SVJETSKI DAN BRAKA'

Obnova bračnih zavjeta Z A D A R - Crkva je jučer >oi

obilježila Svjetski dan braka. ~ U povodu toga dana u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM u Zadru na Puntamici je održano klanjanje pred Pres­vetim Oltarskim Sakramen­tom, s obnovom bračnih zav­jeta. Molitvu je predvodio don Emil Bilaver, povjerenik za obiteljski pastoral Zadarske nadbiskupije.

Svjetski dan braka (SDB) posvećen je bračnom paru, mužu i ženi kao stupu obitelji, koja je temelj društva. Obi­lježavanjem Svjetskog dana braka želi se proslaviti sakra­ment braka, naglasiti ljepota bračne vjernosti, žrtve i ra­dosti u svakodnevnom bračnom životu. Zamisao o obilježavanju dana braka za­počela je u Louisiani u SAD, 1981. godine, kada su bračni parovi potaknuli gradonačel­nika, guvernera i biskupa da proglasi Valentinovo danom "vjere u brak".

Molitveno klanjanje bilo je u znaku zahvalnosti Bogu za neizmjerni dar sakramenta braka uz želju da se uvijek ponovno svjedoči nj egova ve­ličina, što se ostvaruje životom sve veće bliskosti. Svjetski dan braka govori i o ljepoti bračnog života u zajedništvu i opraštanju, kako bi svi sve više bili jedno srce i jedna duša.

Marija Ć U R K O Obred je predvodio župnik don Emil Bilaver

U MIROVINI, MONS. ROZARIO ŠUTRIN, IZDANAK JE DUGE TRADICIJE SVEĆENIŠTVA U LUCI NA DUGOM OTOKU

Luka ie imala čak 74 svećenika glagoljaša mons. Rozario

i je nedavno svoj •ođendan. S tim anonikom i umi-vnateljem i pro-L Nadbiskupskoj nnaziji u Zadru ) o svećenicima

njenu dugogo->st. e omiljen među tanima. Jedan je učenika koji je sa janima, prijatelj-Lna proslavio zlat-ntni jubilej mis-k je i naša na-evizija pratila tu

dugogodišnjem •duhovnom zva-»zario Šutrin ob-oge visoke počas-r i tajnik Nad-0 je od 1956. do % vicerektor Nad-bogoslovnog sje-

1. 8. 1963, di-ije vjerske škole e svećenika u Za-le gimnazije) do i, rektor crkve Sv. anonik od 26. 2. 1 te monsinjor od godine. Zapažen pečat ostavio je u lom razvoju Nad-imnazije kao du-

trima blagopokojnim nadbis­kupima, mons. Mati Gar-koviću, mons. Marijanu Oblaku i mons. Ivanu Prenđi.

U mons. Šutrinu klica

otoku. Svoj odgovor na Božji poziv i kušnje duhovnog živo­ta kalio je kao revan sje-meništarac i bogoslov u šibenskom sjemeništu i za­grebačkoj bogosloviji.

najviše 450 stanovnika. Naj­stariji zapis o prvom poz­natom župniku Lučaninu pot­ječe iz daleke 1460. godine.

- Prvi poznati župnik Luke je Petar. Nalazimo ga u nje-

Rozario Sutrin proslavio je devedeseti rođendan

duhovnog zvanja sazrela je u Kroz svoju dugogodišnju govoj oporuci, pisanoj gla-vrijeme rane mladosti, kad je povijest Luka je imala 74 goljicom V Sustipanji Luci ministrirao uz župnika don svećenika glagoljaša, što je za Velom otoci'. Prema nave-

pa^toralni djelokrug žup­nika Luke, koja je si­gurno glagoljaška župa iz 1460. godine,^ kako na­vodi mons. Šutrin, vje­rojatno već od samog početka 15. stoljeća. Bila je župom od davnine, do godine 1851. kada je pro­glašena neovisnom ka­pelani j om. Dakako, na­selje Luka spominje se uz povijesni podatak iz 1365. godine kao Valis Sancti Stephani - Luka sv. Stjepana.

Neki od Lučana svećenika stekli su slavu izvan domovine, poput don Ante Žuvića, jednog od naijstaknutijih hrvat­skih svećenika u SAD-u u dvadesetom stoljeću. U svojim putopisnim emisijama njegove graditeljske sakralne objekte spomenuo je i poz­nati televizijski novinar Go-ran Milić.

U knjizi Župa Luka mons. Rozario Sutrin navodi da se don Ante Žuvić rodio 6. 1. 1876. godine u Luci, a ško­lovanje završio u Zadru gdje je i zaređen 19. 5. 1898. godine. Već 1908. godine pre­selio je k braći u Sjevernu Ameriku. U Los Angelesu u Kaliforniji osnovao je 1910.

koji Ante Žuvić, iuški svećenik

je izgradio čak i crkvu u Am

jedinu crkvu za Hrva Južnoj Kaliforniji. Zatin radi redovničke službe u dić Steelton (Pennsvlva gdje je podigao veliku ( sa dva zvonika u gotj stilu. Tamo je i prem navršivši tek 43. godinu ta.

Osim Ante Žuvića, Lu dala još poznatih svece fra Josipa Baninu, don V Barbića, fra Lovru Fatc don Luku Fatovića, doi kolu Fatovića, don Eu

SVEĆENIK U MIROVINI, MONS. ROZARIO ŠUTRIN, IZDANAK JE DUGE TRADICIJE SVEĆENIŠTVA U LUCI NA DUGOM OTOKU

Luka je imala čak 74 svećenika glagoljaša Lučanin mons. Rozario

Sutrin slavio je nedavno svoj devedeseti rođendan. S tim zadarskim kanonikom i umi­rovljenim ravnateljem i pro­fesorom na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru razgovaramo o svećenicima Luke kroz njenu dugogo­dišnju povijest.

Rozario je omiljen među svojim mještanima. Jedan je od rijetkih svećenika koji je sa svojim župljanima, prijatelj­ima i kolegama proslavio zlat­ni i dijamantni jubilej mis-ništva, a čak je i naša na­cionalna televizija pratila tu svečanost.

U svom dugogodišnjem plodonosno-duhovnom zva­nju don Rozario Sutrin ob­našao je mnoge visoke počas­ti. Kancelar i tajnik Nad­biskupije bio je od 1956. do 1959. godine, vicerektor Nad­biskupskog bogoslovnog sje­meništa od 1. 8. 1963., di­rektor srednje vjerske škole za spremanje svećenika u Za­dru (klasične gimnazije) do umirovljenja, rektor crkve Sv. Krševana, kanonik od 26. 2. 1976. godine te monsinjor od 3. 6. 1983. godine. Zapažen trag i osobit pečat ostavio je u insitucionalnom razvoju Nad­biskupske gimnazije kao du­gogodišnji ravnatelj i pre­davač. Bio je bliski suradnik

trima blagopokojnim nadbis­kupima, mons. Mati Gar-koviću, mons. Marijanu Oblaku i mons. Ivanu Prenđi.

otoku. Svoj odgovor na Božji poziv i kušnje duhovnog živo­ta kalio je kao revan sje-meništarac i bogoslov u šibenskom sjemeništu i za-

U mons. Šutrinu klica grebačkoj bogosloviji.

najviše 450 stanovnika. Naj­stariji zapis o prvom poz­natom župniku Lučaninu pot­ječe iz daleke 1460. godine.

- Prvi poznati župnik Luke je Petar. Nalazimo ga u nje-

duhovnog zvanja sazrela je u vrijeme rane mladosti, kad je ministrirao uz župnika don Ivana Milanju, tadašnjeg si­jača Božje riječi na Dugom

Rozario Šutrin proslavio je devedeseti rođendan Kroz svoju dugogodišnju

povijest Luka je imala 74 svećenika glagoljaša, što je za mjesto zaista dosta, jer je u svom povijesnom hodu imala

govoj oporuci, pisanoj gla­goljicom V Sustipanji Luci Velom otoci'. Prema nave­denom dokumentu Žman i Rava pripadali su tada u

pastoralni djelokrug žup­nika Luke, koja je si­gurno glagoljaška župa iz 1460. godine, a kako na­vodi mons. Šutrin, vje­rojatno već od samog početka 15. stoljeća. Bila je župom od davnine, do godine 1851. kada je pro­glašena neovisnom ka-pelanijom. Dakako, na­selje Luka spominje se uz povijesni podatak iz 1365. godine kao Valis Sancti Stephani - Luka sv. Stjepana.

Neki od Lučana svećenika stekli su slavu izvan domovine, poput don Ante Žuvića, jednog od naijstaknutijih hrvat­skih svećenika u SAD-u u dvadesetom stoljeću. U svojim putopisnim emisijama njegove graditeljske sakralne objekte spomenuo je i poz­nati televizijski novinar Go-ran Milić.

U knjizi Župa Luka mons. Rozario Sutrin navodi da se don Ante Žuvić rodio 6. 1. 1876. godine u Luci, a ško­lovanje završio u Zadru gdje je i zaređen 19. 5. 1898. godine. Već 1908. godine pre­selio je k braći u Sjevernu Ameriku. U Los Angelesu u Kaliforniji osnovao je 1910. godine hrvatsku župu i sa­gradio crkvu Sv. Ante, prvu i

koji Ante Žuvić, luški svećenik

je izgradio čak i crkvu u Americi

jedinu crkvu za Hrvate u Južnoj Kaliforniji. Zatim seli radi redovničke službe u gra­dić Steelton (Pennsylvania), gdje je podigao veliku crkvu sa dva zvonika u gotskom stilu. Tamo je i preminuo, navršivši tek 43. godinu živo­ta.

Osim Ante Žuvića, Luka je dala još poznatih svećenika: fra Josipa Baninu, don Matiju Barbića, fra Lovru Fatovića, don Luku Fatovića, don Ni­kolu Fatovića, don Eugena Šutrina...

Nenad M A R Č I N A

OBILJEŽENA OBLJETNICA SRBOČETNIČKOG POKOLJA U MEDVIĐI

U spomen na osamnaest nevinih žilava iltiffflM

Spomen-obilježje na stravičan zločin

MED V I Đ A - Jučer su na spomen obilježju žrtvama stradalim tijekom Domovin­skog rata u Medviđi položeni vijenci i zapaljene svijeće u spomen na obljetnicu tra­gičnog stradanja nevinih žrta­va u tom bukovačkom mjes­tu.

Prije osamnaest godina srbočetnici su u zaseoku Er-stići, 9. veljače 1993. ubili deset nevinih civila: Duju Er-stića rođenog 1937., Jeku Er-stić rođenu 1942., Petra Er-stića rođenog 1944., Jeku Er-stić rođenu 1947., Ivana Er-stića rođenog 1920., Jeku Er-stić rođenu 1929., Stoju Erstić rođenu 1932., Sirnicu Erstić rođenu 1905., Stoju Erstić rođenu 1931. i Miru Erstić rođenu 1975. Tijekom Do­movinskog rata i okupacije u Medviđi je ubijeno još osam mještana: Božo Demo rođen 1910., v Ivan Mršić rođen 1934., Šime Serdarević rođen 1912., Ika Serdarević rođena 1926., Ivan Adžić rođen 1959., Marko Genda rođen 1944., Anka Pilipović rođena 1936. i Marko Šarić rođen

1937. Za sve stradale služena je

sveta misa u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije koju je predvodio župnik don Da-rio Matak, koji je u pro­povijedi istaknuo da pris­jećanje ne znači ni mržnju niti

osvetu, ali da bi bilo isto tako, ako ne vjernički ono makar ljudski, da se zločinci pokaju, a ne da i danas prozivaju i optužuju nevine žrtve koje još čekaju na sud povijesti.

Uz mnogobrojne vjernike iz Medviđe i mnogih drugih

mjesta Zadarske županije, bi­li su nazočni i saborski zas­tupnici Ana Lovrin, Ivo Gr-bić, Nevenka Marinović i Branko Kutija te zadarski župan Stipe Zrilić sa sura­dnicima.

I. S T A G L I Č I Ć

Brojni žitelji i njihovi gosti prisjetili su se stradalih na misi u župnoj crkvi

14 ZADARSKI LIST CIA M< k)|| ( U Z D U Ž I POPRIJEKO

U ŽUPI NA PUNTAMICI ZAVRŠIO ZARUČNIČKI TEČAJ ZA BUDUĆE MLADENCE

Male sitnice od velike važnosti z o oc

X O

§

Nemojte prekinuti nit s Bogom, koji vodi vaš život, jer on je htio da budete sretni, poručio -je don Mario Sikirić

Z A D A R - U petak je u pas­toralnom centru župe Bez­grešnog začeća BDM u Zadru na Puntamici završio je za­ručnički tečaj na kojem je go­vorio don Mario Sikirić, žup­nik Pakoštana i Draga. Don Mario je održao predavanje na temu duhovnosti bračnoga života. Na susretu je sudje­lovalo 69 zaručničkih parova, a tečaj se odvijao 3. i 4. te 10. i 11. veljače.

Parovima se obratio i don Emil Bilaver, pročelnik obi­teljskog pastorala u Zadarskoj nadbiskupiji uputivši riječi ohrabrenja na njihovom putu prema zajedničkom životu u braku u Godini obitelji kada se hodočasti u Vranu. To je pri­prema za dolazak pape Be-nedikta XVI. u Hrvatsku i Na­cionalni susret obitelji. Za­ručničkim parovima je podi­jeljena knjižica Ante Matelja-na "Kršćanska ženidba" sa smjernicama i savjetima kako živjeti u braku.

Ženidba se definira kao ula­zak u intimno ljudsko zaje­dništvo po čemu postaje "začetak najdubljeg zajed­ništva postojanja osoba, koje su u vjeri, nadi i ljubavi us­mjerene Bogu." Sakrament ženidbe je u knjizi Ante Ma-teljana, "od Boga dan put spa­senja, koji supružnike vodi do punine vječne ljubavi i zaje­dništva u samome Bogu." Sa-kramentalna ženidba uključuje poziv na naviještanje ljubavi, koja treba biti dari­vanje i samodarivanje.

Don Mario Sikirić je za­počeo svoje predavanje čita­njem odlomka iz Evanđelja o ženidbi. Predavač je posebno

Tečaj je slušalo 69 zaručničkih parova

istaknuo Kristove riječi: "Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja." Izdvojio je lje­potu zajedničkog života u bra­ku.

- Duboko smo uvjereni da Bog vodi naš život od rođenja do smrti, drži svoje ruke nad nama, vodi nas i brine se te upravlja našim životom. Jedan od trenutaka koji je za vas koji ulazite u brak jako bitan je trenutak kad nalazite životnog partnera, muža ili ženu. To je duboko vjerujemo, volja Božja. Bog želi da vas dvoje budete zajedno, jer je vidio da ste vas dvoje u zajedništvu, sretni i zadovoljni. Kad ste za­jedno imate osjećaj i sigurnost da vas Bog poziva na brak, rekao je predavač dajući zatim odgovor na pitanje: "Zašto po­stoji brak".

- Vajša osobna sreća je u tome kad ste zajedno. To je najhitnije za Boga, znači da u vama treba postojati sigurnost da je to upravo ono što ste tražili, upravo onaj mladić ili djevojka. Vjerujete da vam je

tog čovjeka ili tu ženu dao Bog, poručio je don Mario za­ručničkim parovima.

Predavač je pojasnio tri pi­tanja koja se postavljaju za­ručnicima prigodom primanja sakramenta ženidbe uz zadaće koje u braku proizlaze iz njih, kao što su međusobna ljubav i poštovanje tijekom cijelog života te spremnost da se s ljubavlju od Boga primaju dje­ca i odgajaju po zakonu Krista i njegove Crkve. Sudionici su upoznati s temeljima braka i obitelji, vjernosti i ljubavi koja se treba svakodnevno pot­vrđivati i njegovati riječima i djelima.

- U braku su od velike važnosti male sitnice, koje ga izgrađuju. Na njih trebate obratiti pažnju, jer one su te­melj čvrstoće braka, istaknuo je predavač uputivši na po­trebu otvorenosti volji Božjoj od početka braka i kroz za­jednički život.

"Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu misu", naveo je predavač

potaknuvši na redovitu molit­vu i sakramentalni život u bra­ku i obiteljskom poslanju.

- Nemojte prekinuti nit s Bogom, koji vodi vaš život, jer on je htio da budete sretni, zaključio je don Mario Sikirić.

Prvog dana zaručničkog tečaja u četvrtak 3. veljače, predavanja su održali vje-roučiteljica Helena Cakarun i don Emil Bilaver. Tijekom tečaja o braku s pravnog gle­dišta govorio je don Zdenko Milić. Bračni par Davor i Ma­rijana Ukalović iznijeli su svoje iskustvo obiteljskog života. Predavanje je održao i Mladen Klanac iz Obiteljskog savje­tovališta.

Marija Ć U R K O

ponedjeljak, 14. veljače 2011. ponedjeljak, 14. veljače 2011. U Z D U Ž • POPRIJEKO DAN HRVATSKE KATOLIČKE UDRUGE MEDICINSKIH SESTARA I TEHNIČARA

Nitko nije tako jak da ne treba nikakvu pomoć Z A D A R - Hrvatska kato­

lička udruga medicinskih ses­tara i tehničara (HKUMST) Zadar u subotu je u svojim prostorijama u Zadru pro­slavila Dan udruge. Na sus­retu je uz članove Udruge, prijatelje i goste sudjelovala predsjednica HKUMST-a s. Melhiora Biošić.

Program je započeo pjes­mom u čast Gospe Lurdske "Sred te se pećine", kojoj je posvećena Udruga. Bogati re­pertoar ispunjen raznim sa­držajima pjevanjem je obo­gatio vokalni sastav Udruge

"Magnificat". Članovi Udruge koju vodi Marija Buturić ove su godine pripremili nekoliko scenskih prikaza, za koje je tekstove napisala medicinska sestra Ljubica Wagner - "Sve­krva i nevjesta", "Prijateljice Ane i Kate", "Akcija darivanja krvi", "Doživotni radni vijek u struci medicinske sestre" i "Posjet kćeri Klare majci Mari u bolnici". Na kraju susreta, druženje okupljenih članova HKUMST-a, njihovih prija­telja i gostiju nastavljeno je uz domjenak i veselo raspo­loženje te razgovor i

druženje. - Hrvatska katolička udruga

medicinskih sestara i teh­ničara djeluje 17 godina. Ute­meljena je 1994. godine i ima oko 530 članova. Mi s našim aktivnostima uvijek idemo naprijed i tako Udruga "sa­zrijeva" te donosi bogate duhovne plodove. Ove godine smo krenuli s našom "um­jetničkom ekipom", za koju su mnogi članovi pokazali in­teres. Time smo htjeli razbiti monotoniju rada i depresiv-nost koju vidimo i čujemo, zasićeni teškim nalazima i

Molimo za bolesnike da im Bog Melhiora

slučajevima. Svugdje je puno tuge i žalosti, a svojim pro­gramom željeli smo ponuditi jednu veselu prigodu, tako da možemo nastaviti rad i osob­no poslanje novim snagama. U predstavljanju scenskih iz­vedbi sudjeluju članovi HKUMST-a, koji su i iz Upravnog i Nadzornog od­bora te suda časti, kazala nam je s. Melhiora Biošić.

Članovi Udruge su u po­vodu blagdana Gospe Lur­dske i Svjetskog dana bo­lesnika posjetili sve domove i bolnice u Zadarskoj nadbis­kupiji, pohodeći svakog bo­lesnika s prigodnim preklop-nicama i grančicama mimoze. Oko Božića su također imali brojne aktivnosti kojima su išli ususret potrebitima, dok će u ožujku sudjelovati na planiranim hodočašćima, u •Međugorje, Dubrovnik, Bari i

da snage prihvatiti bolest - s. Biošić

Bitetto. - Ono što je Gospa rekla

trudimo se ostvarivati. Rekla je da joj dovodimo bolesne. Svaki naš molitveni susret je ispunjen i molitvom za bo­

lesnike da im Bog da snage prihvatiti bolest, a ako je volja Božja da ozdrave, kaže pred­sjednica HKUMST-a, doda­jući da svaki čovjek može pomagati.

- Nitko nije tako jak da ne treba nikakvu pomoć. I nitko nije tako slab da ne bi mogao drugima pomoći. Kada ste zadnji put čuli da vam je netko rekao: "Lijepo je što postojiš!" Kada ste vi zadnji put nekome rekli: T'Sretan sam što si tu!" Ovakve stvari, iako na prvi pogled male i beznačajne, izuzetno su važne i potrebne svakom od nas, jer ispunjavaju samopoštova-njem, sigurnošću i smislom. Ponekad pokušajte drugima dati ono što vam najviše tre­ba, poklon, priznanje, zah­valnost, podršku i iznenadit ćete se, čulo se tijekom pro­grama.

Marija Ć U R K O

Jedan od prigodnih igrokaza udruge Magnificat

UTDUT I POPRIJEKO ponedjeljak, 21. veljače 2011.

iONAUCNOJ OLIMPIJADI U ORGANIZACJI ŽUPANIJSKIH POVJERENSTAVA I PIJE

Smiljevca uvjerljivo najbolji

Ove godine se natjecalo ukupno 16 srednjih i 18 osnovnih škola

nijskog natjecanja iz vjero­nauka za osnovne i srednje škole sudjelovat će na držav­nom natjecanju na Hvaru u Splitsko-makarskoj nadbisku­piji, koje će se održati od 23. do 25. ožujka. Svi sudionici

1

natjecanja će od Zadarske županije dobiti zahvalnice, a ekipne zahvalnice od Nacio­nalnog katehetskog ureda. Također, sudionicima su na kraju natjecanja podijeljena priznanja, a prve tri najbolje ekipe su dobile prigodne na­grade.

Materijale za ovogodišnju Vjeronaučnu olimpijadu je pripremio fra Petar Lubina. Predsjednica Povjerenstva za Županijsko natjecanje iz vje­ronauka za osnovne škole je Ljiljana Elek, a za srednje škole je s. Danijela Ko-vačević.

Natjecanje u Osnovnoj ško­li Bartula Kašica je otvorila ravnateljica škole Vesna Sto-janov zaželjevši svima puno sreće i uspjeha.

- Za vjeronauk i vjeru nije dovoljno samo znanje, nego je važnije od toga, da to znanje primijenimo na su­vremeni život, rekao je u uvodnom dijelu natjecanja mr. don Gašpar Dodić, pred­stojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije.

Predstojnik nadbiskupij-skog Katehetskog ureda je još poželio učenicima da vjeru i vjeronaučno znanje primijene u svakodnevnom životu te da ostvaruju prijateljstvo i za­jedništvo međusobno i s Isu­som Kristom kao Učiteljem. Misno slavlje za vjeroučenike osnovnih škola u crkvi Sv. Josipa u Zadru na Plovaniji predvodio je mr. don Gašpar Dodić.

Marija Ć U R K O

Mr. don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda

Zadarske nadbiskupije

16 ZADARSKI LIST

16 SREDNJIH 118 OSNOVNIH ŠKOLA NA VJERONAI KATEHETSKOG UREDA ZADARSKE NADBISKUPIJE

Dečki i cure iz S Z A D A R - U organizaciji

županijskih povjerenstava i Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije održano je Županijsko natjecanje iz vje­ronauka za osnovne i srednje škole ili Vjeronaučna olim­pijada, na temu "Marija -Isusova i naša majka". Ukup­no se natjecalo 16 srednjih i 18 osnovnih škola. Natjecanje iz vjeronauka za učenike os­novne škole je održano u Osnovnoj školi Bartula Kašica - Zadar, a za učenike srednjih škola u Medicinskoj školi Ante Kuzmanićau Za­dru. Ekipa učenika OS Smi-ljevac - Zadar koju vodi s. Antonela Malenica osvojila je prvo mjesto. Na drugom mjestu su učenici OS Jurja Dalmatinca - Pag pod vod­

stvom s. Tamare Bota, a treće mjesto pripalo je vjeroučeni-cima OŠ Kistanje u Kista-njama koje je pripremala Blaženka s. Mirjana Delon-ga-

Ekipa učenika Srednje ško­le Biograd iz Biograda na Moru koju vodi Ivica Kero imala je najveći broj bodova u Županijskom natjecanju iz vjeronauka za učenike sre­dnjih škola. Vjeroučenici Kla­sične gimnazije Ivana Pavla II. s pravom javnosti pod vodstvom s. Viktorije Gadža nalazi se na drugom mjestu. Učenici Gimnazije Franje Pe-trića - Zadar, koje je pri­premala Marija Klanac - Jo-zić osvojili su treće mjesto. Vjeroučenici kojima je pri­palo prvo mjesto iz Župa-

KROZ RAVNE KOTARE I BUKOVICU -

PRIVLAKA Vidjeli smo da je iz po­

moćne u redovnu školu ti­jekom 1869. godine prerasla i škola u Privlači. U to je vrijeme austrijska vlast na zadarskom prostoru pokre­nula pravu akciju otvaranja škola. Bila je to godina do­nošenja državnoga školskoga zakona kada je većina našim mjesta tražila školu. Tako se na stolu Kotarskog školskog vijeća našlo gotovo oko tri­desetak zahtjeva za školom, od kojih su ubrzo mnogi i ostvareni. Nažalost, rijetki su imali tražene uvjete za ot­varanje škole, a još manje stan za učitelja. Isto tako mnogim je ondašnjim općinama bilo teško osigu­rati i učiteljsku plaću. Vi­dimo to i na slučaju Privlake, kad 1870. godine nadzornik požuruje općinu u Ninu da učitelju osigura adekvatan smještaj, a ne stan kojega su već pokazali "s raspuknutim zidovima". Tijekom 1873. go­dine ministarstvo za bogo­slovlje i nastavu u Beču do­nosi i "Naredbu o izgradnji i uređenju škola", a iste će godine pokrajinska vlast na sebe preuzeti i osiguranje prostora za školu, kao i plaće učitelja.

Školu vodi župnik don Pavao Zanki

U već citiranoj knjizi Šime Ljubičica "Kronika školstva n i n s k e o p ć i n e d o 1 9 2 0 . * o .

Tomislav Mar i jan Bilosnić, književnik, reporter Z a d a r s k o g lista, u o v o m e serijalu objavljuje priče o n a š e m kraju

PISMO DON ZANKIJA 0 SIROMAŠTVU I KRAJNJOJ GOLOTINJI DJECE

"Dobar dio diece, kod nas barem, oko šeste navršene pa sedme i osme godine nema dovoljna razvitka ni duševna ni tjelesna te je kao zle volje i rek bi bez života, ni pojmi ništa ili velikom mukom11

kao svećenik. U narednoj 1874. godini u

Privlači se neće mnogo toga promijeniti što se škole tiče, poglavito pitanje odlaska djece u školu. Jednorazre-dnu mušku pučku školu tre­balo bi polaziti 93 školska obveznika, a to čini svega 46 dječaka. Kako navodi Š. Lju-bičić, kotarski školski na­dzornik don Ivan Jelčić obi­lazeći školu u Privlači u svo­me izvještaju od 12. kolovoza ističe kako je "od 50 obveznih dječaka za školu u školi za­tekao svega 14 dječaka. Ne pomaže ni apel općine, ni kazne, ni riječ svećeni-ka-učitelja. Mišljenja je da će ovakva situacija trajati sve dok utjerivanje globe ne bu­de organizirano u općini". Stanje se nije popravilo ni za školsku godinu 1874/75., dok izvještaja za 1876. go­dinu i nema. Škola radi i 1877. i 1878. godine, a kao učitelj laik u njoj je zaposlen don Pavao Zanki. U mjes­nom školskom vijeću stalni su članovi postali Špiro Ko-lanović i Ante Grbić pok. Marka, dok su im zamjenici Ivan Gavan i Šime Skoblar.

U desetogodišnjem razdo­blju od 1869. do 1879. godine u zadarskom kotaru otvo­reno je 39 osnovnih škola,

škole će se zatvoriti, a učitelji neće dobiti drugog mjesta. Kotarsko se školsko vijeće pri svim ovim apelima poziva na "rodoljublje, poštenje i duševnost mjesnih školskih vijeća i učitelja".

Izvještaj učitelja i svećenika don Pavla Zankija

Pišući kako su pojedina školska vijeća reagirala na apel Kotarskog školskog vi­jeća, Š. Ljubičić ističe i na­vodi iscrpan izvještaj učitelja i svećenika don Pavla Zan­kija o izostajanja iz škole u Privlači. Značaj ovog pisma i njegova autora zahtijeva da se ovo pismo, bar u izvad-

k o i e SU n a s t a v u nolavnnm

nas barem, oko šeste na­vršene pa sedme'i osme go­dine nema dovoljna razvitka ni duševna ni tjelesna te je kao zle volje i rek bi bez života, ni pojmi ništa ili ve­likom mukom. Tomu je kri­vo, ne valja tajiti, nepodob­no, nespretno, divljačko kut-nje (kućnje) odgajanje diece. Kako su danas ubitačni zli primjeri oteli mah, ne bi čov­jek ni vjerovao da nije sam očevidcem. Dosta bi bilo ovo: da su otci (a ne zaostaju ni matere) većinom mrtvi za vinom i rakijom, pa od pi­janaca nije li porod slab na duhu, umu i tielu? Sami otci navode svoju diecu na ra­zličite štetne izgrede na dušu i tielo, kao što bi mogao, ka' župnik, sijaset dokaza pri-nieti. Roditelji djecu svoju za malenskosti tuču gdje nego li... Veći dio diece kod nas jur za malenih nogu, najskoli zimi i proljećem, trpi glad. Pa što se može izčekivati iz te diece ubijene u duhu i tielu? Takova dieca polaze li učio­nu, ne može se njom oko­ristiti do kasna i velikim na­porom, pa samoj dodija tu-poglavost tvrda - te se oda­leči od učione.

Nadodajmo siromaštvo našeg puka. Najprvo većina diece kod nas nema potre-

Don Pavao Zanki, učitelj u Privlači od 1872.do 1880. godine

tih palača nego da je i ku­kavnih ševaretica, pa zgrada je učionska takva, da je ka' izabrana da odalečuje diecu na mjesto je primamljivate svojim ukusom, svojom čis­toćom itd. Kad je kiša u nju kao kroz vršu; kad je oblačno nema vidjeti; kad vjetrušina koja dune, grdje nego u po­lju; kad je led, blaženo na suncu, u njoj zub o zub: ozdo sapa pojaminom, sa strana vlažni zidovi; ulaz je smrdljiv

okolnosti dopuštaju, sho-dnimi sredstvi buduti i razvijati."

Ovako nabraj aj ući uzroke nepohađanja ško­le od strane privlačke djece don Pavao Zanki Kotarskom školskom vi­jeću još poručuje kako treba misliti na novu školsku zgradu, kao i stan za učitelja, te naj­potrebitija učila za siro­mašnu djecu. A što se tiče predviđene globe za one koji ne pohađaju nastavu, Zanki po­ručuje:

"A na koga ćemo? Na pustu siromaščad. - Ako nemaju odkle platiti glo­bu, da ih činimo zatvotiti u tamnicu? Ali takovi

imaju potrebu da rade misle li priskrbiti djeci svojoj i sebi komad kruha. Ja nemam srdca ni predložiti ni odobriti ni jedno ni drugo - a pak što bi se reklo? "Pop mi je kriv -učitelj nam je kriv..." i tim s Bogom povjerenja kod pu­ka.

Nastojimo dakle što možemo, da više diece pohadja našu učionu neg li je došle, moleći i savjetujući kad god nam se desi prigoda

"Najprvo većina diece kod nas nema potrebite odjeće i obuće, nego do osme i devete godine idju u košulji i kojekakvim krpami na nogu11

i nad ponorom - pa' ti se gadi - pa' budimo zadovoljni i

dine" (Matica hrvatska Nin, Nin, 2005.), za 1873. godinu stoji i ovo: "Školskih zgrada nema, a nema ni sredstava da bi se gradile. Zato pokra­jinska školska zaklada (da­nas bismo rekli fond za škol­stvo), na samom početku go­dine poziva sve posjednike kuća koje bi se mogle ko­ristiti za školu da daju po­nudu radi najma; u ponudi mora biti opis kuće po mo­gućnosti s nacrtom, godišnja najamnina i vrijeme za koje je vlasnik voljan iznajmiti kuću". Škola u Privlači nalazi se u seoskoj kući, a stan učitelja u neimenovanoj kući odmah do škole. Iz izvještaja školskih vlasti saznaje se da privlačka učionica raspolaže s osamnaest klupa i jednom školskom pločom. Tije­kom 1873. godine u Pri­vlači je 65 školskih ob­veznika, ali svega 40 (muških) polaznika ško­le. Svakako je važno reći da se u školi podučava na "svome jeziku". Školu vodi župnik don Pavao Zanki, koji je u pravima izjednačen s učiteljima laicima, pa mu je tako povišena i plaća. U škol­skom su vijeću Mate Zanki (predsjednik), Mate Mustać (zamje­nik), Špiro Kolanović (savjetnik) i don Pavao Zanki, kao predstavnik Crkve i školske vlasti. Očito je da don Pavao Zanki ne stanuje u nea­dekvatnom učiteljsko-me stanu, već u župnoj kući, gdje je smješten

organizirale na hrvatskom jeziku. Pa ipak, kako Š. Lju-bičić navodi "i učitelji i na­dzornici, i kotarska i po­krajinska vlast svoje dopise pišu isključivo talijanskim je­zikom (uz časne iznimke), jer hrvatski jezik mnogi vrlo sla­bo znaju", isto tako "školske matice, dnevnici, zapisnici, razni obrasci... sve je još uvijek na talijanskom jeziku". Kako je 1879. godina za­počela apelom Kotarskog školskog vijeća o pohađanju škola, ova bi se godina mogla držati i preokretom u za­darskome školstvu; traži se bolji modus pohađanja ško­la, mjesečna evidencija o pohađanju nastave, globa ro­ditelja koji ne šalju djecu u škole, a gdje to ne uspije

Sime Ljubičić: Pučko školstvo zadarskog kotara od 1869. do 1920. godine

Nastavne osnove iz 1896. godine

cima ovdje donese. Govoreći u uvodu pisma o opravdanim razlozima zbog kojih je Ko­tarsko školsko vijeće diglo svoj glas, najčešće koreći školska vijeća i same učitelje zbog slabog odziva djece u škole, don Pavao Zanki nas­tavlja:

"Kod mjesnih učionskih vieća, barem po naših selih, viećnici su, kao vi sami, ljudi od posla, koje tjera svakaka briga, pa nemaju ni vremena a, dopustite da rečem, ni sposobnosti da se zauzmu svojski oko učiona. Mjestna učionska vieća mogu štogod u gradovih, varoših gdje je ljudi imućnih, vidjenih i ko­

jima služi za zabavu i na čast biti u učionskom vieću . - Učitelji pak nastoje li samo da svoju izvrše u podučavanju diece u ko­liko im mjestne okolnosti dopuštaju, ako dieca u ma­lom broju pohadjaju učio­nu - kako mogu biti kri­vi?

Ipak recimo da je kri­vica i sa strane učionskih mjestnih vieća i sa strane učitelja, jer starija vlast to kaže - nego pojedini i po­veći uzroci zanemarenog pohadjanja pučke učione držim, napose kod nas u Priviaki, da su: nepodobno kutnje odgajanje»diece -siromaštvo - paša - zgrada učionska, izostavljajući za sada još kojekakve, što bi bili obćene naravi.

Dobar dio diece, kod

osme i devete godine idju u košulji i kojekakvim krpami na nogu - pa' dvie trećine najmanje stoje na stanovih dvie milje, milja i po, milja, po milje daleko od sela gdje je učiona - promrzlim na ciči zimi, na kiši, na žegu sunčanu ljeti. Dieca, malo da ne gola i bosa, katkada i gladna, a put prilično dalek, da će u učionu redovito ili da će je pohadjati? - Pak već dio djece nema odkle da providi potrebita sredstva za nauk (osim početnica ili čitanki što ih dobivaju mukte), te do­sljedno obuka idje sporo, za­pinje, a učitelju se mora čes­to kapa vrtiti na glavi. Stoga dieca toliko puta ne pohad­jaju učionu, jer nemaju što im treba. - Napokon naš težak živi najviše o vinogra­du, pa on upotrebljuje svoju djecu već oko desete godine za kopanje te mi znademo kako otac voli iskopanu vi­nogradu nego da mu diete pohadja učionu. A tko bi ga za to krivio. - Kud mu odtle življenje?

I paša ima svoju, i te ka­kovu, krivicu. Obćinskih čobana kod nas nema pa za taj. posao služe najčešće die­ca sposobna za učionu. Mi znamo da je kod nas malo paše obćinske, da je veći dio polja utežan te se hoće i za maličak blaga čobanče nećeš li štete učiniti na tudjoj njivi ili u tudjem vinogradu - pa' je platiti. Roditelji nisu u stanju da slugu drže, a čov­jeku težaku bez blaga nema života, kaže se kod nas.

Istina da u našem selu nije

grdje nego da je u tamnici jednoj, te ona sama jedva dočeka, da se iz nje izbavi. A gdje su ta sredstva za porabu u obučavanju? A da ih je, gdje bi s njimi? Ili da od vlage opljesne ili da ih miševi raz­nesu.

Pusta siromaščad To mi je bilo reći ob uzro-

cih s kojih kod nas dieca malo pohadjaju učionu - da bi se prilično uvažili kod višje školske vlasti. Nego mi je

mnim da ćemo najbolje dužnost svoju izvršiti.

Sada vam prosto što na­dodati ili mi na čem pri­govoriti."

Na to predsjednik i viećnik Ante Grbić odgovoriše: da oni podpuno pristaju na ono, stoje iztaknuo župnik."

Š. Ljubičić u spomenutoj knjizi "Kronika školstva nin­ske općine...", komentirajući citirano pismo don Pavla Zankija, piše: "Izgleda da je dopis don Zankija netko

Novo lice stare Privlake žao, što c. kr. Kotarsko učionsko vieće svetčano iz­javljuje, da će nastojat te se ukinu one učione gdje ne bude priličnog pohadjanja -ja mnim da je bolje išta nego ništa kad se ne može trista. Napredak našega naroda u prosvjeti, čemu su namjenje-ne pučke učione, ne može preko noć izrasti. Tomu tre­ba vremena, treba malo po­malo sve protivnosti ukloniti, te iz duševnoga sna, ukoliko

(vjerojatno kotarski školski nadzornik, a tko bi drugi) dobro prostudirao kad ga je onoliko i onako podcrtavao, pa nije ni čudno davtijekom ožujka mjeseca iz KŠV odla­zi dopis PŠV da se globe za nepohađanje škole u 1877./78. oproste, a "jedan dio svote pobrane globe doz­nači na korist škola, i to obzirom na puko siromaštvo njeke diece i njihovu krajnju golotinju".