mora upisati u sudski registar kao trgovac pojedinac ako mu je godišnji prihod veći od 15 milijuna kuna

Pravna osobnost trgovačkog društva, preddruštvo, podružnica i predstavništvo

Pravna osobnost trgovačkog društva

Prema odredbama ZTD-a sva trgovačka društava su pravne osobe (trgovačko društvo svojstvo pravne osobe stječe upisom u sudski registar, a gubi ga brisanjem iz njega – dakle, upis trgovačkog društva u sudski registar je konstitutivne prirode)

Stjecanjem pravne osobnosti trgovačko društvo postaje pravni subjekt (nositelj prava i obveza)

Kao pravni subjekt, trgovačko društvo ima pravnu i poslovnu sposobnost (definicija)

Preddruštvo

Do trenutka upisa u sudski registar, dakle prije nego što trgovačko društvo stekne pravnu osobnost, postoji preddruštvo, a časom upisa trgovačkog društva u sudski registar prestaje preddruštvo

Kako nastaje preddruštvo? Prema odredbi čl.6.st.1. ZTD-a, preddruštvo nastaje: 1)sklapanjem društvenog ugovora (j.t.d., k.d., g.i.u.,

d.o.o.) 2)davanjem izjave o osnivanju društva ( ako d.o.o. osniva

jedna osoba) 3)usvajanjem statuta i preuzimanjem svih dionica od

strane osnivača (d.d.)

Podružnica

Zakonom je određeno da podružnicu mogu radi obavljanja djelatnosti izvan svog sjedišta (sjedištem trgovačkog društva se smatra mjesto u kojemu je uprava društva i odakle se upravlja njegovim poslovima ili mjesto u kojemu društvo trajno obavlja svoju djelatnost), osnovati trgovac pojedinac i trgovačko društvo.

Sjedište podružnice je mjesto određeno odlukom osnivača podružnice

Podružnica je organizacijski oblik dijela njezinog osnivača koji se nalazi izvan njegova sjedišta, ali podružnicom se ne smatra svaki dio trgovačkog društva (pojedini odjeli i službe nisu podružnice ako se u njima ujedno ne obavlja i neka djelatnost društva koja je obuhvaćena njegovim predmetom poslovanja te ako to ne čini izvan mjesta koje je njegovo sjedište)

Predstavništvo inozemne osobe

Inozemne osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost, dakle inozemna trgovačka društva i inozemni trgovci pojedinci, mogu u RH osnovati predstavništvo (Zakon o trgovini)

Predstavništvo je niži organizacijski oblik od podružnice, a osniva se radi obavljanja prethodnih i pripremnih radnji u vezi s obavljanjem gospodarske djelatnosti (npr. istraživanja tržišta, obavljanja promidžbenih poslova itd.)

Osnivanjem predstavništva inozemne osobe ne stječu pravo na obavljanje gospodarske djelatnosti u RH-preduvjet za to je osnivanje podružnice

Odgovornost trgovačkog društva i njegovih članova za obveze društva

Trgovac pojedinac odgovara za svoje obveze osobno, cijelom svojom imovinom

Trgovačko društvo odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom (čl.9.st.1.ZTD)

Trgovačko društvo ne odgovara za svoje obveze samo temeljnim kapitalom, već svom imovinom društva

U čl.10.ZTD-a pobliže je određeno kako za obveze trgovačkog društva odgovaraju njegovi članovi

1) članovi j.t.d. i komplementari u k.d. odgovaraju za obveze društva osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom

2) članovi d.o.o., dioničari d.d. i komanditori u k.d. u pravilu ne odgovaraju za obveze društva

MEĐUTIM, onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze!!!!

Smatra se da se radi o zlouporabi u slijedećim slučajevima: 1) ako član koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je

inače zabranjen, 2)ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnika, 3)ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je

njegova imovina, 4) ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji

imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze

TVRTKA

Tvrtka je ime pod koji trgovačko društvo posluje i sudjeluje u pravnom prometu

Kroz tvrtku se trgovačko društvo identificira prema trećima

Tvrtka trgovačkog društva mora se jasno razlikovati od tvrtke drugog trgovca upisane u sudski registar kod istog registarskog suda

Tvrtka trgovačkog društva određuje se izjavom o osnivanju društva, društvenim ugovorom ili statutom društva (tvrtka se i mijenja na način određen izjavom, društvenim ugovorom ili statutom)

Tvrtka trg. društva i sve njezine promjene upisuju se u sudski registar

Prijavu za upis promjene tvrtke u sudski registar podnosi uprava trgovačkog društva odnosno članovi koji upravljaju društvom

Uz tvrtku se vezuju 2 načela: načelo istinitosti i načelo jedinstvenosti

Načelo istinitosti – podaci sadržani u tvrtki moraju biti istiniti

Načelo jedinstvenosti – svaki dio trgovačkog društva mora poslovati po istom tvrtkom, s time da joj se može dodati oznaka koja upućuje na to da se radi dijelu društva

Tvrtka trgovca pojedinca

Tvrtka trgovca pojedinca mora sadržavati njegovo ime i prezime te naznaku “t.p.”

ZAŠTITA TVRTKE

S ciljem zaštite tvrtke ZTD predviđa 3 načela:

1) načelo zakonitosti,

2) načelo isključivosti,

3) načelo prvenstva.

PREDMET POSLOVANJA I SJEDIŠTE – obraditi iz knjige Barbić, J., Zakon o trgovačkim društvima, Organizator, Zagreb, 2010.

ZASTUPANJE

Trgovačko pravo razlikuje trgovačko zastupanje kao pravni posao u kojem se ovlaštena fizička ili pravna osoba profesionalno bavi zastupanjem u sklopu svoje djelatnosti te u ime i za račun druge osobe obavlja pravne poslove utvrđene ugovorom, od pojma zastupanja što ga obavljaju određena tijela, odnosno zaposlenici u trgovačkom društvu, a kojim se izražava poslovna sposobnost društva.

Trgovačka društva osim pravne imaju i poslovnu sposobnost koja se može ostvariti samo preko fizičkih osoba, a pravne radnje ovlaštenih fizičkih osoba smatraju se radnjama samog društva

Zastupanje društva može se očitovati u obavljanju radnji u prometu (sklapanje ugovora), zastupanjem u postupku pred sudom, poduzimanju radnji u ime i za račun društva itd.

Odredbe o zastupanju kao pravnom poslu pretežno su sadržane u ZOO, a odredbe kojima se očituje poslovna sposobnost društva u ZTD – u

Ovlast za zastupanje može se temeljiti na: 1) zakonu – zakonsko zastupanje postoji kada zastupnik

ovlast za zastupanje crpi neposredno iz zakona pa nije potreban neki akt vlasti ili tijela trgovačkog društva

2) aktu ovlaštenog tijela (najčešće sud)- ako je mogućnost donošenja takvog akta predviđena zakonom

Primjer: u stečajnom postupku od dana otvaranja stečajnog postupka, stečajnog dužnika zastupa stečajni upravitelj, a stečajnog upravitelja svojim rješenjem određuje stečajno vijeće ovlaštenog suda

3) punomoći – punomoć je takav oblik zastupanja u kojemu davatelj ovlasti (opunomoćitelj) daje punomoćniku (opunomoćeniku) ovlast za zastupanje pravnim poslom

U trgovačkom pravu pravna osoba može izraziti volju samo uz pomoć svog zastupnika pa punomoć daje njezin zastupnik. Zastupnik može ovlastiti punomoćnika samo unutar svojih ovlasti.

Zastupnici po zakonu

Zastupnici na temelju zakona su osobe koje su za pojedini oblik trgovačkog društva određene ZTD-om

d.d. i d.o.o. zastupaju njihove uprave

j.t.d. –zastupaju članovi društva

k.d. – zastupaju njegovi komplementari

g.i.u. – zastupaju osobe koje čine njegovu upravu

Zastupnici trgovačkog društva po zakonu i ograničenja njihovih ovlaštenja (ako djeluju prema trećima) upisuju se u sudski registar, a tamo se pohranjuju i njihovi potpisi

Zastupnici po punomoći

Općenito govoreći punomoćnici su osobe koje mogu zastupati društvo na temelju punomoći koja im je dana u pisanom obliku

NEMA USMENE PUNOMOĆI! Trgovačko društvo može zastupati onaj tko je na to

ovlašten po punomoći koju mu je dalo društvo Tko u društvu daje punomoć? Punomoć daju osobe koje su zastupnici po zakonu, a

zakonski zastupnik ne može dati punomoćniku veća ovlaštenja nego što ih on sam ima

Na osobe ovlaštene da zastupaju društvo temeljem punomoći odnosi se ograničenje da bez posebne ovlasti društva ne mogu u odnosu prema društvu nastupati kao

druga ugovorna strana i tako sklapati ugovore s društvom u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime i za račun druge osobe ili u ime i za račun druge osobe

ZTD uređuje 3 vrste trgovačkih punomoći,( a njih može dati samo osoba koja se smatra trgovcem u smislu odredaba ZTD-a) :

1) prokuru, 2) trgovačku punomoć, 3) punomoć trgovačkom putniku

Prema opsegu, punomoć može biti: 1) opća (generalna) 2) posebna (specijalna).

Prokura

Prokura je najšira trgovačka punomoć čiji su sadržaj i opseg ovlast određeni ZTD –om

Prokura se daje na način predviđen društvenim ugovorom, izjavom o osnivanju društva ili statutom društva

Prokura se daje u pisanom obliku Tko može dati prokuru? Prokuru može dati pravna i fizička osoba koja je trgovac u

smislu ZTD –a Kome se prokura može dati / tko može biti prokurist? Prokura se može dati svakoj punoljetnoj i potpuno poslovno

sposobnoj osobi bez obzira na dužnosti koje obnaša i poslove koje obavlja izuzev ako što drugo nije predviđeno izjavom o osnivanju društva, društvenim ugovorom ili statutom društva

Prokura se ne može dati odnosno prokurist ne može biti pravna osoba!

Prokura se može u svako vrijeme opozvati, a dodjela prokure i njezin opoziv upisuju se u sudski registar!

Prokura se može dati jednoj (pojedinačna) ili više osoba (skupna prokura)

Ako je prokura dana dvjema ili više osoba bez naznake da se radi o skupnoj prokuri, svaka od tih osoba je prokurist koji samostalno zastupa trgovačko društvo u granicama ovlasti utvrđenih ZTD –om

Prokura dana dvjema ili više osoba smatrat će se skupnom prokurom samo ako je tako izričito naznačeno u prokuri

Trgovačka punomoć

Trgovačkom punomoći trgovac ovlašćuje radnika u trgovačkom društvu ili drugu osobu da vodi cijelo njegovo poduzeće ili dio njegovog poduzeća

Trgovački punomoćnik je radnik u trgovačkom društvu ili druga osoba koju trgovac ovlasti da vodi cijelo ili dio njegovog poduzeća

Kao i prokura, trgovačka se punomoć daje u pisanom obliku

Trgovački punomoćnik je ovlašten sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje koje su u prometu uobičajene pri vođenju poduzeća ili dijela poduzeća na koje se odnosi njegova punomoć ili koje su za to potrebne

Za razliku od zakonskog zastupnika koji može dati punomoć drugoj osobi, trgovački punomoćnik bez izričite ovlasti vlastodavca ne može ovlasti iz punomoći prenijeti na drugu osobu

PUNOMOĆ TRGOVAČKOM PUTNIKU

Trgovački putnik je osoba koja je ovlaštena u ime i za račun vlastodavca sklapati ugovore o prodaji vlastodavčeve robe, isporučivati robu, naplaćivati cijenu iz tih ugovora te primati izjave od kupaca glede robe koja je predmet ugovora što ga je trgovački putnik sklopio za vlastodavca

Trgovac može svome radniku ili drugoj osobi dati punomoć kao trgovačkom putniku

Punomoćnik po zaposlenju

Kao poseban temelj ovlasti za zastupanje trgovačkog društva treba izdvojiti zaposlenje osobe ovlaštene da zastupa društvo, navedenu osobu ZTD naziva punomoćnikom po zaposlenju

Punomoćnik po zaposlenju svoju ovlast za zastupanje ne crpi iz punomoći već iz činjenice da kao radnik trgovačkog društva obavlja poslove koji po redovitom tijeku uključuju i sklapanje određenih ugovora odnosno poduzimanje određenih pravnih radnji

DRUŠTVA OSOBA

ORTAKLUK /ORTAŠTVO –ZOO

Ortakluk nije trgovačko društvo nego je društvo građanskog prava.

Za trgovačka je društva ortaštvo važno jer se odredbe o tome društvu podredno primjenjuju na j.t.d., k.d. ,g.i.u. Pa ako neko pitanje vezano uz ta društva nije uređeno odredbama ZTD-a, a ne rješava ga niti ugovor kojim se ta društva osnivaju, primijenit će se na odgovarajući način odredbe ZOO-a kojima je uređeno ortaštvo

Ortaštvo nastaje ugovorom kojim se 2 ili više fizičkih ili pravnih osoba obvezuje uložiti svoju imovinu i /ili rad radi postizanja zajedničkog cilja

Zajednički cilj mora biti dopušten ( ne smije biti protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva)

Ugovor o ortaštvu može biti sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme

Sklapanjem ugovora o ortaštvu ne nastaje pravna osoba jer ortaštvo nema pravnu osobnost, ortaštvo se smatra zajednicom osoba i dobara

PRESTANAK ORTAŠTVA Ortaštvo prestaje: 1) ostvarenjem zajedničkog cilja radi kojega je i osnovano npr.

dovršetkom nekog posla 2) ako ostvarenje zajedničkog cilja postane nemoguće 3) protekom vremena na koje je ugovor o ortaštvu bio

sklopljen 4) propašću cijele imovine ortaštva 5) ako se tako sporazumiju ortaci 6) ako ortaštvo čine samo 2 osobe, smrću ili istupanjem iz

ortaštva fizičke osobe odnosno prestankom postojanja pravne osobe koja je ortak

7)odlukom suda (zbog važnog razloga)

JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO

J.T.D. je trgovačko društvo u koje se udružuju 2 ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom

J.T.D. odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom

Član društva može biti svaka fizička ili pravna osoba

J.T.D. je pravna osoba, pravnu osobnost stječe upisom u sudski registar, a gubi je brisanjem iz registra

Prije upisa društva u sudski registar i stjecanja pravne osobnosti postoji preddruštvo

Ako ZTD- om nije drugačije propisano na J.T.D. se primjenjuju propisi kojima se uređuju obvezni odnosi u ortaštvu

Prestanak i likvidacija društva

Razlozi za prestanak J.T.D.-a: 1) istek vremena na koje je društvo osnovano 2) odluka članova društva 3) pravomoćna odluka suda kojom se utvrđuje da je upis

u sudski registar bio nezakonit 4) stečaj društva 5) smrt odnosno prestanak nekog člana društva, ako što

drugo ne proizlazi iz društvenog ugovora 6) otvaranje stečaja nad nekim od članova društva 7) otkaz društvenog ugovora nekog od članova društva ili

njegovih vjerovnika 8) pravomoćna odluka suda

Komanditno društvo

K.D. je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba radi trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom od kojih najmanje jedna odgovara za obveze društva solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom (komplementar), a najmanje jedna odgovara za obveze društva samo do iznosa određenog imovinskog uloga u društvo (komanditor).

Odgovarajuća primjena odredaba ZTD-a koje se odnose na J.T.D.

DRUŠTVA KAPITALA

DIONIČKO DRUŠTVO- d.d.

Dioničko društvo je trgovačko društvo u kojemu članovi (dioničari) sudjeluju s ulozima u temeljnom kapitalu podijeljenom na dionice (čl.159. ZTD)

Prema hrvatskim propisima d.d. može osnovati i samo 1 osoba odnosno d.d.može imati i samo 1 dioničara

Dioničko društvo je pravna osoba, pravnu osobnost stječe upisom u sudski registar, a gubi ju brisanjem iz njega

Dioničko društvo odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom, a dioničari ne odgovaraju za obveze društva

MEĐUTIM i dioničari mogu odgovarati za obveze društva, a to će biti u slučaju da zlouporabljuju okolnost da ne odgovaraju za obveze društva

Ako nema zlouporabe, dioničari mogu izgubiti samo ono što su uložili u društvo

Temeljni akt d.d. je STATUT, njime se uređuje unutarnji ustroj d.d.

Temeljni kapital d.d. i nominalni iznos dionice (ako glase na nominalne iznose) moraju biti izraženi u kunama

Najniži iznos temeljnog kapitala je 200 000,00 kn (čl.162.ZTD)

D.D. može izdati dionice s nominalnim iznosom ili dionice bez toga iznosa

Nominalni iznos dionice ne može biti manji od 10,00 kuna (u suprotnom, dionica je ništetna)

DIONICA

Dionica ima trojako značenje, ona je:

1) dio T.K.društva

2) skup članskim prava i obveza koje pripadaju imatelju dionice

3) vrijednosni papir

Privremenice

Privremenice su potvrde o udjelima koje se mogu izdati dioničarima prije potpune uplate dionica

Privremenice moraju glasiti na ime

Izdavanje dionica. Isprave o dionicama

Odluku o izdavanju dionica donose prilikom osnivanja društva njegovi osnivači, a kada se dionice izdaju zbog povećanja T.K. odluku donosi glavna skupština društva

Prilikom izdavanja dionica d.d. je u pravilu obvezno objaviti prospekt, koji je zapravo ponuda potencijalnim dioničarima da steknu dionice

Ponuda za stjecanje dionice može biti:

1) javna i

2) privatna

Redovne i povlaštene dionice

Podjela obzirom na sadržaj prava koja daju dionice

Redovne dionice imatelju daju:

1) pravo glasa na glavnoj skupštini

2) pravo na isplatu dijela dobiti društva (dividenda)

3) pravo na isplatu dijela ostatka likvidacijske /stečajne mase društva

Povlaštene dionice – imatelju daju neka povlaštena prava (pravo na dividendu u unaprijed utvrđenom iznosu, pravo prvenstva pri isplati dividende, ostatka likvidacijske /stečajne mase)

Povlaštena dionica može biti kumulativna i participativna

Kumulativna povlaštena dionica- daje imatelju pravo naplate kumuliranih neisplaćenih dividendi prije isplate dividendi imateljima redovnih dionica

Participativna povlaštena dionica –daje imatelju pravo da pored određene dividende naplati i dividendu koja pripada imateljima redovnih dionica

Svaka dionica daje pravo glasa na G.S., a bez prava glasa se mogu izdati samo povlaštene dionice.

Vlastite dionice

Dionice ne daju nikakva prava ako ih drži samo društvo (vlastite dionice). Prava iz tih dionica miruju, a aktiviraju se kada ih društvo otuđi, a steknu ih druge osobe.

Dakle, kada društvo drži vlastite dionice, ono u pravilu iz njih ne može ostvarivati nikakva prava (niti pravo glasa na G.S., niti stjecati dividendu iz njih i sl.)

Društvo može stjecati vlastite dionice samo derivativno, dakle od drugih osoba i to na temelju ovlasti G.S. za njihovo stjecanje koja vrijedi najviše 5 godina

Društvo može stjecati vlastite dionice i bez za to dobivene ovlasti G.S. u slučajevima predviđenim čl.233.st.3. ZTD

Društvo s ograničenom odgovornošću

Pojam

Tijela

Odgovornost

Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću

Gospodarsko interesno udruženje

Pojam

Tijela

Odgovornost

1. TIJELA D.D.

2. OSNIVANJE D.D.

3. POVEĆANJE I SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA- obraditi iz Barbić, J., Zakon o trgovačkim društvima,Organizator, Zagreb, 2010.

D.O.O. – OBRADITI IZ ZAKONA O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA (KONZULTIRATI ZADNJE IZMJENE I DOPUNE ZTD-a)

Pravni posao

pojam – stranačko očitovanje volje koje je, samo za sebe ili u vezi s drugim potrebnim pravnim činjenicama, usmjereno na postizanje dopuštenih pravnih učinaka.

najvažniji pravni učinci koji se postižu pravnim poslom – postanak, promjena ili prestanak nekog odnosa

svaki ugovor je pravni posao, ali svaki pravni posao nije ugovor

Vrste pravnih poslova

1.Imenovani , tipični– oni kojima se ustalio sadržaj i pravnotehnički naziv

2.Neimenovani , atipični – oni kod kojih se ni sadržaj ni naziv nisu ustalili i tipizirali

3.Jednostrani pravni poslovi – nastaju očitovanjem volje samo jedne strane, npr.oporuka

4.Dvostrani pravni poslovi- nastaju suglasnim očitovanjem volje dviju strana koje stoje jedna nasuprot drugoj. Jedna strana je vjerovnik, a druga dužnik.

Dvostrani pravni poslovi nazivaju se ugovorima

Među ugovorima najvažniji su tzv. obvezni (obligacijski) ugovori. To su dvostrani pravni poslovi kod kojih se jedna strana obvezuje drugoj na određenu činidbu.

Obvezni ugovori dijele se na:

a) jednostranoobvezne ugovore – dvostrani pravni poslovi kod kojih je samo jedna strana vjerovnik, a druga strana samo dužnik, npr.posudba – posuditeljje samo vjerovnik, a posudovnik samo dužnik.

b)dvostranoobvezni ugovori – dvostrani pravni poslovi kod kojih je svaka strana istodobno i vjerovnik i dužnik, npr. kupoprodaja

5. pravni poslovi među živima (inter vivos) – oni kod kojih pravni učinak nastupa još za života strana, npr. kupoprodaja

6. pravni poslovi za slučaj smrti (mortis causa) – oni kod kojih pravni učinak nastupa tek nakon smrti strane koja je poduzela pravni posao, npr. darovanje za slučaj smrti

7. naplatni (onerozni) pravni poslovi – oni kod kojih se za činidbu traži protučinidba, npr. kupoprodaja

8. besplatni (lukrativni) pravni poslovi – oni kod kojih se za činidbu ne traži i ne daje protučinidba, npr.darovanje

9. komutativni pravni poslovi – oni kod kojih su u vrijeme njihova sklapanja poznate međusobne činidbe i stranačke uloge. Dakle, u trenutku njihova sklapanja, činidbe su kvantitativno i kvalitativno određene ili odredive, te se zna koja je strana vjerovnik, a koja dužnik, npr. ugovor o najmu

10. aleatorni pravni poslovi- oni kod kojih u trenutku njihova sklapanja nisu u svemu poznata prava i obveze strana, ponekad niti njihove stranačke uloge, već se to čini zavisnim od nekog vanjskog, neizvjesnog događaja, npr. ugovori o okladi gdje se svaka strana obvezuje na isplatu dobitka za koji se trenutku sklapanja posla ne zna kojoj strani će pripasti

11. kauzalni pravni poslovi – oni kod kojih je kauza(pravno oblikovana gospodarska svrha koja se pravnim poslom želi postići) naznačena kao bitan element pravnog posla, npr. posudba

12.apstraktni pravni poslovi – oni kod kojih se cilj posla ne vidi iz samog posla, npr. mjenični posao

13. formalni pravni poslovi – oni za koje je oblik određen, bilo propisom, bilo voljom strana

14.neformalni pravni poslovi – oni za koje oblik nije određen, odnosno nije obvezatan neki određeni oblik

danas se pod izrazom neformalni pravni posao razumijeva pravni posao sklopljen u usmenom obliku.

Trgovački ugovori – definicija sadržana u Zakonu o obveznim odnosima

Pojačanje obveznopravnog odnosa

pojačanje obveznopravnog odnosa može biti osobno i stvarno

sredstva stvarnog pojačanja su:

1)odgovornost za materijalne i pravne nedostatke činidbe

2)kapara

3)pravo zadržanja

sredstva osobnog pojačanja su:

1)jamstvo ili poručanstvo

2)ugovorna kazna ili penal

Kupoprodaja

-ugovor o prijenosu stvari i prava -ugovor kojim se jedna strana (prodavatelj) obvezuje drugoj

strani (kupcu) prepustiti određeni objekt, a kupac se obvezuje za prepušteni objekt platiti određeni iznos novca kao kupovnu cijenu

karakteristike kupoprodaje: 1.konsenzualni ugovor (postaje perfektan onog trenutka kad

strane postignu sporazum (konsenzus) o bitnim sastojcima ugovora (objekt i cijena)

2.dvostranoobvezni ugovor (sinalagmatičan ugovor) 3.naplatni ugovor (činidba – protučinidba) 4.neformalan (međutim ugovor o prodaji nekretnina, ugovor o

kupoprodaji s obročnim otplatama cijene mora biti sklopljen u pisanom obliku)

5.kauzalan posao (kauza, cilj ili pravno oblikovana svrha kupoprodaje je stjecanje prava vlasništva na stvari, postati nositeljem određenog prava)

po našem pravu, samim sklapanjem kupoprodajnog ugovora kupac ne postaje vlasnikom stvari, on tek dobiva obveznopravni zahtjev prema prodavatelju da mu on stvar izruči. Tek predajom stvari kupcu, kupac postaje vlasnikom stvari

Objekti kupoprodaje – stvari (moraju biti u prometu, pokretne, nepokretne), prava i imovina

objekt kupoprodaje mora biti određen ili bar odrediv objekt je određen ako predstavlja jedinicu u prometu,

tj.species

Ugovor o djelu

ugovor o uslugama ugovorom o djelu obvezuje se jedna strana (izvođač)

obaviti određeni posao, a druga strana (naručitelj) platiti joj za to određenu naknadu.

karakteristike: 1.konsenzualan 2.dvostranoobvezan 3.naplatan 4.kauzalan (izvršenje nekog posla uz naknadu) 5.neformalan (osim ako strane ne ugovore drugačije) 6.obeza izvršenja djela je vrlo često strogo osobna (izrada

portreta, stručno predavanje)

1 2 3 4

Ugovor o punovlašću

Ugovor o punovlašću je konsenzualni ugovor koji nastaje kad opunomoćitelj dade nalog i punomoć opunomoćeniku da sklapa pravne poslove u ime i za račun opunomoćitelja, a ovaj na to pristane

kod ugovora o punovlašću moraju postojati 3 sadržajna elementa:

1.nalog 2.punomoć 3.zastupanje nalog-konsenzualni ugovor kojim jedna strana

(mandant, gospodar posla) nalaže drugoj strani (mandataru) da za nju obavi neki posao, a druga se strana prihvatom naloga obvezuje na njegovo izvršenje

punomoć –nalogodavčeva (mandantova ) izjava upućena trećim osobama kojom se daje ovlaštenje opunomoćeniku da sklapa pravne poslove u ime i za račun opunomoćitelja

zastupanje- opunomoćenik je neposredni zastupnik po ugovoru (neposredni zastupnik sklapa pravni posao vlastitim očitovanjem volje u ime i za račun zastupanoga)

posredni zastupnik- u svoje ime, za račun zastupanoga

Vrste punomoći: 1.posebna/specijalna punomoć – daje se opunomoćeniku za

određeni pravni posao (npr. za preuzimanje mjenične obveze 2.generična punomoć – daje se za sklapanje cijele vrste pravnih

poslova (npr. punomoć koja se daje odvjetniku za zastupanje u jednoj parnici)

3.opća /generalna punomoć- ona kojom se opunomoćeniku daje ovlast da sklapa sve vrste poslova koji se tiču opunomoćitelja, ali koji ulaze u redovito poslovanje (za koje se ne traži specijalna punomoć)

4.ograničena i neograničena punomoć neograničena punomoć- opunomoćeniku nisu dane od oporučitelja

nikakve posebne upute kako da postupi pri sklapanju povjerenih poslova ( s kim da sklopi posao, gdje da ga sklopi)

Oblik punomoći

iz Zakona o trgovačkim društvima i relevantne literature obraditi d.o.0., j.d.o.o., tajno društvo i g.i.u.

iz knjige Gorenc, V., Osnove statusnoga i ugovornoga trgovačkog prava ( Zagreb, 2005.god.) obraditi:

1) Ugovor o licenciji,

2) Ugovor o trgovačkom zastupanju,

3) Ugovor o komisiji

4)Ugovor o građenju

5) Vrijednosne papire