SVJE TLOST

SVJE TLOSTTHE LIGHTROMAN ĐURANOVIĆ

VESKO GAGOVIĆNADA KAŽIĆ

GORDANA KUČTEODORA NIKČE VIĆ

PEKO NIKČE VIĆSINIŠA RADULOVIĆ

JOVANA VUJANOVIĆ

KUSTOS IZLOŽBE: NATAŠA NIKČE VIĆCURATED BY: NATAŠA NIKČE VIĆ

5

Svjetlost se u fizici ubraja u talasna kretanja, koja se nazivaju elektromagnetnim vibracijama. Mi vidimo svjetlost koja je samo mali dio tih vibracija. Svjetlost koju

vidimo sastoji se od talasa koje nemaju istu dužinu.1 Uloga i značaj svjetlosti kroz dugu povijest umjetnosti kao na primjer kompozicija odvajanja svjetlosti i tame Mi-kelanđela u Sikstinskoj kapeli, Pozivanja Svetog Mateje Karavađa, Rembrantove Noćne straže kao i radovi Lasla Moholji Nađa i savremenih umjetnika Džejmsa Turela, Olafura Elijasona generirali su izložbu Svjetlost crnogorskih umjetnika, gdje je svjetlost i nje-gova opozitna kategorija tama bitan formativni činilac djela.

“Svjetlo je obično ono što nam služi da osvijetlimo druge stvari”, rekao je Džejms Turel ranih šezdesetih godina, kada je prvi put obratio pažnju na pojavnost svjetlosnog zraka koji je izlazio iz projektora. “Zanima me predmetnost koju svjetlo ima, onda kada ne otkriva nešto o drugim stvarima koje posmatrate, već kada je samo za sebe otkrovenje.” Prva Turelova svjetlosna projekcija je – naizgled čvrsta kocka svjetla koja levitira u uglu zamračene sobe i rasprši se u nematerijalnost dok joj prilazite. Rad je izlagan i na Turelovoj samostalnoj izložbi u Muzeju umjetnosti Pasadene, u Kaliforniji, 1967. godine, koja je iste godine prezentovala eksperimentalne svjetlosne instalacije Roberta Irvina i Daga Vilera, inicirajući ono što se kasnije nazivalo Pokretom svjetla i prostora u Los Anđelesu. „Turel je bio prvi umjetnik koji je jasno i nedvosmisleno izja-vio da je moguće osloboditi svjetlo od njegovog izvora i učiniti ga umjetnošću“, rekla je Alison de Lima Grin, kustoskinja savremene umjetnosti u Muzeju lijepih umjetnosti iz Hjustona.2 Oko četrdeset godina prije nego što je Elijason počeo konstruisati izma-glicu u prostoru, zavjesu od vode i svjetlosti, i instalacije koje inkorporiraju mahovinu i led, pokret Svjetlost i prostor se razvijao prema visoko profilisanom istražvanju ljudske percepcije pomoću hibridnih formi medija. Različiti umjetnici, među njima i Turel proizvodili su radove od materijala koji se jedino mogu opisati kao ambijentalni: svjetlost i sjenka, magla i voda.

U Elijasonovom djelu Weather project (2003) realizovanom u Tate Modern, u Londonu ogromna hala muzeja postala je scena jednog virtuelnog horizonta, scenarija zalaska sunca koji je okupio preko dva miliona gledalaca. U dnu hale nešto poput gigantskog sunca emitovalo je intenzivnu narandžastu svjetlost, povremeno zamagljenu vlagom

1 Dragoljub Kažić, Fotografija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1997.

2 Njujork Tajms, A Tribute for Turning Light into Art,  20. marta 2013.

SVJETLOST

6

i maglom koja se pojavljivala i razrjeđivala tokom dana. Sunce je, zapravo, bilo polo-vina diska sačinjenog od stotina monofrekventnih lampi: tavanica je bila prekrivena ogledalima, koja su reflektovala polovinu diska na zidu u dnu hale, proizvodeći iluziju gigantske sfere.3 Djela ovog umjetnika nijesu samo-dovoljni objekti u uobičajenom smislu: to su prostorne instalacije, aranžmani, heterogeni aparati koji očekuju tvoj dolazak. Njegovim djelima potreban si ti, rekao je Danijel Birnbaum, iako, to važi za sva djela umjetnosti jer estetko iskustvo zahtijeva subjekat koji je u iskustvu.

Ali, u Elijasonovom slučaju učešće aktivnog posmatrača je toliko centralno da može-mo reći da je aktivnost posjetioca radnja djela i da je takav odnos recipročan kreativan proces, naglašava Birnbaum. Taj interaktivni odnos umjetničkog djela I posjetilaca najeksplicitnije se uočava se u radu Gordane Kuč Nastajanje / Nestajanje mišljenog, ali ne i izvedenog za Venecijanski bijenale 2013, čija tema je bila Enciklopedijska pa-lata, a jedna od intencija izložbe pozicionirati refleksije na način na koji su prikazi /slike korištene u struktuiranju znanja i oblikovanju našeg iskustva u odnosu na svijet. Inspirisan pojmom „antropoligije slike“ naučnika Hansa Beltinga, izložba je imala inten-ciju istraživanja u okvirima imaginarnog i različitih funkcija imaginacije. Posjetilac ulazi u tamnu prostoriju u radu Gordane Kuč u kojoj se odjednom pojavljuje magla i različitim intezitetima prekriva ga. Ulazak u prostore tame u našoj memoriji ozna-čen je osjećanjima neizvjesnosti, nelagode. Slike u Beltingovom kontekstu stalno migriraju između unutrašnjeg i spoljašnjeg, naših mentalnih slike i onih koje vidimo potičući lanac identifikacije I signifikacije, u projektu Nastajanje / Nestajanje. Drugi rad projektovan za Bijenale uključen u izložbu Svjetlost je Lebdeći objekat Veska Ga-govića, umjetnika minimalističke jezičke kulture. Veliki trodimenzionalni pravouga-onik umjetnik prekriva zlatnom bojom iz čije unutrašnjosti zrači neonska svjetlost čineći da se poput Turelove kocke dematerijalizuje. Projekat evocira i pojam ikone, čiju funkciju u vizantijskoj umjetnosti istoričar umjetnosti Dejan Sretenović, s pravom, vidi kao funkciju medija koji strukturira kolektivnu memoriju, svijest i znanje. Paralele sa vizantijskom ikonom mogu se povući i zahvaljujući karakterističnoj eksteriorizaciji unutrašnje svjetlosti, predstavljene zlatnom podlogom i neonskom svjetlošću, zato što „svjetlost u vizantijskom ikonopisu ne dolazi iz nekog spoljašnjeg izvora, već se manifestuje unutar same slike (ekranski efekat)”4. Markiranje ikone mapira pitanja nje-nog uticaja kroz istoriju na oblikovanje našeg iskustva u odnosu na svijet. I napomena da je zlato u svim civilizacijama simbol vrijednosti i božanskog.

3 Pamela M. Lee, Your Light and Space in "Take Your Time: Olafur Eliasson"; SFMOMA, THAMES &

HUDSON, New York, London, 2007.

4 Novo čitanje ikone. Zbornik tekstova, priredio Dejan Sretenović,

Geopoetika, Beograd, 1999, 7.

7

U projekciji Jovane Vujanović na crtežima i instalaciji Spasmatic Flights insekti su simulantni ljudskom rodu. Podjednako smo minorni, smatra umjetnica. Umanjila je jedan intimni i erotski odnos između dvoje ljubavnika na malim fotografijama po-stavljenim u crnoj kutiji. Ove delikatne radnje snimila je iz ptičje perspektive i tako ih izložila posmatraču. Kreiranjem te perspektive željela je da istovremeno ostvari onu distancu koju uvjek  imamo prema nečemu što gledamo odozgo i to u tami, naglaša-va. Ubrzavanjem snimka tj. ubrzavanjem  i karikiranjem pokreta nagih tijela uz pomoć svijetla i tame ostvarila je asocijativnu komparaciju sa spazmotičnim kretanjem inse-kata. Degradirajući navedenim vizuelnim postupcima ovu  intimnu radnju ističe njenu istovremenu značajnost i prolaznost kao i u crtežima u kojima je preklapala ljudska tijela sa onim insekata.

Rad I found you in this dark / Pronašla sam tebe u ovom mraku je prostorna instalacija Teodore Nikčević koja se sastoji od fotografije umjetnice u prirodnoj veličini, u sje-dećoj pozi, gdje je pozadina uklonjena i zamijenjena video projekcijom koja traje 16 sekundi i beskonačno se ponavlja, a čija je radnja probijanje sunčevih zraka kroz obla-ke. Fotografija nosi u sebi nešto tajanstveno, nešto zaista duboko vezano uz kontekst života, fotografija nije, naime rezultat samo gledanja: fotografija je svjesni čin izbora slike. Fotografije imaju smatra Suzan Sontag fikcijsku, projektivnu i magijsku svijest, koja se iščitava u ovom radu sa probijanjem sunčevih zraka kroz oblake..

Urobor/Uroboros Siniše Radulovića je video projekcija (kola koja dijagonalno padaju iz gornjeg ugla u donji, ovaj video je u loop-u i tako je montiran da čim se svjetlost (farova) “dotakne” dno zida/projekcije, onda se opet pojavljuje u gornjem uglu - na taj način je svjetlost uvijek prisutna, a kola na neko vrijeme potpuno nestaju iz kadra. Važan segment rada je pod na kojem je rasuto perje koje iz daljine izgleda kao oblak, kaže autor. Uroboros (grč. Οὐροβόρος) je zmija koja grize vlasiti rep. Taj simbol ova-ploćuje ideju u sebi zatvorenog ciklusa, odnosno predstavlja princip vječnog pona-vljanja, ali i spajanje htonskog svijeta sa nebeskim zbog kružnog oblika5. Umjetnost za Nadu Kažić je ‘’istraživački proces i to takav koji remeti red, pravila’’ (Julija Kriste-va). U MINI FLEXI VENERAMA II očitava se dualistički princip gradnje kroz kategorije svjetlost-tama, puno-prazno, pozitiv-negativ. MINI FLEXI VENERE II oblikovane su od aluminijuma presjecanjem, kidanjem, paljenjem. Ti oblici koji imaju reminiscencije na haljine, insekte, ptice, levitiraju i plutaju u pravougaoniku od klirita. Druge radi u

5 Alen Gerbran, Žan Ševalije, Rečnik simbola, Stylos, Kiša, Novi Sad, 2004.

8

crnom kliritu u koji utiskuje te forme. Preciznije, forme i ne postoje, svedene su samo na otisak, sjenke. U ovom triptihu moguće se i ogledati, posjetilac vidi samo vlastitu siluetu. Ovakvom formalizacijom radova situira dvojstvo svjetlosti i tame, pozitiva i negativa, punog i praznog, gledanja i ogledanja.

Holz (šuma) stari je naziv za Wadl (šuma). U šumi su putevi koji se, mahom zarasli, na-glo prekidaju tamo gdje još nije kročila ljudska noga. Oni se zovu šumski putevi. Svaki od tih puteva ima sopstveni pravac, ali u istoj šumi. Često se ima utisak da su slični jedan drugom. Ali to je samo takav utisak.6 Upravo takve monumentalne, melanho-lične šume Holzwege slika Roman Đuranović, slične, a različite, zatamnjene, kroz koje naglo probija svjetlost. Tu je poneki čovjek, usamljen i neočekivan ili par. Nelagoda se krije u poznatome, da iskoristim Frojdov termin da ilustrujem atmosferu ovih slika i svijetla koji je bitan konstruktivni činilac djela.

U neograničenom polju operacionalističkih mogućnosti koje koriste crnogorski umjetnici Peko Nikčević je umjetnik minimalističkog predznaka. Projekat Linija je jedna svjetosna linija povučena laserom koja simetrično dijeli prostoriju od dolje ka gore. Apsolutna forma praznog galerijskog prostora nastanjena je, relativnom formom, neopipljivog postojanja: svjetlošću. Tokom izložbe mijenjaće se laserski zrak da bi se skrenula pažnja da boja svjetlosti nije bitna, već njeno talasasto kretanje. Tu svjetlost ne treba tumačiti teozofski, Knigom postanja ( Reče Bog Neka bude svjetlost. I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra i razdvoji svjetlost od tame), već kao svoje-vrsni minimalistički rebus. Nikčević je kao Turel “oslobodio svjetlo od njegovog izvora i učinio ga umjetnošću”. Ta prva linija laserom podsjeti I na onu prvu liniju sa kojom se suočava svaki umjetnik.

Za ove crnogorske autore, bez obzira koji medij koriste, umjetnost je cosa mentale, dakle doživljaj pred nekim umjetničkim predmetom pomjera se sa područja vizuel-nog percipiranja na oblast kontemplativnosti i analitičnosti na pro(mišljenost).

Nataša Nikčević

.

6 Martin Hajdeger, Šumski putevi, Plato, Beograd, 2000

9

In physics light is considered as wave motions that are called electromagnetic vibra-tions. We see the light which is only a small part of those vibrations. The light we

see consists of waves that do not have the same length.1 The role and importance of light through the long history of art as, for example, in Michelangelo’s composition of separation of light from darkness at the Sistine Chapel, The Calling of St. Matthew by Caravaggio, Rembrandt’s The Night Watch as well as works by Laszlo Moholy-Nagy and contemporary artists James Turrell and Olafur Eliasson have generated the exhibition of Montenegrin artists The Light, where light and its opposite category - darkness present a significant formative feature of the work.

“Light is this thing we usually use to illuminate other things”, said James Turrell in the early 1960’s, when he was the first to consider the presence of a beam of light cast from a slide projector. “I am interested in the thingness that light has itself, so it’s not something that reveals something about other things you’re looking at, but it becomes a revelation in itself.” The first light projection Turrell created is what ap-pears to be a solid cube of light floating in the corner of a darkened room that then dissolves into immateriality as you approach it. The work was included in Turrell’s solo exhibition at the Pasadena Art Museum in California in 1967, which later that year also showed experimental light installations by Robert Irwin and Doug Wheeler, beginning what came to be called the Light and Space Movement in Los Angeles.

“Turrell was the first artist who really stated unequivocally that you can liberate light from its source and make it the artwork”, said Alison de Lima Greene, curator of contemporary art at the Museum of Fine Arts, Houston.2 Some forty years before Eliasson started constructing mist in space, a curtain of water and light as well as in-stallations which incorporate moss and ice, the Light and Space Movement evolved towards a high-profiled research of human perception by means of hybrid media forms. Various artists, among which was also Turrell, created artwork out of materials which could be described simply as ambiental: light and shadow, fog and water.

In Eliasson’s work The Weather Project (2003), carried out at the Tate Modern in Lon-don, a huge hall of the museum became the scene of a virtual horizon, the scenario for a sunset which assembled over two million visitors. At the far end of the hall

1 Dragoljub Kazic , Fotografija, Zavod za uđžbenike i nastavna sredstva, Belgrade,1997

2 The New York Times , A Tribute for Turning Light into Art,  March 20th 2013

THE LIGHT

10

something like a gigantic sun emitted intensive orange light which was occasionally blurred by the humidity and fog that appeared and thinned during the day. The sun was, actually, a semi-circular disc made up of hundreds of mono-frequency lamps: the ceiling was covered with mirrors which reflected the half of the disc on the wall at the far end of the hall creating thus an illusion of a gigantic sphere.3 The works of this artist are not self-sufficient objects in the ordinary sense: those are space in-stallations, arrangements and heterogeneous devices which await your arrival. His works need you, said Daniel Birnbaum, although this is valid for all artwork because aesthetic experience demands a subject that is in experience.

However, in Eliasson’s case the participation of the active viewer is placed in the centre so that we can say that the activity of the visitor is the action of the work and that such a relation is a reciprocal creative process, emphasizes Birnbaum. Such an interactive relation between the artwork and the visitors is very explicitly observed in the work Appearance / Disappearance by Gordana Kuc which was conceived but not performed for the Venice Biennale 2013 – the Encyclopaedic Palace while one of the intentions of the exhibition was to position reflections on the manner in which scenes/images were used in the structuring of knowledge and forming our experience in relation to the world. Inspired by the idea of the “anthropology of images” by Hans Belting, the exhibition had the intention to research within the imaginary and various functions of imagination. In this work by Gordana Kuc the visitor enters a dark room where the mist suddenly appears and covers him in different intensities. Entering the areas of darkness in our memory is marked by feelings of uncertainty and dis-comfort. The images in Belting’s context constantly migrate between inside and outside, between our mental images and those that we see encouraging the chain of identification and signification in the project Appearance / Disappearance. The second work designed for the Biennale and included in the exhibition The Light is the Floating Object by Vesko Gagovic, an artist of a minimalist linguistic background. The artist covers a large three-dimensional rectangle with golden colour; out of the interior radiates neon light dematerializing it as is the case with Turell’s cube. The project also evokes the idea of the icon whose function in Byzantine art the art his-torian Dejan Sretenovic appropriately sees as the function of media which structures collective memory, conscience and knowledge. Parallels with the Byzantine icon can be made thanks to the characteristic exteriorization of the interior light represented

3 Pamela M. Lee, Your Light and Space in “Take Your Time: Olafur Eliasson”; SFMOMA, THAMES &

HUDSON, New York, London, 2007

11

by the golden foundation and neon light because “light in Byzantine icon-writing does not come from an outer source but is manifested in the interior of the image (the screen effect)”.4 Marking of the icon maps the questions of its influence through-out history on the formation of our experience in relation to the world. And a note: in all civilizations gold is a symbol of value and the divine.

In the projection on drawings and the installation entitled Spasmatic Flights by Jovana Vujanovic insects are simulates of humankind. We are equally minor, says the artist. She minimized an intimate and erotic relation between two lovers on small photographs placed in a black box. She shot these delicate activities from an aerial view thus exposing them to the viewer. By creating this perspective her intention was to concurrently achieve the distance that we always have towards something that we are looking at from above and in darkness, she emphasizes. By accelerating the shot, i.e. by accelerating and making a caricature of the movements of naked bodies, with the help of light and darkness she achieved an associative comparison with the spasmodic movements of insects. By degrading this intimate act through visual methods she emphasizes its concurrent importance and transience as it is also the case in drawings in which she overlapped human bodies with those of insects.

The work I found you in this dark is a spatial installation by Teodora Nikcevic consist-ing of life-size photographs of the artist in a sitting position, where the background is removed and replaced by a video projection that lasts 16 seconds and is repeated indefinitely and whose action is the penetrating of sun rays through the clouds. The photograph carries something mysterious within, something truly deeply connec-ted with the context of life; namely, the photograph is not just the result of viewing: the photograph is a conscious act of image choice. Photographs are considered by Susan Sontag to have a fictional, projective and magical consciousness which is read and interpreted in this artwork with the penetration of sun rays through the clouds.

Urobor / Uroboros by Sinisa Radulovic is a video projection - a car falling diagonally from the top corner to the bottom; this video is in the loop and is mounted in such a manner that the moment the light (of the headlights) “touches” the bottom of the wall / projection it reappears in the top corner - so the light is always present and the car completely disappears for a while from the cadre. An important segment of

4 A New Reading of the Icon, collection of texts, edited by Dejan Sretenovic, Geopoetika, Belgrade, 1999, 7

12

the artwork is the floor covered with scattered feathers that looks like a cloud from a distance, says the author. Uroboros (Greek Οὐροβόρος) is a snake biting its own tail. That symbol embodies the idea of a cycle closed in it, representing thus the principle of eternal recurrence but also the connection of the underground with the heavenly world because of the circular form.5 For Nada Kazic art represents a “research pro-cess and one that disturbs order, rule” (Julia Kristeva). In the MINI FLEXI VENUSES II we read out the dualistic principle of construction through categories of light-dark, empty-full, positive-negative. The MINI FLEXI VENUSES II is formed by cutting, tearing and burning of aluminium. These forms, which are reminiscences of dresses, insects, birds levitate and float in a rectangle made of clirite. Other works are carried out in black clirite into which she imprints those forms. More precisely, forms do not even exist; they are limited only to a print, a shadow. It is possible to reflect oneself in this triptych; the visitor sees only his own silhouette. Through such formalization of artwork she situates the duality of light and dark, positive and negative, fullness and emptiness, watching and mirror reflecting.

Holz (forest) is an old name for Wadl (forest). In the forest there are paths which are mostly overgrown and abruptly interrupted where humans have not yet set foot. They are called forest paths. Each of these paths has its own direction, but in the same forest. One often has the impression that they are similar to each other. But that is just an impression.6 Roman Djuranovic paints exactly such monumental, melancholic Holzwege forests - similar but different, dimmed, through which light abruptly penetrates. There is an occasional man, lonely and unexpected or a couple. Discomfort is hidden in the familiar, so as to use Freud’s term to illustrate the atmo-sphere of these paintings and the light which is an important constructive factor of the art work.

In the unlimited field of operational possibilities used by Montenegrin artists Peko Nikcevic is an artist with a minimalist designation. The project entitled The Line con-sists of a luminous line drawn by a laser that symmetrically divides the room from the floor to the ceiling. The absolute form of the empty gallery space is occupied by the relative form of intangible existence: the light. During the exhibition the laser beam is going to change so as to draw attention to the fact that the colour of light is not significant but that its wavy motion is. Here, light should not be construed in a theo-

5 Alain Gheerbrant, Jean Chevalier, Dictionary of Symbols,

Stylos, Kisa, Novi Sad, 2004

6 Martin Heidegger, Forest Paths, Plato, Belgrade, 2000

13

sophical manner, by the Book of Genesis (Then God said, “Let there be light, and there was light. God saw that the light was good; and God separated the light from the darkness…”) but as a kind of minimalist rebus. Nikcevic, in the same way as Turrell,

“freed the light from its source and created art out of it.” That first line created with a laser reminds of that first line that each artist is faced with.

For these Montenegrin authors, regardless of the medium used, art is a cosa mentale; therefore the experience of a certain art object moves from the area of visual per-ception to the field of contemplation and from analytical thinking to contemplation.

Nataša Nikčević

14

ROMAN ĐURANOVIĆ

15

Holzwege, ulje na platnu, 2012/13Holzwege, oil on canvas, 2012/13

16

Roman Đuranović | Rođen 1969. Studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu a diplomirao na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Važnije samostalne izložbe: 2013. Petley Jones galerija, Vankuver, Kanada; 2012. Pendullum galerija, Vankuver, Kanada; 2011. Muzej moderne umjetnosti - CERMODERN, Ankara, Turska; 2010. Der Turm gallery, Schwalmtal, Njemačka; 2006. Umjetnički paviljon, Podgorica, Montenegro; 2002. Narodni muzej Crne Gore, Atelje Dado, Cetinje; 2002. Galerija Pizana, Podgorica; 1997. Centar savremene umjetnosti, Podgori-ca; Važnije grupne izložbe: 2013. Macht des Geldes – Schwalmtal; Macht des Geldes – Teloy Mühle Meerbusch Lank – Latum; Empatija, crnogorska savremena umjetnost; 2012.Salon Petar Lubarda, Galerija Miodrag Dado Đu-rić; Tag, Collegium Artisticum, Sarajevo; 2008.Savremeno crnogorsko slikarstvo, Nacionalna galerija - Ljubljana; Savremeno crnogorsko slikarstvo, Beč, Austrija; 2005. Montenegrin Beauty, Kunstlerhaus Bethanien, Berlin, Nje-mačka; Montenegrin Beauty, Motorenhalle, Dresden, Njemačka; 2004. Montenegrin Beauty, Budva; Montenegrin Beauty, Beograd, Srbija; 2004. Bijenale savremenog pejzaža, Novi Sad; 2004. IV Internacionalno bijenale Cetinje; 2003. Slikarstvo, Vršac, Srbija; 4 savremena slikara, Muzej grada Skoplja, Makedonija; V Internacionalno bijenale nove umjetnosti, Vršac, Srbija; Urbanci, Sarajevo, Bosna i Hercegovina; Nedjelja crnogorske kulture, One View, Bar-selona, Španija; 2002. Crnogorska umjetnost 1946-2000, Collegium artisticum, Sarajevo; 2000. Savremena crno-gorska umjetnost, Galerija Dojče Vele, Keln; Nagrade: 2001. “Milunović, Stijović, Lubarda”, tradicionalna izložba; 2004. Nagrada za crtež na Podgoričkom likovnom salonu; 2004. Nagrada za najboljeg mladog umjetnika, Bijenale savremenog pejzaža Novi Sad; Kontakt: Roman Đuranović, V Proleterske 225, 81000 Podgorica, tel: +382 69 313 356, e-mail: roman.djuranovic@t-com.me

17

Lebdeći objekat, instalacija ,2014Floating Object, installation, 2014

VESKO GAGOVIĆ

18

19

Vesko Gagović | Rođen 1963 u Nikšiću. Živi i radi u Podgorici. Od 1989. Izlagao samostalno i na grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu: u Rijeci, Zagrebu, Vršcu, Cetinju, Bariju, Rimu, Skoplju, Beču, Brežicama, Veneciji, Pančevu, Frankovili, Beogradu, Sarajevu, Titogradu, Novom Sadu, Berlinu, Mostaru, Budvi, Ljubljani, Dubrovniku, Čačku. Na-građivan u Rijeci, Vršcu, i Podgorici. Na Cetinjskom bijenalu 2002. dobio prvu nagradu.

20

NADA KAŽIĆ

21

MINI FLEXI VENERE IIkombinovana tehnika, 2014

MINI FLEXI VENUSES IImixed media technique, 2014

22

Nada Kažić | rođena 1963. godine u Nikšiću. Diplomirala na VPŠ – Likovni odsjek u Nikšiću.Samostalne izložbe: 2010. Samostalna izlozba, galerija ULUCGa, Podgorica; 2009. Samostalna izlozba, galerija Haos, Beograd; 2008. Samostal-na izložba, Moderna galerija - Budva; 2007. Samostalna izložba, Galerija 73- Beograd; 2007. Samostalna izložba, Kul-turni centar- Kotor; 2006. Samostalna izložba, Galerija SULUJ-a- Beograd; 2004.Samostalna izložba «Dvorac Kralja Nikole»- Nikšić; 2003.Samostalna izložba, Galerija «Buća»- Tivat; 2000; Samostalna izložba, «Marko K. Gregović»- Pe-trovac; 2000. Samostalna izložba, Mali likovni salon - Novi Sad; 2000.Samostalna izložba, »Galerija Centar»- Podgori-ca; 1999. Samostalna izložba, «Al Gallery»- Podgorica; Nagrade: Nagrada „Drago Đurović“ - Savremena crnogorska skulptura - Danilovgrad 2009; Specijalna pohvala ULUPUDS-a za rad Bubby na izlozbi XVI Mini Art - Amo Animalia, 2009; I nagrada «Podgorički likovni salon» - Podgorica 2008. 2006. Počasna diploma na izložbi keramoke MIX 08 - Zagreb 2008; Specijalna nagrada, Internacionalno Bijenale minijature, Nikšić 2005; I nagrada za suvenir, Ministar-stvo kulture, Podgorica 2005; I nagrada za dizajn za keramičku kolekciju « Apstrakcija Montenegro» Novi Sad 1996.

23

Nastajanje / Nestajanje, instalacija ,2014Appearance / Disappearance, installation, 2014

GORDANA KUČ

24

25

Gordana Kuč | Rođena 1970. u Beranama. Diplomirala i magistrirala slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju u klasi profesora Dragana Karadžića. Član je ULUCG-a. Samostalno izlagala u Podgorici, Beogradu, Budvi, Kotoru, Cetinju. Učestvovala na brojnim međunarodnim grupnim izložbama u Beogradu, Sofiji, Skoplju, Sarajevu, Utrehtu, Briselu, Cirihu, Kairu, Pekingu… Učestvovala na Cetinjskom bijenalu 2004. Dobitnica je nagrade Herceg-novskog zimskog likovnog salona.

26

TEODORA NIKČEVIĆ

27

I found you in this dark / Pronašla sam tebe u ovom mraku, instalacija I found you in this dark, installation

28

Teodora Nikčević | Rođena 1986 u Nikšiću. Diplomirala na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Izlagala na brojnim međunarodnim izložbama, između ostalih, Inspired by the city, rezidencija CAOS, Terni, Errors Allowed, Bijenale mladih, Ankona i Subjective maps / disappearances, Nacionalna galerija Island, Rejkjevik. Imala samostal-nu izložbu Invisible u Centru savremene umjetnosti Crne Gore 2011.

29

Linija, laser, instalacija, 2014The Line, laser, installation, 2014

PEKO NIKČEVIĆ

30

31

Peko Nikčević | Rođen u Nikšiću 1959.godine. Diplomirao na ALU u Sarajevu. Magistrirao na FLU u Beogradu. Redovni profesor FU u Prištini na predmetu Skulptura u kamenu. Direktor Centra za kulturu Nikšić. Imao preko 30 samostalnih, i 200 zajedničkih izložbi. Predstavljao savremenu crnogorsku umjetnost na mnogim bijenalima i izložbama širom Evrope: Francuska, Holandija, Italija, Austrija, Poljska, Grčka, Slovenija, Hrvatska Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija… Učesnik je značajnih simpozijuma i kolonija. Realizovao više skulptura na otvorenom. Dobitnik je više domaćih i međunarodnih nagrada za skulpturu, crtež, minijaturu, dizajn. Član ULUBIH od 1990.godine a ULUCG od 1994.godine. Radovi mu se nalaze u galerijama, muzejima kao i privatnim zbirkama velikog broja zemalja. Kontakt: Vojvode Ilije br. 5 81400 Nikšić, Tel +382 40 241 002, Mob. +382 67 502 757, e-mail: nikcevicpeko@gmail.com

32

SINIŠA RADULOVIĆ

Uroboros, instalacija , 2014Uroboros, installation, 2014

33

34

Siniša Radulović | Rođen 1983. u Podgorici. Diplomirao na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, gdje je i ma-gistrirao 2008. Rezidencijalno boravio u Berlinu, Njemačka; P:142 Artist in Residence, 2012. godine. Dobitnik je nagrade 33. crnogorskog likovnog salona „13. novembar“ za slikarstvo 2011. godine. Samostalne izložbe: 2009. Cabin fever, Galerija “Centar”, Podgorica; 2008. Cabin fever - Hermetika u prostoru i izrazu, Cetinje; 2006. Umjetnički paviljon ULUCG, Podgorica. Izabrane kolektivne izložbe: 2014. Moderna Galerija, JU Muzeji i galerije Podgorice;

"Ego Sum", Dvorac Petrovića, Centar savremene umjetnosti Crne Gore; 2013. Heterotopije, Galerija Remont, Beo-grad, Srbija; Bicephalous, Leksand Kulturhus, Švedska; 2012. Ukrštanja – Crnogorska savremena umjetnost u XXI vijeku, Muzej savremene umjetnosti „Erarta“, Sankt Petersburg, Državni centar savremene umjetnosti, Jekaterin-burg, Rusija;  Tag, Sarajevska zima, Collegium Artisticum, Sarajevo, Bosna i Hercegovina;  2010. Centro Periferia, Federculture - La Città dell’Acqua, Rim, Italija; 2007. Centre d’Art Contemporain, Pont Aven, Francuska.

Ognjenu

35

JOVANA VUJANOVIĆ

Spasmatic Flights, instalacija, 2013Spasmatic Flights, installation, 2013

Crteži iz ciklusa Efemera, kombinovana tehnika, 2013Drawings from the series Ephemera, mixed media, 2013

36

37

Jovana Vujanović | Rođena 1986. u Podgorici. Diplomirala na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju 2011, stu-dijski program grafika. Rezidencijalno boravila u Berlinu, Njemačka; P:142 Artist in Residence, 2012. Samostalno je izlagala u Centru savremene umjetnosti Crne Gore: Efemera, Perjanički dom, 2012. Izabrane grupne izložbe: 2014. "Ego Sum", Dvorac Petrovića, Centar savremene umjetnosti Crne Gore; 2013. Ex-Ordinary, Collegium Artisti-cum, Sarajevo, Bosna i Hercegovina; U10 Art Space, Beograd, Srbija; Perjanički dom, Podgorica, Crna Gora; 2013; Heterotipije, Galerija Remont, Beograd, Srbija; 2011 - 2012; Prisutnosti – zone iluzije, Strazbur, Francuska – Brisel, Belgija; 2010; Mješovito, Herceg Novi, Crna Gora; 2008. Edž - hibition Biljarda, Cetinje, Crna Gora

SVJETLOSTwww.csucg.me

Dvorac Petrovića | Kruševac bb | 81000 Podgoricaizdavač: Centar savremene umjetnosti Crne Gore | za izdavača: Nenad Šoškić

tekst: Nataša Nikčević | fotografije: Duško Miljanić | prevod na engleski jezik: Darja Marija Vuletić tehnička realizacija izložbe: Novica Vuković, Sava Radević, Rajko Raičević

tiraž: 300 | štampa: DPC | Podgorica, jul 2014

39

SVJETLOSTwww.csucg.me

Dvorac Petrovića | Kruševac bb | 81000 Podgoricaizdavač: Centar savremene umjetnosti Crne Gore | za izdavača: Nenad Šoškić

tekst: Nataša Nikčević | fotografije: Duško Miljanić | prevod na engleski jezik: Darja Marija Vuletić tehnička realizacija izložbe: Novica Vuković, Sava Radević, Rajko Raičević

tiraž: 300 | štampa: DPC | Podgorica, jul 2014

SVJETLOST