tehniČko veleuČiliŠte u zagrebu zagreb, …seminar.tvz.hr/materijali/materijali9/s03.pdftehniČko...

TEHNIČKO VELEUČILIŠTE U ZAGREBU Zagreb, Avenija Večeslava Holjevca 15 STRUČNO USAVRŠAVANJE OVLAŠTENIH INŽENJERA STROJARSTVA, IX tečaj 12. i 13. studenog 2010

1

PRAVILNIK O ENERGETSKOM CERTIFICIRANJU ZGRADA (NN 36/2010) I PROMJENA EUROPSKE DIREKTIVE O ENERGETSKOM SVOJSTVU ZGRADA (EPBD 2010/31/EU)

Prof.dr.sc. Igor BALEN


2

Energetski certifikat zgrade - dokument koji predočuje energetska svojstva zgrade i koji ima propisani sadržaj i izgled prema Pravilniku, a izdaje ga ovlaštena osoba. - vrijednosti istaknute na energetskom certifikatu odražavaju energetska svojstva zgrade i potrošnju energije izračunatu na temelju pretpostavljenog (standardnog) režima korištenja zgrade. Energetsko certificiranje zgrade - skup radnji i postupaka koji se provode u svrhu izdavanja energetskog certifikata s preporukama za ekonomski povoljno poboljšanje energetskih svojstava zgrade (za postojeće zgrade), a provodi ga ovlaštena osoba. Energetski razred zgrade - indikator energetskih svojstava zgrade izražen za stambene zgrade preko godišnje potrebne toplinske energije za grijanje (prema HRN EN ISO 13790) za referentne klimatske podatke svedene na jedinicu ploštine korisne ploštine zgrade AK(m2), a za nestambene zgrade preko relativne vrijednosti godišnje potrebne toplinske energije za grijanje. Pravilnik je tijekom 2009.-2010. godine izradila skupina hrvatskih stručnjaka u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog ureñenja i graditeljstva. PRAVILNIK O ENERGETSKOM CERTIFICIRANJU ZGRADA Ovim Pravilnikom implementira se Direktiva 2002/91/EC Europskog parlamenta od 16. prosinca 2002. o energetskom svojstvu zgrada u dijelu koji se odnosi na: - obvezu vlasnika zgrade da prilikom izgradnje, prodaje ili iznajmljivanja zgrade predoči budućem vlasniku odnosno potencijalnom kupcu ili najmoprimcu certifikat o energetskim svojstvima zgrade kojemu rok valjanosti nije duži od 10 godina, - obvezu izdavanja i izlaganja certifikata o energetskim svojstvima zgrade ne starijeg od 10 godina na jasno vidljivom mjestu, za zgrade javne namjene ukupne korisne površine veće od 1000 m2 koje koriste tijela javne vlasti i zgrade institucija koje pružaju javne usluge velikom broju ljudi (zgrade s velikim prometom ljudi). Članak 5. Vrste zgrada za koje se izdaje (meñusobno usporedivi) energetski certifikat odreñene su prema pretežitoj namjeni korištenja i dijele se na:

A. stambene zgrade:

1. s jednim stanom i stambene zgrade u nizu, 2. s više stanova (stambene zgrade s više od tri stana, stambeni blokovi).


3

B.1. nestambene zgrade: 1. uredske, administrativne i druge poslovne zgrade slične pretežite

namjene, 2. školske i fakultetske zgrade, vrtići i druge odgojne i obrazovne

ustanove, 3. zgrade za kulturno umjetničku djelatnost i zabavu, muzeji i knjižnice, 4. bolnice i ostale zgrade za zdravstvenu zaštitu i zgrade za institucionalnu

skrb, 5. hoteli i slične zgrade za kratkotrajni boravak, zgrade ugostiteljske

namjene (gostionice, restorani i sl.),

6. zgrade za stanovanje zajednica (domovi - ñački, studentski, umirovljenički, radnički, dječji domovi, zatvori, vojarne i sl. zgrade za stanovanje),

7. zgrade za promet i komunikacije (terminali, postaje, zgrade za promet, pošte, telekomunikacijske zgrade),

8. sportske dvorane, 9. zgrade veleprodaje i maloprodaje (trgovački centri, zgrade s dućanima), 10. druge nestambene zgrade koje se griju na temperaturu +18°C ili višu.

B.2. ostale nestambene zgrade u kojima se koristi energija radi ostvarivanja

odreñenih uvjeta kondicioniranja. Članak 6. Energetski certifikat nije potreban za:

1. nove zgrade i postojeće zgrade koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing, koje imaju uporabnu korisnu površinu manju od 50 m2;

2. zgrade koje imaju predviñeni vijek uporabe ograničen na dvije godine i manje;

3. privremene zgrade izgrañene u okviru pripremnih radova za potrebe organizacije gradilišta;

4. radionice, proizvodne hale, industrijske zgrade i druge gospodarske zgrade koje se, u skladu sa svojom namjenom, moraju držati otvorenima više od polovice radnog vremena ako nemaju ugrañene zračne zavjese;

5. zgrade namijenjene za održavanje vjerskih obreda; 6. jednostavne grañevine utvrñene posebnim propisom; 7. postojeće zgrade koje se prodaju ili se pravo vlasništva prenosi u

stečajnom postupku u slučaju prisilne prodaje ili ovrhe; 8. postojeće zgrade koje se prodaju ili iznajmljuju bračnom drugu ili

članovima uže obitelji; 9. zgrade koje su po posebnom zakonu upisane u Registar kulturnih dobara

Republike Hrvatske i zgrade koje imaju posebnu ambijentalnu vrijednost a kod kojih bi ispunjenje zahtjeva energetske učinkovitosti značilo neprihvatljivu promjenu njihovog karaktera ili njihovog vanjskog izgleda u skladu s predviñenom spomeničkom zaštitom zgrade;

10. zgrade koje se ne griju ili se griju na temperaturu do +12 °C.


4

Članak 7. Stambene i nestambene zgrade svrstavaju se u osam energetskih razreda prema energetskoj ljestvici od A+ do G, s time da A+ označava energetski najpovoljniji, a G energetski najnepovoljniji razred. Energetski razredi se iskazuju za referentne klimatske podatke. Referentni klimatski podaci odreñeni su posebno za kontinentalnu i za primorsku Hrvatsku u odnosu na broj stupanj dana grijanja. Za gradove i mjesta koji imaju 2200 i više stupanj dana grijanja godišnje, energetske potrebe se proračunavaju prema referentnim klimatskim podacima za kontinentalnu Hrvatsku. Za gradove i mjesta koji imaju manje od 2200 stupanj dana grijanja godišnje, energetske potrebe se proračunavaju prema referentnim klimatskim podacima za primorsku Hrvatsku. Članak 8. Energetski razredi zgrada utvrñeni su za stambene zgrade prema slijedećoj tablici:

Energetski razred

Q"H,nd,ref - specifična godišnja potrebna toplinska

energija za grijanje za referentne klimatske podatke u kWh/(m²a)

A+ ≤ 15 A ≤ 25 B ≤ 50 C ≤ 100 D ≤ 150 E ≤ 200 F ≤ 250 G > 250

Energetski razredi zgrada utvrñeni su za nestambene zgrade prema slijedećoj tablici:

Energetski razred

QH,nd,ref - relativna vrijednost godišnje potrebne toplinske

energije za grijanje za referentne klimatske

podatke u % A+ ≤ 15 A ≤ 25 B ≤ 50 C ≤ 100 D ≤ 150 E ≤ 200


5

F ≤ 250 G > 250

Članak 9. Svrha energetskog certifikata je pružanje informacija vlasnicima i korisnicima zgrada o energetskim svojstvima zgrade i usporedba zgrada u odnosu na njihova energetska svojstva te u odnosu na referentne vrijednosti. Vrijednosti koje su istaknute na energetskom certifikatu odražavaju energetska svojstva zgrade i potrošnju energije izračunatu na temelju pretpostavljenog režima korištenja zgrade i ne moraju nužno izražavati realnu potrošnju u zgradi ili njezinoj samostalnoj uporabnoj jedinici jer ona uključuje i ponašanje korisnika Energetski certifikat sadrži opće podatke o zgradi, energetski razred zgrade, podatke o osobi koja je izdala energetski certifikat, podatke o termotehničkim sustavima, klimatske podatke, podatke o potrebnoj energiji i referentne vrijednosti, objašnjenja tehničkih pojmova te popis primijenjenih propisa i normi. Energetski certifikat za postojeće zgrade obvezno sadrži i prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane. Energetski certifikat za nove zgrade sadrži preporuke za korištenje zgrade vezano na ispunjenje bitnog zahtjeva uštede energije i toplinske zaštite i ispunjenje energetskih svojstava zgrade. Članak 15. Energetski certifikat se izdaje za cijelu zgradu. Iznimke: - dijelovi zgrade kada se radi o zgradi koja je definirana kao „zgrada s više zona“ (može, ne mora). - dijelovi zgrade koji čine samostalnu uporabnu cjelinu zgrade kao što je na primjer ured, stan... (može, ne mora). - za „zgrade mješovite namjene“ kod koje se dio zgrade koji je samostalna uporabna cjelina koristi za javnu namjenu. Zgrada ili njezina samostalna uporabna cjelina može imati samo jedan važeći energetski certifikat. Rok važenja energetskog certifikata je 10 godina. Članak 18. U slučaju da se za „zgradu mješovite namjene“ izdaje jedan zajednički energetski certifikat za cijelu zgradu, tada se postupak energetskog certificiranja te zgrade provodi sukladno pretežitoj namjeni zgrade. Članak 20. Investitor nove zgrade dužan je osigurati energetski certifikat prije početka njezine uporabe odnosno puštanja u pogon. Za zgrade čija grañevinska bruto površina nije veća od 400 m2 i zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija grañevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2, investitor je dužan energetski certifikat dostaviti tijelu koje je izdalo rješenje o uvjetima grañenja zajedno sa završnim izvješćem nadzornog inženjera.


6

Članak 22. Energetski certifikat nove zgrade izdaje se na temelju podataka iz glavnog projekta u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu, završnog izvješća nadzornog inženjera o izvedbi grañevine i pisane izjave izvoñača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja grañevine. Ako izvješće i/ili izjava ukazuju na odstupanja od glavnog projekta koja imaju utjecaja na racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu, dodatni podaci za izradu energetskog certifikata utvrñuju se uvidom u relevantnu dokumentaciju na gradilištu, te po potrebi očevidom na zgradi. Članak 24. Vlasnik postojeće zgrade dužan je prilikom prodaje ili iznajmljivanja zgrade u cjelini ili njezinog dijela koji je samostalna uporabna cjelina (pojedini stan, pojedinačni uredski prostor i sl.), odnosno leasinga, osigurati energetski certifikat zgrade odnosno njezinog dijela i dati ga na uvid potencijalnom kupcu ili unajmljivaču zgrade. Kod prodaje zgrade ili njezinog dijela koji je samostalna uporabna cjelina, energetski certifikat mora biti na uvidu prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji i sastavni je njegov dio. Članak 25. Postupak energetskog certificiranja postojeće zgrade sastoji se od:

- energetskog pregleda zgrade, - vrednovanja i/ili završnog ocjenjivanja radnji energetskog pregleda zgrade, - izdavanja energetskog certifikata zgrade.

Članak 26.

Energetski pregled zgrade uključuje: 1. analizu grañevinskih karakteristika zgrade u smislu toplinske zaštite (analizu

toplinskih karakteristika vanjske ovojnice zgrade), 2. analizu energetskih svojstava sustava grijanja i hlañenja, 3. analizu energetskih svojstava sustava klimatizacije i ventilacije, 4. analizu energetskih svojstava sustava za pripremu potrošne tople

vode, 5. analizu energetskih svojstava sustava elektroinstalacija, rasvjete, kućanskih

aparata i drugih potrošača energije, 6. analizu upravljanja svim tehničkim sustavima zgrade, 7. potrebna mjerenja gdje je to nužno za ustanovljavanje energetskog

stanja i /ili svojstava, 8. analizu mogućnosti promjene izvora energije, 9. analizu mogućnosti korištenja obnovljivih izvora energije i

učinkovitih sustava, 10. prijedlog ekonomski povoljnih mjera poboljšanja energetskih

svojstava zgrade, ostvarive uštede, procjenu investicije i period povrata,


7

11. izvješće s preporukama za optimalni zahvat i redoslijed prioritetnih mjera koje će se implementirati kroz jednu ili više faza.

Energetski pregled zgrade osim gore navedenog može uključivati i druge radnje ovisno o vrsti zgrade. Energetski pregled zgrade provodi se u skladu s načelima iz metodologije za provoñenje energetskih pregleda i pravilima struke. Članak 28. Zgrade javne namjene jesu poglavito nestambene zgrade koje koriste tijela vlasti i zgrade institucija koje pružaju javne usluge, te zgrade drugih namjena koje pružaju usluge velikom broju ljudi. Zgrade javne namjene jesu:

1. poslovne zgrade za obavljanje administrativnih poslova pravnih i fizičkih

osoba, 2. zgrade državnih upravnih i drugih tijela, tijela lokalne (područne) uprave, 3. zgrade pravnih osoba s javnim ovlastima, 4. zgrade sudova, zatvora, vojarni, 5. zgrade meñunarodnih institucija, komora, gospodarskih asocijacija, 6. zgrade banaka, štedionica i drugih financijskih organizacija, 7. zgrade trgovina, restorana, hotela, 8. putničkih agencija, marina, drugih uslužnih i turističkih djelatnosti, 9. zgrade željezničkog, cestovnog, zračnog i vodenog prometa, zgrade pošta,

telekomunikacijskih centara i sl, 10. zgrade visokih učilišta i sl., zgrade škola, vrtića, jaslica, studentskih i ñačkih

domova i sl., zgrade domova za starije osobe i sl, 11. zgrade sportskih udruga i organizacija, zgrade sportskih objekata, 12. zgrade kulturnih namjena: kina, kazališta, muzeja i sl, 13. zgrade bolnica i drugih ustanova namijenjenih zdravstveno-socijalnoj i

rehabilitacijskoj namjeni. Članak 29. Zgrade javne namjene ukupne korisne površine veće od 1000 m2 moraju imati energetski certifikat izložen na mjestu jasno vidljivom posjetiteljima zgrade. Ukoliko zgrada javne namjene ima više ulaza, tada se energetski certifikat izlaže na jasno vidljivom mjestu uz glavni ulaz zgrade. Javno se izlaže prva stranica energetskog certifikata koja sadrži osnovne podatke o zgradi i skalu energetskog razreda, te treća stranica energetskog certifikata koja sadrži prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane kod postojećih zgrada, odnosno preporuke za korištenje zgrade vezano na ispunjenje bitnog zahtjeva uštede energije i toplinske zaštite i ispunjenje energetskih svojstava zgrade kod novih zgrada. Članak 34.


8

Sve zgrade za koje se nakon 31. ožujka 2010. godine podnosi zahtjev za izdavanje akta temeljem kojega se može graditi moraju imati energetski certifikat (prije početka uporabe, čl. 20). Ostale zgrade (postojeće), kada se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing, moraju imati energetski certifikat dostupan na uvid kupcu ili najmoprimcu najkasnije danom pristupanja Republike Hrvatske u članstvo EU. Sve zgrade javne namjene za koje je obvezno javno izlaganje energetskog certifikata moraju imati izrañen i javno izložen energetski certifikat u roku od najdulje 36 mjeseci od objave Odluke Ministrice kojom se utvrñuje Metodologija za provoñenje energetskih pregleda (lipanj 2012). Članak 37. Ovaj Pravilnik stupa na snagu 01. travnja 2010. godine.


9

Prilog 1. Izgled certifikata za stambene zgrade (prve dvije stranice)

Prilog 2. Izgled certifikata za nestambene zgrade (prve dvije stranice)


10

Prilog 3. Izgled i sadržaj certifikata za ostale zgrade Prilog 4. Prijedlog dijela mjera za poboljšanje energetskog svojstva zgrade Dio mjera za poboljšanje energetskog svojstva zgrade uključuje: - poboljšanje toplinskih karakteristika vanjske ovojnice primjenom toplinske

izolacije, - zamjenu ili poboljšanje sustava grijanja i povećanje učinkovitosti, - zamjenu ili poboljšanje sustava klimatizacije i povećanje učinkovitosti, - zamjenu ili poboljšanje sustava pripreme potrošne tople vode, - promjenu izvora energije gdje je to ekonomski i ekološki isplativo, - uvoñenje obnovljivih izvora energije (sunčeva, geotermalna, biomasa i

dr.), - poboljšanje učinkovitosti sustava elektroinstalacija i kućanskih aparata, - racionalno korištenje vode, - upravljanje energetikom općenito. Predložene mjere za strojarske instalacije uz manju investiciju (do 5000 kn/100m2, povrat do 3 godine): - ugraditi termostatske ventile na radijatore, - toplinski izolirati cijevi za toplu vodu i spremnike tople vode, - hidraulički uravnotežiti sustav centralnog toplovodnog grijanja, - redovito servisirati i podešavati sustav grijanja i hlañenja, - ugraditi automatsku regulaciju, kontrolu i nadzor energetike zgrade, - odabrati učinkovitija trošila. Predložene mjere za strojarske instalacije uz veću investiciju (preko 5000 kn/100m2, povrat preko 3 godine): na prozore ugraditi prekidače koji isključuju grijanje i hlañenje pri otvaranju

prozora, - sanirati i obnoviti dimnjak, - centralizirati sustav grijanja i pripreme potrošne tople vode, - analizirati sustav grijanja i hlañenja u kući i po potrebi ga zamijeniti energetski

učinkovitijim sustavom (modernizacija postojećeg kotla, ugradnja novog kotla, promjena izvora energije) te ga kombinirati s obnovljivim izvorima energije (sunčeva energija, biomasa, geotermalna energija),

- rekuperacija otpadne topline, - ugraditi centralni nadzorni i upravljački sustav,


11

- ugraditi solarni sustav za zagrijavanje potrošne tople vode - ukoliko se zagrijavanje vode vrši konvencionalnim izvorima energije ugraditi sustav sa sunčanim kolektorima.

Prilog 5. Registar izdanih energetskih certifikata Prilog 6. Metodologija energetskog certificiranja stambenih zgrada Prilog 7. Metodologija energetskog certificiranja nestambenih zgrada Prilog 8. Referentni klimatski podaci za kontinentalnu Hrvatsku Prilog 9. Referentni klimatski podaci za primorsku Hrvatsku PROMJENA DIREKTIVE EPBD 2010/31/EU Najprije nekoliko osnovnih podataka vezanih uz Direktivu 2002/91/EC pod nazivom „The energy performance of buildings“ (Direktiva o energetskom svojstvu zgrada). Taj dokument donesen od strane Europskog parlamenta zapravo predstavlja okvir za racionalnu uporabu energije u zgradama. Sama Direktiva ne propisuje specifične energetske zahtjeve za zgrade i njihove tehničke sustave niti propisuje metodologiju proračuna energetskog svojstva, već to prepušta individualnim zakonodavstvima i inženjerskim savezima zemalja članica EU. U Direktivi se, meñutim pojavljuju neke preporuke koje ne obvezuju zemlje članice, ali im omogućuju lakše postavljanje zahtjeva za zgrade, ukoliko ih žele prihvatiti kao polaznu točku. Motivi za promjenu Direktive: - pojašnjenje navoda iz Direktive 2002/91/EC - na zgrade otpada 40% ukupne potrošnje energije u Europskoj uniji - smanjenje ukupne emisije stakleničkih plinova u EU za najmanje 20% do 2020. g. ispod razine iz 1990. g. - smanjenje potrošnje energije u EU od 20% do 2020. g. (20% povećanje energetske učinkovitosti) - udio energije iz obnovljivih izvora u EU od 20% do 2020. g. - zajednički pristup certificiranju zgrada i pregledu sustava za grijanje i klimatizaciju kojeg obavljaju kvalificirani i/ili ovlašteni stručnjaci. Opći zahtjevi koje trebaju ispuniti države članice:


12

1. postavljanje općeg okvira za metodologiju za izračun energetskog svojstva zgrada i samostalnih uporabnih cjelina 2. primjena minimalnih zahtjeva na energetsko svojstvo na nove zgrade i samostalne uporabne cjeline 3. minimalni zahtjevi na energetsko svojstvo:

a. postojećih zgrada, samostalnih uporabnih cjelina i grañevnih dijelova koji podliježu većoj rekonstrukciji b. grañevnih dijelova koji čine ovojnicu zgrade i imaju značajan utjecaj na energetsko svojstvo zgrade kada se obnavljaju ili zamjenjuju c. tehničkih sustava zgrada kada se ugrañuju, zamjenjuju ili moderniziraju

4. donošenje nacionalnih planova za povećanje broja zgrada s gotovo nultom potrošnjom energije 5. certificiranje zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina 6. provoñenje redovitih pregleda sustava za grijanje i sustava za klimatizaciju 7. provoñenje nezavisnih sustava za kontrolu certifikata i izvještaja o provedenim pregledima sustava za grijanje i klimatizaciju 8. propisivanje kazni. Prema članku 3., "Donošenje metodologije za izračunavanje energetskih svojstava zgrada" države članice obvezno primjenjuju metodologiju za izračunavanje energetskih svojstava zgrada u skladu sa zajedničkim općim okvirom navedenim u Prilogu I. Metodologija se donosi na nacionalnoj ili regionalnoj razini. U članku 6. navodi se kako za nove zgrade treba uzeti u obzir tehnička, ekološka i gospodarska izvedivost visokoučinkovitih alternativnih sustava kao što su: - sustav daljinskog grijanja/hlañenja (ako je dostupno) osobito tamo gdje se u cijelosti ili djelomično temelji na energiji iz obnovljivih izvora, - kogeneracijski sustavi, - dizalice topline (tip odabrati s obzirom na vanjske klimatske uvjete), - decentralizirani sustavi na bazi obnovljivih izvora energije. U članku 7. navodi se kako za postojeće zgrade koje se podvrgavaju većoj rekonstrukciji treba poticati uzimanje u obzir navedenih visokoučinkovitih alternativnih sustava (u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo). U članku 8. navodi se kako treba primjenjivati zahtjeve za tehničke sustave zgrade u pogledu ukupnog energetskog svojstva, ispravne ugradnje i dimenzioniranja, podešavanja i nadzora. Zahtjevi se utvrñuju za nove tehničke sustave te za zamjenu i modernizaciju tehničkih sustava zgrada, a primjenjivat će se u mjeri u kojoj je to tehnički, gospodarski i funkcionalno izvedivo. Zahtjevi za sustave trebaju obuhvatiti najmanje sljedeće: (a) sustave grijanja; (b) sustave za pripremu potrošne tople vode; (c) sustave za klimatizaciju; (d) velike ventilacijske sustave.


13

Takoñer treba poticati uvoñenje inteligentnih sustava mjerenja ("smart metering") kad god se zgrada gradi ili podvrgava većoj rekonstrukciji. Prema članku 9., mora se osigurati: (a) do 31. prosinca 2020. godine sve nove zgrade budu zgrade s gotovo nultom potrošnjom energije, (b) nakon 31. prosinca 2018. godine sve nove javne zgrade u kojima borave i koje posjeduju tijela vlasti budu zgrade s gotovo nultom potrošnjom energije. Europska komisija treba do 31. prosinca 2012. i svake tri godine nakon toga objavljivati izvješće o napretku kojeg je pojedina država članica ostvarila u povećanju broja zgrada s gotovo nultom potrošnjom energije. U članku 12. navodi se kako treba osigurati izdavanje energetskog certifikata za: (a) zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade koje se grade, prodaju ili iznajmljuju novom najmoprimcu; i (b) zgrade s ukupnom korisnom podnom površinom većom od 500 m2 koje koriste tijela javne vlasti i koje imaju velik promet ljudi. Dana 9. srpnja 2015. godina ovaj prag od 500 m2 bit će snižen na 250 m2. U članaku 14. o inspekciji sustava grijanja navodi se kako je redovita inspekcija nužna za sve dijelove sustava, kao što su generator topline, sustav nadzora i optočna(e) pumpa(e) od 20 kW nazivnog učinka sustava na više. Pregled mora obuhvaćati procjenu učinkovitosti kotla i veličine kotla u usporedbi s toplinskim zahtjevima zgrade (barem jednom). Za kotlove iznad 100 kW ložene na kapljevita i kruta goriva traži se inspekcija najmanje svake 2 godine, a za kotlove iznad 100 kW ložene na plin najmanje svake 4 godine. U članku 15. se navodi kako je nužna redovita inspekcija sustava klimatizacije (uključivo sustava hlañenja) za sve rashladne ureñaje od 12 kW nazivnog učinka sustava na više. Inspekcija takoñer treba uključiti analizu učinkovitosti i provjeru dimenzioniranja s obzirom na toplinska opterećenja zgrade. Na temelju nalaza inspekcije ovlašteni stručnjak treba dati mišljenje o zamjeni i/ili rekonstrukciji sustava klimatizacije. Prema članku 16., nakon svakog pregleda sustava grijanja i klimatizacije treba sastaviti izvješće o pregledu. Prema članku 20., države članice dužne su poduzeti mjere kako bi vlasnike/najmoprimce zgrada informirale o različitim metodama i praktičnim rješenjima koja služe za poboljšanje energetskih svojstava. Prilog 1. Zajednički opći okvir za proračun energetskog svojstva zgrada Metodologiju treba utvrditi uzimajući u obzir barem sljedeća gledišta: (a) slijedeće stvarne toplinske karakteristike zgrade uključujući njezine unutarnje pregrade:

(i) toplinski kapacitet;


14

(ii) izolacija; (iii) pasivno grijanje, (iv) rashladni elementi, i (v) toplinski mostovi;

(b) instalacije za grijanje i opskrbu potrošnom toplom vodom, uključujući njihove izolacijske karakteristike; (c) instalacije klimatizacije; (d) prirodnu i mehaničku ventilaciju, što može obuhvaćati i zrakotijesnost; (e) ugrañenu rasvjetnu instalaciju (uglavnom u nestambenom sektoru); (f) izvedbu, položaj i orijentaciju zgrade, uključujući vanjsku klimu; (g) pasivne solarne sustave i zaštitu od Sunca; (h) unutarnje mikroklimatske uvjete, uključujući projektirane uvjete; (i) unutarnja (toplinska) opterećenja. Tamo gdje je to važno za izračun, treba voditi računa o pozitivnom utjecaju slijedećih značajki: (a) lokalnih uvjeta izloženosti sunčevom zračenju, aktivnih solarnih sustava i ostalih sustava grijanja i opskrbe el. energijom iz obnovljivih izvora; (b) el. energije proizvedene kogeneracijom; (c) sustava daljinskog ili blokovskog grijanja i hlañenja; (d) prirodnog osvjetljenja. Prilog 3. Usporedni metodološki okvir za utvrñivanje troškovno optimalnih razina zahtjeva za energetsko svojstvo zgrada Usporedni metodološki okvir zahtijevat će od država članica: - da odrede referentne zgrade koje su obilježene svojom funkcionalnošću i zemljopisnim položajem i koje su za tu funkcionalnost i zemljopisni položaj tipične, uključujući unutarnju mikroklimu i vanjske klimatske uvjete. Referentne zgrade moraju obuhvatiti stambene i nestambene zgrade, kako nove tako i postojeće, - da utvrde mjere energetske učinkovitosti koje treba odrediti za referentne zgrade. To mogu biti mjere za pojedinačne zgrade u cjelini, za pojedinačne grañevne dijelove zgrada ili za kombinaciju grañevnih dijelova zgrada, - da odrede konačnu i primarnu energiju potrebnu za referentne zgrade i referentne zgrade kod kojih se primjenjuju utvrñene mjere energetske učinkovitosti, - da izračunaju troškove (trenutnu neto vrijednost) mjera energetske učinkovitosti tijekom očekivanog gospodarskog uporabnog vijeka referentnih zgrada primjenjujući načela usporednog metodološkog okvira. Kroz izračunavanje troškova mjera energetske učinkovitosti tijekom očekivanog gospodarskog uporabnog vijeka zgrade, države članice će utvrditi troškovnu učinkovitost različitih razina minimalnih zahtjeva za energetska svojstva.

tehniČko veleuČiliŠte u zagrebu zagreb, …seminar.tvz.hr/materijali/materijali9/s03.pdftehniČko...

Documents