TEMELJNE VRSTE TRANSPORTA I PROMETA

U znanstvenoj i stručnoj literaturi o transportu i prometu susreću se različiti pristupi i različiti kriteriji o njihovoj klasifikaciji, podjeli, vrstama. Uvažavajući i drukčija promišljanja, čini se da je primjereno temeljne vrste transporta i prometa odrediti na osnovi ovih kriterija: 1) transport i promet prema namjeni, 2) transport i promet prema teritorijalnome djelokrugu poslovanja, 3) transport i promet prema predmetu prometovanja, 4) transport i promet prema organizaciji, 5) transport i promet prema mediju kojim se koristi i 6) transport i promet prema specifičnim karakteristikama prometovanja.

1. TRANSPORT I PROMET PREMA NAMJENI

Temeljne su tri vrste transporta i prometa prema namjeni: 1) javni transport i promet, 2) transport i promet za vlastite potrebe i 3) unutarnji transport i promet.

1.1. Javni transport i promet

Najbitnija karakteristika javnoga transporta i prometa je u činjenici da se prijevozni kapaciteti stavljaju na javnu uporabu svim korisnicima prometnih usluga i uz naplatu izvršenih usluga. Prijevoznici obavljaju transport i promet trajno, u obliku stalnoga zanimanja, neprekidno iz dana u dan, u okviru svoje registrirane djelatnosti. Tipičan je primjer takvoga transporta javni gradski putnički promet. Takav transport i promet može biti: nacionalni, međunarodni, teretni, putnički, linijski, slobodni, vodni, kopneni, zračni. Javni transport i promet imaju svoje brojne i specifične značajke: tehničke, tehnološke, organizacijske, ekonomske i pravne, koje treba imati na umu pri obavljanju transportnih i prometnih usluga, odnosno pri korištenju transportnih i prometnih kapaciteta.

1.2. Transport i promet za vlastite potrebe

Transport i promet za vlastite potrebe naziva se još i režijski transport i promet i interprodukcija. Bitna odrednica te vrste transporta i prometa je u činjenici da pravne ili fizičke osobe obavljaju transportnu, odnosno prometnu djelatnost vlastitim i/ili zakupljenim prijevoznim i drugim kapacitetima (npr. viličarima, dizalicama, mehanizacijom itd.) za vlastite potrebe. Brojne su gospodarske i izvangospodarske djelatnosti koje ne bi mogle funkcionirati bez transporta i prometa za vlastite potrebe. To su, prije svega, pekarska industrija, mliječna industrija, kemijska industrija, naftna industrija, konfekcijska industrija, mesna industrija, zatim poljoprivredni kombinati, zrakoplovne luke . Takav je transport i promet posebice važan u zdravstvu, policiji, vojsci . Brojna proizvodna i trgovinska poduzeća distribuiraju svoje proizvode, odnosno robu vlastitim prijevoznim sredstvima (npr. proizvođači vina, piva, mineralnih voda. Takav je transport i promet, u pravilu, nacionalni, ali može biti i međunarodni. Pri obavljanju transporta i prometa za vlastite potrebe treba imati na umu brojne i raznovrsne tehničke, tehnološke, organizacijske, ekonomske i pravne

3

specifičnosti, bez kojih nije moguće utjecati na brzinu, sigurnost i racionalizaciju procesa proizvodnje prometnih usluga za vlastite potrebe .

1.3. Unutarnji transport i promet

Unutarnji transport i promet naziva se još i pogonski, industrijski, tehnički i interni transport i promet. Zbog određenih zajedničkih karakteristika često se identificira s transportnom i prometom za vlastite potrebe. Najvažnije obilježje unutarnjega transporta i prometa je u tome da se manipulacija i prijevoz specifičnih predmeta (stvari, tvari, repromaterijala, poluproizvoda, gotovih proizvoda, razne robe.) odvija unutar pogona, tvornice, kombinata, sa specifičnim sredstvima za rad, zahtijeva specifičnu organizaciju upravljanja i rada, ima specifičan režim preventivnoga i investicijskoga održavanja . Takav se promet (i transport) ne može obavljati izvan područja tvornice, kombinata i pogona, pri čemu se bitno razlikuje od prometa za vlastite potrebe, koji se odvija po svim medijima: vodi, kopnu i zraku. Osim toga, unutarnji transport i promet može biti samo nacionalni .

2. TRANSPORT I PROMET PREMA TERITORIJALNOM DJELOKRUGU POSLOVANJA

Dvije su bitne vrste transporta i prometa prema teritorijalnome djelokrugu poslovanja: 1) nacionalni transport i promet i 2) međunarodni transport i promet.

2.1. Nacionalni transport i promet

Nacionalni transport i promet naziva se još i domaći i unutarnji transport i promet. Njega određuje jedna neprijeporna činjenica, a ta je da se prijevoz, odnosno promet predmeta transportiranja, prevoženja, prenošenja, premještanja, prometovanja obavlja samo na teritoriju jedne države, primjerice transport, odnosno promet na području Republike Hrvatske. Takav se transport, odnosno promet odvija sukladno nacionalnim i pravnim pravilima koja su u pravilu usklađena s međunarodnim pravnim aktima. Države koje su ratificirale određene međunarodne konvencije o transportu dužne su ih primjenjivati, prije svega u međunarodnome, ali i u nacionalnome prometnom sustavu.

Nacionalni transport i promet može biti: javni i za vlastite potrebe, teretni, putnički, linijski, slobodni, vodni, kopneni, zračni, svemirski. Iako ima svoja specifična nacionalna obilježja, nacionalni transport i promet ima gotovo sve karakteristike međunarodnoga transporta i prometa. U procesima deregulacije, privatizacije i liberalizacije mnogi nacionalni transportni i prometni sustavi sve više gube svoja nacionalna obilježja, posebno je to karakteristično za male i srednje države. Takvi se procesi multipliciraju općom globalizacijom .

2.2. Međunarodni transport i promet

4

Međunarodni transport i promet naziva se još i internacionalni i strani (rijetko) transport i promet. Njihova bitna odrednica je da se prijevoz, odnosno promet predmeta prevoženja, transportiranja, prevoženja, premještanja prometovanja obavlja između dvije ili nekoliko država. Oni obuhvaćaju tranzitni (odvija se iz jedne ili više država preko vlastite države za jednu ili više drugih država) i pogranični (obavlja se između dvije pogranične zone, od kojih se jedna nalazi u jednoj, a druga u drugoj državi) transport i promet. U literaturi se mogu naći i nazivi kontinentalni (odvijaju se na određenome kontinentu - npr. europski transport i promet, odnosno europski transportni i prometni sustav), interkontinentalni (odvijaju se između kontinenata, npr. promet između Europe i Sjeverne Amerike), prekomorski transport i promet (odvija se između država koje povezuje neko more). U tu se vrstu transporta i prometa može svrstati i bilateralni transport i promet (odvija se samo između dviju država na temelju posebnih pravnih pravila.

Takav se transport, odnosno promet odvija sukladno nacionalnim i međunarodnim prometnim pravnim pravilima, odnosno vrijedećim pravnim aktima. Međunarodni transport i promet može biti: javni, za vlastite potrebe, teretni, putnički, linijski, slobodni, vodni, kopneni, zračni, svemirski. On može biti i konvencionalni i kombinirani i multimodalni. U međunarodnome transportu i prometu ulažu se maksimalni napori u pravcu dizanja razine kompatibilnosti i komplementarnosti tehnike prometa, tehnologije prometa, organizacije prometa, ekonomike prometa i prometnoga prava, zasnovanih na logističkim i partnerskim načelima. Sve se više zamjenjuje protekcionizam i regulacija s deregulacijom i liberalizacijom transporta i prometa.

3. TRANSPORT I PROMET PREMA PREDMETU PROMETOVANJA

Najvažnije su tri vrste transporta i prometa prema predmetu (tj. stvari, tvari, tereta, živih životinja, putnika, podataka, zvukova, slika, energije...) prometovanja: 1) teretni transport i promet, 2) putnički transport i promet i 3) specifični transport i promet.

3.1. Teretni transport i promet

Bitna determinanta teretnoga transporta i prometa je materijalnost predmeta prometovanja. To znači da se radi o profesionalnoj djelatnosti prevoženja, premještanja, prenošenja, transportiranja, prometovanja stvarnih predmeta: stvari, tvari, tereta, robe, živih životinja s jednoga na drugo mjesto. Pri tome se rabe različita prijevozna sredstva i mehanizacija, odnosno prometna suprastruktura, koja je tehnički i tehnološki prilagođena specifičnim svojstvima (tj. prirodi) predmeta prometovanja. Predmet prometovanja vrlo često ili isključivo određuje vrstu i tip transportnoga sredstva, a često i prekrcajne (pretovarne) mehanizacije. Tako, primjerice, nafta i naftni derivati, kao predmeti prometovanja, određuju specifična prijevozna sredstva, kao npr.: autocisternu (u cestovnome transportu), vagonsku cisternu ( u željezničkome transportu), brod-tanker (u pomorskome transportu, odnosno u morskome brodarstvu), kontejner-cisternu (u kontejnerskome transportu), ili cjevovode. Prekrcaj, odnosno pretovar nafte i naftnih derivata obavlja se u posebnim, specijaliziranim terminalima, tzv. naftnim terminalima, s posebnim tehničkim napravama, te uz primjenu posebnih postupaka, tj. tehnologija ukrcaja (utovara), iskrcaja (istovara) i prekrcaja (pretovara).

5

I takav se transport i promet odvija sukladno nacionalnim i međunarodnim prometnim pravnim pravilima, odnosno vrijedećim pravnim aktima. Teretni transport i promet može biti: javni, za vlastite potrebe, nacionalni, međunarodni, tranzitni, pogranični, bilateralni, linijski, slobodni, vodni, kopneni, zračni, svemirski, konvencionalni, kombinirani, multimodalni .

Da bi se osigurao siguran, brz i racionalan teretni transport i promet, potrebno je maksimalno uskladiti stupanj razvoja, kompatibilnost i komplementarnost svih elemenata prometnoga sustava po vertikali (tj. tehnike prometa, tehnologije prometa, organizacije prometa, ekonomike prometa, prometnoga prava, prometnoga intelektualnoga kapitala) i po horizontali (u svim granama prometa). Takvim zahtjevima nije jednostavno udovoljiti, s obzirom na sve različitosti koje se u praksi javljaju između brojnih ishodišta (sirovinskih baza, prerađivačkih, proizvođačkih i trgovačkih centara) i brojnih odredišta (potrošačkih, korisničkih mjesta), u kojim procesima aktivno sudjeluju brojni sudionici iz visokorazvijenih, tranzicijskih, u razvoju i nerazvijenih prometnih i gospodarskih sustava, odnosno država, ekonomskih integracija .

3.2. Putnički transport i promet

U fokusu putničkoga transporta i prometa nalazi se najsavršenije živo biće, čovjek sa svim svojim osobitostima, vrlinama i manama, nalazi se putnik, kao predmet transportiranja, prometovanja. Putnici su najdelikatniji predmeti prometovanja. Oni su veoma zahtjevni, redovito očekuju i traže udobnost, sigurnost, redovitost, točnost, učestalost, brzinu, a uz sve to i ekonomičnost. Da bi prijevoznici bar u većoj mjeri zadovoljili veoma visoke zahtjeve svojih putnika, morali su stalno dizati razinu svojih usluga, odnosno svojih ponuda: usavršavati, modernizirati i razvijati prijevozna sredstva, organizaciju rada i upravljanja, promotivne aktivnosti, informacijske sustave, svoje pakete usluga. Takvim zahtjevima morali su stalno udovoljavati proizvođači prijevoznih sredstava, ali i druge opreme, prije svega informatičke (tj. hardvera).

Jedan od najvećih zahtjeva putničkoga transporta i prometa je sigurnost putnika. Sigurnost putnika implicirala je i stalno implicira brojna nova i bolja rješenja, i to u raznim područjima, primjerice: proizvodnom području (proizvode se sve sigurnija prijevozna sredstva), području eksploatacije prijevoznih kapaciteta, području prometnoga prava, području transportnoga i životnoga osiguranja. Svaka grana prometa ima svoje specifične zahtjeve glede sigurnosti putnika.

Putnički transport i promet se odvija sukladno nacionalnim i međunarodnim pravnim pravilima, odnosno vrijedećim pravnim aktima. On može biti: javni, za vlastite potrebe, nacionalni, međunarodni, tranzitni, pogranični, bilateralni, linijski, slobodni, prigodni, autotaksi, vodni, kopneni, zračni, svemirski . Posebno je značajan međunarodni putnički transport i promet u svim prometnim granama, kako kontinentalni tako interkontinentalni, u njemu svakodnevno sudjeluju milijuni putnika .

U putničkome transportu i prometu i davatelji i korisnici transportnih i prometnih usluga trebaju stalno imati na umu sve tehničke, tehnološke, organizacijske, ekonomske i pravne specifičnosti svake grane prometa, svakoga transportnog i plovidbenog pothvata, jer jedino tako mogu osigurati sigurnu, redovitu, udobnu, brzu i racionalnu proizvodnju prometnih usluga .

6

3.3. Specifični transport i promet

Predmeti prevoženja, prenošenja, premještanja, transportiranja i prometovanja nisu samo teret (tj. stvari, tvari, žive životinje) i putnici (tj. ljudi), nego to mogu biti i drugi veoma specifični "predmeti". To su, prije svega, "predmeti" kao elementi proizvodnje poštanskih i telekomunikacijskih usluga. Tako su, primjerice, predmeti proizvodnje poštanskih usluga pismovne pošiljke (tj. pisma, dopisnice, tiskanice, mali paketi), poštanske i brzojavne uputnice i paketi. Postoje veoma specifični predmeti procesa proizvodnje telekomunikacijskih usluga, a to su: odašiljanje, prijenos i primitak znakova, signala, pismenoga teksta, govora i zvukova ili priopćenja bilo koje prirode koja se pružaju žičnim, svjetlosnim, bežičnim ili drugim elektromagnetskim sustavima . Slično je i s prijenosom električne energije .

Prethodno navedene vrste specifičnoga transporta i prometa prema predmetu prometovanja obavljaju se sukladno nacionalnim i međunarodnim pravnim pravilima, odnosno vrijedećim pravnim aktima. I one mogu biti nacionalne i međunarodne. Te specifične vrste transporta i prometa zahtijevaju i specifična sredstva za rad (tj. prometnu infrastrukturu i prometnu suprastrukturu), ali i veoma specifična znanja stručnih djelatnika, operativnih i kreativnih prometnih menadžera, jer su kod njih veoma specifični procesi proizvodnje prometnih usluga u odnosu na druge vrste transporta i prometa.

U pojedinim vrstama specifičnoga transporta i prometa mogu sudjelovati i stvarno sudjeluju "čiste", temeljne, prave vrste transporta i prometa, primjerice: u poštanskome prometu redovito sudjeluje pomorski, cestovni, željeznički i zračni promet pri prijevozu poštanskih pošiljaka (npr. pismovnih pošiljka, paketa).

4. TRANSPORT I PROMET PREMA ORGANIZACIJI

Transport i promet prema organizaciji (tj. prema ustroju procesa proizvodnje transportnih i prometnih usluga) mogu biti: 1) linijski transport i promet, 2) slobodni transport i promet i 3) autotaksi transport i promet.

4.1. Linijski transport i promet

Najvažnija karakteristika linijskoga transporta i prometa je činjenica da se transportiranje, prevoženje, prenošenje, prometovanje predmeta prometovanja (tj. stvari, tvari, živih životinja, putnika) obavlja između početnoga i završnoga mjesta točno prema unaprijed utvrđenom i objavljenom voznome redu. Takav transport i promet može biti direktni i sa zaustavljanjima na usputnim stajalištima.

Za linijski direktni transport, odnosno promet je karakteristično prevoženje predmeta prometovanja od početnoga tlu završnoga mjesta prema utvrđenome voznom redu, ali bez zaustavljanja na mogućim usputnim stajalištima, dok je za linijski transport i promet sa zaustavljanjem na usputnim stajalištima karakteristično prevoženje predmeta prometovanja od početnoga do završnoga mjesta točno prema utvrđenome voznome redu, ali sa zaustavljanjem u svima voznim redom utvrđenim usputnim mjestima. U ovome drugom slučaju, osim glavnog početnoga i završnoga mjesta, ima više usputnih polazaka i odlazaka.

7

Ovisno o predmetu prometovanja i grani prometa početna, usputna i završna mjesta mogu biti kolodvori, stajališta, zrakoplovne luke, morske luke, pristaništa, različiti terminali, robnotransportni centri, logistički centri, slobodne zone .

Vozni red je bitna determinanta linijskoga transportu i prometa. To je, zapravo, akt prijevoznika (ili udruženja skupine prijevoznika) koji redovito sadrži: liniju, odnosno rutu, put na kojemu se obavlja prijevoz, vrstu linije (rute, puta), početno mjesto (kolodvor, luka, pristanište, terminali), usputna mjesta (kolodvori, luke, pristaništa), udaljenost između pojedinih mjesta, vrijeme polaska iz jednoga mjesta i vrijeme dolasku u druga mjestu (kolodvore, luke, pristaništa, terminale, centre), završno mjesto (kolodvor, luka, pristanište), režim funkcioniranja linije, razdoblje u kojemu funkcionira određena linija, rok važenja voznoga reda .

Linijski transport i promet može biti: javni, nacionalni, međunarodni, teretni, putnički, vodni, kopneni, zračni, žičarski . Obavlja se po vrijedećim nacionalnim i međunarodnim pravnim pravilima, odnosno pravnim aktima, ovisno o kojoj se prometnoj grani radi .

I pružatelji transportnih, odnosno prometnih usluga (tj. prijevoznici, vozari) i korisnici takvih usluga (tj. pošiljatelji, krcatelji, naručitelji prijevoza, ali i primatelji predmeta prometovanja), kao i organizatori procesa proizvodnje prometnih usluga (tj. špediteri, operatori, prometni agenti), moraju u sustavu linijskoga transporta i prometa poznavati i djelotvorno implementirati brojne veoma značajne specifičnosti takvoga prometa, primjerice: specifična organizacija rada i upravljanja, specifična ponuda i potražnja, specifične tarife, specifično preventivno i investicijsko održavanje prijevoznih kapaciteta i to za svaku granu prometa posebno .

4.2. Slobodni transport i promet

Slobodni transport i promet naziva se još i transport i promet po potrebi, charter-transport i promet u zračnome prometu i tramperski transport i promet u pomorskome prometu. Njegova je bitna odrednica u činjenici da se prevoženje, premještanje, prenošenje i prometovanje predmeta određuje posebno za svaki pojedinačni slučaj. To, zapravo, znači da se za svaku pojedinačnu pošiljku ugovorom o prijevozu predmeta prometovanja utvrđuju svi relevantni elementi: početno i završno mjesto (kolodvor, luka, pristanište, terminal), relacija prijevoza, trajanje prijevoza, režim prijevoza (sporovozni, brzovozni ili ekspresni prijevoz, kombinirani, multimodalni), cijena prijevoza itd. Ili, drugim riječima rečeno, slobodni transport i promet se obavlja na izričit zahtjev korisnika prijevoznih, odnosno prometnih usluga, a relacija i cijena prijevoza, kao i drugi uvjeti prijevoza, utvrđuju se od prigode do prigode, ugovorom između prijevoznika i korisnika prijevozne usluge.

Slobodni, čarterski, tramperski transport i promet može biti: javni, za vlastite potrebe, nacionalni, međunarodni, teretni, putnički, autotaksi, vodni, zračni, kopneni, svemirski. I on se obavlja prema vrijedećim nacionalnim i međunarodnim pravnim pravilima, odnosno pravnim aktima, ovisno o kojoj se njegovoj vrsti i grani radi .

Aktivni sudionici, a prije svega davatelji i korisnici svih vrsta slobodnoga transporta i prometa, moraju poznavati i djelotvorno primjenjivati brojne veoma značajne specifičnosti takvoga transporta i prometa, primjerice: specifičnosti

roi/.vodnje prometne usluge, specifičnosti tržišne politike, specifičnosti kadrovske politike, specifičnosti financijske politike, osobito tarifne politike,

specifičnosti razvojne politike, i to za svaku granu prometa.E

8

4.3. (Auto)taksi transport i promet

Bitno obilježje autotaksi transporta i prometa proizlazi iz samoga njegovog naziva, a to je da se osobnim automobilima i miniautobusima prevoze putnici. Ovdje se, zapravo, radi o posebnoj vrsti javnoga cestovnog transporta i prometa koji je u funkciji logističke podrške, prije svega, javnome gradskom prometu, ali isto tako i prigradskom, regionalnom, međugradskom (tj. međumjesnom) prometu. Međutim, taksi transport i promet ne mora biti samo autotaksi, odnosno cestovni transport i promet, takva vrsta transporta i prometa može postojati i u drugim prometnim granama, primjerice: pomorskome, riječnome, kanalskome, jezerskome, zračnome transportu i prometu. To je, u pravilu, slobodni transport i promet. Proizvođači autotaksi usluga su obično locirani u blizini kolodvora, hotela i drugih javnih središta, institucija, ustanova, čiji sudionici imaju potrebe za autotaksi uslugama. Takav je transport i promet najčešće nacionalni, ali može biti i međunarodni.

Autotaksi transport i promet, također, posluje sukladno vrijedećim nacionalnim i međunarodnim pravnim pravilima, odnosno pravnim aktima. I za njih su karakteristične brojne specifičnosti, primjerice: organizacijske, financijske, kadrovske.

5. TRANSPORT I PROMET PREMA MEDIJU KOJIM SE KORISTI

Ovisno o mediju koje proizvođači prometnih usluga koriste, transport i promet može biti: 1) vodni transport i promet, 2) kopneni transport i promet, 3) zračni transport i promet, 4) telekomunikacijski promet i 5) svemirski transport i promet.

5.1. Vodni transport i promet

O vodnom transportu i prometu uvijek se radi kada proizvođači prometnih usluga (tj. prijevoznici, vozari, brodari.) koriste vodu kao temeljni medij. To, drugim riječima, znači da se u fokusu procesa proizvodnje prometnih usluga nalazi voda, kao specifična prometna infrastruktura koja eksplicitno određuje specifičnu prometnu suprastrukturu (tj. različite ploveće objekte, brodove, brodice, maune, teglenice, potisnice). Transport svladava prostor između mjesta proizvodnje (proizvođača, prerađivača) i mjesta potrošnje (kupaca, potrošača), a taj je prostor na zemaljskoj kugli podijeljen tako da oko 3/4 površine pokriva voda (mora, oceani) ili, točnije, mora obuhvaćaju 361 milijun km2 prema 144 milijuna km2 površine kopna.

Najvažnije vrste vodnoga transporta i prometa su:

1)Pomorski transport i promet. Pomorski transport se naziva još morsko brodarstvo. Za pomorski transport i promet karakteristično je da se odvija po moru, prirodnom i besplatnom putu raznim vrstama brodova i plovila, a zahtijeva umjetno izgrađene početne i završne točke - morske luke .

2)Riječni transport i promet. Odvija se plovnim rijekama, prirodnim i besplatnim putovima, raznim vrstama plovila: brodovima, teglenicama, brodicama, maunama (baržama), potiskivačima, tegljačima, a zahtijeva umjetno građene početne i završne točke - pristaništa.

3)Jezerski transport i promet. Odvija se plovnim jezerima, prirodnom i besplatnom putu, raznim vrstama brodova i plovila, slično pomorskome i

9

riječnome transportu i prometu i zahtijeva umjetno građene početne i završene točke - pristaništa.

4)Kanalski transport i promet. Ima sve relevantne značajke pomorskoga, riječnoga i jezerskoga transporta i prometa, ali s jednom bitnom razlikom da se odvija po umjetno prokopanim kanalima .

Vodni transport i promet u cjelini, kao i njegove (pod)vrste (tj. pomorski, riječni, jezerski i kanalski transport i promet) pojedinačno, imaju brojne svoje tehničke, tehnološke, organizacijske, ekonomske, pravne specifičnosti koje moraju svi aktivni sudionici toga sustava pratiti, poznavati, implementirati u praksi, jer samo tako mogu djelotvorno utjecati na sigurnost, brzinu i racionalnost veoma složenih procesa proizvodnje prometnih usluga .

I vodni transport i promet može biti: javni, za vlastite potrebe, nacionalni i međunarodni, teretni, putnički, linijski, slobodni, ali i konvencionalni, kombinirani i multimodalni .

5.2. Kopneni transport i promet

Kada god proizvođači prometnih usluga (tj. prijevoznici, vozari) prilikom prevoženja, prenošenja, premještanja i prometovanja predmeta prometa rabe različite vrste kopnenih putova (tj. putova po kopnenom dijelu planeta Zemlje, a možda i nekog drugog planeta) radi se o kopnenome transportu i prometu. Temeljni mediji te vrste transporta i prometa jesu različite kopnene prometnice, kao specifična prometna infrastruktura, koja određuje i specifične prometne suprastrukture (tj. različite vrste prijevoznih sredstava, prekrcajne, odnosno pretovarne mehanizacije).

Najznačajnije vrste kopnenoga transporta i prometa su:

1) Željeznički transport i promet. Odvija se samo na posebno umjetno izgrađenom putu – željezničkim kolosijecima ili tračnicama i posebno izgrađenim vučenim i vučnim sredstvima koja su prikladna za promet samo na željezničkoj mreži određene širine.

2) Cestovni transport i promet. Odvija se po umjetno izgrađenim raznim vrstama cesta i putova pa i izvan njih, raznim vrstama cestovnih vozila.

3) Cjevovodni transport i promet. Odvija se po umjetnim izgrađenim cijevima a služi za prijevoz nafte i naftnih derivata, vode i svih ostalih tekućih, plinovitih i sipkih tereta uz postojanje početne i završne točke.

4) Gradski transport i promet. Odvija se u području gradova i gusto naseljenih područja. Sastoji se od cestovne i željezničke infrastrukture i suprastrukture. U pravili je javni nacionalni cestovni i/ili željeznički putnički, a može biti i teretni promet.

5) Autotaksi transport i promet. Posebna vrsta organiziranog prijevoza putnika autobusima i mini autobusima a kao takav može i biti riječni, kanalski i pomorski.

5.3. Zračni transport i promet

10

Za zračni transport i promet bitno je da se odvija zrakom letalima (tj. različitim zrakoplovima, letjelicama, helikopterima) težima i lakšima od zraka, a zahtijeva posebno uređene početne i završne točke - zrakoplovne luke. Može biti javni, za vlastite potrebe, nacionalni, međunarodni, teretni, putnički, linijski, slobodni.

Zračni transport i promet imaju, također, brojne svoje tehničke, tehnološke, organizacijske, ekonomske, pravne specifičnosti, o kojima svi aktivni sudionici, a prije svega zrakoplovni prijevoznici, zrakoplovne luke i korisnici zrakoplovnih usluga, trebaju voditi računa, jer su spoznaje o tim specifičnostima temeljna pretpostavka za proizvodnju prometnih usluga na siguran, brz i racionalan način.

5.4. Telekomunikacijski promet

Svaki prijenos, prijem ili odašiljanje znakova, zvukova, signala, slika, ili usmenoga teksta ili priopćenja bilo koje vrste putem žičnih, svjetlosnih, radijskih li drugih elektromagnetskih sustava, jesu bitna obilježja telekomunikacijskoga prometa.Temeljne značajke telekomunikacijskoga prometa su: brzina, stalnost kontinuiranost), redovitost, javnost (svima je omogućeno korištenje), naplativost i sigurnost (za provedbu usluga odgovoran je njihov izvršitelj, pružatelj, davatelj usluga, telekom).

Sredstva za rad, odnosno telekomunikacijska infrastruktura i suprastruktura, kao elementi proizvodnje telekomunikacijskih usluga, visoko su sofisticirani, a moraju biti kompatibilne i komplementarne s infrastrukturama i suprastruktu-rama svih, ili bar većine, telekomunikacijskih sustava, kontinentalnih i svjetskoga sustava. Samo visokoobrazovani, osposobljeni, iskusni, specijalizirani i motivirani telekomunikacijski stručnjaci, te kreativni i operativni menadžeri mogu efikasno i efektivno proizvoditi raznovrsne telekomunikacijske usluge .

5.5. Svemirski transport i promet

Za svemirski transport i promet svojstveno je da se odvija u svemirskome prostoru, da se radi o specijalnim sredstvima za rad, odnosno svemirskim brodovima, svemirskim stanicama, satelitima, posebnim letjelicama s ljudskom posadom ili bez nje. Još je uvijek u fazi zreloga razvoja, pa se do danas nisu koristili u organiziranome prijevozu tereta i putnika. Svemirske letjelice (tj. svemirski brodovi, svemirske stanice, sateliti) su veoma sofisticirani objekti i skupi objekti, a to jednako vrijedi i za lansirne rampe i svemirske luke, pa se takva vrsta transporta i prometa razvija u samo nekoliko zemalja svijeta, primjerice: SAD, Rusija, Kina.

6. TRANSPORT I PROMET PREMA SPECIFIČNIM KARAKTERISTIKAMA PROMETOVANJA

Iako su prethodno ukratko obrazložene važnije vrste transporta i prometa prema najvažnijim kriterijima, svaka pojedinačna vrsta transporta i prometa ima svoja specifična obilježja prometovanja predmeta prometa, pa se stoga za svaki od njih elaboriraju najvažnije specifične karakteristike. Sukladno tome najvažnije vrste transporta i prometa su: 1) pomorski transport i promet, 2) željeznički transport i

11

promet, 3) cestovni transport i promet, 4) zračni transport i promet, 5) poštanski promet, 6) telekomunikacijski promet, 7) riječni transport i promet, 8) jezerski transport i promet, 9) kanalski transport i promet, 10) cjevovodni transport i promet, 11) žicarski transport i promet, 12) gradski transport i promet, 13) svemirski transport i promet, 14) taksi transport i promet i 15) transport i promet lebdjelicama (hovercraft).

6.1. Pomorski transport i promet

Kako je o pomorskome transportu i prometu u ovoj ediciji već bilo riječi, na ovome se mjestu po nekoliko rečenica posvećuje temeljnim vrstama pomorskoga transporta, odnosno morskoga brodarstva.

Najvažnije vrste pomorskoga transporta i prometa su: 1) pomorski linijski transport ili linijsko brodarstvo, 2) pomorski slobodni transport ili slobodno brodarstvo i 3) pomorski tankerski transport ili tankersko brodarstvo.

6.1.1. Pomorski linijski transport ili linijsko brodarstvo

Najvažnije specifičnosti iskorištavanja morskih brodova u linijskome transportu, odnosno linijskome brodarstvu su:

U određenoj luci ukrcaja linijski brod ne nudi cjelokupni brodski kapacitet nego u pravilu samo dio toga kapaciteta.

Najčešće se u određenoj luci ukrcaja krca više različitih vrsta tereta od više krcatelja. To jednako vrijedi i za iskrcaj tereta u određenoj luci iskrcaja: više različitih vrsta tereta iskrcava se u luci iskrcaja za više primatelja.

Linijski brod stalno, u određenome razdoblju, redovito povezuje na određenome plovidbenom pravcu više luka ukrcaja i više luka iskrcaja.

Na određenome linijskom plovidbenom pravcu linijski brod povezuje određene luke ukrcaja i iskrcaja po određenome plovidbenom redu, koji je unaprijed objavljen, pa prema tome i poznat korisnicima prijevoza.

Najčešće linijski brodar s organiziranom skupinom brodova održava određeni linijski plovidbeni pravac.

Linijsko putovanje broda redovito se planira i obračunava u polaznom i povratnom smjeru kao kružno putovanje, pa se, u pravilu, važnije luke iskrcaja polaznoga smjera pojavljuju kao važnije luke ukrcaja u povratnome smjeru.

U linijskome brodarstvu svojstvena je stalnost i stabilnost transportiranja predmeta prometovanja na određenim plovidbenim pravcima, pa su sukladno tome linijski brodovi manje fleksibilni u prilagođavanju promjenama potražnje na tržištu brodskoga prostora u odnosu na slobodno brodarstvo.

Odnosi ponude i potražnje brodskoga prostora i promjene u tim odnosima nemaju u linijskome brodarstvu izrazito jak i izravan utjecaj na visinu vozarinskih stavova kao što je to u slobodnome brodarstvu. U linijskome brodarstvu vozarinski stavovi se ne ugovaraju za svaki prijevoz posebno, već su određeni tarifama, koje se primjenjuju u određenome razdoblju bez obzira na kratkoročne promjene u količini i vrsti tereta koji treba prevesti na

12

određenome linijskom pravcu. Potražnja linijskoga brodskog prostora može se promatrati kao proces: potražnja robe —> potražnja linijskoga brodskog prostora —> visina vozarine.

U linijskome brodarstvu brodari ili pomorski agenti u njihovo ime i za njihov račun sklapaju vozarske ugovore o prijevozu pojedinih stvari. Pri prijevozu generalnoga tereta prakticira se postupak bukiranja koji, zapravo, znači predbilježbu, predugo varanje određenoga brodskog tereta kod linijskih brodova. Brodski agent izdaje ispravu koja se zove booking note (tj. zaključnica, potvrda o predbilježbi), u kojoj je označena veličina predbilježenoga brodskog prostora i uvjeti prijevoza. Taj dokument obvezuje ugovorne stranke na izvršavanje ugovorenih uvjeta. Umjesto "booking note" može se ispostaviti i booking contract. Nakon ukrcaja pojedinih stvari brodar izdaje teretnicu ili brodski teretni list.

U linijskome brodarstvu vrijede "linijski uvjeti" prijevoza (eng. "liner terms"), a što, zapravo, znači da troškove ukrcaja i iskrcaja tereta snosi brodar. Ti su troškovi uključeni u pomorsku vozarinu.

Tipični tereti linijskoga brodarstva su uglavnom poluproizvodi i/ili gotovi proizvodi, pakirani u sanducima, vrećama, kartonima, okrupnjene manipulacijskotransportne jedinice: palete, kontejneri i si., te razne željezne konstrukcije, automobili, vagoni, lokomotive, žive životinje . Ti tereti obično se nazivaju generalni ili linijski tereti.

Predmeti prometovanja u linijskome brodarstvu nisu samo stvari, roba, teret nego su to i putnici. S obzirom na predmet prijevoza, linijsko brodarstvo može biti: teretno brodarstvo i putničko brodarstvo. I jedno i drugo linijsko brodarstvo imaju svoje brojne tehničke, tehnološke, organizacijske, ekonomske i pravne specifičnosti koje treba poznavati i uspješno implementirati u poslovanju.

Linijski brodovi se po brojnim konstrukcijskim i eksploatacijskim osobitostima razlikuju u odnosu na brodove slobodne i kontejnerske plovidbe. Sve linijske brodove moguće je svrstati u tri skupine: klasični linijski brodovi (primjereni su konvencionalnome sustavu prijevoza linijskoga tereta), specijalizirani linijski brodovi (primjereni su za prijevoz zaleđenoga tereta, tropskoga voća, drvene građe, automobila.) i suvremeni linijski brodovi (primjereni su za prijevoz kontejnera, paleta, mauna, barži, teglenica, odnosno prilagođeni su suvremenim transportnim tehnologijama: paletizaciji, kontejnerizaciji, RO-RO, LO-LO, RO-LO, FO-FO).

6.1.2. Pomorski slobodni transport ili slobodno brodarstvo

Brojne karakteristične prednosti određuju autonomiju slobodnoga transporta, odnosno slobodnoga brodarstva u odnosu na linijsko i tankersko brodarstvo. Najvažnije posebnosti iskorištavanja morskih brodova u slobodnome brodarstvu su:

U slobodnome brodarstvu se morski brodovi iskorištavaju u punome kapacitetu za jedno ili više putovanja, odnosno za određeno vrijeme. Brodovi toga brodarstva nisu vezani za određene pravce plovidbe, već se slobodno kreću svim morima svijeta radi prijevoza onih tereta za koje se trenutno može na

13

tržištu takvoga prostora postići najpovoljnija vozarina. Takvi se brodovi nazivaju brodovi lutalice ili brodovi tramperi (tj. tramperska plovidba).

Brodovima slobodnoga brodarstva prevoze se tipični tereti, kao što su: masovni, suhi ili sipki tereti. U slobodnome brodarstvu najveće značenje imaju prijevozi željezne rudače, ugljena i žitarica, pa se prema vozarinskim stavovima za prijevoz tih tereta na najvažnijim plovidbenim pravcima obično i određuju prosječni indeksi vozarina. Tipični tereti u slobodnome brodarstvu se svrstavaju u dvije skupine: prvo, osnovni tereti (to je pet vrsta sipkoga tereta: željezna rudača, ugljen, žitarice, fosfati i boksit) i drugo, ostali tereti (to je dvanaest vrsta uglavnom sipkih tereta: rudače koje ne sadrže željeza, manganova rudača, pjeskoviti minerali, sirovi šećer, staro željezo, lijevano željezo, gips, koks, sol, sumpor, cement, pirit, čelik, drvo, gnojiva).

U slobodnome brodarstvu uobičajena je primjena "f.i.o." uvjeta. Najčešće se ugovaraju ovi uvjeti:

F.I.O. (ili FIO) - "FREE IN AND OUT" - Ukrcavanje i iskrcavanje bez troškova po brodara - uvjet brodarskoga ugovora što obvezuje naručitelja da plati troškove ukrcavanja i iskrcavanja tereta.

F.I.O. AND FREE STOVVED/TRIMMED - Bez troškova ukrcavanja, iskrcavanja, slaganja i ravnanja; jedna od dviju alternativnih klauzula standardnoga obrasca prijevoznoga ugovora - te se operacije obavljaju o trošku i riziku naručitelja, a brodar mu je dužan staviti na raspolaganje vitla i pogonsku i radnu snagu za njihovo pokretanje, osim ako lučki propisi ne dopuštaju da to obavlja posada, kada radnu snagu s obale plaća naručitelj .

F.I.O. CHARTER - "FREE IN AND OUT CHARTER" - Ugovor "bez troškova ukrcaja i iskrcaja" - brodarski ugovor na putovanje (VOYAGE CHARTER) čija je temeljna značajka da je krcanje i iskrcavanje tereta bez troškova po naručitelja (suprotno značenju klauzule "FREE IN AND OUT").

F.I.O.S. (ili FIOS) - "FREE IN AND OUT STOWED" - Ukrcavanje, Iskrcavanje i slaganje tereta bez troškova po brodara - uvjet brodarskoga Ugovora što obvezuje naručitelja da plati troškove ukrcavanja, slaganja i iskrcavanja njegova tereta .

F.I.O.T. (ili FIOT) - "FREE IN AND OUT AND FREE TRIMMED" -Ukrcavanje, iskrcavanje i poravnavanje tereta bez troškova po brodara - uvjet prijevoznoga ugovora što obvezuje naručitelja da plati troškove ukrcavanja i poravnavanja tereta u brodskome skladištu i njegova iskrcavanja .

Kvantitativni odnosi ponude i potražnje brodskoga prostora na pomorskome tržištu imaju jači i izravniji utjecaj na visinu vozarine u slobodnome brodarstvu nego u linijskome i tankerskome brodarstvu. U svakome pojedinačnom prijevozu posebno se ugovara vozarinski stav, a njegova se trenutna visina određuje na temelju odnosa ponude i potražnje brodskoga prostora na pomorskome tržištu". Važno je spomenuti daje potražnja brodskoga prostora, zapravo, izvedena potražnja iz potražnje određene robe koja je prostorno udaljena od mjesta proizvodnje i ponude, a ta se udaljenost može savladati morskim brodovima. Sukladno tome potražnja brodskoga prostora može se promatrati kao proces: potražnja robe —> potražnja brodskoga prostora —♦ visina vozarine. Kako u slobodnome brodarstvu visina vozarinskog stava ima

14

Određen utjecaj na potražnju brodskoga prostora, zanimljiv je odnos ponude i potražnje brodskoga prostora promatrati u suprotnome smjeru: visina vozarine potražnja brodskoga prostora —> potražnja robe.

Brodovi se slobodnoga brodarstva po brojnim konstrukcijskim i eksploatacijskim osobinama razlikuju od brodova u linijskome i tankerskome brodarstvu. Tramperske brodove moguće je klasificirati u tri skupine: klasične, koji se nazivaju i liberty brodovi ili brodovi za opću uporabu (rabe voz manjih količina - do 15.000 dwt - svih vrsta suhih tereta i često linijskim konvencionalnim brodovima, suvremene bulk-brodove Carriers) - (specijalno su građeni za prijevoz većih količina suhih, ) i suvremeni brodovi za prijevoz rudače (eng. ore carriers) -IU građeni za prijevoz rudače). U skupinama suvremenih slobodnih postoje i specijalizirani tramperi za prijevoz određenih vrsta suhih, sipkih tereta.Kada se raspravlja o slobodnome brodarstvu, onda se, prije svega, misli na prijevoze tereta brodovima slobodnoga brodarstva. Međutim, osim teretnoga slobodnog brodarstva postoji i putničko slobodno brodarstvo koje, uz sve svoje specifičnosti, posluje po temeljnim načelima slobodnoga brodarstva općenito.

6.1.3. Pomorski tankerski transport ili tankersko brodarstvo

Tankerski transport, odnosno tankersko brodarstvo kao posebna vrsta morskoga brodarstva izučava se oko pedesetak godina, za razliku od linijskoga i slobodnog brodarstva koja imaju svoju autonomiju gotovo dvije stotine godina. Tankersko brodarstvo se tretiralo u sklopu problematike slobodnoga brodarstva (jer imaju određenih sličnosti u formiranju vozarina) ili u vezi s linijskim brodarstvom (jer imaju sličnosti u plovidbi na ustaljenim pravcima). Tankersko brodarstvo se tretira kao posebna vrsta morskoga brodarstva, i to u svim njezinim stratumima: tehničkom, tehnološkom, organizacijskom, ekonomskom, pravnom, ali i segmentu intelektualnoga kapitala (tj. znanja, odnosno ljudskih potencijala).

Iako eksploatacija brodova u tankerskome brodarstvu ima određenih sličnosti s eksploatacijom brodova u slobodnome i u linijskome brodarstvu, postoje i određene razlike u eksploataciji brodova u sve tri vrste brodarstva. Najvažnije specifičnosti iskorištavanja morskih brodova u tankerskome brodarstvu su:

Tankeri se iskorištavaju u punome kapacitetu za jedno ili više putovanja, odnosno za određeno vrijeme, slično kao i brodovi u slobodnome brodarstvu. Bitna razlika u iskorištavanju brodova tih brodarstava je u tome što su plovidbeni pravci u prijevozima nafte vrlo određeni između zemalja proizvođača na Bliskom i Srednjem istoku, na Karibima i u istočnoj Europi te zemljama glavnih potrošača. Na sličan način su određeni plovidbeni pravci u prijevozima naftnih derivata, iako ne tako fiksno kao u prijevozima sirove nafte.

Luke ukrcaja sirove nafte su poznata ishodišta, odnosno polazišta tankerskih brodova, jer se nova velika nalazišta nafte ne pojavljuju često, što nije slučaj s rafinerijama nafte: povećana potražnja za naftnim derivatima nameće potrebu izgradnje novih rafinerija nafte.

U pogledu plovidbenih pravaca tankersko i linijsko brodarstvo imaju određenih sličnosti, ali i razlika. Naime, linijski plovidbeni pravci su raznovrsniji, imaju više luka ukrcaja i iskrcaja, odnosno razlikuju se svojim kapacitetima, u broju

15

luka pristajanja, u produžavanju ili skraćivanju plovidbenih pravaca, sukladno promjenama mjesta ponude i potražnje raznih roba u raznim područjima svijeta. Tankerski plovidbeni pravci su najčešće jednosmjerni, tako da tankeri u obrnutom smjeru redovito plove bez tereta, što nije slučaj s brodovima linijske i slodobne plovidbe.

Iako ima mišljenja da nema bitnih razlika između tankerskoga i slobodnoga brodarstva, kada je u pitanju djelovanje ponude i potražnje brodskoga tereta na visinu vozarinskih stavova, potrebno je upoznati i određene razlike. Naime, potražnja brodskoga prostora na tankerskome tržištu izvodi se iz potražnje samo jednoga tereta - nafte. U svijetu je nekoliko jakih grupacija prerađivača nafte, koje imaju izrazito oligopolski karakter, a one se javljaju na strani potražnje brodskoga prostora. To, zapravo, znači da tankerski brodovi kao proizvođači specifične prijevozne usluge posluju na oligopsonom tržištu. Oligopol prerađivača nafte, koji je istodobno i jak tankerski brodar, ima izravan utjecaj i na ponudu brodskoga prostora.

Zbog jake povezanosti tankerskoga brodarstva s prerađivačima nafte specifično je računanje i prikazivanje vozarinskih indeksa. U prijevozu nafte i naftnih derivata vozarinski stavovi se više promatraju sa stajališta korisnika prijevoznih usluga nego sa stajališta tankerskih brodara kao prijevoznika. Ta činjenica implicira novu činjenicu, a ta je da se vozarine u tankerskome brodarstvu tretiraju kao troškovi prijevoza, a ne kao prodajne cijene prijevozne usluge. Zbog toga je način računanja vozarinskih indeksa u tankerskome brodarstvu bitno različit od načina računanja i prikazivanja vozarinskih indeksa u linijskome i slobodnome brodarstvu.

Brodovima tankerskoga brodarstva prevozi se samo ograničen broj vrsta tereta. Preciznije rečeno, prevoze se samo tri vrste tereta: sirova nafta (eng. crude oil), nafni proizvodi (eng. oil products) i tekući plin (eng. liquefied gas). Iz toga proizlazi da je tankersko brodarstvo najuže specijalizirana vrsta brodarske djelatnosti.

Specifični tereti nametnuli su potrebu izgradnje i iskorištavanja specijalnih tipova brodova tankerskoga brodarstva. Danas su u eksploataciji specijalizirani tipovi tankerskih brodova: brodovi za prijevoz sirove nafte (crude oil carriers), brodovi za prijevoz naftnih proizvoda (oil products carriers) i brodovi za prijevoz tekućega plina (LNG carriers, liquefied natural gas carriers). Treba spomenuti da u tankerskoj floti imaju važnost i kombinirani brodovi, koji mogu prevoziti suhe i tekuće terete (O/O i OBO carriers, oil-ore i oil-bulk-ore carriers). Međutim, na pomorskome tržištu takvi kombinirani brodovi više pripadaju tankerskome nego slobodnome brodarstvu. Značajno je spomenuti i još jednu činjenicu, koja govori o specifičnostima tankerskoga brodarstva, a ta je da su tipični brodovi toga brodarstva mnogo većih kapaciteta nego ostali tipovi morskih brodova. To posebno vrijedi za brodove kojima se prevozi sirova nafta (crude oil carriers) - (imaju kapacitet veći od 350.000 dwt).

Budući da se u brodovima tankerskoga brodarstva prevoze velike količine sirove nafte, naftnih proizvoda i tekućega plina, kojima se može ugroziti sigurnost ljudi, flore i faune i drugih dobara, mjere preventivne zaštite pri eksploataciji takvih brodova su iznimno značajne. Brodovi u izgradnji i

16

eksploataciji moraju zadovoljiti veoma rigorozne standarde, a članovi posade tankerskih brodova moraju posjedovati brojne licence.

Zanimljivo je spomenuti kategorije plovidbe u hrvatskome pravnom sustavu. Morski brodovi, ovisno o veličini, konstrukciji, uređajima i opremi te drugim tehničkim propisanim uvjetima, mogu ploviti u područjima jedne od ovih kategorija plovidbe:

1) Neograničena plovidba. Međunarodna je plovidba svim morima i vodama koje su pristupačne s mora.

2) Velika obalna plovidba. Međunarodna je plovidba morima (i vodama koje su pristupačne s mora) koja se nalaze između Gibraltarskog i Babelmandepskog tjesnaca, uključujući Crno more i Azursko more, te izvan Mediterana do luka Lisabon i Casablanca u Atlanskom oceanu, te Crvenim morem do luka Aden i Berbera.

3) Mala obalna plovidba. Međunarodna je plovidba Jadranskim morem i dijelom Jonskog mora (i vodama koje su pristupačne s mora) do crte koja spaja rt Santa Maria di Leuca (uključujući luku Taranto) i rt Katakolon (uključujući luku Katakolon), Jonske otoke i zaljeve: Patraski, Korintski (uključujući Korintski kanal) i Atenski do crte koja spaja rt Kolona i rt Skili.

4) Obalna plovidba Jadranskim morem. Međunarodna je plovidba Jadranskim morem (i vodama koje su pristupačne s mora) do crte koja spaja*rt Santa Maria di Leuca, rt Kefali (otok Krf) i rt Skala (kod Butrinskog zaljeva), iz koje se brod ne udaljava više od 20 Nm od najbliže obale, kopna ili otoka.

5) Nacionalna plovidba. Plovidba je unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnim morem Republike Hrvatske i vodama koje su pristupačne s mora.

6) Nacionalna obalna plovidba. Plovidba je unutrašnjim morskim vodama Republike Hrvatske (i vodama koje su pristupačne s mora) kako je određeno Pomorskim zakonikom.

U vremenskom razdoblju od 1. travnja do 31. listopada to područje plovidbe proširuje se na:

- plovidbu 1,5 Nm od polazne crte u smjeru gospodarskoga pojasa,

- plovidbu Viškim kanalom do otoka Visa i Biševa, te uz navedene otoke ne udaljavajući se više od 1,5 Nm od njihovih obala.

7) Nacionalna priobalna plovidba. Plovidba je zaštićenim područjimaunutrašnjih morskih voda Republike Hrvatske i vodama koje su pristupačne smora; i to: Fažanskim, Zadarskim, Srednjim, Pašmanskim, Vrgadskim, Murter-skim, Šibenskim, Splitskim, Bračkim, Hvarskim, Neretvanskim, Stonskim iKoločepskim kanalom te Pirovačkim zaljevom.

8) Lokalna plovidba. Plovidba je lukama, te zaljevima, ušćima rijeka i jezera: Limskim, Raškim, Kaštelanskim i Klek-Neumskim zaljevom, Prokljan-skim jezerom (uključujući ušće rijeke Krke do rta Jadrija), Rijekom dubrovačkom i Neretvom.

Posebnim zakonom uređen je način obavljanja javnoga prijevoza u linijskome obalnom pomorskom prometu, razvrstavanje linija, utvrđivanje i objavljivanje redova plovidbe i cjenika. Javni prijevoz u linijskome obalnom pomorskom prometu je prijevoz putnika, tereta i vozila morskim brodovima u unutrašnjim i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, koji se obavlja na unaprijed utvrđenim linijama prema javno

17

objavljenim uvjetima reda plovidbe i cjenika. Povremeni prijevoz putnika, tereta i vozila u obalnome pomorskom prometu (izleti, turističke vožnje), ne smatra se javnim prijevozom u linijskome obalnom pomorskom prometu (čl. 2.).

Prema značenju i po pravcu linije na kojima se obavlja javni prijevoz u linijskome obalnome pomorskom prometu, razvrstavaju se na: državne Unije, županijske linije i lokalne linije (čl. 4. - 12.).

Pomorski transport, odnosno morsko brodarstvo (tj. linijsko, slobodno i tankersko brodarstvo) posluje sukladno vrijedećim nacionalnim i međunarodnim pravnim aktima, odnosno pravnim pravilima. Morsko brodarstvo može biti: javno, za vlastite potrebe, nacionalno i međunarodno, teretno i putničko (osim tankerskoga brodarstva).

Upravljati pomorskim transportom, odnosno morskim brodarstvima, koja najčešće posluju na turbulentnome svjetskom pomorskom tržištu, nije jednostavno. Treba svladati brojne ograničavajuće čimbenike, primjerice: tehničke, tehnološke, organizacijske, ekonomske, pravne, integracijske, političke, konkurentske . To uspješno mogu obavljati samo interdisciplinarno i multi-disciplinarno obrazovani, osposobljeni, iskusni i motivirani ekspertni timovi prometnih specijalista i kreativnih i operativnih prometnih menadžera .

6.1.4. Željeznički transport i promet

Najvažnije specifične značajke željezničkoga transporta i prometa koje ga čine autonomnom granom prometa su: 1) željeznička infrastruktura i 2) željeznička suprastruktura.

6.1.4.1. Željeznička infrastruktura

Željezničku infrastrukturu čine svi objekti i uređaji stalno fiksirani za određeno mjesto koji služe proizvodnji prometnih usluga te reguliranju i sigurnosti željezničkoga prometa. Posebnu važnost imaju manipulacijski kolosijeci (služe za utovar i istovar vagona).U sklopu željezničke infrastrukture, osim kolosijeka s pripadajućim uređajima, posebno su značajni željeznički kolodvori. Pod željezničkim kolodvorima razumijevaju se veće tehničke, tehnološke i organizacijske prometne jedinice na posebnome prostoru i s posebnim sredstvima za rad (tj. željezničkom infrastrukturom i željezničkom suprastrukturom) u kojima se obavljaju brojne prometne aktivnosti, primjerice: utovar, pretovar i istovar tereta, formiranje i rasformiranje vlakova, prihvat, presjedanje i otprema putnika i putničke prtljage.

6.1.4.2. Željeznička suprastruktura

Željezničku suprastrukturu čine sve vrste vučnih i vučenih sredstava koja služe proizvodnji usluga u željezničkome prometu, kao što su: sve vrste lokomotiva (tj. sva vučna sredstva) i sve vrste teretnih i putničkih vagona (tj. vučenih sredstava), te sve vrste pokretnih sredstava i uređaja za utovar, pretovar i istovar tereta u željezničkome prometu. U suprastrukturu željezničkoga prometa mogu se ubrojiti i

18

pokretni uređaji koji služe održavanju i servisiranju prometne infrstrukture i vučnih, vučenih i pretovarnih sredstava, odnosno mehanizacije željezničkoga prometa.

Sustav željezničkoga prometa je složeni, dinamički i stohastički sustav, njega ne čine samo željezničke pruge, željeznički kolodvori, željeznička čvorišta, i željeznička vučna i vučena vozila, nego i stabilna postrojenja za električnu vuču, željezničko signalno-sigurnosna postrojenja i željezničke telekomunikacije, ali i po mnogo čemu specifičan intelektualni kapital.

6.1.5. Cestovni transport i promet

Najvažnije posebnosti cestovnoga transporta i prometa su: 1) cestovna infrastruktura i 2) cestovna suprastruktura.

6.1.5.1. Cestovna infrastruktura

Infrastrukturu cestovnoga prometa čine sve vrste i kategorije cesta i putova uključivo i mostovi, vijadukti, tuneli, cestovne petlje i križišta s pripadajućom signalizacijom i si. i uređaji stalno fiksirani za određeno mjesto koji služe proizvodnji prometnih usluga, reguliranju i sigurnosti cestovnoga prometa, kao i jonski i autobusni kolodvori i distribucijski centri. U infrastrukturu cestovnoga prometa treba ubrojiti i zgrade s fiksiranim uređajima koji služe održavanju i servisiranju suprastrukture i infrastrukture cestovnoga prometa.

Ceste kao okosnica infrastrukture cestovnoga prometa različito se klasificiraju, a najčešće:

Prema gospodarskome značenju, ceste se dijele na: magistralne,regionalne i lokalne ceste.

Prema vrsti prometa za koji su namijenjene, ceste se dijele na: ceste za isključivo motorni promet i ceste za mješoviti promet.

Prema namjeni i prometnome značenju, ceste se dijele na: europske ceste za daleki promet , ceste za daleki promet, ceste za brzi promet , državne ceste, turističke ceste, ceste za specijalne namjene, poljoprivredne, industrijske ceste, ceste za potrebe , ceste za prijevoz opasnih stvari, gradske ceste itd.

ima veličini motornoga prometa ceste se dijele na:

1. razreda ili autocesta (ima prosječno godišnje opterećenje više 15.000 vozila na dan, od toga više od 2.000 teretnih vozila),

2. razreda (ima u prosjeku 7.000 - 12.000 vozila dnevno u oba smjera),

3. razreda (ima u prosjeku 3.000 - 7.000 vozila dnevno u oba smjera),

4. razreda (ima u prosjeku 1.000 - 3.000 vozila dnevno u oba smjera),

5. razreda (ima u prosjeku manje od 1.000 vozila dnevno u oba smjera).

U Hrvatskoj se ceste kategoriziraju u autoceste i E-ceste, odnosno prema vrsti kolnika u državne (tj. magistralne), županijske (tj. regionalne) i lokalne.

6.1.5.2. Cestovna suprastruktura

19

Suprastrukturu cestovnoga prometa čine sve vrste transportnih sredstava i mehanizacije koja služe proizvodnji prometnih usluga u cestovnome prometu, reguliranju i sigurnosti prometa, kao što su sve vrste teretnih cestovnih vozila, autobusi i druga cestovna vozila za prijevoz putnika , te sve vrste pokretnih pretovarnih sredstava (tj. mehanizacije), koja služe manipuliranjem teretom u cestovnome prometu. U cestovnu suprastrukturu mogu se ubrojiti i pokretni uređaji koji služe održavanju i servisiranju prometne infrastrukture, transportnih i pretovarnih sredstava u cestovnome prometu.

6.1.6. Zračni transport i promet

Najvažnije specifičnosti zračnoga transporta i prometa su: 1) infrastruktura zračnoga transporta i prometa, 2) suprastruktura zračnoga transporta i prometa i 3) prekrcajna mehanizacija u zračnome prometu.

6.1.6.1. Infrastruktura zračnoga transporta i prometa

Infrastrukturu zračnoga transporta i prometa čine svi objekti i uređaji stalno fiksirani za određeno mjesto koji služe proizvodnji usluga u zračnome transportu i prometu te reguliranju i sigurnosti takvoga transporta, odnosno prometa.

6.1.6.2. Suprastruktura zračnoga transporta i prometa

Suprastrukturu zračnoga transporta i prometa čine sve vrste zrakoplova i drugih letjelica težih i lakših od zraka i prekrcajna mehanizacija koja služi proizvodnji usluga, reguliranju i sigurnosti zračnoga transporta i prometa. Temeljno je obilježje suprastrukture zračnoga prometa mobilnost transportnih sredstava i prekrcajne mehanizacije. Transportna sredstva omogućuju prometovanje predmeta prometa, a prekrcajna mehanizacija omogućuje ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj predmeta prometovanja (tj. putnika, prtljage, tereta...).

6.1.6.3. Prekrcajna mehanizacija u zračnome prometu

U zračnome prometu za ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj tereta i prtljage rabe se različita sredstva za rad, odnosno prekrcajna mehanizacija, primjerice: različiti koloturnici, viličari, kolica, dizalice, različite vrste gravitacijskih uređaja (tj. gravitacijski klizni kanali, gravitacijski kliznici - valjkasti i kotrljajući), trakaste, valjkaste, pločaste i druge vrste transportera, lift-platforme, traktori s prikolicama, različite vrste auto-kareta, kontejneri, viseće prenosnice, portalne i poluportalne dizalice, regalski liftovi – slagači.

6.1.7. Poštanski transport i promet

20

Za poštanski transport i promet relevantne su ove specifičnosti: 1) razvoj i pojam poštanskoga transporta, 2) vrste poštanskih usluga, 3) infrastruktura poštanskoga prometa i 4) suprastruktura poštanskoga prometa.

6.1.7.1. Razvoj i pojam poštanskoga transporta i prometa

Poštanski transport, odnosno promet datira od oko 2.000 godina prije Krista za vrijeme XIX. dinastije faraona u Egiptu a razvijao se više ili manje uspješno usporedno s razvojem drugih vrsta transporta i prometa. Stoljećima su se smatrali poštanski promet i telekomunikacijski promet jedinstveni prometni poštansko-telekomunikacijski sustav. U njihovome razvoju specijalizacija pojedinih usluga, ali i drugi čimbenici, primjerice: razvoj prometne tehnike, tehnologije prometa, organizacije prometa, ekonomike prometa i prometnoga prava implicirali su diferencijaciju na dva interakcijski povezana, ali u biti autonomna prometna sustava: sustav poštanskoga prometa i sustav telekomunikacijskoga prometa.

U sklopu sustava poštanskoga prometa posebno važno mjesto zauzima poštanski transport. Poštanski transport kao specifična podvrsta transporta aktivno sudjeluje u gotovo svim tradicionalnim prometnim granama, primjerice: cestovnom, željezničkom, pomorskom, riječnom, zračnom, jezerskom, kanalskom transportu i prometu, ali jednako tako poštanski transport participira i suvremenim modalitetima transporta, odnosno prometa, kao npr.: paletizaciji, kontejnerizaciji, RO-RO, Huckepack i Bimodalnom transportu. Pod poštanskim prometom podrazumijeva se skup poštanskih usluga, poštanskih poslovnih jedinica (koje čine funkcionalnu i autonomnu poštansku mrežu), sredstava za rad (tj. poštanske infrastrukture i poštanske suprastrukture), pravnih pravila, poštanskih tehnologija te ljudskih potencijala .

6.1.7.2. Vrste poštanskih usluga

Prema hrvatskim pravnim aktima, poštanske usluge obuhvaćaju prijem, uručivanje pismovnih pošiljaka (pisama, dopisnica, tiskovnica, sekograma malih paketa), poštanskih i brzojavnih uputnica i paketa, i to u nacionalnom međunarodnome poštanskom prometu. U širem smislu poštanske usluge obuhvaćaju i platni promet, odnosno novčarske usluge poštom, telekomunikacijske usluge u pošti (putem govornica, zatim javni faksimili, e-mail s fizičkom dostavom i sl.), te druge usluge koje pošta obavlja ili koje može obavljati (npr. trgovačke usluge, osiguravajuće usluge i sl.).

6.1.7.3. Infrastruktura poštanskoga prometa

Infrastrukturu poštanskoga prometa čine fiksirani objekti, uređaji i oprema koji pomoću poštanske suprastrukture omogućuju proizvodnju poštanskih usluga.

21

6.1.7.4. Suprastruktura poštanskoga prometa

Suprastrukturu poštanskoga prometa čine mobilna sredstva za rad, odnosno mobilna prijevozna i pretovarna sredstva, uređaji, automati, računalna i si. sredstva koja pomoću poštanske infrastrukture proizvode poštanske usluge.

6.1.8. Telekomunikacijski promet

Četiri su specifičnosti posebno značajne za telekomunikacijski promet: 1) razvoj i pojam telekomunikacija, telekomunikacijskog sustava i tele-komunikacijskog prometa, 2) vrste telekomunikacijskih usluga, 3) tele-komunikacijska infrastruktura i 4) telekomunikacijska suprastruktura.

6.1.8.1. Razvoj i pojam telekomunikacija, telekomunikacijskoga sustava i telekomunikacijskoga prometa

Oduvijek su ljudi imali potrebu za komuniciranjem i prenošenjem vijesti i događaja. Komunikacija se obično odvijala sukladno raspoloživim sredstvima, spoznajama i potrebama korisnika. U najranijim počecima civilizacije ljudi su komunicirali kinetičkim jezikom. Kasnije su ljudi prenosili poruke glasom, a da bi ga pojačali koristili su se različitih sredstvima, primjerice ljušturama morskih puževa i životinjskim rogovima. U prijenosu poruka koristili su se bubnjevima, vatrom, dimnim signalima, zvonima, trubama, vatrenim oružjem i si., a isto tako ljudi su kao glasnici prenosili poruke .

Prva definicija pojma komunikacije utvrđena je na 13. Međunarodnoj telegrafskoj konferenciji u Parizu 1932. godine, a glasi: "Telekomunikacije su sve telegrafske i telefonske komunikacije znakova, signala, pisanih priopćenja, zvukova, slika svih vrsta putem žice, radija, odnosno drugoga sustava ili postupaka elektroničke ili vizualne signalizacije."

Prema Zakonu o telekomunikacijama pojam telekomunikacija ima značenje tehničkog postupka prijenosa, odašiljanja i primitka bilo koje vrste priopćenja ili poruka u obliku znakova, signala, glasa ili govora, slika i zvukova sredstvima telekomunikacijskoga sustava. Telekomunikacijski sustav čini bilo koja tehnička oprema ili sustavi, uključujući žične, svjetlosne, bežične ili druge elektromagnetske sustave, sposobne za prijenos, odašiljanje, prespajane, prijem, upravljanje ili kontrolu elektromagnetskih ili svjetlosnih signala koji se mogu prepoznati kao priopćenja ili poruke .

Telekomunikacijski promet je skup telekomunikacijskih usluga, telekomunikacijskih poslovnih jedinica (koje čine funkcionalnu i autonomnu telekomunikacijsku mrežu), sredstva za rad (tj. telekomunikacijsku infrastrukturu i telekomunikacijsku suprastrukturu), telekomunikacijskih tehnologija i ljudskih potencijala. Svi elementi telekomunikacijskoga prometa imaju svoja specifična obilježja koja taj promet čine autonomnom vrstom prometa u odnosu na sve druge vrste prometa, pa je razumljivo da je u posljednje vrijeme i formalno pravno odvojen od poštanskoga prometa.

22

Ne ulazeći dublje u sve bitne značajke sustava telekomunikacijskoga prometa, u nastavku se elaboriraju važnije specifičnosti toga prometa, primjerice: vrste telekomunikacijske usluge, telekomunikacijska infrastruktura i telekomunikacijska suprastruktura.

6.1.8.2. Vrste telekomunikacijskih usluga

Temeljni element telekomunikacijskoga prometa je telekomunikaciji usluga, a to je usluga prijenosa, odašiljanja i prijama znakova, signala, pisanog teksta, slika, govora i zvukova ili priopćenja bilo koje prirode, koja se pruža žičnim, svjetlosnim, bežičnim ili drugim elektromagnetskim sustavi uključujući i omogućavanje uporabe tih sustava kao cjeline ili djelomično davanjem u najam, prodajom ili na drugi način .

Telekomunikacijske usluge se mogu sustavno klasificirati u dvije skupine:

1) Osnovne telekomunikacijske usluge. To je, zapravo, najmanji opseg telekomunikacijskih usluga određene kvalitete koje su dostupne svim korisnicima na području neke države neovisno o tome gdje se oni nalaze i pristupačnoj cijeni. Osnovne telekomunikacijske usluge obuhvaćaju sijed« (1) pristup javnoj govornoj usluzi putem priključaka na nepokretnu mrežu putem kojega se može uporabiti i telefaks i modem, uključujući i telekomunikacijski prijenos podataka brzinama prijenosa ostvarenim pomoću vod (kanala) za prijenos javne govorne usluge, (2) besplatan i nesmetan poziv i pristupa službama u slučaju opasnosti, uključujući i identifikaciju mjesta kojemu se nalazi pozivatelj, primjereno stvarnim mogućnostima pozivanja slučaju opasnosti, (3) pristup službi obavijesti (informacija), (4) pristup popisu sudionika javne govorne usluge, (5) postavljanje dovoljnoga broja javljanja telefonskih govornica na javnim i u svako doba dostupnim mjestima.

2) Tržišne telekomunikacijske usluge. Takve se usluge mogu svrstati u tri podskupine:

Tržišne telekomunikacijske usluge u nepokretnoj mreži, koje obuhvaćaju: prijenos zvuka, podataka, dokumenata, slika i drugoga telekomunikacijskim kapacitetima u nepokretnoj mreži, bez prijenosa govora u realnom vremenu; davanje u najam telekomunikacijskih vodova; priključe pretplatničke terminalne opreme na telekomunikacijsku mrežu u vezi s telekomunikacijskim uslugama u nepokretnoj mreži; druge telekomunikacijske usluge u nepokretnoj mreži koje se utvrđuju ugovorom o koncesiji.

Tržišne telekomunikacijske usluge s uporabom radiofrekvencijskog spektra koji obuhvaćaju: prijenos govora, zvuka, podataka, dokumenata, slika i drugoga telekomunikacijskim kapacitetima u pokretnoj mreži i putem satelita u pokretnoj i nepokretnoj satelitskoj službi; priključenje pretplatničke terminalne opreme na telekomunikacijsku mrežu u vezi s telekomunikacijskim uslugama s uporabom rudiofrekfencijskog spektra; koje se utvrđuju ugovorom o koncesiji.

Ostale tržišne telekomunikacijske usluge, koje obuhvaćaju: prijenos govora, zvuka, podataka, dokumenata, slika i drugoga terminalnom opremom koja je priključena na telekomunikacijsku mrežu drugih davatelja usluga i iznajmljivanje i prodaju telekomunikacijske opreme, te, za račun drugih, postavljanje i

23

održavanje telekomunikacijskih objekata, instalacija i opreme, kao i projektiranje i obavljanje nadzora prema posebnim pravnim pravilima kojima se uređuje pitanja gradnje građevina u vezi s gradnjom i postavljanjem telekomunikacijskih objekata, instalacija i opreme, te dokazivanja kvalitete izvedenih radova na objektima, tehničkoj opremi i instalacijama telekomunikacijskoga sustava.

6.1.8.3. Telekomunikacijska infrastruktura

Infrastrukturu telekomunikacijskoga prometa čine fiksirani objekti, uređaji i oprema koji omogućavaju proizvodnju telekomunikacijskih usluga. Nju čine poslovne i pogonske telekomunikacijske zgrade, telefonske centrale, antenski stupovi s pripadajućim uređajima, nepokretne telekomunikacijske mreže, nepokretna radijska i televizijska mreža, nepokretne radijske i televizijske postaje, nepokretna terminalna oprema, zemaljske satelitne postaje, telekomunikacijski sateliti, nepokretni elementi telekomunikacijskoga sustava .

6.1.8.4. Telekomunikacijska suprastruktura

Suprastrukturu telekomunikacijskoga prometa čine mobilni uređaji, aparati, oprema. koji pomoću telekomunikacijske infrastukture proizvode telekomunikacijske usluge. Nju čine: razne vrste mobilnih telefona, radio-aparata, televizijskih aparata, pokretnih radio i televizijskih postaja .

6.1.9. Riječni transport i promet

Za riječni transport i promet posebno su značajne tri specifične teme: 1) pojam riječnoga transporta i prometa, 2) infrastruktura riječnoga transporta i prometa i 3) suprastruktura riječnoga transporta i prometa.

6.1.9.1. Infrastruktura riječnoga transporta i prometa

Infrastrukturu riječnoga transporta, odnosno riječnoga prometa čine fiksirani objekti, uređaji i oprema koji omogućuju pomoću riječne suprastrukture proizvodnju prometnih usluga, reguliranje i sigurnost prometa. Reguliranje i sigurnost riječnoga transporta i prometa, zapravo, znači da infrastrukturni objekti, uređaji i oprema trebaju osigurati plovnost riječnih putova i funkcioniranje signalnog sustava sigurnosti plovidbe. Nju čine: svi riječni plovni putovi, brodske predvodnice, sva sredstva koja služe za obilježavanje i reguliranje plovidbe (tj. obalna svjetla, plutače), sva izgrađena pristaništa, pristani, operativne obale (tj. kejovi), energetska, vodovodna i kanalizacijska mreža, željeznički uređaji i pristupne ceste koje su u izravnoj funkciji riječnoga brodarstva, zatim izgrađeni zimovnici sa svojim sadržajima . Infrastrukturi riječnoga prometa pripadaju i sve zgrade koje služe reguliranju i sigurnosti plovidbe, te smještaju telekomunikacijskih uređaja. I svi objekti pristanišne infrastrukture pripadaju riječnoj infrastrukturi, kao što su: operativne obale, riječni kanali, remontne radionice, dijelovi infrastrukture željezničkoga, cestovnoga, cjevovodnoga,

24

poštanskoga i telekomunikacijskoga prometa koja je locirana na pristanišnom području.

U širem smislu u infrastrukturu riječnoga prometa mogu se ubrojiti i pristanišna skladišta, pristanišni terminali, carinske, odnosno slobodne zone, dijelovi robnotransportnih, robnotrgovinskih i logističkih centara, koji se nalaze na pristanišnom području, a u kojima se obavljaju skladišne i druge operacije u sustavu pristanišnoga, odnosno riječnoga prometa. I pristanišna mehanizacija koja služi ukrcaju, iskrcaju i prekrcaju prijevoznoga supstrata u riječnome prometu, ukoliko je fiksirana na pristanišnome prostoru, može se ubrojiti u infrastrukturu riječnoga prometa.

6.1.9.2. Suprastruktura riječnoga transporta i prometa

U proizvodnji usluga riječnoga prometa, osim riječne infrastrukture, posebno važno mjesto ima riječna suprastruktura. Suprastrukturu riječnoga transporta, odnosno prometa čine sva prijevozna i prekrcajna (pretovarna) sredstva koja, koristeći riječnu infrastrukturu, služe proizvodnji usluga u riječnome prometu, kao što su riječni brodovi svih vrsta za prijevoz tereta i putnika, ali i sva druga riječna plovidba, primjerice: potiskivači, ploveće dizalice, ploveće radionice. I sva pristanišna suprastruktura pripada riječnoj suprastrukturi, a koju čine sve pokretne dizalice, viličari, konvejeri, transportneri, elevatori, samozahvatna ukrcajno-iskrcajna sredstva, sredstva za horizontalno, vertikalno i koso manipuliranje teretom .

6.1.9.3. Jezerski transport i promet

Budući da za jezerski transport i promet vrijede gotovo sve važnije značajke riječnoga transporta i prometa, a u određenoj mjeri i značajke pomorskoga transporta i prometa, nema posebne potrebe posebno obrađivati problematiku toga transporta i prometa.

7. ZAKLJUČAK

Važnost transporta i prometa proizlazi iz činjenica da se mogu u odgovarajućim kombinacijama koristiti sve prednosti pojedinih grana transporta i prometa ili više njih zajedno, te istodobno i brojne prednosti suvremenih tehnologija transporta, odnosno, paletizacije, kontejnerizacije, RORO,LO-LO, RO-LO, FO-FO, Huckepack i Bimodalne tehnologije transporta. Time se omogućuje da cjelokupni transportni pothvat bude brz, siguran i racionalan način proizvodnje transportnih, odnosno prometnih usluga.

LITERATURA :

ZELENIKA, R.:Prometni sustavi, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2001.

NIKOLIĆ, G.: Multimodalni transport, Makol marketing, Rijeka,2004.

25

26