tomic - naratoloske osobine autobiografije

5/26/2018 Tomic - Naratoloske Osobine Autobiografije

1/12

84

NARATOLOKE OSOBINE AUTOBIOGRAFIJE URAZDOBLJUHRVATSKE MODERNE

H e l e n a S a b l i T o m i

I.

Metodoloko-teorijske pretpostavke ovoga istraivanja razvili smo na traguPhilippea Lejeunea koji je u tekstuAutobiograja i povijest knjievnosti1predloio

metodologiju analize autobiografskoga anra u odreenom knjievnopovijesnomrazdoblju. Izradivi plan istraivanja on smatra kako metodoloki prije svega trebapoi od recepcijeknjievnih tekstova, odnosno kritikog diskursao djelu kakavse razvija u novinama i asopisima, a koji ih ovjerava. Na taj se nain analizirasadraj diskursa o osobnoj knjievnosti i vidovi autobiografskog itanja ujednom segmentu knjievnosti iji su okviri naznaeni inicijalnim interesomistraivaa. Formiranjem korpusa ne eli se uvrstiti neki anr ve pristupitianalitikom prouavanju faktora klasikacije (sporazum, oblik i sadraj) te anali-zom razlikovnih obiljeja uoiti hijerarhijsku poredanost po dominanti. Proceskanonizacije autobiograje u jednom knjievnopovijesnom razdoblju ukazujei na ideoloke fenomene te ekonomske i socijalne uvjete i naglaava kako jeknjievnost dio drutvenoga sustava. U sluaju autobiograje, istie Lejeune, tobi znailo da se kroz nju jasno pokazuje koncepcija osobnosti i individualitetakoji su karakteristini za odreeno knjievnopovijesno razdoblje. George Mischu osmosveanoj knjizi Geschichte derAutobiographie (Frankfurt am Main,


2/12

85

1949-1969) takoer posebno naglaava kako bi potpuniji pristup i denicijaautobiograje trebala sadravati i opis duha pripadajueg vremena na temelju

kojega bi se mogao pratiti proces samouspostavljanja personalnosti u razliitimvrstama tekstova.

II.

Promatrajui poetike tendencije hrvatske moderne, nuno je postaviti pitanje

meuodnosa knjievnog djela i vremena u kojemu je ono nastajalo. Dakle, moemoli o autobiografskim tekstovima objelodanjenim u razdoblju hrvatske modernegovoriti kao o anrovskoj specinosti i posljedici kulturnih prilika toga razdoblja?

Razdoblje od dvadesetak godina izmeu 1890. i 1918. godine oznaavaspecian odsjeak kulturne povijesti.2Karakteristine su narativne strategije razvi-jenoga naturalizma, impresionizma i simbolizma, neoromantizma, esteticizma, his-toricizma, razdoblje je to sukoba izmeu starih i mladih koji uslijed razliitihsenzibiliteta razliito doivljavaju ulogu i mjesto knjievnika i knjievnosti ukulturom prostoru3. To razdoblje oznaava i znatno individualnija, zgusnutija

pozicija autora u tekstu, naglasak je stavljen na propitivanje unutarnjih svjetova,detalji privlae pozornost, a cjelina (socijalna, spoznajna, umjetnika) sve vie gubina znaenju. Tako npr. Nehajev odreuje suvremenim onog pojedinca (umjetnika)koji proivljuje savremenu krizu drutva, koji ne zatvara oi pred novim pitanjimaznanosti i novim tenjama ljudskog duha. onaj koga sva ta pitanja mue i silega da im trai rjeenje moderan je.4

Neke od moguih odgovora na netom postavljeno pitanje dobivamo ukolikoilustraciju duha vremena5spomenutoga razdoblja proitamo u memoarima Vilme

Vukeli Tragovi prolosti (1953/1994) koja kae: Ali mi, koji smo kao mladiljudi zakoraili u novo stoljee, bili smo kritiki nastrojeni i to nas je brzo dovelou sukob s usvojenim miljenjima. Evolucionistika teorija nama je otvorila noveputove. ivjeli smo u doba izrazitoga individualizma, koji se posebno oitovao udjelima Ibsena i Strindberga. Ve na prijelazu stoljea prikupili smo prve spoznajeo znanstvenom socijalizmu, ili preciznije o odreenim njegovim, manje ili vieutopistikim ograncima. Mi smo bili skeptini, kritini i ni priblino zadovoljni


3/12

86

kao nai stari koji su se ograniavali na ono to im je bilo ponueno.6Znatno prijeVukelieve M. Marijanovi navodi gotovo ista imena europskog kulturnog svijeta

ukazujui pri tome da modernizam kao negacija svega ne prihvaa kanoniziranjepoetika ve zahtijeva priznavanje stilskog pluralizma jer moderna nije stil vestanje duha.7

Tematski se interes autora hrvatske moderne moe svesti, ako slijedimo K.Nemeca8, na probleme pojedinca, njegovu intimnu analizu i reeksije. Subjektivnapercepcija stvarnosti i sklonost autopsihoanalizi postupno zamjenjuju realistikeslike iz ivota i tematiziranje sociolokih injenica. Naglasak je na prikazivanjuintuicije, mate, senzibilnosti narativnog subjekta. Na razini izraza modernistikanaracija je polidiskurzivna odnosno isprepletena esejistikim, poetskim, doku-

mentarnim diskurzima. Kulturoloka pretpostavka koja autobiograju izdvajakao retrospektivni prozni tekst u kome neka stvarna osoba pripovijeda vlas-tito ivljenje, naglaavajui svoj osobni ivot, a osobito povijest razvoja vlastitelinosti9navodi na zakljuak kako je mogue uspostaviti suglasje izmeu poetikerazdoblja i temeljne karakteristike narativnoga anra. Meutim, ukoliko mislimona tome tragu, otvorit e nam se primarna potreba klasiciranja narativnih tekstovau kojima se prepoznaje autobiografski diskurs kao dominanta.

Analizom naratolokih osobina (tematska razina, razina izraza, narativne

strategije, odnos prema kategoriji vremena, pozicija pripovjedaa) knjievnih djelau kojima je autobiografski diskurs narativna dominanta istrait emo prepoznaju lise u njima modernistike poetike tendencije. Na taj nain utvrdit emo ostvarujeli se u autobiografskoj prozi hrvatskih knjievnika moderne znaajan pomak uodnosu na realistike knjievne postupke.

Dakle, u fokusu naeg istraivanja dva su narativna modela10u kojima do-minira autobiografski diskurs:

1. narativni tekstovi u kojima je potvren autobiografski sporazum kojiukazuje na identinost autora, pripovjedaa i lika autodijegetska proza: Milan

Begovi,Moj ivot(1910); Ante Tresi Pavii,Autobiograja(1910) Ivana BrliMaurani,Autobiograja(1916); Dinko imunovi, Tragikominaautobiograja(1926); Antun Gustav Mato,Autobiograja(1931); Jagoda Truhelka,Iz prolihdana(1933); Janko Leskovar, O sebi, (1944); Viktor Car Emin, Autobiograja,(1949); Vjenceslav Novak,Autobiograja(1951); Milan enoa,Iz mojih zapisaka(1957); Silvije Strahimir Kranjevi, Pabirci iz ivota, (1958);


4/12

87

2. narativni tekstovi oznaeni homodijegetskim odnosom u kojemu supripovjeda i lik identini, ali ni jedan od njih nije uspostavio identinost s auto-

rom: Fran Galovi,Ispovijed(1914); Janko Poli Kamov,Isuena kaljua(pisanaizmeu 1906. i 1909. a objavljena 1957. godine).

1. AUTODIJEGETSKA PROZA

Koji su motivi zbog kojih autori piu autobiografske tekstove?

Autobiografski tekstovi, kao to je od recentne knjievne kritike prepoznato,obino se piu po narudbi ispunjavajui odreena oekivanja javnosti to iskljuujeprivatne ili intimne razloge i povode pisanju (Npr. Milan urin, urednikAlmanahahrvatskih i srpskih pisacaiz 1910. zamolio je knjievnike da uz prilog poalju ikratak ivotopis /na prijedlog Milana Begovia/; izbor tekstova u knjizi VinkaBreia,Autobiograje hrvatskih pisaca, Zgb. 1997.). Svijest o recepciji eksplicitnoje iskazana i iz pozicije autora tako da u nekim autobiograjama prepoznajemodidaktine naputke u maniri tradicionalnih tendencija. Ilustrativan primjer ovakvihtendencija evidentan je u epistolarnoj ispovijedi U carstvu due, 1910, JagodeTruhelke koja je temeljena na pismima njezine uiteljice Magdalena repel. Pismasu usmjerena javnom itanju, a razina sadraja vezana je uz problematiziranjeegzistencijalnih istina u duhu kranskog svjetonazora. Didakticizam u njima eks-plicitno je iskazan:... ne odgovara pojam emancipovane ene, kako je sebi zamiljaveina dananjega svijeta. Obino zamiljaju pod emancipovanom enom eljademukaraki odjeveno, nekada i neuredno, koje pui i ia kosu, polazi u gostionei kavane, u pogledu udorea bez stege i zapta. Neka je taka ena i nakljukanaznanostima, neka je i u nje ba i dobro srce a i to se moe nai svejedno

ne moe da se zove emancipovanom enom, to je tek izoblieni lik slobodneene, svakako polovino i odurno bie, izrod emancipacije...11Metatekstualnimstrategijama eksplicitno se istie svijest o pripadnosti anru i autotematiziraju sevlastita knjievna djela.

Veina autobiograja napisanih u tome razdoblju tematski je usmjerenaprikazivanju vanijih dogaaja iz osobnoga ivota vremenski odreenih godi-


5/12

88

nom roenja, zakljuno do godine kada je ivotopis naruen. Obino su pisaneiz pozicije subjekta u prvome licu jednine koji nastoji realistinim narativnim

strategijama prikazati drutveni kontekst vlastitoga ivota s naznakama zbivanjau privatnim prostorima. U njihovim autobiograjama primarno se stilski ob-likuju dogaaji. Dogaaj je bitna odrednica pripovjednog teksta (S. Chatman,R. Barthes, M. Foucault, M. Bahtin), a ukoliko ga promatramo u obzoru teorijeautoreferencijalnih sistema (N. Luhmann), onda on tvori element kompleksnihsocijalnih sistema koji se reproduciraju temporalizacijom svoje strukture.12Pritome se vodi rauna o odnosu meu elementima koji su biliprije,odnosno koji sepojavljujuposlije. Luhmann smatra kako je dogaaj inicijalno mjesto strukturacijeto znai da se obrazac unutarnjih odnosa danog sistema preinauje od dogaaja

do dogaaja. Takva protona dezintegracija dogaaja uvjetuje stalnu promjenukonstelacije vremenskih horizonata prolosti, sadanjosti i budunosti.13Tema-tiziranim dogaajemukazuje se na narativnost diskursa. Osim izvanjskih dogaaja,bilo drutvenoga ili privatnoga karaktera, autobiografski subjekt moderne opisuje idogaaje koji su projicirali specinost njegovih emotivnih percepcija. Odnos meuinjenicama izabranim za zapisivanje i nain njihovog meusobnog povezivanjaoblikuje autobiografski diskurs.

Kao narativna dominanta uoava se gura opisa kojom se prikazuje kro-

nologija osobnoga ivota iskazana po unaprijed zadanim pitanjima. Kroz njihse primarno ukazuju na neke specinosti pripadnog duha vremena, navode seprovjerljive godine, asopisi, kao i politike, povijesne i kulturne prilike. U njimase legitimira, kako bi Brei rekao, slika naega javnoga ja tj. ona i onakva slikakoju javnost od javne linosti i oekuje.Visok stupanj objektivizacije diskursa unaruenim autobiograjama posljedica je unaprijed zadanih pitanja iji su odgovorimogli biti samo pozitivistike injenice ili ih se pak literariziralo, vodei rauna otome da subjektivnost pripovijedanja bude minimalizirana. Figura opisa je jednaod temeljnih narativnih gura koja kao digresivni pomak objanjava pojedinu sit-

uaciju, pribliava tematizirani dogaaj ili usporeuje stanje dnevnikog subjekta sprethodnim. Mieke Bal u tekstu Opisi (za jednu teorijunarativnog opisa)14tumaiopis kao narativnu strategiju kojom se otkrivaju obavijesti o fokalizatoru (tkoopisuje), to se i zato opisuje, kako se pri tome fokalizator osjea i kako kao takavznatno utjee na koherenciju narativnog teksta. Visok stupanj vjerodostojnosti/istinitosti osiguran je navoenjem provjerljive dokumentarne grae, datumskih


6/12

89

podataka, provjerljivih imena osoba. Odgovori na pitanja Vjenceslava Novaka iAnte Tresia Paviia to najbolje ilustriraju.

Na zamolbu Jugoslavenske akademije znanosti koja je pripremala biografskileksikon napisano je takoer nekoliko osobnih ivotopisa. Ivana Brli-Maurani,pokoravajui se naputcima za pisanje, svoju je kratku osobnu priuoblikovala nasljedei nain: ime i rodno mjesto; prvi dojmovi iz djetinjstva; naobrazba; obitelj;putovanja; osobe s kojima se susree; knjievni rad. Da je rije o poslanim pitan-jima na koje su naruitelji oekivali adekvatne odgovore, vidljivo je u fusnotamapisanim uz margine ispisanog i potom poslanoga ivotopisa.

Osim retrospektivnog prikazivanja osnovnih ivotopisnih podataka, po-jedini knjievnici upravo koristei se autobiografskim narativnim postupcima

upozoravaju na metatekstualnu svijest o vlastitoj knjievnoj poetici kao i opripadnosti anru kroz koji e je objasniti. Pismo sinu15Ivane Brli-Mauranifunkcionira umjesto pogovora Priama iz davnina, premda je autorica i uAuto-biograjinastojala obrazloiti inicijalne motive za pisanje pria, kao i navestistalna mjesta provjerljiva u osam pria iz slavenskih davnina: One su sainjeneoko imena i likova uzetih iz slavenske mitologije, i to je sva vanjska veza kojuone imaju s narodnom mitolokom predajom... I tako onaj roj iskrica-zvijezdicaipak bi uhvaen i to u umi Striborovoj i ona nastade uslijed njih. Iz ove

prie nastadoe ostale, njih jo sedam, bez ikakve zasebne geneze, dakle sui one kao i uma Striborova izletjele kao iskre sa ognjita jednoga drevnogaslavenskoga doma.16

Korespondencija Josipa Kozarca i Duana Plavia epistolarna je Kozarevaautobiograja iz 1900. godine, a moemo rei da je i autointerpretacija njegoveknjievne poetike. U njoj se otkrivaju razliita kolebanja vezana uz tekst kojipie, a subjekt upuuje i na knjievnike koji su utjecali na njegovu poetiku teopisuje vlastite intimnosti: ...znao sam ja sve te pripovijesti, jo prije negoli subile napisane, tako rei naizust: one su krv moje krvi, dua moje due; ja sam s

njima jeo, i lovio i spavao dokle god ih nijesamnapisao.17U autobiograjise mogu pronai osnovni biografski podaci (roenje, kolovanje, interesi...).Knjievnopovijesna literatura (I. Frange, V. Brei, K. Nemec, M. icel) ovjerilaje Kozarevu epistolarnu autobiograju temeljnom za interpretaciju njegoveknjievne poetike. Prva autobiograja Viktora Cara Emina objelodanjena u


7/12

90

pogovoru njegove zbirke Starci(1917) takoer ukazuje na dijakronijski preglednjegova knjievnog rada.

ini nam se kako je samo nekoliko autora svojim autobiografskim zapisimauinilo narativni pomak prema modernistikim poetikim tendencijama. Rije jenpr. o knjievniku Dinku imunoviu.

Preko tematske razine Tragikomine autobiografije Dinka imunoviauoavaju se zametci modernistikih poetikih tendencija, koji problematiziraju dis-kurzivne mogunosti raslojavanja osobnog identiteta autobiografskim narativnimstrategijama. Svojevrsnu ironizaciju u pisanju autobiograje imunovi eksplicitnoiskazuje naslovnom sintagmom relativizirajui ozbiljan sadraj kao to je vlastitiivot. Meutim, njegova autobiograja ukazuje na jo jednu mogunost odnosa

subjekta prema autobiografskom tekstu koji se ogleda u distanciranju subjekta odanrovskog modela orijentiranog na odnos knjievnost zbilja. Konstrukcija au-totematskih prostora temelji se na svjetonazorima koji prate pojedinca u graanskojsvakidanjici i predodreuju njegovu spoznaju, znanje i umijee sputavajui gau oblikovanju privatnosti i diskurzivnom dekonstruiranju intimnosti: Ja sam uTuincu isplakao gorinu svoje ojaene due, a radi toga napali me ba oni to suih bili isti jadi: mislim radi toga, jer htjedoe da se pokau svjetskim graanima,koji su daleko i visoko nad ovim konzervativnim i sentimentalnim osjeajima.18

Razoblienje vlastite intimnosti, ukazivanje na osobne nemire i oaj koji implicitnoupuuje na nesnalaenje (ali i neprihvaanje!) u zadanim socijalnim konvencijamai normama.19Naglasak u njegovoj autobiograji nije na prikazivanju dogaaja vena reeksiji. Reeksijomseoblikuje individualno proivljeno iskustvo, a ona seuvijek zbiva u sadanjosti dok opisani dogaaj moe biti iz prolosti smjeten usadanjost.

Tragina autobiograja dokument je o osobnom ivotu zasnovanom nainjenicama. Meutim, duhovni aktivizamnuno dovodi subjekt u poziciju vlastiteintelektualne nesigurnosti, strepnje, tjeskobe, straha u odnosu prema zbilji koja

legitimira socijalni, politiki i kulturni trenutak, to je i cilj upozoriti na vlastiturasprenu individualnost autoreeksivnim narativnim postupcima.


8/12

91

2. HOMODIJEGETSKA PROZA

U homodijegetskoj prozi autor nije identian ni pripovjedau ni liku, ali supripovjeda i lik identini. Pripovjeda je u poziciji prvoga ili treeg lica jednine.Izraena je subjektivnost pripovijedanja, a literarizacijom osobnosti razobliujese subjekt i problematizira njegovo nepovjerenje u vlastiti identitet. Sekundarnaliteratura o predlocima homodijegetske proze upuuje nas na autoreferencijalnestrategije u djelu.20

Na razini sadraja Galovi i Kamov oblikuju moguu zbilju, jedan moguisvijet21nastojei u njemu rasporediti elemente na odgovarajue naine kako bi se

stvorio unaprijed prepoznatljivi stvarni svijet. Osim toga, individualni pojmovi(Leibniz) odnosno narativne gure (Pele) legitimiraju odreene karakteristikelikova, dogaaja i vremena koji su sastavnice ktivne prie, a pripovjeda se pret-vara kako pripovijeda istinu o samome sebi, drugim osobama i zbivanjima o kojimaneto zna. Takva komunikacijska situacija navodi na tezu koju postavlja DavidLewis22upozoravajui kako istina u odreenoj kciji ovisi o sadraju sluajnihinjenica i koliini istinitoga u priama s obzirom na stvarni svijet. itateljskarecepcija ona je koja, s obzirom na svijet kolektivnog vjerovanja drutva u kojemuje pria nastala, ovjerava stupanj istinitosti i kcije u nekom pripovjednom tekstu.U njihovim djelima nema kronologije dogaanja, analepsama se prikazuju vanijidogaaji, a pripovijedanjem se prate promjene stanja subjekta tijekom tematizira-nog utjecaja. Kontinuitet pripovijedanja naruava se stalnom potrebom subjektaza reeksijom i introspekcijom koje postaju dominante razoblienja privatnosti dorazine potpune intimnosti. Na razini intimnosti razotkrivaju se privatna nesuglasjao kojima se ne pria javno, prostor teksta je i prostor samoidentikacije u kojemuse otkrivaju osobne psihosomatske anomalije. Stvarnost na koju se sadraj referiradjelomice je ili potpuno ngirana, a vremenske razlike izmeu stvarnog i osobnog,

vanjskog i unutranjeg vremena, sadanjosti i prolosti gotovo su ukinute.Tematska razinaIspovijediiIsuene kaljuevezana je uz problematiziranjeopsjednutosti tjeskobom i strahom. Nemir i gr modernog subjekta prikazuje se npr.u pripovijetci u prvom licuIspovijed, Frana Galovia u kojoj se senzibilitet subjektafragmentarno rastvara od realnih kategorija do kaotinosti i osobnih fantastinih


9/12

92

vizija: Osjeam da u poludjeti. Ne razabirem to je san, a to je javajednadolazi za drugom, jedna dovodi drugu, a sve neobine i raskidane, i ne mogu nikako

da pogodim to zapravo znae. V. mega e stoga esejem Suvremenost kaovizija katastrofeposebno upozoriti kako se jedna od stilskih dominanti pripovijetkemoe odrediti koloritnom poetikom runoe koja naturalistikim naglaavanjemgrotesknih scena prolazi labirintom prodirui u predjele duevne introspekcije,napose u oblikovni svijet vizija i halucinacija.23

U homodijegetskim tekstovima uspostavlja se mekagranica izmeu vizijei zbilje, a subjekt takvim odnosom destruira drutveno zabranjene teme, drutvokao cjelinu, ali i samoga sebe.

Posebno je proza Janka Polia Kamova oznaena dominantnou reeksivnih

strategija samospoznavanja, osobnog odreenja prema irem kontekstu: volimsve ono to moj otac osuuje. On je ozbiljan, trijezan, moralan. Za njega poinjeivot enidbom, za mene svrava. Njega zanosi blagost, ljubav dobrota: evanelje;mene strast, nasilje, zloin; Stari zavjet. Njemu je ideal Hrist koji otkupljuje: meniavo koji zavaa. Za njega je prostitutka neto ogavno, za mene neto raskono.24Zavrna reenicaIsuene kaljueoznaava potpuno razobliavanje, raslojavanje iotuenje subjekta koji se odrie i vlastitoga ja:Jer ja nisamja!

Kroz romanIsuena kaljuane slijedi se linearna fabula, ne prati se dosljedno

poziciju pripovjedaa, a kroz drugi dio romana koji je napisan u prvom licu jedninenaglaava se odricanje jezika, norme, kanona, arhetipskih batinskih svjetova,preispituje se osobna senzibilnost kao i (ne)mogunost identikacije samogasebe. Takvo raslojavanje legitimirano je na razini izraza fragmentarnom fabulom,disperzivnou diskursa, kategorijom vremena koja ukazuje na nekoherentnostnaracije jer, kako naglaava Nemec, Kamov eli demonstrativno i po svakucijenu razbiti dojam cjelovitosti i to tako da izbjegava naela harmonine tota-lizacije teksta. Zato u nau knjievnost uvodi posve nove tehnike: segmentiranje,kolairanje i montau.25

Narativne strategije prepoznate u Isuenoj kaljui ukazuju na dominant-nost modernistikih tendencija kao to su kriza naracije, razliitost meusobnospojenih diskursa, prekinuti slijed pripovijedanja uvoenjem nepredvidivogtona, metakcionalne primjedbe upuene itateljima, protuslovlje, permutacija,promjene gramatikog lica i roda, mijeanje povijesti i kcije, sklonost asoci-jativnom fragmentarnom prisjeanju, razotkrivanje nesigurnosti, nepotpunosti i


10/12

93

nemira subjekta. Kroz homodijegetsku prozu upuuje se na svjesnu stilizacijui uobliavanje primarnih egzistencijalnih problema koji ne bivaju vie osobno

iskustvo ve univerzalno stanje.

III.

Uoavanjem formalnih obiljeja autobiografskoga anra ukazali smo nazajednike narativne strategije, odnosno egzistencijalne teme koje zaokupljaju

subjekt autobiografskog diskursa u knjievnosti moderne. Autobiograje u razdo-blju moderne tematski su usmjerene prema prikazivanju dogaaja vezanih uzivot autora, uz privatne odnose u obitelji i kolovanje. Naratoloke osobine auto-biografskog diskursa pripadaju zalihama tradicionalnog, realistinog oblikovanjanarativnoga teksta u kojemu se prati kronologija zbivanja, a opisivanje pojedinihdogaaja ima primat u naraciji, pozicija pripovjedaa je zadana i nepromjenjiva.

Autoreeksivnastrategija kao posljedica modernistikog zgusnua individualnesamosvijesti nije narativna dominanta ve se uoava samo u opisnim zametcimanpr. u Tragikominoj autobiograjiDinka imunovia.

Moemo zakljuiti kako naratoloke osobine autodijegetske proze na prijelazustoljea nisu legitimirane modernistikim poetikim tendencijama ve su oneizraenije u homodijegetskoj prozi kroz koju subjekt prikazuje vlastite intelektu-alne nesigurnosti, strepnje, tjeskobe, strah u odnosu prema zbilji koja projicirasociopolitiki, povijesni i kulturoloki trenutak.

BILJEKE

1 Philippe Lejeune, Autobiograja i povijest knjievnosti, zbornikAutor, pripovjeda,lik, priredio: Cvjetko Milanja, Svjetla grada, Osijek, 1999, str. 237-271.

2 Usp. Batui/Kravar/mega, Knjievni protusvjetovi poglavlja iz hrvatskemoderne, Zgb., 2001. Z. Kravar pie: Moderna kao epoha u povijesti civilizacije, tj. kao


11/12

94

politiki sistem, drutveni poredak i oblik proizvodnje, podudara se s pojavama poputkapitalizma, graanskog drutva, nove staleke hijerarhije, demokratski legitimirane istranaki usmjerene politike. Njezina tipina poprita bili su rastui gradovi, a njezin sesvakidanji ivot uvelike podreivao proceduralnoj racionalnosti ekonomsko-nancijskedrutvene sfere. Str.183.

3 Usp. tematski blok Hrvatska modernaobjelodanjen u asopisu Croatica, 35-36,Zgb. 1991.

4 Usp. Milutin Cihlar Nehajev,Hrvatska misao, 1. I 2, 1902.5 Usp. Vlado Obad,Hrvatska moderna u memoarskim svjedoenjima Vilme Vukeli,

Croatica, br. 35-36, Zgb., 1991, str. 257-272.6 Vilma Vukeli, Tragovi prolosti, Zgb., 1994, str. 65.7 Usp. Milan Marijanovi, kroz knjigeHrvatska moderna, I. i II. dio, Zagreb, 1951.

Naglaava kako je modernistiki duh rastrgan, rastrzan, neskupljen, dezorganiziran8 Usp. Kreimir Nemec, Roman u razdoblju moderne, u:Povijest hrvatskog romanaod 1900. do 1945. godine, Zgb., 1998, str. 7-83.

9 Francuski teoretiar Philippe Lejeune u tekstu Autobiografski sporazum,zbornikAutor, pripovjeda, lik, priredio Cvjetko Milanja, Svjetla grada, Osijek, 1999; denirao jeanr autobiograje. U deniciji autobiograje pozornost je usmjerena prema elementimakoji pripadaju etirima razliitim kategorijama: 1. oblik upotrebe jezika: a) pripovijedanjeu prozi; 2. tema: osobni ivot, povijest razvoja linosti; 3. situacija autora: identinostautora (ije se ime odnosi na neku stvarnu osobu) i pripovjedaa; 4. pozicija pripovjedaa:a) identinost pripovjedaa i glavnog lika, b) retrospektivna perspektiva pripovjednogteksta, str. 202.

10 Gerard Genete je u knjizi Fiction et dictionobjelodanjenoj 1991. godine inicijalnokrenuo od ovjerenih narativnih instanci (autor, lik, pripovjeda) kako bi preko njih nainioklasikaciju pripovjednih modela s obzirom na odnos autorpripovjedalik oblikujuinaratoloke trokute koji odreuju razliite tipove njihova meusobnog odnosa:

a. autobiografski: identitet autora, pripovjedaa i lika;b. biografsko pripovijedanje: identitet izmeu autora i pripovjedaa postoji, ali ne

postoji identikacija ni jedne instancije s likom;c. homodijegetska kcija u kojoj autor nije identian ni liku ni pripovjedau, ali su

pripovjeda i lik identini. To je klasian sluaj romanesknog pripovijedanja u prvome licu,to jest (pseudo)autobiografskom romanu;

d. heterodijegetska autobiograja odnosno autobiograja pisana u treem licu u kojojpostoji identitet autora i lika, ali ni jedan od njih nije identian pripovjedau;

e. heterodijegetska kcija (pripovijedanje u treem licu u kojemu znakjednakosti nijemogue staviti izmeu nijedne instance).


12/12

95

11 Jagoda Truhelka, U carstvu due, Zgb., 1910, str. 330.12 Vladimir Biti, Pojmovnik suvremene knjievne teorije, Zgb., 1997, str.71.13 Ibid. pod.12, Biti, str.71.14 Mieke Bal, Opisi (za jednu teoriju narativnog opisa) u zborniku: Uvod u nara-

tologiju, priredio Z. Kramari, Osijek 1989, str. 199-223.15 Pismo objelodanjeno uHrvatskoj revijiu broju 5, 1930, str. 289-290, upueno sinu

Ivanu Brliu u kojemu je iznijeta povijest nastanka Pria iz davninapojavilo se u funkcijipogovora nakon pria u knjizi Prie iz davnina, Zagreb, 1985.

16 O postanku Pria iz davnina, u knjizi Prie iz davnina, Zagreb, 1985, str.176-177.17 Josip Kozarac, Autobiograja, u knj: Vinko Brei, Autobiograje hrvatskih

pisaca,Zgb., 1997, str. 263-269.18 Dinko imunovi, Tragikomina autobiograja, u knj: Vinko Brei, Autobi-

ograje hrvatskih pisaca, Zgb., 1997, str. 509-521.19 Ibid. pod. 18, imunovi: Tako piu oni, to misle, da sam osvjeen hladovinomi tiinom. A ja se, s manuskriptom u ruci, hladim vruim i smrdljivim uzdahom splitskogpredgraa i tjeram muhe, to mi oi kopaju. Zaepim ui i onda, kad asom nastane tie, dane sluam muko prepiranje o ljudima, to su se zadnjih dana istakli na stranakim zborovimai na nogometnim utakmicama, ili ensko o licima senzacionalnih romana tampanih uposljednjim feljtonima mjesnih dnevnika. Jo i zamirim, da ne vidim gnjusobu dvorita ina stolu jo neotvorene listove, ali odmah zatim skupljam enegiju i piem dalje. Piem, jerme krijepe misli na ono zlatno vrijeme, to je prolo, pa i radi honorara: poplava u nekimmjestima i meni je otplavia dobar dio prinadlenosti, koje bijahu zakrpa na tronoj vreimoga kuanstva. Ovo spominjem neka se zna, da ja nisam jedino honorarni knjievnik,nego i dravni slubenik, a to znai: sluga krta i siromana gospodara. Str. 517.

20 Ibid. pod 2, V.mega u tekstuAnarhijska ironija u knjievnoj kulturi modernena-vodi: A isto je tako bio svjestna i mogunosti da u svoju prozu unese dileme stvaralakihnakana. Iskaz o teome autoreferencijalna je narav romana. Str. 54.

21 Gajo Pele, Tumaenje romana, Zgb., 1999, str. 168.22 David Lewis, Istina u kciji, Quorum, 6/7, 1987, str. 138-151.23 Ibid. pod 2, V. mega, Suvremenost kao vizija katastrofe, str. 79-89.24 Janko Poli Kamov,Isuena kaljua, Ri, 1957.25 Kreimir Nemec, Inovativni postupci uIsuenoj kaljui J.P. Kamova,Dani Hvar-

skog kazalitaXXVII, Zagreb-Split, 2001, str. 231.

tomic - naratoloske osobine autobiografije

Documents