tatjana ¨unko orguljska tabulatura iz hvaraazrnic/erad455/rad455cunko.pdf · o orguljskoj...

5

Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 455. Muzikologija 7 (2005), str. 5-36Tatjana »unko Orguljska tabulatura iz Hvara

Najopseæniji saËuvani izvor instrumentalne glazbe 17. stoljeÊa u Hrvatskoj,Orguljska tabulatura iz Hvara, sadræi 71 numerirani list s ukupno 79 skladbi. Zapis skladbina peterolinijsko gornje crtovlje i osmerolinijsko donje crtovlje izravno upuÊuje na naËinuobiËajen u srednjoj i sjevernoj Italiji. Sve su skladbe u rukopisu Ëetveroglasne, spovremenim dodavanjem petoga tona u akordima. Najzanimljivija skupina skladbirukopisa su orguljske mise: Missa B. Virg., dvije Missae Apostolorum i Missa DominicisDiebus. Usporednom analizom s dostupnim primjerima srodnih talijanskih orguljskihtabulatura identificiran je autor triju orguljskih misa iz rukopisa. To je talijanskikasnorenesansni majstor iz Corregia, Claudio Merulo, koji je 1568. u Veneciji tiskaozbirku Messe d’intavolatura d’organo. Hvarski prijepis triju Merulovih misa iz 1568.razlikuje se od izvorne tiskovine jer je prepisivaË u svakoj od njih izostavio ponekivers, a nije prepisao ni tri Creda, tiskana na kraju Merulova izdanja. Spomenute razlikeizmeu Merulova izvornika i hvarskoga prijepisa dopuπtaju nam da taj dio Orguljsketabulature iz Hvara nazovemo dalmatinskom (hrvatskom) redakcijom Merulova izdanjaiz 1568. i da pretpostavimo da je rukopis nastao nakon 1600. godine, kada Caeremonialeepiscoporum propisuje da se tekst Creda ne bi trebao dijeliti izmeu orgulja i zbora.Druga grupa skladbi u Orguljskoj tabulaturi iz Hvara je 27 responzorija, koji obuhvaÊajutreÊinu rukopisa, a grupirani su u tri skupine prema liturgijskom kalendaru za Velikitjedan, odnosno za sluæbu tenebra, podijeljenu na po tri nokturna. Prvih devetresponzorija je za Veliki Ëetvrtak, drugih devet za Veliki petak, a posljednjih devet zaVeliku subotu. Od ostalih se skladbi u rukopisu razlikuju time πto imaju potpisanitekst, koji je vjerojatno sluæio orguljaπu kao potsjetnik. Orguljske intonacije saËinjavajutreÊu skupinu i daleko najveÊi broj (47) pojedinaËnih skladbi Orguljske tabulature izHvara. Prva grupa intonacija (23) nosi uglavom neËitke naslove koji upuÊuju naliturgijske napjeve. Ostale 24 intonacije nose tek naznake o kojem se tonusu radi teupute za koriπtenje orguljskih registara. Posljednja skladba rukopisa je Ëetveroglasniricercar. MoguÊi autor rukopisa je jedan od trojice orguljaπa hvarskoga Kaptola: BattistaMeneghitti (orguljaπ hvarskoga Kaptola od 1598.) i Martin BenetoviÊ (orguljaπ 1600.),ali je najvjerojatnije da je to bio Inocentij JerkoviÊ, koji je tu duænost obavljao desetgodina, od 1601. do 1611.

KljuËne rijeËi: orgulje, tabulatura, Hvar, instrumentalna glazba 17. stoljeÊa,orguljska misa, responzorij, orguljska intonacija, Claudio Merulo, Inocentij JerkoviÊ

Key Words: organ, tablature, Hvar, 17th-century instrumental music, organMass, responsory, organ intonation, Claudio Merulo, Inocentij JerkoviÊ

Istraæivanje dostupne grae za potrebe πireg projekta pod naslovom flInstru-mentalna glazba u Hrvatskoj u 17. stoljeÊu« kao prvog sintetiËkog prikaza instru-mentalne glazbe toga razdoblja dovelo je do nekih zanimljivih rezultata, od kojih

Izvorni znanstveni ËlanakRukopis prihvaÊen za tisak: 5. 03. 2003.

UDK 786.61(497.5 Hvar)'’16'’Tatjana »unkoHrvatska RadiotelevizijaHrvatski radioPrisavlje 3, 10000 ZagrebE-poπta: [email protected]

ORGULJSKA TABULATURA IZ HVARA

6


Êemo jedan prikazati ovim Ëlankom. Radi se o orguljskoj tabulaturi koja se Ëuva uarhivu Kaptola u Hvaru gdje je, poËetkom 17. stoljeÊa, i nastala.

Od nominalno 17 zbirki iz 17. stoljeÊa u kojima se kao glavni ili dodani sadræajnalaze instrumentalne skladbe — Ricercari et arie francesi (Francesco Sponga, Venecija1595.), Messa, e salmi (Francesco Sponga-Usper, Gabriel Usper, Venecija 1614.),Lunario armonico (Gabrielle Puliti, Venecija 1615.), Ricercari a due voci (NicoloSchiavoni, Napulj 1617.), Compositioni armoniche (Francesco Sponga-Usper, GabrielUsper, Venecija 1619.), Secondo Lunario (Gabrielle Puliti, Venecija prije 1620.),Parnassia militia (Vinko JeliÊ, Strassburg 1622.), Fantasie, scherzi et capricci (GabriellePuliti, Venecija 1624.), Tabulatura za violinu (Gabriele Pervaneo, Hvar prije 1625.),Amarosa guerra (Tomaso Cecchini, Venecija 1627.), Cinque messe (Tomaso Cecchini,Venecija 1628.), Arion secundus (Vinko JeliÊ, Strassburg 1628.), Arie, madrigali et cantate(Tomaso Cecchini, Venecija 1630.), Sonate per uno et due violini (Tomaso Cecchini,Venecija 1634.), Note musicali (Tomaso Cecchini, Venecija prije 1649.), Orguljskatabulatura (Varaædin, poËetak 17. stoljeÊa) i Orguljska tabulatura (Hvar, poËetak17. stoljeÊa) — do danas je u cijelosti saËuvano njih 7, a samo su tri vjerojatnonastale u Hrvatskoj (Tabulatura za violinu i Orguljska tabulatura iz Hvara te Cinquemesse Tomasa Cecchinija, vjerojatno takoer nastala u Hvaru).

Tijekom 17. stoljeÊa na glazbu su u Hrvatskoj, u institucijama i pojedinaËno,najviπe utjecali sveÊenici, a o instrumentalnoj glazbi najviπe su se brinuli isusovci,franjevci, pavlini i klarise. No, najviπe je hrvatskih sveÊenika glazbenika tadapripadalo franjevaËkom redu. Glazbenim æivotom πto su ga franjevci promicali ivodili dominirao je svojevrsni asketizam: u bogosluæju najËeπÊe zabranjuju figuralnopjevanje, a od glazbala propisuju samo orgulje. Uz orguljanje, prepisivanje nota izstarih predloæaka bila je osnovna karakteristika njihove glazbene aktivnosti. Upravotoj djelatnosti prepisivanja, prepravljanja i prilagoavanja domaÊim potrebama itradiciji moæemo zahvaliti nastanak Orguljske tabulature iz Hvara, najopseænijegsaËuvanog izvora instrumentalne glazbe 17. stoljeÊa u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj su do poËetka naπeg istraæivanja (godine 1995.) objavljena trisintetiËka prikaza povijesti hrvatske glazbe u kojima nismo mogli pronaÊi podatkeo Orguljskoj tabulaturi iz Hvara.1 Tek se u jednoj od studija posveÊenih razdobljuglazbenoga baroka u Hrvatskoj2 prvi put spominje taj rukopis, saËuvan u oblikufotokopije u grai pohranjenoj u Odsjeku za povijest hrvatske glazbe Zavoda zapovijest knjiæevnosti i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Svrha je ovog Ëlanka prikazati, analizirati i vrednovati taj rukopis te ga ugraditiu europski kontekst, a na temelju svega ponuditi moguÊnosti suvremene izvedbe irecepcije. U cilju πto veÊe sistematiËnosti i preglednosti rezultata istraæivanja navelismo sve poznate bibliografske podatke, opis stanja notnog materijala i iscrpansadræaj u obliku tabele. Analizu sadræaja rukopisa ilustrirali smo faksimilima ivlastitim transkripcijama. Tako ovaj Ëlanak donosi cjelovit prikaz, prve faksimile isedam transkripcija skladbi iz Orguljske tabulature iz Hvara.

1 J. ANDREIS (1974), J. ANDREIS (1982), L. ÆUPANOVI∆ (1979).2 E. STIP»EVI∆ (1992).

7


Faksimil 1: Ricercar iz tabulature (Ricecalla P.’mi Toni, fol. 71b)

Rukopis sadræava 71 numerirani list solistiËke orguljske glazbe. Svaki jelist iscrtan s po dva peterolinijska gornja crtovlja i osmerolinijska donja crtovlja(2x5/8), πto izravno upuÊuje na naËin iscrtavanja linija za solistiËku orguljsku glazbuuobiËajen u srednjoj i sjevernoj Italiji. U gornjem crtovlju visinu nota odreujuC-kljuËevi i to najËeπÊe na prvoj (diskantov) i na drugoj crti (mezzosopranski). Udonjemu su linijskome sustavu u svim primjerima dva kljuËa: F-kljuË na Ëetvrtojliniji i C-kljuË na πestoj liniji. Od notnih vrijednosti rabe se sve u rasponu od notebrevis do note semifuse, a od predznaka snizilice i povisilice, umjesto ranijegkoriπtenja toËke u oba znaËenja, πto upuÊuje na nastanak rukopisa nakon sredine16. stoljeÊa. Snizilicama se autori/prepisivaËi koriste u dva sluËaja: na poËetkuskladbe (samo za sniæavanje note h), te tijekom skladbe, a u oba su sluËaja upisaneu linijskome sustavu ispred note na koju se odnose. Povisilice se, pak, koriste samotijekom skladbe i ËeπÊe su potpisane ispod note ili fraze na koju se odnose negoispred same note, a koriste se takoer umjesto razrjeπilica. Opseg se skladbi kreÊeod E do d2. Sve su skladbe u rukopisu Ëetveroglasne, s povremenim dodavanjempetoga tona u akordima. Oznaka mjere (alla breve), kljuËevi te uporaba predznakana opisani naËin upuÊuje na praksu srednjeg i kasnog 16. stoljeÊa, koja se ukonzervativnijoj sredini mogla zadræati i u prvim desetljeÊima 17. stoljeÊa.

8


Sadræaj rukopisa je sljedeÊi:

Broj Broj Nadnaslov skladbe: Naslov stavka: Opaske, dodatneskladbe lista izvorni /puni/ izvorni /puni/ oznake

1 1a Missa B. Virg.’y Kyrie/Missa Beate Virginy/ /Kyrie I./

1b Kyrie /Kyrie II./2a Christe2b Kyrie /Kyrie III./3a Kyrie vl.’o

/Kyrie IV./3b Et in terra4a Benedicimus te4b Glorificamus te4b Dominus Deus

rex celestis/Dominus Deusrex caelestis/

5a [Dominus Deusrex caelestis]

5b D’ne D’s Ag.’ Dei/Domine Deus,Agnus Dei/

6a Qui tollis6b Qui sedes6b Tu solus D’us

/Tu solus Dominus/7a [Tu solus Dominus] na kraju stavka:

In Gloria circa mediu7b Sanctus /Sanctus I./7b Sanctus /Sanctus II./8a [Sanctus /Sanctus II.]8b Agnus Dei

2 9a Missa Appostolorum Toccata drugi rukopis9b [Agnus]10a [Agnus]10a Come primo10b [Come primo] treÊi rukopis11a [Come primo]

9


Naslov stavka Incipit teksta Opaske, dodatneoznake

3 /1/ 11b Fer: V. in Coena D’ni. In monte Oliveti oznaka * prije/Feria V. in Coena SpiritusDomini/In P.’o noct:’no Resp: I./In Primo nocturnoResponsorium I.

12a oznaka Versus 3:V. kod Vigilate; nakraju Spiritus *

4 /2/ 12b Resp. 2 /Responsorium 2./ Tristis est oznaka * prije Vosfugam

13a oznaka Vers: 3 V kodEcce; na kraju Vosfugam *

5 /3/ 13b Resp. 3 /Responsorium 3./ Ecce vidimusEcce vidimus

14a oznaka V: 3 V; nakraju: Cujus livore * iEcce vidimus a capiteRp.’ii

6 /4/ 14b In 2. Noct: Rp. 4. /In 2. Amicus meusNocturno:Responsorium 4./

15a oznaka * prije Infelix ina kraju In felix *

7 /5/ 15b Resp. 5 /Responsorium 5./ Judas mercator oznaka * kodDenariorum

16a oznaka V.’s 3. V. kodMelius, melius; nakraju Denariorum*

8 /6/ 16b Resp. 6 /Responsorium 6./ Unus ex discipulis oznaka * kod Meliusilli

17a oznaka V.’s 3. V. kodQui intingit; na krajuMelius * i Vnus exDiscipulis a Capite

10


9 /7/ 17b In 3.’o Noct. Rp. 7 Eram quasi agnus * kod Venite/In 3. NocturnoResponsorium 7./

18a V.’s 3. V kod Omnesinimici; na kraju:Venite *

10 /8/ 18b Resp. 8.’o Una hora * kod Vel Judam/Responsorium 8./

19a V’s 3. V. prije Quiddormitis?; na kraju:Vel Judam *

11 /9/ 19b Resp. 9. /Responsorium 9./ Seniores * kod Ut Jesum20a V.’s 3. V. Bonus laut

prije Collegerunt; nakraju Ut jesum * iSeniores a Capite

12 /10/ 20b Fer. VI in Parasceve In p.’o Omnes amici mei * kod Et terribilibusNoct.’o Resp: i. /Feria VI.in Parasceve. In I. Nocturno,Responsorium 1./

21a V.’s 3. V. Cantus tacetprije Inter iniquos; nakraju Et terribilibus

13 /11/ 21b Resp. 2 Velum templi22a V.’s 3. V. Cantus tacet

prije Petrae scissae; nakraju Et ois terra *

14 /12/ 22b Resp.’m 3.’m Vinea mea * kod Quomodo23a V.’s 3 V. Bassus tacet

prije Sepivi te; na kraju:Quomodo *

15 /13/ 23b In 2.’do Noct.’o Rp. 4 Tamquam24a V.’s 3 V. Bassus tacet

prije Cumque

16 /14/ 24b R. V. /Responsorium 5./ Tenebrae factae sunt25a V.3.V. Bassus tacet prije

Exclamans; na kraju:Et inclinato *

11


17 /15/ 25b Rp. 6.’m Animam meam drugi red novi rukopis;zadnja 4 takta opetprethodni rukopis

26a V.3.V. Cantus tacet; nakraju Quand einvenno*

18 /16/ 26b R.’m 7.’m In 3.’o Noct.’o Tradiderunt me27a V.3.V. Bassus tacet prije

Alieni; na krajuEt sicut*

19 /17/ 27b Rp. 8 Jesû tradidit /Jesum * prije Petrus autemtradidit/

28a V. 3.V. Cantus tacetprije Adduxerunt; nakraju Petrus aût*

20 /18/ 28b Rp. 9. Caligaverunt29a V.3.V. Bassus tacet prije

O vos; na kraju Si est* iCaligaverunt a cap.’teRp.’ij

21 /19/ 29b Sabbati sancti. In p.’o Sicut ovisNoct.’no Rp.’m P.’m

30a * prije Ut vivificaret;V.3.V Bassus tacet prijeTradidit; na krajuUt vivificaret*

22 /20/ 30b Rp. 2.’m Hierusalem * kod Quia in te/Jerusalem surge/

31a V.3.V. Cantus tacetprije Deduc quasi; nakraju Qua in te*

23 /21/ 31b Rp. 3.’m Plange quasi virgo32a V.3.V. Cantus tacet

prije Accingite vos; nakraju: Quia venit*

24 /22/ 32b Rp. 4. in 2.’do Noct.’no Recessit33a V.3.V. Catus /!/ tacet

prije Destruxit

12


25 /23/ 33b Rp. 5.’m O vos omnes * kod Si est;34a V.3.V. Bassus tacet prije

Attendite; na krajuSi est dolor*

26 /24/ 34b Rp. 6 Ecce quomodo * kod Et eritmoritur

35a V.3.V. Cantus Tacetkod Tamquam agnus;na kraju: Et erit in pace*i Ecce qomodo a CapiteRp.’ij

/35b//Responsorium 7/ /Astiterunt/ nedostaje list

27 /25/ 36a [Astiterunt] V.3.V. prije Quare; nakraju AdversusDo’um*

28 /26/ 36b Rp. 8 /A/Estimatus sum *kod Factus sum37a V.3.V. Cantus tacet

prije Posuerunt; nakraju: Factus sum*

29 /27/ 37b Rp. 9. Sepulto Domino38a V.3.V. Bassus tacet prije

Accedentes; na kraju:Potentes milites* iSepoto D’no A Cap.’teRp.’ij

30 /1/ 38b /orguljske intonacije/ In Fe.’a39a [In Fe.’a]

31 /2/ 39b P.’i Toni

32 /3/ 40a Anni Tertis Tono.Xpe Redemp. quid.Nat: et tutti S.’ti

33 /4/ 40a Pange ling.

34 /5/ 40b P... neËitak naslov i notnizapis

35 /6/ 40b neËitak naslov i notnizapis

13


36 /7/ 41a Tibi xpd splendortuis /?/

37 /8/ 41a Jesu Corona Virginis

38 /9/ 41b Anni del 2.’do T.’o Deus ... minor

39 /10/ 41b Anni del 3.’o T.’o Deus tuos militis /?/

40 /11/ 42a Sanctus meritis

41 /12/ 42a Concinut plebsfidelis d.’ta Chiara

42 /13/ 42b 4.o Tuono Jesu nost. Redemptor

43 /14/ 42b Aura luce

44 /15/ 43a Exultet ... /neËitko/

45 /16/ 43a Hius ostentu

46 /17/ 43b 7.’o Tuono Veni creator spi’us

47 /18/ 43b Lucis creator optime

48 /19/ 44a 8.’o Tuono Hostis Herodes

49 /20/ 44a O Lux Beata Trinitas

50 /21/ 44b 8.’o T.’o ... /neËitko/ Confessor

51 /22/ 44b Vndecimo T.’o S... /neËitko/ de Badua

52 /23/ 45a Duodecimo Tuono Ad cenam agni ...

53 /24/ 45b P.’i Toni s lijeve strane crtovlja:flVn tuono / piu alto /Vn touno / piu basso /Alla 3’a bassa«

54 /25/ 45b 2.’di Toni s lijeve strane crtovlja:flVn tuono / piu alto /Alla 4.’a / alta.«

14


55 /26/ 46a 3.’y Toni s desne strane crtovlja:flVn tuono / piu basso/ Alla 3.’a / bassa /Alla 4.’a / bassa / Alla5.’a / bassa«

56 /27/ 46a 4.’i Toni /s desne stranecrtovlja: flVn tuono /piu basso / Alla 3’a /bassa.«

57 /28/ 46b 5.’i Toni /s lijeve strane crtovlja:flVn tuono / piu basso/ Alla 3’a bassa / Alla4’a / bassa / alla 5’a /bassa.«

58 /29/ 46b 6.’i Toni /s lijeve strane crtovlja:flVn tuono / piu alto /Vn tuono / piu basso /Alla 3’a / bassa.«

59 /30/ 47a 7.’i Toni /s desne stranecrtovlja: flVn tuono /piu basso / Alla 3’a /bassa / Alla 4’a / et alla/ 5’a bassa.«

60 /31/ 47a 8.’i Toni /s desne stranecrtovlja: flVn tuono piu/ basso / Alla 3’a / 4’aet 5’a bassa.«

61 /32/ 47b P.’o Tuono

62 /33/ 48a [bez naslova]

63 /34/ 48b 2.’do Tuono


65 /36/ 49b 3.’o Tuono

66 /37/ 51a* [bez naslova] /kriva paginacija/

15


67 /38/ 51b* 4.’o Tuono /kriva paginacija/


69 /40/ 51b 5.’o Tuono


71 /42/ 52b 6.’o Tuono


73 /44/ 53b 7.’o Tuono


75 /46/ 54b 8.’o Tuono


77 /3/ 55b /Missa Appostolorum/ Kyrie Aptor. /Kyrie I./56a Kyrie /Kyrie II./56b Christe57a Kyrie /Kyrie III./57b Kyrie vli.’o /Kyrie IV./58a [Kyrie vli.’o /Kyrie IV./]58b Et in terra59a Benedicimus59b Glorificamus60a D’ne D.’s Rex celestis60b Domine Deus Agnus Dei61a Qui tollis61b Tu solus altiss.62a Sanctus /Sanctus I./62b Sanctus /Sanctus II./63a Agnus Dei

78 /4/ 63b Dominicis Diebus Kyrie /Kyrie I./64a Kyrie /Kyrie II./64b Christe65a [Christe]65b Kyrie /Kyrie III./66a Et in terra66b Benedicimus te66b Glorificamus te

16


67a Domine Deus rex celestis

67b Domine Deus Agnus Dei

68a Qui tollis

68b Q’m tu solus sanctus

69a Tu solus altissimus

69b [bez naslova]

70a Sanctus /Sanctus I./

70b Sanctus /Sanctus II./

71a Agnus Dei

79 71b Ricercalla P.’mi Toni

Iz popisa sadræaja orguljske tabulature iz Hvara zakljuËuje se da ona ima toËno79 skladbi, koje prema vrstama moæemo podijeliti na:

1. Ëetiri orguljska misna ciklusa i to: Missa B. Virg., dvije Missa Apostolorum iMissa Dominicis Diebus;

2. 27 responzorija svrstanih u tri skupine prema liturgijskome kalendaru;3. 47 tonusa ili intonacija (Tuono) takoer u tri skupine: prva sadræava 23

intonacije Ëija je funkcija bila interludijska za vokalne liturgijske stavke; druga s 8intonacija predstavlja svojevrsne vjeæbe za uporabu orguljskih registara, a treÊa sa16 intonacija donosi po dvije opseænije skladbe u svakome od osam tonusa;

4. posljednje je djelo zbirke Ricercalla P_mi Toni.

17


A. Orguljske mise

Faksimil 2: Missa B. Virg.’y (Kyrie /Kyrie I./, fol. 1a)

Najzanimljiviji dijelovi rukopisa su orguljske mise, pa u prouËavanju rukopisakreÊemo od njih.

Usporednom analizom s dostupnim primjerima srodnih talijanskih orguljskihtabulatura do sada smo uspjeli identificirati autora triju misa inkorporiranih urukopis i to uz pomoÊ dvaju kratkih primjera citiranih u The History of KyboardMusic to 1700 Willija Apela.3

Transkripcija 1: Missa Dominicalis — Domine Deus Agnus Dei, t. 3-6 (APEL,1972:124)

3 W. APEL (1949: 124, pr. 115 i 116).

18


Prema citiranim primjerima ustanovili smo da je autor posljednje miseOrguljske tabulature iz Hvara Claudio Merulo (Corregio, 8. travanj 1533. — Parma,5. svibanj 1604.). Radi se o Missae in Dominicis diebus, koju je sâm Merulo tiskao uzbirci Messe d’intavolatura d’organo 1568. u Veneciji. Uz pomoÊ Apelova opisaosobitosti ostalih dviju misa tiskanih u istoj zbirci, moglo se utvrditi da su vjerojatnoi Missa B. Virg.’y i /Missa Apostolorum/ prijepisi Merulovih misa, a na temeljumodernog izdanja Missae Apostolorum4 utvrdili smo da je i treÊa misa Orguljsketabulature iz Hvara nedvojbeno Merulova.

Izvorno izdanje Merulovih misa Ëuva se danas u Biblioteca dell’Accademia SantaCecilia u Rimu; kopirane su u obliku njemaËke tabulature u 3. svesku tzv. TurinerOrgeltabulaturen, opseænoj zbirci iz juæne NjemaËke (iz Augsburga), a godine 1865.tiskao ih je S. Richault u Parizu (to je izdanje priredio J. B. Labat, orguljaπ katedraleMontauban u juænoj Francuskoj, transkribiravπi ih na dva crtovlja). Iz toga je jasnoda su Merulove mise prepisane u orguljskoj tabulaturi iz Hvara njihova treÊa sadapoznata saËuvana kopija.

Prva misa orguljske tabulature iz Hvara, Missa B. Virg.’y, prijepis je Missaevirginis Marie Claudija Merula, nastale na temelju Mise IX. (In Festis B. MariaeVirginis 1. — Cum jubilo) modernoga Graduala; treÊa misa orguljske tabulature izHvara prijepis je Missae Apostolorum, koju je Claudio Merulo napisao na temeljuMise IV. (In Festis Duplicibus. 1. — Cunctipotens Genitor Deus), a Ëetvrta misa,Dominicis Diebus, prijepis je Merulove Missae in Dominicis diebus utemeljene na MisiXI. (In Dominicis infra annum. — Orbis factor).

Sve tri mise izrasle su iz alternatim prakse sankcionirane u Caeremonialeepiscoporum, a prema kojoj se ordinarij mise izvodio naizmjence zborski i naorguljama prema sljedeÊoj shemi (u kojoj su dijelovi koji se izvode na orguljamanapisani kurzivom):

Kyrie eleison. Kyrie ... Kyrie ... Christe ... Christe ... Christe ... Kyrie ... Kyrie ... Kyrie ...Gloria in excelsis Deo [zapjev sveÊenika], et in terra pax ... Laudamus te,

benedicimus te, adoramus te, glorificamus te, gratias agimus...: Domine Deus, rexcaelestis..., Domine fili...; Domine Deus, Agnus Dei...: qui tollis..., miserere nobis; quitollis..., suscipe deprecationem nostram; qui sedes... Quoniam..., tu solus Dominus, tusolus altissimus..., cum Sancto Spiritu... Amen. /ili: in gloria Dei patris. Amen/

Sanctus, sanctus, sanctus Dominus... Pleni sunt...Benedictus...Agnus Dei... Agnus Dei... Agnus Dei.Spomenute tri mise iz Hvarske orguljske tabulature s citiranom se shemom,

koja sadræava ukupno 19 verseta, ne podudaraju u cijelosti.a) Prva se misa (Missa B. Virg.’y) razlikuje u versetima iz Glorije — nedostaju

Quoniam, Tu solus altissimus i Amen — umjesto njih orguljama su posveÊeni versetiQui sedes i Tu solus Dominus, a izostavljeni su i Benedictus te jedan Agnus Deiverset.

U usporedbi, pak, s Merulovim izvornikom, za misu B. Virg.’y za sada moæemoreÊi (prema Apelovu opisu) da njezina Glorija ne sadræava trop Spiritus et alme.

4 Claudio MERULO, Messe d’Intavolatura d’Organo, ur. Rudolf Walter, sv. I: Missa Apostolorum,za orgulje, Doblinger, BeË-München, 1994.

19


Transkripcija 2: Missa B. Virg.’y (Kyrie /Kyrie I./, fol. 1a) (»UNKO, 2003.)

20


b) Drugoj misi orguljske tabulature iz Hvara, koja nosi naslov MissaAppostolorum, nismo naπli moguÊi izvornik; zapisana je dvama rukopisima koji serazlikuju od onoga kojim je zapisan ostali dio rukopisa. Sadræajem se ta misa takoerizdvaja od ostalih, jer ne odgovara citiranoj alternatim praksi.

Faksimil 3: Missa Appostolorum (Toccata, fol. 9a)

21


Transkripcija 3: Missa Appostolorum (Toccata, fol. 9a) (»UNKO, 2003.)

c) πto se tiËe treÊe mise, mise Appostolorum, autor orguljske tabulature iz Hvaraiz Merulova je izdanja iz 1568. izostavio vers Quoniam tu solus sanctus i Amen izGlorije. Misa, dakle, ima 15 od 19 moguÊih verseta.

22


Faks

imil

4: /

Mis

sa A

ppos

tolo

rum

/ Kyr

ie A

ptor

. /K

yrie

I./,

fol

. 55b

23


Transkripcija 4: /Missa Appostolorum/ Kyrie Aptor. /Kyrie I./, fol. 55b (»UNKO,2003.)

24


c) Misu Dominicis Diebus za sada ne moæemo usporediti s modernim izdanjem,a od propisane se alternatim prakse razlikuje samo izostankom versetâ Kyrie IV,Benedictus i jednog Agnus Dei, dakle, sadræava ukupno 16 orguljskih verseta.

Faksimil 5: Misa Dominicis Diebus (Kyrie /Kyrie I./, fol. 63b)

25


Transkripcija 5: Misa Dominicis Diebus (Sanctus /Sanctus I./ i Sanctus /SanctusII. — prvih 6 taktova/, fol. 70ab) (»UNKO, 2003.)

26


Spomenute razlike izmeu Merulova izvornika i hvarskoga prijepisa dopuπtajunam veÊ u ovoj fazi5 da taj dio orguljske tabulature iz Hvara nazovemo dalmatin-skom (hrvatskom) redakcijom Merulova izdanja iz 1568. Naime, Ëinjenica da autororguljske tabulature iz Hvara nije iz Merulova izdanja (u sluËaju mise Apostolorum)prepisao stavke Quoniam tu solus sanctus i Amen iz Glorije, ni bilo koji od triju Creda,tiskanih posebno u istome Merulovu izdanju, upuÊuje na kritiËki odnos i vremenskiodmak prepisivaËa od tiskovine iz godine 1568. Izostavljanje Creda iz oËitodostupna izdanja, omoguÊuje pretpostavku da je rukopis nastao nakon 1600. godine.Naime, te je godine objavljen Caeremoniale episcoporum, u kojemu se uz ostalopropisuje da se tekst Creda ne bi trebao dijeliti izmeu orgulja i zbora, iako su seprije 1600. godine orguljski verseti dosta Ëesto pojavljivali za Credo, pa tako i uMerulovu izdanju iz 1568. Kako Caeremoniale episcoporum sankcionira praksu kojaje veÊ neko vrijeme trajala, Ëini se da je hvarski prepisivaË uzeo u obzir novijepropise i izbacio flnepoÊudne« dijelove iz tiskovine koju je prepisivao, a da bi tomebilo tako, prijepis je morao nastati nakon 1600. godine.

5 Tj. prije pregleda hvarskog arhiva.

27


B. Responzoriji

Faksimil 6: Resp. 6 /Responsorium 6./, Unus ex discipulis, fol. 16b i 17a

28


Zapis responzorija u Orguljskoj tabulaturi iz Hvara — koji poËinje na folijuoznaËenom brojem 11, a zavrπava na foliju s brojem 37 — razlikuje se od zapisaorguljskih misa i intonacija i time πto ima potpisani tekst. BuduÊi da se radi opolifonskim, uglavnom Ëetveroglasnim uglazbljenjima, a da tekst nije potpisan podsvaki od glasova, nego ispod dvostrukoga linijskoga sustava (koji se ne razlikujeod onoga opisanoga kod orguljskih misa) te da sadræava oznake koje upuÊuju naponavljanje, moæemo pretpostaviti da je tako potpisani tekst sluæio orguljaπu kaopodsjetnik, a da je forma responzorija odgovarala uobiËajenoj: orguljska intonacija(a), solistiËki ili zborski odgovor (b), orguljski verset (a), zborski ili solistiËki verset(c).

Tekstovi responzorija u Orguljskoj tabulaturi iz Hvara odgovaraju najËeπÊeuglazbljivanim tekstovima responzorija, onima za Veliki tjedan, to jest za sluæbutenebra, podijeljenu na tri nokturna. Prvih devet responzorija je za Veliki Ëetvrtak,drugih devet za Veliki petak, a posljednjih devet za Veliku subotu.

Ako se ne radi o originalnim skladbama, toËnije ako su i responzoriji uOrguljskoj tabulaturi iz Hvara takoer prijepisi, valja nam se osloniti na istraæivaËkiobrazac koji se pokazao uspjeπnim kod orguljskih misa, tj. izvornik potraæiti meutadaπnjim talijanskim tiskovinama, od kojih je najpoznatija ona Marca AntonijaIngegnerija (Verona, oko 1547. — Cremona, 1.12.1592.). Njegovih 27 responzorijaza Veliki tjedan smatrali su se Palestrininim djelom, dok nije F. X. Haberl 1897.utvrdio pravog autora. Objavljene 1588., Ingegnerijeve Lamentacije su Ëetveroglasnepoput ovih u Orguljskoj tabulaturi iz Hvara, samo je pitanje imaju li orguljskudionicu. VeÊina je, naime, zbirki responzorija uglazbljena a cappella, a samonekoliko uz pratnju orgulja. U obzir moramo zato uzeti i manje poznate talijanskeskladatelje koji su uglazbili istih 27 responzorija. To su, na primjer, GiovanniAlcarotto, Ruggerio Argilliano, Michele Falusi, Manuel Cardoso, Girolamo Barteite joπ neki.

B. 1. Oblik responzorija

Na temelju analize oblika prvih devet responzorija u Orguljskoj tabulaturi izHvara zakljuËak je da se pojavljuju u dvije varijante:

a) prva varijanta odgovara naprijed iznesenoj shemi;6

b) druga varijanta razlikuje se od prve po proπirenju na kraju, u kojoj nakonspomenute upute s oznakom * stoji joπ jedna, koja upuÊuje na povratak na poËetakresponzorija. Pretpostavljamo da se, zbog simetrije, odnosi na orguljaπa, ali neznamo do kojeg se odsjeka teksta izvodi jer do oznake * mogu biti 1, 2 ili 3 odsjekateksta, odnosno orguljske obradbe.

U prvih devet responzorija ta se varijanta pojavila tri puta.

6 Oznake za shemu preuzeli smo iz nepotpisana Ëlanka o responzoriju, u kojemu malo slovooznaËava orguljski dio, a veliko slovo vokalni, u kojoj a a a a a dio, po broju taktova uvijek najopseæniji, izvodeorgulje, BBBBB dio — odgovor — izvodi solist ili zbor (vjerojatnije solist jer nikada nema nikakvih opaski);slijedi orguljski verset (aaaaa), obiËno kraÊi, a zatim je u zapisu samo oznaka * i uputa o tome koji dioodgovora zbor ponavlja.

29


Faksimil 7: Sabbati sancti. In p.’o Noct.’no Rp.’m Pr.’m /In primo NocturnoResponsorium Primum/, Sicut ovis, fol. 29b

C. Intonacije

Faksimil 8: 1. intonacija In Fe.’a /In Feria/, fol. 38b i 39a (na str. 30)

30


Folijem oznaËenim brojem 38 u Orguljskoj tabulaturi iz Hvara poËinje niz od47 orguljskih intonacija. Prve 23 intonacije nose (uglavnom) neËitke naslove kojiupuÊuju da su njihova namjena, ali i tematski materijal, vezani za liturgijske napjeve.Ostatak (24 intonacije) je bez naslova koji bi upuÊivali na povezanost s nekimliturgijskim tekstom, a nosi samo naznake o kojem se tonusu to jest modusu radi ioznake za transpozicije upisane sa strane.

Prva skupina intonacija obuhvaÊa sve tonuse, iako ne ravnomjerno: najviπe ihje u prvome i drugome modusu, a undecimo i duodecimo tuono upotrijebljeni su samojedanput. Druga skupina intonacija sadræava tri puta po 8 intonacija u 8 razliËitihcrkvenih modusa, pri Ëemu su prvih osam intonacija kratke, a sljedeÊih 16 iz teskupine opseænije intonacije.

Jedinu referencu na orguljske intonacije naπli smo u naslovu Intonationi d’organodi Andrea Gabrieli, et di Gio[vanni] suo nipote ... composte sopra tutti li dodeci toni dellamusica, tiskanoj u Veneciji godine 1593. kod Angela Gardana. Ta zbirka, premaopisu Johna Caldwella,7 ima osam intonacija Andree Gabrielija, koje korespondirajus originalnim sustavom od osam crkvenih modusa, i 11 skladbi GiovannijaGabrielija, od kojih se svaka odnosi na jedan od 12 modusa Glareanusova proπirenogsustava, osim πto su treÊi i Ëetvrti modus predstavljeni istom skladbom. CaldwellistiËe da se parovi modusa, koji u crkvenome sustavu imaju istu notu finalis alirazliËite opsege, za potrebe glazbe za instrumente s tipkama obiËno smatrajurazliËitim transpozicijama istoga modusa. Jedanaest skladbi Giovannija Gabrielija

7 J. CALDWELL, Intonazione, u: The New Grove Dictionary of Music and Musicians, sv. 9, Macmillan,London itd. 1980, 279.

31


napisano je izvorno in d, g, e frigijski (s plagalnom kadencom), C, F, G, G, a, a, F iC. Svaka je takoer ponovljena u transponiranome obliku. Pretisak te danasizgubljene zbirke sadræava 22 intonacije Giovannija Gabrielija te 8 intonacija i 4toccate Andree Gabrielija.

Apel spominje joπ dva primjera — tri intonacije u zbirci Libro de cifra nueva©panjolca Venegasa de Henestrose iz 1557., koje autor naziva entradama te zbirkuZwölf toni oder modi utraque scala baselskog orguljaπa Samuela Mareschala, nastaluvjerojatno poËetkom 17. stoljeÊa.8 Tri transkripcije koje donosi Apel razlikuju se odintonacija u Orguljskoj tabulaturi iz Hvara: Intonazione del secondo tono AndreeGabrielija tokatnog je tipa, kao i druga dva primjera, prva entrada de Henestrosa iprimi toni: Dorius Mareschala.

Sve intonacije hvarske zbirke imitativnoga su tipa: prva i druga, oznaËene s InFe: a i P. i Toni obuhvaÊaju cijeli folijo. Prva ima 38 taktova, a druga 20 taktova.Ostale intonacije — njih 21 — znatno su kraÊe. Sve traju po 9 taktova, osim prve —koja ih ima 10.

Druga skupina intonacija (ukupno 3x8) poËinje na 45. foliju: prvih osamintonacija takoer su vrlo kratke — obuhvaÊaju samo 9 ili 10 taktova, a sljedeÊih(posljednjih) 16 imaju izmeu 18 i 20 taktova.

Transkripcija 6: 11. intonacija 7.’o Tuono, Veni creator sp.’us, fol. 43b (»UNKO,2003.)

Iz biljeπke prvome tiskanom spomenu Orguljske tabulature iz Hvara doznajemoda flna kuverti, u koju je film bio umotan, piπe: ‘Nepoznati autor XVI. st: Skladbe zaorgulje i motet: (Rukopis je vlasniπtvo Stolnog kaptola u Hvaru). Prvotno pravoobrade i publiciranja ima A. VidakoviÊ, koji je rukopis iznimno dobio i dao ganaËiniti na mikrofilm.’«9

8 W. APEL (1949: 218-221)9 Usp. E. STIP»EVI∆ (1992: 117).

32


S obzirom na to da nam hvarski Kaptol nije dopustio pregled svojega arhiva,za koji tvrdi da joπ nije ureen,10 moguÊe je i da je rukopis moæda joπ u ostavπtiniA. VidakoviÊa. Ali neobiËno je da VidakoviÊ u svojem Izvjeπtaju o radu na sakupljanjumuziËkih neumatskih kodeksa i o pregledu knjiænica u Splitu, Trogiru i Hvaru,11 jedinojprigodi za koju znamo da je bio u Hvaru, taj rukopis ne spominje. Ono πto spominjeipak je vaæno za rasvjetljavanje okolnosti nastanka rukopisa, jer svjedoËi o tome dase baπ u doba nastanka rukopisa neka zasad nepoznata osoba u Hvaru brinula odobavljanju suvremene literature. Tako VidakoviÊ spominje da je naπao flnekolikoveoma vrijednih teoretskih djela, od kojih su neka prava rijetkost i po velikimsvjetskim knjiænicama. To su:

Iz 1596. flPratica di musica« Lodovica Zacconija (izd. Bartolomeja Carampellau Mlecima);

Iz 1598. flL’arte del contrapunto Giov. Maria Artusija iz Bologne (izd. GiacomaVincentija u Mlecima);

Iz 1600. flL’Artusi, ouero delle imperfettioni della moderna musica« Giov.Maria Artusija (izd. Giacoma Vincentija u Mlecima);

Iz 1609. flSantuario di laudi o vero rime spirituali« Serafina Razzija (izd.Bartolomeja Sermartellija u Firenzi).«12

Isti je taj marljivi dobavljaË mogao u Hvar donijeti i Merulovu zbirku, tiskanu1568. u Veneciji te izvore iz kojih su prepisani responzoriji i intonacije. Ipak, nijedan od tih izvora VidakoviÊ ne spominje u svojem Izvjeπtaju.

No, pokuπajmo pronaÊi moguÊe fldobavljaËe« i/ili prepisivaËe iz Hvara.Njihova imena nalazimo u spisima onih istraæivaËa kojima je prije nas bilodopuπteno istraæivati sadræaj hvarskih arhiva. To su O. Antonin ZaninoviÊ O. P.,Grgo Novak i Dragan Plamenac. Prema njihovim istraæivanjima, do 17. prosinca1598. orguljaπ hvarskoga Kaptola bio je Battista Meneghitti, zatim je za privremenogorguljaπa bio izabran pjesnik Martin BenetoviÊ, a njega je kao orguljaπ 14. listopada1601. naslijedio dominikanac Inocentij JerkoviÊ, te je tu duænost obavljao desetgodina. Njih trojica, dakle, Ëine najvjerojatnije uæi izbor onih koji su mogli poæeljetinabaviti tiskane note iz Venecije i koji su ih, za vlastite potrebe, moæda i prepisivali.

I dok o prvome od njih za sada ne znamo niπta, o drugome nam Plamenacdonosi zanimljivu pojedinost,13 naime, BenetoviÊ je godine 1607. zbog interesahvarskih puËana i graana boravio u Veneciji. No, uz prijaπnju pretpostavku da jeprijepis orguljskih misa nastao najvjerojatnije nakon 1600., utemeljenu naizostavljanju nekoliko versa iz orguljskih misa, a ponajprije Creda, πto upuÊuje napoπtivanje dokumenta Caeremoniale episcoporum iz 1600., u najuæem izboru moguÊihautora i prepisivaËa Orguljske tabulature iz Hvara je fra Inocencije JerkoviÊ, dok jeBenetoviÊ moæda u Veneciji nabavio izvornike.

10 S tim je objaπnjenjem naπa molba za pregled arhiva odbijena (pismo od…11 A. VIDAKOVI∆ (1956: 508-510).12 Usp. A. VIDAKOVI∆ (1956: 510).13 D. PLAMENAC (1938: 103, bilj. 87).

33


LITERATURA

ANDREIS, Josip Povijest hrvatske glazbe, knj. 4, Zagreb: SveuËiliπna naklada1974 Liber, Mladost

ANDREIS, Josip1982 Music in Croatia, 2. izd. Zagreb: Institute of Musicology —

Academy of Music. 47-82.

APEL, Willi1949 The Notation of Polyphonic Music 900-1600. Cambridge,

Massachusetts: The Mediaeval Academy of America.

APEL, Willi The History of Keyboard Music to 1700, preveo na engl. i revidirao1972 Hans Tischler. London: Indiana University Press, Bloomington.

ARNOLD, Franck Thomas1965 The Art of Accompaniment from a Thorough-Bass as Practised in

the XVIIth & XVIIIth Centuries. Uvod: Denis Stevens. U 2 sveska.New York: Dover Publications, Inc.

BARBIERI, Patrizio1991. ’Chiavette’ and modal transposition in Italian practice

(c. 1500-1837). Recercare III. 5-79.

BERI∆, Duπan1958 Kratki pregled muzike otoka Hvara kroz stoljeÊa. U: Prilozi

povijesti muzike otoka Hvara. (ur. Niko DubokoviÊ Nadalini)Split: Publikacija historijskog arhiva — Hvar. (6) 7-14.

CALDWELL, John1980 Intonazione. U: The New Grove Dictionary of Music and Musi-

cians, London itd.: Macmillan, sv. 9. 279.

CALDWELL, John2002 Ricercare. U: The New Grove Dictionary of Music and Musicians,

2. izd., London itd.: Macmillan, sv. 21. 325-328.

CALDWELL, John2002 Sources of keyboard music to 1660. The New Grove Dictionary

of Music and Musicians, 2. izd., London itd.: Macmillan, sv. 24.19-39.

CALDWELL, John1987 Editing Early Music. Oxford: Clarendon Press.

CVEKAN, Paπkval1988 FranjevaËko zakonodavstvo o pjevanju i orguljama u 17. i 18.

stoljeÊu. U: Glazbeni barok u Hrvatskoj. (ur. E. StipËeviÊ). Osor:Osorske glazbene veËeri. 145-154.

34


FERGUSON, Howard (ur.)1989 Early Italian Keyboard Music. An Anthology. Sv. 1 i 2. Oxford i

New York: Music Department. Oxford University Press.

GOMBOSI, Otto1957 About Organ Playing in the Divine Service circa 1500. U: Es-

says in honor of A. T. Davison. Cambridge, Mass.: Harvard Uni-versity. 51-68.

HIGGINBOTTOM, Edward2001 Organ Mass. U: The New Grove Dictionary of Music and Musi-

cians, 2. izd., London itd.: Macmillan, sv. 18. 652-657.

KATALINI∆, Vjera1990 Pregled izvora o glazbenoj kulturi baroknog razdoblja na tlu

SR Hrvatske. U: Glazbeni barok u Hrvatskoj (ur. E. StipËeviÊ).Osor: Osorske glazbene veËeri. 20-46.

MISCHIATI, Oscar1985 Il manoscritto organo-cembalistico Italiano della Biblioteca

Feininger. Saggi. Trento: La biblioteca musicale Lurence K. J.Feininger, Danilo Curti and Fabrizio Leandarelli sds, Provinciadi Trento. 84-89.

MORELLI, Arnaldo1996 The Role of the Organ in Performance Practices of Italian Sa-

cred Polyphony During the Cinquecento. Musica disciplina (50).239-270.

MORELLI, Arnaldo1998 Cantare sull’organo: an unrecognised practice«. Recercare (X).

183-205.

NOVAK, Grgo1924 Orgulje, orguljaπi i uËitelji crkvenog pjevanja u Hvaru. (Prilog

istoriji orguljanja kod nas). Sv. Cecilija (XVIII, 6). 179-181.

PACIK, Rudolf1977 Zur Stellung der Orgel in der katholischen Liturgie des 16.

Jahrhunderts. U: Salmen, Walter (ur.). Orgel und Orgelspiel im16. Jahrhundert. Innsbruck: Helbling. 120-143.

SILBIGER, Alexander1991 Is the Italian Keyboard intavolatura a tablature?. Recercare (III).

81-103.

35


SOLDO, Josip Ante1989 Glazbena ostavπtina 17. i 18. stoljeÊa u franjevaËkim samo-

stanima splitske provincije. U: Glazbeni barok u Hrvatskoj (ur.E. StipËeviÊ). Osor: Osorske glazbene veËeri.

STIP»EVI∆, Ennio1989 Uvodna razmatranja. U: Glazbeni barok u Hrvatskoj (ur. E.

StipËeviÊ). Osor: Osorske glazbene veËeri.

STIP»EVI∆, Ennio1992 Hrvatska glazbena kultura 17. stoljeÊa. Split: Knjiæevni krug.

TUKSAR, Stanislav (ur.)1993 Glazbeni barok i zapadni Slaveni u kontekstu europskog kulturnog

zajedniπtva. Zagreb: Hrvatsko muzikoloπko druπtvo — Razredza glazbenu umjetnost i muzikologiju HAZU — Zavod zapovijest hrvatske glazbe.

VIDAKOVI∆, Albe1956 Izvjeπtaj o radu na sakupljanju muziËkih neumatskih kodeksa

i o pregledu knjiænica u Splitu, Trogiru i Hvaru. Zagreb:Ljetopis JAZU (61). 501-511.

VIDAKOVI∆, Albe1977a Orguljska misa. MuziËka enciklopedija. Zagreb: Jugoslavenski

leksikografski zavod (sv. 2). 591.

VIDAKOVI∆, Albe1977b Responzorij. U: MuziËka enciklopedija. Zagreb: Jugoslavenski

leksikografski zavod (sv. 3).193.

VIDAKOVI∆, Albe1977c Tenebrae. U: MuziËka enciklopedija. Zagreb: Jugoslavenski

leksikografski zavod (sv. 3). 560.

WALTER, Rudolf1994 Claudio Merulo, Messe d’Intavolatura d’Organo, (ur.). Sv. I. Missa

Apostolorum, za orgulje. BeË — München: Doblinger. Dilettomusicale — Doblingers Reihe alter Musik (DM 1121).

ZANINOVI∆, Antonin O.1919 Starije vijesti o orguljama u nekim dalmatinskim crkvama. O.

Antonin ZaninoviÊ O. P. — Starigrad na Hvaru. Sv. Cecilija(XIII, 6). 141-144.

36


ZANINOVI∆, Antonin O.1928 O hvarskom orguljaπu fra Inocenciju JerkoviÊu, dominikancu.

O. Antonin ZaninoviÊ O. P. — Zagreb. Sv. Cecilija (XXII, 4).181-183.

ÆUPANOVI∆, Lovro1976 Tragom hrvatske glazbene baπÊine. Zagreb: Nakladni zavod

Matice hrvatske.

ÆUPANOVI∆, Lovro1980 StoljeÊa hrvatske glazbe. Zagreb: ©kolska knjiga.

SUMMARY

The Organ Tablature from Hvar

The most extensive source of the 17th-century instrumental music preserved in Croatia,the so-called Orguljska tabulatura iz Hvara (Organ Tablature from Hvar), contains 71 pagi-nated folios with 79 compositions in all. The notation of music in five-lines upper staff andthe eight-lines lower staff directly points to the manner used in central and northern Italy.All the compositions in the manuscript are four-part with occasional addition of the fifthtone in chords. The most interesting group of compositions in this manuscript is that of theorgan Masses: Missa B. Virg., two Missae Apostolorum and Missa Dominicis Diebus. The au-thor of three organ Masses in the manuscript was identified by a comparative analysis ofavailable examples of similar Italian organ tablatures. He is Claudio Merulo, the late-Ren-aissance Italian composer from Corregio, who published the collection entitled Messed’intavolatura d’organo in Venice in 1568. The Hvar copy of three Merulo’s Masses from 1568differs from the printed version, because the copyist left out some verses in each of them,and, in addition, he did not copy the three Credos printed at the end of Merulo’s printededition. These differences between Merulo’s printed orginal and the Hvar copy allow us tocall this part of the Organ Tablature from Hvar the Dalmatian (Croatian) version of Merulo’sedition from 1568, and to assume that the manuscript was written after 1600, when theCaeremoniale episcoporum prescribed that the text should not be divided between the organand the choir.

The second group of compositions in the Organ Tablature from Hvar is made up of 27responsories, which encompass one third of the mansucript. They are arranged in threegroups according to the liturgical calender for Holy Week, that is for the tenebrous servicedivided in groups of three nocturnes. The first nine responsories are intended for the MaundyThursday, the second nine for the Good Friday, and the third nine for the Holy Saturday.They differ from other compositions in the manuscript in that the texts are written down,which probably served as a reminder to the organist.

The third group is formed by organ intonations, making up far the greatest number ofsingle compositions (47 in all) of the Organ Tablature from Hvar. The first group of intona-tions (23 compositions) bears almost unreadable titles, indicating liturgical melodies. Thereminder of 24 intonations bear only notes on specific tonoi, and mentions instructions forusing organ registers. The last composition in the manuscript is a four-part ricercare. Threeorganists of the Hvar Chapter should be mentioned as possible authors of the manuscript:Battista Meneghitti (organist of the Hvar Chapter from 1598), Martin BenetoviÊ (organist in1600), but, in all probability, it was Inocentij JerkoviÊ, who held the position of organist forten years, from 1601 till 1611.

tatjana ¨unko orguljska tabulatura iz hvaraazrnic/erad455/rad455cunko.pdf · o orguljskoj...

Documents