tonny jarrett izaslanik

Download Tonny jarrett izaslanik

Post on 24-May-2015

173 views

Category:

Documents

8 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • 1. Tonny JarrettIzaslanikEmissary 1989

2. 1 Desno me uho svrbi kao sam avo, i imam neodoljivu potrebu da ga po eem lijevom stranjom nogom. Ono to sve to ini tako frustriraju im je to to vie nemam desno uho, niti lijevu stranju nogu ... niti ikakvo uho ni noge, kad smo ve kod toga. Moda bih to trebao bolje objasniti. Ve sam gotovo mjesec dana ovdje, u dubokom svemiru, jurim naglavce blistavim svemirskim elipsama brzinom neto ve om od brzine svjetlosti. Uskoro bih trebao dobiti signal iz Baze koji e mi re i da uklju im Me uzvjezdanu pogonsku jedinicu. Ako MPJ radi, sljede i zvjezdani sustav mi je prakti ki iza ugla. Ako ne radi, slijedi mi jedno vraki dugo putovanje. Kakav god bio ishod tog eksperimenta, ne planiram uivati u njemu. I upravo sada uasno se provodim. Kao prvo, niz naglih promjena u putanji - manevara izbjegavanja, kako ih Baza naziva - prouzrokovao je da dobijem svemirsku morsku bolest. Sitna smetnja, moda, ali straan je osje aj imati mu ninu kada znate da vie nemate eludac. Drugi problem je moj stalan osje aj da je u ovom svemirskom vozilu propuh. Prili no je nelogi an, naravno. U svemiru nema vjetra - niti ikakvog zraka. Kada bi postojale pukotine ili otvoreni avovi na trupu vozila, zrak bi izlazio van, a ne unutra ... a u ovom svemirskom vozilu ionako nema zraka. I kako onda objasniti taj propuh koji osje am na le ima, kada ih ionako vie nemam? Sve je to prili no uznemiruju e, da se blago izrazim. Ali najgori od svega je taj uasni svrab u mom nepostoje em uhu. Nekoliko puta sam se javljao na Zemlju da zamolim one glupane u Bazi da u ine neto kako bi zaustavili taj mu ni svrab. U po etku su me ignorirali, ali moje izbezumljene molbe su im se izgleda kona no popele na ivce, pa su mi se javili. Rekli su mi da pokuam loviti svoj rep. Sada, pitam ja vas, da li je to na in na koji se treba ponaati prema jednom svemirskom pioniru kakav bih ja trebao biti? Dobro znaju da ja vie nemam rep. I kada bih ga imao, bio bi mi podvijen izme u nogu. Naravno, kada bih imao noge. Oh, kako bih sada volio biti u Bazi, gdje bih mogao uroniti svoje zube u neke meke stranjice. Ali ja nisam tamo, i nemam zube, i sve je to prokleto frustriraju e, kaem vam. Stvari su bile prili no druga ije na Dan lansiranja. Glazba je svirala, zastavice su leprale, a uvaeni govornici su bili puni pri a kako sam ja imao ogromnu ast da budem odabran da povedem prvu zemaljsku me uzvjezdanu misiju, da mi bude povjereno najkompleksnije svemirsko vozilo koje je do sada izumio ovjek, i da "ponesem snove i nade ovje anstva u bespu a svemira." Iako sam trebao biti pametniji, bio sam stvarno zanesen. Sve je to bilo dio lanog publiciteta koji je sluio da mi se podigne moral i da me se sprije i da po inim neto suicidalno poput rasprskavanja njihovog dragocjenog vozila po cijelom Atlantskom oceanu. Moda se pitate zato sam dozvolio da budem stavljen u tu pokretnu kantu za sme e i lansiran s lica zemlje. To je zanimljiva pri a. U jedno moete biti sigurni: nisam se javio dobrovoljno. Nitko se nije niti potrudio da me konzultira o tome. Ljude se pita da se jave dobrovoljno, ali pse ne. Da, istina je, dragi itatelju, ja sam pas. Svojedobno sam bio vraki dobar pas, ali ovo nisu moja vremena. Barem ne jo. Sigurno se pitate kakva bi to vrsta psa mogla biti ovdje u dubinama svemira i nositi glavu u torbi zbog nekog ljudskog posla. To je dobro pitanje. I sam sebi sam ga postavio nekoliko puta u posljednje vrijeme. Ja sam pripadnik nove vrste pasa koja je postala poznata pod nazivom Canis superior. Moja vrsta se razvila izravno od starog prosje nog Canis canae, ali izme u mene i onoga psa koji je tako vjerno sluio ljudima tolike tisu e godina postoji tolika razlika kao izme u Homo sapiensa i orangutana. Razlika je uglavnom mentalna, a ne fizi ka, ali postoji. 3. Ponekad mislim da je naziv Canis superior samo neto to je ovjek izmislio da napue na ego. Sve u svemu, prema nama se i dalje odnose kao prema psima, i nikakva koli ina moderne terminologije ne moe zatakati ono to nam je ovjek u inio. Da sam bio pametan, sakrio bih injenicu da sam superiorna vrsta psa pred svojim ljudskim gospodarima. Na taj bih na in mogao zavriti spavaju i po cijele dane na starom otira u ispred ognjita, pod nogama nekog ljubaznog ljubitelja pasa. Mnogo toga ima u starom na inu ivota. Ono to ini moj sadanji na in ivota pomalo odbojnim jest to to ljudi u Bazi nisu stavili cijeloga mene u ovaj me u-zvjezdani gokart. Samo moj mozak. To je to no. Moje prekrasno tijelo je jo uvijek na zemlji u stanju obamrlosti, prikop ano na fantasti ni kompjutorski sustav koji se automatski brine za niz njegovih potreba. Momci u Bazi obe ali su da e mome tijelu pruiti najbolju mogu u njegu. ak su rekli da e mi ono biti vra eno, u najboljem stanju, im se vratim sa svoje misije. Naravno, zaboravili su spomenuti koliki su izgledi da e se to i dogoditi, ali imao sam dovoljno vremena da ih sam izra unam. Prili no deprimiraju i. Bilo kako bilo, pretpostavljam da e se oni zaista potruditi da odre staro tijelo u dobrom obliku, samo zbog one male mogu nosti da se vratim na Zemlju kao junak. U me uvremenu, nadam se da e povremeno jedan od onih ulizica oti i po eljati moje raskono krzno. I moda nostalgi no po eati to moje desno uho. Pada mi na pamet da je ovaj prokleti svrab nekako telepatski i da se prenosi kroz svu tu udaljenost do moga odvojenog mozga. U ovako udnom ure enju, mogu e je. Sve je mogu e. Kako se odvojeni mozak psa naao u me uzvjezdanom prostoru, dio je pri e koji bih htio zaboraviti. Ali evo je, tek da se zna. Tehnoloki stru njaci koji su isplanirali ovu nakaznu misiju odlu ili su da je ovom letjelicom najbolje upravljati pomo u odvojenog organskog mozga. Takozvani mehani ki mozak morao bi biti toliko velik da bi zauzimao neprakti nu koli inu prostora i teine, i tako oduzimao mjesto potrebnomu gorivu i zakr ivao cijeli prostor. Nadalje, elektroni ki mozak zna biti temperamentan i sklon razli itim neuroti nim ponaanjima kada je preputen sam sebi. A kada svemirsko vozilo u e u me uzvjezdani pogon, komunikacija s njim vie ne e biti mogu a. Ono tada mora biti sposobno donositi vlastite odluke - a niti jedan kompjutorski sustav jo nije tako sofisticiran da se o njemu moe ovisiti do te mjere. Tako da je jedina alternativa bio organski mozak, po mogu nosti odvojen od sitnih dosadnih prohtjeva svoga tijela, prikop an izravno na kontrole i senzorne sustave vozila. Kada se sve to postigne, mozak e djelovati na razini apsolutne misli. Tako je barem bilo u teoriji. Pretpostavljam da nitko nije ra unao s vrlo stvarnim svrabom u nepostoje em uhu! Prvotni plan je, naravno, uklju ivao koritenje ljudskoga mozga za taj riskantni poduhvat. Da su me ikada pitali za miljenje, srda no bih se priklonio toj ideji. Jedini problem je bio taj to se nikoga nije moglo natjerati da volontira za tu veliku ast. I tko bi ikoga mogao kriviti za takvu skromnost? Pa, ostatak pri e moete pogoditi. Drugi po redu izbor bio je pse i mozak uzet od najinteligentnijeg primjerka Canis superior a kojega su se mogli do epati. Pretpostavit ete da moraju postojati barem neke dobre strane moje sadanje situacije, osim poneto sumnjive asti koja mije dodijeljena. Vjerojatno mogu prona i jednu ili dvije svijetle to ke, ako prekopam po masi iritacija, u kojoj su ne ba najmanje vani svrab kojem nema pomo i, beskorisna mu nina, i temeljito promrzla, ali nepostoje a le a. Jedina stvar koja me donekle tjei jest injenica da je svako vlakno moga mozga paljivo povezano sa zamrenim funkcijama ove letjelice. Zbog stru no izvedenoga posla, u mogu nosti sam proiriti svoju kontrolu nad ovim brodom daleko vie nego to su de ki u Bazi ikada smatrali mogu im. 4. Da kirurzi i elektroni ki geniji koji su smislili ove veze nisu podcijenili moje sposobnosti, sigurno bi ugradili odre ene kontrole i ograni enja mojih mo i. To to nisu to u inili, bilo je velika pogreka - ali i prava sre a za mene. Me u stvarima koje sam nau io je i mogu nost da pohranjujem svoje misli za budu u upotrebu, i istovremeno sprije im da one budu automatski poslane u Bazu, gdje bi ih mogao analizirati niz nametljivih psihologa. Ovakva vrsta privatnosti omogu it e mi da stvorim nekoliko vlastitih planova, koji bi mogli prili no uzdrmati moje ljudske gospodare kada bi oni saznali to smjeram. A kada ovo vozilo jednom u e u me uzvjezdani pogon, mo i u uspostaviti potpuniju kontrolu nad njegovom sudbinom i okrenuti ovaj mali izlet kroz zvjezdane sustave u svoju vlastitu korist, a ne samo njihovu. Ali, nemojte me krivo shvatiti, svi vi ljudi tamo u zemlji budu ih narataja. Ne planiram nikakve katastrofe pogubne za ovje anstvo. Jer iako jesam nitarija, nisam osvetoljubiva ni-tarija. Nemam strpljenja s takvim ljudskim sitni avostima. Ali, na koncu konca, ipak postoji ona stara izreka: Svaki pas ima svoj dan. Uz malo sre e, i moj e uskoro do i. 2 Senzor blizine mase me upravo probudio iz prvog gotovo pristojnog sna koji sam doivio otkad sam napustio Zemlju. SBM je povezan izravno s mojim slunim ivcima, tako da su priguiva i za ui potpuno beskorisni pri blokiranju buke, odnosno bili bi da sam ih imao sa sobom ... ili da sam imao ui na koje bih ih stavio. SBM ima iritantan zuje i zvuk od kojega mi kripe zubi. Odnosno, kripali bi da ih imam. Po eo sam mrziti tu prokletu stvar tijekom tih 29 odvratnih dana svoga turobnog izleta po svemiru. No, naravno, bez takve naprave, i ja i ova grozna kanta za sme e u kojoj se vozim bili bismo ve odavno razbacani u sitnim komadi ima po cijeloj galaksiji. Ali jo nekoliko minuta neometanog sna moda bi bilo vrijedno sudara. Svaki pristojan i dobro odgojen pas mogao bi razumno o ekivati prosje no 12 do 15 sati sna dnevno. Ali ne i Canis superior*. Ne, gospodine! ak i kad bi nam nai ljudski gazde dozvolili takav luksuz, nai nemirni umovi bi nas odvratili od sna. Sve to mogu re i jest: koja je cijena evolucije? im me SBM probudio, brzo sam aktivirao radar i vizualne skenere. Strani objekt je bio komet srednje veli ine u iju je putanju ulo moje vozi