SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

DARKO ŽIKOVIĆ

ANALIZA I OCJENA PERSPEKTIVE RAZVOJA

REPUBLIKE HRVATSKE ULASKOM U EUROPSKU UNIJU

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKLUTET

ANALIZA I OCJENA PERSPEKTIVE RAZVOJA

REPUBLIKE HRVATSKE ULASKOM U EUROPSKU UNIJU

DIPLOMSKI RAD

Kolegij: Međunarodna politička ekonomija

Mentor: Doc. dr. sc. Dunja Škalamera-Alilović

Student: Darko Žiković

JMBAG: 0081102250

Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije

Rijeka, lipanj, 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD ........................................................................................................................... 4

1.1. Problem i predmet istraživanja ...................................................................................... 4

1.2 Hipoteza ............................................................................................................................. 4

1.3 Svrha i cilj .......................................................................................................................... 2

1.4 Znanstvene metode ........................................................................................................... 2

1.5 Struktura rada .................................................................................................................... 2

2. TEMELJNE ODREDNICE SUVREMENIH INTEGRACIJSKIH PROCESA .......... 4

2.1 Pojmovno određenje integracijskih procesa .................................................................. 4

2.2 Oblici regionalnih integracija .......................................................................................... 6

2.3 Učinci regionalnih integracijskih procesa ................................................................... 10

2.3.1 Statički učinci regionalne integracije ................................................................. 10

2.3.2 Dinamički učinci regionalne integracije ............................................................. 13

2.4 Analiza utjecaja integracijskih procesa u EU na zemlje članice ............................. 15

3. INTEGRACIJSKI PROCESI KAO DETERMINANTA EKONOMSKOG RAZVOJA

REPUBLIKE HRVATSKE ....................................................................................... 19

3.1 Ocjena stanja ekonomske razvijenosti Republike Hrvatske ..................................... 19

3.2 Motivi integriranja Republike Hrvatske u Europsku uniju ....................................... 27

3.3 Analiza strategije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju ............................. 29

4. OČEKIVANI UČINCI ULASKA HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU ................. 33

4.1 Političke posljedice ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju .......................... 33

4.2 Ekonomske prednosti ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju ...................... 37

4.3. Usporedba izravnih financijskih koristi i troškova ulaska Republike Hrvatske u

Europsku uniju ................................................................................................................ 38

5. ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 44

LITERATURA ............................................................................................................... 48

POPIS TABLICA ........................................................................................................... 52

POPIS GRAFIKONA ..................................................................................................... 53

1. UVOD

U uvodnom dijelu prikazan je problem i predmet istraživanja, znastvena hipoteza i svrha

i cilj rada. Također su objašnjene znastvene metode te je ukratko predstavljena struktura

rada.

1.1. Problem i predmet istraživanja

Republika Hrvatska je mala zemlja na svjetskoj sceni. Poput većine malih i slabije

razvijenih zemalja svijeta ima velikih problema s razvojem svog gospodarstva što se vidi

po njenoj visokoj zaduženosti, niskim stopama rasta, velikoj nezaposlenosti, slabom

izvozno orijentiranom tržišnom pristupu, nedostatku kapitala za investicije koje

generiraju rast. U okviru svih problema koje ima Hrvatska i slične male zemlje u svijetu

zbog pritiska globalizacije dolazi do potrebe povezivanja zemalja u nadnacionalne

integracije s ciljem poboljšanja konkurentnosti na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini.

Također postoje razne teorije i pristupi koji izučavaju koristi povezivanja zemalja u

ekonomskim, političkim i društvenim zajednicama, te je takav trend prisutan ne samo u

Europi, nego i u čitavom svijetu. Problem istraživanja ovog rada odnosi se na stanje

ekonomskog razvoja Hrvatske i njezine perspektive kao punopravne članice Europske

Unije.

1.2 Hipoteza

Hipoteza ovoga rada glasi: na temelju proučavanja suvremenih trendova ekonomskog

razvoja putem procesa integracije u svijetu kao i analize i ocjene stanja hrvatskog

gospodarstva mogu se utvrditi pozitivni učinci za razvoj Hrvatske kroz proces

pridruživanja i ulazak u Europsku uniju.

2

1.3 Svrha i cilj

Europska integracija gradi se više od 50 godina i u nju je uloženo puno truda i rada

mnogih generacija s ciljem boljeg i lakšeg života svih njezinih stanovnika. U svim njenim

ugovorima opisana su pravila i ideje koje teoretski, a i u praksi idu u smjeru ekonomskog,

političkog i društvenog razvoja država članica. Danas se u svijetu većina zemalja udružuje

u nadnacionalne organizacije kako bi se lakše suočavale s izazovima globalizacije,

sukladno tome i Hrvatska bi kao relativno mala zemlja imala veće izglede za razvoj i

konkurentnost kada bi na svjetskoj sceni sudjelovala kao članica jedne od najjačih

integracija svijeta. Hrvatska kao i mnoge manje razvijene zemlje kasni s razvojem

naspram najrazvijenijih zemalja. Iz tog razloga strateško povezivanje s ciljem ubrzavanja

gospodarskog rasta od iznimne je važnosti za daljnji razvoj Hrvatske. Cilj ovoga rada

jeste dati uvid u sve mogućnosti koji nam integriranje u EU donosi, odnosno analizirati i

ocijeniti prilike i prednosti koje su na raspolaganju za brži gospodarski razvoj Republike

Hrvatske.

1.4 Znanstvene metode

Metode koje će se koristiti u radu su: induktivna i deduktivna metoda, metoda deskripcije,

metoda klasifikacije, komparativna metoda, metoda analize i sinteze te kompilacije.

1.5 Struktura rada

Rad je osmišljen kao cjelina od pet dijelova. U prvom dijelu odnosno Uvodu dane su opće

informacije o predmetu tj. samoj hipotezi, te cilju i načinu, konceptu rada. U drugom

dijelu izložene su opće odrednice suvremenih integracijskih procesa, oblici regionalnih

integracija, statički i dinamički učinci regionalnih integracija, te učinci regionalne

integracije na zemlje članice. U trećem poglavlju pod naslovom Integracijski procesi kao

determinanta ekonomskog razvoja Republike Hrvatske opisani su redom: stanje

gospodarske razvijenosti Hrvatske, njezini problemi, motivi za ulazak u EU kao i

strategija ulaska u EU. U četvrtom dijelu govori se o političko-ekonomskim vidovima

3

integracije kao i njezinim učincima, te se u tu svrhu izlažu kriteriji ulaska Hrvatske u

Europsku uniju, gospodarski aspekti, koristi i troškove integriranja, te kontekst

globalizacije Hrvatske i EU. Peto i posljednje poglavlje, zaključak, daje sintezu rezultata

istraživanja.

4

2. TEMELJNE ODREDNICE SUVREMENIH INTEGRACIJSKIH

PROCESA

Drugo poglavlje prikazuje osnovne pojmove vezane za integracijske procese, oblike

integracija, statičke i dinamičke učinke regionalnog integriranja. Osim toga, izložena će

biti i sama analiza utjecaja integracijskih procesa u EU na zemlje članice.

2.1 Pojmovno određenje integracijskih procesa

Globalizacijski procesi označili su početak novog doba i začetak jednog novog svjetskog

društvenog poretka. Istovremeno upravo ti procesi, za koje su brojni vjerovali da će

pridonijeti smanjivanju razlika, uvelike su utjecali na produbljivanje istih unutar društva.

To se posebno odnosi na ekonomsku dimenziju globalizacijskih procesa, područje koje

danas izaziva najviše polemika. Iako je globalizacija na početku imala obećavajući

potencijal procesa koji će rezultirati rješenjima svjetskih problema nejednakosti i

siromaštva, te stvoriti prosperitetno svjetsko društvo, čini se da su razlike i problemi veći

nego ikada. Globalizacijska tvrdnja kako će svjetsko društvo, organizirano u jedinstveno

svjetsko slobodno tržište, rezultirati smanjenjem siromaštva i povećanjem općeg

blagostanja možda i nije polučila planirane rezultate na globalnoj razini, no jedno je

sigurno - globalizacijska atmosfera pozitivno je utjecala na stvaranje regionalnih

ekonomskih integracija (Bogunović, 2011). Europska unija predstavlja upravo primjer

jedne takve regionalne integracije.

S druge strane, otvorenost prema svjetskom tržištu te uključivanje u procese globalizacije

i regionalizacije obilježja su gotovo svih suvremenih gospodarstava, a to je osobito slučaj

kada se radi o gospodarstvima malih zemalja. Rast utemeljen na izvozu, a ne na domaćoj

potrošnji, nužan je preduvjet razvoja EU zemalja s malim unutarnjim tržištem, a

usklađivanje s globalnim trendovima postaje jednim od ključnih ciljeva nacionalnih

gospodarskih politika (Strahinja, 2007, str. 135).

5

Ovaj proces udruživanja nacionalnih privreda radi ostvarivanja određenih ciljeva, a prije

svega, uklanjanje carinskih i necarinskih barijera i drugih ograničavajućih propisa u

međusobnoj trgovini jeste proces ekonomske integracije. Osigurava se slobodno kretanje

ljudi odnosno radne snage, kapitala, resursa i ostalih čimbenika proizvodnje, također

definira se odnos integriranja nacionalnih privreda prema ostalim zemljama svijeta. Oblik

ekonomskog povezivanja provodi se na različitim temeljima, najčešće zasnovanim na

komplementarnim interesima. Pri tome su vidljivi upečatljivi tragovi nastojanja da se ovi

procesi reguliraju i svedu pod ustaljeni pravni režim. Nadzor nad provođenjem kako

samih procesa integracije, tako i upravljanjem integriranom grupacijom, regulira se

sporazumom o stvaranju ekonomske integracije (Karić, 2012, str. 2).

Međunarodnim integracijama zemlje diljem svijeta nastoje povećati svoju konkurentsku

prednost na globalnom tržištu i iskoristiti sve povoljne utjecaje koje integracija sa sobom

donosi. Suvremene su integracije u najširem smislu motivirane ekonomskim, političkim,

pa i vojnim razlozima. Ekonomski motivi obično su vezani uz pozitivna očekivanja u

realnoj ekonomiji i rastu proizvodnosti kao ključnim polugama rasta blagostanja, ali i

pravednijoj raspodjeli bogatstva u okviru integracije. U političkom i vojnom smislu,

integracijama se nastoje umanjiti razne tenzije, pritisci i povećati sigurnost stanovništva

(Bogunović, 2011, str. 230).

Regionalne ekonomske integracije motivaciju nalaze u očekivanom rastu blagostanja

temeljenom na mobilnosti i alokaciji proizvodnih čimbenika, te dostupnosti i

konkurentnosti dobara. To je polazište za međuregionalni optimum, a sloboda kretanja u

univerzalnom integracijskom prostoru pridonosi rastu razmjene i realne ekonomije.

Afirmacija tržišta i konkurencija čine ključnu pretpostavku za međuregionalni rast, dok

ekonomski napredak i primjerena raspodjela raspoloživih vrijednosti smanjuju

međuregionalne socijalne kao i političke tenzije. Međuregionalnom suradnjom

ujednačavaju se pak vrijednosni sustavi, te posljedično tome, smanjuju ideološke i

političke različitosti između regionalnih područja. Smanjivanje napetosti i političkih

sukoba svakako povećava sigurnost naroda, a osim toga utječe na smanjivanje

migracijskih pritisaka i oslobađa resurse i energiju prijeko potrebne za dinamiziranje

ekonomskog rasta (Bogunović, 2011, str. 231).

6

Karić (2012) kao ciljeve integracije redom navodi: unapređivanje mira, vrijednosti i

blagostanja ljudi, održivi razvoj zasnovan na uravnoteženom ekonomskom razvoju,

visoka društvena konkurentnost tržišne ekonomije, visok stupanj zaštite i unapređivanja

kvaliteta životne sredine, poticanje znanstvenog i tehničkog napretka, sprečavanje

isključivosti i diskriminacije, kao i napredak pravde i socijalne zaštite, jednakosti spolova,

međugeneracijske solidarnosti i zaštita prava djece.

Iako su integracije proces koji traje već godinama i o kojem se uglavnom govori u

pozitivnom kontekstu, sve više dolazi do izražaja i činjenica da taj isti proces ima

višeslojne aspekte od kojih su neki, nažalost, i nepovoljni. Ovo posebice dolazi do

izražaja kada je riječ o učincima koje integracija ima na manje zemlje ili na gospodarski

i tehnološki manje razvijene zemlje. Manje i slabije razvijene zemlje teško se nose sa

prilagodbama koje međunarodno integriranje donosi zbog velikih troškova

restrukturiranja i reformi gospodarstva koje su pak potrebne kako bi se zemlja kvalitetnije

integrirala u nadnacionalne organizacije. Međunarodno gospodarsko i političko

integriranje odgovor je na izazove internacionalizacije i globalizacije ekonomije koje

relativno malim i manje razvijem zemljama pomaže pri lakšoj prilagodbi na brze

promjene u međunarodnim odnosima.

2.2 Oblici regionalnih integracija

Kada je riječ o obliku regionalnog integriranja odnosno o stupnju povezanosti zemalja

članica, u literaturi se najčešće spominju sljedeće faze integriranja (Kersan-Škabić, 2012,

str.15):

1) područje (zona) slobodne trgovine,

2) carinska unija,

3) zajedničko tržište i

4) monetarna i ekonomska unija.

Područje slobodne trgovine predstavlja najniži i najjednostavniji oblik suradnje među

državama. To je prostor kojeg obilježava slobodna razmjena roba, uglavnom industrijskih

proizvoda, pa stoga podrazumijeva ukidanje svih trgovinskih barijera između zemalja

7

članica, dok u odnosima prema trećim zemljama svaka država članica zadržava i

odgovara za samostalnu trgovinsku politiku. Danas je taj oblik integriranja vrlo

rasprostranjen, kako među razvijenijim zemljama, tako i među zemljama u razvoju

(Strahinja, 2007., str. 136). Prva takva integracija na europskom području bila je EFTA

(European Free Trade Association).

Carinska unija podrazumijeva ukidanje međusobnih trgovinskih ograničenja, ali

istodobno i uvođenje zajedničke trgovinske politike u zemljama članicama. Jedinstvene

carine i raspodjela carinskih prihoda između članica odvija se prema unaprijed

dogovorenoj formuli, a prema trećim zemljama članice carinske unije nastupaju kao

cjelina. Najstariji primjer carinskog saveza datira iz 1834. godine, a sklopljen je između

njemačkih država koje se kasnije ujedinjuju u jedinstvenu zemlju Njemačku. Europska

ekonomska zajednica – EEZ je u svom početku imala obilježja carinske unije koja je

kasnije prerasla u viši oblik integriranja (Kersan-Škabić, 2012, str.16).

Zajedničko tržište je, pak, oblik integriranja koji podrazumijeva djelovanje carinske unije,

te uključuje i slobodno kretanje kapitala, rada i ostalih čimbenika proizvodnje, kao i

slobodu osnivanja poduzeća unutar zajedničkog tržišta. Primjer takve integracije je

Mercosur osnovan 1991. godine u Južnoj Americi (Kersan-Škabić, 2012, str.16).

Monetarna i ekonomska unija je najviši stupanj integracije i ujedno posljednja faza

integriranja. Ova faza integracije obuhvaća funkcioniranje zajedničkog tržišta, ali sa

sobom isto tako donosi i unificiranje fiskalne i monetarne politike, kao i razvijanje

zajedničke politike kada je u pitanju, primjerice poljoprivredna, socijalna, regionalna i

druge. Takav stupanj integracije prisutan je samo u Europskoj uniji (Strahinja, 2007., str.

137).

Prva tri tipa integracije imaju za cilj ukidanje ograničenja mobilnosti robe, financijske

imovine i ostalih čimbenika proizvodnje, a posljednji tip - monetarna i ekonomska unija,

ima za konačni cilj definiranje, uspostavu i provođenje zajedničke monetarne, fiskalne i

sektorske politike zemalja članica.

8

U sljedećoj tablici prikazani su glavni oblici integriranja ovisno o dubini odnosno stupnju

međusobnog povezivanja zemalja članica.

Tablica 1. Tipovi ekonomskih integracija ovisno o stupnju integriranja

Nema

vidljivih

unutarnjih

ograničenja

trgovine

Zajednička

vanjska

trgovinska

ograničenja

Nema

nevidljivih

unutarnjih

ograničenja

trgovine

Slobodno

kretanje

proizvodnih

čimbenika i

financijske

imovine

Zajednička

valuta

Zajednička

ekonomska

politika

Slobodno

trgovinsko

područje

X

Carinska

unija X X

Jedinstveno

tržište robe X X X

Zajedničko

tržište X X X X

Monetarna

unija X X X X X

Ekonomska

unija X X X X X X

Izvor: Izrada studenta prema: Grgić, Bilas, Teorija regionalnih ekonomskih integracija,

2012., str. 27

Kao što je vidljivo iz gornje tablice, područje slobodne trgovine kao najniži oblik

ekonomske integracije, nema vidljivih unutarnjih ograničenja trgovine, odnosno, svaka

zemlja samostalno određuje vlastite trgovinske barijere prema van. Drugi tip ekonomske

integracije predstavlja carinska unija koja se nadograđuje na prvi tip i ide korak dalje, pa

zemlje članice carinske unije formiraju zajedničku vanjskotrgovinsku politiku. Nakon

toga slijedi jedinstveno tržište robe gdje uz sve već navedeno, nema ni nevidljivih

unutarnjih ograničenja trgovine. Zajedničko tržište uključuje jedinstveno tržište uz

slobodno kretanje čimbenika proizvodnje i financijske imovine. Monetarna unija

9

podrazumijeva zajedničko tržište uz neopozivo fiksiranje tečajeva ili zajedničku valutu

za sve zemlje članice. Naposljetku, ekonomska unija jeste monetarna unija u kojoj su

ekonomske politike zemalja članica koordinirane na visokom stupnju.

Zagovornici regionalnih integriranja vjeruju da se ekonomski razvoj integriranih zemalja

ubrzava: stimuliranjem i ekspanzijom proizvodnje na racionalnim osnovama,

povećanjem korisnosti od razmjene, ostvarivanjem koristi od međusobne konkurencije i

uštedom deviznih sredstava (Strahinja, 2007, str. 135).

Postoje brojna istraživanja kada su međunarodni odnosi u pitanju, tako je na primjer,

Jennifer Pedussel Wu na uzorku od 150 zemalja istraživala ima li veća politička i

ekonomska nesigurnost ikakvog utjecaja na regionalno integriranje, odnosno izabranu

razinu regionalne integracije. Ekonometrijski rezultati istraživanja pokazali su kako je

trgovinska nesigurnost jedina od važnosti pri odluci o regionalnom integriranju. Također

došla je do zaključka kako će uglavnom zemlje s višim dohotkom, demokratske zemlje s

brojnijim stanovništvom (koje uz to nisu otočne zemlje) vjerojatnije pripadati dubljim

razinama regionalnih integracija dok se za zemlje u razvoju pretpostavlja kako nemaju

dovoljno razvijene institucije koje bi podupirale dublju regionalnu integraciju (Grgić,

Bilas, 2012, str. 32).

Globalizacijom svjetske ekonomije države su sve više povezane međusobnim trgovanjem

te su uvidjele da se ekonomskim povezivanjem osim same liberalizacije trgovine,

istodobno javlja i potreba za povezivanjem na ostalim područjima poput politike,

usklađivanjem zakonodavstva i drugih politika na koje ekonomija ima izravan i neizravan

utjecaj.

10

2.3 Učinci regionalnih integracijskih procesa

Regionalne integracije imaju razne učinke na zemlje članice, ali i na ostale zemlje koje

nisu zahvaćene samim integracijama. Općenito govoreći, moguće je utvrditi dvije skupine

učinaka integriranja na blagostanje (Grgić, Bilas, 2012, str. 45):

§ statički i

§ dinamički.

Statički učinci obično nastupaju u kratkom roku, te imaju najveći utjecaj na trgovinu, a

mogu se podijeliti na: učinke koje imaju na trgovinu, učinak supstitucije proizvoda,

učinak na realokaciju proizvodnje i učinak na uvjete razmjene.

Dinamički učinci su, s druge strane, teže uočljivi i vidljivi su tek nakon dužeg razdoblja.

Među dinamičke učinke integriranja ubrajaju se učinak povećanja konkurencija, učinak

ekonomije obujma, učinci integracija na investicije i učinci na platnu bilancu. U sljedećim

potpoglavljima opisane su vrste učinaka - statički i dinamički učinci integracijskih

procesa.

2.3.1 Statički učinci regionalne integracije

Učinci koji se odražavaju na trgovinu, proizvodnju i potrošnju zemalja članica, ne

uzimajući u obzir promjene koje će razvoj integracije tek potaknuti, nazivaju se statički

učinci regionalnog integriranja. To su ujedno učinci koji se događaju neposredno nakon

stvaranja integracija. Među statičke učinke ubrajaju se učinci na trgovinu (stvaranje i

skretanje trgovine), učinci supstitucije proizvoda, učinci na realokaciju proizvodnje i

učinci na uvjete razmjene.

· Učinci na trgovinu

Učinak stvaranja trgovine (engl. trade creation) nastaje ukidanjem carina među

članicama, a odnosi se upravo na povećavanje trgovinskih razmjena koje se javljaju kao

11

posljedica ukidanja carina. Domaća proizvodnja zemlje članice zamjenjuje se jeftinijim

uvozom iz druge zemlje članice, što omogućuje bolje iskorištavanje raspoloživih resursa.

Dolazi do nove podjele rada i specijalizacije zemalja članica; kupuju se dobra koja se

jeftinije proizvode u drugoj zemlji članici, a izvoze se ona dobra u kojima zemlja ima

komparativnu prednost. Iz navedenog proizlazi da je učinak stvaranja trgovine posljedica

supstitucije domaćih proizvoda jeftinijim uvoznim proizvodima. Intenzitet međusobne

razmjene pojačan je tako što su sve zemlje članice dovedene u istu poziciju prilikom

postizanja cjenovne konkurentnosti (Kersan-Škabić, 2012, str.19).

Učinak skretanja trgovine (engl. trade diversion) posljedica je carinskih promjena između

unije i trećih zemalja. Jedinstvenom carinskom politikom prema trećim zemljama

ostvaruje se trgovinska razmjena između njih i članica unije, što je prije integriranja bilo

onemogućeno. Učinak skretanja trgovine manifestira se kroz promjene trgovinskih

tokova, od manje produktivnih proizvođača unutar unije prema produktivnoj konkurenciji

izvan nje. Negativan aspekt skretanja trgovine obilježen je gubitkom manje produktivnih

proizvođača unutar unije jer isti gube utrku s učinkovitijom konkurencijom izvan unije.

Pozitivna strana učinka skretanja trgovine odražava se u korisnosti koju ostvaruju sami

potrošači upravo zbog jeftinijih nabavki (Kersan-Škabić, 2012, str. 21).

· Učinak supstitucije proizvoda

Supstitucija skupljih domaćih proizvoda s jeftinijim proizvodima iz uvoza nastaje

ukidanjem carina između zemalja članica ili smanjenja carina prema trećim zemljama.

Kao što je već navedeno, gledajući sa stajališta potrošača, supstitucija skupljih proizvoda

jeftinijima povećava njihovu kupovnu moć, a time i stupanj blagostanja. Stupanj

liberalizacije trgovine postignut u carinskoj uniji uvjetuje supstituciju proizvoda, a s

obzirom da carinska unija ima različit odnos prema državama članicama i prema trećim

državama može se govoriti o parcijalnoj liberalizaciji svjetske trgovine (Grgić, Bilas,

2012, str. 45).

12

· Učinak na realokaciju proizvodnje

Potpunim ukidanjem carina između članica carinske unije omogućava se slobodna

razmjena roba unutar integracijske unije, te dolazi do realokacije resursa i proizvodnje od

proizvođača s višim prema proizvođačima s nižim troškovima proizvodnje. To znači da

se proizvodnja s višim troškovima seli se u zemlju gdje ista proizvodnja ima niže

troškove. Također slobodna razmjena među članicama unije potiče novu podjelu rada

prema zakonima međusobne specijalizacije (Kersan-Škabić, 2012, str. 23).

· Učinak na uvjete razmjene

Odnos uvoznih i izvoznih cijena među zemljama članicama integracije mijenja se

ukidanjem međusobnih carina. Učinci razmjene izraženi su više tamo gdje su carine

prethodno bile veće. Pri procjeni tih učinaka treba uzeti u obzir i elastičnost ponude i

potražnje s obzirom da se novi uvjeti razmjene formiraju i u odnosu na koeficijente

elastičnosti. Proširenje tržišta i povećanje udjela u svjetskoj trgovini kao rezultat stvaranja

integracije povlači za sobom veću elastičnost potražnje za uvozom iz trećih zemalja

odnosno veću elastičnost potražnje u trećim zemljama za proizvodima iz unije (Strahinja,

2007, str. 137).

Statički učinci regionalnih integracija nastupaju naječešće u kraćem roku, odmah nakon

osnivanja integracije i za njih se može ustanovit da kroz stvaranje i skretanja trgovine i

ostale učinke članice integracije mogu bolje iskoristiti svoje raspoložive resurse, jefitnije

nabavljati proizvode iz susjednih zemalja članica, ostvariti cjenovnu konkuretnost zbog

istih uvjeta svih sudionika na tržištu integracije. Dolazi i do promjene u trgovinskim

tokovima prema trećim zemljama gdje ostvaruje trgovinska razmjena između njih i

članica Unije, što je prije integriranja u nekim slučajevima bilo onemogućeno.

13

2.3.2 Dinamički učinci regionalne integracije

Dinamički učinci integriranja neizvjesni su u pogledu nastanka i intenziteta djelovanja, te

ih je teško kvantificirati i procijeniti njihove razmjere, a i vidljivi su tek na duži vremenski

rok. Među dinamičke učinke integriranja ubrajaju se povećanje konkurencije, ekonomija

obujma, učinci integracija na investicije i učinci na platnu bilancu.

§ Učinak povećanja konkurencije

Proširivanjem tržišta zemalja članica integracije povećava se i stupanj konkurentnosti, te

se smanjuju monopolističke tendencije. Zbog veće koncentracije ponude različite

konkurentne sposobnosti, integrirano tržište motivira ispodprosječne proizvođače za

jačanjem vlastite konkurentnosti. S druge strane, natprosječno produktivni proizvođači

vide svoju perspektivu u konstantnom nadmetanju i podizanju cjenovne i kvalitativne

konkurentnosti na višu razinu, čime se tržišna utakmica proširuje na cjelokupnu ponudu

integriranog tržišta (Grgić, Bilas, 2012, str. 84).

§ Učinak na ekonomiju obujma

Učinak na ekonomiju obujma promatra se s mikroekonomskog i makroekonomskog

stajališta. Mikroekonomski učinci vidljivi su kroz specijalizaciju i proizvodno

povezivanje subjekata unutar integracije, a na to ih potiče veći opseg potražnje.

Povećanjem proizvodnje dolazi do smanjenja proizvodnih troškova, a time se postiže

cjenovna konkurentnost i veća profitabilnost proizvodnih programa. Makroekonomski

učinci proizlaze iz specijalizacije zemalja članica, proširenja tržišta i povećanja izvoza

(Grgić, Bilas, 2012, str. 84).

§ Učinak na investicije

Kao rezultat proširenja tržišta dolazi do povećane ukupne potražnje i kupovne moći

stanovništva. Upravo to stvara temelje za intenziviranje novih investicija, odnosno za

ulaganje u one proizvodne čimbenike koji su u pravilu manje raspoloživi. Povećanje

14

investicija najviše utječe na ubrzanje tehnološkog razvoja, a postotak promašenih

investicija mnogo je manji od onog prije ulaska u integraciju (Strahinja, 2007, str. 140).

§ Učinak na platnu bilancu

Eliminiranjem carina mijenjaju se postojeći odnosi cijena zemalja članica. Ravnoteža u

njihovim trgovinskim bilancama ovisi o tim odnosima, a novi paritet cijena može

potaknuti neujednačene reakcije zemalja u uvozu iz zemalja partnera. Iz dinamičke

perspektive, promjene u trgovinskoj i platnoj bilanci među članicama unije nastaju na

osnovi realizacije postojećih čimbenika proizvodnje, alokacijom novih investicija prema

smjeru najnižih troškova, na osnovi razlika u stupnju inovacija i poboljšanja tehnologije,

razlika u stupnju kretanja produktivnosti rada i nadnica, te razlika u dinamici potražnje u

pojedinim zemljama članicama (Strahinja, 2007, str. 140).

Na osnovu učinaka koji proizlaze iz integriranja, može se ustanoviti niz prilika za zemlje

koje integriranjem ostvaruju povoljniji i ravnopravniji položaj u međunarodnim

odnosima. Razvijenije zemlje u regionalnom integriranju prepoznaju mogućnosti širenja

tržišta za trgovinu i investicije, a relativno manje razvijene države integracijom dobijaju

zaklon od vanjskih utjecaja tržišta, te veće mogućnosti za jačanje svoje konkurentnosti

(Tišma, Samardžija, Jurlin, 2012.)

Kod dinamičkih se učinaka njihov utjecaj teže primjećuje jer najstaju kroz duži vremenski

period međutim njihov utjecaj je važan jer se kroz integracije vrši pritisak na tržišne

aktere koji zbog jače ponude na tržištu moraju jačati vlastitu konkurentnost kako bi opstali

na integriranom tržištu, također zbog povećanja tržišta i protoka roba dolazi do povećanja

blagostanja ljudi koji su onda skloniji intezivnije investirati i u tom pogledu se očitava

učinak na investicije. Ekonomija obujma dolazi do izražaja kao jedan od dinamičkih

učinaka gdje se zemlje članice specijaliziraju, povećava se tržište i izvoz.

15

2.4 Analiza utjecaja integracijskih procesa u EU na zemlje članice

Integracijski procesi u novije vrijeme obilježavaju ekonomske politike većine zemalja u

svijetu. Regionalno integriranje u Europskoj uniji ima različite utjecaje na stare i nove

zemlje članice, a i zemlje kandidate za članstvo. U nastavku su predstavljeni neki od

primjera kako integracijski procesi u Europi djeluju na zemlje članice EU.

Europska unija nastala je 1957. godine i u svojoj dugoj povijesti i razvoju imala je šest

proširenja, počevši od 6 članica na početku prilikom osnivanja do ukupno 28 članica u

2013. godine kada je Hrvatska službeno primljena u članstvo EU. Najveće proširenje

Unije bilo 2004. godine kada se Uniji priključilo 10 zemalja. Među tim zemljama većina

njih bile su bivše socijalističke zemlje koje su kao Hrvatske prošle tranziciju iz planskog

u tržišno gospodarstvo i restukturiranjem svojih privreda ušle u europski integracijski

prostor. Pokazalo se da ulazak u EU je za te zemlje u narednim godinama prije globalne

krize iz 2008. godine donijelo više stope rasta i brži sveukupni rast blagostanja, pa je

Hrvatska na primjeru tih zemalja mogla dobiti uvid u sve prednosti koje integriranje u

EU donosi novim članicama.

Može se ustanoviti povezanost između putova tranzicijskih zemalja i integracijske

sposobnosti EU da u institucionalnom i gospodarstvenom razvitku tranzicijskih država

ima utjecaj dok još zemlje nisu pozvane u krug zemalja kandidata. Ta se povezanost može

donekle objasniti na primjeru Rumunjske i Bugarske. Obje su države, nakon političkih

previranja na početku devedesetih godina, zapale u fazu stagnacije. Odlučujući ulogu u

tome imala su nacionalistička i socijalistička strujanja unutar njihovih vlada. Tek nakon

novog političkog usmjeravanja i nakon provođenja prijeko potrebnih reformi na pravnoj

razini, došao je iz Bruxellesa dugo priželjkivani signal o mogućem EU-članstvu. Taj je

signal, osobito u fazi prilagođivanja zemlje stanju zemlje kandidata, financijskom i

administrativnom potporom iz EU, omogućio i ubrzao provođenje daljih reformi i tako

započeo proces nadoknađivanja na gospodarskoj razini. Mnogi su potrebni zahvati i

reforme tek politički mogli biti provedeni, jer su legitimirani ujednačenjem s acquis

communautaire i jer su zemlje istovremeno mogle profitirati od financijske pomoći EU

(Konig i Kusić, 2004).

16

Kao daljnji primjer može se uzeti Slovačka. U toj zemlji su ekonomski rezultati

reformskih mjera bili sasvim pozitivni: mala nezaposlenost, od 1994. dobre stope rasta i

relativno ujednačeni proračun. No Europska je unija osudila autoritativnu politiku

predsjednika Mečiara i politički izolirala Slovačku. Kao posljedica toga zemlja je bila do

daljnjega isključena iz kruga kandidata za pristup. To je izmijenjeno tek poslije 1998.,

pošto je sljedeća vlada temeljito promijenila politički smjer djelovanja, te se pokazala na

gotovo svim područjima pripravnom za kompromis. Neposredno nakon toga, Slovačka je

svečano primljena u krug izabranih zemalja kandidata (Konig i Kusić, 2004).

Sve nove zemlje koje pristupaju u članstvo EU, moraju zadovoljiti stroge gospodarske,

političke i pravne kriterije prije potpisivanja samog ugovora o članstvu. To znači da

zemlje kandidatkinje moraju imati djelotvornu tržišnu ekonomiju i sposobnost da se bore

s pritiscima konkurencije i tržišnih sila unutar Unije; također je važno da zemlje

kandidatkinje imaju stabilne institucije koje osiguravaju vladavinu prava, ljudskih prava

i zaštitu manjina. Od iznimne važnosti je i sposobnost država kandidatkinja da na sebe

preuzmu obveze koje proizlaze iz članstva odnosno potpuno prihvaćanje pravne stečevine

EU-a (Kandžija, Cvečić, 2010., str 219).

Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija i Malta su

2004. godine postale nove članice EU. Sve ove zemlje prošle su kroz dugotrajan proces

usklađenja vlastitih gospodarskih sustava s pravnim stečevinama Europske unije, a u

pogledu gospodarstva najznačajnija bila je potpuna liberalizacija tržišta u odnosu na

ostale članice EU. S obzirom da je većina navedenih zemalja izašla iz tranzicijske planske

privrede na tržišnu ekonomiju, očekivanja od članstva u Europskoj uniji bila su velika,

osobito u pogledu gospodarskog rasta i razvoja svih segmenata gospodarstva. Prema

podacima Eurostata iz 2011. godine o realnim godišnjim stopama rasta BDP-a, vidljivo

je da većina zemalja novopridošlih članica Europske unije počinje bilježiti više stope rasta

BDP-a nakon ulaska u Europsku uniju u odnosu na godine prije ulaska.

U nastavku je dana tablica koja prikazuje kretanja realne stope BDP-a u odnosu na

prijašnje godine u nekim članicama EU.

17

Tablica 2. Realne stope rasta BDP-a novih zemalja članica u razdoblju od 2000. do 2010.

godine

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

EU (27) 3,8 2 1,2 1,3 2,5 2 3,4 3,1 0,5 -4,3 1,9

Eurozona(16) 3,8 2 0,9 0,7 2,2 1,7 3,2 3 0,4 -4,2 1,8

Češka 4,2 3,1 2,1 3,8 4,7 6,8 7 5,7 3,1 -4,7 2,7

Estonija 10 7,5 9,2 7,8 6,3 8,9 10,1 7,5 -3,7 -14,3 2,3

Cipar 5 4 2,1 1,9 4,2 3,9 4,1 5,1 3,6 -1,9 1,1

Latvija 6,1 7,3 7,2 7,6 8,9 10,1 11,2 9,6 -3,3 -17,7 -0,3

Litva 3,8 6,7 6,8 10,3 7,4 7,8 7,8 9,8 2,9 -14,8 1,4

Mađarska 4,2 3,7 4,5 3,9 4,8 4 3,9 0,1 0,9 -6,8 1,3

Malta -1,5 2,8 0,1 -0,5 3,7 2,2 4,3 4,4 -2,7 2,7

Poljska 4,3 1,2 1,4 3,9 5,3 3,6 6,2 6,8 5,1 1,6 3,9

Slovenija 4,3 2,9 3,8 2,9 4,4 4 5,8 6,9 3,6 -8 1,4

Slovačka 1,4 3,5 4,6 4,8 5,1 6,7 8,3 10,5 5,9 -4,9 4,2

Rumunjska 2,4 5,7 5,1 5,2 8,5 4,2 7,9 6,3 7,3 -6,6 -1,9

Bugarska 5,7 4,2 4,7 5,5 6,7 6,4 6,5 6,4 6,2 -5,5 0,2

Hrvatska 3,8 3,7 4,9 5,4 4,1 4,3 4,9 5,1 2,2 -6 -1,2

Izvor: Izrada studenta prema podacima Hrvatske agencije za nadzor finacijskih usluga,

Eurostat , 2011, str. 6.

Iz prikazanih podataka vidljiv je i učinak financijske krize, pa tako po negativnim

stopama rasta u 2009. prednjače Estonija, Latvija i Litva (koje su imale i najveći rast

BDP-a nakon ulaska u EU). Po negativnim stopama nadalje prednjače Mađarska i

Rumunjska, a za njima Hrvatska. U 2010. vidljiva je konsolidacija gospodarstava, te se

kao zemlje s najvišim rastom BDP-a ističu redom Poljska, Slovačka, Češka, Malta i

Estonija. BDP po stanovniku prema indeksu standarda kupovne moći nakon ulaska u

Europsku uniju raste u svim zemljama novim članicama EU, osim u Mađarskoj i na Malti.

18

Najveći rast vidljiv je u Estoniji, Litvi i Latviji, ali navedene zemlje pogodio je i najveći

pad tijekom krize. Također, rast je vidljiv u Slovačkoj i Rumunjskoj. Iako nije bilježila

visoke stope rasta BDP-a po stanovniku poput npr. Estonije, Slovenija u 2009. godini

bilježi pad koji se nastavlja i u 2010. godini. Republika Hrvatska bilježi najveći rast BDP-

a po stanovniku u 2007. i 2008. godini, dok je u 2009. godini zabilježena stagnacija, a u

2010. pad u odnosu na prethodnu godinu.

Proširenje Unije iz 2004. godine pokazalo je da su zemlje istočne Europe reformama i

restrukturiranjem svojih gospodarstva, i potom ulaskom u EU ostvarile propulzivan

ekonomski rast u prvim godinama članstva sve do nastajanja globalne krize koja je

utjecala na pad ekonomske aktivnosti u velikom broju zemalja diljem svijeta.

Za „stare“ članice EU ekonomski učinak proširenja također je bio koristan, iako, zbog

logike veličine relacija, puno manji. Neke zemlje Unije, primjerice, Austrija i Njemačka,

odlično posluju izvozeći na brzorastuća istočnoeuropska tržišta. Mnoge zapadnoeuropske

tvrtke značajno su profitirale ulažući u maloprodaju, telekomunikacije, energetiku i

medije u novim zemljama članicama (Perica J., 2006.).

Integracijski procesi u Europskoj uniji imali su različite utjecaje na stare i nove članice.

Kod starih članica nije došlo do značajnijih promjena jer se uglavnom pomoć u razvoju

kretala prema novim članicama Unije, stare su članice dobile novo proširenje tržišta i

mogućnosti za investiranje, dok su nove članice pogotovo zemlje koje su u Uniju ušle

2004. godine dobile značajne mogućnosti od članstva u Uniji pogotovo u okviru

financiranja iz eurospkih fondova što se i vidi jer ulaskom u EU počele u narednim

godinama ostvarivati veće stope rasta gospodarstva.

19

3. INTEGRACIJSKI PROCESI KAO DETERMINANTA

EKONOMSKOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE

U tećem poglavlju bit će prikazano stanje ekonomske razvijenosti Republike Hrvatske od

početaka hrvatskog puta prema EU do završnih pregovora; motivi integriranja Hrvatske

u Eurospku uniju, te analiza strategije ulaska Hrvatske u europske integracije.

3.1 Ocjena stanja ekonomske razvijenosti Republike Hrvatske

Republika Hrvatska je nakon domovinskog rata i ostvarivanja svoje samostalnosti

devesetih godina 20. stoljeća postala u globalnim razmjerima tipična zemlja male

otvorene ekonomije koju karakterizira vrlo visok udio vanjske trgovine roba i usluga u

nacionalnom bruto društvenom proizvodu, pa je tako hrvatsko gospodarstvo, te ukupni

društveni razvoj i standard veoma ovisan o kretanjima na svjetskom tržitšu (Staničić,

2005., str. 112). Hrvatska ima relativno niske i često negativne stope rasta, veliki vanjski

dug, slabo izvozno orijentirano gospodarstvo, visoku nezaposlenost i brojne druge

probleme, stoga se okretanje europskim integracijama postavlja kao logičan smjer

razvoja. Kako bi se ocijenilo stanje ekonomske razvijenosti Hrvatske prije ulaska u EU

uzeto je u obzir razdoblje od 2005. godine kada je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju

stupio na snagu, pa do kraja pregovora i priprema ugovora o pristupanju 2012. godine.

U nastavku slijedi prikaz tablica podataka s odrabranim ekonomskim pokazateljima

stanja gospodarstva Hrvatske za određeno razdoblje.

20

Tablica 3. Stope rasta BDP-a i BDP/pc u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do

2012. godine

2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

BDP

(mil.

HRK,

tekuće

cijene)

266.652 291.044 318.308 343.412 328.672 323.807 328.737 328.562

BDP (mil.

EUR,

tekuće

cijene)

36.034 39.745 43.390 47.543 44.781 44.441 44.220 43.707

BDP po

stanovniku

(EUR)

8.112 8.951 9.781 10.722 10.111 10.060 10.332 10.243

BDP,

realna

godišnja

stopa rasta

(%)

4,3 4,9 5,1 2,1 –6,9 –2,3 –0,2 –1,9

Izvor: Izrada studenta prema podacima Hrvatske Narodne Banke (www.hnb.hr)

Hrvatska s 4,4 milijuna stanovnika i bruto domaćim proizvodom od 10.243 eura per

capita u 2012. godini predstavlja malo tržište. No, upravo zbog malog tržišta, a dobre

geoprometne pozicije, investicije bi trebale biti izvozno orijentirane.

Tendenciju kretanja ukupne gospodarske aktivnosti jedne nacionalne ekonomije najbolje

pokazuje realna stopa rasta BDP-a, koja je u Hrvatskoj u 2007. godini bila 5,1%, što je

njena najveća razina u promatranom razdoblju, da bi već u 2008. godini pala na 2,1%, a

u 2009. godini bilježi negativan predznak koji se nastavlja i u idućim godinama.

Sljedeća tablica prikazuje Hrvatsku vanjskotrgovinsku bilancu od 2008. do 2012. godine,

odnosno ukupan izvoz, uvoz, saldo robne razmjene, te postotak pokrivenosti uvoza

izvozom.

21

Tablica 4. Vanjskotrgovinska bilanca u tisućama eura (prema tekućem tečaju), za

razdoblje od 2008. do 2012. godine

Izvoz Uvoz

ukupno Verižni

indeks ukupno

Verižni

indeks

Saldo

robne

razmjene

Pokrivenost

uvoza

izvozom, %

2008. 9.585,134 106,5 20.817,147 110,5 -

11.232,013 46,0

2009. 7.529,396 78,6 15.220,090 73,1 -7.690,694 49,5

2010. 8.905,242 118,3 15.137,011 99,5 -6.231,769 58,8

2011. 9.582,161 107,6 16.281,147 107,6 -6.698,986 58,9

2012. 9.628,650 100,5 16.214,395 99,6 -6.585,745 59,4

Izvor: Izrada studenta prema podacima Državnog zavoda za statistiku (www.dzs.hr)

Tablica vanjskotrgovinske bilance pokazuje smanjenje izvoza i uvoza u 2009. godine

uslijed krize, međutim prisutan je i sveukupni lagani rast obujma izvoza i uvoza Hrvatske.

U Hrvatskoj je također prisutan višegodišnji trend gotovo dvostruko većeg uvoza roba i

usluga od njihovog izvoza na strana tržišta što svakako utječe na nepovoljan gospodarski

rast. Ukupni obujam vanjskotrgovinske razmjene od 2008. do 2012. smanjen je sa 30,4

mlrd eura na 25,8 mlrd eura ili za 17,8%. Posljedica je toga pad uvoza za 4,6 mlrd eura

ili 22,1%, dok se izvoz održao na razini 2008. Ukupni vanjskotrgovinski deficit smanjen

je za 4,6 mlrd eura ili 41,4%, time je pokrivenost izvoza uvozom povećana sa 46,0% na

59,4% u 2012. Prema robnim sektorima u promatranom razdoblju smanjen je uvoz

motornih vozila, naftnih proizvoda, metalnih proizvoda i prehrambenih proizvoda, što se

odrazilo na pad industrijske proizvodnje. Tako su naši najveći vanjskotrgovinski partneri:

Njemačka, Italija, Austrija, Slovenija i Rusija manje uvozili u Hrvatsku i time ostvarili

niži vanjskotrgovinski suficit u odnosu na prethodne godine, dok je istovremeno RH

manje uvozila od spomenutih zemalja i time zabilježila manji vanjskotrgovinski deficit

(Poslovni info, www.poslovni-info.eu).

22

U idućoj tablici prikazane su stope zaposlenosti i nezaposlenosti u Hrvatskoj od 2005. do

2012. godine.

Tablica 5. Stope zaposlenosti i nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj od 2005. do 2012.

godine

2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

Stopa

nezaposlenosti

(prema definiciji

ILO-a,

stanovništvo

starije od 15 g.)

12,7 11,2 9,6 8,4 9,1 11,8 13,5 15,8

Stopa

zaposlenosti

(prema definiciji

ILO-a,

stanovništvo

starije od 15 g.)

43,3 43,6 44,2 44,5 43,3 41,1 39,5 38,1

Izvor: Izrada studenta prema podacima Hrvatske Narodne Banke (www.hnb.hr)

Uzimajući u obzir prethodno prikazanu tablicu može se zaključiti da postoji tendencija

rasta stope nezaposlenosti. Stopa zaposlenosti se kroz godine ponaša obrnuto od stope

nezaposlenosti, pa je u tom smislu prisutan pad stope zaposlenosti. Snažni gospodarski

rezultati Hrvatske u razdoblju od 2000. do 2008. godine ponešto su poboljšali stanje na

tržištu rada, uz godišnju prosječnu stopu rasta zaposlenosti od 1,4 posto i smanjenje stope

nezaposlenosti (s 15,4 posto 2002. na 8,4 posto 2008. godine). Nakon 2001. godine sa

gotovo 400 000 nezaposlenih, broj se 2002. godine smanjio na 389 741 nezaposlenih.

Broj se smanjivao sve do 2008. godine kada je iznosio 236 741 nezaposlenih. Međutim,

razina zaposlenosti u Hrvatskoj unatoč takvom napretku i dalje je među najnižim stopama

zemalja iz skupine EU-28 zbog kombinacije visoke razine nezaposlenosti i niske stope

sudjelovanja radne snage. Stezanje gospodarstva iz 2008. i 2009. godine dovelo je do

naglog pogoršanja pokazatelja tržišta rada, uz smanjenje stope zaposlenosti, odnosno

povećanje stope nezaposlenosti (Gotovac, 2011, str. 19).

23

Iduća tablica prikazuje javni dug u Hrvatskoj kao postotak BDP-a i prosječne godišnje

stopa inflacije.

Tablica 6. Javni dug kao postotak BDP-a i prosječna godišnja stopa inflacije

2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

Javni dug

(% BDP-

a)

38,5 35,7 33,3 30,0 36,6 44,9 51,9 55,8

Prosječna

godišnja

stopa

inflacije

3,3 3,2 2,9 6,1 2,4 1,1 2,3 3,4

Izvor: Izrada studenta prema podacima Državnog zavoda za statistiku (www.dzs.hr)

Prema gore navedenim podacima javni dug u postotku BDP ne premašuje 60 posto od

2005. pa nadalje, čime se ispunjava jedan od kriterija konvergencije iz Maastrichta1 i

pokazuje da je Hrvatska na dobrom putu s usklađivanjem svog gospodarstva s

gospodarstvom Europske unije. Stopa inflacije bila je najviša 2008. godini sa visokih 6,1

a kasnije nagli pad u 2009. godini na 1,1 i postupnim porastom u zadnjih četiri godine.

U nastavku slijedi grafikon koji prikazuje usporedbu ukupnog inozemnog duga per capita

za Hrvatsku, Mađarsku, Rumnjsku i Sloveniju za razdoblje od 2000. do 2008. godine.

1 Kriteriji konvergencije ili, kako se još nazivaju, kriteriji iz Maastrichta kriteriji su koje moraju zadovoljiti

zemlje članice EU kako bi ušle u treću fazu Ekonomske i monetarne unije (Economic and Monetary Union,

EMU) i uvele euro. Ti su kriteriji razrađeni na osnovi odredbi članka 121(1) Ugovora o Europskoj uniji

(Ugovor).

24

Grafikon 1: Ukupni inozemni dug per capita u 2000. i 2008. godini za odabrane članice

Unije, u USD dolarima

Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata, 2014.

(http://epp.eurostat.ec.europa.eu/)

Iz grafikona 1. se može uočiti da je Slovenija u promatranim godinama imala najveći

ukupni inozemni dug per capita (4.498,4 USD u 2000., odnosno 27.804,0 USD u 2008.

godini), slijedi Mađarska (2.971,9 USD u 2000., odnosno 21.107,9 USD u 2008. godini).

Hrvatska je na trećem mjestu zaduženosti u odnosu na broj stanovnika (2.447,6 USD u

2000., odnosno 12.342,4 USD u 2008. godini), dok je najmanje zadužena zemlja prema

ovoj analizi Rumunjska (510,5 USD u 2000., odnosno 4.468,2 USD u 2008. godini).

Ukupni inozemni dug per capita u promatranom razdoblju se znatno povećao u svim

zemljama, a najveći porast u odnosu na 2000. godinu ostvaren je u Rumunjskoj gdje je

ukupni inozemni dug per capita porastao za 775% u 2008. godini. Slijedi Mađarska čiji

je ukupni inozemni dug po broju stanovnika 2008. godine 6 puta veći u odnosu na 2000.

te Slovenija u kojoj je inozemni dug per capita porastao 5 puta, dok je u Hrvatskoj

ostvaren porast od 404%.

0,00

5.000,00

10.000,00

15.000,00

20.000,00

25.000,00

30.000,00

Hrvatska Mađarska Rumunjska Slovenija

2000 2008

25

U nastavku slijedi grafikon koji prikazuje BDP Hrvatske u 2009. godini raspoređen po

glavnim sektorima gospodarstva.

Grafikon 2: BDP Hrvatske raspoređen po glavnim sektorima 2009. godina (%)

Izvor: Izrada studenta, prema podacima United Nations Economic Commission for

Europe, 2014.

(https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/hr.html)

Iz gornjeg grafikona vidljivo je da najveći dio BDP Hrvatske, tj. 23,7%, odlazi na

trgovinu na veliko i malo, hotelijerstvo i restorane, te promet i komunikacije. Drugo po

redu je financijsko poslovanje gdje odlazi 23,4% BDP-a. Slijedi indutrija zajedno s

energijom sa 19,1%, pa ostale uslužne djelatnosti s 18%, te graditeljstvo s 8% i

poljoprivreda, lov, ribolov i šumarstvo s 6,7% BDP-a.

6,7

19,1

8

23,7

23,4

18

BDP

Poljoprivreda, lov i šumarstvo, ribolov

Industrija, uključujući energiju

Izgradnja

Trgovina na veliko i malo, popravci, hoteli i restorani, promet i komunikacije

Financijsko posredovanje; nekretninama, iznajmljivanja i poslovnih djelatnosti

Ostale uslužne aktivnosti

26

Tablica 7. Bruto nacionalna štednja Hrvatske (kao % BDP-a)

2013. godina 2012. godina 2011. godina

19,9 19,3 19,5

Izvor: Izrada studenta prema podacima Središnje obavještajne agencije (CIA), The World

Factbook, 2014.,

(https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/hr.html)

Tablica prikazuje bruto nacionalnu štednju Hrvatske koja se računa oduzimanjem

izdataka za potrošnju od bruto nacionalnog raspoloživog dohotka, a sastoji se od osobne

štednje, poslovne štednje, štednje vlade, ali isključuje inozemnu štednju. Vidljivo je da

postotak bruto nacionalne štednje od 2011. godine u 2012. godinu lagano pada za 0,2

postotna poena, te opet raste iz 2012. godine u 2013. za 0,6 postonih poena i u 2013. je

iznosila 19,9% BDP-a. Hrvatska je na svjetskoj ljestivici kada se u obzir uzima bruto

nacionalna štednja na 79. mjestu u svijetu prema podacima Središnje obavještajne

agencije SAD-a.

Slijedi prikaz odabranih podataka od Svjetske banke za Hrvatsku u razdoblju od 2009.

godine do 2012. godine.

Tablica 8. BDP per capita, ukupno stanovištvo, ukupni BDP, rast BDP-a (%), životni

vijek stanovništva, Republika Hrvatska od 2009. godine do 2012. godine

Izvor: izrada studenta prema podacima Svjetske banke, 2014.,

(http://databank.worldbank.org/data/views/reports/tableview.aspx)

2009. 2010. 2011. 2012.

BDP/per

capita

(US $)

18.710 18.070 19.550 20.200

Stanovni.

(Ukupno) 4.429,000 4.417,800 4.280,600 4.267,600

BDP

(US $) 62.244,202,54 58.873,839,43 61.789,184,18 59.228,247,41

BDP rast

(god. %) -6,94 -1,40 -0,92 -1,97

Očekivani životni vijek

76,16 76,47 76,77 76,92

27

Iz gornjih podataka može se ustanoviti da BDP per capita u Hrvatskoj nakon svjetske

krize od 2008. godine pada u 2009. i 2010. godini, te se polako povećava u 2011. godini

i 2012. godini. Ukupni broj stanovništva je iz godine u godinu smanjuje zbog loših

gospodarskih uvjeta u zemlji, pa je stanovništvo prisiljeno seliti se u potrazi za poslom.

Godišnji postotak rasta BDP-a je u sve četiri odabrane godine u minusu, međutim taj se

minus postepeno smanjuje. Očekivani prosječni životni vijek u Hrvatskoj je oko 76

godina i prikazanom razdoblju zadržava svoje vrijednosti uz minimalne promjene.

Hrvatsko se gospodarstvo u posljednjih dvadesetak godina razvijalo sličnim putem kao i

ostale bivše tranzicijske zemlje Istočne Europe međutim Hrvatska nije bila spremna za

ulazak u Europsku uniju 2004. godine zajedno s ostalim zemljama jer se nije mogla

dovesti u stanje da ubrza reforme, također pretrpjela je velike štete ratnim zbivanjima

devesetih godina čije se posljedice osjete još i danas. Uvidom u tadašnje stanje zaključeno

je da treba vremena da se cijelo gospodarstvo i država prilagode regulativi Unije kako bi

se Hrvatska što bolje i lakše integrirala u jedistveno tržište. Hrvatsko gospodarstvo trpi

usporen dotok stranih insvesticija, visoku zaduženost u inozemstvu, veliku nezaposlenost,

sporost i neučinkovitost institucija i ostale probleme. Ipak, unatoč svim lošim

pokazateljima koji obilježaju hrvatsko gospodarstvo, Hrvatska je dosljedna u provođenju

ne baš popularnih reformi i približavanju standardima ostalih članica EU.

3.2 Motivi integriranja Republike Hrvatske u Europsku uniju

Od osamostaljenja i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske punopravno članstvo

u Europskoj uniji strateški je cilj njezine državne politike. Sudjelovanje u procesu

integracija na europskom kontinentu politički je cilj koji predstavlja nastojanje Republike

Hrvatske da odgovori na izazove globalizacije. To se prvenstveno odnosi na zastupanje

hrvatskih interesa u sklopu udruženja koja se razvijaju i rastu u Europi, a koja zajedno

imaju veći geopolitički i ekonomski utjecaj na globalnoj razini nego što bi to imale države

članice Unije pojedinačno. Republika Hrvatska već je napravila korake u tom smjeru

postavši 1992. godine članicom Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi, te 1996.

godine članicom Vijeća Europe čime se pridružila europskim političkim organizacijama.

U sklopu procesa približavanja Europskoj uniji, Republika je Hrvatska u listopadu 2001.

28

godine potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom Unijom čime su

pak, započete sveobuhvatne pripreme za punopravno članstvo u Uniji (Ministarstvo

vanjskih i europskih poslova, Hrvatska na putu u Europsku uniju).

Za Hrvatsku je Europska unija glavni vanjskotrgovinski partner i stoga EU predstavlja

logičan put ulaska Hrvatske u globalne međunarodne gospodarske tokove. Integracija u

Uniju je za Hrvatsku proces koji izgleda kao jedina alternativa za ostvarenje strateških

prioriteta zemlje. Integriranje bi Hrvatskoj trebalo omogućiti ostvarenje dugoročno

stabilnog gospodarskog razvitka, dotok kapitala i direktnih stranih investicija,

uključivanje u međunarodne trgovinske tokove i unutarnje tržište EU, uključivanje u zone

slobodne trgovine koje EU uspostavlja s ostalim zemljama, povećanje konkurentnosti na

stranim tržištima postupnim ukidanjem carina, te bolji pristup međunarodnim

tehnološkim tokovima (Međunarodne studije, Časopis za međunarodne odnose, vanjsku

politiku i diplomaciju). Sve navedeno samo po sebi gledano s ekonomskog aspekta

predstavlja dovoljnu motivaciju za ulazak Hrvatske u Europsku uniju.

Na osnovi analiza tijekova i tendencija u međunarodnim odnosima u uvjetima

globalizacije i položaja malih zemalja, kao što je Hrvatska, u tim se procesima pokazuje

da je članstvo u međunarodnim integracijama2 gospodarski i politički puno povoljnije za

svaku od tih zemalja nego ostajanje izvan takvih integracija (Staničić, 2005., str. 129).

Dosadašnja iskustva su pokazala da članstvo u integracijma osigurava za svaku članicu

stabilan gospodarski razvitak, koji omogućuje i povoljniji i ravnopravniji politički položaj

u međunarodnim odnosima.

Hrvatska je u procesu pregovora i priprema za potpisivanje ugovora koristila sredstva

Europske unije putem pretpristupnih fondova, a i nakon ulaska koristit će sredstva

kohezijskih i strukturnih fondova što je važan motiv kada su u pitanju financiranja javnih

investicija. Ulaskom u Uniju Hrvatska će postati neto primateljica proračunskih sredstava

Europske unije odnosno više će sredstava dobivati iz proračuna nego uplaćivati u

proračun (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Pregled pregovarčkih poglavlja).

Ulaskom u Europsku Uniju hrvatski gospodarstvenici poslovat će na zajedničkom

unutarnjem tržištu bez carina i drugih uvoznih ograničenja, na kojemu će, zajedno s

2 Proces međunarodnog integriranja širi je od jedine dosad zaokružene međunarodne integracije, kao što je EU. Proces se odvija i u drugim dijelovima svijeta – Sjevernoj i Južnoj Americi, jugoistočnoj Aziji i tako dalje, iako još nije dosegao fazu kakvu je postigla EU. Zato se ovdje o međunarodnim integracijama govori u množini u dinamičkom smislu.

29

gospodarstvenicima iz svih država članica, imati mogućnost natjecanja pod jednakim

uvjetima. Također za hrvatske tvrtke koje već izvoze svoje proizvode i usluge na

jedinstveno tržište Unije – osim jačanja njihove konkurentnosti bržim protokom roba i

usluga – članstvo u Europskoj uniji učvrstit će i mogućnost sklapanja različitih oblika

suradnje s partnerima iz država članica Unije, između ostaloga i radi zajedničkog nastupa

na trećim tržištima.

Za hrvatske građane ulazak u europske integracije znači i primjenu europskih standarda

zaštite potrošača gdje će hrvatski potrošači uživati jednaka prava kao i europski što znači

veću sigurnost proizvoda na tržištu i bolju zaštitu zdravlja potrošača. Hrvatski će se

građani također moći zaposliti u ostalim državama članicama EU ako u Hrvatskoj ne budu

mogli naći odgovarajuće zaposlenje. Za mlade se otvara mogućnost lakšeg obrazovanja i

studiranja na nekim od europskih sveučilišta i potencijalno lakša kasnija integracija u

tokove europskog društva.

Brojni su motivi zašto se Hrvatska odlučila za pripajanje Europskoj uniji, a najvažniji su

motivi vezani uz razvoj gopodarstva. Ti motivi uključuju one poput: većeg tržišta za

domaće izvoznike, veći priljev financija za javne investicije koje jačaju infrastrukturu,

institucije i povećavaju standarde s ciljem jačanja gopodarskog razvitka i ubrzanja istog.

3.3 Analiza strategije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju

Za razvoj RH osobito je značajna mogućnost da RH s razvijenim zemljama iz EU može

liberalnije razmijenjivati robu, tehnologiju, kapital, radnu snagu i know-how, čime bi

mogla dodatno osnažiti vlastito gospodarstvo i vlastitu teoretsku i primijenjenu znanost.

Isto je tako za Hrvatsku značajno da se uključi u međunarodnu ekonomsku razmjenu bez

elemenata i mjera ograničavajuće protekcionističke ekonomske politike, a kakvu vode

zemlje članice gospodarsko-političkih udruženja prema trećim zemljama. Zaostajanje

Republike Hrvatske u uključivanje u proces proširenja Europske unije sredinom

devedesetih godina prošlog stoljeća bilo je uvjetovano objektivnom nespremnošću

Europske unije da u svoje okrilje uzme i zemlje obuhvaćene ratnim sukobima i

nestabilnošću. No, sasvim sigurno, to je zaostajanje rezultat i karaktera tadašnje vlasti u

Hrvatskoj, koja nije jamčila poštivanje temeljnih demokratskih vrijednosti na kojima

30

počiva savez zemalja u Europskoj uniji (Staničić, 2005., str. 253). Stoga su tranzicijske

zemlje srednje i istočne Europe, koje su u doba socijalizma razvile daleko manje

pretpostavki i poticaja za građenje svoje europske budućnosti, ubrzo prestigle Hrvatsku

u usvajanju standarda i kriterija na kojima funkcionira Europska unija. To je zaostajanje

imalo i pozitivan učinak jer je nova vlast u Hrvatskoj od 2000. godine mogla kvalitetno

analizirat dobra i loša iskustva zemalja koje su prije nje krenule na put europskih reformi,

a i dobilo se više vremena za provedbu reformi zbog čega je Hrvatska imala bolju startnu

poziciju u prilagodbi negoli tranzicijske zemlje koje su ranije krenule kao kandidatkinje

za članstvo u EU.

Hrvatska je 29. listopada 2001. godine potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju

koji je stupio na snagu 1. veljače 2005. godine, a imao je za cilj ispunjenje osnovnih

preduvjeta kroz koje prolaze sve države koje žele ući u EU i uglavnom se radi o jamčenju

demokratskog funkcioniranja institucija, vladavine prava, zaštita temeljnih ljudskih prava

i sloboda, prava manjina, razvoja i unaprijeđenja gospodarskog sustava, te intenzivne i

kvalitetne regionalna suradnja.

U veljači 2003. godine Hrvatska je podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji (Lejour

et al, 2009, str. 62), a Europsko vijeće dodijelilo je 18. lipnja 2004. godine Hrvatskoj

status kandidata. Europska komisija objavila je pretpristupnu strategiju za Hrvatsku

kojom je detaljnije uređena lista uvjeta i zahtjeva za stjecanje punopravnog članstva. EU

je inizistirala na ostvarenju potpune suradnje Hrvatske s Haškim sudom u čiju je svrhu

osnovana i radna skupina koje je nadgledala suradnju Hrvatske u ovom smislu, te su

nakon ispunjenja i tog preduvjeta, gdje je utvrđena dobra suradnja Hrvatske s Haškim

sudom, 3. listopada 2005. otvoreni pregovori za punopravno članostvo u EU. Pregovori

za usvajanje pravne stečevine EU za Hrvatsku sastojali su se od 33 poglavlja koja su se

odnosila na način inkorporiranja pravne stečevine EU u nacionalno zakonodavstvo države

kandidatkinje. Europska unija naglašavala je da je za proces stjecanja punopravnog

članstva predsudna volja države kandidatkinje u procesu reformi i prilagodbe, te je

Hrvatska uz znatne napore 30. lipnja 2010. godine dovršila otvaranje svih poglavlja u

pristupnim pregovorima (Mintas Hodak, 2010., str. 623).

31

Govoreći o putu pristupanja Hrvatske u EU, valja spomenuti i aspekte financijske pomoći

koju je EU pružila Hrvatskoj kroz razne instrumente. Za jačanje političkih, gospodarskih

i institucionalnih reformi u državama knadidantkinjama poput Hrvatske najznačajniji od

programa pretpristupne pomoći su bili (Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj,

Pregled financijske potpore EU):

a) CARDS u smislu programa pomoći za stabilizaciju, obnovu i razvoj (2000.-2004.)

b) PHARE, ISPA, SEPARD, u smislu tri pretpristupna fonda u 2005. i 2006.,

odnosno

c) IPA od 2007., te

d) posebnih programa EU usmjerenih na pomoć Hrvatskoj.

U brojkama, ovakva vrsta pomoći značila je oko 278,8 milijuna eura pomoći Hrvatskoj

za vrijeme trajanja CARDS programa od 2000.- 2004., odnosno 252 milijuna eura iz tri

pretpristupna fonda (PHARE, ISPA I SEPARD), te u razdoblju od 2007. do 2010. 589,9

milijuna eura temeljem instrumenta IPA3 (Mintas Hodak, 2010., str. 655).

Završetkom pregovora 30. lipnja 2011. godine Hrvatska je prošla još jednu zahtjevnu

dionicu na svojem putu prema punopravnom članstvu u Europskoj uniji. Rezultati skoro

šestogodišnjih pregovora sadržani su u Ugovoru o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji

koji su u prosincu 2011. potpisali najviši predstavnici Hrvatske i država članica Europske

unije. Konačnu odluka o tome hoće li Hrvatska postati 28. država članica Europske unije

donijele su hrvatske građanke i građani na referendumu koji je raspisan nakon

potpisivanja Ugovora. Nakon pozitivnog ishoda referenduma, slijedio je postupak

potvrđivanja Ugovora u Hrvatskom saboru i u svim državama članicama Europske unije,

sukladno njihovim ustavnim odredbama (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova,

Pregled pregovarčkih poglavlja). Nakon što su ga svih 27 država članica i Hrvatska

ratificirali, Ugovor je stupio na snagu, čime je Hrvatska 1. srpnja 2013. godine i službeno

postatala punopravna članica Europske unije.

3 Izvor podataka dostupan je na službenim stranicama Delegacije Europske unije u Republici Hrvatskoj,

http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=68 (06.07.2010.).

32

Ekonomska razvijenost Hrvatske posljednjih godina ne pokazuje zavidne rezultate što je

i vidljivo iz prikazanih osnovnih ekonomskih pokazatelja. BDP je u padu,

vanjskotrgovinska bilanca u deficitu, zaposlenost pada a javni dug raste. Hrvatska se u

proteklom razdoblju razvijala kao i ostale tranzicijske zemlje Istočne Europe ali nije bila

spremna postati članicom EU kada i spomenute zemlje. Nakon prilagodbe regulativi EU

i brojnih reformi postala je kandidatkinjom, a danas kao članica unatoč lošem

gospodarskom rezulatatu i dalje dosljedno provodi reforme i prilagodbe. Motivi

integracije kao i većini zemalja bili su politički i ekonomski, gospodarski napredak te

najviše podizanje standarda svojih stanovnika. Na putu prema članstvu Hrvatska je

koristila brojne pomoći koje je EU nudila kroz svoje pretpristupne fondove.

33

4. OČEKIVANI UČINCI ULASKA HRVATSKE U EUROPSKU

UNIJU

U četvrtom poglavlju prikazane su političke i institucionalne promjene u Hrvatskoj koje

nastupaju s ulaskom u Europsku uniju, ekonomske prednosti i prilike nastale članostvom

u EU, te usporedba izravnih financijskih koristi i troškova integriranja Hrvatske u

europske integracije.

4.1 Političke posljedice ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju

Ulazak Republike Hrvatske u EU označava ispravnost hrvatske politike u cilju reformi

cjelokupnog hrvatskog društva. Reforme koje su u tijeku već nekoliko godina, iako

nepopularne i bolne za jedan segment hrvatskog stanovništva, dio su svekolikoga

zacratnog i željenog hrvatskog unutarnjopolitičkog razvoja i transformacije iz

postsocijalističog društva u društvo moderne demokracije, tržišne privrede, većeg stupnja

ljudskih sloboda i poštovanja prava nacionalnih manjina i sl.

Hrvatska se u pregovorima s Europskom unijom obvezala na brojne zajedničke politke i

time stekla različita prava i obveze uređene ugovorom o pristupanju. U nastavku slijede

primjeri nekih od političkih prednosti i nedostaka koja je Hrvatska dobila integracijom u

EU. Kada su institucije u pitanju Hrvatska je pristupajući u Europskoj uniji dobila, kao i

ostale države članice, jednog člana u Europskoj komisiji. Za vrijeme mandata sadašnjeg

saziva Europskoga parlamenta Hrvatskoj je dodijeljeno 12 zastupničkih

mjesta(Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Pregled pregovarčkih poglavlja). U

svibnju 2014. godine u Hrvatskoj su provedeni posebni izbori za Europski parlament gdje

će Hrvatska u novom sazivu Europskog parlamenta imati 11 članova (Hrvatski sabor,

2014.)

Ostala mjesta za Hrvatsku u institucijama Unije odnose se na Sud Europske unije, gdje

će Hrvatska imati po jednog suca u Sudu i u Općem sudu, Europsku središnju banku gdje

je u Općem vijeću banke rezervirano mjesto za guvernera HNB-a te Revizorski sud u koji

34

će Hrvatska po pristupanju predložiti jednog svojeg državljanina kao člana. Hrvatska

dobiva i 9 mjesta u Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, a jednako toliko i u

Odboru regija. Jedan ministar iz Hrvatske predstavljat će državu u Vijeću guvernera

Europske investicijske banke. Prema Ugovoru o Euratomu, Hrvatska će kao država

članica imati svog predstavnika u Znanstvenom i tehničkom odboru Euratoma.

Također je utvrđeno da će hrvatski jezik biti priznat kao izvorni jezik osnivačkih ugovora

Europske unije te da će dokumenti institucija Unije od pristupanja Hrvatske biti

sastavljeni i na hrvatskom jeziku. Hrvatski će jezik također biti priznat kao službeni i

radni jezik institucija Unije.

Pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji njezina granica s južnim i istočnim susjedima

postat će vanjska granica Unije. Učinkovita provedba sigurnosnih standarda na granicama

zahtijeva novu metodologiju postupanja granične policije, carine i svih ostalih službi koje

sudjeluju u obavljanju granične kontrole. Hrvatska uložila znatna sredstva kada je u

pitanju poglavlje vezano za pravdu, sigurnost i slobodu te je poglavlje bili i financijski

najzahtjevnije. Usklađivanjem sa standardima Europske unije i ulaskom u schengenski

prostor svim hrvatskim građanima bit će zajamčen prostor slobode, sigurnosti i pravde

bez unutarnjih granica, uz slobodu kretanja bez graničnih kontrola unutar schengenskog

područja. Jačanjem suradnje između hrvatske policije i policija država članica hrvatski

građani uživat će veći stupanj sigurnosti.

Građani u Hrvatskoj postaju ulaskom u EU europski građani, to je i zapisano u Ustavu

Republike Hrvatske4 znači da će građani Hrvatske dobiti pravo slobodnog kretanja i

prebivanja na teritoriju svih država članica. Imat će pravo glasovati i kandidirati se na

izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima prema mjestu prebivališta.

Hrvatski građani također će dobiti pravo zaštite diplomatskih i konzularnih vlasti svake

države članice pod uvjetima koji vrijede za državljane te države (Tišma, Samardžija,

Jurlin, 2012., str. 21). Ovo će svakako donijeti i dodatne administrativne troškove zbog

promjena osobnih dokumenata građana, te će građani Hrvatske trebati i odlično poznavati

politički sustav EU-a zato što svaka skupina građana mora ustanoviti je li ono što nastoje

4 Ustav Republike Hrvatske, NN 85/10, čl. 141 d.

35

postići već riješeno, je li njihov prijedlog optimalan te kako financirati takvu kampanju i

u suradnji s kime bi mogli razraditi prijedlog.

Ulaskom u EU Hrvatska gubi znatan dio autonomije u vođenju poljoprivredne politike

jer ZPP (Zajdenička poljoprivredna politika) postaje nacionalnom politikom. To znači da

će Hrvatska morati primjenjivati mjere ZPP-a koje vrijede u Europskoj uniji i koje nužno

ne moraju biti povoljne za hrvatske proizvođače. No, kao buduća članica Hrvatska će

sudjelovati u kreiranju ZPP-a i donošenju odluka, pri čemu će se njezini predstavnici

voditi najboljim interesima zemlje. Troškovi usklađivanja nacionalne poljoprivredne

politike i politike ruralnog razvoja s europskim standardima uključuju troškove izgradnje

administrativne i tehničke infrastrukture i većinom se financiraju iz nacionalnog

proračuna. Osim toga, Hrvatska će kao država članica morati uplaćivati doprinos za ZPP

u proračun EU-a.

Članstvo u EU-u trebalo bi donijeti brže i učinkovitije sudske postupke. Postoji stalna

tendencija smanjivanja trajanja sudskih postupaka u Hrvatskoj, odnosno njihova

okončavanja u razumnom roku. Ukupan broj neriješenih predmeta u lipnju 2011. godine

iznosio je 774.781, u odnosu na 1.640.182 predmeta u 2004. godini (Vlada Republike

Hrvatske, pravosuđe i temeljna prava). Rezultati uvođenja informatizacije u rad sudova

također donose značajne rezultate. Uvođenjem elektroničkog sustava zemljišnih knjiga

znatno su pojednostavljeni postupci u tim predmetima i olakšan pristup stanju u

zemljišnim knjigama (Tišma, Samardžija, Jurlin, 2012., str. 128).

Ulaskom u članstvo EU-a prestat će sustavni nadzor Europske unije nad reformama i

Hrvatska kao nova članica mora sama osigurati da nacionalno sudstvo djeluje nezavisno

i funkcionalno. Dakle, poticaj i pritisak EU-a za provedbu reformi, koji je postojao u

pretpristupnom razdoblju, bit će manje intenzivan i Hrvatska će morati sama nastaviti

raditi na unapređenju funkcioniranja hrvatskog sudstva.

Održavanje djelotvornog institucionalnog sustava borbe protiv korupcije i ubuduće će

zahtijevati financijska sredstva i napore. Rad na složenim predmetima otkrivanja,

36

progona i sankcioniranja raznih oblika korupcije i organiziranog kriminala zahtijeva

stručne timove, dovoljno osposobljene za učinkovito obavljanje tih zadataka.

Ulazak u članstvo EU-a stvara još efikasnije mehanizme potpore i pritisaka za daljnje

aktivnosti u reformi javne uprave. Tijekom prve godine nakon pristupanja EU-u

Hrvatskoj će biti na raspolaganju privremena financijska pomoć od 29 milijuna eura za

razvoj i jačanje njezinih administrativnih (i pravosudnih) sposobnosti za provedbu i

primjenu zakonodavstva EU-a te za postizanje razmjene najbolje prakse (Vlada

Republike Hrvatske, 2014.).

Hrvatska kao mala zemlja i prema mnogim europskim kriterijima još uvijek slaba zemlja

treba koristiti svoje članstvo, zajedno sa zemljama koje teže članstvu Europskoj uniji,

kako bi artikulirala politiku daljnjeg proširenja. Ulaskom u EU Hrvatska nije bitno

opteretila proračun EU-a. Sudjelovat će u samo 1,2% proračuna za razdoblje od 2014. do

2020. godine, a sa svojih 12 mjesta u Europskom parlamentu ne predstavlja nikakvu

direktnu prijetnju postojećoj raspodjeli političke moći unutar političke arene Unije

(Čehulić Vukadinović, 2013, str. 57).

Jedan od izazova za Hrvatsku bit će poštivanje svih uredbi potpisanih u Ugovoru o

pristupanju gdje za neke mjere poput na primjer prekomjernog deficita postoje

mehanizmi i sankcije od strane EU kada država članica ne poštuje pravila dogovorena u

ugovorima.

Ulaskom u EU Hrvatska je obvezana na brojne zajedničke politike s ciljem konvergencije

na svim područjima rada i djelovanja gospodarstva. Time bi se ubrzali i olakšali brojni

postupci ali isto tako postoje sankcije ukoliko država ne provede ono što je dogovoreno

kao što je u slučaju sa deficitom.

37

4.2 Ekonomske prednosti ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju

Članstvo u EU-u trebalo bi donijeti veću usklađenost ekonomske politike Hrvatske s

ekonomskim politikama država članica. Usklađivanje s integriranim smjernicama Europe

2020, energičnija provedba strukturnih reformi te jačanje fiskalne discipline trebali bi

voditi stvaranju temelja za održiv ekonomski rast, osnažiti gospodarstvo i povećati

konkurentnost. U okviru izravnih i lako vidljivih koristi ulaska Hrvatske u EU potrebno

je naglasiti i mogućnost sudjelovanja u Europskom fondu za ribarstvo (European

Fisheries Fund, EFF), koji omogućava financiranje ili sufinanciranje različitih investicija

u sektoru te može znatno olakšati provedbu niza tehničkih mjera u ribarstvu. Hrvatska će

u punom iznosu raspolagati sa oko 30 milijuna eura namijenjenih sufinanciranju mjera u

ribarstvu, na koje se dodaje i najmanje 25% nacionalnih sredstava. Nove države ne

raspolažu odmah svim sredstvima. Primjenjuju se postotni godišnji porasti, a puni iznos

bit će raspoloživ 2016. godine (Institut za oceanografiju i ribarstvo, 2014.).

Može se očekivati da će ulazak u EU ispraviti trenutačne neujednačenosti u sektoru

prometa otvaranjem mogućnosti za izgradnju raznolike prometne infrastrukture. U

posljednjih desetak godina 90% svih ulaganja u tom sektoru odnosilo se na cestovni

promet (Vlada Republike Hrvatske) što je objektivno smanjilo mogućnosti za razvoj

intermodalnog kombiniranog prijevoza roba (Tišma, Samardžija, Jurlin, 2012.).

Članstvo u Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU) i uvođenje eura znače gubitak

monetarne suverenosti zemlje. Ulaskom u EMU Hrvatska više neće imati nadzor nad

ponudom novca i tečajem, koji prelazi u ruke Europske središnje banke. Hrvatska je

međutim već sada visoko „eurizirano“ gospodarstvo što znači da je stupanj neovisnosti

monetarne politike u Hrvatskoj u svakom slučaju već sada malen (Radošević, 2010.).

Sukladno Operativnom programu zaštite okoliša u sklopu programa IPA za razdoblje od

2007.−2011. godine u području okoliša EU je Hrvatskoj odobrio bespovratna sredstva u

iznosu od 96,7 milijuna eura (53,49 milijuna eura 2007.–2009. i 43,20 milijuna eura

2010.−2011.). Za gospodarenje otpadom izdvojeno je 47,6 milijuna eura, 47,7 milijuna

eura za zaštitu vodnih resursa poboljšanjem sustava vodoopskrbe te izgradnju

38

integriranog sustava upravljanja otpadnim vodama, a 1,4 milijuna eura odobreno je kao

tehnička pomoć za jačanje administrativnih kapaciteta u sektoru okoliša na državnoj,

regionalnoj i lokalnoj razini te za provedbu horizontalnih mjera i integriranje zaštite

okoliša u druge sektorske politike (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Pregled

pregovarčkih poglavlja).

Ukupan iznos sredstava koje Hrvatska može primiti iz Europske unije u periodu od 2014.

do 2020. godine iznosi do 6,34 milijarde eura, s time da se godišnji iznos povećava sa 0,7

milijardi eura 2014. godine na 1,2 milijarde eura 2020. godine. Procjenjuje se da bi u

2020. godini Hrvatska trebala biti neto primatelj europskih sredstava u ukupnom iznosu

od 1,72% BDP-a (Sopek, 2013, str. 32).

Europska unija Hrvatskoj donosi brojne financijske mogućnosti za jačanje gospodarstva,

s ciljem stvaranja kvalitetnije infrastruktute, jačih inistitucija i višeg sveukupnog životnog

standarda ljudi. Da bi se Hrvatsko gospodarstvo počelo jače razvijati potrebna je snažna

politička volja i rad Vlade, a i građana, za stvaranjem primamljivog podneblja za

privlačenje investitora koji bi direktnim stranim investicajama pokrenuli gospodarski rast

u državi, također restrukturiranje tržišta iz uvozno orijentiranog na izvozno orijentirano,

pomoć hrvatskim poduzetnicima da svoje proizvode i inovacije izvoze i plasiraju na

inozemna tržišta, smanjenje ovisnosti o uvozu, povećanje radnih mjesta i znajčajnije

investiranje u obrazovanje i stvaranje kvalitetnih kadrova, te racionaliziranje državnog

sistema uprave kako bi se smanjili državni izdaci.

4.3. Usporedba izravnih financijskih koristi i troškova ulaska Republike

Hrvatske u Europsku uniju

U ovom poglavlju prikazane su neke od izravnih koristi koje Hrvatska ima kao članica

EU, iznosi financija koje Hrvatskoj stoje na raspolaganju i troškovi koji uslijed su

integriranja nastali i koji Hrvatska mora snositi kao članica Europske Unije.

Republika Hrvatska je postala punopravna Europske unije članica 1. srpnja 2013. godine

i kao članica EU može sudjelovat u planiranju proračuna Unije za razdoblje od 2014. do

2020. godine. Hrvatskoj su u procesu pridruživanja i za vrijeme pregovora o članstvu bila

39

na raspolaganju sredstva EU-a iz pretpristupnih programa i iz predpristupnih fondova.

Ulaskom u Uniji Hrvatska sada može koristiti sredstva iz strukturnih i kohezijskih

fondova koja su znatno veća od onih prije ulaska u članstvo Unije. U sedmogodišnjem

proračunskom razdoblju od 2014. do 2020. godine Hrvatska će imati na raspolaganju 13,7

milijardi eura. Kada se od toga iznosa odbije ono što će Hrvatska uplaćivati u europski

proračun, u 2013. godini Hrvatska je kao zemlja članica morala uplatiti u zajednički

proračun otprilike 1,7 milijardi kuna ali u 2014. će se taj iznos i udvostručiti, proizlazi da

će godišnje imati na raspolaganju oko milijardu eura. Međutim, najveći dio toga iznosa

nije zajamčen novac i on će se moći povući na temelju kvalitetnih projekata koji će morati

zadovoljiti stroge kriterije. Za Hrvatsku je jako važna priprema strateške podloge,

operativni programi kojima će se jasno identificirati potrebe u pojedinim sektorima, a

koje su u skladu s razvojnim prioritetima EU-a, odnosno strategijom EU 2020

(Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, 22.03.2014).

Slijedeća tablica prikazuje sredstva za 2013. godinu koja je Europska unija odobrila za

pristupanje Hrvatske u Uniju.

40

Tablica 9. Financijski paket za pristupanje Hrvatske u Europsku uniju

FINANCIJSKI PAKET ZA PRISTUPANJE REPUBLIKE HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI

(prema datumu pristupanja 1. srpnja 2013. )

ODOBRENA SREDSTVA HRVATSKOJ ZA RAZDOBLJE 1. SRPNJA – 31. PROSINCA 2013.

(u milijunima eura, u tekućim cijenama)

SUDJELOVANJE U INICIJATIVAMA I

PROGRAMIMA EU 47,4

STRUKTURNI FONDOVI I KOHEZIJSKI FOND 449,4

Kohezijski fond 149,8

Strukturni fondovi 299,6

POLJOPRIVREDA I RURALNI RAZVOJ (bez izdataka u kurzivu) 20,4

tržišne mjere 9

potpora sektoru vina 3,159

izravna plaćanja poljoprivrednicima 93,25

tzv. minska omotnica 2,4

potpora ruralnom razvoju (IPARD) 13,85

Europski fond za ribarstvo 8,7

ostale mjere, inicijative i programi EU u ovom području 2,7

GRAĐANSTVO, SLOBODA, SIGURNOST I PRAVDA 73,3

Schengenski instrument 40

Prijelazni instrument 29

ostale mjere, inicijative i programi u ovom području 4,3

ADMINISTRACIJA 22

INSTRUMENT ZA JAČANJE NOVČANOG TOKA 75

UKUPNO 687,5

UKUPNO (uključujući izdatke u kurzivu) 800,16

PROCJENA UPLATA REPUBLIKE HRVATSKE U

PRORAČUN EU 267,7

Izvor: Izrada studenta prema podacima Ministarstva vanjskih i europskih poslova, 2014.

41

Financijska sredstva koja će Hrvatskoj biti na raspolaganju nisu zanemariva. U prvih šest

mjeseci članstva iz Kohezijskog i strukturnih fondova za Hrvatsku je predviđeno 687,5

milijuna eura iz važećeg financijskog okvira EU-a. S obzirom na to da će Hrvatska prvih

šest mjeseci članstva u europski proračun uplatiti 267,7 milijuna eura, računica pokazuje

da će za jedan euro koji uplati dobiti tri eura.

Najveći dio tog iznosa obuhvaća sredstva iz strukturnih fondova i Kohezijskog fonda

(449,4 milijuna eura) i Europskog fonda za ribarstvo (8,7 milijuna eura). U idućim

godinama članstva sredstva će se postupno povećavati, a stupanj tog povećanja dijelom

ovisiti i o uspješnosti korištenja.

Premda se iznos sredstava iz fondova EU-a namijenjen Hrvatskoj često stavlja u prvi plan,

vjerojatno najveća prednost integriranja leži u činjenici da će biti nužno primijeniti nov

pristup u vođenju nacionalne razvojne politike. Naime korištenje sredstava iz fondova

EU-a podrazumijeva primjenu niza mehanizama kojih je cilj osigurati što veću

djelotvornost, učinkovitost i transparentnost u pogledu trošenja javnih investicijskih

sredstava.

Najvažnija izravna korist carinske unije postupno je ukidanje granične kontrole prema

EU-u što podrazumijeva izravnu uštedu vremena i troškova kontrole, administrativne

procedure špedicije i carinjenja te ubrzava i pojeftinjuje protok osoba i roba. Posredni je

učinak ukidanja granične kontrole i znatno veći jer su smanjenje transakcijskih troškova

i percepcija Hrvatske kao stabilnog i sigurnog partnera u Uniji velik poticaj za zaključenje

čvrstih poslovnih i vlasničkih prekograničnih veza između poduzetnika (Tišma,

Samardžija, Jurlin, 2012.).

Kada su u pitanju gubici, najočitiji je gubitak za Hrvatsku smanjenje fiskalnih prihoda

zbog smanjene carinske zaštite prema trećim zemljama i obveze uplate 75% prihoda od

carina u zajednički proračun EU-a. Prihodi od carina u 2010. godini iznosili su 1,6

milijardi kuna odnosno 0,5% BDP-a (Sopek P., 2013.).

Među nedostacima članstva RH u Europskoj uniji često se navodi mogući gubitak tržišta

u zemljama CEFTA-e, koje čine visokih 18,7% našeg izvoza i 5,4% uvoza u 2010. godini.

42

Gledajući unazad, pristupanjem CEFTA-i, struktura trgovine nije se bitno promjenila,

osim u uvozu zbog smanjene potražnje za investicijskim dobrima tijekom financijske

krize. Članstvom u EU predviđeno je blago smanjenje hrvatskog izvoza te umjerena

redukcija izvoza u Kosovo i Srbiju (Moder, Steiner, 2013, str. 102).

Sljedeća tablica prikazuje vanjskotrgovinsku razmjenu Hrvatske sa zemljama CEFTA-e

u određenom razdoblju.

Tablica 10. Vanjskotrgovinska razmjena Hrvatske sa zemljama članicama CEFTA-e,

2006.-2012. (u 000 dolara)

Izvor: Izrada studenta prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 2014.

Iz priložene tablice može se zaključiti da je tržište CEFTA-e vrlo bitno za hrvatsku

vanjsku trgovinu.

Albanija BiH Crna

Gora Makedonija Moldavija Srbija Kosovo

2006 Izvoz 30.899 1.310.514 6.404 83.257 2.004 33.941 /

Uvoz 2.695 600.375 316 179.992 7.801 15.928 /

2007 Izvoz 35.325 1.782.585 154.855 116.906 3.427 664.942 /

Uvoz 3.032 733.865 6.689 221.734 6.616 329.479 /

2008 Izvoz 44.375 2.177.792 186.641 143.114 2.026 778.491 /

Uvoz 4.776 819.386 1.073 278.814 7.737 428.127 /

2009 Izvoz 37.165 1.347.170 168.074 121.072 1.800 559.026 /

Uvoz 2.999 566.988 52.900 177.774 4.627 281.170 /

2010 Izvoz 79.990 1.370.688 107.865 112.322 1.694 462.882 72.522

Uvoz 5.479 612.078 3.593 141.837 3.783 305.645 3.689

2011 Izvoz 59.467 1.633.715 82.062 133.565 2.405 522.036 87.939

Uvoz 4.720 757.182 4.987 167.291 5.323 399.089 3.826

2012 Izvoz 74.771 1.577.751 186.806 124.682 1.638 536.902 87.706

Uvoz 5.382 728.445 58.119 111.452 4.306 362.019 2.822

43

Hrvatskim izvoznicima osobito je važno tržište Bosne i Hercegovine, u koju je 2010.

godine bilo usmjereno znatnih 11,6% ukupnog robnog izvoza, te Srbije sa 3,9% izvoza.

No, zbog članstva u EU-u, s iznimkom manjeg dijela poljoprivrednih i prehrambenih

proizvoda, pristup tržištima tih zemalja neće se bitno pogoršati jer se progresivno provode

odredbe privremenih sporazuma u području trgovinske liberalizacije između tih zemalja

i EU-a. Važno je istaknuti kako upravo zbog tih sporazuma, preko kojih se u zemljama

CEFTA-e progresivno smanjuju carine za uvoz proizvoda iz EU-a, hrvatski proizvođači

gube povlašten pristup tim tržištima (Ćudina, Sušić, 2013.).

Hrvatska će nakon ulaska u EU nastaviti izvoziti u BiH oko dvije trećine svojih

poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda uz nultu stopu carine. Problem za Hrvatsku je

što će se nakon ulaska u EU trećina poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, koji se

izvoze u BiH, opteretiti carinama, koje bi mogle biti veće i za 20% za neke proizvode, što

će smanjiti konkurentnost hrvatskih izvoznika. Najveće opterećenje bilo bi za proizvode

mesne industrije kod kojih bi se primjenjivale carine i u količinskom iznosu pakod nekih

proizvoda to može dosezati i 50%. Više od polovine hrvatskog izvoza cigareta odlazilo

je na tržište BiH uz nultu stopu carine, a nakon ulaska Hrvatske u EU, BiH će

primjenjivati carinu od 15% na cigarete (Poslovni dnevnik, 2014.).

Predviđanje ekonomskih učinaka pristupanja, kao i sama izrada ekonomskih projekcija,

nezahvalan je posao. Budućnost je neizvjesna – moguće su različite nepredviđene

okolnosti i neočekivane reakcije koje tijek događaja mogu lako udaljiti i od

najsofisticiranijih projekcija. Pristupanje se Uniji, uostalom, događa istodobno s drugim

procesima, pa je teško razlučiti njegove učinke od gospodarskih kretanja izazvanih

nacionalnim ili globalnim procesima. Sam je proces pristupanja iznimno složen i donosi

niz promjena čije je ukupne učinke teško sagledati. Uz izravne, prisutni su i neizravni

učinci, a posljedice istih promjena mogu dugoročno biti različite od onih kratkoročnih.

Osobit problem predstavljaju nemjerljivi učinci, zbog kojih je ponekad nemoguće

brojčano izraziti veličinu ukupnih učinaka. Može se ustanoviti da je potencijal za

ekspanziju trgovine prema proširenoj Uniji za proizvođače iz Hrvatske u kratkom roku

ograničen njihovim proizvodnim kapacitetima, koji ne odgovaraju potražnji na tržištu

EU.

44

5. ZAKLJUČAK

Kao relativno mala zemlja u svijetu Republika Hrvatska se od svoje neovisnosti početkom

devesetih godina prošlog stoljeća i tranzicijom iz socijalističkog privrednog sustava u

tržišni sustav našla u brojnim gospodarskim problemima. Niske stopa rasta, velika

nezaposlenost, nedostatak kapitala za investicije, visoki inozemni dugovi, ljudske i

materijalne štete uzrokovane ratnim zbivanjima na ovom području i slično, sve je to

utjecalo na usmjeravanje hrvatske gospodarske politike prema visoko razvijenim

zapadnim zemljama Europe.

Usred globalizacijskih procesa koji su označili početak novog doba i začetak jednog

novog svjetskog društvenog poretka, male zemlje poput Hrvatske u svijetu su se počele

integrirati u zajednice s razvijeni(ji)m zemljama u nadnacionalne integracije kako bi lakše

podnijele pritiske globalizacije i povećale svoju konkurentnost na lokalnoj, regionalnoj i

globalnoj razini. Proces ekonomske integracije je proces udruživanja zemalja radi

ostvarenja određenih ciljeva; u prvom planu je to uklanjanje carinskih i necarinskih

barijera i ostalih ograničavajućih propisa u međusobnoj trgovini, zatim osiguravanje

slobodnog kretanja radne snage, kapitala i ostalih čimbenika proizvodnje, te uređenje

odnosa zemalja u integraciji prema ostalim zemljama svijeta. U literaturi se najčešće, kad

je riječ o oblicima regionalnog integriranja, spominju: područje slobodne trgovine,

carinska unija, zajedničko tržište i monetarna i ekonomska unija. Ti oblici integriranja

najčešće se odvijaju u fazama koje slijede jedna nakon druge i imaju različite učinke na

gospodarstva zemalja članica integracija, a utječu i na ostale zemlje van integracije.

Upravo povijest razvoja Europske unije utjelovljuje primjer stvaranja regionalne

integracije od prve faze područja slobodne trgovine do najsloženije faze ekonomske i

monetarne unije. Europska unija jedinstven je primjer regionalne integracije u svijetu koja

je dostigla najviši stupanj međusobnog integriranja zemalja članica.

Učinci integriranja na gospodarstvo i blagostanje dijele se na statičke koji nastupaju u

kratkom roku i dinamičke koji su vidljivi tek u dužem roku. Među statičke učinke spadaju

skretanje i stvaranje trgovine, učinci supstitucije proizvoda, učinci na realokaciju

proizvodnje i učinci na uvjete razmjene. Primjere statičkih učinaka može se iščitati upravo

45

iz integriranja Hrvatske u EU. Hrvatska se trgovina sa zemljama članicama Unije ulaskom

Hrvatske u EU dodatno liberalizirala i povećala te znatno pojeftinila. Za očekivati je stoga

da će se dogoditi stvaranje trgovine sa zemljama članicama i skretanje trgovine prema

državama s kojima EU ima povlaštene trgovinske sporazume. Također, građani i tvrtke

iz Hrvatske moći će kupovati jeftinije proizvode iz zemalje EU kao supstitute za skuplje

proizvode domaće proizvodnje. Poduzeća iz Hrvatske moći će svoje pogone za

prozvodnju preseliti u neku od zemalja članica gdje su čimbenici proizvodnje jefitniji.

Dinamički učinci su učinak povećanja konkurencije, učinak ekonomije obujma, učinci

integracija na investicije i učinci na platnu bilancu. S obzirom da će dinamički učinci koje

će integriranje Hrvatske u EU imati na ekonomiju države biti vidljivi tek u dužem

vremenskom razdoblju može se samo nagađati kakvi će oni biti. Svakako će jača

poduzeća iz zemalja članica stvorit pritisak na domaće tvrtke koje će da bi opstale na

tržištu morati unaprijediti vlastito poslovanje i time povećati konkurentnost. Iz

perspektive ekonomije obujma hrvatski poduzetnici imaju sad na raspolaganju veliko

europsko tržište od preko 500 milijuna stanovnika što znači puno veći broj potencijalnih

kupaca/klijenata u svakom sektoru poslovanja. Hrvatskim je proizvođačima u EU

otvoreno ogromno tržište resursa za proizvodnju. Kada su u pitanju investicije

prihvaćanjem europskih standarda u Hrvatskoj stvara se povoljnija i sigurnija klima za

potencijalne inozemne ulagače. Sredstva iz europskih fondova koji će pomoći

gospodarstvu da genirira rast utjecati će dugoročno na smanjenje deficita platne bilance i

inozemnog duga Hrvatske.

Temeljem suvremenih trendova ekonomskog razvoja u svijetu, ocjenom i analizom

razvijenosti hrvatskog gospodarstva može se zaključiti da bi se Hrvatskoj otvorio niz

prilika za razvoj u procesu pridruživanja i ulaska u Europsku uniju. Ulazak jedne zemlje

u Europsku Uniju dug je i naporan proces prilagodbe privrede zemlje kandidatkinje

pravnim stečevinama EU kako bi se nova članica što kvalitetnije i bezbolnije integrirala

u Uniju.

Hrvatsko je gospodarstvo godinama karakterizirao visok udio vanjske trgovine u

nacionalnom bruto društevnom prozivodu, pa je tako hrvatsko gospodarstvo, ukupni

46

društveni razvoj i standard izrazito ovisan o kretanjima na svjetskom tržištu, a i uz ostale

gospodarske probleme put prema Europskoj uniji za Hrvatsku je svojevrstan jedini

logičan smjer razvoja. U 2001. godini Hrvatska je s Europskom unijom potpisala

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanja koji je na snagu stupio 2005. godine. Tim

sporazumom je Hrvatska počela intenzivije pripremat stratešku podlogu za ulazak u

članstvo EU. Godine 2004. Hrvatska je postala kandidatkinja za ulazak u Uniju a od 2005.

intenzivno su se vodili pregovori koji su okončani u 2011. godini kada je i potpisan

ugovor o pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji, te je Hrvatska 1. srpnja 2013. godine

postala punopravna članica EU.

Dok Hrvatska još nije bila članica EU, u fazi stabilizacije, a kasnije i za vrijeme

pregovora, EU je Hrvatskoj na raspolaganje dala znatna sredstva iz programa pomoći i

pretpristupnih fondova kako bi se u Hrvatskoj ojačale institucije, infrastruktura i ostalo

potrebno za što bolju integraciju u Uniju.

Kao članica EU Hrvatska je u mogućnosti koristiti sredstva strukturnih i kohezijskih

fondova koja su daleko veća od pretpristupnih, a također može sudjelovati u donošenju

europskog proračuna. U Europskoj uniji hrvatski gospodarstvenici poslovat će na

zajedničkom unutarnjem tržištu bez carina i drugih uvoznih ograničenja, i zajedno s

gospodarstvenicima iz svih država članica, imati će mogućnost natjecanja pod jednakim

uvjetima na jedinstvenom tržištu. Hrvatske tvrtke izvoznici moći će jačati svoju

konkurentnost na tržištu i povezivati se s ostalim tvrtkama iz drugih članica Unije radi

zajedničkog nastupa na trećim tržištima. Izravna korist carinske unije bit će postupno

ukidanje granične kontrole prema EU-u što podrazumijeva izravnu uštedu vremena i

troškova kontrole, administrativne procedure špedicije i carinjenja te ubrzavanje i

pojeftinjenje protoka osoba i roba.

Građani Hrvatske imati će u Uniji primjenu europskih standarda zaštite potrošača gdje će

uživati jednaku zaštitu svojih prava kao i europski građani, isto tako moći će se zaposliti

i studirati u ostalim zemljama EU-a ako u Hrvatskoj ne nađu odgovarajuće uvjete.

Usklađivanjem sa standardima Europske unije i ulaskom u schengenski prostor bit će

zajamčen prostor slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica, uz slobodu kretanja

47

bez graničnih kontrola unutar schengenskog područja. Financiranjem iz fondova i

informatizacijom u radu sudova doći će do ubrzanja uspješnosti rješavanja sudskih

sporova. Jačanjem suradnje između hrvatske policije i policija država članica hrvatski

građani uživat će veći stupanj sigurnosti.

Zaključno može se ustanoviti da je cijeli proces od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji

i pridruživanja preko Pregovora o članstvu do potpisivanja Ugovora o pristupanju i samog

ulaska Hrvatske u Europsku uniju za Hrvatsku bio ispunjenje važnog političko-

ekonomskog cilja. Gospodarski razvoj i opći rast blagostanja i standarda stanovinštva u

budućnosti Hrvatske kao punopravne članice Europske unije najviše ovise o hrvatskoj

Vladi i građanima Hrvatske koji svojim aktivnim radom i korištenjem sredstava iz

europskih fondova kroz projekte, mogu Hrvatskoj osigurati prosperitetan razvoj cijele

zemlje.

48

LITERATURA

Knjige:

1. Bogunović A., 2011., Regionalna ekonomika i politika, Ekonomski fakultet,

Zagreb

2. Crgić M., Bilas V., 2012., Teorija regionalnih ekonomskih integracija, Sinergija

nakladništvo, Zagreb

3. Kandžija V., Cvečić I., 2010., Ekonomika i politike Europske Unije, Ekonomski

fakultet Rijeka, Rijeka

4. Kersan – Škabić I., 2012., Ekonomija Europske Unije, Sveučilište Juraj Dobrila u

Puli, odjel za ekonomiju i turizam, Pula

5. Mintas Hodak Lj., 2010., Europska unija, Mate d.o.o, Zagreb

6. Samardžija V., Staničić M., Nikić G., 2000., Hrvatska i EU: koristi i troškovi

integriranja, Imo, Zagreb

7. Staničić M., 2005., Dugo putovanje Hrvatske u Europsku uniju, Naklada Ljevak,

Zagreb

8. Strahinja D., 2007., Međunarodna ekonomija, Ekonomski fakultet Rijeka, Rijeka

9. Vukadinović R., Čehulić Vukadinović L., 2011., Politika europskih integracija,

Naklada Ljevak, Zagreb

Članci:

10. Benić Đ., 2012., Ekonomska kriza u Europi i Hrvatsko gospodarstvo, Ekon. misao

praksa dbk. godina XXI. (2012.) br. 2. , p. 847-854

11. Ćudina A., Sušić G., 2013., Utjecaj pristupanja Hrvatske Europskoj uniji na

trgovinske i gospodarske odnose sa zemljama CEFTA-e.

12. Čehulić Vukadinović L., Croatia's entry into the European Union and perspectives

od further EU enlargement to the Western Balkans, Megatrend Review, vol. 10,

no. 3, p. 49 – 64

13. Gotovac V., 2011., Strategijepotpore za oporavak od krize u jugoistočnoj Europi,

International Labour Organization, p. 1-56

49

14. Karić D., 2012., Ekonomske integracije – posledica procesa globalizacije i

ekonomskog razvoja, Socioeconomica, Vol.1 (2), pp.246-254

15. Konig M., Kusić S., 2004., Zemlje Istočne Europe na putu u Europsku uniju - Od

tranzicije do integracije, Ekonomski pregled, 55 (1-2), p.132-156

16. Lejour A., Mervar A., Verweij G., 2009., The Economic Effects of Croatia's

Accession to the European Union, Eastern European Economics, vol. 47, no.6, p.

60 – 83

17. Moder I., Steiner K., 2013., 73rd East Jour Fixe: Croatia – The 28th EU Member

State, Focus on European Economic Integration, v. 13, iss. 3

18. Perica J., 2006., Politički akspekti proširenja Europske Unije, Pravnik, Zagreb

19. Radošević D., 2010., Osnove strategije ulaska Hrvatske u Europsku monetarnu

uniju, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb

20. Radovan Vukadinović, Međunarodne studije, Časopis za međunarodne odnose,

vanjsku politiku i diplomaciju, 2013., br. 1 god. 13, Zagreb

21. Sopek P., 2013., Budget perspective in Croatia after accession to the European

union, Financial theory and practice, 37 (1) 31-71

22. Tišma S., Samardžija V., Jurlin K., 2012., Hrvatska i Europska unija - Prednosti i

izazovi članstva, Institut za međunarodne odnose, Zagreb

Ostali izvori:

23. BDP Hrvatske po glavnim sektorima 2009. godina, 2011., dostupno na

http://www.unece.org/fileadmin/DAM/stats/profiles2011/Croatia.pdf

(21.05.2014)

24. Državni zavod za statistiku, dostupno na

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/CroInFig/croinfig_2013.pdf (25.4.2014.)

25. Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj, Pregled financijske potpore EU,

dostupno na

http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=68 (21.04.2014)

50

26. Eurostat: Ukupni inozemni dug od 2000.- 2008. godine u USD, dostupno na

ttp://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&language=en&pcode=

tps00001&tableSelection=1&footnotes=yes&labeling=labels&plugin=1

(25.05.2014)

27. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, 2011., Analiza utjecaja ulaska

Hrvatske u Europsku uniju, Zagreb, dostupno na:

http://www.osiguranje.ba/Portals/0/Analiza%20utjecaja%20ulaska%20RH%20u

%20EU-lektorirano.pdf (25.03.2014)

28. Hrvatski makroekonomski pokazatelji, 2013., dostupno na

https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/hr.html

(26.05.2014)

29. Hrvatska narodna banka, dostupno na

http://www.hnb.hr/statistika/h_ekonomski_indikatori.pdf (21.4.2014)

30. Hrvatski sabor, dostupno na http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=5644

(27.05.2014)

31. Institut za međunarodne odnose, 2012., Gospodarska diplomacija Republike

Hrvatske ili zašto Hrvatskoj nužno treba snažna i sustavna gospodrska

diplomacija, Zagreb, dostupno na:

http://www.irmo.hr/wp-content/uploads/2013/11/godip-web-hr.pdf (25.05.2014)

32. Institut za oceanografiju i ribarstvo, Hrvatsko morsko ribarstvo – stanje i

perspektive na pragu EU, dostupno na

http://www.izor.hr/c/document_library/get_file?uuid=6b15551d-11e8-4c86-

a4dc-aeaf12d3ae83&groupId=14 (25.04.2014)

33. Kronologija odnosa Hrvatske i EU, dostupno na

http://www.entereurope.hr/cpage.aspx?page=clanci.aspx&pageID=13&clanakID

=5960 (22.03.2014)

34. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, dostupno na

http://www.mrrfeu.hr/default.aspx?id=1166 (22.03.2014)

35. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Hrvatska na putu u Europsku uniju,

2012., dostupno na

http://www.mvep.hr/files/file/publikacije/Hrvatska_na_putu_2012.pdf

(21.04.2014)

51

36. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Godišnjak 2011., dostupno na

http://www.mvep.hr/_old/custompages/static/hrv/files/godisnjak2011/pdf/Godis

njak_MVEP_2011.pdf (25.03.2014)

37. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Što donosi članstvo u Europskoj uniji

– pregled pregovaračkih poglavlja, dostupno na

http://www.mvep.hr/custompages/static/hrv/files/pregovori/120112-

stodonosi.pdf (25.03.2014)

38. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, 100 pitanja o Europskoj uniji,

dostupno na http://www.mvep.hr/files/file/publikacije/100_pitanja.pdf

(26.03.2014)

39. Poslovni dnevnik, dostupno na http://www.poslovni.hr/vijesti/ulaskom-u-eu-

hrvatski-izvoznici-manje-konkurentni-na-trzistu-cefte-213064, (27.5.2014.)

40. Poslovni info, dostupno na http://www.poslovni-info.eu/sadrzaj/gospodarstvo-

rh/kretanje-vanjskotrgovinske-razmjene-rh-od-2008-do-2013/ (23.5.2014.)

41. Prvi korak, http://www.prvikorak.eu/info-europski-parlament-prihvatio-

sedmogodisnji-proracun-2014-2020.aspx (26.05.2014)

42. Svjetska banka, gospodarski pokazatelji za Hrvatsku, 2014., dostupno na

http://databank.worldbank.org/data/views/reports/tableview.aspx (23.05.2014)

43. Vlada Republike Hrvatske, Prijedlog programa Vlade Republike Hrvatske za

preuzimanje i provedbu pravne stečevine Europske unije za 2013. godinu

dostupno na www.vlada.hr/hr/content/download/262002/.../file/98.%20-

%2012.pdf (25.04.2014)

52

POPIS TABLICA

Redni

broj Naziv tablice Stranica

1. Tipovi ekonomskih integracija ovisno o stupnju integriranja 8

2. Realne stope rasta BDP-a novih zemalja članica u razdoblju

od 2000. do 2010. godine 17

3. Stope rasta BDP-a i BDP/pc u Republici Hrvatskoj u

razdoblju od 2005. do 2012. godine 20

4. Vanjskotrgovinska bilanca u tisućama eura (prema tekućem

tečaju), za razdoblje od 2008. do 2012. godine 21

5. Stope zaposlenosti i nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj od

2005. do 2012. godine 22

6. Javni dug kao postotak BDP-a i prosječna godišnja stopa

inflacije 23

7. Bruto nacionalna štednja Hrvatske ( kao % BDP-a) 25

8.

BDP per capita, ukupno stanovištvo, ukupni BDP, rast BDP-a

(%), životni vijek stanovništva, Republika Hrvatska od 2009.

godine do 2012. godine

26

9. Financijski paket za pristupanje Hrvatske u Europsku uniju 40

10. Vanjskotrgovinska razmjena Hrvatske sa zemljama članicama

CEFTA-e, 2006.-2012. (u 000 dolara) 42

53

POPIS GRAFIKONA

Redni broj Naziv grafikona Stranica

1. Ukupni inozemni dug per capita u 2000. i 2008. godini za

odabrane članice Unije, u USD dolarima 24

2. BDP Hrvatske raspoređen po glavnim sektorima 2009.

godina (%) 25

54

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ANALIZA I OCJENA

PERSPEKTIVE RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE ULASKOM U EUROPSKU

UNIJU izradio samostalno pod voditeljstvom docenta dr. sc. Dunja Škalamera Alilović.

U radu sam primijenio metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristio literaturu

koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i

zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen,

standardan način citirao sam i povezao s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je

pisan u duhu hrvatskog jezika.

Također, izjavljujem da sam suglasan s objavom diplomskog rada na službenim

stranicama Fakulteta.

Student

Darko Žiković